Geografski horizont 55/2 (2009)

MARKETING GRADOVAOTOCI

MOTIVACIJA UČENIKABroj 2/2009, godina LV, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2009 • GODINA LV • ISSN 0016 -7266

god. 55, br. 2/2009, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

UredNištvo:Sanja Faivre, Borna Fuerst-Bjeliš, Jelena Lončar, Aleksandar Lukić, Josipa Rodić,Igor Tišma, Ružica Vuk, Ivan Zupanc (svi iz Zagreba), Vera Graovac (Zadar)

GlavNa UredNica: Borna Fuerst-Bjeliš

tajNik UredNištva: Ivan Zupanc

Grafički iTehnički urednik: Ivan Zagoda

korektUra: Jadranka Čelant Hromatko

SloG i prijelom: Ivan Zagoda

tiSak: MTG Topgraf d.o.o., 2009.

Naklada: 500 primjeraka

Cijena časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika Na NaSlovNoj StraNici: Otok Palagruža (foto: Ivan Zagoda)

ČLANCIRadovan Pavić

Sredozemlje: dopunska varia kao uvod u geostrategiju Lana SLavuj

Grad Rijeka u „potrazi“ za novim imidžem:marketing gradova s ciljem stvaranja konkurentne urbane sredine

MaRtina JakovčićHainan – dva lica Kine

Ivan ŠuLcSejšeli – razvijena afrička država?

METODIČKI FORUMElizabEta tREPotEc MaRić

Kako motivirati učenike? - nekoliko praktičnih primjeraJasEnka kovačEvić

Vrednovanje i ocjenjivanje plakataantun baRić

Geografski koordinator

PUTOPISMarIjan BIruŠ

Nova godina u Transilvaniji

KRONIKA 80-godišnjica života prof. dr. sc. Ive Baučića

INFO KARTICAEUROGEO-European Association of Geographers

KARTA GOVORIPromjena broja stanova za odmor i rekreaciju u gradovima i općinama priobalnoga dijela Hrvatske od 1991. do 2001.

DOGAĐANJAO međunarodnoj godini astronomije 2009.

Izložba: Priroda krških polja Dinarida, svibanj-studeni 2009.

XVI. državno natjecanje iz geografije 105. kongres američkih geografa, Las Vegas, Nevada, 22.-27. ožujka, 2009.

PRIKAZI„Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške“

Sense of Place, Health and Quality of Life

IN MEMORIAMdr. sc. Mirko Brazda, doc. (1926.-2009.)

dr. sc. Mirko Marković, (1929.- 2009.)

dr. sc. Josip Riđanović, prof. (1929. - 2009.)

29

7

39

61

67

76

73

85

88

90

86

91

83

49

93

96

98

100

102

104

Dragi čitatelji geografskog horizonta,Na početku smo nove školske i akademske godine, a pred Vama je drugi, jesenski broj Geografskog horizonta. S obzirom na velik broj raznovrsnih stručnih, metodičkih i informativnih tema, vjerujemo da će se ovaj broj puno kori-stiti. U ovome broju nastavljamo s temom Sredo-zemlja, odnosno pogledom na identitet i ge-opolitiku Sredozemlja iz pera dr. sc. Radovana Pavića. To je tek drugi nastavak u pripremljenom nizu geopolitičkih pogleda i promišljanja o Sredozemlju.Zanimljiva i aktualna tema je marketing gradova (L. Slavuj). Gradovima seGradovima se danas upravlja na poduzetnički način, pristupajući im kao proizvodima na tržištu. U potrošačkom društvu grad je postao robom koju se konzumira, a mar-keting gradova neophodan i koristan instrument urbanog planiranja te uprav-ljanja gradom.Slijede dva rada o specifičnostima razvoja i fenomenu otoka; jedne otočne države, Sejšela (I. Šulc) te Hainana (dr. sc. M. Jakovčić). Postavljaju se prob-lemi: jesu li Sejšeli doista razvijena (afrička) država ili samo još jedna afrička zemlja ovisna o jednoj grani gospodarstva, te koja su to dva lica Kine.Na Metodičkom forumu – puno zanimljivosti. Plakati su nastavno sredstvo za koji učenici pokazuju veliki interes i jednostavno mogu riješiti tehničke prob-leme oko njegove izrade. Pri tome im se pruža mogućnost razvoja kreativnosti kod odabira materijala, oblikovanja plakata i pri iskazivanju vlastitog doživljaja zadane teme. Kako ih vrednovati i ocijeniti – pročitajte iskustva J. Kovačević. Kako, pak, općenito motivirati učenike, pogledajte praktična iskustva E. Tre-potec Marić. Inovacije u nastavi općenito, a također i u pogledu nastavnih pomagala dobro su došle. Prema mišljenju Agencije za odgoj i obrazovanje geografski koordinator bi mogao biti korisno nastavno pomagalo u nastavi geografije, poglavito mlađe dobi učenika. Pogledajte kako je A. Barić osmislio pomagalo i njegovu uporabu.

Ako želite bezbrižno na zanimljivo putovanje - u Rumunjsku nas ovaj put ponovno vodi naš poznati oštrooki i znatiželjni putopisac M. Biruš. Ako Vas, pak, zanima što se događa s vikendaštvom i vikendicama na našem Jadranu pogledajte kartografski prilog i komentar dr. sc. V. T. Opačića.Ove je godine puno dogadjanja koja su od interesa za našu struku. Izdvojili smo nekoliko : Međunarodna godina astronomije; zanimljiva događanja, radi-onice, izložbe u cijeloj Hrvatskoj cijelu godinu. Do 30. studenog 2009. otvorena je izložba Priroda krških polja Dinarida u organizaciji Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Povodom ovogodišnjeg 105. američkog kongresa geografa, dr. sc. V. Pavlaković Koči pripremila je kratki historijat ovog, jednog od najvećih ge-ografskih skupova na svijetu, te analizu tematskih područja izlaganja po inte-resu, zastupljenosti i aktualnosti. Također, mozete pogledati kako je ove godi-ne bilo na Državnom natjecanju iz geografije (dr. sc. M. Jakovčić). Europsko udruženje geografa ili EUROGEO (European Association of Geographers) ove godine slavi 30 godina od svoga osnutka. Više o EUROGEO, aktivnostima i konferencijama saznajte u prilogu I. Čanjevca.Predstavljamo Vam dvije nove, iznimne knjige: Knjiga „Sva naša oružja“, J. Dia-monda, smatra se jednom od najznačajnijih djela na temu povijesti okoliša u posljednje vrijeme, a svom autoru pribavila je i Pulitzerovu nagradu 1998. god-ine, te nagradu Britanskog kraljevskog društva (M. Cvitanović). Knjiga “Sense of Place, Health and Quality of Life” (ur. Eyles, J. i Williams A.), zbirka je ra-dova koja donosi na jednom mjestu niz aktualnih razmatranja o kompleksnom odnosu pojmova „osjećaj mjesta“ - zdravlje – kvaliteta života (L. Slavuj).Na kraju, s velikim i iskrenim žaljenjem opraštamo se od dr. sc. Josipa Riđanovića, dr. sc. Mirka Brazde i dr. sc. Mirka Markovića, koji su nas ove godine napustili. Sjećat ćemo ih se po njihovim djelima – i one generacije koje nisu imale za-dovoljstvo poznavati ih osobno, a mi koji smo ih poznavali, sjećat ćemo se s toplinom dragih profesora, kolega i suradnika.

Srdačno Vas pozdravljam do sljedećeg druženja

7

Da bi se barem približili pitanju sastava Sredozemlja dobro je steći uvid u mišljenja onih moćnih koji određuju mnogo toga, iako njihova mišljenja mogu biti posve bez pokri-ća zbog čega padaju pred strukovnom (u ovom slučaju geografskom) kritikom. Tako D. Vidas (2007, 123) donosi kartu EU koji se implicite odnosi na sastav Sredozemlja kako ga shvaća ta moćna organizacija i na kojemu:

1. Crno i Azovsko more uopće nisu dio Sredozemlja, ali kojemu Mramorno more ipak još uvijek pripada (4)

2. Prema zemljovidu EU jasno se izdvaja

zapadno Sredozemlje (1) što je posve pri-hvatljivo

3. Međutim, na poteškoće i nelogičnosti već se nailazi kada je u pitanju centralno Sredozemlje (3) i to iz dva razloga: prvo, u centralno Sredozemlje nije uključen Jadran (2), iako je njegov smještaj neprijeporan, pače apsolutan upravo u središnjem Sre-dozemlju, nego se Jadran izdvaja kao po-sebnost bez ikakvih lokacijskih odrednica i opravdanja. Istina je da Jadran, kao polu-zatvoreno more, ima svoje specifičnosti, ali je njegova pripadnost središnjem Sredoze-mlju – neupitna. Doduše, Jadran može biti

SREDOZEMLJE: DOPUNSKA VARIA KAO UVOD U GEOSTRATEGIJU - Geografski sastav klasičnog Sredozemlja

radovan pavić

Pokušaji da se načini jedna prihvatljiva (geografska, ali i šira životna) raščlamba sastava Sre-dozemlja može dati različite rezultate, ali uvijek s jednom temeljnom razlikovnom odrednicom, tj., da li su Crno/Azovsko more dio Sredozemlja ili ne. Tako ima više autora koji akvatorije Crnog i Azovskog mora uopće ne pribrajaju Sredozemlju, pri čemu ne donose nikakve razloge, nego to shvaćaju kao samorazumljivu datost, što, međutim, nije i ne može biti dovoljno – zato nema od-govora na pitanje: što su i kuda pripadaju Crno i Azovsko more?

8

posebnost (izdvojenost, uvučenost zaljeva), ali – to nikako ne potire činjenicu da je dio upravo središnjeg Sredozemlja. I, drugo – međa središnjeg Sredozemlja i Egejskog i Levantskog mora na istoku (4) posve je ne-uvjerljiva: tako nije jasno zašto ta međa po-vezuje s afričkom obalom baš rt Matapan, a ne otok Kithiru? Na taj način Egejsko more nije dio središnjeg Sredozemlja, iako za to postoji puno opravdanje.

4. Egejsko i Levantsko more (4.) dio su očito istočnog Sredozemlja – na taj način najveći dio Grčke i njezinih otoka pripada istoku (!), što ne odgovara ni nekadašnjoj, a niti današnjoj životnoj stvarnosti: naprotiv, sva mora oko Grčke dio su središnjeg Sre-dozemlja.

Posve drugačija, i geografski (dakle, i maksimalno životno) utemeljena shvaćanja zastupa potpisani (Pavić 2009).

jadranska zemljopisna pročelja

Pri svemu tome treba napomenuti da ra-sprave o sastavu Sredozemlja mogu za ge-ografe biti krajnje iritantne: to je slučaj kada se u mediteranskom kontekstu spominje kako je Hrvatska locirana u „srcu Europe“ (!), što znači da se u tom „srcu Europe“ na-lazi i hrvatski dio Jadrana. Zato treba pod-sjetiti: (približno) u srcu Europe nalazi se dodirni prostor Slovačke, Poljske i Ukrajine, a nikako ne i Hrvatska, a pogotovo ne BiH, kako se to često spominje u neodgovornim političkim i publicističkim tekstovima. Isto tako, geografi se moraju oštro suprotstavi-ti svakom govoru koji na Jadranu spominje njegovu „zapadnu“ i „istočnu“ obalu. Dobro je zato uočiti priloženu kartu na kojemu Ja-dran ima pet pročelja. 1. ono sjeverno iz-među Venecije i Trsta, 2. sjeveroistočno,

između Tršćanskog i Medovskog zaljeva, 3. istočno, između Medovskog (Drimskog) zaljeva i Otrantskih vrata, 4. jugozapadno između Venecije i Otrantskih vrata i 5. juž-no, u Otrantskim vratima. U Jadranu, dakle, ne postoji nikakva „zapadna“ obala, dok istočna obala zahvaća samo dio Albanije.

Životna razdoblja i prednosti Sredo-zemlja: tri razvojne faze. U Antici važna je osobina da je Mediteran relativno malo more, pogodno za pretvaranje u jednu ži-votnu i političku sredinu (mare nostrum) i to u okviru jednog klimatski vrlo pogodnog i stimulativnog životnog prostora, uglavnom duž 40° N, za razliku od hladnijih klima, gdje agora i forum jednostavno nisu mogući, s mogućnostima vrijedne i specifične agrarne proizvodnje (žita, maslina, loza), ali, bitni su i nedostatci. Mediteranske civilizacije nisu nikada posve pacificirale dublja zaleđa (ni u Srednjoj Europi, niti u sjevernoj Africi), koja su konačno uništila rimski imperij.

Važno je uočiti da u Novome vijeku Sre-dozemlje ne gubi toliko na važnosti koliko se to često i površno ističe, jer ni otkriće Ame-rike, niti islamska /osmanlijska prečaga nisu isključili Sredozemlje iz igre ili prekinuli veze se Levantom i Pravim Levantom – naprotiv, Turska je za veze sa svijetom i za trgovinu bitno ovisila o Sredozemlju, a Genova, Ve-necija i Dubrovnik svoj su prosperitet teme-ljili upravo na Levantinskoj trgovini.

19. i 20. stoljeće. Sredozemlje, dakle, ima trajnu vrijednost, a onda sa Sueskim prokopom (1869. god.) počinje novo mo-derno mediteransko razdoblje koje je prven-stveno i gospodarski i geopolitički britansko razdoblje. Novi impuls oživljavanju Sredo-zemlja daju ne samo britanski, nego i fran-cuski i talijanski kolonijalizam (19./20. st), a

radovan pavić: SREDOZEMLJE: DOPUNSKA VARIA KAO UVOD U GEOSTRATEGIJUGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 7-27


9

ujedno Sredozemlju se dodaje još jedan, i to bitni geopolitički problem: to je početak pro-pasti „bolesnika na Bosporu“, a paralelno s time teku i nastojanja Rusije da se nekako dokopa carigradskih Tjesnaca, što prati bor-ba Zapada da se to ne dogodi... i sa time se ulazi u prvi svjetski rat, čemu treba dodati i nastojanja ujedinjene Italije, koja teži „dru-gim obalama“ Jadrana, koji treba postati ta-lijanski „mare nostro“ (Londonski ugovor iz 1915. god.), kao i prema Libiji.

Uloga zaleđa: Srednja Europa. Osnov-na i dugotrajna životna prednost Sredoze-mlja je dvojaka: prvo – nakon što je propao (zapadni Imperium Romanum) i nakon opće pometnje i ranom srednjem vijeku koju su uzrokovali barbari, nijedna strana sila nije mogla ovladati čitavim Sredozemljem, ni Arapi, a niti Osmanlije, što znači da je me-diteranski prostor stekao uvjete prirodnog, političkog i gospodarskog razvitka, u skladu s raznolikim etničkim sastavom, pri čemu osvajalaštva više nisu imala pretežito zna-čenje, a to je jedan od zaloga napretka. (za razliku, Rimski imperij sastojao se samo od osvajalaštva, i to je jedan od uzroka njegova propasti)

I – drugo – postupno se, a onda konačno u 8. i 9. st. (carstvo Karla Velikog), formira sve razvijenija srednja Europa, kao zaleđe primorskih pročelja – najprije onog sredoze-mnog, a od 15. st. i onog atlantskog: ovakva dvostrukost obala/zaleđe pokazala se kao jedan od najvažnijih zaloga i samog formira-nja i prosperiteta Europe – vezu obalskog/mediteranskog pročelja i srednjeeuropskog zaleđa više nitko nije mogao osporiti, ni Ara-pi, niti Osmanlije. I zbog toga, pitanju europ-skih makro i mikro zaleđa treba u geografiji posvetiti posebnu pozornost. Važno je, da-kle, za Sredozemlje, da je ono od 8./9. st.

dobilo jedno suradničko, a ne suparničko zaleđe, kao što je to bilo u doba Rima.

Afričko primorje i nedostatak zale-đa. Na ulogu i važnost zaleđa moguće je ukazati i na posredan način, tj. kada pravo zaleđe zapravo i ne postoji. To je slučaj na sjevernom afričkom pročelju koje na jugu nema adekvatno razvijeno zaleđe – ono, istina, može biti egzotično (robovi, fauna, zlato...), ali to nije i ne može biti živodajno i predstavljati zametak budućih modernih gospodarskih odnosa. Istina, Egipat ima veze s dubljim zaleđem (Ponilje), ima i Su-eski prokop, ali sve to nema ulogu važnu za Sredozemlje, nego za šire vidove britanske kolonijalne politike.

Bliski i Srednji istok također nisu pravo zaleđe Sredozemlja, unatoč Levantske trgo-vine, Arapi su ipak samo periferija Mezopo-tamije, koja preko Arapskog mora više gle-da prema Indiji, nego na zapad, a Osmanlije nisu nikakav dinamički pokretač progresa.

Norveško primorje bez zaleđa. Među-tim, nedostatak adekvatnog zaleđa najbo-lje se vidi na primjeru Norveške – ona ima izuzetno dugo primorsko pročelje (u zračnoj crti oko 1600 km od Sjevernog rta do rta Lin-desnes na jugu), ali je ono klimatski i plovid-beno nepovoljno, ne može biti životna baza za veliki broj pučanstva, osim toga, sa tog se pročelja ne stiže nikuda (to „nikuda“ je Arktik), a nakon otkrića Amerike važnija su ona pročelja koja su bolje okrenuta novim kontinentima (dakle, od oko 54° N prema jugu), a tu su onda i Velika Britanija i kanal-ske zemlje, Francuska, Španjolska i Portu-gal: i s tog pročelja se pasatima lakše odlazi u Ameriku, a vraća zapadnim vjetrovima.

Ali, najvažnija je od svega činjenica da Norveška nema adekvatno zaleđe: Švedska



10

je uvijek bila nerazvijena i s malim brojem stanovnika, da bi izašla na ocean, Norveška joj nije bila potrebna, ostalom Baltiku tako-đer, jer on ima svoje Istočno more za izlazak na Atlantik, u zaleđu nema nikakve Rajne koja bi životne tokove usmjeravala prema norveškoj obali, nema, dakle, niti impresiv-nih luka. Istina, na istoku je Rusija, ali je ona za Norvešku predaleko, a osim toga, drža-ve Baltika i Srednje Europe su jednostavno rečeno – ukrali Norveškoj to istočno zaleđe koje je to samo po osobinama smještaja, a ne i u funkcionalnom smislu položaja. Ru-sija, doduše, jest istočno (sekundarno) za-leđe Europe, ali je ono s ostalom Europom na zapadu povezano drugim, a ne norveš-kim obalnim pročeljem. Norveška je, dakle, idealni primjer kako jedno dugo primorsko pročelje ne može preuzeti određene funk-cije i kako sve nema velikog gospodarskog smisla, a sve iz razloga jer nema odgovara-jućeg zaleđa.

Zaleđe hrvatskog primorja. Na zna-čenje zaleđa dobro ukazuju i odnosi i pro-blemi Hrvatske i BiH. A što u vrijednosnom smislu znači zaleđe, dobro se vidi iz dva nama bliska regionalna primjera. tako je za Hrvatsku BiH idealno zaleđe, koje osim Hrvatske zapravo nema drugih istinskih pri-morskih/provoznih mogućnosti. Istina, BiH ima usko neumsko primorje, ali je ono funk-cionalno beznačajno, a da bi BiH ponovno izišla na more, u Boki Kotorskoj (Sutorina), više nije moguće iz političkih razloga. I BiH, i naročito Republika Srpska bili bi zaintere-sirani za taj pristup moru, ali, za Crnu Goru to bi značilo gubitak teritorija, čime je sve rečeno. Za BiH, dakle, ostaje samo posred-ničko hrvatsko primorsko pročelje: tu izlazi središnja bosansko-hercegovačka životna okosnica (doline Bosne i Neretve), u tom je

zaleđu prometna okosnica BiH, tu je i glavni grad države, a sve završava u tuđoj luci, tj. u hrvatskim Pločama, iz čega logično slijedi da BiH pitanje luke Ploče i bosansko-her-cegovačkog pristupa otvorenom moru sma-tra za neriješeno pitanje čije je priželjkivano rješenje jasno: treba se nekako i vlasnički, i jurisdikcijom uspostaviti u luci Ploče, u kom će se smislu na Hrvatsku vršiti određeni pritisak, pod kojim će ona, izgleda, morati popustiti: jer, za očekivati je formiranje ne-kog novog balkanskog zajedništva, pa se i zajedništvo u luci Ploče čini naravnim.

Isto tako, Hrvatska predstavlja i pročelje za trebinjsko zaleđe, za koje je frustrirajuće da je toliko blizu moru, a ostaje bez mora. Istina, to trebinjsko/istočnohercegovačko zaleđe (Republika Srpska) ima pomorski izlaz/ulaz u Dubrovniku, ali to ipak nije ono pravo kao što bi to bio suverenitetski pristup negdje na južnom Hrvatskom primorju (Mo-lunat).

U svakom slučaju odnos Hrvatske i BiH kao odnos primorja i zaleđa jedinstven je u Europi. Nigdje drugdje zaleđe ne ovisi tako apsolutno o uskoj obalnoj traci druge drža-ve. Donekle slične osobine nalazimo i u od-nosu Bugarske – Grčke i Egejskog mora, pri čemu trega spomenuti i neke novine, a to je stvaranje jednog novog odnosa primorja i zaleđa ovisno o političkom razvoju i novom geopolitičkom odnosu. Tu mislimo na činje-nicu da sjeverna albanska obala postaje novo primorsko pročelje prema Kosovu kao novoj LLC državi u zaleđu.



11

GeoStrateGija klasičnoG sredozemlja

Pri svakom razmatranju regionalnih ge-ostrateških osobina treba voditi računa o tome da su geopolitika/geostrategija kao susretište geografije, politike i strategije dio međunarodnih odnosa koje se često izjed-načava samo s političkim odnosima. Među-tim, i politički odnosi također su samo dio međunarodnih odnosa koji još čine gospo-darski, međunarodno-pravni i geopolitički- geostrateški odnosi.

Da bi se na odgovarajući način moglo pri-ostupiti pitanju međunarodnih odnosa opće-nito, valja ukazati na njihove temelje, a oni su trojaki:

1. U osnovici svega je interes, kao te-meljna ideja vodilja, i to bez ikakvih ograda i obzira: dakle, interes je iznad svake istine, pravednosti i međunarodnog prava i vode ga pragmatika i pravo („pravo“) jačega. To se dobro izražava u krilatici: „Right or wrong -my country!“, što u slobodnom prijevodu znači: nije važno je li nešto pravo ili krivo, važan je samo interes vlastite zemlje!

2. Za ostvarenje interesa potrebni su moć/sila i to bilo koje vrste, koji – u krajnjoj liniji – sve određuju. I najzad –

3. cilj je svega neki oblik dominacije/podvrgavanja slabijih.

Jedna od najvažnijih životnih osobina Sredozemlja jest geostrateško razdoblje tog akvatorijskog/obalskog prostora u doba hladnog rata (1946.-1989./91. god.) i to iz razloga jer se u to doba sve u ovom dije-lu Rimlanda (a tu je i Europa sa Sredoze-mljem) mjeri i ocjenjuje u koordinatama si-gurnosti/nesigurnosti: to je vrhunski životni kriterij i zalog opstanka i preživljavanja koji

po važnosti nadmašuje bilo koji drugi životni sadržaj. I zato geostrategiji treba posvetiti posebnu pažnju. Ali, da bismo se dolično približili i sudjelovali u raščlambi te proble-matike, potrebni su i neki širi i najraznolikiji prethodni temelji, od kojih su neki već apsol-virani (Pavić 2009).

S utemeljenošću u razdoblju poslije dru-gog svjetskog rata (ali i ranijih razdoblja), postojeće je stanje na Sredozemlju defini-rano trojstvom:

- prvo, ono je definitivno podijeljeno u skladu sa svim odlučujućim kriterijima, i neko istinsko jedinstvo Sredozemlja više nije moguće, čak niti u slučaju da se ostva-ri Mediteranska Unija (francuski prijedlog iz 2008.).

- drugo, opće međunarodne političke i ge-opolitčke prilike na Sredozemlju bitno su po-jednostavljene. Nema, dakle, više izuzetne složenosti nametnute od NATO-a, SSSR-a/Varšavskog ugovora, Kine (preko Albanije) i nesvrstanih, zaista, na takvu se složenost nije nigdje drugdje moglo naići uzimajući u obzir čitavu „rubnu zemlju“ (Rimland)

- i, treće, Ruska je Federacija uvelike po-tisnuta iz otvorenog Sredozemlja: ona više nema adekvatnih saveznika, a do nekih se (zbog njihovog LLC statusa - Srbija) geo-strateški i ne može prići.

Geostrateške pretpostavke - one su važne za opću ocjenu prilika; tu se ubraja-ju problemi u svezi s LLC i GHD državama, zatim problemi pomorskih prečaga i njihovih zaobilaženja. Opći je zaključak da je nave-deno imalo više značenje u hladnom ratu nego danas.

Problem nasuprotnih obala i LLC drža-va. Problemi sa tim u svezi su prvenstveno



12

rječnikagora (grč. – trg) – javno, relativno prostranije arhitektonski otvoreno mjesto, trg kao

ograđeno mjesto na otvorenom, ujedno i metafora za društveno sastajalište/zborište, gdje se odvija javni (politički, gospodarski) život. U hladnim klimama taj oblik javnog/društvenog života jedva da je moguć. Zato je institucija agore jedna od bitnih osobitosti Sredozemlja. Ulogu grčke agore u Rimu ima (lat.) forum.

akvatorij (lat.) - obično neki veći vodeni prostor naročito na moru, ali i na kopnu, zauzi-ma i vodenu površinu, ali i vodenu masu.

Antanta (franc.) – savezništvo V. Britanije, Francuske i Rusije (1904., 1907., 1914.) u borbi za dominaciju u Europi

Heartland (engl. – „srce zemlje“) – glavnina euroazijske kopnene unutrašnjosti, prava „tvrđava svijeta“, slabo ili nikako pristupačna s mora, što bitno pridonosi formiranju jedne (ruske/sovjetske) velevlasti sa stalnom tendencijom da se prodorom kroz Rimland dopre do otvorenog svjetskog mora.

HR (Heartland – Rimland) doktrina – globalna geopolitička i geostrateška doktrina bitna naročito u 20. st. koja u odnosu euroazijsko kopno i okolnih rubnih mora vidi jedan od pokretača globalnih problema.

hladni mir – stanje međunarodnih odnosa u godinama neposredno nakon hladnog rata kojim se isključuje mogućnost ratnog sukoba, ali pri čemu se još uvijek teško uspostav-ljaju novi odnosi povjerenja i suradnje, neprijateljstva i nerazumijevanja i borba za prestiž i prevlast još traju, ali u okviru svijesti, da bi opći ratni obračun značio propast za sve

prirodoslovnog značaja i kao takvi su nepro-mjenjivi, ali imaju različito značenje u poje-dinim povijesnim razdobljima. Među takvim značajkama treba izdvojiti jedan bitni četve-rolist, to je: 1) geopolitičko značenje/privlač-nost nasuprotnih obala koje podjarmljuje osvajačke ambicije, 2) problem LLC i GHD država u odnosu na more, čime se otvaraju pitanja s provoznim državama koje pone-kad i „zatvaraju“ GHD države, 3) problem tjesnaca zbog mogućnosti zapriječavanja (što može imati bitno geostrateško značenje u doba rata), 4) smještaj/položaj određenih lokaliteta čija važnost slijedi samo iz tih oso-bina, a nikako ne zbog neke posebne gos-podarske važnosti (vojne baze i uporišta)

Nasuprotne obale Sredozemlja. Polo-žaj/lokacija nasuprotnih obala u uvjetima relativno malih dimenzija Sredozemlja imali su uvijek stimulativno osvajačko značenje i to u čitavom razdoblju od Antike do uključno drugog svjetskog rata. Važno je podsjetiti da se problem nasuprotnih obala odnosi i na Baltik (Danska prema južnoj Švedskoj, Švedska prema obalama Baltika na istoku i jugoistoku), međutim, osvajačke težnje prema nasuprotnim obalama nisu se mogle održati jer su bile izrazito osvajalaštvo koje nije imalo potporu u etničkom prevladavanju tako da su od svih silnih i dugotrajnijih osva-janja ostali tek neznatni ostatci (španjolski posjedi u sjevernoj Africi).



13

sudionike. Razdoblje hladnog mira postupno prelazi u normalne međunarodne odnose u kojima – unatoč daljnjoj militarizaciji - postoji jasna svijest da se rat među velevlastima više ne isplati i da se njime ništa ne može riješiti, što je zalog da se za međunarodne probleme traže rješenja na druge načine. Važno je uočiti da hladni mir – iako znači bitan pozitivni pomak u međunarodnim odnosima – nije spriječio daljnji proces militarizacije svijeta. Iako je u hladnom miru isključen globalni obračun, sve opasnosti nisu nestale, jer još uvijek postoje neodgovorni režimi koji mogu steći i nuklearno oružje, ali ta opasnost više nije u okviru globalnih geostrateških odnosa u trokutu Zapad-Istok-Kina.

hladni rat – stanje krajnje neprijateljskih međunarodnih odnosa među velevlastima, voj-nim blokovima i njihovim saveznicima koji su spremni na rat i praktički se stalno nalaze na pragu oružanog sukoba unatoč svih miroljubivih napora („napora“). U odnosu na protivni-ka koriste se sva sredstva osim onih oružanih (iako takva prijetnja stalno postoji). Poslije Drugog svjetskog rata nakon što pragmatičko savezništvo Istoka i Zapada više nije imalo smisla (poraz nacizma), hladni rat traje od 1946. do 1989./91. god.

implicite (lat.) – nešto samo po sebi razumljivo, sadržano u nečemu, što se podrazumi-jeva, prešutno

izlaz/ulaz/pristup moru – kao vidovi maritimne participacije sa čime se kaže da bilo obalna, bilo LLC ili GHD država ostvaruje sudjelovanje i djelatnostima u svezi s morem. Da bi se ostvarila ta maritimna participacija i za LLC i za GHD države važan je slobodan mor-ski izlaz/ulaz kroz neko tuđe more, a zatim i vlastiti suverenitetski pristup otvorenom moru. I izlaz i ulaz definirani su kao služnosti, tj. svatko se uz poštovanje tuđeg suvereniteta u unutrašnjem i teritorijalnom moru neke države može koristiti pravom neškodljivog prolaza, dok pristup znači da neka država ostvaruje svoj suverenite, bilo na obali, bilo u obalnim morskim pojasevima.

konflagracija (lat.) – veliki sveobuhvatni ratni sukob

Levant, Pravi Levant – obalni prostor s neodređenom širinom zaleđa koji uglavnom uključuje egejske obale Turske, pa sve duž istočnog Sredozemlja do Sueskog kanala, dok se kao Pravi Levant podrazumijeva sav prostor između Iskenderunskog zaljeva i Sueskog prokopa

Londonski sporazum, iz 1915. god. – tajni sporazum V. Britanije, Francuske i Rusije s jedne, i Italije s druge strane, kako bi Italija u Prvom svjetskom ratu prešla na stranu saveznika protiv centralnih sila (Njemačka, Austro-Ugarska). Po tom sporazumu Italija je trebala ostvariti bitne teritorijalne stečevine na sjeveroistočnoj i istočnoj obali Jadrana. Po-slije Prvog svjetskog rata, Londonski je sporazum u korist Italije ispunjen samo djelomično, ali ipak bitno na štetu Slovenije i Hrvatske.

Mare nostro (tal. „naše more“, lat. „mare nostrum“) – geopolitički pojam kojim se neki akvatorij svojata kao isključivi (vlasnički/suverenitetski) akvatorij samo jedne države u što su uključeni i obalni posjedi. U povijest, čitavo je Sredozemlje bilo rimski „mare nostrum“ (i to s punim opravdanjem), a od srednjeg vijeka, Romani i Venecija svojataju čitav Jadran



14

kao svoj „mare nostro“ pri čemu dominiraju ne samo u jadranskom akvatoriju („Golfo di Venezia“), nego i u rubnim zemljama. Svemu tome suprotstavlja se „mare nostrum“, iz vre-mena hrvatskih narodnih vladara („mare nostrum dalmaticum“ iz doba Petra Krešimira IV. 1069. god.). U drugom svjetskom ratu fašistička Italija ponovno je željela uspostaviti barem dio Sredozemlja kao svoj „mare nostro“.

Plodni polumjesec relativno plodniji i hidrografski bogatiji prostor praktički lučnog pro-stiranja između Izraela i vrha Perzijskog zaljeva duž tokova Jordana, Litanija, Orontesa i Eufrata/Tigrisa. To je važna pozornica nekih od najstarijih civilizacija, ujedno i prometni ko-ridor koji se s jedne strane nastavlja Sredozemljem, a s druge strane Perzijskim zaljevom i Arapskim morem.

Poluzatvorena mora - imaju doduše iste fizičko-geografske značajke kao i zatvorena mora, ali se politički i političko-geografski razlikuju, jer na njegovim obalama participiraju barem dvije države (također i na poveznim tjesnacima). Upravo to je slučaj sa spome-nutim Azovskim morem na čijim se obalama (kao i na obalama tjesnaca danas nalaze i Ruska Federacija i Ukrajina). Danas u Europi postoji jedno zatvoreno more (Bijelo more) i tri poluzatvoreno mora (Crno/Azovsko, Jadransko i Baltičko). Participacija više država na obalama poluzatvorenih mora poništava bilo čiju ideju da bi takvo more moglo postati nečiji isključivi „mare nostro“.

pragmatizam (grč.: pragma – rad, djelovanje) – shvaćanje da je istina samo ono što je praktički korisno. Ovakvo shvaćanje znači i moguću političku zloporabu, jer služi kao opravdanje i pokriće za ostvarivanje određenih državnih i velikodržavnih interesa na štetu nekog drugog.

Rimland (engl. „rubna zemlja“) – uglavnom obalske zemlje koje okružuju Heartland kao dugotrajna pozornica sukoba i borbe za interesna područja između velevlasti utemelj-nih na svjetskom kopnu i onih na moru.

strategema (grč.) - planiranje i primjena nekog strateškog plana, oblik ponašanja za nadjačavanjem protivnika, bilo u miru, bilo u ratu.

teritorijalno i unutrašnje more – morski pojasevi neke države koji se nastavljaju na nečije kopno (najprije onaj unutrašnji, a zatim slijedi teritorijalno more), koje valja tretirati kao dijelove državnog teritorija u kojemu stranci uživaju određene služnosti što znači da suverenitet pripada isključivo obalnoj državi. Širina i oblik unutrašnjeg mora ovisi o fizič-ko-geografskim osobinama, dok je širina teritorijalnog mora određena Konvencijom UN o pravu mora (1982.) i iznosi najviše 12 nm (oko 22,2 km).

zaleđe – zaobalni kopneni prostor u unutrašnjosti vrlo različite širine, koji za svoju par-ticipaciju na moru bitno ovisi o obalnom pročelju u okviru vlastite ili neke druge države. U geopolitičkom smislu, zaleđe uvijek teži da se nekako uspostavi na obali i da se na taj način stvori jedna jedinstvena životna/politička cjelina primorja i zaleđa.

zatvorena mora – definicija zatvorenih mora ima svoju i fizičko-geografsku i političko-



15

geografsku sastavnicu. Bez obzira na svoju veličinu zatvoreno more je zaljev koji je relativ-no uskim tjesnacem (s jednim ili s više njih) povezan s ostalim morem. U doba rata zatvo-rena mora mogu se relativno lako izolirati od ostalih akvatorija zbog čega su geostrateški izuzetno osjetljiva, što znači da mogu biti djelotvorno isključena iz bilo koje strategeme. Osim toga, sve obale zatvorenog mora (kao i povezni tjesnac) pripadaju samo jednoj drža-vi, i to kao dio njezinog unutrašnjeg mora. Dobar primjer zatvorenog mora predstavljalo je u sovjetskoj fazi Azovsko more, koje je u cjelini pripadalo SSSR-u.

Sl. 1. Podregije Sredozemnog mora prema predloženoj strategiji EU za more.(Važno je uočiti da za EU Crno i Azovsko more nisu dio Sredozemlja.)

Grafički prilozi



16

Sl. 1A. Sredozemlje kao dio europskog identiteta

LEGENDA uz sl. 1A. Sredozemlje kao dio europskog identiteta

1 – (1) – Zapad – u svom identitetu ima posve riješeno i naglašeno pitanje maritimnosti i otvorenosti/povezanosti sa svijetom. Moguće je da je upravo Zapad najistaknutija i najpre-poznatljivija sastavnica europskog identiteta što se najbolje vidi po tome što svi žele biti taj Zapad za koji se drži da je mjerilo uljuđenosti i uređenosti države i društva. U Zapad treba ubrojiti i Izrael („Zapad u Aziji“) i španjolske posjede u Africi („Zapad u Africi“). Očito je da u taj pojam Zapada ulazi i Sredozemlje koje je bitni vid europskog identiteta.2 – (2) – Europski Istok – u svom identitetu ima jaku sastavnicu kontinentalne zatvorenosti, što znači da uključuje neriješno pitanje maritimnosti, koje se, doduše, može i ostvarivati, ali uz velike teškoće. Osim toga, Istok u svom identitetu ima važnu sastavnicu prostorne veličine: ideja (stvarna, nategnuta ili lažna) o „širokoj slavenskoj duši“ utemeljena je i na veličini pro-stora. Ipak je razlika imati u jednoj uskoj alpskoj dolini ili norveškom fjordu pogled ograničen



17

i zatvoren drugom stranom doline, ili gledati s obala Volge – ravno sve do Kine. Osim toga, i sama veličina (za obične ljudske razmjere jednog zaista nepreglednog) prostora sugerira ideju neke i vlastite individualne veličine i nadmoćnosti. Identificirajući se s nekom veličinom i sam se postaje „velik“, a toga nema u Andori ili nekom predgrađu.3 – (3) – Mitteleuropa kao povijesna spojnica različitih dijelova Europe i najvažnije europsko životno i geoprometno križište, čemu treba dodati i element dugotrajnosti. Mitteleuropa traje već najmanje oko 1200 godina i ta je činjenica nezaobilazna.4 – (4) – Balkanska sastavnica identiteta uključuje pravi Balkan i ostali Balkan (Rumunjska i Bugarska). Hrvatska (dijelom) i čitava Grčka nalaze se na Balkanskom poluotoku, ali ne pri-padaju Balkanu. Karakterističan je primjer Hrvatske, koja je i srednjoeuropska i mediteranska zemlja, iako zahvaća i dio Balkana. Ali, on nije izvorni dio njezinog bića, nego joj je nametnut, i nije uspio zatrti srednjoeuropsku i mediteransku sastavnicu Hrvatske.5 – (5) – Novi identiteti: države-partneri EU čine najnoviju sastavnicu europskog identiteta. To su države specifičnog političkog i geopolitičkog statusa u kojima se sukobljavaju dva interesa: od travnja 2009. Zapad pokazuje sve jači interes da te države (Bjelorusija, Ukrajina, Moldova, Gruzija, Armenija, i Azerbajdžan, iako nije dio Europe), postanu partneri EU, mada se nikakvo članstvo u EU još ne spominje. Za razliku, Ruska Federacija smatra tih 6 država za svoje prirod-no interesno područje („blisko inozemstvo“) koje ne smije izmaknuti onako kako se to dogodilo s tri baltičke republike. Te države, dakle, predstavljaju dvostruko interesno područje – i Zapada, i Istoka. Spomenuto novo partnerstvo navedenih 6 država dio je njihovog novog gospodarskog /političkog/geopolitičkog identiteta.6 – (6) – Prostor Sredozemlja koji nije i ne može biti geografska regija, ali koji se ipak može promatrati kao „cjelina“ sui generis i to iz triju razloga: zato jer u svom središtu ima more kao izuzetnu poveznicu svih obala, zatim, jer je ži-votna gravitacija svih obalnih država usmjere-na prema moru, i konačno zato jer su unatoč sviju razlika more i maritimnost Sredozemlju dali određeni jedinstveni pečat zbog čega ga se – ako ne kao geografsku regiju – može promatrati u smislu nekog zajedništva. Sre-dozemništvo je bitan izraz europskog identi-teta i gledano u povijesnom smislu – Europa je dijete Sredozemlja. 7 – Granica Europe i Azije (uz gorje Ural): jasno je da Turska i Azerbajdžan nisu i ni po čemu ne mogu biti Europa. Ovaj posljed-nji primjer (s Azerbajdžanom) je ipak moguć jer Eunija treba nova tržišta, te u tom smislu može čak i tu zemlju prihvatiti kao Europu. Dio Turske (Europska Turska), nalazi se, isti-na, na tlu europskog konitnenta, ali to nije dovoljno za definiciju njezine europeičnosti. Na Crnom moru, Europi treba u odnosu na Aziju pribrojiti i morski pojas širine 12 nm, tj. europske teritorijalne vode (12). Europi pripa-da i dio Kaspijskog jezera, ali to pitanje u teri-torijalnom smislu još nije definitivno riješeno.8 – Europa je velikim dijelom u dodiru s islam-skim svijetom, što se mora odraziti na njezin identitet, naravno, ne u smislu što ona jest, nego što ona – nije.



Sl. 2. Jadranska pročelja i obale: zapad-na obala uopće ne postoji, a istočna je teritorijalno vrlo ograničena.

18

Sl. 3. Sredozemlje u kontekstu prometne/životne otvorenosti Europe.



19radovan pavić: SREDOZEMLJE: DOPUNSKA VARIA KAO UVOD U GEOSTRATEGIJUGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 7-27


LEGENDA uz sl. 3 Sredozemlje u kontekstu prometne/životne otvorenosti Europe.

Bitna je osobina Europe kao kontinenta njezina prekomorska prometna otvorenost – a jedino se prema Aziji Europa otvara kopnenim vezama. U svemu tome Sredozemlje ima bitno značenje, jer se njegovi najvažniji morski putevi nastavljaju na azijsko kopno

1 – (1) – Najstarija europska prometna otvorenost je ona prema istoku (Vrata naroda) i to od 5. st. s provalom barbara iz „srca zemlje“ (Heartland) naročito nakon pada zapadno-rimskog carstva 476. god.

2 – (2) – Druga je prometna otvorenost ona normanska: Normani postaju osvajački/politički/gospodarski čimbenik već od kraja 8. st., da bi u 9. st. doprli do Islanda i Grenlanda, a oko godine 1000. i do Sjeverne Amerike.

3 – (3) – Jedan krak srednjevjekovnog Puta svile (počinje u kineskom Xian-u), a završava na Pravom Levantu (Antakya). Međutim, sve do sada nabrojeno ne znači još i pravu europsku prometnu otvorenost, jer za tako nešto u Europi zapravo još i nema uvjeta: Europa će morati proći kroz tumul-tno razdoblje Križarskih ratova (11.-13. st.) i oporaviti se od kuge („crna smrt“) u 14.st., da bi

4 – (4) – Ta je prometna otvorenost zaista intenzivno nastupila krajem 15.st. i to u međukonti-nentalnim razmjerima (atlantska faza).

5 – (5) – Međutim, iako značenje Sredozemlja s atlantskom fazom relativno opada – klasično Sredozemlje i dalje ima bitnu ulogu za veze s istokom, i to s ishodištem iz nekoliko važnih trgo-vačkih emporija (Genova, Venezia, Dubrovnik), a to znači da Sredozemlje, unatoč atlantske faze, ipak dolazi do bitnog izražaja.

6 – (6) – Pogotovo se to ističe 1869. god. s prokopavanjem Sueskog kanala čime Sredozemlje zaista u najširem smislu ulazi u globalne odnose.

7 – (7) – Krajem 19. i početkom 20.st. otvaraju se još dva vida velike europske prometne otvore-nosti: to su – Transsibirska željeznica (9940 km, Moskva – Nahodka), što je grandiozni tehnički i geopolitički (ali i robijaški) poduhvat, koji je uvelike izmijenio postojeće globalne geostrateške odnose naglašavajući ulogu Heartlanda i zatim,

8 – Bagdadska željeznica (do Basre i Perzijskog zaljeva), što, međutim, uza svo značenje, nema karakter transkontinentalne povezanosti kao što je to slučaj sa sibirskom željeznicom do obala Pa-cifika.

9 – Važno je podsjetiti da je i u slučaju Bagdadske željeznice baš kao i ranije u slučaju europske i srednjovjekovne i novovjekovne levantske trgovine (a isto tako i Puta svile) u zaleđu lociran životno životno važni prostor Plodnog polumjeseca koji u svakom slučaju predstavlja živodajno i stimula-tivno zaleđe. Istina, to zaleđe po svojoj važnosti znatno zaostaje i nije prispodobivo Srednjoj Europi i njezinom odnosu sa Sredozemljem, ali ipak ne smije biti prešućeno.

10 – Najnovije novo geoprometno otvaranje Europe je ono prema „azijskom Balkanu“ i to preko Gruzije i Azerbajdžana (10), što za sada još uvijek samo ima pretežnu važnost kao energentski provozni prostor.

11 – a) U svim ovim razmatranjima važno je uočiti da je prometna otvorenost Europe (i nekada i danas) najslabije bila izražena prema Africi, i to zato, jer se južnije od afričkog obalnog pročelja nalazi saharska barijera, što znači: tu ne postoji nikakvo živodajno zaleđe.

b) (6) istina, prema središtu Afrike usmjereno je Ponilje, ali britansko-egipatski prodor/dvovlašće nad Sudanom (1898.-1953.) nisu nikada značili neku posebnu prednost u kontekstu europske pro-metne otvorenosti (na zemljovidu su prikazane današnje državne granice)

20

Sl. 4. Glavna europska primorja i zaleđa

LEGENDA uz sl. 4 Glavna europska primorja i zaleđa

1 - Europsko mediteransko pročelje, čemu treba dodati i Europsku Tursku, iako ta država ne pripada Europi

2 - Zona Pravog Levanta (od Iskenderunskog zaljeva do Sueskog prokopa) koja se preko Plod-nog polumjeseca nastavlja na Arapsko more i Indiju i koja također služi životnom aktiviranju južnog europskog mediteranskog pročelja, naročito njegovog središnjeg dijela (sjeverni Jadran)

3 - a) Mitteleuropa kao najvažnije, a ujedno i dvostruko europsko zaleđe: i za Sredozemlje i za Atlantik, to je, dakle, primarno (I.) europsko zaleđe. Njegova se svojevremena prednost (što ima bitnih posljedica i u današnjici) očituje prije svega u tome što je dugo vremena imalo križišnu ulogu,



21

bilo otvoreno moru i naročito – što nije bilo ugrožavano razaranjima i osvajanjima iz Azije (Mongoli, Osmanlije)

b) prema Sredozemlju otvoreno je relativno pogodnim alpskim prijevojima (Brenner 1 372 m), prema Atlantiku Porajnjem (b). Mitteleuropa je glavni križišni i dodirni europski prostor koji tu osobinu ima već preko tisuću godina

c) s istokom i jugoistokom Mitteleuropa je povezana Podunavljem (c). Međutim, ta veza prema Crnom moru zapravo „ne vodi nikuda“ tako da funkcija Mitteleuropa kao zaleđa u odnosu na istok zapravo izostaje.

Važno je istaknuti da europska/srednjeeuropska otvorenost ima povijesno izraziti geopolitički na-boj kada je riječ o interesu germanskog etnikuma za Istok (na zemljovidu to je označeno crnom isprekidanom crtom s točkama)

4 - Ostale važne spojnice između Sredozemlja i europske unutrašnjosti: 1- dolina Rhone, 2 – Vardarsko – moravska udolina, 3 – veza Crnog mora s unutrašnjošću s posredstvom Dnjepra i ruskih nizina

5 - Rusija (tj. slavensko trojstvo: Bjelorusija, Rusija, Ukrajina) kao sporedno i sekundarno europsko zaleđe (II.) koje se, istina, dugo borilo za Crno more i Baltik, ali ti prostori nemaju onakvu živodajnu snagu kao europsko-mediteransko i atlantsko pročelje. A ako takva snaga i postoji, onda je ona u rukama drugih (Hanza, 13.-17.st.). To je rusko zaleđe prirodoslovno otvoreno Crnom moru, ali ni rusko trojstvo, a niti crnomorski bazen nisu stimulativni partneri. Ruske zemlje, dakle, jesu zaleđe, ali se ono po svojoj životnosti ne može uspoređivati s Mitteleuropom. Zato treba uočiti bitni nedo-statak tog zaleđa koji se sastoji u njegovom bliskom dodiru i pritisku iz Azije izraženo postojanjem mongolske Zlatne horde (od Dnjepra do Kavkaza, i Oba u razdoblju od 13. do 15. st.) pri čemu se Rusija oslobodila od Mongola tek 1480. god., što je u samom početku Novoga vijeka značilo bitno zaostajanje za razvijenom Europom (i Mitteleuropom i Sredozemljem).

6 - Akvatorij Crnog i Azovskog mora koji i reljefno i hidrografski ima najbolje mogućnosti za po-vezanost sa sjevernim zaleđem, ali nema većeg značenja zbog nedovoljne životne aktiviranosti: sam akvatorij, zapravo je sporedni kut Sredozemlja preko kojega se „nikuda ne stiže“, a osim toga, on je dio islamskog/osmanlijskog prostora koji se nikad nije odlikovao gospodarskim progresom, pogotovo u razdoblju „bolesnika na Bosporu“, naročito u 19. st, pa do 1. svj. rata.

7 - a) Obalsko pročelje Norveške koje za razvijeni život nema većeg značenja (a što se ne bi očekivalo u skladu s njegovom dužinom – oko 1600 km). Međutim, zemljopisni i gospodarski položaj tog pročelja nisu povoljni: put prema Arktiku „ne vodi nikuda“, atlantsko je pročelje istina, okrenuto Amerikama, ali je položeno isuviše sjeverno (iznad 54° N), i što je najvažnije – norveško primorje ne predstavlja za Baltik nikakvo pročelje, dok je unutrašnje zaleđe ruskih zemalja isuviše daleko i u interesnom je prostoru drugih (Hanza). Osim toga, za vezu Baltika s Atlantskim oceanom, norveško primorje uopće nije potrebno.

b) glavno zapadno-europsko pročelje važno za veze se Amerikama 8 - Međa i granica Europe i Azije



22

Sl. 5. Balkan s rubovima (Hrvatska i Grčka)–neki problemi odnosa zaleđa i primorja.

Legenda uz sl. 5. Balkan s rubovima (Hrvatska i Grčka) – neki problemi odnosa za-leđa i primorja.

Odnos zaleđa i obalne države/mora predstavlja geopolitički problem prvog reda bitan za razumi-jevanje pojedinih regija na Sredozemlju.

1 – a) Geopolitička granica Balkana koju se očito ne smije poistovjetiti s granicom Balkanskog



23

poluotoka, jer se ta dva pojma bitno razlikuju: prvi je geopolitičkog, a drugi prirodoslovnog značajab) po nekim bi se značajkama (i povijesnim i suvremenim) moglo i Moldovu ubrojiti u Balkan2 – Rubovi Balkana (Hrvatska i Grčka). Te države nisu Balkan, iako je on i na njih ostavio trago-

va. Pri tome poseban je novi problem status Grčke koja je u mnogome, u najmanju ruku, neuređena država, a taj status omogućava i neke vidove definicije u smjeru balkanizacije, kao što su to pokazali događaji u Grčkoj krajem 2008. god.

3 – Nove LLC države (Land Locket Countries) u središnjoj i južnoj Europi: one nemaju vlastiti (suverenitetski) pristup moru, nego ovise o provozu preko teritorija drugih država

4 – GHD države (Geografski Hendikepirane/prikraćene Države) raspolažu vlastitim primorjem, ali on nije, ili se smatra da nije, pogodan i povoljan za pravu maritimnu orijentaciju, zbog čega te države često govore o problemu „zatvorenosti“, za što ne postoje nikakve realne osnove, nego teza o „za-tvorenosti“ služi kao krinka kojom se sakrivaju drugi, tj. teritorijalni zahtjevi (slučaj odnosa Slovenije i Hrvatske)

5 – Relativno usko obalno pročelje Hrvatske iza kojeg se nalazi o njemu posve ovisno bosan-sko-hercegovačko zaleđe s glavnim postojećim hrvatskim lukama (Split, Ploče, Dubrovnik), ali i od BiH željenim novim lučkim središtima (Ploče, Molunat?)

6 – Nove LLC države nastale poslije raspada Jugoslavije (Kosovo, Makedonija) koje su došle u najtežu situaciju s obzirom na izlaz/ulaz u odnosu na more. Dok Srbija (i Makedonija) može koristiti tradicionalne i naslijeđene prometne pravce prema Jadranu i Egejskom moru, Kosovo je ostalo ogra-ničena samo na jednu povoljnu vezu, tj. samo prema Solunu. Međutim, povoljna je politička okolnost da će Albanija ustupiti Kosovu mogućnost izlaska/ulaska na Jadran preko luke Shengjini (Medova) na sjevernoj obali Albanije, koju bi trebalo pretvoriti u modernu luku, i to isključivo za potrebe Kosova. Međutim, u svemu tome treba riješiti pitanje moderne prometne povezanosti s Kosovom, iz koje se u Albaniju, istina, ulazi niskom i pogodnom dolinom Drima, ali tada nastaju teškoće u svezi s reljefom. Osim toga, topografski uvjeti za pretvaranje Medove u veliku i modernu luku nisu baš najpogodniji. Naime, iz niske doline Bijelog Drima kojom se iz Prizrena stiže u Albaniju, nailazi se na viši reljef s prijevojem Ćafa e Shillakut (865 m). Isti se problem u vezi reljefa i prometnica postavlja ako bi se za kosovske potrebe koristila luka Drač. Tako se na kombinaciji Medova - Kosovo stvara u Europi jedan novi odnos primorja i zaleđa riješen na geopolitičkoj osnovici, iako će na konkretna ostvarenja trebati još pričekati.

7 – Dio bugarske teritorijalne stečevine iz Balkanskog rata (bugarsko-egejski koridor) kojim je ona dopirala do Egejskog mora. Dobro se uočava odnos Bugarske kao zaleđa i Grčke kao primorja, u smislu povijesnih nastojanja i borbe Bugarske za pristup Egejskom moru. Bugarska je u prvom Bal-kanskom ratu stekla pristup Egejskom moru (s lukama Dedeagač i Kavalla) i to preko očito grčkog etničkog prostora što je bilo neodrživo i što je Bugarska sve izgubila 1919. god. Geopolitičke posljedi-ce tog bugarskog zahvata bile su izuzetne. Ona ne samo da je postala egejska država, nego ujedno i mostna država, jer je izlazila na dva mora (Crno i Egejsko), čime se apsolutna turska kontrola putem Tjesnaca s također mostnom ulogom preko Europske Turske očito relativizirala.

8 – Današnji teritorij Grčke koji odjeljuje Bugarsku od Egejskog mora, a koji podsjeća na dio Hr-vatskog primorja koji odjeljuje BiH od Jadrana.

9 – a) Potencijalna povijesna mostna uloga Bugarskeb) današnja kopnena mostna uloga Turske



24

Sl. 6. Problem nasuprotnih obala.

Legenda uz sl. 6. Problem nasuprotnih obala.

1 - Nasuprotne obale Sredozemlja koje pripadaju tipu „druge obale“. Relativna blizina i potreba da se ovlada cjelovitim akvatorijima (Jadran kao Venecijanski zaljev) uvjetuju i omogućavaju povije-sna osvajalaštva.

2 – Prodori iz jačih središta moći: (1-7) prema drugim/nasuprotnim obalama: 1- antička Grčka prema istočnoj egejskoj obali, također pokušaj poslije 1. svj. rata, 2 – prodor antičkog Rima prema sjeveroistočnoj i istočnoj obali Jadrana u obliku romanskih „geopolitičkih kliješta“ do 476. god. što je kasnija nastavljeno venecijanskim i talijanskim nastojanjima zbog čega je neko vrijeme Jadran shva-ćan tek kao Venecijanski zaljev, 3 – Španjolska prema sjevernoj Africi – 15. i 16. st., 4 – Osmanlije su osvajali druge obale i to ne samo u Europi (na Balkanskom poluotoku), nego i prema Krimu, gdje su vlast dijelom uspostavili izravno, a dijelom putem vazala (tatarski Krimski kanat), 5 – Rusija na-kon izbijanja na Crno i Azovsko more teži prema Tjesnacima od 18. st. Sam trupni prostor Turske u Maloj Aziji za Rusiju je očito bio preveliki i nemogući poduhvat, zbog čega su nastojanja usmjerena prema fragilnijem Kavkazu, a prema carigradskim Tjesnacima preko Balkana, 6 – francuski prodor prema Magrebu (1848., 1881., 1912.), 7 - talijanski prodor u Libiju (1912.), kao međuprostoru između francuskih interesa u Magrebu i britanskih interesa na Sredozemlju (1704., 1800., 1888., 1872.) i u Egiptu

3 – Ostvarenje britanskih uporišta na putu za Indiju koji dobiva naglašeno značenje nakon pro-kopavanja Sueskog kanala 1869.

4 – Dugotrajno ključno geostrateško čvorište Sredozemlja s interesima Turske, Rusije, V. Britanije i Francuske što se svodi na to da je Zapadu prihvatljivo svako rješenje koje održava Tursku u Tjesnacima i izolira Rusiju od pristupa otvorenom Sredozemlju.



25

Sl. 7. LLC i GHD države.

Legenda uz sl. 7. LLC i GHD države.

To su one države preko kojih se mediteranska problematika projicira dublje u europsko kopno. Pitanje participacije i dosezanja mora uvijek je bitno geopolitičko i gospodarsko pitanje, ali ne toliko izrazito u Europi, koju, ipak, valja smatrati za uljuđeni i uređeni kontinent na kojemu zbog pripadnosti velikog broja članica Eunije neki klasični problemi navedenih država posvema izostaju, ali to ne znači da ih ne treba zabilježiti.

1 – Granica Europe i Azije, čemu treba još ubrojiti/dodati širinu teritorijalnog mora, koja u europ-skom crnomorskom prostoru svagdje iznosi 12 nm (u skladu s Konvencijom o pravu mora iz 1982. god.). Uzimajući u obzir ovu granicu treba podsjetiti da Turska i Azerbajdžan očito nisu europske države.

2 – Stare europske LLC države, dakle, one bez vlastitog suverenitetskog pristupa moru i s mo-gućnošću izlaza/ulaza u odnosu na more (Atlantski ocean, Sredozemlje). U Europi danas postoji 12 većih LLC država koje u odnosu na more ovise o provozu preko drugih država. Problem ovakvih LLC država u svijetu može biti znatan (mogućnost ucjene, povećani troškovi)

3 – a) - Nove LLC države. Sve te države, osim Češke i Slovačke koje zadržavaju gravitacijsku dvojnost i Bjelarus (koja ovisi o Baltiku) - bitno su povezane sa Sredozemljem (Srbija, Kosovo, Ma-kedonija, Moldova). Ovakav LLC položaj može u doba rata ili neke krize biti itekako značajan, jer u tom slučaju takva država ne može dobiti pomoć saveznika, zbog nemogućnosti njihovog fizičkog pristupa. Zato je, kao dobar primjer, moguće navesti današnji odnos Srbije i Rusije. Oni su očiti save-znici, ali u geostrateškom smislu Ruska Federacija ne samo da je potisnuta s Balkana, nego nikakav geostrateški pristup ne može ostvariti, jer je Srbija LLC država - jedini način na koji se Rusija može približiti Srbiji je onaj politički i gospodarski, što se i ostvaruje.



26

b) mogućnosti provoza za nove LLC države, koje su orijentirane na Sredozemlje, pri čemu luke Rijeka, Ploče, Bar i Solun imaju odlučno značenje

4 – a) GHD – Geografski Hendikepirane (osujećene) Države su one koje imaju vlastiti pristup moru (dakle, suverenitet na obali i odgovarajućim dijelovima akvatorija – unutrašnje i teritorijalno more), ali kojima se izlaz/ulaz u otvoreno međunarodno more može osporiti na osnovici fizičko-geo-grafskih mogućnosti, tj., nekim oblikom fizičkog zapriječavanja.

U krajnjoj liniji, sve su mediteranske države u GHD skupini, jer su na neki način „zatvorene“ (ili mogu biti zatvorene u slučaju rata) u Sredozemlju. Ali, intenzitet te „zatvorenosti“ se razlikuje, a među „najteže pogođenima“ tom zatvorenošću smatraju se same za sebe (tj. po vlastitoj ocjeni), Slovenija i BiH s istom „argumentacijom“, tj. da ih „zatvara“ hrvatsko teritorijalno more (u slučaju BiH još i hrvat-sko unutrašnje more), što, dakako, ne samo da ne odgovara stvarnosti, nego je i obična politikantska budalaština i podmetanje. Naime, Hrvatska nikoga ne „zatvara“, jer postoji institut međunarodnog prava mora o neškodljivom prolazu kroz hrvatske vode koji Hrvatska apsolutno priznaje i koji apsolut-no funkcionira i nikakvog zatvaranja nema i neće ga ni biti, a za geografiju, Hrvatska nije kriva.

b) zanimljivo je da isti „argument“ iznosi i Turska koje je navodno od strane Grčke „zatvorena“ u Egejskom moru, što se navodi čak i u slučaju kada postoje turski izlazi/ulazi između njezinog kopna i otvorenog mora u samom egejskom bazenu i ostalog Sredozemlja.

5 – Moguća pomorska zapriječavanja na Sredozemlju odnose se na više ili manje uske tje-snace i prolaze. Jasno je vidljivo da je dijelove Sredozemlja moguće izolirati na nekoliko mjesta: razumljivo, tri su moguće barijere najvažnije, i to one koje Sredozemlje odvajaju od ostalih akvatorija (naročito od Atlantika) – to su: Gibraltarski tjesnac, Sueski prokop, pri čemu se Herkulovi stupovi/Gi-braltarski tjesnac ipak najvažniji jer Sueski prokop vodi samo u još jedno dodatno zatvoreno (Crveno) more, koje se može zatvoriti u tjesnacu Bab – al – Mandab. Jasno je da su prohodnost/prolaznost svih mediteranskih tjesnaca i prolaza osigurani međunarodnim pravom, ali u doba rata, pogotovo u doba konflagracije, to nema nikakvog značenja, jer sve određuju odnosi snaga i fizičko-geografske prilike. Međutim, današnjica i perspektive su drugačije: naime, velikog rata između Zapada i Ruske Federacije, Zapada i Kine, Ruske Federacije i Kine, Zapada protiv Ruske Federacije i Kine više ne može biti, što znači da mogućnosti baražiranja u Sredozemlju treba uzeti ad notam, ali ništa više od toga. A treća je barijera ona (ta je čak i trostruka: Bospor - Mramorno more - Dardaneli), koja izolira SSSR/Rusku Federaciju od otvorenog Sredozemlja.

6 – Geostrateški potencijalno zatvorena sredozemna mora7 – a) Povezne/koridorske države Sredozemlja su one koje zaobilaze tjesnace i izlaze na odije-

ljene akvatorije. Međutim, to ne znači da su te veze uvijek izražene/dopunjene istaknutim pomorskim lukama/emporijima i međusobnim prometnicama, kao u slučaju Španjolske (Barcelona-Bilbao, Ma-laga-Cadiz), Grčke (Solun-Igumenitsa), Turske (crnomorsko-egejska obala preko Europske Turske, Uskudar-Izmir, Uskudar-Antalya, Sinop-Antalya), Maroka (mediteranska obala-Casablanca), Tunisa (Tunis-Soussa/Sfax), Egipta (Aleksandrija-Suez), Izraela (Haifa-Eilath), Francuske (Marseille-Borde-aux), sjeverne Italije (Trst/Venecija-Genova), ali je važno da takve koridorske veze postoje i da se mogu aktivirati u slučaju potrebe.

b) iako ima različite mogućnosti veza, i sjevernu Italiju treba ubrojiti u prostor koridorskih funkcija. Isto vrijedi i za Grčku. koja svojom participacijom na Egejskom i Jonskom moru može izbjeći problem geostrateške zatvorenosti Egejskog bazena. U istu se kategoriju ubraja i potencijalna veza Crno more-Jadransko/Jonsko more preko Bugarske, Makedonije i Albanije, što je, međutim, u današnjim prilikama, samo stvar dalje budućnosti.

Jasno je iz svega vidljivo, da Maroko, Španjolska i Francuska mogu nadomjestiti Gibraltarski prolaz, Tunis - Sicilski prolaz, Italija riješiti pitanje zatvorenosti Jadrana, a Grčka Egejskog mora, dok Turska otvora Crno more ostalom Sredozemlju mimo Tjesnaca, a Izrael i Egipat nadomještaju Sueski prokop. Zato je očito da sve te zemlje imaju i bitno geostrateško značenje.


27

dr. sc. radovan pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

literatUra:Vidas, D. (2007): Zaštita Jadrana, Školska knjiga, Zagreb.Pavić R. (2009): Klasično Sredozemlje - prilozi povijesnom i geopolitičkom zemljopisu, Geografski horizont 1, 29-49.

29

GRAD RIJEKA U “POTRAzI“ zA NOVIM IMIDžEM :MARKETING GRADOVA S CILJEM STVARANJA KONKURENTNE URBANE SREDINE

laNa SlavUj

Danas u svijetu postoje različiti brandovi, pa tako govorimo o brandu automobila, odjeće, cipe-la ili prehrambenih proizvoda. Međutim, mogu li brandovi biti i neki prostori, konkretnije gradovi? Iako gradovi nisu proizvodi poput ovih prije navedenih ipak se u posljednje vrijeme sve više radi na stvaranju njihove prepoznatljivosti. Specifičan i pozitivan imidž pomaže gradovima da se bolje istaknu između ostalih koji nude slične mogućnosti. Povijesno-geografske značajke, kulturna ba-ština, festivali i cjelokupna atmosfera koju posjeduje određeni prostor, temelji su za posebnu pri-ču koja bi nas (posjetitelje, poduzetnike ili buduće stanovnike) trebala uvjeriti da između mnogih drugih, odaberemo baš taj grad. U tu svrhu razvijene su različite marketinške strategije.

U mnogim gradovima razvijenih zema-lja danas dominiraju procesi potrošnje, a sve manje procesi proizvodnje (Lash, Urry 1994, prema Jensen 2005). Već je od se-damdesetih godina 20. stoljeća započeo proces prestrukturiranja svjetske ekonomije što je dovelo do ubrzanog razvoja globalnog tržišta, tercijarizacije gospodarske strukture stanovništva i razvoja ekonomije temelje-ne na znanju, inovacijama i informacijskim tehnologijama. Uslijed takvih drastičnih promjena gradovi postupno mijenjaju svoje funkcije suočavajući se najprije s deindu-strijalizacijom i propašću gradskih jezgara, dok se u novije vrijeme sve češće govori o

urbanoj revitalizaciji ili “renesansi gradova”. Kultura je postala glavni resurs revitalizacije gradova, te uz turizam, potrošnju i spektakle predstavlja ključne elemente postindustrij-ske ekonomije (Amin, Thrift 2007). Pojam “kulturnih” ili “kreativnih” industrija postao je, stoga, neizostavan u diskursu o postfor-dističkom gradu. Urbani krajolik poprimio je nove obrise zahvaljujući investicijama u trgovinu, rekreaciju, umjetnost, festivale, zabavu, pješačke zone, spomenike kulturne baštine, industrijskog nasljeđa i sl. Ovakve su promjene u globaliziranom okruženju do-vele do sve veće sličnosti među gradovima, a posljedično i do sve jače kompeticije među

Uvod

30

njima u borbi za privlačenjem novih investi-cija, kapitala, obrazovane radne snage, sta-novnika i posjetitelja (Kavaratzis, Ashworth 2007). Nadmetanje gradova odvija se na nivou regionalne, nacionalne, a za gradove svjetskog značaja i na nivou internacionalne razine (van de Berg, Braun 1999). Upravo stoga, gradovima se danas upravlja na kraj-nje poduzetnički način, pristupajući im kao proizvodima na tržištu koje je potrebno što kreativnije i inovativije zapakirati kako bi pri-vukli potencijalne konzumente. U potrošač-kom društvu grad je, gotovo doslovce, po-stao robom koju se konzumira, a marketing gradova neophodan i koristan instrument urbanog planiranja te upravljanja gradom (Defeener, Liouris 2005).

marketiNG Gradova

Prostor oko nas moguće je doživjeti ne-posrednim iskustvom, te putem indirektnog doživljaja, odnosno preko njegove prezen-tacije u filmovima, knjigama, umjetničkim djelima, fotografijama i drugim medijima (Kavaratzis, Ashworth 2005). Iz toga pro-izlazi da je veliki dio spoznaja o prostoru stvoren na temelju pojednostavljenih i po-trebama prilagođenih slika. Slike tako mogu igrati veću ulogu od realnosti u oblikovanju naše percepcije o određenom mjestu, pose-bice ukoliko izostane direktno iskustvo tog prostora (Crang 1998). Stoga se, u sklopu upravljanja i vođenja gradova sve učestalije primjenjuju marketinške strategije, odnosno namjerno se kreiraju pozitivne slike i pre-poznatljiv imidž. Promoviranje specifičnosti mjesta dovodi do stvaranja prepoznatljive sredine što može znatno pomoći gradovima da se diferenciraju u konkurentnom okru-ženju te pozicioniraju visoko na ljestvici že-ljenih destinacija (Rogerson 1999). Drugim

riječima, gradovi s pozitivnim imidžom imaju više uspjeha u privlačenju novih investicija, posjetitelja i stanovnika.

Konstrukcija namjernih prikaza je po-stupak koji se u marketingu naziva brandi-ranjem grada ili stvaranjem marke grada. Brandiranje je, dakle, proces selektivnog “pričanja priče”, pokušaj “prepakiranja” stvarnosti grada (Sandercook 2003, prema Jansen 2005), odnosno upućivanje primate-lja poruke da grad vidi na sasvim određen, pozitivan način (Selby 2004, prema Jansen 2005). Formiranje marke grada uključuje nekoliko ključnih predradnji kao što su: ana-liza prednosti i nedostataka urbane sredine, identifikacija točaka diferencijacije i stvara-nje jasne vizije razvoja grada (Defeener, Li-ouris 2005). Dakle, marketing, jednako kao i prostorno ili urbano planiranje, zahtjeva plan koji se bazira na promišljanju značajki prostora i njegovim mogućnostima.

Stvaranje branda mjesta pozitivno utječe na razvoj sredine iz nekoliko razloga. Bran-diranje podrazumijeva stvaranje jedinstve-nog identiteta, a posljedično i imidža koji će pomoći u diferencijaciji naspram drugih loka-cija (Širola 2006). Dovodi do većih ulaganja (pa i do više radnih mjesta), većih prihoda (više posjetilaca), boljih javnih usluga, bo-ljeg pristupa financiranju (npr. fondovi EU), razvoja infrastrukture i obrazovanja (viši po-rezni prihodi) i jačanja poduzetništva (Širola 2006). Marketing gradova utoliko predstav-lja značajan instrument razvoja određenog područja.

Iako je marketing gradova još relativno novo područje znanstvenog interesa, sam proces promocije mjesta, odnosno svjesnog kreiranja “osjećaja mjesta” nije pojava novi-jeg datuma već se može pratiti još od počet-

laNa SlavUj: GRAD RIJEKA U „POTRAzI“ zA NOVIM IMIDžEM: MARKETING GRADOVA S CILJEM STVARANJA KONKURENTNE URBANE SREDINEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 29-38


31

ka 19. stoljeća. Naime, u doba kolonijalizma odvijala se snažna propaganda Australije kako bi se privukla prijeko potrebna radna snaga i oživjele gospodarske aktivnosti na novoosvojenom teritoriju (Gibson, Davidson 2004). Masovne migracije u Ameriku počet-kom 20. stoljeća bile su, također, potaknute marketingom Kalifornije i drugih destinacija kao mjestima koja pružaju obilje poslovnih mogućnosti (Gibson, Davidson 2004). Turi-stičke destinacije reklamirane su još u 19. stoljeću u želji da privuku bogatu klijentelu (Gold i Ward 1994 prema van de Breg, Bra-un 1999). Međutim, tek je u doba globalizi-ranog tržišta u potpunosti prihvaćena ideja marketinga grada kao potrebne nadopune urbanom planiranju (Kavaratzis, Ashworth 2005). Prema nekim autorima, ključ uspjeha modernog grada leži upravo u isprepleteno-sti marketinga i planiranja (Deffner, Mataxas 2006).

No, postavlja se pitanje koliko je zaista moguće, a pod uvjetom da bude vjerodo-stojno, kompleksnu realnost grada svesti na jednostavnu sliku ili brand? Evidentno je da gradovi nisu proizvodi poput tvorničkih pa da ih je moguće relativno lako zapaki-rati u primamljivu ambalažu. Jednako tako gradske vlasti nisu proizvođači, niti su kori-snici gradskih usluga konzumenti u doslov-nom smislu (Kavaratzis, Ashworth 2005). Međutim, u marketinškoj literaturi izričito je istaknuto da proizvod i brand nisu sinonimi, već se postupcima brandiranja određenom proizvodu (gradu) dodaje vrijednost te jedin-stven, jasnije definiran identitet (Cova 1996). Stoga se znanstvenici slažu da je stvaranje branda grada, odnosno njegovo “prepaki-ranje” u pojednostavljene slike moguće, ali pod uvjetom da se vodi računa o njegovoj kompleksnoj prirodi. Uspješan marketing

grada moguće je ostvariti jedino sagleda-vanjem prostornih karakteristika iz različitih kutova gledišta, odnosno kroz interdiscipli-narnu prizmu (Kavaratzis, Ashworth 2005, Kalandides 2008). Još jedan od odgovora na postavljeno pitanje jest mogućnost da se u skladu s diferencijacijom tržišta, odnosno ciljanih grupa, razvije više različitih brando-va grada od kojih će se svaki obraćati svo-jem dijelu korisnika (Kavaratzis, Ashworth 2005). Vrlo je bitno da se pri tom selektiv-nom odabiru slika, koje će služiti u promociji grada, vodi računa o njihovoj autentičnosti i komplementarnosti s realnim identitetom mjesta kojeg utjelovljuje sam grad sa svo-jim stanovnicima. Brand grada ne smije biti suviše generaliziran jer to može dovesti do stvaranja klišeja te postoji opasnost da će grad biti prepoznatljiv samo po jednom pro-izvodu koji nudi (Defeener, Liouris 2005). Također, pri stvaranju branda potrebno je što više uključiti lokalno stanovništvo i uvažiti njihovo mišljenje (Luque-Martinez, Barrio-Garcia et al. 2007). U suprotnom, može doći do realizacije branda koji lokal-na zajednica neće prihvatiti. Poznat je slu-čaj kanadskog grada Ottawe gdje se kroz jednostavan slogan “Technically Beautiful” pokušalo evocirati slike prirodnih ljepota i tehnološke razvijenosti grada. No, stanov-nici nisu smatrali da je taj slogan vjerodo-stojan izraz njihove urbane sredine pa je on ubrzo izvrgnut ismijavanju. Povučen je iz javnosti iako su gradske vlasti već bile utro-šile 200 000 $ na njegovu promociju (Mills 2001, prema Defeener, Liouris 2005). Ipak, ima mnogo više pozitivnih primjera gdje su uspješnim brandiranjem gradova stvorene globalno prepoznatljive lokacije, a sami gra-dovi mnogostruko profitirali od takvih mar-ketinških akcija.



32

Postupak stvaranja branda grada naj-češće uključuje izradu slogana i prepo-znatljivog logotipa grada. Primjer uspješno kreiranih slogana i logotipova čine gradovi-brandovi (sl. 1 i 2): New York - “Volim NY!” (“I love NY”) ili “Grad koji nikad ne spava” (“The City That Never Sleeps”), Barcelona - “Dođite i doživite grad stvoren za sve nas” (“Come and experience a city made for all of us”), “Ja sam Amsterdam” (“I amsterdam”), Hong Kong – “Azijski globalni grad” (“Asia’s world city”), Edinburgh - “Inspirativni grad” (“Inspiring capital”), Glasgow - “Škotska sa stilom” (“Scotland with style”), Tacoma - “Američki br. 1 umrežen grad” (“America’s No. 1 Wired City”).

Izuzev logotipa i slogana, urbani planeri kao marketinške strategije upotrebljavaju još:

- velike projekte predvodnike (eng. flags-hip projects),

- mega događaje - branding značajne osobe (Defeener, Li-

ouris 2005)

Veliki projekti podrazumijevaju izgradnju prestižnih građevina, poput primjerice Gu-ggenheimovog muzeja u Bilbau, koji mogu značajno utjecati na identitet i imidž grada (sl. 3). Zahvaljujući novim urbanim simbo-lima, dotad nezanimljiv grad može se tran-sformirati u turistima interesantnu destina-ciju. Jedan od glavnih zadataka marketinga jest učiniti grad prepoznatljivim na turističkoj karti svijeta. Procesi revitalizacije zapušte-nog industrijskog zemljišta, dokova i luka stvorili su mogućnost za razvoj urbanog tu-rizma, a marketinške strategije pomogle su u osvješćivanju novog identiteta mjesta. Pri-mjer grada gdje su uspješno ostvareni veli-ki projekti je i Dubai, u kojem je izgrađeno nekoliko jedinstvenih građevina koje su taj grad učinile svjetski poznatim.

Nadalje, u marketinške strategije spada organizacija mega događaja, poput organi-zacije Olimpijskih igara koje gradu osigura-vaju veliku medijsku promociju. Barcelona

Sl. 1. Logotip i slogan New YorkaIzvor: htpp://cityroom.blogs.nytimes.com 2008/09/22/when-new-york-branded-its-way-out-of-crisis/

Sl. 2. Logotip i slogan EdinburghaIzvor: htpp://www.edinburghbrand.com/De-fault.aspx

Sl. 3. Guggenheimov muzej u Bilbau Izvor:http://www.spanish- living.com/ima-ges/Guggenheim%20Volumenes%20delanteros%20vista%20dcha.JPG



33

je zahvaljujući Olimpijskim igrama 1992. go-dine uvelike promijenila svoj imidž na bolje, promovirajući se nakon Olimpijade kao «Eu-ropski centar rekreacije i kulture» (Defee-ner, Liouris 2005). Uz Pariz i London, Bar-celona je 2008. godine proglašena najjačim europskim brandom (CityMayors Marketing 2008). Najrecentniji primjer je grad Peking, koji također pokazuje koliko su Olimpijske igre snažan promotor destinacije. Međutim, i brandiranje manjih događaja može značaj-no utjecati na prepoznatljivost grada. Primjer može biti Riječki karneval, Dubrovačke ljet-ne igre, Motovun film festival i sl. Moguće je pronaći još mnogo gradova koji su koristeći se marketinškim strategijama i «ponovnim izmišljanjem» svojih identiteta uspješno po-pravili imidž, a onda i svoju poziciju na lje-stvici najzanimljivijih i najpoželjnijih gradova za život, posjetu ili investiciju.

Posebno su zanimljivi primjeri bivših in-dustrijskih gradova koji su transformacijom globalne ekonomije zapali u poteškoće, no koji su suvremenim procesima regeneracije gradske jezgre i ostalih oronulih dijelova gra-da, uz istovremeni rad na promociji, potpu-no preokrenuli dotadašnju negativnu sliku o sebi. Industrijski i neturistički gradovi postali su prepoznatljiva odredišta za trgovinu, re-kreaciju i zabavu. Treba spomenuti grado-ve poput Sheffielda (Bramwell 1998 prema Deffener, Metax 2006), Manchestera, Bu-dimpešte, Glasgowa (Cultmark 2004 prema Defeener, Liouris 2005), Yorka (Deffener, Metax 2006) i dr. Međutim, marketing nema smisla ako se istovremeno ne odvijaju realni napori na poboljšanju ili izgradnji nove in-frastrukture, građevina, kulturnih i sportskih objekata, odnosno ako se općenito ne radi na uređenju urbanog krajolika. Iako je mar-keting gradova još uvijek relativno inovativni

pristup u prostornom i urbanom planiranju, brojni pozitivni primjeri dokazuju da je, uko-liko grad želi biti uspješan na tržištu, nužna isprepletenost marketinga i planiranja te nji-hova komplementarnost u pristupima krajo-liku (Deffener, Metax 2006).

StvarajU li Se U HrvatSkojGradovi braNdovi?Velika većina hrvatskih gradova još uvi-

jek nije prihvatila svjetski trend i od svojeg prostora pokušala napraviti prepoznatljivi proizvod. Jedan od hrvatskih gradova ko-jem je potreban rebranding i stvaranje no-vog imidža jest grad Rijeka. No, u posljed-njih nekoliko godina porasla je svijest o po-zitivnim učincima marketinga prostora pa se u tom smjeru u gradu Rijeci počinju odvijati promjene na bolje.

Grad Rijeka je uslijed promjena uzroko-vanih tranzicijskim procesima i globalnim ekonomskim restrukturiranjem od 1990-tih godina prošao značajnu strukturnu tran-sformaciju te uvelike promijenio smjer i pri-oritete razvoja. Proces deindustrijalizacije i snažan razvoj uslužnih djelatnosti glavne su karakteristike ovih promjena. Novi prioriteti razvoja su izgradnja Rijeke kao grada zna-nja, uspješnog poduzetništva, urbanog tu-rizma, sporta, kulture te daljnja valorizacija njegovih prometnih funkcija (Mandatno iz-vješće grada Rijeke 2001-2005). Nesumnji-vo, jedna od posljedica ovih velikih promje-na jest nejasan identitet pa i imidž grada. Rijeka je dugo vremena bila prepoznatljiva kao lučki i industrijski grad, što je do prije 15-tak godina bila istina. Međutim, danas je industrijska proizvodnja grada Rijeke znat-no manja. Većina je gradskih tvornica, koje su djelatnost započele još sredinom 19. sto-ljeća, te poglavito nakon Drugog svjetskog



34

rata, danas zatvorena. U razdoblju od pet-naest godina (1991. – 2006.), zatvoreno je 14 industrijskih poduzeća, svako s naj-manje 20 zaposlenih, s time da su mnoge tvrtke zapošljavale i puno više radne snage od navedenog broja (Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Odsjek za statistiku, 2007). Tvornica papira Rijeka je, na primjer, još početkom 1990-tih godina zapošljavala oko 1100 radnika. Također u istom popisnom razdoblju, broj zaposlenih u industriji i rudarstvu pao je s 16 100 na 9 686 zaposlenih, odnosno za 40% (DZS, 2004).

Usprkos intenzivnom procesu deindu-strijalizacije materijalni ostatak industrijske djelatnosti još je uvijek jasno vidljiv. U raz-doblju od gotovo 250 godina kontinuirane industrijske proizvodnje oblikovan je speci-fičan industrijski krajolik grada. Industrijska područja zauzimaju 4,3% ukupno izgrađe-nog teritorija grada, a s prostorom luke taj postotak iznosi 8,8% (Ured za urbanizam Rijeka, 2007). Iako se taj postotak ne čini velikim, većina je te industrije, kao i lučka postrojenja, smještena na samoj obali pa je između grada i mora dugo vremena po-stojala barijera. Međutim, prema glavnom dokumentu prostornog uređenja grada, Ge-neralnom urbanističkom planu grada Rijeke koji je usvojen 2007. godine, velike promje-ne planiraju se upravo u segmentu približa-vanja grada moru i prenamijeni industrijskih površina. Mnoge od planiranih radnji već su započele, a one koje će najviše utjecati na vizuru grada te naposljetku i na novi imidž grada, su uređenje dijela luke (tzv. water-fronta) i njegovo otvaranje u komercijalne svrhe, dislokacija dijela industrije iz sredi-šta grada (npr. Rafinerije INA-e s Mlake) te novi načini korištenja industrijskih zgrada

kroz smještaj malih i srednjih poduzetnika, trgovina, kulturnih i koncertnih događaja. Usporedo s projektom „Gateway“ i moder-nizacijom luke dolazi do povećanja prometa pa je, usprkos razdoblju negativnih kretanja nakon Domovinskog rata, reafirmacija ove gradske funkcije neupitna (sl. 4). Luka i pro-met oduvijek su bili dio identiteta grada, a tako će zasigurno i ostati.

Generalnim urbanističkim planom grada Rijeke u sljedećem dvadesetogodišnjem razdoblju predviđa se još niz novih proje-kata koji će rezultirati daljnjim fizionomskim promjenama grada (tab. 1). Jedan od pla-nova ovog GUP-a jest snažniji razvoj urba-nog turizma kao važnog segmenta gradske ekonomije. U tom pogledu, gradski projek-ti sigurno predstavljaju dobru podlogu za njegov daljnji razvoj. U posljednjih desetak godina zabilježen je gotovo neprestan rast broja turista, noćenja i broja raspoloživih tu-rističkih kapaciteta (sl. 5).

Sl. 4. Ukupni promet riječke luke za raz-doblje 1988-2006. godineIzvor:Lučka uprava, Rijeka, 2007.



35

Broj dolazaka turista imao je ukupno po-zitivan trend s porastom od 79,5 % u razdo-blju od 1996.-2007. godine (Grofelnik 2007, TZ Rijeke 2008). S obzirom na planirane gradske projekte i činjenicu da Rijeka tek sada ozbiljnije kreće u razvoj turizma, mo-žemo pretpostaviti da će se ovakav poziti-van trend nastaviti.

Navedeni primjeri planiranog razvoja (tzv. Gradski projekti) te pozitivni trendovi

brojnosti turista s jedne strane, a negativna kretanja zaposlenih u industrijskim djelatno-stima te veliki postotak zaposlenih u tercijar-nim djelatnostima (66% 2001. godine, DZS, 2004) s druge strane, neki su od pokazate-lja procesa transformacije grada Rijeke. Re-alni napori na revitalizaciji oronulih dijelova grada, ulaganje u obrazovnu infrastrukturu (Sveučilišni kampus na Trsatu), kulturnu infrastrukturu (Muzej suvremene i moderne umjetnosti, muzej računala i sl.), turističke kapacitete (obnova postojećih hotela i pla-nirana izgradnja novih), nove sportske i re-kreacijske objekte, trgovačke i ugostiteljske objekte te rješavanje prometnih problema, neminovno će grad preoblikovati u sredi-nu poželjnu za život, posjetu pa i ulaganja. Može se, stoga, reći da se segment razvoja grada kroz projekte zacrtane prostornim i urbanističkim planovima uspješno provodi. Međutim, u skladu sa suvremenim načinima upravljanja gradom, uz sve već postignute ciljeve i buduće napore, važno je implemen-tirati neke od mogućih marketinških strate-gija kako bi se svjesno radilo na oblikovanju novog imidža grada i njegovoj promociji.

Sl. 5. Kretanje broja turista u gradu Rije-ci u razdoblju od 2000–2007. godine* 2005. godine Hotel Park se preuređivao što se odrazilo na broj turista u gradu Rijeci

Izvor: Turistička zajednica Grada Rijeke, 2008.

Gradski projekti Realizacija

Novi autobusni kolodvor Žabica Nije započela

Sveučilišni kampus na Trsatu Započela

Projekt «Gateway» (modernizacija luke i izgradnja novih prometnica) Započela

Astronomski centar - Planetarij Završena

Prenamjena bivšeg industrijskog zemljišta Započela

Realizacija sportsko – rekreacijskog područja Kantrida Završena

Izgradnja sportske dvorane Zamet s uslužno-trgovačkim kompleksom Započela

Uvođenje brze gradske željeznice u sustav javnog gradskog prometa Nije započela

Tab. 1. Gradski projekti

Izvor: Grad Rijeka, http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=4755&sec=68



36

Osnovna svrha marketinga grada jest stva-ranje pozitivnog imidža grada u javnosti te na osnovi toga zainteresirati i privući turiste, investitore, poduzetnike i stanovnike. Pro-mocija mjesta je proces, odnosno strategija koja se planira i razrađuje za duže razdoblje. Stoga treba na vrijeme započeti s njenom realizacijom. Tranzicija Rijeke iz industrij-skog u postindustrijski grad proces je koji su prošli mnogi bivši industrijski gradovi, a koji može rezultirati, kako se u relevantnoj litera-turi navodi, «renesansom gradova» (Amin, Thrift 2007). Promocija novog identiteta koji nastaje, odnosno plasiranje odabranih, re-prezentativnih slika koje će javnost upozna-ti s tim promjenama, važno je za stvaranje Rijeke kao konkurentne urbane sredine. U skladu s tom idejom, do 2008. godine na-pravljeni su određeni koraci kojima su de-finirane mogućnosti i specifičnosti grada koje bi mogle biti temelj za stvaranje branda Rijeke. Rezultati su dobiveni putem istra-živanja provedenih u sklopu magistarskog rada Davora Širole 2006. godine, te putem istraživanja koje je 2007. provela agencija Puls. Također, od 2007. godine Grad Rijeka je pokrenuo projekt izrade marketinške stra-tegije grada, čija je svrha izraditi kompletnu komunikacijsku strategiju grada.

Istraživanja su pokazala koje su glavne točke diferencijacije Rijeke naspram drugih sredina, odnosno koji se elmenti mogu kori-stiti u budućem marketingu grada:

- geografski položaj, - luka, - okolina Rijeke i njezini resursi, - stil života, - obrazovanje građana, - mentalitet Riječana i multikulturalnost, - manifestacije (npr. karneval), - rock tradicija, - alternativna kultura te

- industrijska baština (Širola 2006, Puls 2007).

Industrijska baština ujedno predstavlja je-dinstvenu točku diferencijacije (Širola 2006). Očigledno, industrijsko nasljeđe kao dio ko-lektivne povijesti grada Rijeke igra značaj-nu ulogu u oblikovanju njegova identiteta i imidža, kako u prošlosti, tako u sadašnjosti i budućnosti. Mjesta industrijske baštine neki znanstvenici nazivaju “nostalgičnim krajolici-ma” (Halewood i Hannam 2001:566, prema Feifan Xie 2005), no ti “svjedoci” prošlosti mogu biti veoma uspješno iskorišteni u re-generaciji određenog prostora. Industrijska atmosfera koja je tipična za bivša industrij-ska područja ne mora biti barijera razvoju urbane sredine, već se može koristi kao dio turističkog proizvoda (Hospers 2002). Jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za industrij-sko nasljeđe, Manfred Wehdorn, je nakon posjete najznačajnijim riječkim industrijskim lokacijama izjavio: “Uspoređujući kvalitetu industrijske baštine širom svijeta, ovo što sam našao u Rijeci najbolje je od svega do-sad viđenog” (Valerijev 2004).

Od industrijskog nasljeđa, najveći poten-cijal za afirmaciju grada Rijeke predstavlja izum torpeda. Stoga je mišljenje javnosti da Rijeka „zaslužuje“ muzej torpeda na lokaciji lansirne rampe u okviru bivše tvornice Tor-pedo. Muzej bi ponudio jedinstvenu priču o izumu, čiji je značaj na svjetskoj razini, a prvi puta je proizveden 1866. godine u Rije-ci. Za sada još nije definirano kad će ideja muzeja zaista zaživjeti, no prikupljanje bu-dućih eksponata je već započelo. Torpedo je, kao originalan riječki proizvod, dovoljno poseban da postane brand, a korištenje industrijske baštine kao prepoznatljivog i specifičnog riječkog proizvoda utjecat će, naposljetku, i na diverzifikaciju nacionalne



37

turističke ponude te će samu Hrvatsku uči-niti turistički raznovrsnijom i zanimljivijom.

Kako je već spomenuto, brandiranje gra-da podrazumijeva stvaranje slogana i logo-tipa koji prožimaju i u najkraćoj formi evo-ciraju odabrane slike grada. Grad Rijeka trenutno ne koristi niti jedan slogan, a kao svoje logotipove upotrebljava stari gradski grb, odnosno prikaz dvoglavog orla koji izli-jeva pehar vode te stilizirani Gradski toranj sa satom ispod kojeg piše Rijeka. No, stva-ranje marketinške strategije grada je u tijeku te je vjerojatno da će u sklopu nje biti izra-đeni slogan i novi logotip (ili će se postojeći jače medijski eksponirati).

Grad Rijeka napravio je još jedan isko-rak prema promociji gradskih vrijednosti kroz postavljanje informativnih panoa na mjestima ucrtanim na turističkoj karti, otva-ranjem Informativnog turističkog centra na Korzu, uvođenjem linije turističkog autobu-sa (double decker-a), te najviše, ulaganjem u gradske projekte. Na stranicama grada

Rijeke moguće je pronaći informacije koje su namijenjene posebno izdvojenim ciljanim skupinama, turistima, poduzetnicima i Rije-čanima.

S obzirom da je službena marketinška strategija grada još u izradi tek predstoji njena sustavna implementacija u postupke upravljanja gradom te povezivanje marke-tinga s urbanim planiranjem. Na marketingu ostaje da pokuša „prepakirati“ dosadašnju stvarnost grada, da njegove potencijalne re-surse poveže i obogati s određenom pričom te ih predstavi u javnosti na nov način. Uko-liko se u tom smjeru bude razvijala situacija, moguće je da kroz koju godinu, grad Rijeka postane hrvatski primjer uspješno izbrandi-ranog grada, odnosno mjesto prepoznatlji-vog i privlačnog imidža. Kao što su pokazali brojni svjetski primjeri, suradnjom marketin-ga i planiranja moguće je postići značajne rezultate u stvaranju novog imidža prostora te “zapostavljena” i neprepoznatljiva mjesta upisati na mentalnu kartu potencijalnih po-sjetitelja, investitora i stanovnika.



literatUraAsh, A., ThrifT, N. (2007): Cultural-economy and cities, Progress in Human Geography 31 (2), 143-161.AvrAhAm, E. (2004): Media strategies for improving an unfavorable city image, Cities 21 (6), 471-479. CovA, B. (1996): The postmodern explained to managers: Implications for marketing, Business Ho-rizons 39, 15-23.CrANg, m. (1998): Cultural geography, London, RoutledgeDEffNEr, A., Liouris, C. (2005): City marketing: A significant planning tool for urban development in a globalized economy, 45th Congress of the European regional science association „Land use and water management in a sustainable network society“DEffNEr, A., mETAxAs, T. (2006): Is city marketing opposed to urban planning? The elaboration of a pilot city marketing plan for the case of Nea Ionia, Magnesia, Greece, 46th Congress of the Europe-an regional science association „Enlargement, Southern Europe and the Mediterranean“fEifAN xiE, P. (2005): Developing industrial heritage tourism: A case study of the proposed jeep museum in Toledo, Ohio, Tourism Management 27 (6), 1321-1330.giBsoN, C., DAviDsoN D. (2004): Tamworth, Australia’s country music capital’: place marketing, rura-lity and resident reactions, Journal of Rural Studies 20, 387-404.

38

grofELNik, h. (2007): Turističko vrednovanje prostora Grada Rijeke, Zbornik radova 4. hrvatskog geografskog kongresa (ur. Bajs, Lj. et al.), Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 337-352. hosPErs, g. (2002): Industrial heritage tourism and regional restructuring in the European Union, European Planning Studies 10, 398–404.JENsEN, o. B. (2005): Branding the contemporary city – Urban branding as regional growth agen-da?, Paper for regional studies association conference “Regional growth agendas” Aalborg, 28 -31 MaykALANDiDEs, A. (2006): Fragmented branding for a fragmented city: Marketing Berlin, Sixth European Urban and Regional Studies Conference, Boundaries and Connections in Changing Europe, Health and well-being in Europe’s cities and regionskAvArATzis, m., AshworTh, g.J. (2005): City branding: An effective assertion of identity or a transi-tory marketing trick?, Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie 96 (5), 506-514.kAvArATzis, m., AshworTh, g.J. (2007): Partners in coffee shops, canals and commerce: marketing the city of Amsterdam, Cities 24 (1), 16-25.LuquE-mArTiNEz, T., BArrio-gArCiA, ET AL. (2007): Modeling a city’s image: The case of Granada, Cities 24 (5), 335-352.rogErsoN, r. J. (1999): Quality of life and city competitiveness, Urban Studies 36 (5-6), 969-985.vALEriJEv, N. (2004): Revitalizacija industrijske baštine je golema riječka šansa, Novi list, prilog Me-diteran, 19. 12. 2004, str. 2vAN DE BErg, L., BrAuN, E. (1999): Urban competitiveness, marketing and the need for organizing capacity, Urban studies 36 (5-6), 987-999.ŠiroLA, D. (2006): Stvaranje marke grada Rijeke, magistarski rad, Ekonomski fakultet, Rijeka.

izvori CityMayors Marketing, http://citymayors.com/marketing/city-brands.html, 20. 09.2008., ZagrebDržavni zavod za statistiku, 2004.Edinburgh Brand, http://www.edinburghbrand.com/Default.aspx, 12. 10. 2008Generalni urbanistički plan grada Rijeke, 2007.Grad Rijeka, http://www.rijeka.hr/Default.aspx, 20.09.2008.Istraživanje agencije „Puls“, 2007., http://www.rijeka.hr/fgs.axd?id=10441, 20.09.2008.Materijal za sjednicu Grada Rijeke 2007., http://www.rijeka.hr/fgs.axd?id=10441, 20.09.2008.Spanish-Living, http://www.spanish-living.com/images/Guggenheim%20Volumenes%20delanteros%20vista%20dcha.JPG, 12. 01. 2009.Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Odsjek za statistiku, 2007.The New York Times, http://cityroom.blogs.nytimes.com2008/09/22/when-new-york-branded-its-way-out-of-crisis/ , 12. 10.2008.Turistička zajednica grada Rijeke, 2008Turistička zajednica grada Rijeke, http://www.tz-rijeka.hr/, 20.09.2008.

lana slavuj, asistentGeografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetMarulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

39

HAINAN – DVA LICA KINE

marTina jakovčić

Provincija Hainan, najjužnija je kineska provincija osnovana 1988. godine. Do 1988. godine provincija je bila posebna administrativna regija u sklopu provincije Guangdong, nakon čega po-staje samostalna provincija i posebna ekonomska zona. Provincija obuhvaća istoimeni otok te otoke Xisha, Nansha i zhongsha te zaprema površinu od 34 353 km2 čime je ujedno površinom najmanja kineska provincija te najveći kineski otok (iako kineske vlasti otok Hainan smatraju dru-gim po veličini otokom nakon Taiwana).

Naziv Hainan u doslovnom prijevodu znači „Južno od mora“ što označava polo-žaj otoka u odnosu na kopneni dio države. Osim naziva Hainan u prošlosti su se kori-stili nazivi Zhūyá „Biserne stijene“, Qióngyá „Čiste stijene od žada“ te Qióngzhōu „Čista zemlja od žada“. Iako je sve do ekonomskog „buma“ prije 20-ak godina otok bio kineska periferija prvi put je naseljen prije otprilike2 000 godina. Tada je dinastija Han na oto-ku uspostavila vojno naselje. U vrijeme di-nastije Song otok ulazi u sastav provincije Guangxi te po prvi puta započinje jače na-seljavanje. Tijekom 13. i 14. stoljeća za vri-jeme vladavine dinastije Yuan otok je samo-

stalna provincija, no od 1370. godine, dola-skom na vlast dinastije Ming, ulazi u sastav provincije Guangdong. Iako tijekom 16. i 17. stoljeća počinje snažnija imigracija možemo reći da je tijekom stoljeća otok je zanema-rivan od strane kineskih vlasti te se često nazivao „repom zmaja“ ili „vratima pakla“ tj. najudaljenijim mjestom u carstvu kamo su protjerivane nepoćudne visoko pozicionira-ne osobe iz vojnog života. O tome svjedoče građevine koje su protjerani vojskovođe i upravitelji podigli na otoku, posebice u sre-dišnjem naselju Haikou, poput Grobnice Hai Rui (službenik u doba dinastije Ming rodom s otoka te protjeran na otok zbog kritike car-

40

ske obitelji) ili Spomen hram petorici oficira (sl.1). Snažnijim naseljavanjem započinju sukobi s skupinama naroda Li koji su nase-ljavali unutrašnjost otoka. Nakon uspostave Republike Kine 1912. Hainan postraje dio okruga Qiongya. Tijekom 1920-ih i 1930-ih otok je bio središte komunističkih aktivnosti. Tijekom II. sv. rata otok je pod upravom Ja-pana. Godine 1944. Hainan postaje Poseb-na administrativna regija u sklopu provincije Otoka Južnokineskog mora, a na vlast po-novno dolaze pristaše Nacionalne stranke te Hainan postaje jedno od zadnjih područja pod upravom Republike Kine. Komunistič-ka vlast na otoku je uspostavljena u svibnju 1950. godine, a otok ostaje pod upravom

provincije Guangdong sve do 1988. godine. Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina iako eko-nomski periferan prostor u sklopu provinci-je Guangdong, otok Hainan je, zbog svog smještaja u Južnom kineskom moru i blizi-ne vijetnamskog i filipinskog teritorija, imao izrazito strateško značenje te su na jugoza-padnom dijelu otoka podignute pomorska, zračna i raketna baza koje su zadržane do danas (Gu, Wall 2007).

Administrativno - teritorijalno provincija Hainan obuhvaća dva grada sa statusom prefekture, Haikou i Sanya te 16 okruga pod izravnom upravom provincije od čega je 6 gradova: Wenchang, Qionghai, Wanning,

Sl. 1. Grobnica Hai Rui (1514.-1587.), Haikou

foto

: Mar

tina

Jako

včić

marTina jakovčić: HAINAN – DVA LICA KINEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 39-48


41

Wuzhishan, Dongfang i Danzhou; četiri okruga: Chengmai, Ding’an, Tuncang te 6 autonomnih okruga: Changjiang, Baisha Li, Qiongzhong Li i Miao autonomni okrug, Lin-gshui Li, Baoting Li i Miao autonomni okrug te Ledong Li.. Središte provincije je grad Haikou, smješten na sjevernom dijelu otoka. Drugo najveće naselje je Sanya smještena na krajnjem jugu otoka. Ta dva grada čine okosnicu gospodarskog razvoja otoka.

Posljednji službeni nacionalni popis sta-novništva u Kini je proveden 2000. godine. Prema tom popisu u provinciji Hainan je ži-vjelo 7 559 035 stanovnika (0,6% stanovniš-tva Kine) što predstavlja porast od oko 15% u odnosu na popis iz 1990. godine. Prema službenim procjenama godine 2009. u pro-vinciji živi 8 414 015 stanovnika. što pred-stavlja porast od daljnjih 11% u odnosu na zadnji službeni popis stanovništva. Gustoća naseljenosti je 234 stanovnika/km2 pri čemu postoje velike razlike u gustoći naseljenosti između pojedinih dijelova otoka. Najgušće su naseljeni sjeverni i istočni dio otoka dok je središnje brdovito područje znatno rjeđe naseljeno. Snažniji porast broja stanovnika na otoku započinje tek u 20-om stoljeću. Najbrži porast zabilježen je 1950-ih i 1960-ih godina. Nakon 1980-ih godina započinje razdoblje planske demografske politike te se i stopa prirodnog priraštaja usporava te danas prosječna stopa rasta broja stanov-nika iznosi oko 1,2% godišnje. Prema po-sljednjem službenom popisu provinciju Ha-inan karakterizira mlada dobna struktura s 27,5% stanovnika između 0 i 14 godina sta-rosti, 66% stanovnika između 15 i 64 godi-ne starosti te 6,5% stanovnika starijih od 65. Posljednji 60-ak godina zahvaljujući porastu medicinske zaštite životni vijek produžen je sa 40 na 70 godina.

Tablica 1. prikazuje kretanje udjela grad-skog stanovništva u ukupnom stanovništvu. Snažniji porast udjela urbanog stanovništva započinje sredinom 1980-ih, a posebice nakon proglašenja specijalne ekonomske zone kada dolazi do znatnijeg priljeva kapi-tala usmjerenih na razvoj industrije i turizma. Prema popisu iz 1990. godine više od 80% stanovništva živjelo je u ruralnom području, a 2002. godine taj udio je smanjen na 73%. Prema procjenama nakon 2002. godine na-stavljen je trend rasta udjela urbanog sta-novništva.

Broj stanovnika gradova raste pod utjeca-jem više faktora. Rast gradova potiču strana ulaganja, politika pojedinih gradova (primjer rasta gradova na prostoru jugoistočne Kine),

Tab. 1. Kretanje udjela gradskog sta-novništva u ukupnom stanovništvu

Godina Broj stanovnika

Gradsko stan.

Udio gradskog stan. (%)

1957. 2 908 100 331 900 11,4

1962. 3 351 800 451 600 13,5

1965. 3 657 900 344 800 9,4

1970. 4 288 900 363 600 8,5

1972. 4 679 500 371 400 7,9

1976. 5 051 500 389 500 7,7

1980. 5 525 300 493 500 8,9

1984. 5 893 100 598 200 10,2

1986. 6 056 300 736 000 12,2

1990. 6 512 300 1 183 300 18,2

1994. 5 913 900 1 408 100 23,8

1998. 7 333 100 1 953 500 26,6

2002. 7 788 900 2 080 700 26,7

Izvor: Gu, Wall, 2007.



42

Nakon 1988. godine porast broja stanov-nika u provinciji posljedica je i ekonomske imigracije radne snage iz siromašnijih pro-vincija u unutrašnjosti Kine. Prema procje-nama kineske statistike već 1994. godine, samo šest godina nakon proglašenja speci-jalne ekonomske zone udio takvih imigrana-ta u ukupnom urbanom stanovništvu provin-cije iznosio je 18%, te oko 4,8% u ukupnom stanovništvu (Gu, Wall 2007). Slika 2. pri-kazuje kretanje broja imigranata na privre-menom radu između 1984. i 2002. godine. Uočava se kontinuiran rast broja imigranata koji su 2002. godine činili oko 4,8% ukupnog stanovništva otoka.

rast uslužnog sektora, a posebice turizma (primjer provincije Guangzhou), širenje teh-noloških parkova smještenih na rubovima grada (primjer Xi’ana) te još uvijek prisutna tradicionalna migracija smjera selo-grad (Gu, Wall, 2007). Tablica 2. prikazuje kreta-nje broja stanovnika najvećih gradova pro-vincije Hainan prema popisu 1990. te 2000. godine. Godine 1990. u 15 najvećih naselja na otoku živjelo je 17,2% ukupnog stanov-ništva. Godine 2000. taj udio porastao je na 38,7%. Najveći porast broja stanovnika bilježi grad Qionghai smješten na istočnoj obali otoka te dva najveća grada Haikou i Sanya.

* administrativno grad postaje naselje grada HaikouaIzvor: www.citypopulation.de

Grad Broj stanovnika 1990.

Broj stanovnika 2000.

Indeks promjene

Changjiang 29 684 99 707 335,9

Chengmai 53 661 113 985 212,4

Danzhou (Danxian) 124 365 374 164 300,9

Ding’an {Dingan} 36 000 82 898 230,3

Dongfang 39 854 130 352 327,1

Haikou 332 750 1 028 724 309,2

Ledong 42 471 100 891 237,6

Lin’gao {Lingao} 50 658 76 305 150,6

Qionghai 41 954 168 903 402,6

Qiongshan 78 462 *

Sanya (Yaxian) 106 764 309 848 290,2

Tunchang 33 881 77 053 227,4

Wanning 50 720 131 964 260,2

Wenchang 64 539 175 524 272,0

Wuzhishan (Tongshi) 44 548 54 589 122,5

Tab. 2. Kretanje broja stanovnika najvećih gradova provincije Hainan 1990. i 2000. godine



43

Na prostoru provincije Hainan danas živi 39 različitih etničkih skupina. Prema popisu stanovništva iz 2000. godine najbrojnija et-nička skupina bili su Hani poznati i kao Hai-nanesi koji čine većinu od oko 84%. Nakon njih najbrojnija etnička skupina je narod Li sa 14,7%, Miao (H’mong) (0,7%) i Zhuang (0,6%). U okolici Sanye živi i oko 6 000 sta-novnika naroda Utsuli ili Hui islamske vjero-ispovijesti.1 Prema procjenama 2009. godi-ne u provinciji živi oko 1,3 milijuna manjin-skog stanovništva. Najznačajnija manjinska etnička skupina su narod Li. Narod Li sma-tra se izvornim stanovništvom otoka Haina-na te se smatraju potomcima plemena Yue koji su naselili otok prije više od 3000 godi-na. Tijekom snažnije imigracije tijekom 15. i 16. stoljeća narod Li potisnut je u središnji dio otoka. Tijekom 18. stoljeća dolazi do su-koba između naroda Li i kineske vlasti koja

je rezultirala dovođenjem plaćenika naroda Miao iz provincije Guizhou. Brojni pripadnici naroda Miao naselili su otok i zadržali se do danas. Tijekom II. sv. rata narodi Li i Miao pridružili su se komunistima u sukobima pro-tiv Japanaca. Većina stanovnika naroda Li i Miao danas je koncentrirana u središnjem i južnom dijelu otoka u gradovima Sanya, Wuzhishan i Dongfang te u autonomnim okruzima naroda Li i Miao. Središte Li i Miao autonomne perfekture je grad Wuzhishan.

Posljednjih 30-ak godina svjedoci smo „eksplozivnog“ rasta kineske ekonomije. U razdoblju od 1978. do 2007. prosječan godišnji rast BDP-a u Kini iznosio je goto-vo 10%. No regionalno postoje izrazite ra-zlike koje su posljedica različite otvorenosti za strana ulaganja. Prema Chen i Zheng Kina se, s obzirom na razvojne politike, može podijeliti u tri ekonomske regije istoč-nu, zapadnu i središnju. Provincija Hainan smještena je zajedno sa još 10 provincija i gradova u istočnoj regiji. Ostale provincije i gradovi istočne regije su Beijing, Fujian, Gu-angdong, Hebei, Jiangsu, Liaoning, Shan-dong, Shanghai, Tianjin i Zhejiang. Iako se posljednji 15-ak godina pokušava težište ra-zvoja prebaciti na središnju i sjeveroistočnu Kinu, zbog politike „otvorenih vrata“ i stra-tegija razvoja obalnih gradova i provincija istočna regija je danas još uvijek najrazvije-niji prostor Kine (Chen, Zheng 2008).

Do 1988. godine otok je bio dominantno poljoprivredni prostor te se i danas značajne površine na sjeveroistočnom i južnom dijelu toka nalaze pod nasadima riže. Od ostalih kultura važni su kokos, sisal, ananas i ostalo tropsko voće te kava i šećerna trska. Tako-

Sl. 2. Kretanje ukupnog broja stanovni-ka provincije Hainan i broja imigranata na privremenom radu od 1984. i 2002. godineIzvor: Gu, Wall, 2007.

1 Prema legendi stanovnici naroda Hui potomci su arapskih trgovaca koji su tijekom 16. stolje-ća trgovali na ovim prostorima te su odlučili ostati na otoku.



44

cijalne ekonomske zone (13. travnja 1988.) provincija postaje podložna znatno fleksi-bilnijim vladinim mjerama za provođenje gospodarske politike te postaje najveća posebna ekonomska zona u Kini. Najve-će ekonomske zone u provinciji su Yan-gpu ekonomska razvojna zona (YPEDZ), Haikou tehnološki park i Haikou slobodna trgovinska zona. Sve tri zone proglašene su 1992. godine. Zona Yangpu smještena je u istoimenom gradu na sjeverozapadu provincije. Obuhvaća površinu od 31 km2. Smještena je u području bogatom prirodnim plinom i željeznom rudom te gumom. Ostale

đer važna uvozna biljka je kaučukovac. No nakon dobivanja statusa provincije i progla-šenja posebne ekonomske zone te nakon „otvaranja“ Kine dolazi do promjene socio-ekonomske strukture stanovnika (sl. 3). Do 1988. Hainan je smatram perifernim prosto-rom u sklopu provincije Guangdong dok se danas, uslijed brzog gospodarskog rasta često nazivanog „fenomenom Hainana“, če-sto navodi kao primjer uspješne provedbe kineskog modela tranzicije (Gu, Wall 2007). Godine 1987. neposredno prije proglašenja specijalne ekonomske zone BDP Hainana iznosio je 5,73 mld RMB-a (0,7 mlrd USD). Petnaest godina kasnije, 2002. godine BDP je porasta za gotovo 11% na 62,5 mlrd RMB-a (7,1 mlrd USD). Porast je nastavljen i dalje te je 2007. godine vrijednost BDP-a iznosila 122 mlrd RMB-a (17,9 mlrd USD) što pred-stavlja porast od 14,8% u odnosu na 2006. godinu. Godine 2008. zabilježen je daljnji porast od 9,8% te je BDP iznosio 145,9 mlrd RMB-a (21,5 mlrd USD). Istovremeno BDP per capita povećan je sa 939 RMB-a 1987. godine na 8071 RMB-a 2002. godine te na čak 17 175 RMB-a 2008. godine. Naj-veći udio BDP-a ostvaruje se u tercijarnom sektoru, nakon čega slijedi primarni sektor te sekundarni sektor (tab.3.). Provincija ima cilj uvesti nove projekte koji bi trebali pota-knuti novu industrijalizaciju. Posebice se pri tome ističe otvorenost provincije za strane investicije.

Razlozi proglašenja specijalne ekonom-ske zone bili su: povoljan položaj na rubu azijsko-pacifičkog ekonomskog pojasa; otočni položaj provincije čime je olakšano upravljanje zonom, brojna dijaspora voljna uložiti početni kapital u ekonomski razvoj otoka, potencijali otoka za razvoj turizma (Gu i Wall 2007). Nakon proglašenja spe-

Tab. 3. Udio bruto domaćeg proizvoda u provinciji Hainan 2007. godine prema sektorima djelatnosti.

Sektor djelatnosti

Iznos (mlrd RMB-a) Udio (%)

Primarni 43,7 29,97

Sekundarni 43,4 29,77

Tercijarni 58,7 40,26

Ukupno 145,8 100,00

Izvor: Hainan Statistical Yearbook 2008.

Sl. 3. Promjena udjela pojedinih sektora djelatnosti u bruto domaćem proizvodu provincije Hainan 1996. i 2007. godine



45

dvije zone smještene su u Haikou, glavnom gradu provincije. Haikou tehnološki park okuplja pogone farmaceutske industrije, prehrambene industrije i industrije prerade kaučuka. U neposrednoj blizini smještena je i tvornica automobila „Haima“ (japanska Mazda). (www.info.hktdc.com)

Od proglašenja provincije 1988. godine do danas u provinciju je uloženo oko 245 mlrd juana (36 mlrd USD), od čega je 68 mlrd juana (10 mlrd USD) stranih investicija (www.hainan.gov.cn). Snažnija strana ula-ganja započinju nakon 2006. godine. Tako je 2007. godine u provinciju uloženo 1,120 mil. USD što predstavlja porast od 49,6% u odnosu na 2006. godinu. Godine 2008. ula-ganja su porasla za daljnjih 14,6% na 1,283 mil USD. Pri tome se posebno ističe otvore-nost za ulaganja velikih stranih kompanija. Također strane tvrtke mogu sudjelovati u procesu djelomične privatizacije nekadaš-njih državnih tvrtki ravnopravno sudjelujući u kupnji udjela u vlasničkoj strukturi. Inter-nacionalizacija je prisutna i u sektoru trgovi-ne i potrošnje, a ogleda se u ulasku stranih trgovačkih lanaca poput Carrefoura te lana-ca restorana brze hrane poput McDonaldsa i KFC-a.

Uz razvoj nove industrije provincija Ha-inan obiluje rezervama nafte i plina. 770 km dugim plinovodom nalazišta u provinciji opskrbljuju Hong Kong s 2,9 mlrd m3 plina godišnje. Također na prostoru provincije na-lazi se 70% kineskih zaliha titana te neka od najvećih ležišta soli od kojih se posebno ističe polje Yingghai.

razvoj tUrizma U proviNciji HaiNaN

Prema podacima Kineske turističke za-jednice Kinu je 1978. godine posjetilo oko 300 000 turista. Od tada Kina bilježi stalan rast broja posjetitelja te je 2006. godine sa 49,6 mil turista bila četvrta država prema broju turista u svijetu nakon Francuske, Španjolske i SAD-a. Godine 2007. taj je broj porastao na 54 719 800 turista2 (Fischer Welt Almanach, Chinas Tourism Statistics Bulletin). Prema predviđanjima do 2020. Kina će postati vodeća turistička regija svi-jeta prema broju turista. Od ukupnog broja turista 2007. godine 26 109 700 bili su strani turisti pri čemu je najveći udio Europljana, nakon čega slijede turisti iz Južne Koreje, Japana i Rusije.

Tercijarni sektor provincije Hainan sudje-luje u ukupnom BDP-u provincije s 40,46% pri čemu su dvije najznačajnije djelatnosti tog sektora trgovina i turizam. Razvoj turiz-ma jedan je od prioriteta budućeg razvoja provincije, pri čemu je poseban naglasak stavljen na privlačenje stranih turista što se postiže otvaranjem bescarinskih trgovi-na (duty-free shop), uvođenjem slobodni-jeg režima dobivanja viza (turističke grupe koje čini više od pet posjetitelja ne moraju za posjet otoku u trajanju od 15 dana dobiti vizu), te jačanjem slobode zračnog prometa (Chuanjiao 2008, Qingfen 2008). Turizam Hainana u velikoj je mjeri određen klimom. Otok ima tropsku monsunsku klimu (Am). Minimalna temperatura je u siječnju i velja-či dok je maksimalna temperatura u srpnju i kolovozu. Osim u planinskim područjima

Sektor djelatnosti

Iznos (mlrd RMB-a) Udio (%)

Primarni 43,7 29,97

Sekundarni 43,4 29,77

Tercijarni 58,7 40,26

Ukupno 145,8 100,002 Kineska statistika turistom smatra svaku osobu koja obavlja neko putovanje. Prema tom kri-teriju u Kini je 2007. godine bilo 131 873 300 turista. Zbog nepodudarnosti u kriteriju određi-vanja turista korišteni su podaci Svjetske turističke organizacije koji su , gdje je to bilo moguće komparirani s podacima Kineske turističke zajednice (China National Tourism Organization).



46

paralelna prometna pravca koji se pružaju u smjeru sjeveroistok – jugozapad uz za-padnu i istočnu obalu te duž središta otoka i povezuju dva najveća grada na otoku. Ta tri prometna pravca međusobno su poveza-na manjim brojem lokanih prometnica. Tre-nutno je u izgradnji željeznička pruga koja će u duljini od 302 km povezivati Haikou i Sanyu. Za razvoj turizma na otoku svakako je najznačajniji zračni promet. Godine 2003. guverner provincije proglasio je liberalizaci-ju zračnog prometa prema kojoj strane kom-panije mogu slobodno slijetati u hainanske zračne luke. Od 2003. do 2008. godine broj stranih zračnih prijevoznike koji lete za Hai-nan popeo se na 44 (Qingfen, 2008).

Godine 2008. provinciju je posjetilo 979 000 stranih turista što predstavlja porast od gotovo 59% u odnosu na broj posjetitelja iz 2006. godine (617 000). Ukupan broj doma-ćih posjetitelja 2008. godine iznosio je 19,6 milijuna no u tu skupinu treba uračunati sve posjetitelje otoka Hainana bez obzira na razlog posjeta. Godinu dana ranije taj broj iznosio je 18,1 milijuna domaćih i stranih po-sjetitelja, a u odnosu na 1987. godinu broj turista povećan je za 24 puta. Godine 2008. zarada od turizma iznosila je 17 mlrd RMB-a (2,5 mlrd USD) čime Hainan još uvijek značajno zaostaje za turističkim središtima na kopnu te se nalazi na 22 mjestu prema prihodima ostvarenim u turizmu.3 (Qingfen 2008). Do 2013. godine očekuje se poveća-nje broja stranih turista na 1,5 milijuna (Qin-gfen 2008).

Kako bi privukli međunarodne turiste na Hainanu su proglašene četiri turističke zone:

prosječna dnevna temperatura tijekom či-tave godine nije niža od 10 °C. Prosječno godišnje ima više od 20 vrućih dana s pro-sječnom temperaturom višom od 30 °C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi od 1500 do 2000 mm. Najmanje padalina ima u jugozapadnim obalnim područjima (oko 900 mm) dok su najkišovitija središnja i istočna područja s oko 2400 mm padalina godišnje. Privlačni faktor razvoja turizma je obala duljine 1528 km s brojnim pješčanim plažama, posebice na južnom dijelu otoka čija je ekonomija usmjerena na turizam.

Otežavajući faktor razvoja turizma u pro-vinciji svakako predstavlja slabo razvijeni prometni sustav. Sve do druge polovine 20-og stoljeća u unutrašnjim dijelovima otoka gotovo da i nije postojala mreža prometni-ca. Okosnicu cestovne mreže danas čine tri



Izvor: China tourism statistic bulletin 2007, China National Tourism Administration, www. cnto.gov.cn

Ishodište država(kontinenta)

Broj turista (mil)

Udio (%)

Europa 6,2 23,75

Južna Koreja 4,8 18,39

Japan 4,0 15,34

Rusija 3,0 11,49

SAD 1,9 7,28

Ostali 6,2 23,75

Ukupno 26,1 100,00

Tab. 4. Udio stranih turista u Kini 2007. godine prema zemlji (kontinentu) isho-dišta

3 Tri vodeće provincije prema ostvarenom prihodu u turizmu 2008. godine bile su Jiangsu sa 282,7 mlrd RMB-a (41,6 mlrd USD), Guangdong sa 245,4 mlrd RMB-a (36,1 mlrd USD) i Bei-jing sa 210,3 mlrd RMB-a (30,9 mlrd USD)(Qingfen, 2008).

47

Sanya Beach Holiday Development Zone, Haikou Entertainment & Shopping Develo-pment Zone, Tongza Li & Miao Etnic Traditi-ons & Holiday Development Zone i Xinglong Hot-spring Resort Development Zone. Osim toga čitav otok podijeljen je u šest turističkih regija: Sanya, Haikou, Shimeiwan, Wuzis-han, Jianfengling i Xishahaiyang (Qingfen, 2008). Najznačajnije turističko naselje je grad Sanya, koja je proglašena jednom od 11 najznačajnijih turističkih odredišta u Kini. Daljnjem razvoju turizma Sanye svakako će pridonijeti i uključivanje u kruzing rute na re-laciji Hong Kong – Sanya – Vijetnam – Hong Kong uvedene u travnju 2008. godine (Xin-hua, 2008). Turizam grada Sanye temelji se na kupališnom turizmu i 40-ak km dugim pješčanim plažama (zaljevi Sanya, Dadong-hai i Yalong) pa se turiste pokušava privući sloganima poput „Kineski Hawaii“. Haikou, glavni grad provincije, gospodarski je i pro-metni centar. Turizam Haikou započeo je znatno kasnije svoj razvoj. Razvoj turizma Haikou temelji se na razvoju kongresnog turizma za čije je potrebe u središtu grada izgrađen veliki kongresni centar. Obalno područje grada Sanye i Haikoua posljednjih godina karakterizira ubrzani proces izgrad-nje luksuznih hotela i rekreacijskih zona s ciljem privlačenja stranih turista. Nedosta-tak takvog razvoja je dvojak. S jedne strane hoteli i rekreacijski centri visoke kategorije s all-inclusive aranžmanima, pretežno u stra-nom vlasništvu, privlače turiste višeg sta-tusa, no ti turisti rijetko napuštaju hotel te ostvaruju malu izvanpansionsku potrošnju. Razgovor s sudionicima Svjetskog kongre-sa održavatelja proveden u prosincu 2008. godine u Haikou pokazao je da se znatan broj europskih posjetitelja boji napusti-ti hotel zbog nepoznavanja jezika i straha od pljačke. Druga posljedica pretjerane iz-

gradnje smještajnih objekata je narušavanje ekološke ravnoteže te socijalne posljedice uzrokovane potiskivanjem siromašnog sta-novništva s obale u udaljenije četvrti i na-selja lošijih životnih uvjeta, bez adekvatne infrastrukture. Takav je primjer preseljenje seoskih naselja Li naroda koji su iz obalnog prostora zaljeva Yalong preseljeni u poseb-no izgrađena naselja (Gu, Wall 2007).

Središnji dio otoka znatno je turistički zanemaren. Malobrojni turisti u pravilu unu-trašnjost posjećuju u sklopu jednodnevnih izleta u planinsko područje Wūzhī Shāna te posjeta nekom od manjinskih sela u unu-trašnjosti otoka. Slobodno kretanje po unu-trašnjosti otoka uvelike je otežano postoja-njem prometnih znakova pisanih isključivo kineskim pismom te nemogućnošću iznaj-mljivanja automobila za strance. Odmak od „tradicionalnog“ oblika turizma predstavlja razvoj Kulturne turističke zone Nanshan. Nanshan je gorsko područje smješteno 40-ak mk zapadno od Sanye. Projekt je izra-đen u suradnji s planerskim tvrtkama iz New Yorka i Washingtona. Projekt Kulturne turi-stičke zone započeo je s radom 1998. godi-ne, na prostoru od 50 km2 i obuhvaća park s prikazom budističke kulture, park s prika-zom taoističke kulture, ekološki vrt, brojne restorane, hotele i privatne kuće za odmor. Projekt je financiran od strane privatnih ula-gača te je pod upravom privatne tvrtke Ha-inan Nanshan Tourism Development Ltd. Usprkos ograničenoj privatizaciji poslovanja u Kini, privatno ulaganje u turizam prepo-znato je kao pozitivna mjera razvoja te se u budućnosti mogu očekivati daljnja ulaganja (Hu, W., Wall, G. 2005).



48

zaključak

Kineska ekonomija najbrže je rastuća svjetska ekonomija, a Kina turistička velesila koja bi prema predviđanjima do 2020. trebala postati vodeća turistička regija svijeta prema bro-ju turista. Otok Hainan zorno prikazuje prednosti i nedostatke takvog ubrzanog razvoja. Ubrzani industrijski razvoj sjevernog dijela otoka te turistička izgradnja južnog dijela otoka, koji su započeli proglašenjem posebne ekonomske zone te „otvaranjem“ Kine rezultirale su stvaranjem velikih regionalnih razlika između bogate obale otoka i siromašne unutrašnjosti. Hoteli i rekreacijski centri visoke kategorije s all-inclusive aranžmanima, donijeli su prihod no istovremeno su doveli do narušavanje ekološke ravnoteže te socijalnih posljedica uzro-kovanih potiskivanjem siromašnog stanovništva s obale u udaljenije četvrti i naselja lošijih životnih uvjeta, bez adekvatne infrastrukture.

literatUraChEN, m., zhENg, Y. (2008): China’s regional disparity and its policy responses,China and World Economy, 16 (4), 16-32. ChuANJiAo, x. (2008): Hainan looks to be tourist mecca, China daily (22.04.2008.), www.chinadaily.net, 20.06.2009.gu, k., wALL, g. (2007): Rapid urbanization in a transitional economy in China:The case of Hainan island, Singapore Journal of Tropical Geography 28, 158-170. hu, w., wALL, g. (2005): Economic and environmental symbiosis in a tourism attraction:an example from Hainan, China, International journal of tourism research 7, 295-310.qiNgfEN, D. (2008): Hainan’s grand plans for tourist paradise, China daily (19.05.2008.),www.chinadaily.net, 20.06.2009.xiNhuA, x. (2008): Hainan in pursuit oft he tourist dollar, Shenzhen Daily (21.04.2008.),www.paper.sznews.com, 20.06.2009.

dr. sc. marTina jakovčić, doc.Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetMarulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

49

Republika Sejšeli se nalazi u zapadnom dijelu Indijskog oceana, između 4 i 11° j.g.š. te 46 i 56° i.g.d., i obuhvaća četiri skupine otoka (pretežno naseljene Unutrašnje otoke te nenaseljena otočja Amirante, Farquar i Aldabra). Velika udaljenost od kopna (1250 km od Somalije i 1050 km od Madagaska-ra) i prometno-geografska izoliranost uvje-tovali su kasno naseljavanje, gospodarsku izolaciju i uključivanje u svjetske gospodar-ske tokove tek 1970-ih. Povoljan geografski položaj na pomorskom putu za Indiju (oko Rta dobre nade) nakon Velikih geografskih otkrića privukao je na otočje Portugalce, Francuze i Britance.

reljef

Prema geološkoj građi, visini i glavnim re-ljefnim oblicima, koji se odražavaju u struk-turi naseljenosti i gospodarstva, otočje se dijeli u dvije glavne skupine.

Viši „granitni“ otoci (Unutarnji otoci) naj-viši su dijelovi Maskarenskog podmorskog platoa, fragmenta prakontinenta Gondwane, građenog od granita prekambrijske starosti, koji se s Madagaskarom i područjem današ-nje Indije prije 130 milijuna godina odvojio od Gondwane (7). Zbog toga su Unutrašnji otoci površinom veći i viši od koraljnih. Na najvećem otoku Mahé (153 km2) živi oko 90% stanovništva (1), a ostali veći otoci su

SEJŠELI – RAzVIJENA AFRIČKA DRžAVA?

ivaN šUlc

Prema vrijednosti BDP-a p.c. od 17 000 dolara (PPP), bez razmišljanja bi se moglo zaključiti da su Sejšeli jedna od malobrojnih razvijenih afričkih država. No, budući da se veliki dio BDP-a ostvaruje u turizmu i da ostale grane gospodarstva ne pokazuju toliku razvijenost, potrebno je u obzir uzeti i druge pokazatelje. Analiza demografskih procesa pokazuje da se Sejšeli sve više približavaju razvijenim zemljama svijeta pa se postavlja pitanje jesu li Sejšeli doista razvijena (afrička) država ili samo još jedna afrička zemlja ovisna o jednoj grani gospodarstva.

Uvod

50

Praslin, La Digue i Silhouette. Uz obalu se nalaze uske nizine s manjim obradivim po-vršinama, gusto naseljene i intenzivno po-ljoprivredno valorizirane, a prema unutraš-njosti se izdižu do 900 metara visine. Zbog orografskog efekta primaju više padalina od koraljnih otoka, a zbog veličine i podloge postoje stalni tokovi pa pitke vode uglavnom ima dovoljno. Iz tih su razloga granitni otoci težište naseljenosti i gospodarstva.

Manji pjeskoviti otoci (otočja Farquar, Aldabra i Amirante), nastali rastom koralja na podmorskim kraterima, najčešće su niži od 5 metara. Zbog veličine, nepostojanja površinskih tokova na propusnoj podlozi, nedostatka obradivih površina i izloženosti prirodnim nepogodama, slabije su naseljeni (oko 400 stanovnika), no zbog toga je oču-van izvorni živi svijet, važan atraktivni faktor za turiste.

ivaN šUlc: SEJŠELI – RAzVIJENA AFRIČKA DRžAVA?GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 49-59


Sl. 1. Geografski smještaj Sejšela

51

prašUmSka klima

Temperatura viša od 26 °C tijekom cije-le godine i mala godišnja amplituda (2 °C) pogoduju razvoju kupališnog turizma, no velika količina vlage u zraku (više od 80%) uzrokuje sparine (6).

Prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 2300 mm, no zbog smjene do-minantih vjetrova mogu se izdvojiti vlažno i manje vlažno razdoblje (sl. 3). Od svibnja do listopada (južnohemisferska zima) otoč-je zahvaćaju hladniji i suši jugoistočni pasati (pušu iz južnoindijskog maksimuma prema pojasu niskog tlaka nad sjevernom Afrikom, južnom i jugozapadnom Azijom). Kiše je ma-nje (najsuši je srpanj sa 76 mm) (6), no ne može se govoriti o sušnom razdoblju, iako nedostatak pitke vode može postati pro-blem i često stradavaju poljoprivredne kul-ture. Količina padalina poraste od prosinca do ožujka (južnohemisfersko ljeto) zbog po-ložaja pojasa niskog tlaka južno od Sejšela (južna intertropska konvergencija) pa otoke zahvaća vlažni sjeverozapadni monsun. To je sjeveroistočni pasat koji prelaskom preko ekvatora u Indijskom oceanu skreće ulijevo (Šegota, Filipčić 1996). Tropski cikloni naj-češće se ne javljaju uz ekvator pa rijetko

zahvaćaju Sejšele. Prema Kőppenovoj kla-sifikaciji Sejšeli imaju prašumsku (Af) klimu.

BioGeoGrafska oBilježjai zaštita okoliša

Prašuma je u prošlosti prekrivala gotovo sve otoke, a u obalnom pojasu nastale su mangrove. Radi dobivanja obradivih površi-na i izvoza skupih tropskih vrsta drva, izvor-na vegetacija većinom je iskrčena pa danas šuma prekriva samo 11% površine (Natek, Natek 2005). Vegetacija je sačuvana na ne-naseljenim otocima i u pojasu iznad 600 m n/v. Jedna od najznačajnijih vrsta je coco de mer palma (morska ili sejšelska palma), s plodovima mase 20 kg. Zaštićena je unu-tar nacionalnog parka na Praslinu i dio je UNESCO-ove svjetske baštine. U prošlosti je veliku komercijalnu vrijednost imao ci-met.

Životinjski svijet bogat je vrstama i ende-mima (posebno pticama) pa je otočje Alda-bra dobilo epitet Galapagos Indijskog oce-ana (Kladnik 1992). Atol Aldabra je 1976.



Sl. 2. Granitni otoci u blizini La Diguea

Sl. 3. Godišnji hod temperature i padali-na na Mahéu

52

godine proglašen prirodnim rezervatom i uvršten u UNESCO-ovu svjetsku baštinu zbog gnijezda divovske sejšelske kornjače i morskih ptica (Natek, Natek 2005). Veliki broj otoka je zaštićen radi očuvanja autohto-nih vrsta. Zbog svijesti o važnosti očuvanog okoliša u razvoju turizma i radi zaštite od negativnih posljedica masovnog turizma, u zemlji istodobno smije boraviti 4000 turista, a njihov broj ne smije prijeći 200 000 godiš-nje (Natek, Natek 2005).

HiStorijSko-GeoGrafSki razvoj

Zbog povoljnog geografskog položaja na trgovačkom putu za Indiju, dominantne svjetske velesile od Velikih otkrića imale su pretenzije na Sejšele. Prema osnovnim društvenim i gospodarskim procesima te in-teresima kolonijalnih sila koje su upravljale Sejšelima, mogu se izdvojiti četiri razdoblja: razdoblje prije naseljavanja Sejšela, razdo-blje francuske uprave, razdoblje britanske uprave i razdoblje nakon proglašenja neo-visnosti.

Smatra se da su do Sejšela u 9. st. do-plovili arapski trgovci iz Arapsko-perzijskog zaljeva i dali naziv otočju Aldabra (Kladnik 1992). Portugalci u 15. i 16. st. osnivaju tr-govačke postaje na istočnoj obali Afrike pa

Vasco da Gama 1502. godine, na jednom od svojih putovanja u Indiju, otkriva otočje Amirantes i naziva ga po sebi (Admiralo-vo otočje), no sve do 18. st. Sejšeli ostaju samo uporište gusara.

U 16. st. Portugalce istiskuju Francuzi s Mauricijusa, 1756. g. ih proglašavaju fran-cuskim posjedom i daju im ime po Jeanu Moreau de Séchelles, premijeru Luja XV. (Kladnik 1992). 1771. g. osnivaju prvo na-selje na Mahéu i dovode prve doseljenike (Francuze s Mauricijusa i Reuniona te crne robove) radi proizvodnje hrane za francuske brodove. Nastaju plantaže tropskih kultura (pamuk, šećerna trska, kopra, kava, začini) s robovskom radnom snagom, uglavnom za vlastite potrebe (Tartter 1995). Ubrzo započinje eksploatacija prirodnih bogatsta-va. Izvoze se kornjače, a drvo se koristi u brodogradnji i gradnji kuća za sve brojnije stanovništvo, što rezultira intenzivnom defo-restacijom i smanjenjem bioraznolikosti.

Početkom 19. st. snaga Francuske slabi, a jača Ujedinjeno Kraljevstvo, koje na Pariš-koj mirovnoj konferenciji (1814. g.) preuzima Mauricijus i Sejšele radi kontrole trgovine s Indijom. Sejšeli su isprva bili pod upravom Mauricijusa, a od 1903. g. su zasebna krun-ska kolonija. Nakon ukidanja ropstva 1834. g., dio tadašnjeg stanovništva seli sa Sejše-la, a Britanci ostavljaju oslobođene robove s brodova na otočju. Doseljava i manji broj in-dijskih, kineskih i malajskih trgovaca te tada nastaje osnova današnjeg etničkog sasta-va. Razvijaju se obrt i trgovina, a za potre-be izvoza i dalje se eksploatira drvo. I po-ljoprivreda se orijentira na izvoz (uzgaja se cimet, vanilija i kopra) pa se smanjuje udjel kultura za domaće potrebe. U uvjetima br-zog demografskog rasta, oskudne prirodne osnove i smanjenja površina pod prehram-

Sl. 4. Divovska sejšelska kornjača



53

benim kulturama, lokalno gospodarstvo po-staje ovisno o uvozu hrane i manufakturnih dobara. 1965. g. Britanci izdvajaju otočje Aldabra, Farquar i Ile Desroches od Sejšela te, zajedno s otočjem Chagos (do tada pod upravom Mauricijusa), uspostavljaju Britan-ski teritorij u Indijskom oceanu, pod izrav-nom upravom britanske vlade. Zbog izrazite strateške važnosti, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD grade veliku pomorsko-zrakoplovnu bazu na otoku Diego García. U zamjenu za otoke Ujedinjeno Kraljevstvo gradi na glav-nom otoku Mahé aerodrom (1971. g.) kako bi time pomogla Sejšelima da postanu turi-stičko odredište (Calvocoressi 2003, 741).

Istovremeno jačaju zahtjevi za samo-stalnošću pa 1967. g. stanovništvo dobiva opće pravo glasa. Ujedinjeno Kraljevstvo 1976. g. vraća otočja Aldabra, Farquar i Ile Desroches Sejšelima i daje im potpunu ne-ovisnost. Izgradnjom zračne luke Sejšeli se uključuju u svjetske prometne tokove, rastu ulaganja u gospodarstvo i industriju te do-lazi do intenzivnog razvoja turizma. Unutar nešto više od jednog desetljeća dolazi do intenzivne deagrarizacije i rasta uslužnog sektora, koji zapošljava najveći dio radne snage i ostvaruje najveći dio BDP-a. 1977. g., svrgavanjem tadašnjeg predsjednika Ja-mesa Manchama, na vlast dolazi France-Al-bert René (ostaje na vlasti do 2004.). Ubrzo uvodi socijalističko društveno uređenje, pro-vodi određene socijalne mjere i otvara nova radna mjesta u poljoprivredi i ribarstvu, što dovodi do rasta životnog standarda, osobi-to nižih slojeva stanovništva. No, zbog sve većih vanjskih i unutarnjih pritisaka te sve izrazitije ovisnosti gospodarstva o turizmu, 1993. se donosi novi ustav radi stabilizacije i diversifikacije gospodarstva putem potica-nja privatne inicijative.

StaNovNištvo Sejšela

Budući da na površini od samo 455 km2 živi 86 956 stanovnika (2008.) (8), otočje je gusto naseljeno (191 st./km2) i neravno-mjerno raspoređeno (tab. 1). Na granitnim otocima živi gotovo sve stanovništvo, najvi-še na Mahéu (87,4%), a najveći je broj oto-ka nenaseljen.

Otok Broj sta-novnika

Površina (km2)

Stan./km2

Mahé 74 300 154 482,5

Praslin 7 400 38 194,7

La Digue i vanjski o. 3 300 260 12,7

Ukupno Sejšeli 85 000 452 188,1

Izvor: za broj stanovnika: Seychelles in Figu-res 2008 Edition: Population and Vital Stati-stics, http://www.nsb.gov.sc/; za površinu: Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb.gov.sc/

Tab. 1. Broj stanovnika, površina i gu-stoća naseljenosti na sejšelskim otocima 2002. godine

Sl. 5. Kretanje broja stanovnika Sejšela od 1789. do 2008. godineIzvor: Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)



54

Od doseljavanja prvih stanovnika do uki-danja ropstva broj stanovnika polako se po-većavao (zbog visoke smrtnosti), uglavnom imigracijom. S ukidanjem ropstva 1834. g. i iseljavanjem bijelog stanovništva i crnih ro-bova broj stanovnika se prepolovio (smanje-nje od 49% u razdoblju 1830.-1840.) (11). S imigracijom od 1840-ih ponovno se bilježi umjereni porast pa se u razdoblju 1840. – 1901. broj stanovnika povećao se 4,4 puta. Sredinom 20. st., zbog poboljšanja životnih uvjeta, stopa smrtnosti pada, stanovništvo ulazi u prvu podetapu demografske tranzici-je i broj stanovnika izrazito brzo raste (sl. 5). Najbrži porast broja stanovnika od 27,4% ili 2,4% godišnje zabilježen je u razdoblju 1961. – 1971. (unatoč negativnoj migra-cijskoj bilanci) (11). Sa socio-ekonomskim prestrukturiranjem 1970-ih (deagrarizaci-ja, poboljšanje obrazovne strukture) stopa rodnosti pada, stanovništvo ulazi u drugu podetapu demografske tranzicije; smanjuju

se prirodni prirast i porast broja stanovnika (tab. 2).

Ukupna stopa fertiliteta (TFR), očekivano trajanje života pri rođenju i smrtnost dojen-čadi često se koriste kao pokazatelji razvije-nosti i prema vrijednostima tih pokazatelja za razdoblje 2000. – 2005. (prosjek) Sejšeli se mogu svrstati u red više srednje razvije-nih zemalja. TFR 2,1 pokazuje da je osigura-no obnavljanje stanovništva (10). To je niža vrijednost od prosjeka za svijet (2,7), Afriku (5,0) i istočnu Afriku (5,6) (Nejašmić 2005). Očekivano trajanje života iznosi 72,5 godina (68,6 za muškarce i 76,7 za žene) (5). To je tek nešto niža vrijednost od prosjeka za Eu-ropu koji iznosi 73,3 godine (68,9 za žene i 77,7 za muškarce), a daleko je iznad pro-sjeka za Afriku (48,8 godina) i istočnu Afriku (45,5 godina) (Nejašmić 2005). Smrtnost dojenčadi smanjila se za tri puta od razdo-blja 1970. – 1975. do 2000. – 2005. i iznosi 13,1‰ (11). Za usporedbu, smrtnost dojen-

Godina Broj stan.

Stopa rod-nosti (‰)

Stopa smrt-nosti (‰)

Stopa prirodne promjene

(‰)

Smrtnost dojenča-

di (‰)Razdoblje

Stopa promjene broja stan.

(%)

Godišnja stopa

promjene (%)

1951. 34370 - - - - 1941. – 1951. 5,5 0,5

1961. 42936 - - - - 1951. – 1961. 24,9 2,2

1971. 54695 33,6 8,5 25,1 33,2 1961. – 1971. 27,4 2,4

1981. 64035 28,1 6,9 21,2 17,2 1971. – 1981. 17,1 1,6

1991. 70438 24,2 7,7 16,5 12,9 1981. – 1991. 10,0 1,0

2001. 81202 17,7 6,8 10,8 13,2 1991. – 2001. 15,3 1,4

2008. 86956 17,8 7,6 10,2 12,9 2001. – 2008. 7,1 1,0

Izvor: za broj stanovnika: Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.); za prirodno kretanje stanovništva i smrtnost dojenčadi: Population and Vital Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

Tab. 2. Razvoj stanovništva Sejšela od 1951. do 2008. godine, prirodno kretanje stanovništva i smrtnost dojenčadi po odabranim godinama



55

čadi iznosi 3,2‰ u Japanu, 6,9‰ u SAD-u i 165,1‰ u Sijera Leoneu (Nejašmić 2005). Istodobno se, s općim gospodarskim i druš-tvenim razvojem, smanjila stopa rodnosti i povećalo očekivano trajanje života.

Stanovništvo je u 21. st. zahvatilo stare-nje pa 2007. g. mlado stanovništvo (0-14) čini 22%, zrelo (15-64) 67,6%, a staro (65 i više) 10,4% (5). U skupini 15-64 g. nala-zi se čak 42,6% stanovništva, zbog velikog prirodnog prirasta 1970-ih, i potencijal je za gospodarski razvoj.

Sastav stanovništva prema sektorima djelatnosti 2007. g. (sl. 7) pokazuje izrazi-tu dominaciju uslužnog sektora (73%), a posljedica je relativno razvijenog primar-nog sektora i slabe razvijenosti industrije (12). Prije samo pola stoljeća u ekonomskoj strukturi je dominirao primarni sektor. Sto-

pa nepismenosti iznosi 8% (2), a uvelike je smanjena planskim programima obrazo-

Sl. 6. Dobno-spolna piramida stanovništva Sejšela 2008. godineIzvor: Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

Sl. 7. Sastav aktivnog stanovništva Sej-šela prema sektorima djelatnosti 2007.Izvor: Statistical Abstract 2007: Prces, Wages and Employment, National Sta-tistics Bureau, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)



56

vanja od 1980-ih (1984. g. nepismenost je iznosila je 42,7%) (Tartter 1995).

Prema popisu 2002. g. 89% stanovnika su kreoli (potomci doseljenog europskog, azijskog i afričkog stanovništva), 5% su po-tomci doseljenih indijskih radnika (nisu skla-pali brakove s ostalim skupinama stanov-ništva), 2% je malgaškog, 2% kineskog i 1% britanskog podrijetla (Natek, Natek 2005). Uz službeni francuski i engleski, od 1981. g. službeni jezik je i sejšelski (kreolski jezik nastao na bazi francuskog), koji je materi-nji jezik za 92% stanovništva (2). Engleski koristi uglavnom mlađe stanovništvo i glavni je jezik u trgovini. Francuski jezik ima veliku važnost kao jezik katoličke crkve.

Francuzi su donijeli na otočje katoličku vjeru koja danas ima najviše pripadnika (82%). Zbog monopola crkvenih škola na obrazovanje u 19. st., uspjela se oduprijeti nastojanjima Engleza da preobrate stanov-ništvo na protestantizam. Dio obitelji, koje su živjele na otočju u vrijeme dolaska Brita-naca, prihvatio je protestantizam pa na Sej-šelima živi 8% protestanata (anglikanska i adventistička crkva). 3% stanovništva pri-pada ostalim kršćanskim denominacijama, a od ostalih religija zastupljeni su hinduizam (2%; uglavnom Indijci) i islam (1%) (Natek, Natek 2005).

GoSpodarStvo

Razvoj turizma od 1970-ih uzrokovao je temeljne strukturne promjene. Iako BDP p.c. od 17 000 dolara 2008. g. smješta Sejšele među više srednje razvijene zemlje i na sam vrh Afrike (2), on je posljedica razvijenog uslužnog sektora (orijentiranog na turizam), i prikriva nedovoljnu razvijenost industrije i poljoprivrede. Osim ovisnosti o turizmu, koji

ostvaruje 20% vrijednosti BDP-a i čini čak 60% deviznog priljeva, veliki gospodarski problem je ovisnost o uvozu prehrambe-nih i industrijskih proizvoda (Natek, Natek 2005).

Jedan od najvećih gospodarskih proble-ma Sejšela je osiguranje dovoljne količine hrane za domaće stanovništvo i turiste. Do 1970-ih proizvodnja hrane zadovoljavala je vlastite potrebe, a za izvoz su se proizvodile kopra (osušeni plod kokosove palme i ulje), cimet i vanilija. Zbog porasta broja stanov-nika i broja turista, javlja se potreba za uvo-zom pa se danas se gotovo svi prehrambeni proizvodi moraju uvoziti (voće, povrće, mli-jeko i mliječni proizvodi, meso…). Izvoz ko-pre, cimeta i vanilije gotovo je u potpunosti prestao zbog slabe konkurentnosti na svjet-skom tržištu. U novije vrijeme se na Mahéu proizvodi čaj za potrebe unutrašnjeg tržišta (Tartter 1995). Stočarstvo (svinjogojstvo i peradarstvo) razvijeno je za vlastite potre-be.

Ribarstvo je bilo i ostalo važna grana gospodarstva. Tradicionalno ribarstvo je u prošlosti pokrivalo sve potrebe domaćeg stanovništva za ribom. S razvojem zračnog prometa započeo je izvoz smrznute ribe, a krajem 1980-ih godina, s otvaranjem pogo-na za preradu ribe, razvija se suvremeno ribarstvo orijentirano na ulov tune i izvoz konzervirane tune. Izvoz konzervirane tune čini 91% izvoza Sejšela (2007. g.) (51% ako se u obzir uzme i re-eksport), a izvozi se ve-ćinom u Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku (8).

Nema nalazišta energenata ni ruda pa se sva fosilna goriva uvoze. Nafta i derivati zauzimaju prvo mjesto u vrijednosti uvoza 2007. g., i to većinom iz Saudijske Arabi-



57

je (8). U industriji je zaposleno 11% radne snage (ukupno 25% u sekundarnom sekto-ru) (12), a čini samo 10% BDP-a (10). In-dustrija je koncentrirana u Victoriji, glavnoj luci i najvećem naselju, a usmjerena je na preradu domaćih i uvezenih poljoprivrednih proizvoda i tune.

Turizam je danas najznačajnija gospodar-ska djelatnost Sejšela. Djelatnosti povezane s turizmom ostvarile su 2007. g. 21% BDP-a (10). Godine 2007. je direktno u turizmu (ho-teli i restorani, bez ostalih djelatnosti pove-zanih s turizmom) bilo oko 5700 zaposlenih ili 14% ukupnog broja zaposlenih (12). Od razvoja zračnog prometa 1970-ih broj turista u stalnom je porastu (osim manjeg pada za Zaljevskog rata i nakon terorističkih napada 2001. godine) (9) pa je 2008. g. zabilježeno 159 000 dolazaka na otok (98% zračnim i 2% pomorskim prometom) i ostvareno je 1 605 000 noćenja (3). Prosječni boravak od 10,1 dana pokazuje da, zbog veće udaljenosti i cijene prijevoza, prevladavaju turisti srednje i više platne moći, koji si mogu priuštiti duži boravak na otočju (3). Tradicionalno su to turisti iz razvijenih europskih zemalja (turisti iz Francuske, Italije, Njemačke i Velika Bri-tanije imali su udjel od 55% 2008. g.), no u novije vrijeme povećava se udjel turista iz Afrike (posebno iz Južnoafričke Republike, Reuniona i Mauricijusa zbog blizine i višeg životnog standarda) te Azije (najviše iz Uje-dinjenih Arapskih Emirata) (tab. 3, sl. 8). Prostorna distribucija turista pokazuje istu pravilnost kao i druge gospodarske grane – 2008. godine je čak 49% turista odsjelo na Mahéu, 26% na Praslinu, 6% na La Digu-eu, 9% na jahtama i cruiserima i samo 10% na ostalim otocima 10% (3). Razlog takvoj distribuciji možemo naći u veličini otoka i prostornoj strukturi naseljenosti, što ima za

Sl. 8. Sastav posjetitelja Sejšela prema kontinentu 2008. godineIzvor: Migration and Tourism Stati-stics 2008., http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

Mjesto Država Brojposjetitelja

Udjel (%)

1. Francuska 31 386 19,7

2. Italija 23 818 15,0

3. Njemačka 21 222 13,4

4. Ujedinjeno Kraljevstvo 13 816 8,7

5. JAR 8 219 5,2

6. Rusija 6 569 4,1

7. Švicarska 5 268 3,3

8. Mauricijus 4 086 2,6

9. UAE 3 553 2,2

10. SAD 3 116 2,1

IIzvor: Migration and Tourism Stati-stics 2008., http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)

Tab. 3. Broj posjetitelja i udjel u uku-pnom broju posjetitelja Sejšela 2007. godinu prema zemlji prebivališta (prvih deset zemalja)



58

posljedicu raspored smještajnih kapaciteta i turističku ponudu.

Negativna vanjsko-trgovinska posljedica je nerazvijenosti industrije pa je vrijednost uvezene robe 2007. g. bila 2,3 puta veća od vrijednosti izvezene robe (8). Osim konzer-virane tune, koja se većinom izvozi u Fran-cusku i Ujedinjeno Kraljevstvo, vrijednost ostalih izvezenih proizvoda nema veliku važnost. Vrijednost re-eksporta, posebno naftnih derivata, slična je vrijednosti izvo-za domaćih proizvoda, a izvozi se također u Ujedinjeno Kraljevstvo i Italiju (13). Osim poljoprivrednih proizvoda (većinom iz Fran-cuske i Španjolske), uvoze se i gotovo svi

energenti i industrijski proizvodi, posebno nafta iz Saudijske Arabije (25% vrijedno-sti uvoza) te strojevi i prijevozna sredstva iz Singapura, Njemačke, Japana i Ujedi-njenog Kraljevstva. Glavni uvozni partneri (2007. g.) su stoga Saudijska Arabija, Sin-gapur, Francuska i Španjolska (13). Glavno trgovinsko središte države je Victoria, preko koje se odvija cjelokupna vanjska trgovina (zračnim i pomorski prijevozom). Iz luke u Victoriji, koja je glavni opskrbni centar za brodove, postoje redovite trajektne linije za Praslin i La Digue, dok je zračni prijevoz do ostalih otoka rezerviran za kvarljive i skupe proizvode.

zaključak Razvijeni turizam i visoki BDP po stanovniku stvaraju dojam razvijenosti gospodarstva.

No, dok demografski procesi pokazuju da se Sejšeli sve više približavaju razvijenim ze-mljama i sve više „odskaču“ od ostatka Afrike, gospodarstvo se još uvijek ne može smatrati razvijenim. Ovisnost o uvozu gotovo svih prehrambenih i industrijskih proizvoda pokazuje slabu razvijenost poljoprivredne i industrijske proizvodnje, a prenapuhani uslužni sektor pokazuje ovisnost gospodarstva o turizmu. Ovisnost o jednoj gospodarskoj grani karak-teristična je za većinu afričkih zemalja pa se Sejšeli mogu usporediti primjerice s Ekvator-skom Gvinejom, iza čijeg se visokog BDP-a po stanovniku krije ovisnost o izvozu nafte. Za uspješan budući razvoj sejšelskog gospodarstva potrebno je aktivirati poljoprivredu i razviti industriju temeljenu na uvoznim sirovinama te tako smanjiti ovisnost o uvozu.

literatUraCALvoCorEssi, P. (2003): Svjetska politika nakon 1945. (ur. Budiša, D.), Nakladni zavod Globus, Zagreb.kLADNik, D. (1992): Sejšeli, Geografski obzornik 39 (3), 4-11 Ljubljana.NATEk, k., NATEk, m. (2005): Države svijeta (ur. Borovac, I.), 3. izdanje, Mozaik knjiga, Zagreb Nejašmić, i. (2005): Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knji-ga, Zagreb.TArTTEr, J. r. (1995): Indian Ocean country studies: Seychelles, http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/sctoc.html (20.06.2009.)


59

izvoriAtlas svijeta (ur. Klemenčić, M.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007.CIA, The World Factbook, http://www.cia.gov/library (22.06.2009.)Migration and Tourism Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Population and Vital Statistics 2008, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Seychelles in Figures 2008 Edition: Population and Vital Statistics, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Seychelles National Meteorological Service, http://www.pps.gov.sc/meteo/index.html, (16.06.2009.)Seychelles-Mauritius Plateau, Encyclopædia Britannica Online, http://www.britannica.com/EBchec-ked/topic/537259/Seychelles-Mauritius-Plateau (02.06.2009.)Statistical Abstract 2007: External Trade, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Statistical Abstract 2007: Migration and Tourism, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Statistical Abstract 2007: National Accounts, http://nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Statistical Abstract 2007: Population and Vital Statistics, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)Statistical Abstract 2007: Prices, Wages and Employment, http://www.nsb.gov.sc/ (21.06.2009.)The Islands Encyclopedia oceandots.com, http://www.oceandots.com/indian/mascarene/ (02.06.2009.)The Seychelles Islands: The Official Destination Website for the Seychelles Islands, http://www.seychelles.travel/en/home/index.php (29.06.2009.)

ivan ŠulC, Preddiplomski istraživački studij geografije, III. godinaGeografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetHeinzelova 20, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

61

KAKO MOTIVIRATI UČENIKE? - NEKOLIKO PRAKTIČNIH PRIMJERA

elizaBeTa TrepoTeC marić

„Biti jako motiviran za nešto“ može značiti da netko mobilizira sve snage da bi postigao nešto određeno, da ga ništa ne može odvratiti od toga te da mu je pred očima samo još njegov cilj, da je na njega fiksiran i da se neće smiriti prije negoli ga ostvari. Motivacija kod učenika djeluje na ishode učenja i jedna je od najteže mjerljivih komponenti.

Kako mi kao učitelji možemo povećati in-trinzičnu (unutarnju) motivaciju naših učeni-ka? Bitno je naglasiti da je mogućnosti i na-čina mnogo, ali i svi naši učenici su različiti pa ono što će nekome dati pokretačku sna-gu nekoga će ostaviti potpuno ravnodušnim. U teoriji to bi izgledalo ovako: prilagodimo ono što se uči učeničkim interesima, unesi-mo emocije, energiju, dinamiku, postavimo rokove, uvodimo novosti i raznolikosti u na-stavu, potičimo radoznalost, povežimo ono što se uči s osobnim životom učenika (s do-gađajima u obitelji, u susjedstvu, s etapom njihovog razvoja, s ljubavi, zdravljem), po-

tičimo radoznalost, pomognimo učenicima samostalno postaviti svoje ciljeve… Uvijek kad pročitam ili čujem neko teorijsko preda-vanje poželim vidjeti kako to izgleda u razre-du. Osobno najviše „koristi“ imam od kon-kretnih primjera koje sutra mogu primijeniti u nastavi. Stoga bi me posebno razveselilo ako mojih nekoliko primjera može obogatiti rad u nastavi i biti prvi korak uspješne na-stave.

Ovaj članak temelji se na prezentaciji koju sam pripremila za stručno vijeće učite-lja geografije Koprivničko-križevačke župa-

Uvod

62

nije. Pregledavajući svoje pripreme izabra-la sam nekoliko primjera motivacije koji se mogu primijeniti u različitim dijelovima sata. Boja glasa, dramaturgija, dinamičnost, po-zitivnost, uvjerljivost i motiviranost učenika teško se mogu dočarati ovim člankom, ali nadam se da aktualnost, primjenjivost, su-vremenost, zanimljivost i metodičnost mogu dati pozitivan impuls pri realizaciji sadržaja geografije u osnovnoj školi.

5. razred

tema: oBlik i veličina zemlje

Prvi susret s geografijom mora biti pose-ban kako bi učenici bili zainteresirani za rad i motivirani više nego za druge predmete. Na početku sata možemo s učenicima izra-diti jedrenjak od papira koji ćemo iskoristiti u dokazivanju oblika Zemlje. Kako? Vozimo naš jedrenjak po dnevniku i pozovemo ne-koliko učenika da nam pokažu koji dio je-drenjaka su najprije ugledali (tražimo da se učenici prošeću i dodirnu rukom dio koji su prvi ugledali). Nakon toga vozimo jedrenjak do ruba dnevnika i jednostavno ga pustimo da padne na pod. Kad bi Zemlja bila ravna ploča što bi se dogodilo kad bi otplovili pre-daleko? Učenici sami zaključuju o posljedi-cama i pokušavaju shvatiti strah srednjovje-kovnih ljudi od putovanja u nepoznato. Tek tada uzimamo globus i taj naš isti jedrenjak vozimo po njemu. Ponovno tražimo od ne-koliko učenika da pokažu dio koji su najprije ugledali. Sada učenici zaključuju da su ugle-dali jarbol (najviši dio broda), a ne najbliži prednji dio jedrenjaka i da je Zemlja okru-glog oblika. Kako bi bili uvjerljiviji možemo pustiti snimku približavanja broda s pučine.

Sl. 1. Demonstracija plovidbe jedrenjaka po ravnoj ploči

Sl. 2. Demonstracija približavanja broda s pučine

elizabeta trepotec: KAKO MOTIVIRATI UČENIKE? - NEKOLIKO PRAKTIČNIH PRIMJERAGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 61-65




63

tema: prirodNa boGatStva i očuvanje okoliŠa

Ova nastavna tema je izrazito bitna za ra-zvijanje ekološke svijesti učenika. Činjenica je da banalna tema poput razvrstavanja ot-pada može biti prilično komplicirana i može od nas tražiti dodatno informiranje. Kako bi koncentracija i motivacija učenika bila cijeli sat na zadovoljavajućoj razini treba sve eta-pe sata dobro osmisliti, a ne samo uvodni dio. Znamo da smo u tome uspjeli kad uče-nici sami kažu: “već je zvonilo, tako mi je brzo prošao ovaj sat“, a ne „kad će zvoniti za kraj sata, tako mi je dosadno“.

U završnom dijelu sata učenike podijeli-mo u 5 timova.

1. tim - dobije kutiju (od cipela) punu ot-pada; zadaci tima su:

a) razvrstati sadržaj kutije u nekoliko hrpi-ca (papir, biorazgradivi otpad, plastika, ba-terije, staklo, guma, opasni otpad, limenke). U kutiju treba staviti i tetrapak, tkaninu, kovi-nu (npr. ključ), tablete i neki drugi otpad koji će izazvati rasprave među učenicima kako ga razvrstati. Nakon rasprave sljedi ponov-no razvrstavanje, po drugom, a potom po trećem kriteriju.

b) sortirati otpad na onaj koji se može i onaj koji se ne može reciklirati

c) na kraju sortirati otpad prema kontej-nerima koje imaju učenici u mjestu stanova-nja/školovanja

Zaključci će proizlaziti nakon svakog odrađenog zadatka.

2. tim - dobije sliku šume koja se sječe zbog izgradnje ceste; zadaci tima su:

a) izdvojiti pozitivne i negativne strane gradnje ceste kroz šumu

b) obrazložiti koje stajalište zastupaju

3. tim - dobije sliku biciklista s maskom na licu koji je zapeo u prometnoj gužvi; zadatak tima je:

a) predložiti kako bi se smanjila onečišće-nost zraka u velikim gradovima

4. tim - dobije sliku hidroelektrane i vjetro-elektrane; zadaci tima su:

a) izabrati izvor energije

b) obrazložiti i argumentirati svoj izbor

5. tim - zadaci tima su:

a) nabrojiti nekoliko lokalnih i globalnih ekoloških poremećaja

b) navesti jedan primjer kako lokalni eko-loški poremećaj može postati globalni

Napomena: ako planiramo rad tako da svaki tim obavi svih pet skupina zadataka, za realizaciju treba cijeli školski sat

Sl. 3. Kutija s otpadom kojeg učenici trebaju sortirati i razvrstati prema una-prijed dogovorenim kriterijima (staklo, baterije, papir, plastika, guma, opasni otpad, bio otpad)





64

6. razred

tema:mekSiko

U uvodnom dijelu sata zadamo učenici-ma da nacrtaju prve asocijacije vezane uz Meksiko. Neki učenici će odmah nacrtati kaktus, sombrero, pončo ili bocu tekile. Jed-na učenica mi je rekla kako gleda meksičke sapunice, ali ne zna kako bi to nacrtala. Za-što tražiti od učenika baš da nacrtaju? Ve-ćina učenika su vizualni tipovi i na taj način svakom od njih će se urezati u sjećanje ne-koliko tipičnih i prepoznatljivih slika. Tek na-kon tog zadatka možemo zajedno napraviti ili pročitati strip koji smo unaprijed pripremili koristeći prepoznatljive slike Meksika.

7. razred

tema:UjediNjavaNje eUrope

Napravimo prezentaciju TKO SAM JA?

U prvom slajdu počinjemo od najopće-nitijeg pojma, a u svakom sljedećem doda-

jemo neko prepoznatljivo obilježje sve dok svi učenici ne shvate o čemu je riječ. Bitno je da nakon svakog slajda učenici koji su odgonetnuli konačno rješenje zapišu rješe-nje u bilježnicu. Kasnije učenici mogu sami izraditi slične zadatke pa ih možemo primi-jeniti kod ponavljanja ili čak i provjeravanja nastavnih sadržaja.

tema: prometNi SUStav i prometNa povezaNoSt eUrope

Ulazeći u razred s velikom vrećicom pu-nom igračaka moji učenici su bili toliko zna-tiželjni da nisu mogli dočekati da izvadim to što sam donijela. Kad sam počela vaditi i slagati na stol gledali su me u čudu i pitali: „Hoćemo li se sad igrati igračkama?“ Na stol sam posložila automobil, brod, vlak, kami-on, avion, kovertu, telefon i slamku (igrač-ke sam posudila od svog četverogodišnjeg sina). Učenici su prišli stolu i odabrali nešto od toga. Morali su obrazložiti zašto su oda-brali baš tu igračku (granu prometa), koje su prednosti i nedostaci pojedinih grana pro-meta… Radi veće zanimljivosti postavljala sam im pitanja kao da se natječu: tko će prvi stići, tko će prenijeti najviše tereta, tko će potrošiti najmanje novaca i sl. Oni učenici koji nisu uspjeli uzeti niti jednu igračku izvu-kli su karticu s odgovorom, a morali su po-staviti pitanje tako da dobiju točno takav od-govor kakav piše na kartici. Takav zadatak može učenicima zadavati prilično teškoća jer obično odgovaraju na pitanja, a vrlo rijet-ko postavljaju pitanja (posebice geografska pitanja).

Sl. 2. Učenici pogađaju „Tko sam ja“ nakon svakog prikazanog retka slajda


65

8. razred

U cilju aktualizacije i povezivanja nasta-ve geografije sa stvarnim životom odlučila sam zadati učenicima kontinuirano praćenje dnevnog tiska, različitih časopisa, tv emisi-ja, teletexta i sl. Na početku nastavne godi-ne pitam učenike koje novine kupuju njihovi roditelji i to si zabilježim. U listopadu zadu-žujem učenike da izrezuju članke koje mo-žemo povezati s nastavom. Oni učenici čiji roditelji ne kupuju nikakav dnevni ili tjedni tisak dobivaju zadatak pokrivanja časopisa u školskoj knjižnici (Geografski horizont, Meridijani, Drvo znanja, Modra lasta, Na-tional geographic …) i praćenja ttxt-a ili tv dnevnika. Na početku svakog sata učenici donose članak i izvijeste ostatak razreda u 4-5 rečenica o tome što su doznali. Dogo-vorili smo i broj članaka za pojedinu ocjenu. Kako je svaki početak težak tako u početku ima i članaka iz crne kronike ili sporta no kroz neko vrijeme učenici shvate bit proble-ma pa onda i taj članak iz crne kronike bude o izlijevanju nafte iz cisterne.

tema: prirodNo i proStorNo kretaNje StaNovNištva

Novinski članci bombastičnih naslova po-buđuju znatiželju. Članak iz Večernjeg lista Hrvati u austrijskoj vladi direktno povezuje navedenu nastavnu temu, gradišćanske Hr-vate i njihov ugled u Austriji kao značajne nacionalne manjine. Iz takvog članka učeni-ci mogu povezati nastavno gradivo i staviti ga na jednu višu razinu.

tema: prirodNa i kUltUrNa baštiNa GorSke HrvatSke

Članak pod nazivom Gacka poznatija u Japanu nego u Hrvatskoj zainteresira sva-kog učenika, a tek kad pročitam Ličko Le-šće i o ribičiji na kojoj bi zavidjeli mnogi u Japanu nastane muk jer većina mojih uče-nika nije ni čula za Ličko Lešće. I onda je to potpuni bingo.

zaključak

Motivacija kod učenika djeluje na ishode učenja i jedna je od najteže mjerljivih kompo-nenti. Mogućnosti i načina motivacije je mnogo, ali i svi naši učenici su različiti pa ono što će nekome dati pokretačku snagu nekoga će ostaviti potpuno ravnodušnim. Koristeći sve svoje potencijale, razmjenom iskustava i stalnim usavršavanjem pokušavamo motivirati i sebe i naše učenike za rad jer je suvremena nastava aktivan proces u kojem sudjelujemo ravnopravno.

literatUra:rhEiNBErg, f. (2004): Motivacija, Slap, Jastrebarsko

elizaBeTa TrepoTeC marić, prof. geografije i povijestiOŠ KalinovacDravska 6, 48361 Kalinovac, Hrvatska, e-mail: [email protected]

67

Za ovu priliku izabrani su pojmovi vred-novanje i ocjenjivanje. Pojam vrednovanja obuhvaća aktivnosti kojima se dolazi do obavjesti kako i koliko se ostvaruju ciljevi na temelju postavljenih kriterija. Ocjenjivanje podrazumjeva davanje ocjena na temelju neke određene ljestvice (brojčane) ili s po-moću tekstualnog opisa onoga što se ocje-njuje.

zašto plakat?Izradom plakata učenicima omogućuje-

mo učinkovito praktično djelovanje ili «uče-nje činjenjem». To je oblik rada za koji uče-nici pokazuju veliki interes i jednostavno mogu riješiti tehničke probleme oko njegove izrade. Kroz njegovu izradu pruža im se mo-gućnost razvoja kreativnosti pri odabiru ma-terijala, oblikovanju plakata i pri iskazivanju vlastitog doživljaja zadane teme.

VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE PLAKATA

jasenka kovačević

Svaka ljudska aktivnost sadrži u sebi i potrebu da se pomoću nje dođe do određenog cilja. Posebno ako se određenom aktivnošću želi postići određeni učinak, onda iz te aktivnosti proizlazi i potreba da se ustanovi i njena učinkovitost. Postupak ustanovljavanja učinkovitosti određene ak-tivnosti, u pedagoškoj praksi ima različite oblike zbog čega onda i različite nazive. Neki od njih su: ispitivanje, ocjenjivanje, vrednovanje, provjeravanje, procjenjivanje, kontroliranje, mjerenje...

68

što je plakat?Riječ je njemačkog porijekla, u rječnicima

i leksikonima najčešća su ovakva pojašnje-nja:- slikovno-tekstualni oglas, izložen na jav-

nom mjestu- veliki tiskani oglas ili objava na javnom

mjestu, likovno izveden tako da privuće pa-žnju- veliki oglas izvježen na sveopće čitanje- predstavljanje zadane teme na jasan, pre-

gledan i privlačan način- oglas napisan na papiru većeg formata,

izložen na javnom mjestu

bitNe oSobiNe plakata:ČITLJIVOST uključuje veličinu i vrstu slo-

va:- naslov plakata čitljiv najmanje s 2 m- podnaslov i tekst čitljivi s najmanje 1,5 m- vrsta slova najčešće Times New Roman ili Helvetica- izbjegavati različite tipove slova, podvlače-nje slova i sjenčanje

preGledNoSt - tema treba biti obrađena sistematično i u logičnom slijedu- treba imati: uvod, opis, razradu i zaključak

dopadljivoSt- kompozicija treba imati pravilan raspored elemenata plakata i obuhvaća: naslov, tekst, slike, grafikone, podatke o autoru i sl.

GlavNi elemeNti plakata

- naslov (uočljiv, zauzima središnji položaj)- tekst (obrađena građe, tekst sažeti i pre-

raditi)- fotografije, crteži, tablice, grafički prika-zi, karte... (ispod svakog prikaza treba biti objašnjenje što predstavlja)- podaci o autoru, datum izrade i korišteni izvori (u donjem dijelu)- estetski elementi (boja, okvir, međupro-stor, rubovi, stil)- poželjan je kontrast boja podloge i boje teksta, boja može biti u funkciji teme (npr. obrada voda – plavo)- međuprostor treba biti usklađen s dijelovi-ma plakata i može se ispuniti bojom ili tek-stom- okvir i rubovi trebaju biti usklađeni – treba paziti na udaljenost elemenata plakata od samog ruba- stil – koristiri zanimljiva rješenja i truditi se biti originalan- količina slova (teksta) – pojedinačni tekst može imati najviše 15 redova, a sveukupni tekst oko 500 riječi (najviše do 1500)

Prije izrade plakata učenici trebaju biti upoznati s načinom i kriterijima ocjenjivanja i vrednovanja njihovog rada i uratka. Po-znavanje tih kriterija smanjuje «frustracije» i učenika i učitelja, smanjuje se nerazumje-vanje i nezadovoljstvo (ne) postignutim re-zultatima.

Vrednovanje i ocjenjivanje učeničkih ra-dova ne treba biti samo sebi svrha, njihova svrha treba biti u funkciji cjelovitog razvoja učenika. Da bi to bilo, učenici moraju biti upoznati s elementima vrednovanja i krite-rijima ocjenjivanja.

jasenka kovačević: VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE PLAKATAGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 67-71






69

primjeri učeničkih radova različiTe uspjeŠnosTi







70

primjeri vredNovaNja i ocjeNjivaNja plakata

Primjer 1.

Elementi vrednovanja Odličan Vrlo dobar Dobar Dovoljan Bodovi

PreglednostPregledan, čitljiv, sadržaj dobro organi-ziran

Mnogo građe koja nije dovoljno jasno i logično orga-nizirana

Nedovoljno pregledan, sa-držaj prikazan nepotpuno, površnost pri izradi plakata

Nepregledan, puno propusta pri prikaziva-nju sadržaja, površnost pri izradi plakata

UrednostNatpisi dobro ističu ključne ideje

Nedostaju neki ključni pojmovi, pojedini dijelovi plakata nisu povezani s na-slovom plakata

Nedostaje mnogo važnih ideja i ključnih riječi, navede-ni su manje važni pojmovi i podaci

Nedostaje mnogo važnih ideja i ključnih riječi, navode se nevažni poj-movi i podaci

Likovna raznolikost

Mnogo slikovne građe s legen-dom i objašnje-njem, likovno zanimljiv i origi-nalan plakat

Likovno manje originalan plakat, slikov-na građa nije popraćena objašnjenjem

Likovno povr-šan i nezani-mljiv plakat

Likovno povr-šan, nedorađen plakat

Originalnost

U donjem desnom kutu plakata nave-deni su autori, datum izrade i korišteni izvori

U donjem desnom kutu plakata nave-deni su autori, datum izrade i korišteni izvori

Autorstvo pla-kata navedeno je nepotpuno

Autorstvo pla-kata navedeno je nepotpuno ili djelomično točno

Ukupno bodova:

Ocjenjivanje plakata

Bodovi Ocjena20, 19, 18 5

17, 16, 15 4

14, 13, 12 3

11, 10, 9 2


Bodovi Ocjena12, 11 5

10, 9 4

8, 7 3

6, 5 2


71


Bodovi Ocjena12, 11 5

10, 9 4

8, 7 3

6, 5 2

Elementi vrednovanja

Rad zadovoljava (1) Uspješan rad (2) Izvrstan rad (3) Bodovi

Znanje– poznavanje

temeOsnovno poznava-nje građe

Prilično dobro poznavanje teme, uočavanje bitnog, dobro zaključivanje, ponekad površno ili nesigurno

Izuzetno kvalitetno i široko poznavanje teme, povezivanje sadržaja s drugim predmetima (daje primjere iz života)

Načinizlaganja

teme

Potrebna pomoć u izlaganju (čitanje), ponekad nesigurno, teškoće u izraža-vanju

Jasno, sigurno i sa-mostalno; izražava-nje uz manju pmoć (čitanje)

Vrlo lijepo osmišljen nastup, izražavanje sigurno, izražajno i samostalno

Aktivnost Radi redovito uz po-ticaj i pomoć drugih, slabije se snalazi u pronalaženju izvora podataka

Uredan odnos pre-ma radu, pomaže prijateljima u radu, koristi više izvora podataka

Predlaže ideje, ali prihvaća i tuđe mišljenje, pomaže prijateljima i potiče ih na rad, veoma se dobro služi različitim izvorima podataka

Kreativnost Rad uredan, sa svim potrebnim elemen-tima

Rad vrlo dobro osmišljen i pregle-dan, jasno izražava glavnu ideju

Rad daje jasan pregled teme, origi-nalan je, zanimljiv ili duhovit

Ukupno bodova:

Primjer 2.

jasenka kovačević, dipl. geogr.OŠ «Vladimir Nazor»Franje Marinića 9, 35000 Slavonski Brod, Hrvatska, e-mail: [email protected]

73

GEOGRAFSKI KOORDINATOR

anTun Barić

Inovacije u nastavi općenito, a također i u pogledu nastavnih pomagala dobro su došle. Prema mišljenju Agencije za odgoj i obrazovanje Geografski koordinator bi mogao biti korisno nastavno pomagalo u nastavi geografije, poglavito mlađe dobi učenika. Pomagalo ima naziv geografski ko-ordinator zato što pomoću njega prikazujemo geografske koordinate (geografsku širinu i dužinu).

Radeći preko 44 godine u nastavi geo-grafije u osnovnoj školi, primijetio sam da učenici vrlo teško usvajaju znanje o geo-grafskoj širini i dužini. Tu se javljaju elemen-ti geografije, astronomije, matematike, navi-gacije itd. Prema definiciji geografska širina je kutna (lučna) udaljenost od ekvatora na sjever i jug, a dužina od početnog meridi-jana na istok i zapad. U teškom shvaćanju biti ove nastavne jedinice utvrdio sam četiri problema koji učenicima stvaraju poteško-će. Prvi problem je shvatiti KUTNU udalje-nost. Na pomagalu te kutove VIDE, mogu ih sami povećavati ili smanjivati. Tako je zadovoljen jedan od najvažnijih didaktičkih principa, princip zornosti. Na taj način uče-

nje je umnogome olakšano i uspjeh ne bi smio izostati. Drugi problem je LUČNA uda-ljenost. Prikazivanjem kuta, istovremeno se prikazuje i luk. Treći problem su stupnjevi Vidjevši ih nacrtane i označene brojevima, mijenjajući sami na pomagalu, shvaćanje je mnogo lakše. Četvrti problem je taj što se koordinate mjere i zamišljaju iz središta Ze-mlje. Jednostavnim tehničkim zahvatom na pomagalu, točno i jasno je vidljivo da se sva mjerenja vrše iz središta Zemlje.

Osim naprijed navedenog, pomaga-lo može poslužiti i kod obrade geografske mreže. Gledajući vodoravnu kružnicu (crve-no) stvara se dobra predodžba ekvatora i paralela uopće. Gledajući okomitu kružnicu

74

Sl. 1c. Geografski koordinator Sl. 1d. Geografski koordinator

Sl. 1b. Geografski koordinatorSl. 1a. Geografski koordinator

anTun Barić: GEOGRAFSKI KOORDINATORGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2009, 73-75

75

dobro se vidi pola kružnice (bijelo) početni meridijan, a nasuprotna polovica (plavo) meridijan 180°. Držim da je ovakvo jedno-stavno pomagalo vrlo korisno u nastavi, bez obzira na upotrebu računala i ostalih suvre-menih pomagala.

Naprava stoji na okruglom drvenom stal-ku (1). Iz sredine stalka diže se metalni no-sač (2). Na taj nosač, 25 cm od vrha prema dolje, je pričvršćena žičana kružnica (3), promjera 50 cm u okomitom položaju. De-sna polovica je obojena bijelo i predočava početni meridijan. Druga polovica je plava i predočava meridijan 180°. Točno po po-lovici okomite kružnice pričvršćena je isto takva kružnica (4) u vodoravnom položaju u odnosu na podlogu. Obojena je crveno i predočava ekvator. Tako je načinjen jedno-stavan model Zemlje. Vrh metalnog nosača nalazi se točno u sredini obadvije kružnice (sredini Zemlje).

Najvažniji dio izuma je krug promjera 20 cm koji je podijeljen na stupnjeve (stupanjski krug) (5). Posebno je prikazan na slici 3. Po-dijeljen je na stupnjeve od 0 na jednu stranu do 180 stupnjeva, tako i na drugu stranu. Krug je stražnjom stranom pričvršćen na dr-venu kockicu (9). Vidi se i na slici 4. U sredi-štu kruga učvršćene su vijkom dvije jednake kazaljke kao na satu, iste dužine. Jedna je nepomična (fiksna) (6). Druga je pomična (7). Kada je krug svojom kockom (9) na po-leđini nataknut donjom stranom kocke na nosač u sredini, stoji okomito, slika 1. Tada je nepomična kazaljka (6) usmjerena točno na spoj početnog meridijana i ekvatora, te označava 0 stupnjeva. Tada se pomična ka-

zaljka može pomicati gore-dolje (sjever-jug) do 90 stupnjeva. Tako se prate kutovi geo-grafske širine. Kada je stupanjski krug na-taknut na nosač suprotnom plohom kocke (9), krug se našao u vodoravnom položaju, slika 2. Nepomična kazaljka opet pokazuje 0 stupnjeva, a pokretna se kazaljka rukom slobodno pomiče lijevo ili desno (istok-za-pad) od 0 do 180 stupnjeva. Tako zorno i jednostavno pokazujemo geografsku duži-nu.

Izum je relativno velik (65x50 cm) da bi se demonstracija na njemu mogla dobro pratiti u cijeloj učionici. Pet godina sam ga ispro-bavao u razredu i bio sam zadovoljan rezul-tatima u odnosu na prijašnji rad bez njega. Pomagalo je prvenstveno namijenjeno za rad u osnovnoj školi. No, može se koristiti i u srednjoj školi, a također i u visokoškol-skoj nastavu u kolegiju Metodika nastave geografije.

Sl. 2. Geografski koordinator (65x50cm)

jasenka kovačević, dipl. geogr.OŠ «Vladimir Nazor»Franje Marinića 9, 35000 Slavonski Brod, Hrvatska, e-mail: [email protected]

76 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009

Nova godina u TRANSILVANIJI

marijaN birUš

Dragi moji, ako razmišljate gdje dočeka-ti novu 2010., pogledajte što se događalo društvu od par purgera lani. Ponoć se odbro-javala ni manje ni više - nego u Transilvaniji, u Rumunjskoj, i to dva puta (naša i njihova, oni su druga vremenska zona)! Akteri su bili Ana, Davor i moja malenkost. Bilo je dosta zgodno. Putovali smo preko Budimpešte, 15-tak sati. Odredište je bio grad Cluj (Cluj-Napoca), ali smo malo šarali i po okolici, u krug od 60-ak kilometara.

Cluj ima 300 000 - 400 000 stanovnika. Ima jako puno Mađara, možda preko 50%,

kao što u Transilvaniji ima oko 2 000 000 ljudi te narodnosti. Transilvanija (koju Ma-đari zovu Erdelj, a zove se i Sedmogradska) sve je do 1920. pripadala Mađarskoj. Grad Cluj na mađarskom se zove Kolozsvar, a na njemačkom Klausenburg.

U vrijeme starih Rimljana ovdje je bilo naselje ili utvrda Napoca. U srednjem vije-ku naseljavali su se Mađari, ali i rudari Sasi iz Njemačke jer je Transilvanija vrlo bogata rudama.

Na svakom stupu rumunjske zastave. Iznenadila nas je kreativnost i otkačenost kad smo uočili da su u nacionalnim bojama i klupe po gradu, koševi za smeće te stupići uz nogostupe!

Grad je jako važan za povijest Mađara - među ostalim u njemu je rođen poznati

foto

: Mar

ijan

Bir

ušPUTOPIS

Sl. 1. Franjevačka crkva s natpisima na mađarskom ukazuje na raskošnu katoličku...

77GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009

ugarsko-hrvatski kralj iz 15. st. Matija Kor-vin čiji spomenik dominira središnjim trgom. Obilježena mu je i rodna kuća.

Grad izgleda izvrsno, nimalo zaostalo - srednjoeuropski stil gradnje. Dio grada s ta-kvim starim i lijepim zgradama je dosta ve-lik. Ima mnogo crkava, a geografi bi ovako objasnili njihovu prisutnost i razmještaj: ri-mokatolička katedrala (gotika iz 14. st.) smještena je na glavnom trgu, u njegovoj sredini. Građena je u vrijeme kad su gotovo svi stanovnici bili katolici, kao tada jedina bo-gomolja u gradu. Reforme u Zapadnoj Crkvi i ovdje dobivaju pristaše - kako luteranske, tako i kalvinske baštine. Evangelička lute-ranska crkva s natpisima na njemačkom je-ziku (vjernici su većinom Nijemci - Sasi) iz-građena je na uglu glavnog trga, a odmah

do nje je kalvinistička crkva s natpisima na mađarskom. Kad god smo prolazili, bile su zaključane, pa ih nažalost nismo vidjeli iznutra. Saborna pravoslavna crkva, vrlo li-jepa, izgrađena je tek 1930-ih u kombinaciji rumunjskog i bizantskog stila, kad je Tran-silvanija pripala Rumunjskoj zbog čega se u Cluj i cijelu pokrajinu doseljava mnogo Ru-munja, pravoslavaca. Stoga je ona izvan najužeg centra, ali na sredini velikog i lijepo ukrašenog trga. Kako je koja zajednica dobi-vala vjernike, tako si je gradila crkvu, a naja-traktivnija mjesta zauzimana su kronološkim slijedom. Grkokatoličku crkvu nismo uspjeli vidjeti, ali sinagogu jesmo. Tako u gradu ima jako puno crkava, vrlo bogato i lijepo ukra-šenih, sve jedna raskošnija od druge - pravi srednjoeuropski ugođaj. Postoji čak i nešto

Sl. 2. ... a jedna od kalvinskih na boga-tu protestantsku baštinu Transilvanije

Sl. 3. Tu je i jedna od pravoslavnih. U Transilvaniji je bogat i pravoslavni mo-naški duh

foto

: Mar

ijan

Bir

uš

foto

: Mar

ijan

Bir

uš


gradonačelnik vam je jako domoljuban.

U međuvremenu smo se našli u gradiću Turdi (Turda), 30-ak kilometara južno od Cluja. Tamo nas je za prvog mraka u svom restoranu ugostio sam Drakula. Ostalo je legenda...

(Kažu da se vampiri ne vide na slici, kao ni u ogledalu. Ovdje smo još svi na broju.)

Rumunjski jezik je nastao od latinskog (za grad, recimo, kažu municipul ! ). Ali ima-ju i oko 20% slavizama! Kažu ,,rob’’, ,,slu-ga’’, ,,zabava’’, ,,molitva’’, ,,dragi’’... Sve do 1860. pisali su ćirilicom, koja se dosad nije održala čak ni u crkvenoj upotrebi. Rumunj-ska pravoslavna crkva prihvatila je i gregori-janski kalendar tako da Božić, recimo, slave istog dana kad i katolici.

što nas je zapanjilo: semafor za pješake koji ima prikazan sat koji odbrojava sekunde ko-liko će još trajati zeleno ili crveno!

Postoji i vrlo lijep botanički vrt, kojega na-žalost nismo vidjeli, a ni muzeje koji su ve-ćinom bili zatvoreni(!). Cluj je pun fakulteta i raznih škola. Kulturno je središte transilva-nijskih (erdeljskih) Mađara.

U hotelu smo pitali je li ovih dana praznik - zbog zastava. “Bio je 1.12.” “Pa zašto su vam zastave ostale?” “Pa tako”. Nešto smo naslutili - vjerojatno je u pitanju balkanski sindrom. I bio je.

Pitanje nam nije dalo mira pa smo pita-li čovjeka koji je bio jedan od organizatora putovanja - Rumunj, plesač u Baletu zagre-bačkog HNK-a, što je to sa zastavama. Veli,

Sl. 4. Sinagoga je također u središtu grada

Sl. 5. Suvremene interpolacije-zgrada Banke Transilvanije

foto

: Mar

ijan

Bir

uš

foto

: Mar

ijan

Bir

uš


Da li zbog druženja s Drakulom ili ne-čega drugog, tek, palo nam je na pamet da malo upoznamo i okolicu Cluja (osim Tur-de). Dok smo se raspitivali za red vožnje vlakova, jedan starac s rumunjskom kapom (sveprisutnom kapom), je stajao iza nas u redu kojeg smo stvorili dok smo se pola sa-ta sporazumijevali sa ženom na informaci-jama (zbog čega se apsolutno nitko nije bu-nio, a žena nam je u bilježnicu pisala sve što nam je trebalo). Kad je čuo da smo stranci, vuče mene za rukav. ,,Kaj ‘e?’’ ,,God bless you.’’ Više nije znao reći na engleskom, ali govorio je osmijeh.

Stigli smo u grad Dej, 60 km sjeverno od Cluja, ima 15-ak tisuća ljudi. Naša prisutnost

odmah je izazvala zanimanje lokalaca koji, kad su vidjeli da se slikamo, nisu mogli suz-držati želju da se ne slikaju i oni s nama!

U Deju također ima svih vrsta bogomolja, među ostalima i sinagoga. Na središnjem trgu glavno je zdanje lijepa kalvinistička cr-kva.

Idemo dalje gradom, koji je gotovo pust oko dva sata popodne na samu Novu go-dinu. Ušli smo u jednu pravoslavnu crkvu. Super izgleda. U njoj nikog osim žene - sa-kristanka, zvonarica. Mi se motamo po cr-kvi, a ona će nama, ,,Ote sim!’’ (žena ne go-vori ništa osim rumunjskog!). Otvorila nam prostor iza ikonostasa. ,,Pogledajte si.’’ veli. Onda nam donese blagoslovljeni kruh od kojega se na kraju liturgije dijeli nafora. Ja hoću odlomiti komadić, a ona znakovima govori ,,Ne, ne, uzmi cijeli.’’! Kasnije, dok smo prebirali ikonice, spomenuta žena izva-di jedan bunt pa rukama i nogama veli ,,Ove su za vas.’’. Svatko si uzme jednu. ,,Hvala, hvala.’’ ,,Ne, ne, sve si uzmite.’’! ,,Hvala, i pozdravite protu!’’

I tako smo prošli u crkvi u Deju.

Na stanici u gradu upoznali smo jednu mladu odvjetnicu. Vrlo je lako stupiti u raz-govor s ljudima. Kao da to jedva čekaju. Veli da zarađuje 100 €. Nikad nije bila izvan Ru-munjske. Živi s roditeljima.

Društvo zarađuje najviše toliko. Cijene su otprilike upola manje nego u Hrvatskoj. Ali cijena benzina je slična onoj kod nas. Ipak je dojam da se puno ljudi vozi. Prevladava-ju rumunjski auti ,,Dacia’’ (to su nazvali po Dačanima koje su Rimljani osvojili i roma-nizirali). Očekivali smo drugačiji vozni park, ali jedva smo našli ponekog trabanta da ga pokažemo Ani.Sl. 6. Cluj - glavni trg

foto

: Mar

ijan

Bir

uš


Cluj izgleda stvarno srednjoeuropski, a ,,srednjoeuropština’’ je neosporni dio njego-ve prošlosti. Ali ni sadašnje stvari puno ne zaostaju - otvorilo se dosta dućana zapad-nog izgleda (blještavilo, uređeni). Na rubu grada, ,Metro’’, a u centru nekoliko trgo-vačkih centara tipa i veličine ,,Importanne galerije’’. Tu je i robna kuća koja izgledom nimalo ne zaostaje za nekom u Njemačkoj i sl. Ispod pokretnih stepenica čitamo ,,Rade Končar’’.

No, pustimo sad Radu, idemo u Gherlu!

U Deju nismo imali baš pregršt sadržaja pa ni najveći kreativac nije mogao smisliti način kako provesti još nekoliko sati on-dje. Tako raspoloženi odlučili smo upoznati još jedan grad na pruzi Cluj-Dej. To je bila Gherla (zanimljiv je način na koji smo pitali

željezničare da li vlak na koji ulazimo, stoji u Gherli, mjestu između Deja i Cluja - tre-ba uračunati da tada još nismo znali kako se naše odredište zove, znali smo samo da na trasi postoji još jedan gradić između ovih stanica, a oni ni riječi engleskog)...

Siđemo u toj Gherli. U mjestu se grade dvije pravoslavne crkve (kao i jedna u Deju). Na središnjem trgu je rimokatolička, vrlo velika i lijepa. Postoje još tri pravoslavne, od kojih jedna manastirska i nekoliko pro-testantskih. Gherla je nesto veća od Deja - 20 000 duša.

Odmah na stanici sretnemo čovjeka kojeg zamolimo da nas slika. Poželio nam je sve najbolje uz višestruki rukoljub našoj Ani.

Hodamo gradom tražeći restoran, ali i neki tipični socijalistički pejzaž da nam bude

Sl. 7. Rumunjsko selo između Cluja i Deja

foto

: Mar

ijan

Bir

uš

81

scenografija za slikanje na temu ,,I tu smo bili!”.

Spontano nam se na slikama pridružu-ju i starci i djeca... Kolika god su oni nama atrakcija (s kapama i slično), tolika smo i mi njima. Turisti ovdje nisu tako česti gosti. Je li u pitanju nova grana turizma - turizam na realsocijalističkim pejzažima?!

Upoznajemo dvije cure pitajući ih za restoran. U smjeru je u kojem idu i one. Pričamo o životu u Rumunjskoj, znaju engleski. Jedna studira teologiju, druga povijest. Pitamo ih u kojim su sve zemlja-ma bile. ,,Are you kidding?!’’ Pitamo jesu li čule za Hrvatsku. Jesu. ,,Imali ste rat.’’ veli. ,,Točno.’’ I tako se razvezao razgovor na-dasve ugodni. Nešto kasnije jedna pita ,,A zašto su ratovali Srbi i Hrvati?’’ (...)

Restoran je u onom smjeru, ako je koji otvoren, ali najvjerojatnije nije. Ali su zato svi internet kafići otvoreni. One ne vole za-laziti u njih jer je zadimljeno.

,,A kamo vi idete?’’ ,,U crkvu..’’ ,,A kad vam počinje večernja?’’ (i oni tako kažu) ,,U četiri.’’ ,,Pa onda kasnite, sad je 16:10!’’. ,,Da.’’ konstatiraju one bez imalo uzrujava-nja, požurivanja, želje da se otarase čudnih turista i njihove priče. Ničim nisu pokazale da im se žuri (zbog našeg zadržavanja, nota bene), nego su se uljudno družile koliko god je trebalo. Gerle iz Gherle, svaka čast!

Opet je padao mrak. Rumunjska pripada istočnoeuropskoj vremenskoj zoni - tamo je sat više. Mrak je padao, češnjaka je pone-stajalo... ‘Ko je ostao, pričat će...

Posljednje večeri šetali smo malo po Clu-ju (djelomično povampireni). Nismo mogli vjerovati koliko toga još nismo vidjeli - zato smo otišli još jednom, sutra po danu, makar i neposredno prije puta.

I na kraju, što reči, nego - jedno super pu-tovanje, jedan super, super doživljaj, jedno upoznavanje sa zemljom u kojoj goveda još uvijek vuku kola po polju, ali koja ima veliki gospodarski potencijal. U kojoj sunce izlazi ranije, ali ranije i zalazi, u kojoj se smijeh vampira miješa s osmjesima djece i ljudi ve-likog srca. Osim pomalo tužne sadašnjosti, Transilvanija ima vrlo bogatu prošlost, vrlo lijepu prirodu i - obećavajuću budućnost. Rumunjska ima potencijal veći od Hrvatske (nafta, plin, zlato, veličina), a ne zaboravimo da su u članstvu EU od 01. 01. 2007. Ali oni koji su putovali po svijetu, kažu da što je zemlja gospodarski siromašnija, to su ljudi bolji.

mr. sc. marijan BiruŠ, prof. geogr.OŠ Sesvetska SopnicaSopnička 69, 10360 Sesvete, Hrvatska, e-mail: [email protected]


80-godišnjica života

dr. sc. Ivo Baučić

Dr. sc. Ivo Baučić, red. prof. rođen je 8. 11. 1929. godine u Omišu u Hrvatskoj u rad-ničkoj obitelji. Geografiju je diplomirao 1954. godine na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu u Zagrebu na kojem je i doktorirao 1966. s temom disertacije: “Cetina - razvoj reljefa i cirkulacije vode u kršu”. Kao asistent u Geografskom zavodu zaposlen je od 1956. godine, 1968. izabran je za docenta, a u razdoblju od 1972. - 1977. godine bio je u zvanju izvanrednog profesora.

Tijekom svog nastavnog zvanja predavao je slijedeće kolegije: Metode socijalno -geografskih istraživanja, Geografske osnove turizma, Geografija jugoistočne Europe i Geografija Sovjetskog saveza. Na poslijediplomskom studiju u razdoblju od 1968. do 1977. godine predavao je studiju Elementi regionalizacije. Pročelnik Geografskog odjela bio je u razdoblju od 1970. do 1972. godine. U šk. god. 1972/73. i 1973/74. bio je prodekan i predsjednik Upravnog odbora Prirodoslovno - matematičkog fakulteta u Zagrebu, te član Sveučilišne skupštine od 1973. - 1975.

U razdoblju od 1966. do 1968. znanstveno je specijalizirao u SR Njemačkoj na Geografskom institutu Tehničkog sveučilišta u Muenchenu kao stipendist Fundacije A. v. Humboldt.

U početnom razdoblju znanstveno-istraživačkog djelovanja bavio se problematikom morfologije i hidrologije krša, a od 1965. godine usmjeren je osobito na istraživanja iz područja socijalne geografije. Od 1967. godine intenzivnije je započeo istraživati vanjske migracije iz Jugoslavije. Od 1970. godine pročelnik je novoosnovanog Odjela za migracije pri Institutu za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, a vlastitim snagama pokreće i utemeljuje i djelovanje Odjela za migracije (1971.) koji je 1977. godine prerastao samostalnu znanstvenu jedinicu, u Centar za istraživanje migracija. Iste godine dr. sc. Ivo Baučić prelazi s Prirodoslovno - matematičkog fakulteta u Centar za istraživanje migracija te preuzima dužnost direktora, voditelja istraživačkog rada i urednika.

Od 1970. godine član je komisije za vanjske migracije Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske. Isto tako bio je i član Odbora za iseljeništvo pri Savjetu za odnose s inozemstvom Sabora SR Hrvatske. U Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u Parizu izabran je za jugoslavenskog korespondenta za sistematsko praćenje vanjskih migracija, te je kao ekspert iste međunarodne organizacije sudjelovao u više rasprava o problematici vanjskih migracija. U statusu tzv. nezavisnog eksperta Europskog savjeta sudjelovao je na Drugoj europskoj konferenciji o stanovništvu u Strasbourgu. Također je sudjelovao s referatima na brojnim međunarodnim i domaćim skupovima na kojima se raspravljalo o toj tematici.

KRONIKA


Godine 1984. prelazi na Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, a 1988. na Pomorski fakultet Dubrovnik, Studij u Splitu, gdje je predavao kolegije: Pomorska geografija i Pomorska meteorologija.

Dr. sc. Ivo Baučić bio je urednik serije “Migracije radnika” u “Radovima Instituta za geografiju Sveučilišta u Zagrebu”, “Biltena Centra za istraživanje migracija” i publikacije “Rasprave o migracijama”.

Objavio je 4 knjige, 74 znanstvena rada i 83 stručna rada, te 27 priopćenja na znanstvenim skupovima, pretežito iz područja vanjskih migracija i demografije.

Da je dr. sc Ivo Baučić domaće i svjetski poznato ime dokazujemo i time što je bio predavač na Međunarodnom poslijediplomskom studiju o europskim integracijama pri Europskom institutu Sveučilišta u Amsterdamu gdje je predavao kolegij “Migracije i procesi integracije u Europi” (1974.-1983.). Predavao je i na Sociološkom institutu Sveučilišta u Zuerichu kolegij “Sociologija migracija”, te na Sveučilištu u Essenu tijekom 1977./78. godine. Na Sveučilištu Ann Arbor u Michiganu predavao je kolegij “Suvremene europske migracije” (1978./79.). Također je bio kodirektor i predavač na tečaju „Mediteranske studije“ Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku u razdoblju od 1978. do 1985. godine. Kao ekspert surađivao je s brojnim međunarodnim institucijama koje se bave pitanjima vanjskih migracija, osobito s OECD, ILO, UNESCO, Europskim savjetom i UNPD. Bio je potpredsjednik istraživačkog komiteta za migracije pri Međunarodnom sociološkom udruženju, a od 1990. do 1993. godine bio je i savjetnik za demografiju Predsjednika Republike Hrvatske. Također je bio i član Vijeća za demografski razvitak pri Ministarstvu razvitka i obnove Republike Hrvatske.

Navršavanjem 80-+og rođendana dr. sc. Ive Baučića čast nam je predstaviti bogatu stručnu biografiju našeg kolege geografa koji ne samo da je zadužio geografsku struku već i ostale kolege iz društvene i humanističke struke koji su danas zaposlenici Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, kojeg je upravo dr. sc. Ivo Baučić osnivač!

Rebeka MesaRić Žabčić


EUROGEOEuropean Association of Geographers

Europsko udruženje geografa ili EUROGEO (European Association of Geographers) ove godine slavi 30 godina od svoga osnutka. EUROGEO je nevladina i neprofitna orga-nizacija osnovana 1979. godine s ciljem okupljanja europskih geografa svih usmjerenja, kako bi promovirala geografiju, posebice europsku dimenziju u geografskom obrazovanju. EUROGEO zbog toga surađuje s organizacijama i tijelima na europskoj razini, organizira konferencije i ostala događanja te predstavlja geografska istraživanja i analize. Naglasak je dan i na lobiranje te davanje preporuka vladajućim strukturama s ciljem promocije geogra-fije, rješavanja problema te unapređenja života. Tako je 1989. godine EUROGEO primio službeni konzultantski status za Vijeće Europe, a 2004. godine taj je status pretvoren u stalno članstvo.

EUROGEO održava redovite susrete, konferencije i druga događanja. Ovogodišnja kon-ferencija održana je na obali Egejskoga mora, u turskom gradu Ayvaliku. Izdavačka djelat-nost obuhvaća izdavanje novina (e-newsletter) za članove, knjiga, prezentacija i konferen-cijskih priopćenja. U planu je i pokretanje časopisa European Journal for Geography. Od 1999. godine posebna pažnja se pridaje upotrebi interneta, multimedije i komunikacijskih tehnologija s ciljem kvalitetnog odgovora na nove geografske izazove i mogućnosti koje pružaju ti novi oblici komunikacije, obrade i prikazivanja prostornih podataka.

Članstvo u EUROGEO može biti pojedinačno ili preko organizacija. Članovi redovito pri-maju novine (e-newsletter) i obavijesti o konferencijama, a dostupni su im posebni sadržaji na mrežnim stranicama udruge. Više informacija o EUROGEO, aktivnostima i konferenci-jama saznajte na www.eurogeography.eu

Priredio: ivan čanjevac

INFO KARTICA

86 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009KARTA GOVORI

promjena Broja sTanova za odmor i rekreaCiju u Gradovima i općinamapriobalNoGa dijela HrvatSke od 1991. do 2001.

Izvori: Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava,31. 3. 1991., Stanovi za odmor i rekreaciju po naseljima, Dokumentacija 929, DZS, Zagreb, 1996. Popis stanovništva kućanstava i stanova 31. 3. 2001., Stanovi prema načinu korište-nja po gradovima/općinama, Drugo izdanje, DZS, Zagreb, 2003. http://www.dzs.hr/Popis%202001/popis20001.htm


Popisom stanovništva 2001. godine u obalnim i otočnim dijelovima Hrvatske evidenti-rano je 107 741 stan za odmor i rekreaciju od 182 513 takvih stambenih jedinica u Hrvat-skoj. Vikendaštvo je u Hrvatskoj, između 1991. i 2001. zbog intenzivnije apartmanizacije u usporedbi s ranijim razdobljima pokazalo nešto jače izraženu tendenciju koncentracije u prostoru svoje inicijalne jezgre – hrvatskom priobalju, koje je zabilježilo znatno veći relativni porast broja stanova za odmor i rekreaciju (12,02%), od Hrvatske u cjelini (3,21%). Ipak, za razliku od prethodnih međupopisnih razdoblja, između 1991. i 2001. u čak 49 od 132 jedinice lokalne samouprave hrvatskoga priobalja (37,12%; na slici označene nijansama plave boje) zabilježeno je smanjenje broja vikendica, dok je povećanje evidentirano u njih 83 (62,88%; na slici označene nijansama crvene boje). Indeks promjene broja vikendica (broj stanova za odmor i rekreaciju 2001./broj stanova za odmor i rekreaciju 1991.×100) u gradovima/općinama hrvatskoga priobalja kretao se između 566,67 (Kanfanar) i 23,63 (Ploče), u prosjeku 112,02.

U promatranom je razdoblju vikendaštvo, nešto usporenije, ali svejedno evidentno na-stavilo, jačati u većini gradova i općina Sjevernoga hrvatskog primorja, s iznimkom onih u riječkoj gradskoj regiji, dok je u gradovima i općinama na njegovu južnom dijelu, uglavnom zabilježilo brojčano smanjenje. Iznimku predstavljaju dijelovi Sjeverne Dalmacije (primorje Novigradskog i Karinskog mora s otocima Pagom i Virom, kao i dijelovi obale između Zadra i Šibenika), kao i neki Srednjodalmatinski (Brač, Hvar, Vis) i Južnodalmatinski otoci (Kor-čula, Lastovo). Na Kvarneru i u Istri, dijelovima hrvatskoga priobalja pošteđenih izravnih razaranja u Domovinskome ratu, proces jačanja vikendaštva iz prethodnih desetljeća na-stavio se, premda usporenije, dok je u najvećem dijelu priobalja Dalmacije došlo do zastoja u razvojnim tendencijama sekundarnoga stanovanja.

Za stagnantni trend razvoja vikendaštva u značajnom broju gradova i općina hrvatsko-ga priobalja, međutim, nisu razlog isključivo posljedice rata, nego i sve raširenija praksa deklariranja stanova za odmor i rekreaciju kao stalno nastanjenih stanova, osobito u oko-lici velikih gradova – npr. Rijeke, Zadra, Šibenika, Splita, Dubrovnika - kao i prijavljivanja vikendica kao privremeno nenastanjenih stanova, odnosno stanova u kojima se isključivo obavlja djelatnost radi ostvarivanja financijskih beneficija.

vuk TvRTko opačić

88 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009DOGAĐANJA

O MEĐUNARODNOJ GODINI ASTRONOMIJE 2009

Međunarodni astronomski savez (IAU) i organizacija UNESCO proglasili su 2009. godi-nu međunarodnom astronomskom godinom (International Year of Astronomy; IYA 2009). To je ujedno i 400. obljetnica prvog astronomskog promatranja uz pomoć teleskopa kojeg je proveo Galileo Galilei. IYA, koja nosi slogan „Svemir: na vama je da ga otkrijete“, zami-šljena je kao godina manifestacija koje će doprinijeti populariziranju astronomije. Ova ma-nifestacija će biti održana na međunarodnom, ali i nacionalnom te lokalnom nivou gdje su za nacionalne programe odgovorna nacionalna središta. U Hrvatskoj je uloga nacionalnog organizacijskog središta pripala Hrvatskom astronomskom društvu (HAD).

Glavne smjernice IYA 2009. su što većem broju ljudi omogućiti pogled kroz teleskop kako je to prije 4. stoljeća učinio Galilei te putem medija što bolje informirati javnost o svim značajnim otkrićima i pojavama na nebu u 2009. godini. Borba protiv prekomjerne umjetne rasvjete (popularno nazvane svjetlosno onečišćenje) je također jedan od važnih ciljeva za IYA 2009. U ovaj projekat do sada se uključilo preko 90 zemalja svijeta, a očekuje se uku-pan broj od 140 zemalja sudionica.

Nadamo se da će se što veći broj hrvatskih astronoma amatera i ljubitelja astronomije uključiti u ovaj program i tako doprinjeti sveukupnoj popularizaciji astronomije koja u da-našnjem društvu često biva zaboravljena.

Popis svih projekata u Republici Hrvatskoj vezanih za IYA 2009:“Popularna predavanja u Baranji”Povijest hrvatske astronomijeTragom astronomije u hrvatskih pisaca “Zvijezde na dlanu”“100 sati astronomije”SSHFD-astro2009 Javna opažanja za građanstvo ,”star party” ,astrofotografiranje i izložba

astrofotografijaIzrada stalnog postava modela Sunčevog sustavaProjekt: “Park zvjezdanog neba - Lastovo” Putujuća izložba: “Najljepše slike Svemira”Poetsko-znanstvenopopularni performance “Noć je posuta zvijezdama” Galileo Galilei – život i djelo Umjetnička vizija Svemira s početka svemirske ereAstronomija u školi i naseljuPopularizacija astronomije po školamaPredavanja pet vrhunskih znanstvenika

http://www.astronomija2009.org/foto

: Bor

na F

uers

t-B

jeliš


Iz programa manifestacija MGA u Hrvatskoj:

26. lipNja 2009. održan je 1. fesTival sunCa i svjeTlosTi u Crkvi sv. križa u ninu

U Ninu je održan prvi Festival sunca i svjetlosti u crkvi sv. Križa koji je organizirala Turi-stička zajednica grada Nina. Projekt je pokrenut u godini astronomije budući je povezan sa sunčevom svjetlosti i crkvom sv. Križa, starohrvatskom crkvom iz 9. st. koja je popularno nazvana najmanjom katedralom na svijetu. Prvi Festival je pokrenut s ciljevima: razvoj nove turističke atrakcije uz promatranje igre sunca u crkvi sv. Križa za vrijeme ravnodne-vice odnosno suncostaja, poticanje na osnivanje astronomskog društva mladih u Ninu, promocija astronomskog i arhitektonskog značaja crkve sv. Križa u Ninu koju neki znalci uspoređuju sa Stonehengeom.

Priredio: jaša čalogović

foto

: Bor

na F

uers

t-B

jeliš

90 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009DOGAĐANJA

91GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009DOGAĐANJA

16. DRžAVNO NATJECANJE Iz GEOGRAFIJE Primošten, 12.-14.05.2009.

5. razredrang ime i prezime škola mentor bodovi

1. Petar Orlić OŠ Josipa Račića, Zagreb Brigita Gajski Sti-perski 92

2. Domagoj Bradač OŠ Otok, Zagreb Irena Prša 89

3. David Zima OŠ Ivana Filipovića, Osijek Antonija Kuti 86


1. Matej Vereš OŠ Višnjevac, Osijek Nevenka Ivković 92,5

2. Vladimir Mustapić OŠ Vladimira Nazora, Vinkovci Milenko Zovko 91

3. Martin Malović OŠ Trnsko, Zagreb Danijela Barić 90,5


1. Marko Kaštelan OŠ Borovje, Zagreb Mirjana Miknić 98

2. Mislav Glibo OŠ Zvonimira Franka,Kutina Anka Puljarić 88

3. Porin Mašić OŠ “Ivan Goran Kovačić”, Slavon-ski Brod Blanka Marinović 84,5


1. Katarina Pavlek OŠ Većeslava Holjevca, Zagreb Lidija Borko 92

2. Albert Škegro OŠ Savski Gaj, Zagreb Branka Grgurev 91,5

3. Dado Gladović OŠ Josipovac, Josipovac Danijela Dragičević 91



1. Vivien Mitrović Gimnazija Pula, Pula Ljiljana Milin 86

2.-4. Marko Dujić Srednja škola Bartola Kašića, Grubišno Polje Miljenko Kljaić 85

Mihovil Hrgović Srednja škola Sesvete, Zagreb Ljiljana Kovačić 85

Mavro Božičević III. gimnazija, Split Antonio Vrbatović 85


1. Karlo Lugomer XV. gimnazija, Zagreb Lidija Krušlin 99,5

2. Luka Kordić I. gimnazija, Zagreb Goranka Marković 98,5

3. Blaž Car-Pavlic Srednja škola Vrbovec, Vrbovec Jelena Matijević Vuković 88,5


1. Siniša Čikić Gimnazija Bjelovar,Bjelovar

Anka Starčević-Lukšić 92

2. Petra Lacković Druga gimnazija Varaždin,Varaždin Mirjana Zagorc 90

3. Marko Stijić Gaudeamus, Osijek Branko Matišić 89,5


1. Nino Malešić Prva sušačka hrvatska gimnazija, Rijeka Sandra Škrlj 93

2. Goran Grdenić V. gimnazija, Zagreb Mirjana Božičković 85,5

3. Martin Nonković IV. gimnazija “Marko Marulić”, Split

Dražena Glamuzina Perić 82

pRiRedila: MaRTina jakovčić

93GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009DOGAĐANJA

105. kongres američkih geografa, Las Vegas, Nevada, 22.-27. ožujka 2009.

Ovogodišnji kongres udruge američkih geografa (Association of American Geographers) bio je jedan od najvećih sa 6.400 prijavljenih sudionika i 4.300 održanih referata. Osnovan kao kongres udruge geografa SAD i Kanade, kongres je odavno prestao biti samo “američ-ki” i ove godine je bila prisutna znatna internacionalizacija u smislu i sudionika i tema -- čak 20% sudionika bilo je iz 61 države izvan SAD. Velikom odazivu je nesumnjljivo pridonjelo i to što je mjesto održavanja bio poznati Las Vegas, jedna od vodećih turističkih atrakcija u SAD.

Iako su kockarnice glavni razlog dolaska za mnoge posjetitelje, Las Vegas se uspješno promovira i kao jedan od globalnih središta zabave, uključujući i zabavu za obitelji s malom djecom. Kao niti jedan drugi grad na svijetu, Las Vegas pruža svojim posjetiteljima – kojih ima više od 39 milijuna godišnje – mogućnost da istovremeno putuju kroz prostor i vrijeme: da proputuju kroz Italiju od antičkog Rima (Ceasars Palace), preko jezera Como iz devet-naestog stoljeća (The Bellagio) do renesansne Venecije (The Venetian). Paris (Paris Las Vegas) je tek stotinjak metara udaljen od New Yorka (New York-New York), a zatim slijedi svijet piramida i faraona (Luxor). Cijeli taj svijet, uključujući i “stratosferu” (u obliku tornja s pogledom na cijeli grad i njegovu okolicu) izgrađen je uzduž desetak kilometara duge ave-nije poznate pod popularnim imenom Strip (službeno: Las Vegas bulevar).

Razvoj Las Vegasa prošao je kroz nekoliko faza. Europski počeci naselja datiraju iz 1830-tih od skromne trgovačke postaje na starom španjolskom putu (Old Spanish Trail) koji je vodio preko Santa Fe do Kalifornije. Kasnije, sredinom 19. stoljeća, mormonski misi-onari su počeli graditi utvrdu i mrežu za navodnjavanje, iako su uskoro napustili Las Vegas i povukli sa sobom mormonske doseljenike u Salt Lake City. Današnji Las Vegas zahva-ljuje svoj razvoj gradnji željezničke pruge na samom početku 20. stoljeća, kada postaje glavna postaja na pola puta između Salt Lake Citya i Los Angelesa. Gradnja željeznice, a kasnije njezino održavanje omogućilo je razvoj lokalne industrije kao i ostalih usluga tipič-nih za “željezničke” gradove toga vremena, uključujući barove i javne kuće.

Gradnja Hoover brane na rijeci Colorado tridesetih godina 20-tog stoljeća smatra se prekretnicom za razvoj Las Vegasa u svjetsku metropolu kockanja; nakon nekoliko godi-na zabrane, kockanje je bilo ponovo dozvoljeno, a s tim počinje i gradnja prvih modernih kasina. Kako su Hoover brana i umjetno jezero Mead u neposrednoj blizini Las Vegasa postali nove turstičke atrakcije, to se počinje u Las Vegasu razmišljati o turističkoj ponudi u širem smislu. Izgradnja konferencijskog centra, koji upravo ove godine slavi 50-tu godišnji-cu, simbolizira ovaj noviji ekonomski razvoj na kombinaciji poslovnog, iluzornog, kičastog, šokantnog i jedinstvenog.

Zadnjih dvadesetak godina turistička ponuda je u znaku mega-gradnje, od grandioznog Mirage iz 1989, do Wyn Las Vegasa, jednog od najvećih i najluksuznijh hotela/casina,


otvorenog 2005. Izgleda da jedino trenutačna gospodarska recesija može usporiti daljnje natjecanje ka većem, luksuznijem, i često bizarnijem.

Od 5.000 stanovnika 1931., grad Las Vegas je narastao na više od pola milijuna sta-novnika u 2000., a sa predgrađima u metropolitansko područje od 1,8 milijuna stanovnika. “Grješni grad koji nikada ne spava” ne privlači samo turiste, već i nove doseljenike; između 1990. i 2000., stanovništvo metropolitanskog Las Vegasa poraslo je 83,4% i time ga svr-stalo na prvo mjesto među 383 metropolitanskih područja u SAD po stopi rasta.

Službeno otvaranje kongresa bilo je obilježeno plenarnom sjednicom posvećenoj bu-dućnosti vode i vodoopskrbe na američkom zapadu, što nije slučajnost; ograničeni vod-ni resursi su kritičan faktor ove makroregije (Nevada, Utah, Kalifornija i Arizona) koja je zadnjih godina doživljavala po svemu sudeći nezaustavljivi rast stanovništva i popratnu urbanizaciju.

Kongres se odvijao u 59 sekcija, tako da je u svakom trenutku 59 osoba ili referiralo, ili sudjelovalo u panel diskusiji ili objašnjavalo svoj istraživački rad pred izloženim posterom. Dnevno je održavano do 295 sekcija od ranih jutarnjih s početkom u 8:00 do večernjih koje su završavale tek nešto prije 21:00.

Od regionalnih tema, Azija je dominirala sa 27,7% od ukupno 575 referata sa regional-nim fokusom. Slijedi Latinska Amerika sa 24,2%, te Afrika sa 19,0%. U usporedbi sa prijaš-njim godinama, interes za Europu (11,1%), te posebno za Istočnu Europu (4,7%) i Rusiju (2,6%) znatno se smanjio. To je odraz kombinacije nekoliko faktora. Prvo, regionalni fokus odražava porijeklo sudionika; inozemni sudionici češće prezentiraju teme iz regija u kojima žive i rade; to se posebno odnosi na veliki broj stranih studenata na poslijediplomskom studiju u SAD koji za svoje dizertacije izabiru teme iz svoje zemlje. Također je to odraz op-ćeg interesa za Aziju, posebno Kinu i Indiju, zemlje od posebnog ekonomskog i strateškog interesa za SAD.

Od “klasičnih” geografskih tema dominirale su teme iz urbane geografije (6,9% od uku-pno 5.834 referata/postera), okoliša (6,2%) te kulturne geografije (6%). Teme iz GIS-a (ne-postojećeg prije dvadesetak godina) bile su na četvrtom mjestu (5%), ispred ekonomske geografije (4,8%) i političke geografije (4,7%). Slijede teme iz prostorne analize i modelira-nja (3,7%), te planiranja (3,0%).

Globalne promjene relativno su nova tema; ovogodišnje mjesto među 10 najpopuranijih tema na kongresu (2,9% od ukupnog broja) odražava interes i angažiranje geografa u su-vremenim tokovima na lokalnoj i globalnoj razini.

Slijedi četrdesetak tema, što klasičnih (kao na primjer historijska geografija, primjenjena geografija, ruralna geografija), što novijih (kao na primjer feministička geografija, geografija kriosfere) (tab.1).

U usporedbi sa kongresom iz 2007. u San Franciscu može se zaključiti da nije došlo do značajnih promjena; većina najpopularnijh tema je ostala ista (sl.1)

Kao što se moglo vidjeti i prošlih nekoliko godina, nema teme za koju geografi nisu po-kazali interes. Ako prema raznolikosti tema i pristupa prihvatimo da je geografija “sve što geografi rade,” onda možemo ustvrditi da je ovogodišnji kongres ponovo proširio granice naše discipline.


Posebnu pažnju uvijek privlači tradici-onalni “govor prošlog predsjednika AAG.” Thomas Baerwald posvetio je svoj govor odnosu geografije prema ostalim disciplina-ma te ulozi geografa u interdisciplinarnoj su-radnji. Uzimajući u obzir specifičnu prirodu geografske discipline, Baerwald je naglasio da je geografija zapravo interdisciplinarna po svom karakteru što joj omogućava rela-tivno laku integraciju s ostalim disciplinama. Također je govorio o izazovima koji iz te interdisciplinarnosti proizlaze u konkuren-ciji za financiranje istraživačkih projekata sa ostalim disciplinama, posebno u slučaju glavne američke fundacije, NSF (National Science Foundation).

I na kraju, kao i zadnjih par godina, po-stavlja se pitanje: zašto nema više interesa među hrvatskim geografima za AAG?

dR. sc. veRa pavlaković kočiUniversity of Arizona

Senior Regional Scientist/Associate Professor(Viši regionalni znanstvenik/Izvanredni prof.)

[email protected]

Sl. 1. 20 najpopularnijih tema 2009. godine u usporedbi sa 20007. godinom (% od ukupnog broja prijavljenih tema)Opaska: za nazive tema od 1 do 20, vidjeti tabli-cu 1. Sudionici su kod prijave sami svrstali svoje izlaganje u jednu ili više od jedne kategorije, ako se tema preklapala.

Izvor: Autoričina obrada podataka iz kongre-snih programa

Tab. 1. Prijavljeni referati prema tematskom području, 2009

96 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009PRIKAZI

„Sva naša oružja:zARAzNE BOLESTI, ČELIK I PUŠKE“Algoritam, Zagreb, 2007., 507 str.

Dana 16. studenog 1532. dogodio se, prema riječima Jareda Diamonda, profeso-ra geografije na sveučilištu UCLA, najdra-matičniji trenutak u odnosima Europljana i američkih urođenika. U gradu Cajamarca susreli su se Atahualpa, car Inka i apsolut-ni monarh najveće i najnaprednije države Novog svijeta i Pizzaro, predstavnik svetog rimskog cara Karla V. (tj. španjolskog kralja Karla I.), monarha najmoćnije države u Eu-ropi. Iako je Pizzaro sa svojih 168 vojnika bio na nepoznatom terenu, bez kontakta sa Španjolcima i izvan dometa bilo kakvog po-jačanja, a Atahualpa usred vlastitig carstva s milijunima podanika i izravno okružen s 80 000 vojnika, Pizzaro je zarobio Atahu-alpu već nakon nekoliko minuta, držao ga zatočenim osam mjeseci, iznudio najveću otkupninu u povijesti, a zatima ga ubio. Za-robljavanje Atahualpe bilo je ključno za eu-ropsko osvajanje carstva Inka, a Daimond ga naziva „odlučnim trenutkom u najvećem sukobu moderne povijesti“ (str. 74), jer su čimbenici koji su omogućili Pizzaru da zatoči Atahualpu u svojoj biti isti oni koji su odredili ishod niza sličnih sukoba između kolonizatora i urođenika u drugim dijelovima svijeta. Kako se Daimond sam pita u podnaslovu poglavlja Susret u gradu Cajamarca, zbog čega car Inka nije zarobio španjolskog kralja Karla I.?

Ubrzo nakon što je izašla 1997. god., knjiga „Guns, Germs and Steel“ (u nas nespretno prevedena kao „Sva naša oružja“) privukla je pažnju kako medija, tako i širokog spektra stručnjaka iz različitih područja znanosti. Koristeći interdisciplinarni pristup, kombinirajući geografiju, povijest, biologiju i klimatologiju Jared Diamond je nastojao dati odgovor na kompleksno pitanje zašto su euroazijske civilizacije preživjele i pokorile ostale civilizacije svijeta, pritom odbacujući uvjerenja o bilo kakvoj rasnoj, genskoj ili intelektualnoj superior-nosti jednih u odnosu na druge. Ističući da su se gotovo sva velika postignuća civilizacije dogodila na području Euroazije, Diamond tvrdi da je razlog tome – geografija, točnije ra-zlike u okolišu koje su nakon posljednjeg ledenog doba bile povoljnije upravo u području doticaja kopnenih masa Euope i Azije.


U području starih civilizacija tzv. Plodnog polumjeseca prirodnogeografski faktori bili su najpovoljniji za rast i razvoj više različitih vrsta žitarica (visokohranjivog ječma i pšenice koje je također bilo jednostavno sijati) i životinja pogodnih za pripitomljavanje. Jedan od razloga početne prednosti euroazijskih civilizacija u odnosu na one iz novog svijeta leži u činjenici da se kopnena masa Euroazije prostire u smjeru istok-zapad što omogućuje veću raznolikost unutar biljnih kultura i njihovo križanje radi izdvajanja povoljnih karakteristika, te omogućava lakše širenje kultura i inovacija diljem kontinenta zbog sličnosti u klimi i ciklusima godišnjih doba. Poljoprivredna proizvodnja, smatra autor, superiorna je nad lo-vačko-sakupljačkom jer stvara viškove hrane, omogućava razvoj gradova i specijalizaciju rada koji dalje generiraju nove komparativne prednosti. Osim toga, područje euroazijskih kontinenata naseljavale su životinje poput konja i deva koje je bilo lako pripitomiti u svrhu transporta, koze i ovce koristile su se za mlijeko i izradu odjeće, kokoši i svinje također su lako pripitomljavane i korištene za ljudske potrebe. S druge strane, domorodačko sta-novništvo Amerike imalo je pristup kukuruzu koji je manje hranjive vrijednosti od pšenice i ječma i treba se sijati zrno po zrno, a stanovnici Subsaharske Afrike pristup slonovima, lavovima i leopardima, dok je od žitarica zastupljeno bilo proso. Lanac posrednih i nepo-srednih uzroka koji je započeo komparativnim prednostima u uzgoju hrane, a koje autor detaljno analizira i sumira u tri glavna faktora, guns (oružje), germs (bakterije) i steel (čelik), na kraju je i doveo do Pizzarovog trijumfa.

Poglavlja ove knjige podijeljena su u četiri dijela. Prvi dio (str. 35-89) daje sažetak ljud-ske evolucije s naglaskom na promjene u okolišu od posljednjeg ledenog doba, te zavr-šava opisom sukoba naroda s različitih kontinenata nakon njihovog prvog međusobnog kontakta. U drugom dijelu (str. 89-205) Diamond se bavi onim što smatra najvažnijom konstelacijom krajnjih uzroka dominacije euroazijskih civilizacija – razlikama u proizvodnji hrane u različitim dijelovima svijeta. U trećem dijelu (str. 205-313) prati se evolucija klica karakterističnih za gusto napučena područja i povezanost zaraznih klica s usponom proi-zvodnje hrane, te uzroci i posljedice pojave pisma i tehnoloških inovacija. Četvrti dio knjige (str. 313-433) nazvan je Oko svijeta u pet poglavlja gdje autor na svaki od kontinenata primjenjuje teorije i činjenice iz prethodnih poglavlja.

Knjiga „Sva naša oružja“ smatra se jednom od najznačajnijih djela na temu povijesti okoliša u posljednje vrijeme, a svom autoru pribavila je i Pulitzerovu nagradu 1998. godine, te nagradu Britanskog kraljevskog društva. Holistički pristup i interdisciplinarnost kompa-rativne studije o razvoju društava kvalitete su koje ovu knjigu čine dobro došlim i izuzetno zanimljivim doprinosom u objašnjavanju složenih odnosa čovjeka i okoliša kroz povijest.

MaRin cviTanović

98 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009PRIKAZI

Sense of Place, Health and Quality of Life (urednici John Eyles i Allison Williams), Ashgate, Hampshire, 2008., 221 str., engleski jezik

Knjiga Sense of Place, Health and Quality of Life kolekcija je radova više autora, nastala na temelju zajedničkog interesa u istraživanju, odnosno razmatranja kako se međusobno pro-žimaju pojmovi „osjećaj mjesta“, zdravlje i kvaliteta života.

Osnovna ideja knjige jest ovu kompleksnu i teško defini-rajuću materiju pokušati dovesti u što jasniju vezu, pri čemu je upotrijebljeni interdisciplinarni pristup pridonio na vrijednosti zbirke u cjelini. Autori članaka su većinom geografi, no psiho-lozi, filozofi i planeri također su dio tima koji je zajedno radio na rasvjetljavanju ove problematike. Središnje pitanje na koje knjiga nastoji dati odgovor jest, na koje se sve načine mani-festiraju veze i utjecaji „osjećaja mjesta“ na psihičko i fizičko zdravlje pojedinca ili zajednice. Krajnji cilj je pridonijeti sazna-njima temeljenim na istraživanju mjesta u kontekstu boljeg ra-zumijevanja okoline kao jednog od determinirajućih faktora za zdravlje. Konkretni rezultati ovih i sličnih istraživanja trebali bi biti uvršteni u procese planiranja u svrhu razvoja što kvalitet-nijih okolina za život.

Knjiga je sastavljena od trinaest poglavlja koja ilustriraju već spomenutu kompleksnu po-vezanost navedenih pojmova. Uz uvodno, prva tri poglavlja, autora Eyles i A. Williams, De-Miglio i A. Williams, Relph te Stefanovic, problematiku stavljaju u kontekst, donose iscrpan pregled literature o „osjećaju mjesta“ i zdravlju te promišljaju o pojmovima u humanističkom i filozofskom smislu. Sljedeća dva poglavlja su prvenstveno metodološka. A.Williams s koautorima, te Elyes predstavljaju različite pristupe i kvalitativne metode koje se mogu upotrijebiti za proučavanje odnosa „osjećaj mjesta“ – zdravlje.

Slijedi serija poglavlja koja nas preko studija slučaja upoznaje s varijabilnošću i slože-nošću ovih pojmova upravo njihovom derivacijom kroz različite interdisciplinarne spektre. Manzo na primjeru jedne američke četvrti proučava „osjećaj mjesta“ kod siromašnih ljudi koji su primorani napustiti dotadašnje mjesto stanovanja zbog njegove obnove.

D. Williams i Patterson raspravljaju o utjecaju i važnosti rekreacije na zdravlje te o zna-čenju mjesta, gdje ljudi provode slobodno vrijeme, na stvaranje identiteta i osjećaja pri-padnosti. Carreras proučava na koji način mladi ljudi u poratnom Sarajevu rekonstruiraju i ponovno grade različite „osjećaje mjesta“. Krevs razmatra nastale promjene u kvaliteti života u širem kontekstu postsocijalističkih zemalja, s posebnim osvrtom na stanje u Slove-niji. Santana i Nogueria donose analizu karakteristika urbanog okoliša koje bi potencijalno


mogle doprinijeti razvoju pretilosti kod stanovnika Lisabona. Buzzelli pokušava razumijeti koliko „osjećaj mjesta“ doprinosi i potiče pojedinca na aktivizam i borbu za pravedniji te zdraviji okoliš. U posljednjem poglavlju Ashworth raspravlja o ulozi baštine u kreiranju iden-titeta mjesta te o problematičnoj prirodi odnosa „osjećaj mjesta“ – kvaliteta života.

Knjiga Sense of Place, Health and Quality of Life donosi na jednom mjestu niz aktualnih razmatranja o kompleksnom odnosu pojmova „osjećaj mjesta“ - zdravlje – kvaliteta života. Upravo udruživanjem različitih pristupa u njihovom definiranju i istraživanju, knjiga je važan doprinos razumijevanju ovog složenog i intrigantnog koncepta.

lana slavuj

100 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009IN MEMORIAM

dr. sc. Mirko Brazda,doc. (1926.-2009.)

U srijedu, 6. svibnja 2009. u 83. godini preminuo je umirovljeni sveučilišni nastav-nik doc. dr. sc. Mirko Brazda, prof. geografi-je, po vokaciji metodičar nastave geografije, na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Mirko Brazda rođen je 4. XI. 1926. godi-ne u Virovitici. Odrastao je i školovao se u Zagrebu, gdje je je stekao temeljnu i struč-nu naobrazbu. Završio je Višu pedagošku školu, smjer: geografija – povijest, i studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na kojem je 1970. godine stekao stupanj magistra, a 1984. godine doktorat znanosti.

Zaposlio se po završetku VPŠ i punih je 45 godina ustrajno djelovao na unaprjeđenju nastave, kao prosvjetni djelatnik, pedagog i znanstvenik, odnosno na poslovima veza-nima uz školsku problematiku i prosvjetna pitanja uopće. Kao nastavnik predavao je geografiju u Rovinju, a kao srednjoškolski profesor u Zagrebu, na Učiteljskoj školi i XVI. gimnaziji. Od 1972. predavao je na Pedagoškoj akademiji, a od 1978. godine na Geo-grafskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, s kojega je ak. god. 1992/93. otišao u zasluženu mirovinu.

Pored rada u nastavi, bio je direktor Osnovne škole i pomoćnik direktora Hrvatsko-tali-janske gimnazije u Rovinju, suradnik Republičkog zavoda za prosvjetno-pedagošku služ-bu SR Hrvatske, potpredsjednik geografskog društva Hrvatske, odnosno predsjednik Hr-vatskoga geografskog društva, dugogodišnji voditelj Aktiva nastavnika geografije Zagreb, stalni suradnik RTL (Školski radio i Obrazovni program), suradnik «Filmoteke 16» (nastavni film) i redoviti predavač na skupovima nastavnika geografije (Zimski i Ljetni seminar) te simpozijima o problematici nastave geografije.

Iz bogatoga radno-stručnog opusa Mirka Brazde posebno valja izdvojiti udžbeničku lite-raturu i doprinos razvoju Metodike nastave geografije. Bio je jedan od najplodnijih, ako ne i apsolutno najplodniji autor geografskih udžbenika za osnovne škole u Hrvatskoj. Zahva-ljujući svojstvenoj mu erudiciji, pisao je s lakoćom, uspješno kombinirajući stručnost i zani-mljivost. Rezultat toga su brojni udžbenici za osnovne i srednje škole, metodički priručnici,


prilozi u časopisima i prosvjetnim glasilima. Svojom publicističkom aktivnošću znatno je doprininio unaprjeđenju nastave geografije, za što je 1985. dobio nagradu Školske knjige «Istaknutom piscu udžbenika», a 1988. godine republičku nagradu znanstvenim radnicima - Fran Tućan, «za popularizaciju geografije».

Uz njegovo ime vezano je utemeljenje Metodike nastave geografije kao nastav-nog predmeta na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i kasniji razvoj tog specifično važnog nastavnog predmeta. Unutar stručnog kruga posebno će ostati zapamćen kao vrstan pedagog. Odgojio je generacije nastavnika-mentora koji su posijano sjeme nastavničkog umijeća prenosili na nastavnike i studente geografije, a oni pak primijenjivali u praksi diljem Hrvatske.

Hrvatski geografi opraštaju se od prof. Brazde s pomiješanim osjećajima; tuge, poštovanja i zahvalnosti. Tuge što smo svi zajedno osiromašeni za uzornog čovjeka i su-radnika, poštovanja zbog stručnog i ljudskog traga koji je ostavio, i zahvalnosti što je svo-jom blagošću i profinjenim smislom za humor oplemenio naše živote. Zbog takvih svojih osobina, ostat će trajno pohranjen u kolektivnoj memoriji našeg stručnog kruga.

dane pejnović


dr. sc. Mirko Marković(1929.-2009.)

Dr. sc. Mirko Marković, geograf, znan-stveni savjetnik, član suradnik HAZU, pre-minuo je 13. travnja 2009. godine, u 80-toj godini života. Iza sebe je ostavio značajan opus od oko 200-tinjak stručnih i znanstve-nih radova, kao i veći broj knjiga, te nekoliko opsežnih monografija. Njegovo je ime ne-odvojivo vezano uz kartografiju i historijsku geografiju.

Monografije Descriptio Croatiae, Des-criptio Bosnae et Hercegovinae, Hrvatski gradovi na starim kartama i vedutama, ka-pitalna su djela hrvatske kartografije i histo-rijske geografije. Kao dosad najkompletnije kartografski dokumentirani pregled karto-grafskog prikazivanja i teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i oko 70-tak hr-vatskih gradova, ova će djela biti neizostav-nim izvorom u svim istraživanjima vezanim uz razvoj hrvatskog prostora. Radovi Mirka Markovića karakteristični su po tome što ujedinjuju znanstveni i vrlo ležeran i zani-mljiv stil pisanja, te su stoga pristupačni vrlo širokom krugu čitatelja.

Dr. sc. Mirko Marković rođen je u Slavonskom Brodu, 1929. godine. Gimnaziju je zavr-šio u Zagrebu. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij geografije, a 1964. doktorirao na temi iz povijesti kartografije.

Još za studentskih dana, zajedno s akademikom Brankom Gušićem, započeo je s te-renskim istraživanjima dinarskog prostora. Njegova fascinacija dinarskim planinskim pro-storom i gotovo četrdesetgodišnje istraživanje rezultirali su studijom o stočarskim kretanji-ma na dinarskim planinama (Stočarska kretanja na dinarskim planinama). Jedinstvenost i dragocjenost ove studije proizlazi velikim dijelom iz činjenice neponovljivosti istraživanja uzrokovane progresivnim nestajanjem tradicionalnog stočarstva.

Od završetka studija geografije radio je u Zavodu za etnologiju tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 1975. stekao je zvanje znanstvenog savjetnika. Od 1974. obavlja dužnost upravitelja Etnološkog zavoda i tajnika Akademijinog Odbora za narodni život i običaje. Zajedno s A. Mohorovičićem uređuje časopis Zbornik za narodni život i običaje.

IN MEMORIAM


U svome istraživačkom radu najviše je bio usmjeren na proučavanje starih karata, pla-nova i veduta naselja. Prikupio je opsežnu i dotada nepoznatu građu iz različitih arhiva u Hrvatskoj i izvan nje. Upravo zbog izuzetnog doprinosa istraživanju povijesti kartografije, dr. sc. Mirko Marković, 2002. godine proglašen je počasnim članom Hrvatskog kartograf-skog društva.

U razdoblju od 2003. – 2006. godine, objavio je veći broj regionalnih monografskih pri-kaza hrvatskih regija (Hrvatske pokrajine, Dalmacija, Gorski kotar, Hrvatsko Zagorje, Kvar-nersko primorje, Međimurje, Istočna Slavonija), a također i Antička naselja i grčko-rimska zemljopisna imena na tlu današnje Hrvatske, Hrvatski otoci na Jadranu, Stari Zagrepčani i Zagrebačke starine… No, ovaj popis daleko je od veličine stvarnog obima djela Mirka Markovića.

Dr. sc. Mirko Marković svojim je istraživanjem, radom i djelima zadužio hrvatsku geogra-fiju. Opraštamo se ovom prilikom sa zahvalnošću od geografa i kartografa koji je cijeli svoj radni vijek posvetio struci i ostavio djela u njezinu trajnu baštinu.

boRna FueRsT-bjeliš


dr. sc. Josip Riđanović, prof. (1929. - 2009.)

U petak, 24. srpnja 2009., u 80-oj godi-ni života, napustio nas je prof. Riđanović. Prof. Riđanović rođen je 28. listopada 1929. godine u Kotoru (Muo), gdje je završio puč-ku školu i potom gimnaziju 1948. godine. S rodnom Bokom Kotorskom ostaje vezan do danas, svake joj se godine vraća te je akti-van na očuvanju hrvatskog identiteta i kultu-re na tim prostorima.

Preko 55 godina prof. Riđanović dio je hrvatske geografije. Diplomirao je 1953. na Geografskom odjelu PMF-a u Zagrebu, a godinu dana kasnije izabran je za asistenta u Geografskom zavodu. Doktorirao je 1963. godine obranivši disertaciju pod naslovom Orijen - prilog poznavanju reljefa primorskih krških planina. Za docenta je izabran 1965., za izvanrednog profesora 1972., a za redo-vitog profesora 1978. godine. Znanstvena karijera prof. Riđanovića svakako je obilježe-na doktorskom disertacijom nakon koje je dobio stipendiju Humboldtove zaklade s kojom je boravio akad. godine 1966./1967. na znanstvenom usavršavanju iz hidromorfologije u Würzburgu kod čuvenog profesora Büdela. Kasnije, već kao redoviti profesor imao je čast boraviti 1984. godine kod jednako čuvenog profesora Kellera u Freiburgu im Breisgau u sklopu Međunarodnoga hidrološkog programa (IHP). Suradnja s poznatim njemačkim znanstvenicima nesumljivo je pomogla oblikovanju hidrogeografije u Hrvatskoj. Tako je prof. Riđanović 1989. godine objavio sveučilišni udžbenik Hidrogeografija, prvi sveučilišni udžbenik iz te geografske discipline u Hrvatskoj, koji je 1993. godine doživio i drugo izda-nje.

U svom znanstvenom radu prof. Riđanović isprva se bavi geomorfologijom, ponajviše krških krajeva, primjenjujući klimageomorfološki pristup. Ubrzo se usmjerava na istraživa-nje značenja vode u geografskom kompleksu, istražujući u širokom spektru tema od vode kao prirodnogeografskog elementa i čimbenika do problema očuvanja vodnih resursa i vodoopskrbe, kao i hrvatskim Jadranom. U sklopu projekta Geomorfološko kartiranje Re-publike Hrvatske radio je na zadatku Hidrogeografska diferencijacija Republike Hrvatske. Objavio je preko 70 znanstvenih radova, odnosno priopćenja na domaćim i inozemnim skupovima (Würzburg, Tübingen, Saarbrücken, Dresden, Leipzig, Varšava, Krakov, So-fija, Plovdiv, Budimpešta...), te objavio veći broj stručnih i popularno-znanstvenih radova.

IN MEMORIAM


Ostvario je plodnu suradnju i s mnogim domaćim institucijama, primjerice Hrvatskim voda-ma, upravom NP Plitvička jezera, Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža.

U nastavničkom radu zaslužan je za uvođenje i unaprjeđivanje kolegija Hidrogeografije i Geografije mora u studij geografije. Poznat je i kao neumorni terenac. Njegova krilatica je ostala do danas: Znanje u glavu ulazi per pedes! Njegova osebujna, nekonvencional-na, kreativna i živa predavanja i danas se prepričavaju među geografima. Prof. Riđanović je za radnoga vijeka sudjelovao u radu svih tijela na matičnom fakultetu, bio je pročelnik Geografskog odjela (1968.-1970. i 1972./73.) te član Savjeta PMF-a (1959.-1961.). Bio je glavni i odgovorni urednik odsječkoga znanstvenog časopisa Acta Geographica Croatica (1989.-1993.). Svojim odlaskom u mirovinu 2000. godine nije prestao s radom, već je i nadalje nastavio kritički pratiti literaturu na svom području te je aktivno sudjelovao i na 4. hrvatskom geografskom kongresu, održanom u Poreču 2007. godine.

Odlaskom prof. Riđanovića, naša je geografska zajednica ostala osiromašena za vrijed-nog člana i plemenitog čovjeka.

danijel oRešić i ivan čanjevac

120-a obljetnica visokoškolske nastave geografije u Hrvatskoj; prigodan govor profesora Josipa Riđanovića u hotelu Sheraton 12.12.2003.

foto

: Iva

n Za

goda

foto

: Iva

n Za

goda

Josipovo, 20.03.2006. prigodan govor profesora Josipa Riđanovića, vijećnica Geografskog odsjeka (100-a obljetnica rođe-nja akademika Josipa Roglića)



ERRATA CORRIGEGeografski horizont 1/2009

• U članku METODE TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PREDOČAVANJA U EKONOMSKOJ GEOGRAFIJI Hrvoja Grofelnika zbog tehničke pogreške na str. 23, slika 4. točan izvor slike glasi: Jakovčić M., 2006: Busines Functions and Problems of Closure of Commercial in Ilica Street in Zagreb, Hrvatski geografski glasnik 68/1, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb.

108 GEOGRAFSKI HORIzONT - BROJ 2/2009UPUTE SURADNICIMA

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih po-

dručja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao po-sebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 150 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafičke priloge ne stavljati u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora au-tori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene tek-sta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

Korištena literatura citira se unutar teksta, i to tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica i dr. (odnosno et al. ako je članak pisan engleskim jezikom). U popisu literature navode se svi autori reference. Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i krono-loškim redom za radove istog autora. Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i surad-nici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja.

109

Popis literature i izvora priprema se prema sljedećim primjerima:

literatUra:članak u časopisu:Henkel, R. (2005): Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)članak u zborniku radova:Stražičić, N. (1996): Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. PePeoNik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.poglavlje u knjizi:klemeNčić, m. (1996): Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992., u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.knjiga:Stražičić, N. (1996): Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.Graham, B.; aShworth, G. J.; tuNBridGe, J. e. (2000): A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.članak na internet stranici:Faričić, J.: Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

izvori:publikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994. – 2000. http://www.matisse.net/files/glossary.html (25.10.2000.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znan-stvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredniš-tvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

uredništvo

rukopisi se upućuju na adresu:hrvatSko GeoGraFSko društvo, GeoGraFSki horiZoNt, GlavNi uredNik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na internetskoj stranici HGD-a.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

INFO KARTICA:EUROGEO-European Association of Geographers

KARTA GOVORI:Promjena broja stanova za odmor i rekreaciju u gradovimai općinama priobalnoga dijela Hrvatske od 1991. do 2001.

CIJE

NA

: za pravne osobe 30 knza fizičke osobe 25 kn

Ivan ŠuLcSejšeli – razvijena afrička država?

Radovan PavićSredozemlje: dopunska varia kao uvod u geostrategiju

MaRtina JakovčićHainan – dva lica Kine

Lana SLavujGrad Rijeka u „potrazi“ za novim imidžem: marketing gradova s ciljem stvaranja konkurentne urbane sredine

JasEnka kovačEvić Vrednovanje i ocjenjivanje plakata

ElizabEta tREPotEc MaRić Kako motivirati učenike? - nekoliko praktičnih primjera

antun baRić Geografski koordinator

MarIjan BIruŠNova godina u Transilvaniji

Documents

Geografski horizont 55/2 (2009)