Fizikalna Medicina 1

Fizikalna medicina MedRi

Pitanja za pripremu ispita iz Fizikalne medicineak. god. 11./12.

Studentima 5. godine studija medicine

1. U ordinaciju vam dolazi bolesnik sa bolovima u križima koji se šire u nogu do u mali prst stopala. Koje kliničke znakove očekujete naći u pregledu bolesnika, koju dijagnostiku ćete provesti, koju ćete postaviti dg, koju ćete terapiju odrediti (10)?

Bolesnik koji se žali na bolove u križima koji se šire u nogu do u mali prst stopala hoda nagnut na jednu stranu i pri hodu štedi bolesnu nogu. Palpacijom nalazimo napetu i bolnu paravertebralnu muskulaturu te bol pri palpaciji izlazišta korjena prvog sakralnog živca (S1). Bolne točke na mjestu izlazišta S1 perifernog živca predstavljaju tzv. Valleixove bolne točke. To je općeniti naziv za bolna mjesta koja se nalaze u toku određenog oštećenog perifernog živaca. Pokretljivost kralježnice je ograničena u svim smjerovima (ograničena antefleksija, retrofleksija i laterofleksija u lijevu i desnu stranu), otežano je izvođenje čučnja te hod na prstima i petama je otežan na bolesnoj strani. Kada bolesnika polegnemo nalazimo pozitivan Lasseguov znak (pacijent u ležećem položaju osjeti bol pri flektiranju ekstendirane noge u koljenu). Oslabljena je plantarna fleksija stopala zbog poremećene inervacije m. triceps sure, a Ahilov refleks je slab ili odstutan.

Pored kliničkog pregleda od dijagnostičkih metoda koristimo nativnu snimku RTG snimku LS dijela kralježnice kao i funkcionalne RTG snimke. Radimo EMG radi potvrde oštećenja zahvaćenog korijena živca. Možemo raditi također CT i MR. Ponekad se radi i mijelografija, danas rjeđe.

Na temelju kliničke slike i provedenih pretraga postavljamo dijagnozu lumboishijalgije po tipu S1 korjena. Terapija je mirovanje, upotreba NSAID-a. Po smanjenju simptoma ordiniramo fizikalnu terapiju – termoterapija, elektroanalgezija, kineziterapija (fleksorne i ekstenzorne vježbe te jačanje trbušnih mišića). 2. Koje vrste pomagala za kretanje poznajete i opišite ih, te navedite po čemu ćete izabrati primjenu vrste pomagala (10)?

Pomagala za kretanje su sprave koje se koriste za poboljšanje otežanog hoda. Koriste se: štapovi, štake, hodalice i invalidska kolica. Štapovi:

Postoje različite vrste štapova s obzirom na oblik ručke štapa i gumeni nastavak na njegovom dnu. Bez obzira na tip, bitno je da se visina ručke nalazi u visini velikog trohantera femura. Ako štap ne osigurava dobru sigurnost i stabilnost bolesniku, može se primjeniti i metalni štap sa više nožica (3 ili 4) koji osigurava veću stabilnost, posebno starijim bolesnicima. Štake:

www.perpetuum-lab.com.hr

Razlikujemo podlaktne i podpazušne štake. Najčešće se koriste metalne podlaktne štake s mogućnosti prilagodbe po visini. Bolesnici koji zbog amputacije ruke, kontraktura ili drugih deformiteta ne mogu koristiti standardne štake mogu koristiti hodalice. Hodalice:

Razlikujemo hodalice na četiri nožice ili hodalice u kombinacijisa kotačima.Invalidska kolica:

Primjenjuju se kod potpune nemogućnosti hodanja. Preporučuje se izrada individualno prilagođenih invalidskih kolica posebno za djecu i osobe koje boluju od mišićne distrofije, paraplegije i tetraplegije. Pri odabiru invalidskih kolica potreban je interdisciplinarni i timski rad. Razlikujemo kolica za pokretanje pomoću obruča na kotačima, za pokretanje pomoću ručne poluge, na guranje i elektromotorna kolica.

Općenito odabir pomagala ovisi o životnoj dobi, fizičkoj stabilnosti pacijenta, stupnju funkcionalnog oštećenja i kognitivnoj sposobnosti pacijenta za korištenje pomagala. S obzirom na širinu baze, pomagala možemo podijeliti od manje prema većoj: štap<štaka<hodalica<kolica. 3. Opišite klinički pregled koljena(10)?

Osnovni redoslijed pregleda koljena jest: inspekcija, palpacija, ispitivanje gibljivosti. Prije pregleda zamolimo pacijenta da se skine i legne na stol za pregled. Najprije inspekcijom utvrđujemo trofiku m. kvadricepsa femoris te postoji li oteklina ili crvenilo koljena.

Palpacija započinje 10 cm iznad gornjeg ruba patele i nastavlja se prema prednjoj strani koljena, medijalno pa lateralno i završava u stražnjem dijelu koljena. Pri palpaciji pacijent leži sa ekstendiranim koljenom. Palpatorno utvrđujemo eutermnost obaju koljena. Zatim palpiramo zglobnu pukotinu s medijalne i lateralne strane, kolateralne ligamente i vrh patele. Napravimo ballottement test (balotman) patele – jednom rukom se potisne eventualni tekući sadržaj iz suprapatelarnih recessusa dok kažiprstom druge ruke pritiskujemo odignutu patelu prema podlozi. Kada popusti pritisak kažiprsta, patela se odigne od podloge te tada kažemo da patela balotira. Od ostalih testova koje radimo su test inhibicije kvadricepsa i test blanja patele. Test inhibicije kvadricepsa se izvodi tako da se vrši pritisak iznad proksimalnog dijela patele i zamoli se pacijenta da kontrahira kvadriceps. Ukoliko se pri kontrakciji mišića javi bol možemo posumnjati na hondromalaciju patele. Znak „blanjanja“ označava pomicanje patele u smjeru proksimalno-distalno. Ukoliko patela zapne, sumnjamo na artrozu femoro-patelarnog zgloba ili hondromalaciju patele.

Nakon palpacije izvodimo aktivne i pasivne kretnje u zglobu koljena. Najprije fleksija, ekstenzija, hiperekstenzija pa kretnje rotacije. Od testova koji se još koriste jesu: adukcijski test (adukcija potkoljenice u ekstendiranom koljenu; bol se javlja kod oštećenja lateralnog kolateralnog ligamenta ili medijalnog meniska), abdukcijski test (abdukcija potkoljenice s ekstendiranim koljenom; bol se javlja kod oštećenja medijalnog kolateralnog ligamenta ili lateralnog meniska). Kod ova dva testa pri abdukciji ili adukciji zglobna pukotina između femura i tibije će se razjapiti kao žablja usta – pozitivan znak „žabljih usta. Ostali testovi su McMurray test za ispitivanje medijalnog i lateralnog meniska, test prednje ladice i Lachmannov test za ispitivanje prednjeg križnog ligamenta te test stražnje ladice za ispitivanje stražnjeg križnog ligamenta.

Za kraj pregleda mjeri se opseg kretnji pomoću goniometra pri aktivnim i pasivnim pokretima. Mjeri se fleksija, hiperekstenzija, unutarnja i vanjska rotacija. 4. Koje su osnove rehabilitacije paraplegija (10)?


· kineziterapijao razgibavanje zdravih udovao ojačanje mišića na zdravim udovima

· respiratorna terapijao vježbe dubokog disanjao asistirani kašlji

· prevencija dekubitusao redovita promjena položajao odizanje u kolicima u trajanju od 60so redovito okretanje u krevetuo korištenje antidekubitalnih podmetačao njega stopala – koža i nokti

· psihološka pomoć· korištenje postoperativnih ortoza

o Schanzov ovratniko Jewet ortoza

· rehabilitacija GIT-ao pravilna prehrana, redovita hidracijao crijevo sa očuvanim refleksom – digitalna stimulacijao crijevo bez refleksa - redovito pražnjenje crijeva nakon obrokao lijekovi za stimulaciju stolice

· rehabilitacija mokraćnog sustavao mjehur bez refleksa – intermitentna kateterizacija (4-6h) ili trajni kateter (uretralni

ili suprapubični)o mjehur sa refleksom – učiti pravilan način pražnjenja

5. Na koji način se može evaluirati bolni podražaj (8)?

Bolni se podražaj može evaluirati na nekoliko načina: vizualno-analognom skalom za bol, Dolorimetrom (algometrom) i upitnicima za bol. U vizualno-analognoj skali pacijent odabire nacrtano lice sa skale koja odgovara njegovom stupnju boli. Zatim se sa ljestvice od 0-10 očita pripadajuća jačina boli (0-nema boli, 10-najteža moguća bol). Dolorimetar je instrument koji mjeri jačinu boli, prag boli i razinu tolerancije na bol. Taj uređaj mjeri vrijednost topline, tlaka ili električnog impulsa koja je potrebna da bi se izazvao osjet boli. Od upitnika za bol je najznačajniji upitnik po McGillu u kojemu bolesnik zaokružuje riječi koje opisuju njegovu bol. 6. Koje su kontraindikacije za primjenu UZV (8)?

Kontraindikacije za primjenu UZV-a su: bolesti oka, srčane bolesti i pristunost srčanog stimulatora, trudnoća, kod žena u generativnoj dobi u području trbuha i lumbalne kralježnice (osim tijekom prvih 10 dana nakon mjesečnice), primjena UZV na testise, pri zračenju malignih tumora, na dijelove tijela sa slabom cirkulacijom i u osoba sa ugrađenim kovinskim predmetima u području primjene ultrazvuka (osteosintetski materijali, endoproteze, kovinsko strano tijelo). UZV se ne smije primjenjivati na epifizama. 7. Koje vrste vježbi opsega pokreta poznajete i objasnite ih(6)?

Vježbe opsega pokreta možemo podijeliti na slijedeće skupine: pasivne vježbe, aktivne


vježbe uz asistenciju, aktivne samostalne vježbe i aktivne vježbe sa otporom ili opterećenjem. Svrha vježbi opsega pokreta jest uspostaviti ili održati normalan opseg pokreta u zglobovima.

Pasivne vježbe su vježbe koje se izvode bez udjela bolesnikove volje, tj. tuđom snagom. Glavni ciljevi tih vježbi su održavanje fiziološke duljine mišića, poboljšanje trofike tkiva, održavanje propriocepcije, održavanje fleksijsko-ekstenzijskih refleksa i priprema za aktivne vježbe. Izvode se kada bolesnik ne može ili ne smije raditi aktivne pokrete (zbog boli, paralize, upale) u svrhu da smanjimo posljedice imobilizacije. Razlikujemo pasivne vježbe bez upotrebe pomagala i pasivne vježbe sa upotrebom pomagala koje se nazivaju i „kontinuirani pasivni pokret - CPM“. Za razliku od pasivnih vježbi bez pomagala, pokret je u CPM-u neprekinut u zadanom opsegu i vremenskom periodu (čak i do 24h/dan). Pasivne vježbe neće spriječiti nastajanje misićne atrofije, povećati snagu ili izdržljivost, niti poboljšati cirkulaciju do one mjere kao kod aktivnog vježbanja.

U trenutku kada bolesnik može aktivno kontrahirati mišić prelazi se redom na aktivne asistirane, aktivne samostalne i aktivne vježbe sa otporom. Aktivne asistirane vježbe su one koje se izvode kada je mišićna snaga slaba ili nedovoljna za svladavanje sile teže. Izvode se uz pomoć zdravog ekstremiteta, uporabom suspenzije ili u vodi. Aktivne samostalne su one koje bolesnik izvodi svojom voljom i snagom, a aktivne sa otporom ili opterećenjem se primjenjuju kada bolesnik pokretima može svladati neki otpor. Aktivne vježbe razvijaju koordinaciju i funkcionalnu sposobnost samo u onom području u kojem se izvode, usporavaju mišićnu atrofiju, ali neće zadržati niti povećati mišićnu snagu.

Vježbe za zadržavanje postojećeg opsega pokreta izvode se tako da nakon inicijalne rezistencije položaj zadržimo 3-5 sekundi. Ako želimo povećati opseg pokreta nakon inicijalne rezistencije, položaj se zadrzi 15-20 sekundi. Klinički je značajno povećanje od 5 stupnjeva. 8. Napišite definiciju interferentnih struja i koje je njeno fiziološko djelovanje (6)?

Interferentne struje (endogene struje, Nemecove struje) su srednje frekventne struje s ulaznom frekvencijom od 4000 Hz. Nastaju iz dviju sinusoidnih izmjeničnih struja koje se međusobno preklapaju u raznim kombinacijama. Rezultat njihove interferencije je struja niske frekencije od 1 - 100 Hz. U terapijske svrhe upotrebljava se kombinacija dviju izmjeničnih sinusoidnih struja koje se križaju pod pravim kutom. Jedna struja je konstantne frekvencije od 4000Hz, a druga konstantne ili ritmičke frekvencije od 4100 ili 3900 Hz. Dobivena struja iznosi 100 Hz (predstavlja razliku između dviju frekvencija). Primjenjuje se preko dva para elektroda, a najveći učinak nastaje u dubini zamišljenog križista 4 elektrode.

Fiziološki učinci interferentnih struja su: depresija učinka simpatičkog živčanog sustava, podraživanje živčanih senzornih vlakana (mehanoreceptora), podraživanje intaktnih motoričkih vlakana, vazodilatacija i podraživanje staničnih procesa. Terapijski učinci interferentnih struja su: smanjenje boli, smanjenje otekline i upale, povećanje mišićne kontrakcije, povećanje lokalne i opće cirkulacije, poticanje zacjeljivanja koštanog i mekog tkiva te smanjenje stresne inkontinencije i urinarne frekvencije. 9. Što je to Barthelov index(5)?

Indeks aktivnosti svakodnevnog života ili index funkcionalne neovisnosti. Koristi se u procjeni poboljšanja stanja pacijenata, tj. ocjeni učinka fizikalne terapije. Maksimalna indeksna ocjena je 100, a najmanja 0. Aktivnosti koje se ocjenjuju su: defekacija, mokrenje, kupanje, dotjerivanje, korištenje toaleta, hranjenje, pokretljivost, oblačenje, uspinjanje i silaženje niz stepenice, pomicanje s kreveta na stolac i obrnuto. Ovaj index je pogodan u neuroloških bolesnika. Nedostaci primjene ovog indeksa jesu: ne uzima u obzir kognitivne i psihološke funkcije bolesnika, nedovoljno je osjetljiv za promjene tijekom rehabilitacije i nije primjenjiv za sve kategorije invalida. 10. Kakve su to izmjenične kupke (5)?


Izmjenične kupke su oblik hidroterapije u kojem se naizmjenično primjenjuju kupke hladnom i toplom vodom. Idealno trajanje ove terapije je 30 minuta, s time da se uvijek završava hladnom vodom s ciljem da se ne stvori edem. Izvodi se po slijedećem principu: 38-43°C - 10 min, 15-20°C - 15-20 s, 38-43°C - 3-4 min, 15-20 °C - 15-20 s (toplo u minutama, hladno u sekundama). 11. Opišite Huntingovu reakciju(2)?

Huntingova reakcija označava mikrogimnastiku krvnih žila u kojoj postižemo izmjenu vazokonstrikcije i vazodilatacije. Primjenom hladnoće najprije nastupa vazokonstrikcija nakon čega dolazi do paralize glatkih mišića. Paraliza dovodi do vazodilatacije prilikom koje se u tkivo dopremaju hranjivi sastojci. Nakon toga ponovno nastupa vazokonstrikcija jer se tkivo i dalje nalazi u hladnom području. 12. Što je to helioterapija(2)?

Helioterapija označava terapiju suncem, tj. sunčanje. Dva su osnovna načina sunčanja: nizinsko gdje prevladavaju toplinske zrake i visinsko gdje prevladava veći udio UV zraka. Izlaganje sunčevim zrakama mora biti postepeno te moramo voditi računa o pravilnom doziranju i individualnim razlikama u osjetljivosti na sunčeve zrake. Na količinu sunčevih zraka utječu različiti čimbenici poput godišnjeg doba, doba dana, zemljopisnog položaja, nadmorske visine, ozonskog omotača, oblačnosti i onečišćenja zraka.

13. Na koje grupe mišića ciljano djelujemo vježbom u bolesnica sa osteoporozom (10)?

U bolesnica sa osteoporozom vježbom jačamo: prsne mišiće,snaženje leđnih ekstenzora,izometričko snaženje trbušnih mišića,snaženje gornjih ekstremiteta,opterećenje tjelesnom težinom i snaženje donjih ekstremiteta. Vježbe prsnih mišića provodimo u obliku istezanja i to 30s/15x i 1min/15x. Snaženje leđne muskulature provodi se da bolesnik sjedi na stolici ili leži te se primjenjuje vježbe sa opterećenjem,zatim vježbe sa opterećenjem pod nadzorom i lagano opterećenje. Prilikom dužeg vježbanja može se uočiti lagana progresija. Vježbe treba provoditi svakodnevno kod kuće ili 3-5x/tj. Izometrično snaženje trbušnih mišića provodi se da bolesnik leži u supinaciji ili se provode vježbe sjedeći ili stojeći i to 10s/15x. Sbaženje gornjih ekstrenmiteta provodi se sa theraband od 0,5-2 kg,sklekovi na zidu,vježbe sa štapom i vježbe za GMS šake. Opterećenje tjelesne težine i snaženjem donjih ekstremiteta se postižu hodanjem, trčanje,aerobic vježbama,vježbama u vodi, izometrične vježbe u gležnju i to 30 min/3-5xtj. TRENING RAVNOTEŽE I TRANSFERA provodi se stajanjem najprije na obje noge ,pa na jednoj 30s,radi se i trening hoda sa pomagalima i u to spada i program za prevenciju od pada.

14. Kako ćete educirati bolesnice s osteoporozom da si olakšaju aktivnosti dnevnog života i preveniraju razvoj osteoporotične frakture (10)? Najteža posljedica osteoporoze je prijelom kosti, osobito prijelom kralježaka i vrata bedrene kosti. Problem je što do lomova kostiju može doći i pri sasvim laganim pokretima kao što su saginjanje, podizanje nekog predmeta, uspinjanje stubama itd.

prevencija nastajanja frakture: povećati tjelesnu masu, hod dnevno 30 min ili stajanje 4h,prehrana koja unosimo dovoljno CA i vitamina D,bolesnica se mora naučiti pravilno hodati,saginjati uz što manje opterećenje na kralježnicu, kao i prilikom podizanja s poda,prilagođavanje namještaja u kući,…

15. Opišite klinički pregled ramena (10)?Pri pregledu moramo pregledati oba ramena. Redoslijed pregleda se sastoji od


inspekcije,palpacije i ispitivanje gibljivosti/funkcijeInspekcija: bez odjeće u sjedećem ili stojećem položaju,promatramo oba ramena sprijeda,straga i lateralno. Inspiciraju se medijalne granice lopatica (scapula alata),položaj lopatica (scapula alta).Mogu se uočiti malformacije klavikule, akromiona, korakoidnog nastavka, velikog tuberkuluma humerusa ,trofične promjene deltoidnog mišića,dislokacije humerusa i otekline.Palpacija: u sjedećem ili stojećem položaju. Ispitivač stoji sa prednje strane i palpira oba ramena na prisutnost otekline, osjetljivosti, mišićnog spazma,atrofije i promjene temperature. Palpira se akromioklavikularni zglob,rotatorna manšeta, područje subakromionalne burze ,intertuberkuloznog sulkusa,prednja i stražnja strana ramena te zglobna čahura. Važno je palpirati i pazušnu jamu. Kod tendinitisa rotatorne manšete bol se pojavljuje kod pasivne elevacije od 45 do 110 stupnjeva.Pri pojavljivanju sindroma sraza izvodi se test koji se sastoji u abbdukciji ruke od 45 stupnjeva uz unutrašnju rotaciju.ispitivač stoji iza bolesnika ,desnom rukom naslanja se na lakat,a lijeva mu je na vršku ramena i njome utvrđuje lokalizaciju boli.Test se zove Jobeov test. Oslabljena abdukcija i vanjska rotacija ramena pojavljuje se kod rupture rotatorne manšete. Forsirana supinacija podlaktice protiv otpora radi izazivanje boli u tetivi m.bicepsa.Opseg pokreta : mjerimo raspon aktivnih i pasivnih pokreta. Pokretljivost ramena se smatra normalnom kada bolesnik izvede pokret rukom od strane tijela do 180 stupnjeva i vrati je u početni položaj. Pri testiranju pokretljivosti humeroskapularnog zgloba ispitivač fiksira lopaticu ili smještajem svoje ruke preko vrha akromiona sprečava elevaciju ramena ,a potom se izvedu aktivne i pasivne kretnje (fleksija,ekstenzija, abdukcija do 90 stupnjeva,adukcija,rotacija i cirkumdukcija). Ispitivanje rotacije može biti neposredno i posredno . Neposredno:abducirana nadlaktica od trupa za 90,flektirana podlaktica u laktu za 90 i onda izvodimo unutarnju i vanjsku rotaciju (normalni opseg do 90 stupnjeva). Posredno:unutarnja rotacija-položi dorzum šake na leđa pa se mjeri udaljenost između stiloidnog nastavka radiusa i spinoznog nastavka C7; vanjska rotacija: ruke se nakon pune abdukcije postave dlanovima na zatiljak. Pokreti ramena ispituju se obostrani i simultano.

16. Opišite klinički pregled šake i ručnog zgloba (10)?Redoslijed pregleda:inspekcija,palpacija,ispitivanje gibljivosti/funkcijeInspekcija : promatra se volarna i dorzalna strana ručnog zgloba, te metakarpofalngealni i interfalangealni zglobovi; može se uočiti oteklina, ganglion ,devijacije prstiju, deformacije šake, stanje trofike mišića tenara, hipotenara, interosealnih mišića,promjena boje i trofike kože i nokata te subakutni čvorići, subluksacije, luksacije gubitak reljefa zglobova, deformitet „labuđeg vrata“, „panđasta šaka“ ,deformacije u obliku rupice za puce, batićasti prsti.Palpacija: objema rukama ,tako da ispitivač palčeve svoje ruke postavlja na dorzalnu stranu ručnog zgloba,2 i 3 prst na volarnu stranu. Bolesnikov zglob se stavlja u relaksirani neutralni položaj i okrenut dlanom prema dolje. Palpira se karpus, dlanska fascija. Palpacija metakarpofalangealnih zglobova -proniran ručni zglob sa dlanom prema dolje; svaki zglob se ispituje posebno ,postavljajući palčeve na dorzalnu stranu a kažiprste na palmarnu stranu zgloba koji palpiramo ; palpira se zglobni prostor ,glavice metakarpalnih kostiju,interdigitalnu brazdu i to u savijenom i ekstendiranom položaju.Opseg pokreta:ispitivač drži bolesnikovu podlakticu proksimalno od ručnog zgloba i zamoli bolesnika da izvodi kretnje u zglobu, a onda ih izvodi i ispitivač manipulirajući bolesnikovom rukom. Dorzalna fleksija 70; palmarna fleksija 80/90 ; ulnarna devijacija-40/50 ;radijalna devijacija 20/30Tinelov znak-sindrom karpalnog kanala; dorzoflektira se šaka i čekićem za ispitivanje se udara ponad ručnog zgloba-parastezije u distribucijskom položaju medijanusa.


Provjera se mogućnost formiranja šake i potpunog opružanja prstiju.

17. Na koji način termoterapijski modaliteti prenose toplinu (8)?Termoterapija je liječenje toplinom,terapijsko djelovanje topline temelji se na njezinim fiziološkim efektima. Termoterapija se dijeli:S obzirom na dubinu; površinska i dubinskaS obzirom na medij i izvor :suha i vlažnaS obzirom na podjelu prema djelu tijela: lokalna i opća PODJELA PREMA PRIJENOSU TOPLINE:radijacijakondukcija - srazKonvekcija – s jednog mjesta na drugoKonverzijaRADIJACIJA kada se toplina prenosi pomoću elektromagnetskih zraka. Provodi se infracrveni lampama,UV zrakama i laser lampama,toplina se direktno prenosi na dio tijela. KONDUKCIJA (vođenje topline) način prijenosa energije neposrednim srazom molekula kada dva tijela različite temperature dođu u kontakt. Provodi se parafinom i toplim oblozima. Vrši se površinski 1-2 cm. Parafin ima veliki toplinski kapacitet , ali malu vodljivost, nema mogućnosti opekotine. KONVEKCIJA (strujanje) način prijenosa karakterističan za tekućine i plinove u kojima postoji gibanje. Provodi se hidroterapijom ili vlažnim zrakom, površno 1-2 cm. KONVERZIJA (pretvaranje) u organizmu dolazi do pretvaranja jednog oblika energije u drugi i pri tome se oslobađa određena količina energije.Provodi se kratkim valom,mikrovalom ili ultrazvukom kojima uspijemo dubinski djelovati (dublje, 5-6 cm)

18. Što je to Kompleksni regionalni bolni poremećaj, kako se dijeli i koji su sinonimi (8)?Spontana bol – prethodi lokalna ozljeda tkiva koja postaje okidač začaranog kruga simptoma i znakova u regionalnoj distribuciji. Karakter boli je drugačiji od boli koja je nastala prilikom ozljede. Javlja se u distalnom dijelu okrajina (šaka, stopalo), a potom se širi proximalno.KRBP tipa 1- Difuzna žareća i paleća bol cijele okrajine - najčešće nakon prijeloma podlaktice ili potkoljenice bez kliničkih znakova periferne ozljede živca.KRBP tipa 2- causalghia. Žareća i paleća bol u inervacionom području jednog živca najčešće nakon traumatske periferne ozljede živca. Simptomi: bol,odgovor na osjetnu stimulaciju (hiperalgezija, allodnynia, izuzetna osjetljivost na topl.stimulanse),edem promjena kože (temperature,boje,hiperhidroza,anhidroza) promjene u mišićima(atrofija,tremor) i funkcionalna onesposobljenost. Sinonimi : Refleksna simpatička distrofija (RSD) – tip I ,Causalghia: RSD – tip II, Algodistrofija, Sy rame-šaka, Mb Sudeck, Sudeckova distrofija, Gardner-Diamod sy .

19. Koja je definicija bola(6)?Bol je jedan od najčešćih simptoma poremećaja i bolesti uopće,to je alarmni simstem. Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo pridruženo aktualnoj ili potencijalnoj ozljedi tkiva.Bol je kompleksno subjektivno iskustvo, teško ju je definirati, objasniti ili mjeritiReakcija na bol podložna je aktualnom emocionalnom statusu i prethodnom iskustvu.


Bol vodi k vodi ka-mišićnom spazmu, slabosti mišića, smanjenom opsegu pokreta, umoru, nesanici, anksioznosti, depresiji, smanjenom apetitu.Akutna – rezultat infekcije, ozljede, bolesti / ako se uzrok ukloni bol nestaje

Kronična – perzistira unatoč tretmanu: uzroci mogu biti mehanički, kemijski aktivacija nociceptora,regeneracijski – živci reinervacija, refleksni – mišićni spazam, poremećaj endogenih opijata.

20. Što je to fizikalna terapija ? (5)?

grana medicine u kojoj se primjenjuju razni oblici fizikalne energije u svrhu prevencije, liječenja i rehabilitacije bolesnika. Razlikujemo 5 velikih cjelina prema vrsti fizikalnog agensa: Mehanoterapija,termoterapija-krioterapija, elektroterapija fototerapija,prirodni činitelji. Fizikalna terapija je u službi rehabilitacije. Mehanoterapija je primjena mehaničke energije u terapijske svrhe( kineziterapija, hidroterapija ,trakcija masaža, UZV).Termoterapija je aplikacija svih vrsta topline iz različitih izvora ( toplo,hladno, UZV)Elektoterapija: Istosmjerna galvanizacija ,niskofrekventna struja, srednjefrekventna,visokofrekventna struja, serijski ili kombinirani impulsi (elektrostimulacija).Fototerapija je primjena svjetlosnih zraka koje predstavljaju primarni izvor energije (laser, IC zrake, UV zrake).

21. Napišite definicije: oštećenje, onesposobljenost, hendikap (5)?Oštećenje gubitak ili abnormalnost psihičkih,fizioloških i anatomskih struktura ili funkcija.Onesposobljenost ograničenje ili nedostatak osposobljenosti ,kao rezultat oštećenja da se izvede normalna aktivnost.Hendikep je rezultat oštećenja i onesposobljenosti koja ograničava izvođenje normalne funkcije ili uloge

22. Kakve su to izmjenične kupke (4)?Izmjenične kupke su oblik hidroterapije u kojem se naizmjenično primjenjuju kupke hladnom i toplom vodom idealno trajanje je 30 min,s time da uvijek završava s hladnom vodom. Rade se po principu : 38-43 st C 10 min; 15-20 st C 15-20s 38-43 st C 3-4 min; 15-20 st C 15-20s

23. Što je to thalassotherapija(2)?Marinoterapija ili morsko liječenje,primjenjuje u ljekovite svrhe fizičke i kemijske čimbenika mora i primorja(temperaturu ,vlažnost ,brzinu vjetra, sunčevu energiju, aerosol, Nacl, F, J) za liječenje, rehabilitaciju i sprečavanje različitih bolesti.

24. Što je to klimatoterapija(2)?Klimaterapija je metoda koja primjenjuje klimatske elemente i činitelje karakteristčne za neko područje koji imaju povoljan fizikalno-kemijski ,biološki i psihički utjecaj na ljudski organizam. Dozirani klimatski podražaji izazivaju reakciju organizma i time postižu ljekoviti učinak.

25. Kako se na bolni podražaj može reagirati protupodražajem, objasnite(10)?

Mehanizam protupodržaja temelji se na descedentnom (antinocicepcijskom ) kontrolnom sustavu.20% nocicepcijskih impulsa koji idu putem A delta živčanih vlakna


ulaze u više razine CNS-a gdej se obrađuju te nasataju novi podražaji koji silazni neuroni vode u područje bolnog osjeta (povratna sprega) ,na razini stražnjeg roga leđne moždine gdje se nalazi descedentni kontrolni sustav.On otpušta endogene opijate tj.“pain killers“ a oni su :endorfini,enkefalini,serotonin,dopamin (mofrij,kodein).Navedeni neurotransmiteri se otpuštaju prilikom boli,vježbe,smijeha,relaksacije,meditacije,akupintrure,električne stimulacije.Bitno je i za naglasit da tehnike i procedure koje se vrši tijekom fizikalne terapije kao npr masaža,toplo,hladno,pokreti aktiviraju upravo antinocicepcijski kontrolni sustav. 26. Fiziološko djelovanje dijadinamske struje (10)?

Fiziološki učinci temeljeni su na stimulaciji živčanih vlakana i alteraciji permeabiliteta staničnih membrana.Podražuju se živčana vlakna velikog promjera (mehanoreceptori),živčana vlakna A-delta i C-tip koji nosi bol te intaktnih motoričkih živčanih vlakna.ostali fiziološki učinci su povećanje vazodilatacije te podraživanje staničnih procesa i promjenjena propusnost st.membrana.Prilikom aktivacije nabrojanih fizioloških učinaka oni djeluju terapijski u smislu smanjenja boli,smanjenje otekline ,povećanje mišićne kontrakcije ,povećanje lokalne cirkulacije te ubrzavanje zacjeljivanja tkiva. 27. Poredajte po površini baze oslonca (od šireg prema užem) pomagala za hodanje (10)?Štapovi: postoje različite vrste štapova na oblik ručke i gumeni nastavak na dnu štapa. Bitno je da se visina ručke nalazi u visini velikog trohantera bedrene kosti. Ako štap ne osigurava dobru sigurnost bolesniku, može se primijeniti metalni štap s više nožica (3ili4), koji omogućava veću stabilnost posebno starijim bolesnicima.Štake: Od štaka se najčešće primjenjuju metalne podlaktne štake, s mogućnošću prilagodbe po visini. Za bolesnike koji se zbog amputacije ruke, kontraktura ili drugih deformacija ne mogu koristiti standardnim štakama postoje različite mogućnosti prilagodbe. Posebno je to važno u bolesnika s RA i kod hemipareze.Hodalice: Ako se s pomoću štaka ne može omogućiti hod, primjenjuju se različite vrste hodalica na 4 nožice, te u kombinaciji s kotačima.Koje će pomagalo preporučiti liječnik pacijentu ovisi o stabilitetu samog pacijenta. Što je pacijent nestabilniji koristit će se pomagalom veće baze oslonca.Invalidska kolica: primjenjuju se u osoba koje ne mogu postići hod štakama ili hodalicom.Postoje različite vrste:na pokretanje obručima na kotačima,polugom ,zatim specijalna kolica kod športskih aktivnosti ,elektroomotorna te kolica na guranje,Bitno je da su kolica uvijek individualno prilagođena pomagala. 28. Koji se fizikalni čimbenici koriste u hidroterapiji (10)?

Fizikalna svojstva vode koje se upotrebljavaju u hidroterapiji su :sila uzgona,hidrostatski tlak ,gustoća vode,visok specifični kapacitet i sposobnost prijenosa toplinske struje,kohezija i adhezija..Sila uzgona se temelji Arhimedovim zakonom koji glasi:tijelo uronjeno u vodu gubi prividno na težini onoliko koliko je težak volumen istisnute vode.To nam omogućuje izvođenje aktivnog pokreta uz znatno manju upotrebu mišićne snage .Hidrostatski tlak jest tlak stupca vode na četvorni centimetar površine .Prema Pascalovu zakonu ,kada uronjeni dio tijela mirjue ,postiže se jednaki tlak tekućine na cijeloj površini tijela na određenoj dubini.Tlak rate razmjerno s gustoćom vode ,a gustoća vode se povećava s dubinom.Budući da je hidrostaski tlak veći od kapilarnog ,kompresijom djeluje na pražnjenje kapilarnog bazena te zato uvelike olakšava prilokom cirkulacijskih tegoba jer povećava se dotok krvi u desno srce.Gustoća vode je promjenjiva o vanjskim faktorima i razmjerna je dubini,odnosno u dubini je gustoća veća. Toplina se prenosi i kondukcijom i konvekcijom – vođenjem i strujanjem, a korisna nam je uloga topline na popuštanje boli i spazma Kohezija- potrebna je određena snaga da se molekule vode razdvoje,Adhezija- molekule vode se priljube na druge materijale.


29. Koje su karakteristike laserske zrake (8)? Karakteristike laserskih zraka su monokromatizam (samo jedna valna duljina, jednobojnost), koherentnost (iste faze vremenski i prostorno promatrano) i kolimiranost (paralelnost, preciznost, sa minimalnom divergencijom, za razliku kad upalimo svjetlo u sobi pa je ispuni u cijelosti). Dakle to je strogo usmjerena i intenzivna svjetlost zbog činjenice da se svi fotoni ponašaju kao jedan foton. Laserski medij inače određuje valnu duljinu, a može biti plinovit (He-Ne), solidan ili poluvodič (Ga-As). Laser može biti impulsni i kontinuirani, visoke (kirurgija) ili niske snage (fizi.med). Na svom putu biva apsorbiran od biomolekula, a ovisno o valnoj duljini, apsorpciji i raspršivanju ovisi dubina prodiranja. Učinci: fotobiomodulacija, analgezija, antiedematozno, evt regeneracija živaca, indikacija: cijeljenje rana, ožiljci, ozljede mekih tkiva, analgezija. KI: oko, trudnice, tumori, hemoragija, infekcije, tromboflebitisi, gonade, epifiza... 30. Kontraindikacije za elektroterapiju(8)? Tumori, akutne upale (lokalne/opće) ,trudnoća, dekompenzirano srce, prisutnost metalnog materijala u tkivu (endoproteze , osteosinteze i dr. ), akutne ozljede kože ,krvarenja i sklonost krvarenju, srčani stimulator, vaskularne bolesti , smanjeni kožni osjet, ožiljak na koži, bilo kakva promjena na koži, Parkinson. bolest, zarazne bol., ne na stijenku toraksa, bolesnici koji ne surađuju (djeca, starci,..)

31. Idikacije za elektroterapiju (5)?

Galvanizacija: pareze i paralize perifernih živaca, reumatske bolesti osim uplanih reumatskih bolesti u akutnoj fazi, bolesti krvnih žila i poremećaji cirkulacije, posttraumatski edemUltrapodražajne: bolna stanja, bolni sindromi kralješžnice, izvanzglobni reumatizam, artroza, posttraumatska stanja (ozljede mekih tkiva – DDS; ozljede kostiju IFS), varikozni sindromInterferentne ili endogene struje: poremećaji periferne cirkulacije, ozljede kostiju i zglobova, športske ozljede, ozljede mišića i tetiva, degenerativne bolesti zglobova, bolna stanja kralježnice, upalne reumatske bolesti, stres inkontinencijaDijatermija:upalne reumatske bolesti, u fazi remisije,OA zglobova i kralježnice,vanzglobni reumatizam,kada tetive ne podnose pritisak izvana,kada bolesnik nemože zauzet adekvatan položaj.Iontoforeza :izvanzglobni reumatizam,mdegenerativne bolesti zgloba,reumatoidni artritis.ozebline,cirkulacijeke smetnje,kožne bolesti,očne bolesti.TENS :poslije peraativna bol,orofacijalna bol,bol ginekološkog porijekla,križobolja,artroza,artritis,osteogeneza,bol neuralnog podrijetla,pektoralna angina,cirkulacijski poremećaj,glavobolja,Visokovoltažna terapija :povećanje lokalnog protoka krvi,smanjenje edema,poticanje cijeljenja ulkusa.poslijeoperativnih i drugih rana i ožiljaka.Elektrostimulacija :oštećenje gornjeg i donjeg motoneurona.bolesti lokomotornog szstava

32. Kako nastaje ultrazvučni val (5)?Električno proizvedena mehanička vibracija koja se pretvara u primarno u toplinu plus

drugi netermalni učinci. Nastaje na principu piozelektričnog efekt odnosno kad se kristal sitsne i nastaje električni napon.El.energija oreko obrnutog pizoelekt efekta uzrukuje mehaničke doformacije koji proizvode val.kada ultrazvučni val prolazi kroz materiju – energija se:rasipa - raspršuje,reflektira,refraktira– divergira,apsorbira,atenuira, oslabljuje .


33. Što je to koncentrična a što ekscentrična mišićna kontrakcija (4)?Kontrakcije (akcije) mogu biti:negativne-EKSCENTRIČNE (mišići se pod opterećenjem

izdužuju ili istežu),pozitivne- KONCENTRIČNE(mišići se pod opterećenjem skraćuju)-Ekscentrična kontrakcija je kontrolirana spora kontrakcija mišića koja se javlja kod spuštanja tereta ili kod tzv. "negativnog" dijela ponavljanja. Koncentrična kontrakcija je skraćivanje mišića, koje se javlja prilikom podižuće faze kod dizanja utega, dakle kada je težina objekta manja od sile koju mišić stvara. Kod ekscentrične kontrakcije potrošnja kisika u mišićima je manja a proizvodnja sile je veća nego kod koncentrične kontrakcije. 34. Koju elektroterapiju može primiti bolesnik sa srčanim stimulatorom (2)?

Ne može primiti nikakvu struju 35. Koju elektroterapiju može primiti bolesnik sa metalnim implantatom zgloba (2)? Može primiti interferentne struje. 36. Koji su simptomi osteoporoze? (5) Osteoporoza je tiha bolest čiji se simptomi razvijaju postepeno tijekom duljeg perioda. Glavna klinička manifestacija su frakture. Najčešće je to prijelom trupa kralježaka koji se očituje bolovima u kralježnici za vrijeme uobičajene dnevne aktivnosti. Bol se pojačava sjedenjem ili stajanjem, kihanjem, kašljanjem, a olakšana je mirnim ležanjem u krevetu. Sa svakom epizodom vertebralne frakture dolazi do smanjivanja visine bolesne osobe, do razvoja torakalne kifoze i gubitka lumbalne lordoze, što su znakovi uznapredovale osteoporoze. Osim prijeloma kralježaka, dolazi i do prijeloma distalnog dijela radijusa te vrata femura. 37. Kako nastaje bolni podražaj i kako ga percipiramo u CNS-u? (5)Određeni podražaj uzrokuje oslobađanje kemijskih spojeva u okolici nociceptora što smanjuje prag podražaja nociceptora i uzrokuje akcijski potencijal (bol).Tako nastali impulsi putuju provodnim živčanim vlaknima (tanka mijelinizirana A delta vlakna, nemijelinizirana C vlakna) do stražnjih rogova pripadajućeg segmenta leđne moždine. Nakon toga se putem uzlaznih i slizanih putova vrši modeliranje podražaja, podražaj se ublažava i trasformiran putuje u subkortikalne centare u CNS-u - supstantio reticularis, thalamus (centar za bol), limbički sustav, sve do kore velikog mozga gdje u gyrusu postcentralisu koji točno raspoznaje izvorišta boli. U potpunoj percepciji sudjeluju i asocijacijski centri tjemenog režnja koji spoznaji boli dodaju prijašnja bolna iskustva (iskustvena percepcija). Moždana kora predstavlja 4. etapu bolnog puta u kojem se svjesno percepira bol. Kako ćemo konačno doživjeti bolni podražaj ovisi o našem trenutačnom psihičkom stanju i utjecaju okoline koji ga mogu pojačati (strah, srdžba, žalost, nesanica, osamljenost) ili ublažiti ( nada, odmornost, veselje, zadovoljstvo, socijalno blagostanje). 38. Na čemu se bazira rehabilitacija bolesnika sa hemiparezom? (10)Rehabilitacija započinje tijekom akutne hospitalizacije, nakon što je postavljena dijagnoza i nakon što je pacijent izvan životne opasnosti. Cilj terapije je prevencija ponovnog udara i komplikacija, mobilizacija bolesnika, emocionalna podrška bolesniku i obitelji te povratak preostalih fizičkih i kognitivnih sposobnosti. Tijek rehabilitacije uključuje :

• akutnu bolničku rehabilitaciju (24h njega bolesnika, 3h i više terapije, svakodnevne vizite liječnika)

• produženu akutnu njegu baziranu na rehabilitaciji (24h njega bolesnika, problemi sa ventilacijom) – ovo vrijedi za pacijente koji se nisu adekvatno oporavili nakon akutne bolničke


rehabilitacije• subakutnu rehabilitaciju (1-3h terapije na dan, 24h njega bolesnika), kod stabilnih pacijenta• jednodnevnu bolnicu s rehabilitacijom (3-6h terapija, individualna ili grupna terapija, timsko

praćenje)- uključen logoped, psiholog, radni terapeut• ambulantnu rehabilitaciju (fizikalna terapija, radna i okupacijska terapija, logoped, psihološka

podrška)• fizioterapija u kući

Načini rehabilitacije su slijedeći:• oporavak senzorimotorne kontrole (vježbe opsega pokreta, snaženje mišića, trening posture i

ravnoteže, hod, fina motorika i koordinacija šake)• terapija spastičnosti (krioterapija i botox)• terapija problema sa govorom i gutanjem• bol u ramenu (česta u osoba s hemiplegijom i hemiparezom, npr. smrznuto rame; nastaje

zbog nestručne mobilizacije pacijenta u krvetu- na taj način često dolazi do subluksacija i istegnuća ramena)

• kontrola stolice i mokrenja• sprečavanje razvoja kontrakture ramena• ispravljanje fleksijske kontrakture šake• ispravljanje plantarne fleksije stopala – korištenje ortoza koja ih drži u nultom položaju• škola hoda (fiz. terapija, uporaba FES-a –funkcionalni elektrostimulatori izvana)

39. Na čemu se bazira rehabilitacija bolesnika sa amputacijom? (10) U takvih pacijenata važnu ulogu ima preamputacijsko savjetovanje (potpora psihologa, razgovor o očekivanjima i ciljevima). Nakon same amputacije slijedi akutni postamputacijski period koji uključuje cijeljenje postoperacijskog ožiljka, kontrolu boli (fantomski osjećaj/bol), kontrola otekline –edema (pozicioniranje, krioterapija, elastična bandaža), održati opseg pokreta i snagu okolnih mišića. Slijedeća je preprotetička rehabilitacija (analgetici zbog boli, sprečavanje infekcije, desenzitizacija, bandaža bataljka, vježbe bataljka, mobilnost u krevetu, transferi, invalidska kolica/hodalice/štake, edukacija bolesnika, edukacija obitelji). Nakon toga slijedi protetička rehabilitacija sa aplikacijom privremene proteze, samostalnošću u navlačenju proteze, praćenjem dnevnog nošenja proteze, hodom sa protezom u razboju, hodom sa protezom po ravnom, hodom sa protezom po kosini, hodom sa protezom po stepenicama (sa pomagalima i bez pomagala). Posljednji korak u amputiranih bolesnika je reintegracija u zajednicu. 40. Koji je patološki odgovor osjetnog živčanog sustava u KRBP? (8) U KRBP-u se javlja bol koja je neproporcionalna veličini ozljede (hyperalgezia – pojačani odgovor na bol). Bol se javlja i na ne-bolni podražaj kao što je dodir (allodynia). Repetitivnom taktilnom stimulacijom povećava se bol sa svakim tapkanjem. Ona ostaje i kad stimulacija prestane što se naziva hyperpatia (produžen odgovor na ponavljajući stimulus). Osim toga, mogu se javiti i hipoestezija – smanjena osjetljivost kože ili hiperestezija – preosjetljivost kože, a osobita je osjetljivost na toplinsku stimulaciju. 41. Koje su karakteristike bolnog podražaja u Kompleksnom regionalnom bolnom poremećaju? (4) Spontana bol kojoj prethodi lokalna ozljeda tkiva postaje okidač začaranog kruga. Bol je neproporcionalna veličini ozljede. Karakter boli je drugačiji od boli koja je nastala prilikom ozljede. Javlja se u distalnom dijelu okrajina (šaka, stopalo), a potom se širi proksimalno. U KRBP – tip I prisutna je difuzna, žareća i paleća bol cijele okrajine - najčešće nakon prijeloma


podlaktice ili potkoljenice bez kliničkih znakova periferne ozljede živca. U KRBP – tip II javlja se žareća i paleća bol u inervacijskom području jednog živca najčešće nakon traumatske periferne ozljede živca. 42. Što se podrazumijeva pod fizikalna terapija u kući i tko je provodi? (2) Fizikalna terapija u kući obuhvaća postupke unapređenja zdravlja, spriječavanja i liječenja bolesti, te oporavka nakon bolesti i ozljeda. Uključuje poduku bolesnika i obitelji o korištenju ortopedskih pomagala kao i savjete o prilagodbi životnog prostora i kućnu njegu. Fizikalnu terapiju u kući provodi fizioterapeut na osnovu mišljenja doktora specijalista. Vježbe uključuju dolazak u kuću, ustajanje, hod, hod po stepenicama, koordinaciju, vježbe dijelova tijela, opsega pokreta, vježbe disanja, vježbe cirkulacije. 43. Što je to rehabilitacija u zajednici, tko su sve sudionici? (2) Rehabilitacija u zajednici omogućuje pomoć onemoćalim članovima zajednice na način da i oni aktivno sudjeluju u zajednici. Svi sudionici u toj mreži skrbi trebaju međusobno komunicirati, a komunikacija se odvija po horizontali među svim značajnim čimbenicima za sveobuhvatnu pomoć u zajednici, ali i po vertikalnoj liniji uključujući više razine odlučivanja i specijalnu skrb u specijaliziranim ustanovama. U njoj sudjeluju: bolesnik, njegova obitelj, radni terapeut, fizikalni teraput, rekreacijski terapeut, protetički-ortotički terapeut, rehabilitacijska sestra, govorni terapeut, psiholog, socijalni radnik, vokacijski savjetnik, kineziterapeut, psihijatar, svećenik i specijalisti drugih medicinskih grana. 44. Kako nastaje bolni podražaj? (6) Bolni podražaj uzrokuje oslobađanje kemijskih spojeva u oklici nociceptora što smanjuje prag podražaja i uzrokuje akcijski potencijal (bol). Novonastali impulsi se prenoseprovodnim živčanim vlaknima (tanka mijelinizirana A delta vlakna, nemijelinizirana C vlakna) do stražnjih rogova pripadajudeg segmenta leđne moždine. Nakon toga se putem uzlaznih i slizanih putova vrši modeliranje podražaja, podražaj se ublažava i transformiranputuje u centar za bol u mozgu (talamus). Doživljavanje boli (percepcija) četvrta je etapa bolnog puta. U njoj dolazi do projekcije živčanih putova za prijenos boli u moždanu koru i svjesnog doživljavanja boli. 45. Što je to Lewisova „after“ reakcija? (2) To je fiziološki učinak krioterapije na krvne žile u kojem postoji produžena vazodilatacija samo na okrajinama. Najprije nastaje bol zbog vazokonstrikcije, zatim pečenje i žarenje, a potom osjećaj topline zbog vazodilatacije. 46. Opišite mehanizam desenzitizacije u KRBP? (8)Desenizitacijom se postiže modificiranje osjetjlivosti nekog područja na neki stimulus. Desenzitacijski program aplicira stalni stimulus, u početku neogodan pacijentu, na zahvaćenu hiperosjetljivu regiju, tijekom kratkih perioda, ali više puta tijekom dana. Taj neogodni stimulus može biti stvar kojem je tijelo okruženo (npr. odjeća, dodir, masaža) i ne izaziva bol u drugim nezahvaćenim dijelovima tijela. Mozak reagira na to često povećanje senzacija, sa postepenim smanjivanjem tjelesnog odgovora na taj stimulus. Kada pacijent biva desenziriziran na


slabiji stimulus (npr. svila), slijedeći korak je desenzitacija na jači stimulus (npr. vunu). Cilj desenzitizacije je da dodiri ne uzrokuju ogromnu bol, a ne da dodir postaje ugodan. Svakako, korisna je kombinacija sa intermitentnom pneumatskom kompresijom i ručnom limfnom drenažom koje mogu također pomagati u procesu desenzitizacije. 47. Opišite klinički pregled kuka. (10)Klinički pregled kuka uključuje inspekciju, palpaciju i ispitivanje pokretljivosti. Inspekcijom dobivamo uvid u hodanje, funkcijsku i anatomsku duljinu nogu, duljinu natkoljenice, držanje, ožiljke na koži nakon kiruškog zahvata ili traume u području kuka, dislokacije kuka. Gleda se: -nagib zdjelice s obzirom na grebene ilijakalnih kostiju -stajanje na jednoj nozi – možemo uočiti Duchenneov znak (naginjanje trupa na stranu opterećene noge); Trendelerburgov znak (spuštanje zdjelice na suprotnu stranu od opterećene noge) -šepa li - geganje, postranično šepanje, šepanje u sagitalnoj ravnini -duljina nogu: anatomska ( od velikog trohantera do lateralnog maleola), klinička ( od spine ilijake superior anterior do medijalnog maleola), funkcijska ( od umbilikusa do medijalnog maleola) -uočavamo kožne nabore na natkoljenici, glutealnom i genitofemoralnom području ( eventualne asimetrije)Palpacijom određujemo bolno područje, oteklinu mekih tkiva, osjetljivost i toplinu kože iznad zgloba.Opseg pokreta:Ekstenzija- mjeri se ispružanjem zgloba kuka u položaju bolesnika na trbuhu (normalno do 10°)Fleksija- ispituje se u položaju na leđima sa flektiranim koljenom (normalno je fleksija u kuku do 120°); sa ispruženim koljenom se mjeri u slučajevima kada postoji kontraktura ili ankiloza koljenaThomasov test- radi se kod kontrakture kuka- pri smanjivanju lumbalne lordoze maksimalnom fleksijom kuka, dobivamo realnu sliku fleksijske kontrakture suprotnog kuka.Abdukcija i adukcija mjere se dok bolesnik leži na leđima s usporednim nogama, a ispitivačeva ruka je na grebenu ilijakalne kosti suprotne noge, kao bi se smanjile kretnje zdjelice (abdukcija 40°-45°, adukcija do 30°)Rotacija se mjeri u ležećem položaju na leđima sa savijenom nogom u kuku i koljenu pod pravim kutom (rotacija prema unutra 40°, a prema van 45°) ili u položaju potrbuške sa koljenom savijenim za 90°, pa se preko rotacija stopala rotira noga u kuku.Test čučanjem- može li bolesnik iz stojećeg stava čučnuti i boli li ga gdje.

48. Koje vrste koštanih poluga poznajete i opišite ih (10)?> Kosti, zahvaljujući svojoj čvrstoći i zglobovima između susjednih kostiju, imaju ulogu mehaničkih poluga. Kod ovih poluga os zgloba predstavlja osovinu oko koje se koštana poluga kreće i to je točka oslonca poluge. Mjesto na kome se mišić pripaja za kost je točka djelovanja mišićne snage. Težina koštane poluge djeluje u jednoj točci i to je točka djelovanja sile težine. Razlikujemo 3 vrste poluga, ovisno o odnosu ova tri elementa.Kako bismo mogli ustvrditi o kojoj se polugi radi moramo prvo odrediti krak mišićne sile (udaljenost od insercije mišića agonista do zgloba, točke oslonca) i krak sile težine (udaljenost od zgloba do točke težišta).1.Poluga ravnoteže – dvokraka poluga jer se zglob nalazi između djelovanja mišićne sile i sile težine. Poluga je u ravnoteži ako su dvije sile sa svake strane poluge jednake. PRIMJER : Atalntookcipitalni zglob- sjedimo – pojačavamo torakalnu kifozu – protruzija vrata (mišićna snaga – mišići vrata) – javljaju se bol, slabost zamor (?? – valjda kod slabosti muskulature)2.Poluga brzine – jednokraka poluga jer su s jedne strane zgloba i mišićna sila i sila težine. Kod


ove poluge mišićna sila djeluje na kraćem kraku što znači da je inzercija mišića bliže zglobu nego točka težišta. Budući da je kraći krak mišićne sile mišić mora razviti snažniju kontrakciju kako bi se odupro sili težine segmenta. Amplitude pokreta su velike, mišić se brzo zamara. PRIMJER : Biceps brachii (poluga je podlaktica).3. Poluga snage – jednakokraka poluga, ali u sad mišićna sila djeluje na dužem kraku. Inzercija mišića dalje je od zgloba u odnosu na točku težišta. Budući da mišić djeluje na dužem kraku tu mu dozvoljava da slabijom kontrakcijom savlada težinu segmenta. Amplituda pokreta je mala, mišić se slabije zamara. PRIMJER: Triceps surae.

49. Koji su okidački čimbenici u nastanku KRBP (10)?

> 1) periferni: ozljede mekih tkiva, frakture kosti, operacije, imobilizacija2) visceralni: šećerna bolest, bolesti koronarnih arterija (5-20%), tumori (npr. Ca dojke)3) neurološki: moždani udar s hemiplegijom (12-21%), ozljede glave i mozga, ozljede

leđne moždine, spinalna anestezija i mijelografija, postherpetička neuralgija, periferne ozljede živaca (3%)

4) psihološki5) nepoznati (25%)

50. Što je to dekubitus , kako nastaje i kako ga možemo spriječiti (10)?

> Dekubitus (lat. decumbere= ležati) ili pritisna rana je oštećenje kože koje nastaje zbog kompromitacije lokalne cirkulacije i zbog nadražaja kože, lociranog najčešće iznad kosti (lumbalni dio kralježnice, ilijačna kost, zglob kuka, koljena, laktovi, kao i sva područja sa slabije razvijenim masnim tkivom), gdje je koža bila duže vrijeme pod pritiskom. Dekubitalna rana zahvaća epidermis, dermis pa sve do mišića i kosti. Zbog povećanog vanjskog pritiska na krvne žile i njihovog oštećenja (najosjetljivije su, naravno, krvne žile manjeg promjera) dolazi do posljedične ishemije tkiva i do postupnog razvoja ishemičnih promjena. Ishemično tkivo je pogodan okoliš za razmnožavanje bakterija pri čemu su kod ovih rana najčešći Staphylococcus aureus i Proteus. Tri su glavna mehanizma nastanka dekubitusa. Pritisak je najvažniji faktor u razvoju dekubitusa, posebice kada se javlja iznad prominentnih koštanih dijelova. Smicanje nastaje ako pacijent klizi naniže u krevetu ili stolici, što za posljedicu ima prelamanje, istezanje ili kidanje malih krvnih žila. Treći mehanizam je trenje, pri čemu se misli na klizanje površnih slojeva kože preko površine bolesničkog kreveta, invalidskih kolica itd. Ovim mehanizmom nastaju površinske ozljede kože, najčešće eksorijacije. Bilo koji od navedenih mehanizama dovodi do oštećenja mikrocirkulacije izazivajući ishemiju, inflamaciju i hipoksiju tkiva, što za posljedicu ima nekrozu tkiva i stvaranje ulceracija. Etiologija:

· smanjena pokretljivost => neurološki pacijenti, sedirani ili dementi bolesnici su nesposobni da sami mijenjaju položaj tijela i tako sami smanje pritisak. Kod ovih bolesnika, paraliza mišića dovodi do smanjenja njihove mase, što ima za posljedicu gubitak zaštitnog sloja između kostiju i kože.

· kontraktura i spasticitet često doprinose razvoju dekubitusa, zbog stalne izloženosti istih dijelova tijela pritisku

· gubitak senzibiliteta doprinosi pojavi dekubitusa jer isključuje bol kao jedan od najvažnijih upozoravajućih signala

· pothranjenost, hipoproteinemija i anemije povećavaju vulnerabilnost kože i produžavaju vrijeme zarastanja rana

· kontaminacija rane bakterijama zbog neadekvatne njege kože (između


http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Upale&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Upale&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hipoksija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hipoksija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Paraliza

http://hr.wikipedia.org/wiki/Paraliza

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hipoproteinemija&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hipoproteinemija&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Anemije&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Anemije&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Rana

http://hr.wikipedia.org/wiki/Rana

ostalog i zbog inkontinencije) i slabljenje imunoloških mehanizama na indirektan način doprinosi razvoju i otežano zarastanju dekubitusa

Najčešći etiološki čimbenici u praksi, kod pacijenata koji su u procesu fizikalne rehabilitacije, su produženi lokalni pritisak na kožu i potkožna tkiva (npr. predugo puštanje u kolicima, istrošen jastuk za kolica), trenje i vlažnost kože, suha koža, neadekvatna prehrana s malo proteina, nezgode itd. Klinička slika se razvija kroz nekoliko stupnjeva. U većine ljudi dekubitusi uzrokuju određeni stupanj boli i svrbeža, no kod ljudi sa poremećajem senzibiliteta čak i duboke rane mogu biti bezbolne. Sve započinje s crvenilom na zahvaćenom dijelu kože koje je u slijedećoj fazi praćeno s oteklinom i stvaranjem bula. Dalje promjene teku u vidu nekroze površinskih slojeva kože i posljedičnog izlaganja potkožnih tkiva (najprije masno tkivo i mišići). Ukoliko promjene nastave i dalje napredovati, dolazi do ekroze mišićnog tkiva i do ogoljenja kostiju koje prominiraju kroz duboki defekt kože. Ukoliko dođe do infekcije rane, uz sve navedene promjene prezentirati će se i znakovi upale, koji će u početku biti lokalni(karakterističnih 5 znakova upale), a s napredovanjem infekcije postaju generalizirani. Prevencija: Nastali dekubitusi su bolni, ugrožavaju život te zahtijevaju produžen boravak u bolnicama i domovima za njegu. Sprječavanje bolesti je prioritetno, a duboki dekubitusi gotovo se uvijek mogu spriječiti intenzivnom njegom.Temeljitim svakodnevnim pregledavanjem kože osobe vezane uz krevet može se otkriti rano crvenilo. Svaki znak crvenila je signal da je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječilo otvaranje rane na koži. Koštana izbočenja mogu se zaštititi mekanim materijalima kao što je pamuk ili pahuljasta vuna. Kreveti, stolice i invalidska kolica treba tapecirati da se smanji pritisak. Ljudima koji se ne mogu sami pokretati treba često mijenjati položaj (po preporuci svaka 2 sata). Dakle, pacijente u kolicima trebalo bi odignuti na 60-ak sekundi, a pacijentima u krevetu pasivno promijeniti položaj (2-6 sati, trbuh i 8). Kožu treba održavati čistom i suhom. Osobe vezane za krevet dugo vremena mogu koristiti posebne madrace (madraci napunjeni vodom ili zrakom). Također, mogu se koristiti i razni antidekubitalni podmetači. Pozornost treba obratiti i na adekvatnu odjeću (najvažnije je obratiti pozornost na nabore donjeg rublja), obuću te redovitu njegu stopala (koža i nokti). Treba biti oprezan i pri vožnji automobilom ili drugim oblicima transfera pacijenata, pogotovo ako se radi o dugotrajnijim putovanjima. Na kraju, adekvatna prehrana bogata proteinima, vitaminima (posebno A i C) i tvarima koje sudjeluju u transportu kisika (npr. cink, bakar) ima važnu ulogu u prevenciji. Th: Liječenje dekubitusa je mnogo teže nego sprječavanje. Na sreću, u ranim stadijima dekubitusi se obično izliječe sami od sebe kad se ukloni pritisak. Izlječenje se može ubrzati ako se poboljša opće zdravlje uzimanjem bjelančevina i kalorijskih dodataka. Kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom može pomoći u zarastanju. Najčešće se koristi gaza obložena teflonom ili gaza natopljena vazelinom jer se ne lijepi na ranu koja zarašćuje. Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni zavoji koji sadrže materijal poput želatine.Ukoliko dođe do razvoja infekcije, u terapiju se uvode antibiotici. Kirurško liječenje se sastoji od debridmana tkiva (koji u težim slučajevima može biti vrlo opsežan), osteotomije (kod osteomijelitisa) te zatvaranja defekta lokalnim kožnim ili mišićnim režnjevima. Možemo reći da je osnova terapije u ranim stadijima konzervativno liječenje, dok je u kasnijim stadijima najčešća kombinacija debridmana tkiva te redovitog previjanja rane.

51. Opišite i objasnite uzlaznu galvanizaciju, te koji je njen učinak (10)?

> Uzlazna galvanizacija je oblik uzdužne galvanizacije u kojoj se dvije elektrode jednake veličine postavljaju u različitoj visini udova, tj.na njihovim krajevima čime se postiže površinsko


prostrujavanje. Katoda je postavljena proksimalno, a anoda distalno. Uzlazna galvanizacija ima ekscitirajući učinak na podražljivost i provodljivost živca i mišića za vrijeme prolaska električne struje kroz ta tkiva (katelektrotonus).NAPOMENA: nakon nekoliko sati traženja po netu, nisam našao ništa više za ovu temu. Tu ispod sam copy-pasteao nešto općenito o galvanizaciji pa sami procijenite što vam paše. Radi se o općenitim stvarima vezanim uz terapiju galvanskim strujama pa, prema vlastitoj procjeni, ubacite što želite u odgovor.=> Danas se galvanska stuja dobiva iz gradske mreže te se u uređajima za pretvorbu stvara terapijska struja napona od približno 50V i jakosti do 50mA. Uređaji za takvu pretvorbu sastoje se od više elektronskih cijevi koje propuštaju izmjeničnu struju samo u jednom smjeru (od katode prema anodi). Time dobivamo punovalnu usmjerenu pulzirajuću istosmjernu struju koja nakon filtriranja postaje konstantna. Taj se oblik primjenjuje u terapijske svrhe. Galvansku struju primjenjujemo putem dvije elektrode od koje je jedna pozitivna ( + najčešće crvena), a druga negativna ( - crna).Uzdužna ili longitudinalna galvanizacija – oblik suhe galvanizacije. Elektrode, građene od metala (cink, aluminij, kositar, slitine) i debljine 0.25-0.5mm, postavljaju se u različitoj visini udova, odnosno na njihovim krajevima, npr. jedna elektroda na rame a druga na dlan.Ovim načinom postižemo površinsko prostrujavanje. Uzdužna galvanizacija može biti silazna (katoda se položi distalno) ili uzlazna (katoda se postavlja proksimalno).

Elektrode ne smijemo stavljati direktno na kožu, one uvijek moraju biti umotane hidrofilnom tkaninom. Najčešće su to spužvice koje se prije primjenje navlaže sa običnom vodom. Tako pripremljene elektrode fiksiramo najčešće elastičnim zavojima ili vrečicama s pjeskom. Galvanska struja djeluje na živčane završetke odgovorne za prijenos boli tako da se bol smanjuje ili nestaje. Povećeva podražljivost i provodljivost živaca pod katodom i smanjuje pod anodom. Pod utjecajem galvanske struje nastaje vazodilatacija ( proširenje krvnih žila) što uzrokuje intenzivniji dotok krvi koji nazivamo hiperemija. Koža ispod aplicirane elektrode postaje toplija, crvenija ,u trajanju do 30 min., te vlažnija. Dva su najvažnije učinka: hiperemija i analgezija HIPEREMIJA

Hiperemija je glavno djelovanje galvanske struje koje se odvija preko vazomotornih živaca. Krvne žile se počinju širiti ( vazodilatacija ) te ubrzana cirkulacija donosi svježe hranjive sastojke i kisik na taj način normalizirajući pH tkiva. Na tom mjestu smanjuje se otpor kože i koža pocrveni ( hiperemija ).

ANALGEZIJAAnalgetski učinak nastaje zbog porasta ili normalizacije pH vrijednosti nekog medija, što smanjuje učinak nocioceptora te na taj način bol nestaje, i zbog izravnog djelovanja na simpatičke živce koji su odgovorni za odvođenje boli.

Zbog toga i ostalih djelovanja galvanske struje proces regeneracije živčanih niti intenzivniji je kvalitativno i kvantitativno.TERAPIJSKE INDIKACIJE· Pareze i paralize perifernih živaca· Reumatske bolesti osim upalnih reumatskih bolesti u aktivnoj i akutnoj fazi· Bolesti krvnih žila i poremećaji cirkulacije· Posttraumatski edemi 52. Kakve su vježbe zatvorenog kinetičkog lanca a kakve otvorenog kinetičkog lanca (8)?> Kinetički lanac = kompleks zglobova koji čine spone u lancu gdje pokret jednoga segmenta izaziva predvidiv pokret u ostalim segmentima.U otvorenom kinetičkom lancu (OKC = open kinetic chain) distalni segment završava


slobodno u prostoru, dok kod zatvorenog kinetičkog lanca (CKC = closed kinetic chain) on je fiksiran za podlogu. Noga u fazi zamaha je u OKC, a kad je stopalo u kontaktu sa podlogom u CKC.Većina tradicionalnih programa vježbi se koristi OKC. Te vježbe mogu biti jedina mogućnost kad se ne dopušta opterećenje tjelesnom masom. Ove vježbe nisu adekvatna priprema za funkcionalne aktivnosti koje uključuju akciju mišića u zatvorenom kinetičkom lancu (hodanje, penjanje stubama, skakanje). Vježbe u OKC-u fiziološkije su za gornje udove.Vježbe CKC se izvode u funkcionalnim položajima tijela te u stojećem položaju i stimuliraju mehano i proprioceptore zgloba i njegove okoline efikasnije nego vježbe otvorenog kinetičkog lanca. One stimuliraju mišićnu ko-kontrakciju i pridonose stabilnosti zgloba. Uključuju se u rehabilitacijski proces čim je dopušteno parcijalno opterećenje težinom tijela. Vježbe u CKC-u fiziološkije su za donje udove, no od izuzetne su važnosti i za gornje udove, pogotovo pri zadobivanju stabilnosti muskulature ramenog obruča. 53. Na koji način termoterapijski modaliteti prenose toplinu (8)?

> Prvi je kondukcija kada se npr toplim oblozima ili parafinom površinski zagrijava dio tijela. To je prijenost topline sa sa čestice na česticu zbog razlike u temperaturu; dakle samo sredstvo miruje – što je površina veća brži je prijenos energije. Drugi je konvekcija, obično hidroteraepijom ili vlažnim zrakom, to je prijenos topline od nekog fluida u gibanju na čvrsto tijelo. Treći je radijacija (IC, UV, laser), kada se toplina prenosi pomoću elektromagnetskih zraka. Četvrti je konverzija kratkim valom, mikrovalom ili ultrazvukom kojima uspijemo dubinski djelovati – netermalna energija se u tkivima pretvara u toplinu; nije potreban izravan kontakt.Evaporacija?

54. Što je o elektrostimulacija i za što se koristi (6)?

> Elektrostimulacija je fizikalno-terapijski postupak kojim seizaziva mišićna kontrakcija s pomoću električnog podražaja(elektrogimnastika). Mišić se neposredno podražuje niskofrekventnomstrujom. ES se obavlja impulsima iz elektrostimulatora. Odabire setrajanje, amplituda i oblik (promjena amplitude u vremenu) pojedinogimpulsa te frekvencija impulsa. Za generiranje stimulacijskih impulsakoriste se: galvanska ili istosmjerna struja, izmjenična struja,faradska, trokutasta ili eksponencijalna. S obzirom na način postavljanja elektroda razlikujemo monopolarnu (pogodnija za stimulaciju inervirane od denervirane muskulature; koristi se za male mišiće šake, stopala i lica te u elektrodijagnostičke svrhe) i bipolarnu tehniku(jednako pogodna za stimulaciju inerviranog i denerviranog mišića)indikacije: inaktivitetna mišićna atrofija, intencijska elektrogimnastika, periferne klijenuti, centralneklijenuti, jačanje zdravog mišića kod sportaša, kontrola spasticiteta, stresna inkontinencija, stimulacija abdominalne muskulature kao pomoć ventilaciji, psihogena pareza itd.kontraindikacije: pacemaker, metalno strano tijelo u područu stimulacije, kožne promjene u području stimulacije itd.

55. Što je to TENS (6)?

> TENS (transkutana elektroneuralna stimulacija) je terapijskipostupak primjene kontrolirane, niskovoltažne električne stimulacije (frekvencija 1-150 Hz, trajanje stimulusa 0.04-0.3 ms, intenzitet 0-6 mA) zapodraživanje živčanog sustava preko kože sa svrhom izazivanjaanalgetskog učinka. Djelovanje se temelji na GATE CONTROL THEORY – akoelektrodama izazovemo nebolni stimulus koji putuje Aβ vlaknima (brža)do leđne moždine, stimulirat ce se interneuroni koji inhibiraju


oslobađanje neurotransmitera u presinaptičkim završecima, pa se bolnimimpulsima (koji u leđnumoždinu putuju preko Aδ i C vlaknima, koja su tanja i sporija) „zatvara ulaz“ u CNS. vrste TENS-a:

· standardni, konvencionalni ili visokofrekventni TENS => najčešće f=60-100Hz, trajanje impulsa 50-80µs, jakost 10-40mA; izaziva osjećaj ugodnih parestezija; najčešća primjena za bolove mišićno-koštanog sustava; analgezija ima kratko indukcijsko vrijeme, ali efekt ne traje dugo nakon podraživanja

· niskofrekventni (eng. acupunture-like)TENS => f=0,5-10Hz, trajanje impulsa 100-500µs, jakost 50-100mA; neugodan; najčešća indikacija su kronični bolovi (križobolja, artroza, OA, neurogena bol); analgezija se postiže s latencijom od 30-45min, ali učinak je prolongiran od nekoliko sati do nekoliko dana nakon podraživanja

· MENS (mikroamperaža električnog živčanog podraživanja) => primjena struje male jakosti 10-600mA; tretman akutnih i kroničnih bolova; učinkovitost u postizanju boljeg cijeljenja rana, no analgetski učinak još nije dovoljno evaluiran

· kratkotrajni intenzivni TENS => kod mišićne fascikulacije ili tetanije; izaziva duboku analgeziju

Postavljanje elektroda ovisi o vrsti i lokalizaciji boli:

1) na mjestu najjače boli (najčešći način postavljanja)2) duž perifernog živca(neurotropno)3) po radikularnoj i dermatomskoj distribuciji u bolnom području

česta je aplikacija – segmentalno paravertebralno uz kralježnicu,transartikularno na zglobove, po akupunkturnim točkama, vazotropno(duž krvnih žila kod cirkulacijskih poremećaja) ili na motoričke točkemišića i duž miotoma indikacije: bolovi različitog uzroka akutnog i kroničnog tipa => neuropatskeboli u perif. neuropatijama, miofascikularni sindromi, bol kod malignih bolesti,artritisa, fantomska bol, algodistrofija, različiti posttraumatski bolovi,postoperativni bolovi nakon abdominalnih, ginekoloških i ortopedskihzahvata, kod distorzija, mialgija, sindroma prenaprezanjakontraindikacije: pacemaker, primjena u području sinus caroticusa (vazovagalnareakcija), trudnoća, oči, sluznice, CVI, narkotici.

56. Koja je definicija rehabilitacije?(5)

> proces kojim se pomaže osobi da postigne maksimum fizičke, psihičke, društvene, profesionalne (vokacijske), rekreativne (avokacijske) i edukacijske osposobljenosti u odnosu na fiziološko ili anatomsko oštećenje, ograničenja okoline, te želje i životne planove.

57. Što je to kriomasaža i kako se provodi (5)?

> Kriomasaža je jedan od načina primjene hladnoće u svrhu liječenja. To je masaža sa ledom, a djeluje po principu kondukcije. Dominantno djelovanje kriomasaže je primarna vazokonstrikcija (sužavanje krvnih žila), potom sekundarna vazodilatacija (širenje krvnih žila) te desenzibilizacija lokalnih bolnih receptora. Kriomasaža se provodi na sijedeći način: u plastičnim čašama sa drvenim štapićem u sredini zaledi se voda i dobivamo cilindrične komade leda sa drškom te njima obavljamo masažu kružnim ili uzdužnim, ritmičnim i ujednačenim pokretima. Kretnje pri kriomasaži su potrebne iz dva razloga: kako bi izbjegli promrzline te kako bi se dozvolila sekundarna vazodilatacija kao temeljni fiziološki učinak kojemu težimo u ovom obliku primjene. Postupak traje


ovisno o debljini kože i potkožnog tkiva koji se tretira. Tijekom tretmana bolesnik osjeća 4 različite senzacije – hladnoću, pečenje, bolnost i analgeziju, no srećom srednja dva veoma kratko traju. Sam postupak traje 10 minuta ili dok se ne postigne analgezija.

58. Što je to peloidoterapija(2)?

> Peloidoterapija je fizikalna metoda liječenja primjenom blata, treseta, mulja ili gline- jednom riječju peloida (produkti geoloških zbivanja koji su sitnozrnate strukture i peloidna karaktera). Peloidi razrijeđeni s vodom koriste se za kupelji ili za obloge. Djelovanje im je termičko i kemijsko. Termičko djelovanje je dominantno, a kemijsko djelovanje značajnije je jedino kod organskih peloida.

59. Opišite Hubbardovu kadu (2)?> Hubbardova kada je jedan od načina provođenja hidroterapije. To je kada oblika leptira koji omogućava lakši pristup fizioterapeuta bolesniku u središnjem, užem dijelu te potpunu abdukciju ekstremiteta u perifernim dijelovima čime se olakšava provođenje individualnih vježbi. Namijenjena je za terapeutsku masažu pomoću vodenih mlazova koji se stvaraju ispod površine vode. Posebno je korisna za bolesnike s kroničnim poliartrotskim promjenama te kod ekstenzivnih opeklina.

60. Koje vrste šepanja poznajete i opišite ih (10)?

ŠEPANJE je poremećaj kinematike hoda, hod u kojemu je smanjena ili izostaje sinkronizacija fizioloških pokreta nogu te odgovarajućih dijelova tijela. Na šepanje treba osobito obratiti pažnju u sklopu inspekcije u hodu jer je šepanje najfiniji dijagnostički znak bolesti koštano – zglobnog sustava. Uzroci šepanja su vezani najčešće za promjene u zglobu kuka, ali i izvan njega pa tako bolovi u području ramena i kralješnice mogu uzrokovati poremećaj normalnog hoda u kuku zbog poremećaja kompenzatorne rotacije gornjeg dijela tijela u kuku. Poremećaj hoda u kuku nastaje i pri ukočenosti slabinske kralješnice, skraćenju noge i insuficijenciji pelvinotrohanternih mišića. Anamnestički, važno je doznati kad i kako je šepanje počelo (spontano, nakon opterećenja ili umora), je li stalno ili povremeno (umor, napor) i koliko dugo bolesnik može hodati bez šepanja. Šepanje može biti vezano uz bol i/ili grčeve u mišićima na strani šepanja ili čak na drugoj strani. Šepanje je malokad bezbolno. Kod normalnog hoda razlikujemo fazu oslonca (propulzija) i fazu zamaha ili njihanja (pomak prema naprijed). Faza oslonca iznosi oko 60%, a faza njihanja oko 40% ukupnog ciklusa hoda. Razlikujemo šepanje u FRONTALNOJ, HORIZONTALNOJ I SAGITALNOJ RAVNINI. Kod šepanja u frontalnoj ravnini oboljeli naginje trup na oboljelu stranu (Duchenne) ili naginje zdjelicu na zdravu stranu (Trendelenburg - kod poremećene mehanike kuka zbog slabosti abduktora zbog nestabilnosti zdjelice pri opterećenju bolesne noge, zdjelica se spušta na suprotnu stranu). Šepanje u sagitalnoj ravnini se javlja kod fleksijske kontrakture kuka, a u horizontalnoj kod kontrakture kuka u vanjskoj ili unutarnjoj rotaciji. VRSTE ŠEPANJA1) ANTALGIČNI HOD ili BOLNO ŠEPANJE – nesvjesna radnja kojom se oboljeli kuk rasterećuje i tako smanjuje bol. Kod ove vrste šepanja kratka je faza oslonca na oboljelu stranu jer organizam želi izbjeći opterećenje mjesta lezije;2) BEZBOLNO ŠEPANJE - bolesnik jednako opterećuje obje noge; pojavljuje se kod ankiloze nekog zgloba na nozi ili definitivnog neuromuskularnog oštećenja mišićne skupine te pri skraćenju jedne noge (zdjelica je koso položena i postoji kompenzatorna kontraktura kontralateralnog koljena)3) KOKSALGIČNO ŠEPANJE - karakterizirano je nagibom trupa prema bolesnom kuku


4) METATARZALGIČNO ŠEPANJE - bolesnik hoda na petama izbjegavajući opterećenje prednjeg svoda stopala; javlja se kod bolesti prednjeg svoda stopala5) SIMETRIČNO ŠEPANJE ILI GEGAJUćI “PATKAST” HOD – kod prirođene obostrane luksacije kukova, ali i kod nekih drugih bilateralnih procesa na kukovima6) starije osobe sa uznapredovalom osteoporozom hodaju pogrbljeno, oprezno, polako i sitnim koracima da izbjegnu stres kralježnice7) PIJETLOV HOD – hod na prstima. Javlja se kod lezije peronealnog živca i posljedične slabosti dorzifleksije stopala; stopalo visi i kako bi se kompenziralo padanje stopala, oboljeli jače flektira kuk i koljeno nakon čega stopalo udara o pod, a stajanje na petama nije moguće.8) SPASTIČKI – hod u spastičkoj oduzetosti nogu, s ukočenim koljenima i skočnim zglobovima, većinom sa stopalima u kopitastom položaju pri kome bolesnik stopala vuče po podu i noge ukršta jednu ispred druge9) DISTROFIČNI - Hod ima posebno obilježje vaganja u kukovima i uspoređuje se s «patkastim» hodom. Uz to se zapaža da je kralježnica znatno više uvučena u slabinskom dijelu nego što je to uobičajeno i istovremeno trbuh se više izbočuje10) ATETOTIČKI - Karakterizirana nehotičnim, nevoljnim, neritmičnim, ali za razliku od koreje, polaganim, crvolikim kretnjama distalnih dijelova udova, lica i jezika12) HEMIPARETIČKI HOD – nastaje zbog slabosti voljne mišićne kontrakcije jedne polovice tijela pa bolesnik hoda sa CIRKUMDUKCIJOM donjeg uda (zbog nemogućnosti pokreta u zglobovima koljena i stopala jače abducira kuk tijekom zamašne faze)

61. Koje vrste pomagala za kretanje poznajete (10)?Pomagala za kretanje omogućuju i poboljšavaju kretanje, odnosno hod. Primjenjuju se

štapovi, štake, hodalice (i invalidska kolica – ne omogućavaju hod, ali omogućavaju osobi kretanje).

Štapovi: postoje različite vrste štapova na oblik ručke i gumeni nastavak na dnu štapa. Najčešće su izrađeni od drveta s gumom na dnu štapa da se spriječi proklizavanje, a danas postoje i tzv. „teleskopski štapovi“ izrađeni od lakih metala na razvlačenje. Bitno je da se visina ručke nalazi u visini velikog trohantera bedrene kosti. Ako štap ne osigurava dobru sigurnost bolesniku, može se primijeniti metalni štap s više nožica (3ili4), koji omogućava veću stabilnost posebno starijim bolesnicima.

Štake: gu biti podpazušne i podlakatne. Najčešće se primjenjuju metalne podlakatne štake s mogućnošću prilagodbe po visini. Mogu se upotrebljavati jednoručno ili dvoručno, ovisno o namjeni, odnosno zroku koji je doveo do poremećaja dinamike hoda. Hod štakama može biti dvotaktni, trotaktni i četverokatni, što ovisi o oštećenju funkcionalnih ili anatomskih struktura nogu, odnosno o rasterećenju i dinamici hoda koju želimo postići. Bitno je, kao i za štap, da se visina rukohvata nalazi u visini velikog trohantera bedrene kosti čime se postiže adekvatno rasterećenje željenog dijela noge, ali i balans i koordinacija kretnji tijela. Za bolesnike koji se zbog amputacije ruke, kontraktura ili drugih deformacija ne mogu koristiti standardnim štakama postoje različite mogućnosti prilagodbe (posebno adaptirane ručke odnosno hvatišta). Posebno je to važno u bolesnika s reumatoidnog artritisa i kod hemipareze.

Hodalice: Ako se s pomoću štaka ne može omogućiti hod, primjenjuju se različite vrste hodalica. U primjeni su hodalice s nožicama te sa 2,3 ili 4 kotača. Koje će pomagalo preporučiti liječnik pacijentu ovisi o funkcionalnom deficitu i stabilitetu samog pacijenta. Što je pacijent nestabilniji koristit će se pomagalom veće baze oslonca.

U osoba u kojih ne možemo postići hod štakama ili hodalicom primjenjujemo invalidska kolica.

62. Osnove rehabilitacije djece sa cerebralnom paralizom (10)?U procesu habilitacije pomaže nam svojstvo koje posjeduje CNS, a to je NEUROPLASTIČNOST. Neuroplastičnost je sposobnost neurona za stvaranje novih veza,


za utiranje novih putova kroz korteks, te preuzimanje novih uloga. A to je sve moguće zbog progenitorskih stanica koje imaju mogućnost generiranja novih neurona; tihih sinapsi koje postoje u CNS-u, ali nisu u funkciji dok funkcioniraju primarne sinapse; kolateralnog pupanja koje se odvija prilikom oštećenja aksona jednog neurona i tada aksoni susjednog neurona iz svojih krajnjih dijelova šalju nastavke (pupaju) i inerviraju one dijelove tkiva (mišića) koji su zbog oštećenja aksona ostali denervirani; i regenerativnog pupanja koje se događa kod oštećenja aksona jednog ili više neurona nakon čega se na krajevima oštećenog aksona stvara zona rasta te on raste na svoju prijašnju dužinu i svojim novonastalim motornim pločama stvaraju sinapse s mišićima koje su i prije oštećenja inervirali.Pravodobna rehabilitacija može biti: super rana, vrlo rana, rana, zakašnjela, kasna...Karakteristike rehabilitacije su:

- terapijski program bazira se na stimulaciji aktivnog pokreta s raznih aspekata- program habilitacije će započeti neurofiziološkom tehnikom ili pasivnim vođenjem da bi se

dobilo očekivano senzoričko iskustvo- fizičke strukture mozga mogu se mijenjati samo kao rezultat iskustva – plastičnost mozga- kod neurorizične djece poželjno je započeti tretman neposredno nakon poroda

Osnovna načela tretmana su:1. inhibicija abnormalne posturalne aktivnosti da bi se smanjio hipertonus u

spastične i atetoidne djece2. facilitacija – planirana stupnjevano vođena tehnika koja služi u poboljšanju

koordinacije pokreta mijenjanjem neadekvatnog mišićnog tonusa3. pozicioniranje – specifično zauzimanje položaja za održavanje posturalne

osovine4. terapijski koncept refleksne lokomocije bazira se na stimulaciji periferije

stimulacijom pojedinih dijelova tijela, sastoji se od refleksnog puzanja i refleksnog okretanja

5. refleksnom aktivacijom različitih mišićnih funkcija u djece s oštećenjem CNS-a aktiviramo: posturalnu ontogenezu, mehanizme uspravljanja

6. upotrebom aktivatora sustavne refleksne lokomocije dijete može razviti posturalnu i lokomocijsku ontogenezu.

63. Nabrojite reumatske bolesti u užem smislu (podjela po patofiziološkom procesu,

podjela po lokalizaciji) (10)?a) Prema patofiziološkom procesu:

• Upalne: Infektivni artritis; Reaktivni artritis; Multisistemne autoimune bolesti (RA; seronegativne HLA-B27 asocirane spondiloartropatije- AS, PsA, reaktivna spondiloartropatija, enteropatski spondilitis)

• Degenerativne: Artroza – osteoartritis OA koji može biti primarni/sekundarni, lumboishijalgija; zahvaćaju kralješnicu, velike zglobove i male zglobove šaka i stopala, izvanzglobne strukture (entenzitis, peritendinitis, tendovaginitis, burzitis, kapsulitis, fasciitis, fibromialgija...)

• Metaboličke: urični artritis – giht, osteoporoza b) Prema lokalizaciji:

• Artropatije: zahvaća periferne zglobove: rizomelične-ramena, kukovi; mezomelične- laktovi, koljena; akromelične – šake, stopala

• Spondilopatije: zahvaćenost kralježnice• Izvanzglobni reumatizam: tetive, ligamenti, mišići

64. Koji su fiziološki učinci primjene hladnoće(10)? Koji su fiziološki učinci primjene

hladnoće i kakve sve oblike primjene poznajete(10)?


- Postoje sistemski i lokalni. Padom temperature usporavaju se biološki procesi i enzimska aktivnost, a i gubi se selektivni permeabilitet membrane za elektrolite. Dolazi do vazokonstrikcije krvnih žila, posebno važnih AV anastomoza, a to dovodi do obrambene reakcije čuvanja topline, ali nakon nekog vremena zbog protektivnog mehanizma, dolazi do paralize glatkih mišića u žilama te se šire. Krioterapija je i snažno sredstvo hemostaze. Hladnoća povećava zakočenost tkiva što nam nije korisno prije medicinske gimnastike, ali koristi kratkoročno za analgetski učinak npr. u krvarenju, akutnom artritisu itd. Hladnoća djeluje spazmolitički, ali za razliku od topline usporava senzornu i motornu provodljivost. No za razliku od analgezije, za spazmolizu treba dužu aplikaciju hladnoće (20-40 minuta). Utjecaj na živčano tkivo se očituje mijenjanjem percepcije boli i inhibicijom provođenja živčanih impulsa, i povećava se prag boli u trajanju od 30ak minuta. Ne ubrzava cijeljenje, ali umanjuje edem na mjestu ozljede (analgezija, spazam, hemostaza).

- učinak na krvne žile:VK; termoreceptori; Hunting-ova reakcija: VK-VD-VK; Lewisova “After-reakcija”: produžena VD-samo na okrajinama;

- učinak na edem i upalu: PRICE, 4h, alergija na hladnoću- učinak na neuromuskularnu vezu: spazmolitički učinak, 1-2h, mišićna facilitacija-povučemo

po površini kože 15-30s- učinak na bol: smanjenje spazma, edema, hematoma; cold as a counterirritant; smanjenje

živčane provodljivosti i podražljivosti- učinak na temperaturu zgloba: smanjenje metabolizma; usporeno cijeljenje; smanjena

ekstenzibilnost kolagena; povećana viskoznost; zakočenost zgloba- mišićna snaga: 5 min. facilitacija; 30 min. usporava brzinu mišićne kontrakcije Sistemni učinci su i tu nuspojave – generalizirana vazokonstrikcija, porast perifernog otpora i viskoziteta krvi

OBLICI PRIMJENE HLADNOĆEPrimjena krioterapije moguća je na različite načine. Oni su kriomasaža, kriooblozi, kriokupke i sprej. Izvor načina izvođenja krioterapije ovisi o dijelu tijela koji se tretira i veličini područja koje se rashlađuje. Kriomasaža i kriooblozi imaju visoki toplinski kapacitet u liječenju određenog područja tijela pa se tim postupcima dovodi brzo do željenih rezultata. Liječenje traje 10-20 minuta. Temperatura kriokupki obično je ispod 15 stupnjeva nepodnošljiva. Kriomasaža se provodi komadićem leda zamrznutog u manjoj posudi. Analgezija se postiže nakon 7-10 minuta aplikacije. Krioraspršivač ili sprej od tekućeg dušika snižava kožnu temperaturu i zbog toga se koristi za analgeziju kože.

65. Koja je osnovna podjela elektroterapije (navedite vrste struja), (8)?U elektroterapiji se koristimo strujama različitih frekvencija i zbog toga ih dijelimo na:

1. Konstantnu, istosmjernu ili galvansku struju; ovdje se ubraja impulsna galvanizacija,2. Dijadinamske ili modulacijske struje s frekvencijom 50 -100 Hz koje spadaju u

niskofrekventne struje,3. Ultrapodražajne struje s frekvencijom od 140 Hz, također spadaju u niskofrekventre

sruje,4. Interferentne ili endogene struje s frekvencijom od oko 4000 Hz koje se ubrajaju u

srednjefrekventne struje5. Visokofrekventne struje s frekvencijama od 0,5 - 4000 i više MHz koje se u

organizmu pretvaraju u toplinu6. Elektrostimulacija koju čini struja različitih impulsa za postizanje mišićne kontrakcije i

uklanjanje boli; (klasična elektrostimulacija,TENS, FES)7. Elektromagnetna; elektromagnetni valovi daju biološki učinak

Postoje dva oblika elektroterapije:1. NEPOSREDNA ili DIREKTNA kada se električna struja neposredno iskorištava bez


pretvorbe u svrhu liječenja. U ovu skupinu spadaju: galvanizacija, impulsna galvanzacija, ultrapodražajne struje, dijadinamske te interferentne struje

2. POSREDNA ili INDIREKTNA kada se električna energija pretvara u neki drugi oblik energije kojim se koristimo u svrhu liječenja. Ovdje spadaju mehanoterapija (masaža), svijetlosna i termoterapija

66. Što spada u upalne reumatske bolesti u užem smislu (6)?

Reumatske bolesti u užem smislu mogu se podijeliti prema patofiziološkom procesu koji ih je izazvao i prema lokalizaciji procesa. a) Prema patofiziološkom procesu razlikujemo:

• Upalne bolesti - karakterizirane su upalom zglobova, mišića i enteza. Mogu biti infektivne, reaktivne i autoimune. U upalne bolesti ubrajamo: infektivni artritis, reaktivni artritis; multisistemne autoimune bolesti, seronegativne HLA-B27 asocirane spondiloartropatije (AS, PsA, reaktivna spondiloartropatija, enteropatski spondilitis)

• Degenerativne: Artroza – osteoartritis koji može biti primarni/sekundarni, lumboishijalgija; zahvaćaju kralješnicu, velike zglobove i male zglobove šaka i stopala, izvanzglobne strukture (entenzitis, peritendinitis, tendovaginitis, burzitis, kapsulitis, fasciitis, fibromialgija...)

• Metaboličke: urični artritis – giht, osteoporoza b) Prema lokalizaciji:

• Artropatije: zahvaća periferne zglobove: rizomelične-ramena, kukovi; mezomelične- laktovi, koljena; akromelične – šake, stopala

• Spondilopatije: zahvaćenost kralježnice• Izvanzglobni reumatizam: tetive, ligamenti, mišići

67. Opišite degenerativne bolesti zglobova (6) ?

DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA, drugi naziv artroza ili osteoartroza ili osteoartritis (degenerativni artritis) su bolesti koje se manifestiraju morfološkim, biokemijskim, molekularnim i biomehaničkim promjenama i stanica i međustanične tvari u svim tkivima koji čine diartrodialni zglob. Naziv „artroza“ potječe od mišljenja da je uzrok bolesti samo trošenje hrskavice tijekom vremena sa posljedičnim promjenama na subhondralnoj kosti, ali je danas dokazano da primarne, inicijalne patološke promjene nastaju u subhondralnoj kosti gdje se stvaraju proupalni citokini koji se šire na hrskavicu te dolazi do disbalansa izgradnje i razgradnje hrskavice. Proces je lokaliziran na jednom ili više zglobova, a na opće stanje bolesnika nema utjecaja. Simptomi bolesti se pojavljuju kada dođe do uplanih promijena sinovijalne membrane tj. sinovitisa (nije sistemski sinovitis već lokalni, zbog upalnih promijena na hrskavici koji nastaju pri striženju).Prema uzroku nastanka razlikuje se primarni i sekundarni oblik osteoartritisa. Primarni ili idiopatski osteoatrtritis nastaje u starijih osoba bez poznatog uzroka, a može biti lokalizirani, generalizirani, erozivni. U primarnom OA uz normalno opteredenje postoji slabost hrskavice (nepoznatog podrijetla). Sekundarni osteoartritis se pojavljuje neovisno o životnoj dobi. U sekundarnom OA uz noramlnu hrskavicu postoji preopterećenje , kao posljedica traume, metaboličkih i endokrinih bolesti, upala i neusklađenosti zglobih tijela (displazije), tj. kao posljedica biomehaničkih poremećaja u zglobu. Najčešće zahvaća zglobove donjih ekstremiteta i zglobove kralježnice jersu najviše opterećeni. Kuk i koljeno su najčešće i najdelikatnije lokalizacije u funkcionalnom smislu jer ometaju kretanje bolesnika (najčešći oblik artritisa u zapadnoj populaciji je OA koljena: 30% ljudi preko 65 god. imaju Rtg znakove OA, 1/3 je asimptomatska). Na kralježnici je najčešće zahvaćen lumbalni (najopterećeniji) dio, zatim vratni (najpokretljiviji dio). Na gornjim


udovima su najčešće zahvaćeni zglobovi šaka i to DIP na kojima mogu nastati Heberdenove koštane kvržice koje su bolne i crvene u evolucijskoj fazi nakon koje zaostaje samo kozmetički defekt bez oštećenja funkcije šake. Faktori rizika za OA donjih udova su: pretilost i nepovoljna biomehanička preopterećenja sustava za kretanje. Degenerativne promjene zahvaćaju i izvanzglobne strukture: entezitis, peritendinitis, tendovaginitis, bursitis, kapsulitis, fasciitis, fibromijalgija, miogeloze, panikulitis.

Prema procjenama WHO, OA je 4.-i uzrok onesposobljenosti u žena i 8.-i u muškaraca. Taj proces je polako PROGRESIVAN. PROMJENE na hrskavici i subhondralnoj kosti su:

• Hrskavica - omekšanje, fibrilacija, fisure, ulceracije, gubitak hrskavice – smanjenje ili nestanak na nemim mjestima;

• subhondralna kost - eburnacija i osteofiti, subhondralne ciste (Subhondralna kost SKLEROZIRA (ogoljela površina s vidljivom subhondralnom kosti ); na rubovima zgloba nastaju OSTEOFITI (oni nastoje proširiti plohu opterećenja), a u subhondralnoj kosti nastaju PSEUDOCISTE (prazne ili ispunjene sluzavom tekućinom)

• sve ove promjene uzrokuju DEFORMACIJU zgloba. U početku nema promjena na čahuri zgloba kasnije nastaju zadebljanja i njezino skvrčavanje.

Klinički, simptomi su: BOL, KREPITACIJE (nastaju zbog ribanja neravne površine hrskavice pri kretnjama), PALPATORNA OSIJETLJIVOST, OGRANIČENJE POKRETA i UKOČENOST - kontraktura zgloba, DEFORMACIJA ZGLOBA, OTEKLINA (povremeni izljevi uz znakove lokalne upalne reakcije), NESTABILNOST zgloba (uzrokovana učestalim izlijevima), HIPOTROFIJA MIŠIĆA. Bol je glavni i najčešći simptom. Pri pokretu zgloba jača, a smiruje se rasterećenjem zgloba odnosno mirovanjem. Degenerativne bolesti zglobova karakterizirane su ovim RTG promjenama: suženje zglobne pukotine, subhondralna skleroza, subhondralne ciste i osteofiti. Liječenje može biti konzervativno i operativno. KONZERVATIVNA terapija je simptomatska: za bol – krioth, elektroanalgezija, blokada, NSAR; za oteklinu – krioth, kod ograničenje pokreta – vj. opsega pokreta, kod hipotrofije mišića – vježbe snaženja. Preporučuje se pretilim pacijentima i smanjenje tjelesne težine. Cilj terapije je smanjiti bol i oteklinu, poboljšati funkciju zahvaćenog zgloba i smanjiti onesposobljenost, prevenirati ili usporiti progresiju bolesti i posljedice. Od novih lijekova imamo inhibitore matrix-metaloproteinaze-MMP, Il-1beta, koštane antiresorptivne lijekove, inhibitore i-NOS. OPERATIVNO liječenje uključuje: artroskopiju kao dijagnostičku i terapijsku metodu, osteotomija u slučaju potrebe za ispravljanjem biomehaničkih poremećaja zbog raznih malformacija skeleta, artrodezu i artroplastika (ugradnju umjetnog zgloba). 68. Kako nastaje laserska zraka (5)?Trebamo imati izvor energije i aktivni medij. Izvor laserskog svjetla je stimulirana emisija elektrona koja se obavlja električnom strujom. Da bi došlo do stimulirane emisije, laserski medij mora sadržavati energijske razine čija energija (razlika energija) odgovara energiji emitiranih fotona i većina atoma (ili molekula) mora biti u pobuđenom stanju. Ukoliko dovedemo dio atoma (ili molekula) laserskog medija u pobuđeno stanje, oni će emitirati fotone spontanom emisijom. Ti fotoni se dalje mogu apsorbirati na nepobuđenim atomima, ili izazvati stimuliranu emisiju na preostalim pobuđenim atomima. Dakle, stimulacija se temelji na nestabilnosti elektrona dovedenog na višu energetsku razinu s koje se vraća u brzoj lančanoj reakciji na matičnu putanju i pri tome spontano odašilje kvant energije – foton. Taj foton dalje izaziva stimuliranu emisiju na preostalim pobuđenim atomima. Ta se reakcija pojačava između dva reflektirajuća zrcala od kojih je jedno polupropusno (samo za odgovarajuću valnu duljinu) za lasersku zraku. Laser se može proizvesti samo u uvjetima kada broj atoma u pobuđenom stanju je veći od onog u osnovnom i kada onda stimulirana emisija dominira nad apsorpcijom i


spontanom emisijom (invezija napučenosti).

69. Što je to spinalni šok (5)?SPINALNI ŠOK je stanje koje nastaje nakon akutne ozljede leđne moždine karakterizirano

gubitkom osjeta i motoričkom paralizom, ali s postupnim oporavkom refleksa. Spinalni šok se, dakle, KLINIČKI manifestira gubitkom svih neuroloških funkcija, ali fizički leđna moždina nije prekinuta.

Nakon inicijalnog odgovora na ozljedu leđne moždine, koji je karakteriziran simpatičkom i parasimpatičkom hiperaktivnošću, nastaje spinalni šok - gubitak neurološke funkcije ispod nivoa povrede. Radi se o flakcidnoj paralizi islabosti mišića, arefleksiji, gubitku tonusa simpatikusa (hipotenzija i bradikardija kod visoke torakalne lezije, porast vaskularnog prostora), a obilježen je i poikilotermijom i flakcidnošću gastrointestinalnog trakta i mokraćnog mjehura, što rezultira ileusom i urinarnom retencijom. Akutna fazatraje 4-6 tjedana. Prvi znaci oporavka mogu se početi javljati nakon tri tjedna ili kasnije jer da bi se spinalni refleksi normalizirali, potrebno je nekoliko tjedana.

Prognoza je bolja što se ranije pojave znaci oporavka, no neurološki deficit može zaostati i trajno. Osobitost spinalnog šoka je da može doći i do potpunog oporavka.

70. Koji su netermalni efekti UZV (4)? Netermalni učinci su kavitacija i mehaničke ili kemijske promjene.

§ Kavitacija je vibracijski učinak na mjehuriće plina pomoću ultrazvučnog zračenja. Promjene u lokalnom tlaku stvorene ultrazvukom mogu izazvati ekspanziju i kompresiju malih mjehurića plina koji mogu biti prisutni u krvi ili u tkivnoj tekućini. Za vrijeme razrjeđenja, mali će se mjehurići širiti, a za vrijeme kondenzacije ti se mjehurići komprimiraju. Kavitacije mogu biti stabilne ili nestabilni. Stabilne kavitacije nastaju ako mjehurići pulsiraju, ali nedovoljnom amplitudom. One mogu dovesti do promjene difuzije stanične membrane i time do promjene funkcije stanice. Nestabilne ili prolazne kavitacije odnose se na snažan kolaps mjehurića unutar zvučnog polja dovodeći do destrukcije tkiva.§ Akustičko mikrostrujanje odnosi se na kretanje tekućina uzduž granice stanične membrane kao rezultat mehaničkog tlaka vala (fenomen jednosmjernog gibanja tekućine u UTZ polju i sraza tekućine sa stanicama i tkivnim vlaknima). To strujanje ima udjela u promjeni toka iona i u posljedičnim promjenama u aktivnosti stanica (vibracije utiskuju tkivnu tekućinu kroz membranu, što mijenja ekscitabilnost stanice). Unutar terapijskog raspona ultrazvuka dolazi do povećanja propusnosti stanične membrane i krvožilne stijenke.§ Stojni valovi - nastaju na granici dva tkiva različite akustičke impedancije zbog refleksije pa može doći do oštećenja tkiva i lize eritrocita te stvaranja tromba)§ Efekt mikromasaže - zbog nastanka zona kompresije i dekompresije).

71. Opišite individualni i holistički pristup bolesniku(3)? INDIVIDUALNI PRISTUP BOLESNIKU podrazumijeva pristup u kojemu se svaki bolesnik doživljava kao zasebna jedinka i kao takvome se njemu i svim njegovim individualnim osobitostima pridaje posebna pozornost. HOLISTIČKI PRISTUP je rehabilitacijski koncept koji prožima cijeli zdravstveni sustav (prevencija, rano prepoznavanje, bolničko i ambulantno liječenje, rehabilitacija u zajednici), bolesnici i njihove obitelji, rehabilitacijski tim, liječnik. Ne liječi se samo oboljeli organ, nego i cijelu osobu, čak i više od toga, trebalo bi promatrati bolesnika u kontekstu njegove životne okoline, s ciljem dijagnostike i otklanjanja nesposbnosti. Realni ciljevi bazirani na željama i


planovima, da se postigne optimalna funkcija unatoč onesposobljenosti.

72. Koje vrste vježbi istezanja poznajete (3)?Vježbe istezanja (rastezanja, engl. stretching) se dijele na:

a) Statičkeb) Balističkec) Metoda proprioceptivne neuromuskularne facilitacije (PNF)

Vježbe istezanja čine svi pokreti kojima se mišići razvlače preko njihove normalne fiziološke dužine koju imaju u stanju mirovanja. Pri izvođenju vježbi istezanja postiže se istezanje muskulature snažnim kontrakcijama mišića antagonista u obliku zamaha ili trzaja, koristeći inerciju i silu teže, ili uz pomoć fizioterapeuta – pasivno istezanje.

STATIČKE kontrakcijsko – relaksacijske vježbe se najčešće koriste, prvenstveno nakon ozljeda. Zagrijavanje struktura koje se rastežu poboljšava rezultat i prevenira ozljede.

BALISTIČKI stretching je niz brzih ponavljanih kontrakcija agonista za izazivanje brzog istezanja antagonista. Koristi se rjeđe zbog mogućnosti ozljeđivanja. U procesu rehabilitacije ima svoje mjesto osobito u sportskih ozljeda (koristi se u uznapredovalim fazama rehabilitacije kada je sportaš adekvatno zagrijan, kada je prethodno provedeno statičko istezanje, pod strogom kontrolom i postupno povećavajući brzinu).

METODA PROPRIOCEPTIVNE NEUROMUSKULARNE FACILITACIJE (PNF) - najčešće tehnike te metode su: kontrakcija-relaksacija (Hold-Relax) i kontrakcija-relaksacijakontrakcija (Hold-Relax-Contract). Kontrakcija-relaksacija je tehnika koja se izvodi tako da se mišić pomoću pasivnog pokreta postavi u elongirani položaj. U krajnjoj točki kretnje mišić se izometrijski napne prema otporu partnera. Izometrijska kontrakcija traje 6-15 sekundi. Poslije kontrakcije slijedi kratka relaksacija i zatim se nastavlja s pasivnom kretnjom u smislu povećanja amplitude. Kontrakcija-relaksacija-kontrakcija je slična tehnika, samo se na kraju još dodaje izotonička kontrakcija agonista u smislu željene kretnje. Pomoću PNF tehnika razvija se međumišićna koordinacija i sposobnost brže relaksacije muskulature.

73. Što su to dijadinamske struje (definicija, modulacije); (10)?Niskofrekventna impulsna sinusoidna struja, punovalna ili poluvalna frekv. 50-100Hz4 Modulacije: 1. Punovalna struja (100Hz): jedan impuls traje 10ms bez stanke, vibracije, bockanje 2. Poluvalna(50Hz): trajanje impulsa 10ms, stanka 10ms(jače vibracije i manja

prilagodba) 3. Usmjereni impulsi, kod 1. i 2. koji se ritmički izmjenjuju(dobro djeluje na cirkulaciju,najbolji učinak ako impulsi traju 1s) 4. Kombiniranje poluvalne usmjerene struje i galvanskih struja

rastućih impulsa i poluvalna impulsna struja koje se ritmički izmjenjuju Indikacije: 1.smanjenje bola 1,2 i 4·smanjenje oteklina i upal 1,3, i 4·povećanje miš. Kontrakcije 1 i 2·povećanje lok. i opće cirkulacije1,3 i 4·ubrzavanje cijeljenja 1·povećanje podražljivosti i provodljivosti živaca 1 i 2Kontraindikacije: 1. toraks 2.vaskularne bolesti·svježi prijelomi·tumor


·trudnoća·pacemaker· hemoragija·infekcije·fragilna koža

*relativne:gubitak osjeta hladnog i toplog, nakon krioterapijeDoziranje:postupno se ušuljavamo odnule do laganog osijeta bockanja i vibriranja,učinak je jači na katodi.Mijenjaju se polovi na sredini postupka polaganim isključivanjem i zatim polaganim uključivanjem-ušuljavanjem. Doziranje se sastoji od BASISA(najmanje količine konstantne galvanske struje od 2-5mA) i DOSISA(količina struje potrebna za primjenu odgovarajuće modulacije)Najbolji učinak ako prvi dio modulacije traje 5s a drugi dio 1s.Pozitvna elektroda ima manj terapijski učinak,a negativna elektorda ima najjači podražajni učinak.Velike elektrode difuzno rasprostiru struju,a male su za lokalnu primjenu.Na bolno mjesto stavlja se katoda,a anoda 2-3cm proksmalno od nje.Prvo se djeluje na mjesto najjače bolnosti.Vazomotorna(duž žila u cirkulacijskim poremećajima),miofacijalna(na hvatištu ligg i mm) i gangliotropna primjena. 74. Opišite Huntongovu reakciju(2)?Viđa se na okrajnama u ljudi s normalnom cirkulacijom pri primjeni hladnoće.Svojevrsna je mikrogimnastika krvnih žila.Prvo nastupi vazokonstrikcija(zbog simpatikusa),nakon čega dolazi do vazodilatacije(jer je muskulatura krvnih žila potrošila sve hranjive tvari te postaje ishemična) a na kraju ope do vazokonstrikcije(nakon što se dopremilo dosta kisika i hranjivih tvari pri vazodilataciji jer se tkio još nalazi izloženo hladnoći).

75. Što su to agonisti, sinergisti, antagonisti, fiksatori pokreta, faktori koji ograničavaju pokret (10)?Agonisti su glavni mišići pokreta.Pokret je približavanje jedne inzercije drugoj,i to je rezultat izotonične reakcije.Ostvaruje se fiksacijom jedne inzercije (djelovanje kontrakcije na taj pripoj se neutralizira nekom silom.Fiksirani pripoj je punctum fixum,a slobodni pripoj punctum mobile.To znači da jedan mišić može bit agonist za 4 pokreta:Dva pokreta su rezultat približavanja jedne insercije drugoj,trećia je mogućnost da su oba pripoja mobilna,te se istovremeno prebližavaju jedan drugom i četvrta je mogućnost oba su pripoja fiksirana te rezultat kontrakcije nije pokret već povećanje napetosti u mišiću tzv. Izometrična kontrakcija.Snergisti su mišići koji se također kontrahiraju pri pokretu agonista jer imaju sličan smjer pružanja i djeluju u istom zglobu kao i agonisti.Svojom kontracijom pomažu funkcju agonista.Osobito su važni kada agoist ima kosi smjer,svojom kontrakcijom ne dopuštaju djelovanje agonista u pravcu pružanja,već usmjeravaju njegovo djelovanje u pravcu okomitom na smjer osi oko koje se obavlja pokret.Antagonisti su mišići suprotnog djelovanja od agonista.Pri pokretu agonista oni se istežu pri čemu mišićna vretena šalju velik broj impulsa u CNS što osigurava kontrolirano istezanje antagonista tj. ekscentričnu kontrakciju.Istezanje agonsta određuje brzinu i amplitudu pokreta,drugim riječima ako su antagonisti denervirani agonist će izvršit pokret ali maksimalnom brzinom i u punom opsegu pokreta,dakle do samog kraja što nije svrsihodan pokret.Osobito su važni u izvođenju gravitacijskih pokreta.Fiksatori su najčešće mišići no to može biti i težina segmenta koji se pokreće.Čine


punctum fixum agonistu,dakle svojom kontrakcijom fiksiraju segment koji se ne smije pomicati a inače je mobilan(pr fiksacija scapule pri pokretima humerusa) a važni su i u slučaju da je agonist poliartikularni mišić jer blokiraju ulogu agonista u onim zglobovima u kojima se ne žele izvesti pokreti.Faktori koji ograničavaju pokret onemogućavaju izvođenje pokreta s većom amplitudom,to mogu biti napetost ligamenata,istegnutost antagonista,sudar koštanih elemenata u zglobu ili jednostavno sudar mase jednog djela tijela sa susjednim.

76. U ordinaciju vam dolazi čovjek sa otečenim koljenom. Koje kliničke znakove očekujete da će te naći u pregledu bolesnika, koju dijagnostiku će te provesti, koju će te postaviti dg, koju će te terapiju odrediti (10)?·anamneza: ukrućenost koljena nastala nakon dužeg sjedenja popusti nakon razgibavanja koljena, tj. kad se bolesnik rashoda; nakon relativno kratkog stajanja i hodanja pojavljuju se umor i bol; bol pri hodu uz i niz stepenice; osjetljivost na promjenu vremena;·pregled: inspekcija: oteknuto koljeno; deformiteti koljena; hipotonija m. quadricepsa femoris. palpacija: balotman patele pozitivan, osjete se fluktuacije. auskultacija: čuju se krepitacije pokretima koljena. ispitivanje pokretljivosti: prisutna fleksijska kontraktura koljena·dg: RTG koljena (AP, LL, axijalno s flex pod 45)- 4 znaka osteoartritis·th: konz.: lijekovi: Topical NSAR, Topical kapsaicin, Viskosuplementacija - Ia. Hyaluronska kiselina, Ia. KS, Chondroitin sulfate/glukozamin sulfat, Acetaminophen/paracetamol NSAR/coxibs. fizikalna t.: Bol – krioth, elektroanalgezija, Oteklina – kriot, Ograničenje pokreta – vj. opsega pokreta, Hipotrofija mišića – vježbe snaženja, ES operat.: palijat.- toaleta zgloba, kauzalno- osteotomija, artroplastika, artrodezaDG OSTEOARTRITIS

77. Opišite prenesenu bol, te navedite njeno značenje (10)?Naziva se još i utrobna ili visceralna bol. Posljedica je patoloških procesa abdominalnih i torakalnih organa. Nastaje zbog konvergencije živčanih vlakana u kralježničnoj moždini.Značaj jest u tome da se bolno mjesto ne liječi, već kod takvih simptoma treba pomislit na patologiju navedenih organaNpr.žučni mjehur – desno rame boliangina pectoris – C8/Th1/Th2 dermatom bolipeptični ulkus-trup prvog slabinskog kralježka boli

78. Što je to udarni val i koje su mu indikacije (10)?Definicija: Metoda u fizikalnoj terapiji koja uz pomoć generatora formira ˇmjehurićeˇkoji eksplodiraju. Udarni valovi su akustični impulsi generirani izvan tijela, ali mogu biti fokusirani unutar njega.Radi na jednakom principu kao i ESWL litotripsija u urologiji. Ti se valovi apliciraju uz pomoć ˇpištoljaˇ koji se prislone na kožu na mjesto gdje želimo djelovati.Specifični su po brzom usponu vala i kratkom trajanju. Razlikujemo različite generatore: elektrohidraulične, elektromagnetne, pizoelektirčne.Terapija traje 10-30 minuta, a tijekom postupka se može osjetiti lagana neugoda ili bolnost, koja se može povećati u prvih 24-72 sata poslije terapije. Prolazne nuspojave obuhvaćaju pojačanu bol i modrici na mjestu primjene.Način djelovanja: stimulira formaciju ožiljka i pojačava cirkulaciju na mjesto aplikacije.djeluje na dva načina: prvo, smanjuje osjetljivost receptora za bol, a drugo, poticanje prirodnog procesa cijeljenja u tijelu, kao i resorpciju depozita kalcija u


tijelu. Ne zna se točno kako djeluje, a jedna teorija govori da izazivanje mikrotrauma na neko područje potiče neovaskularizaciju koja potiče cijeljenje. S obzirom da se izaziva upala, pacijent ne bi trebao uzimati protuupalne lijekove poslije toga.Vrste prema djelovanju: fokusirani – djeluju duboko; radijarni-djeluju površnoNačin rada: 1Xtj. kroz 3 tjednaUčinak: trenutni analgetski i odgođeni za 3-6mj.Indikacije: sy. prenaprezanja (rane, petni trn), entezitisi (koljeno, stopalo), miozitis osifikans u području kuka,sy.rotatorne manšete,periostitis,pseudoartroza

Kontraindikacije: trudnoća, tumori, bolesti zgrušavanja krvi. pacijenata

79. Koji su kardinalni znakovi akutne upale a koji kronične upale(8)?Akutna upala: crvenilo, toplina, oteklina, bol i gubitak funkcije.Kronična upala: oteklina, bol i gubitak fukcije. 80. Koji su termalni fiziološki efekti UZV (6)?

Termalni učinci su oni koji nastaju zbog apsorpcije ultrazvuka (ovise o vaskularizaciji, frekvenciji i trajanju terapije). Najbolje djelovanje je na granici mišić-kost. Dolazi do svih blagodati termoterapije: hiperemije, povećanje ekstenzibilnosti kolagena, analgezije, smanjenja spazma, stimulacije procesa cijeljenja i povećane brzine živčane provodljivosti motornih i senzornih živac.

81. Koje su indikacije za primjenu UZV (6)?UTZ je indiciran u praktično svim mišićno koštanim bolestima i traumama sa simptomima spazma, boli, zakočenosti. Indikacije su dekubitusi, varikozni ulkusi (na rubove rane ili samu ranu zbog poticanja stvaranja granulacija i reepitelizacije), mišićni spazam i bol, akutne ozljede tetive (sportske ozljede, ali ne 24-36 sati da ne našteti angiogenezi, i ne oslobodi vibracijom bradikinin i histamin iz oštećenih stanica) i vanzglobni reumatizam, kao i ožiljci (kolagen postaje elastičniji i brže se remodelira u funkcionalno dobru strukturu). DUMARO

82. Koja je definicija fizikalane medicine? (5)Grana medicine koja se bavi primjenom fizikalnih agensa i lijekova u prevenciji, dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji.

83. Što je to sonoforeza i kako se prvodi (4)?Sonoforeza je ultrazvučna metoda kod koje se kao kontakto sredstvo primjenjuje neki lijek i pomoću ultrazvuka se utiskuje u organizam. Količina ubačenog lijeka je proporcionalna vremenu i intenzitetu ekspozicije. Primjenjuju se kortikosteroidi, NSAR, lokalni anestetici i nitrati. Prednosti pred ionoforezom su da lijek ne mora biti topiv u vodi i ne mora se znati ionsko stanje lijeka. ·84. Što je to balneoterapija(2)?Balneoterapija je metoda koja primjenjuje termomineralne vode, peloide i naftalan u ljekovite svrhe. . Stručna balneoterapija iskorištava ljekovite toplične činitelje u posebnim ustanovama pod stalnim lječničkim nadzorom, a samostalne izvan zdravstvenih ustanova prema liječničkoj preporuci.Nakon 3-6 kupelj i/ili 5-7dana boravka u topličnim lječilištima dolazi do


balneoreakcije.Pojavljuje se umor ,depresija,nesanica,gubitak apetita te bol u bolesnim i/ili oštećenim djelovima tijela(zglobovim,kralježnici i operiranim mjestima).Pokazatelj je za jakost topličnih činitelja i pomaže u nihovu doziranju. 85. Što je to rehabilitacija u zajednici, tko su sve sudionici(2)?

Rehabilitacija u zajednici se javlja kao drugačiji pristup onemoćalim članovima zajednice koji se zauzima za njihovo aktivno sudjelovanje u životu.. Svi sudionici u mreži skrbi u zajednici trebaju međusobno komunicirati, a komunikacija se odvija po horizontali među svim značajnim čimbenicima za sveobuhvatnu pomoć u zajednici, ali i po vertikalnoj liniji uključujući više razine odlučivanja i specijalnu skrb u specijaliziranim ustanovama. U njoj sudjeluju: bolesnik (kao aktivni član tima), njegova obitelj, radni terapeut ( osposobljava bolesnika da u aktivnostima samozbrinjavanja bude u najvećoj mjeri samostalan, uči ga upotrebi pomagala, evaluira životni prostor i predlaže potrebne adaptacije u svrhu uklanjanja prepreka,) fizikalni teraput (provodi postupke očuvanja ili restitucije opsega pokreta, mišićne snage, koordinacije i izdržljivosti, trenira i evaluira mobilnost bolesnika-hod, ravnoteža; primjenjuje različite postupke fizikalne th.), rekreacijski terapeut – rekreacijskim aktivnostima poboljšava fizičku, socijalnu i emocionalnu stabilnost, protetički-ortotički terapeut, rehabilitacijska sestra (provodi neposrednu, osobnu njegu, pomaže pri osobnoj higijeni, kontroli stolice i mokrenja, te uzimanju lijekova) ,govorni terapeut ,psiholog, socijalni radnik,vokacijski savjetnik (pomaže u ostvarenju realističnog profesionalnog cilja koji je u skladu s osobnim sklonostima, ali i mogućnostima bolesnika, radi postizanja ekonomske neovisnosti te očuvanja kakvoće života),kineziterapeut, psihijatar, svećenik, i specijalisti drugih medicinskih grana.

· 86. Što je to kineziterapija (2)? (grč. kinesis – pokret, therapeia – liječenje)Znanstvena disciplina koja koja čini dio aplikativne kineziologije, a iskorištava pokret u svrhu liječenja i prevencije bolesti. Vježbe su se koristile u prevenciji i liječenju bolesti još od Hipokrata i Galena, no utemeljiteljem kineziterapija smatra se Pehr Henrik Ling.Osnovni ciljevi kineziterapije su:

· Uspostavljanje, održavanje ili povećanje opsega pokreta· Povečanje ili održavanje mišićne snage i izdržljivosti, te brzine pokreta· Poboljšavanje koordinacije pokreta· Poboljšavanje stava ili položaja tijela te prevencija ili korekcija deformacija· Poboljšavanje funkcije drugih organskih sustava osim lokomotornog, kardiovaskularnog,

respiratornog i dr.· Neuromuskularna kontrola· Kondicioniranje organizma· Relaksacija organizma

Ciljeve ostvarujemo pomoću vježbi (mogu biti aktivne, aktivno potpomognute i pasivne).· 87. Što je to hidroterapija(2)?

Hidroterapija se koristi tekućim medijem za prijenos toplinskih i mehaničkih učinaka na tijelo. Tri osnovna svojstva vode daju određene prednosti pri izvođenju vježbi. Voda ima visok specifični toplinski kapacitet i sposobnost prijenosa toplinske energije. Toplina vode se kondukcijom i konvekcijom prenosi na tijelo što rezultira popuštanjem boli i mišićnog spazma. Sila uzgona dovodi do prividnog smanjenja težine. To omogućuje izvođenje aktivnog pokreta sa manjim mišićnom angažmanom. Hidrostatski tlak ima dvostruko djelovanje. Veći je od kapilarnog pa kompresijom djeluje na pražnjenje kapilarnog bazena i smanjivanje edema. Također povećava priljev u desno srce, stoga treba biti oprezan kod srčanih


bolesnika.

· 88. Opišite kod mišića punctum fixum, punctum mobile i objasnite mehanizam nastanka (može i kroz primjere) (4)?

Punctum fixum se označava kao polazište mišića i to je onaj pripoj koji se prilikom kontrakcije mišiča i izvođenja pokreta ne pomiče sa mjesta. Hvatište označuje pripoj koji se prilikom kontrakcije mišića i pokreta koji se izvodi pomiče i to na način da se približava polazištu. Označava ga se kao punctum mobile. Koji pripoj je polazište mišića, a koji je hvatište ovisi o pokretu koji želimo učiniti i to je promjenjiva kategorija. Npr. M.biceps brahii obavlja fleksiju podlaktice kad je punktum fixum na nadlaktici, a približava nadlakticu podlaktici prilikom podizanja tijela na ručama i tada je punctum fiksum na podlaktici.

· 89. Opišite vibracijski trening i koji je njegov učinak (5)?

Vibracijski trening je sustavna primjena vibracijskih podražaja određenog oblika, amplitude i frekvencije na ranije aktivirani mišić ili skupinu mišića s ciljem sa izazove funkcionalne i strukturalne promjene. Povećava snagu mišića, poboljšava ravnotežu i funkcionalnu stabilizaciju zglobova i povećava gustoću i čvrstoću kostiju.

90. Nabrojite 3 vrste mišićne kontrakcije i objasnite ih (6)?Kontrakcija - aktivnost tijekom koje mišić nastoji približiti svoje tetivne pripoje. Razlikujemo statičke i dinamičke.Statička kontrakcija je mišićna aktivnost u vidu napinjanja, stezanja pri čemu ne dolazi do pokreta već jedino do održavanja položaja. Ovdje je snaga kontakcije jednaka sili otpora. Sinonim za ovu kontrakciju je izometrička kontakcija jer se duljina mišića ne mijenja. Ovdje su obje mišićne insercije fiksne te kontakcija mišića ne dovodi do skraćenja mišiće nego se povećava napetost u mišiću. Nema pokreta u zglobu.Dinamička kontakcijaje vezana uz pokret. Može biti ekscentrična i koncentrična. Koncentrična kontrakcija je mišićna aktivnost pri kojoj se mišićni pripoji približuju uz istovremeno povećanje obujma mišićnog tijela. Snaga kontrakcije veća je od sila otpora. Koncentrična kontrakcija obavlja funkciju akceleracije dijela tijela. Ekcentrična kontrakcija je mišićna aktivnost pri kojoj se duljina mišića povećava za vrijeme kontakcije. Snaga kontrakcije je slabija od sila otpora. Ekscentrična kontrakcije obavlja funkciju deceleracije dijela tijela.

· 91. Kako se može evaluirati bolni podražaj, objasnite načine (6)?

Vizualno-analogna skala za bol – VAS - sastoji od linije dužine 10 cm na čijim su krajevima označeni ekstremi boli, 0 – nema boli, 10 – najjača moguća bol, dok su na drugoj strani nacrtana lica u različitim stupnjevima boli. Prva su mirna i sretna, druga manje i konačni ima izraz jake bolove.Bolesnik treba označiti mjesto na liniji koje odgovara intenzitetu boli, tj. odabire nacrtano lice koje odgovara njegovom stupnju boli. A onda se sa ljestvice 0-10 očitava pripadajuća jačina boli.


Dolorimetar / algometar - instrument koji mjeri jačinu boli, prag boli i razinu tolarancije na bol. Uređaj mjeri kolikoa vrijednost topline/tlaka ili električnog impulsa je potrebna da bi se izazvao osjet boli.Upitnici za bol – McGill - Ovaj upitnik mjeri intenzitet boli, kvalitete boli, raspoloženje, i razumijevanje boli.

· 92. Što je to osteoporoza i koji su rizični čimbenici za njen razvoj (10)?

Osteoporoza je sistemna, metabolička koštana bolest, karakterizirana smanjenom gustoćom koštane mase i oštećenjem na razini mikroarhitekture kosti, što dovodi do povećane fragilosti kosti i fraktura. To je tiha bolest, a očituje se gubitkom na visini, bolovima u području kralježnice, frakturama i promjenom posture. Rizični čimbenici su obiteljska anamneza, bijela rasa, gracilna konstitucija, sedentarni način života, prehrana, alkohol, cigarete, lijekovi (KS...), bolesti (hipoestrogenizam, RA...). 93. Opišite procjenu globalnog funkcijskog statusa, American College of Rheumatology 1991(8)?Procjena globalnog funkcijskog statusa služi za evaluaciju mišićno - koštane sposobnosti bolesnika oboljelih od reumatoidnog artiritsa. Funkcionalna procjena izvodi se preko funkcionalnih indexa za motorno funkcioniranje( osobna higijena, kontrola sfinktera, premještanje, kretanje) i kognitivno funkcioniranje ( komunikacija, sposobnost rješavanja problema, pamćenje, socijalna interakcija). Postoje 4 stupnja:

1. Sposoban za uobičajene aktivnosti (samozbrinjavanje, vokacijske i avokacijske)2. Sposoban za samostalno zbrinjavanje i vokacijske aktivnosti, limitiran u avokacijskim

aktivnostima3. Sposoban za samozbrinjavanje, limitiran u vokacijski i avokacijskim aktivnostima4. Limitiran u samozbrinjavanju, vokacijskim i avokacijskim aktivnostima

94. Koji su fiziološki učinci primjene topline(10)?Porastom temperature ubrzavaju se kemijske reakcije (Van't Hoffov zakon). Metabolička aktivnost raste za 13 % za svaki porast temperature od 1 ˚ C. Ubrzani metabolizam stanica zahtijeva više više kisika pa zagrijano tkivo ima veću potražnju za kisikom. Ubrzanje metabolizma ima povoljne efekte na tretman kroničnih promjena. Pri povećanju temperature iznad 45 ˚C proteini i enzimski sustavi propadajuzbog koagulacije, pa je ta temperatura gornja sigurnosna granica termoterapije i tkiva ne smijemo zagrijavatiiznd te vrijednosti. Toplina djeluje na krvne žile u smislu vazodilatacije, povećava protok kroz regiju koja se zagrijava. Vazodilatacija arteriola i venula nastaje zbog izravnog učinka topline na glatke mišiće stijenke krvnih žila. Tijekom zagrijavanja dolazi i do mikrooštećenja tkiva zbog čega se oslobađa bradikinin koji je snažan vazodilatator. Pod utjecajem topilne mijenjaju se i viskoelastična svojstva kolagenih vlakana. Na normalnoj temperaturi kolagena vlakna pucaju nakon nagla istezanjaza više od 8% izvorne dužine. Tolinom povećavamo ekstenzibilnost kolagena


što omogućuje lakše izvođenje pokreta. Istovremeno zagrijavanje i vježbanje najefikasniji je način istezanja vezivnog tkiva jer toplina smanjuje zakočenost i mišićni spazam. Toplina ima relaksirajući, spazmolitički učinak na spastičke mišiće jer smanjuje ekcitabilnost mišićnog vretena, a facilitira podražljivost Golgijevog tetivnog aparata koji odašilje inhibitorne impulse. Toplinapovećava motornu i senzornu provodljivost što rezultira bržom mišićnom kontrakcijom i refleksnim odgovorima. Toplina ublažava bol. Aferentni termalni impulsi prethode nociceptivnim aferentnim impulsima kod ulaska u srtažnje rogove kralježnične moždine i na taj način zatvaraju vrata boli. Toplina djeluje na kasnije faze regeneracije tkiva tako da ubrzava i povećava oksigenaciju (kisik se oslobađa iz hemoglobina 2 puta brže i više na 41˚C), povećava protok krvi s više hranjivih tvari i krvnih stanica potrebnih u procesu oporavka, ima sekundarni analgetski učinak jer omogućuje brže otpavljivanje proupalnih medijatora koji potiču nociceptore, zbog povećane elastičnosti tkiva potpomaže se remodeliranje u funkcionalno i histološki punovrijedno tkivo. U terapijske svrhe koristimo lokalne efekte topline, no postoje i sistemni učinci koji mogu biti izvor nuspojava. To su porast središnje temperature (kod porasta iznad 41˚C dolazi do sloma centralnog termoregulacijskog mehanizma) i pražnjenje splanhnčnog krvotoka.

· 95. Na što se sve mora paziti kod propisivanja invalidskih kolica i kako se određuju

dimenzije (10)?Kod propisivanja kolica važno je pravilo kuta od 90˚. Stopalo – potkoljenica, potkoljenica – nadkoljenica, nadkoljenica – trup, vrat – ramena moraju međusobno biti pod kutem od 90 stupnjeva. Naslon stolice mora biti određene visine, mora biti 5 cm niži od lopatica, a širina mora odgovrati širini pacijenta. Sa svake strane treba ostaviti mjesta za jednu ruku. Što je viši nivo ozljede nagib stolice treba biti što veći prema natrag. Kolica trebaju imati podesive pedale, zaštitne kotačiće protiv prevrtanja, jastuk za sjedenje.

· 96. Koja dijagnostika se koristi u bolestima mišićno-koštanog sustava(10)?

Anamneza čini 80% dijagnoze mišićno – koštane bolesti. Razgovor sa bolesnikom uvijek započinje pitanjima vezanim uz razlog dolaska, iz čega treba izdvojiti vodeći klinički simptom, način nastanka, intenzitet i trajanje toga simptoma, kvaliteta tegoba, faktori koji su uzrok tegoba ili su ih modificirali, obratiti pažnju na dodatne simptomi i znakove. Posebna se pažnja se posvećuje pacijentvoj mobilnosti (položaj u krevetu, transferi, pokretnost sa pomagalima, vožnja automobila) i aktivnostima dnevnog života (odlazak na WC, kupanje, oblačenje, jedenje, češljanje, pripremanje jela, pranje rublja, korištenje telefona, pospremanje, briga o ljubimcu..) U osobnoj anamnezi treba obratiti pažnju na komorbiditete i prijašnje bolesti ( kardiopulmonarni, D.M., sy varicosum, alergije, vid..) i lijekove (mogu imati mišićno – koštane nuspojave). U obiteljskoj anamnezi važno je saznati ima li u užoj ili široj obitelji mišićno – koštanih bolesti u kojih postoji obiteljska agregacija (ankilozantni spondilitis i druge seronegativne, HLA-B27 asocirane spondiloartropatije, psorijaza, OA šaka, RA i druge bolesti vezivnog tkiva, giht, Marfanov sindrom.) Socijalno i ekonomsko stanje određuju se nizom informacija o radnom mjestu (prisilni sagnuti položaj tijela pri radu – preopterećenje lumbalne kralježnice – križobolja). Psihosocijalna anamneza je bitna jer trajna frustracija, emocionalni i fizički stres pogoduju nastanku nekih mišićno – koštanih bolesti (fibromijalgija), a mogu već postojeće pogoršati (vertebralni bolni sindromi, RA). Nakon anamneze slijedi fizikalni pregled. Posebna pažnja se posvećuje mišićno – koštanom sustavu, gledaju se 4 velike cjeline : hod, kralježnica,gornji i donji udovi. Ovablja se u uspravnom, sjedećem i ležećem položaju. Metode pregleda su inspekcija(deformacije zglobnih struktura, promjena boje kože ili lezija kože), palpacija (bolne točke, postojanje potkožnih čvorića, postoji li hipertermijaili izljev u zglobu), opseg pokreta zglobova (aktivni i pasivni), snaga mišića i neurološki status. U neurološkom statusu nas zanima obrazac hoda, ravnoteža, osjet, refleksi, mišićna snaga, koordinacija. Na kraju se izvode specifični testovi. Nakon anamneze i fizikalnog pregleda izvode selaboratorijske


pretrage(KKS, SE, CRP, urin, AST, ALT, GGT, urea, kreatinin, GUK, Ac uricum, Alk. Fosfataza, Fe, feritin, TIBC, UIBC, Ca, Mg i P u serumu, Ca u 24H urinu, Latex RF, Waaler Rose, elektroforeza proteina, antistreptolizinski titar AST-O) i ciljani dijagnostički postupci (RTG, dijagnostički UZV, EMNG, denzitometrija, CT, NMR, scintigrafija).

· 97. Što je to disrefleksija (10)?

Disrefleksija označava prekomjernu aktivnost autonimnog živčanog sustava što uzrokuje iznenadni nastup visokog krvnog tlaka. Javlja se u osoba sa oštećenjem iznad razine Th6. Disrefleksija je hitno medicinsko stanje jer ne liječena može dovesti do nastanka CVI ili infarkta miokarda. Nastaje kada se u tijelu pojavi iritantni poticaj ispod razine oštećenja kralježnične moždine. Poticaj uporno šalje živčane impulse u leđnu moždinu koji putuju do mjesta oštećenja gdje bivaju blokirani lezijom. Kako impulsi ne mogu doći do mozga refleksno se aktivira simpatički dio autonomnog živčanog sustava što dovodi do spazma i vazokonstrkrije krvnih žila te do povišenja krvnog tlaka. Uzroci disrefleksije mogu biti : prepunjen mjehur ili crijeva, preduga ili pregruba digitalna stimuacija crijeva, pritisak na kožu, dekubitusi, urasli nokti, infekcije mjehura. Znakovi : glavobolja, crvenilo lica, znojenje u dijelu tijela iznad povrede, ježenje, pun nos, porast krvnog tlaka. Disrefleksija se liječi uklanjenjem uzroka. 98. Koje su indikacije , a koje kontraindikacije za kineziterapiju? (10) INDIKACIJE :

• kontrakture zglobova• hipotrofija mišića• ispravljanje posture (kifoze, skolioze, ravna stopala, loše držanje)• priprema porođaja• Fizikalna terapija i rehabilitacija u bolestima: neurološka, srčana i plućna oboljenja ili

dugotrajna imobilizacija.... KONTRAINDIKACIJE :

• upale• egzarcebacija kroničnih reumatskih bolesti• akutna stanja – dekompenzacija degenerativnih bolesti (oteklina koljena, ac lumbalni

sindrom..)• srčana insuficijencija.• Plućna insuficijencija.• Svježe ozlijede i prijelomi

99. Opišite klinički pregled kralježnice?(10) Pregled započinjemo inspekcijom kralježnice gdje se može uočiti promjena fizioloških krivina npr.cervikalna hiperlordoza, torakolumbalna kifoza, izravnanje lumbalne lordoze, što je prvi korak evaluacije posture. Bolesnik se inspicira odstraga, sa strane i odsprijeda.Također je bitno uočiti postoji li devijacija cijele kralježnice u stranu. Gleda se na kojoj se strani naazi vrh skolioze, da li je funkcijeske ili strukturne naravi. Kod funkcijeske, skolioza je prisutna pri uspravnom položaju, a iščezava u inklinaciji ,a kod strukturne ne iščezava ni pri inklinaciji.Palpacija se izvodi nježno vrškom jednog ili više prstiju. Bolesnik mora biti relaksiran, a palpacija se provodi od kranijalno prema kaudalno ili obratno, najprije na jednoj pa na drugoj strani spinoznih nastavaka. Palpacijom pregledavamo koštane dijelove i paravertebralnu muskulaturu. Palpacija kralježnice radi se posebno za svaki segment i to spinoznih nastavaka i


malih zglobova. Palpacijom kralježaka nastojimo otkriti neku deformaciju i ispitati osjetljivost na bolonst. Palpacijom PV-muskulature nastojimo provjeriti njen tonus. Mišići su hipertrofični na razini patoloških promjena što je još jedan objektivni klinički pokazatelj.Perkusija se izvodi manualno ili perkusijskim čekićem preko kralježaka ili spinoznih nastavaka, sakroilijakalnih zglobova i hvatišta tetiva. Služi za otkrivanje bolnih područja.Funkcijski pregled se sastoji od mjerenja pokretljivosti vratne, torakalne, lumbalne kralježnice. Pokreti vratne kralježnice (antefleksija, retrofleksija, laterofleksija, rotacija) ispituju se aktivno i pasivno.Test pretklona: promatranje u razini pretklona, ispred pacijenta (frontalne zakrivljenosti), bočno od pacijenta (sagitalne zakrivljenosti) i mjeri se udaljenost 3. prsta od podaPokretljivost torakalnog i lumbalnog segmenta dokazuje se indeksom sagitalne pokretljivosti. Izvodi se uz pomoć centimetarske vrpce tako da se na bolesniku u uspravnom stavu kemijskom označe dvije točke, a potom se bolesnik makismalno voljno sagiba uz ispružena koljena.Pokretljivost lumbalne kralježnice se još može mjeriti tako da se pacijenta fiksira s leđa i on radi pokrete laterofleksije, retrofleksije i rotacije u lumblanom segmentu.Mjeri se i index disanja- razlika u opsegu toraksa kod max udisaja i izdisaja. Pokazatelj je ekskurzija prsnog koša, a mjeri se centimetarskom vrpcom preko bradavica dojki u muškaraca, a ispod dojik u žena. Normalno iznosi 5-6cm. 100. Na čemu se bazira rehabilitacija bolesnika sa hemiparezom?(10) Rehabilitacija započinje tijekom akutne faze hospitalizacije, nakon što je postavljena dijagnoza i nakon što je pacijent van životne opasnosti. Ciljevi terapije uključuju prevenciju ponovnog udara i komplikacija, mobilizaciju bolesnika, uspostavljanje ADŽ, emocionalnu podršku bolesniku i obitelji, povratak preostalih fizičkih i kognitivnih sposobnosti. Tijek rehabilitacije : akutna bolnička rehabilitacija (24h njega bolesnika, 3h i više terapije, svakodnevne vizite liječnika); produžena akutna njega bazirana na rehabilitaciji (24h njega bolesnika, problemi sa ventilacijom), vrijedi za pacijente koji se nisu adekvatno oporavili nakon akutne bolničke rehabilitacije ; subakutna rehabilitacija (1-3h terapije na dan, 24h njega bolesnika), vrijedi za stabilne pacijente, vizite liječnika 1-3x tjedno ; jednodnevna bolnica sa rehabilitacijom (3-6h terapija, individualna ili grupna terapija, timsko praćenje) ; ambulantna rehabilitacija (fizikalna terapija, radna i okupacijska terapija, logoped, psihološka podrška), fizioterapija u kući.Načini rehabilitacije uključuju oporavak senzorimotorne kontrole (vježbe opsega pokreta, snaženje mišića, trening posture i ravnoteže, hod, finamotorika i koordinacija šake), terapija spastičnosti (krioterapija i botoks), terapija problema sa govorom i gutanjem, bol u ramenu ( česta u osoba sa hemiparezom i hemiplegijom, npr. smrznuto rame koje nastaje zbog nestručne mobilizacije pacijenta u krevetu pri čemu često dolazi do subluksacija i istegnuća ramena), kontrola stolice i mokrenja, sprečavanje razvoja kontrakture ramena , ispravljanje fleksijske kontrakture šake, ispravljanje plantarne fleksije stopala (korištenje ortoza koj ih drži u nultom položaju), škola hoda ( fiz. terapija, uporaba FES-a tj. funkcionalnih elektrostimulatora izvana). 101. Koji je glavni algoritam liječenja u bolestima koje zahvaćaju koštano- mišićni sustav?(10) Glavni algoritam liječenja u bolestima mišićno koštanog sustava uključuje: mirovanje (posebni položaji), imobilizacija (longete/gips, ortoze), pomagala za hodanje - štap, štake, hodalice, inv. kolica, proteze, fizikalna terapija (ambulantna, stacionarna – akutna bolnička / kronična toplice, fizikalna terapija u kući), fizikalne procedure (toplo/hladno, elektroterapija,


UZV, laser, elektromagnetoterapija, medicinska masaža, EMG biofeedback, trakcija, terapijska vježba) nutraceuticals – dijetetski proizvodi (glukozamin sulfat, kondroitin sulfat...) ,visokosuplementacija (soli hijaluronske kiseline- Synvisc, Hyalgan), topička-lokalna primjena( glukozamin sulfat krema, Deeprelief gel, DicloDuo sprej...), lijekovi (nesteroidni antireumatici: Ibuprofen, Voltaren, Ketoprofen analgetici:paracetamol/acetaminophen,Zaldiar,Tramal ; kortikosteroidi: glukokortikoidi – Medrol ; bolest modificirajući lijekovi: hydroksiklorokine, Sulfasalazine, metotreksat, leflunomid... Biološki lijekovi: etanercept, infliksimab, adalimumab, anakinra... Citotoksični: azatioprine, cyclosporine, cyclophosphamid), invazivne procedure (im., ia. blokade, botulinum toxin, acupunctura), rehabilitacija 102. Koji lijekovi se koriste za ublažavanje mišićno – koštane boli?(10)Lijekovi koji se koriste za ublažavanje mišićno – koštane boli su nesteroidni antireumatici:( Ibuprofen, Voltaren, Ketoprofen...), najčešće primjenjivanji lijekovi u fizikalnoj medicini i mišićno koštanim bolovima. NSAR djeluju inhibicijom sinteze prostaglandina blokadom enzima ciklooksigenaze(COX 1,2) u ciklusu arahidonske kiseline. Prostaglandini su medijatori upalnog procesa , ali imaju ulogu u fiziološkim procesima. Produkcija im je inicirana fosflipazom A2 koja oslobađa arahidonsku kiselinu, iz lipida stanične membrane, što je supstrat za COX. To rezultira povećanom produkcijom prostaglandina i tromboksana. Prostaglandini imaju ulogu u održavanju normalne gastrične sluznice i reguliraju protok krvi kroz bubreg i glomerularnu filtraciju. Budući da inhibiraju produkciju prostaglandina nose rizik za razvoj ulkusa želuca i dvanaesnika. Lokalna primjena (transdermalna) je indicirana u izvanzglobnom reumatizmu s afekcijom površinskih struktura. Nuspojave su manje (blaža iritacija kože). Antiinflamatorna aktivnost NSAR-a vezana je za inhibiciju COX-2, a nuspojave za inhibiciju COX- 1. Specifični COX-2 inhibitori (rofekoksib, celekoksib) selektivno blokiraju samo COX-2, ali ipaki oni izazivaju bolove u želucu drugim mehanizmima.Analgetici: (paracetamol/acetaminophen, Zaldiar, Tramal...) – periferni analgetici indicirani su u blagim do umjerenim bolovima gdje nije naznačena upalna komponenta, u bolesnika rizičnih za primjenu NSAR-a ili za smanjivanje njihove doze. Neopioidni analgetici primjenjuju se najčešće prema potrebi bolesnika, iako regularno uzimanje ima prednost kontrolirajući bol između doza i indirektno smanjujući anksioznost i strah. Paracetamol najčešće je primjenjivi neopioidni analgetik. Om inhibira sintezu prostaglandina u mozgu, ali virtualno nama utjecaja na inhibiciju sinteze perifernih prostaglandina. Iako je poštedan za GIT potreban je oprez pri dugotrajnoj primjeni, jednako u bolesnika s oštećenjima bubrega i jetre. Dnevna doza iznosi 4 g. Opioidni analgetici rjeđe se primjenjuju u mišićno koštanim bolovima. Oni djeluju vezanjem na specifične opioidne receptore unutar i van CNS-a. Postoji pet opioidnih receptora,a analgetički učinci se vežu na µ, ĸ, δ receptore . Od opioidnih analgetika razlikujemo agoniste, parcijalne agoniste, agoniste/antagoniste i antagoniste u odnosu na aktivnost receptora. Svi imaju značajne nuspojave (konstipacija, mučnina, povraćanje, sedacija, respiratorna depresija), a dugotrajna uporaba razvija toleranciju, fiziču ovisnost i adikciju. Tramaldol hidroklorid ( Lumidol, Tramal) je najčešće propisivani središmji analgetik u traumatologiji. Kemijski se razlikuje od opioida a mehanizam djelovanja pripisuje se intereakciji sa noradrenergičnim i serotoninergičnim sustavom. Parcijalno se veže i za ni receptore pa su mu nuspojave slične drugimanalgeticima, iako slabije izražene. Dnevna doza iznosi 400 mg.Kortikosteroidi: glukokortikoidi – Medrol...(blokiraju COX-2)Ostali lijekovi : Bolest modificirajući lijekovi: ( hydroksiklorokine, Sulfasalazine, metotreksat, leflunomid...), Biološki lijekovi: etanercept, infliksimab, adalimumab, anakinra.., Citotoksični: azatioprine, cyclosporine, cyclophosphamid 103. Nabrojite i opišite kardinalne znakove akutne upale te kojim fizikalnim precedurama


djelujemo na njih ? (8) Kardinalni znakovi upale su crvenilo, oteklina, bol, toplina i gubitak funkcije.Crvenilo- zbog upale dolazi do vazodilatacije krvnih žila i posljedično zbog toga javlja se hiperemija kože zahvaćenog područja.Edem(oteklina)- Edem nastaje zbog poremećenih odnosa između hidrostatskog i osmotskog tlaka plazme u krvnim žilama i intersticijske tekućine, te koloidno-osmotskoga tlaka. Pod normalnim uvjetima hidrostatski je tlak nešto viši od osmotskoga tlaka plazme i hidrostatskoga tlaka međustanične tekućine, tako da tekućina izlazi iz krvotoka u području kapilara. Do nakupljanja tekućine ne dolazi jer se dio filtrata vrati u krvotok, a dio prijeđe u limfu. Gubitak bjelančevina iz intersticijskih prostora, smanjuje koloidno-osmotski tlak u tim prostorima, olakšavajući povratak tekućine u venule. Edem može biti generalizirani i žarišni (lokalni), a da bi se stvorio, potrebno je da nastupe određene promjene kao što su npr.: sniženje koloidno-osmotskoga tlaka krvi, povišenje hidrostatskoga tlaka krvi, oštećenje propusnosti krvnožilnog endotela (toksično oštećenje), opstrukcija limfnih žila.Bol- je neugodan osjetni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva zbog podražaja živčanih završetaka za bol.Toplina- upalni medijatori dovode do povišenja tjelesne temperature što se manifestira pojačanom toplinom kože.Gubitak funkcije- odstupanje od normalnog funkcioniranja stanica ili nekog dijela tijela. 104. Koje su tri teorije prenošenja bolnog podražaja? (6)

1.Teorija specificiteta - specifični sustav receptora i putova za bol u kojem se nalaze velika Aβ vlakna te tanka Aδ i C. Podražaj koji prima receptor za dodir ce se preko velikih Aβ vlakana prenijeti do neurona drugog reda gdje će se registrirati kao dodir, a podražaj koji podraži slobodne živčane stanice će se preko tankih Aδ i C vlakana prenijeti do neurona drugog reda i registrirati kao bol.2. Teorija uzroka: osjet boli prema frekvenciji i intenzitetu podražaja koji pobuđuje receptore za dodir, pritisak i temperaturu (štetan podražaj će se manifestirati navalom impulsa= bol3.“gate control theory” (kontrola uzlaza) -istodobna stimulacija debelih aferentnih živčanih vlakana (A alfa i A beta) i tankih nocicepcijskih vlakana (A delta, C) potiče se djelovanje uklopljenih interneurona koji inhibiraju oslobađanje transmitera u presinaptičkim završecima pa se bolnim impulsima “zatvara ulaz” u CNS. 20% nocicepcijskih impulsa koji idu putem A delta živčanih vlakana ulaze u više razine CNS-a gdje se obrađuju te nastaju novi podražaji koji silazni neuroni vode u područje bolnog osjeta (povratna sprega), na razini stražnjeg roga leđne moždine – DESCENDENTNI KONTROLNI SUSTAV (antinocicepcijski). DESCENDENTNI KONTROLNI SUSTAV (antinocicepcijski) otpušta endogene opijate - “pain killers”: endorfini, enkefalini, serotonin, dopamin (morfij, kodein); otpušta ih bol, vježba, smijeh, relaksacija, meditacija, akupunktura, električna stimulacija

105. Koje su vrste boli prema izvorištu i objasnite ih ? (6) Vrste boli prema izvorištu:

• površinska kutana bol – dermatomi

• duboka (somatska bol) – bol iz potpornih tkiva (vezivo, pokosnica), bol u mišićima- miotomi


http://hr.wikipedia.org/wiki/Tlak



http://hr.wikipedia.org/wiki/Krvotok

http://hr.wikipedia.org/wiki/Krvotok

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Limfa&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Limfa&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bjelan%C4%8Devina



http://hr.wikipedia.org/wiki/Krv

http://hr.wikipedia.org/wiki/Krv

• utrobna (visceralna bol iz unutarnjih organa – može biti prenesena bol na površini)

-prenesena bol kojoj je izvorište u dubokim tkivima ali zbog konvergencije živčanih vlakana u leđnu moždinu bol se projecira na drugom mjestu , ne liječi se mjesto boli nego uzrok boli ( žučni mjehur – desno rame, angina pectoris – C8/Th1/Th2 dermatom), posljedica je patoloških procesa abdominalnih i torakalnih organa.

• artralgia- bol u zglobovima • mialgia – bol u mišićima

• neuralgia - neurogena bol; kauzalgija – allodynia i hiperpatija

• psihogena bol- bol bez odgovarajuće organske patologije

106. Koje su karakteristike bolnog podražaja u kompleksnom regionalnom bolnom poremećaju ? (5) Spontana bol kojoj prethodi lokalna ozljeda tkiva koja postaje okidač začaranog kruga. Karakteristično je da se javljaju simptomi i znakovi u regionalnoj distribuciji . Karakter boli je drugačiji od boli koja je nastala prilikom ozljede. Javlja se u distalnom dijelu okrajina (šaka, stopalo), a potom se širi proximalno. Kod KRBP – tip I nalazimo difuznu i žareću i paleću bol cijele okrajine ( najčešće nakon prijeloma podlaktice ili potkoljenice bez kliničkih znakova periferne ozljede živca), a kod KRBP- tip IIcausalghia nalazimo žareću i paleću bol u inervacionom području jednog živca najčešće nakon traumatske periferne ozljede živca 107. Što je EMG biofeedback i kako se izvodi ? (4) EMG biofeedback ili povratna sprega je voljna , svrhovita kontrola neke funkcije organizma. To je metoda liječenja koja se koristi elektronskim instrumentima za prikaz fizioloških procesa u obliku slušnog ili vidnog signala, a zatim bolesnik uči kako ih je moguće modificirati i poboljšati. Biofeedback metodom mogu se kontrolirati autonomne i motoričke funkcije. Najčešća je primjena u treningu mišićne kontrakcije, a primjenjuje se u tretmanu stresa, kontroli krvnog tlaka, pulsa i kožne temperatura. Pomoću računalne naprave omogućuje se slikovni i slušni prikaz mišićne kontrakcije. Površinske elektrode registriraju akcijske potencijale i postave se na mišić, a na osciloskopu se vidi krivulja. Što je kontrakcija snažnija, signali su intenzivniji. Elektronski signal upozorava bolesnika je li radnja izvršena ispravno i koliki je napredak. Potreban je trening da bolesnik u potpunosti usvoji tehniku. 108. Koje frakture su najčešće u bolesnica sa ostoporozom ? (3) Najčešće frakture u bolesnica sa osteoporozom u postmenopauzi su kompresivne frakture kralježaka ( gornji lumbalni i donji torakalni kralješci), prijelom vrata bedrene kosti, prijelom distalnog dijela radijusa . Kod senilne osteoporoze najčešće se javlja intertrohanterni prijelom vrata bedrene kosti ( kao posljedica gubitka trabekularne i kortikalne kosti), fraktura proksimalnog dijela humerusa, tibije i zdjelice. U juvenilnoj osteoporozi nastaju kompresivni prijelomi kralježaka i dugih kostiju, osobito metafize.


109. Koju elektroterapiju može primiti bolesnik sa metalnim implantatom kuka ? (3)U bolesnika sa metalnim implantatom kuka možemo primijeniti interferentne struje.


Documents

Fizikalna Medicina 1