Geografski horizont 60/1 (2014)

BROJ 1/2014 • GODINA LX • ISSN 0016 -7266

god. 60, br. 1/2014, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com/h.g.d.

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

uredNištvo:Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić,Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

glavNi uredNik: Vedran Prelogović

tajNik uredNištva: Ivan Čanjevac

grafički iteHNički uredNik: Ivan Zagoda

korektura: Jadranka Čelant Hromatko

slog i prijelom: Ivan Zagoda

tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2014.

Naklada: 500 primjeraka

CijeNa časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

slika Na NaslovNoj straNiCi: Panorama Marsellea (foto: Andrea Kosec)

Č L A N C ImartiNa ardalić i slaveN kliček

Arapsko – izraelski sukob maja Novosel i robert piNtarić

Utjecaj turizma na morfološku i socioekonomsku preobrazbu naselja parka prirode Lonjsko polje

NeveN taNdarić Održivi razvoj krških područja Florida

s osvrtom na hrvatski krški prostor petar fijačko

Depopulacija ruralne periferije Koprivničko-križevačke županijena primjeru Općine Legrad

P U T O P I SaNdrea koseC

Marseille – Prijestolnica europske kulture 2013.

K A R TA G O V O R ITipovi protočnih režima rijeke Hrvatske

D O G A Đ A N J ADan otvorenih vrata Geografskog odsjeka

XXI. državno natjecanje iz geografije

O B L J E T N I C E90-godišnjica života: prof. dr. sc. emeritus Nikola Stražičić

O B AV I J E S T IDobitnik nagrade „Maja Pisk“

9

23

31

68

88

41

55

62

87

64

CijeNjeNi čitatelji,

u proljeće 2014. Upravni odbor Hrvatskog geografskog društva potvrdio je novi sastav uredništva Geografskog horizonta za period do 2018. Veseli me i raduje me da mi je povjerena zadaća i obveza uređivanja najstarijeg i jedinog geografskog stručnog časopisa u Hrvatskoj.

Prethodna dva uredništva učinila su veliki iskorak u podizanju kvalitete časopisa objavljujući ga redovito u dva broja godišnje. Časopis je osim u tiskanom postao dostupan i u internetskom izdanju. Objavljeni članici u posljednjih su osam godina proizašli iz pera eminentnih geografa, ali i mlađih kolega koji su se na najbolji način predstavili geografskoj i široj javnosti.

U narednom četverogodišnjem razdoblju nastojat ćemo u najmanju ruku zadržati te podići postavljenu kvalitetu, nastaviti s razmjenom informacija, stavova, mišljenja i ideja unutar geografske struke i srodnih disciplina. Zato pozivamo sve zainteresirane da svojim prilozima (člancima, prikazima, putopisima, info karticama, kartama, fotografijama…) pridonesu kvaliteti časopisa. Također vas pozivamo da pošaljete sugestije i kritike na naš rad.

Kultura čitanja kao sastavni dio izgradnje osobnosti je privilegiji i potreba koju treba razvijati te njegovati, posebno kod mlađih generacija koje su sve češće putem različitih medija izložene instant informacijama. Stoga vas poštovani čitatelji, posebice mlađi, pozivamo da redovito pratite Geografski horizonti i pri tom uživate u čitanju.

vedraN prelogović

u utrobi budiNe ledeNiCe (studeNCi, perušić)

foto: NeNad buzjak

(15.09.2012.)

11

UvodAnalizom literature o sukobu nailazimo na oprečna stajališta arapskih i izraelskih autora o sukobu. Česta su stajališta autora o izraelskim namjerama kolonizacije i judaizacije Palestine te nedokazanoj kulturnoj povezanosti Palesti-naca s Palestinom i palestinskim sklonostima nedemokratičnosti i ekstremizmu. Pretpostav-lja se da složena političkogeografska situacija i osjetljivo pitanje nacionalnog određenja vodi pomanjkanju objektivnosti u istraživanjima, stoga se na sljedećim stranicama iznose osnov-ni argumenti s palestinske i izraelske perspekti-ve. Težište rasprave su sukobi u drugoj polovici 20. stoljeća, političke implikacije koje su podra-

zumijevale i izazvane posljedice u suvremenim odnosima regije.

osnovna obilježja prostora istraživanja

Palestina se nalazi na istoku Sredozemlja, u sre-dištu Bliskog Istoka. Predmet je mnogih povi-jesnih sporova; davno su je posjedovali faraoni te prije 3000 godina naseljavali Židovi. Radi Palestine su ratovale islamske snage i križari, ishodište je europske kolonizacije u 19. stolje-ću. U suvremeno doba naseljena je Židovima i Arapima, čiji sukob je posljedica složenih po-vijesnih i geopolitičkih prilika (De Blij i Muller, 2006).

ARAPSKO – IzRAELSKI SUKOB

Martina ardalić i slaven KličeK

Arapsko-izraelski sukob odvija se prethodnih stotinjak godina, obilježen je složenim geopolitičkim i demografskim procesima, dugotrajnim i učestalim sukobima te neuspješnim mirovnim pregovorima. Srž sukoba jest u izraelskom i palestinskom svojatanju istog dijela Bliskog Istoka kojeg obje strane smatraju nacionalnim teritorijem, a nazivaju Palestinom, odnosno Izraelom. Arapsko-izraelska kriza eskalira stvaranjem izraelske države, a nastavlja se u suvremeno doba, potencirana diskutabilnim palestinskim i izraelskim političkim potezima, s dugačkim putem do pacifikacije sukobljenih strana.

12

GeopolitičKi položaj palestine

U proučavanju izraelsko-arapskog sukoba važan aspekt čini geopolitički položaj. Smje-štaj Izraela u središnjem dijelu Mashreka i na obalama Sredozemnog mora „dijeli“ kontinu-iranu arapsku zonu Sjeverne Afrike i Jugoza-padne Azije. Zapadne sile su našle uporište na Bliskom Istoku radi mogućnosti usporavanja arapskog povezivanja stoga su svjetske sile i druge organizacije često bili akteri bliskoistoč-nih sukoba (Pavić, 1968a).

palestina ili izrael? Srž izraelsko-palestinskog sukoba nalazimo

u prostoru različitih naziva kojeg obje strane svojataju: Palestina, Eretz-Israel, Terra Santa ili Sveta Zemlja. Duže razdoblje Palestina nije imala definirane političke granice već je raz-matrana kao povijesni konstrukt, pod snažnim utjecajima vanjskih sila. Biger (2008) navodi deset glavnih aktera u stvaranju modernog Izraela: Osmansko carstvo, Velika Britanija, Francuska, Židovi, (Trans)Jordan, Sirija, Liga naroda i UN, Egipat, Palestinci i SAD, nagla-šavajući time kompleksnost prostornog dife-renciranja područja i kontinuiranu promjenu granica Izraela/Palestine i susjednih država (sl. 1). Britanski utjecaj na području Palestine u raz-doblju od 1916.-1937. smatra se ključnim zbog formiranja suvremene definicije Palestine koju je prihvatio UN te napuštanja dotadašnjih po-vijesnih koncepata (Biger, 2008).

GeoGrafsKa iMaGinacija izraela

Nastanak Izraela i masovna imigracija Žido-va ima zanimljivu kulturnogeografsku pozadi-nu stoga se mora napomenuti uloga imagina-cije Palestine.

Kroz prvu polovicu 20. stoljeća stvarana je geografska imaginacija Eretz-Israela kao do-movine korištenjem prostornih metafora, (re)produkcijom kulturnog prostora, stvaranjem

novog društva koje će „modernizirati slabo na-seljenu Palestinu“ i intenziviranjem negativnih sjećanja na raseljenost, diskriminaciju i progo-ne Židova. Time je termin „dijaspora“ u „pro-dukciji“ prostora zamijenjen terminom „egzil“, kako bi se potaknuo povratak „domovini“. Cio-nisti su imali značajnu ulogu u rekonstrukciji i

Martina ardalić i slaven KličeK: ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOB GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014, 9-21

Sl. 1. UN-ov plan particije Palestine iz 1947., kao posljedica učestalih promjena granica PalestineIzvor: URL 8

13Martina ardalić i slaven KličeK: ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOB GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014, 9-21

otkrivanju Palestine kao „Svete Zemlje“, pove-zujući konkretni prostor s povijesnim vrijedno-stima i nacionalnom svijesti Židova, „stvarajući“ nacionalne krajolike preimenovanjem naselja, rijeka i planina, pritom zanemarujući neka real-na geografska obilježja Palestine (Golan, 2002).

izraelsKa perspeKtivaIzrael prisvaja teritorij Palestine, temeljem povijesne povezanosti s prostorom; u širem smislu s prostorom između Eufrata i Nila, kako je navedeno u Bibliji. Nastanak i teritorijaliza-cija Izraela odvijala se okupljanjem židovske dijaspore, širenjem granica i osiguravanjem prostora za rastuće stanovništvo donošenjem imovinsko-pravnih zakona koji rezultiraju kon-troverznim iseljavanjem Arapa. Širenje granica podrazumijeva prisvajanje ključnih teritorija (Galilejsko jezero, rijeka Jordan i vrelo Dan radi iskorištavanja voda, dijelovi Golanske visorav-ni radi kontrole Jordana i Galileje te Zapadna obala zbog Jeruzalema) za očekivano poveća-nje stanovništva nakon 1948. (Pavić, 1968b). Cionistički pokret1 inicirao je uspostavu mo-dernog Izraela kao domovine Židova. Ideolo-gija „prava na povratak“ poziva sve Židove na imigraciju u Izrael i nužno zahtijeva prostor dostatan za židovski narod stoga se izraelsko-palestinski sukobi 20. i 21. stoljeća argumenti-raju nužnostima obrane i „vraćanja“ povijesnih teritorija (Biger, 2008).

prisUtnost židova U palestini

Izraelsko pravo na teritorij koji danas Židovi zauzimaju podupire činjenica o velikom udjelu Židova u stanovništvu Jeruzalema još polovi-com 19. stoljeća i povijesnoj povezanosti s Pa-

1 Cionizam teži uspostavi židovske države u Palestini, drev-noj domovini Židova. Pokret se pojavio tijekom 19. st. u Europi, no smatra se nastavkom drevnog židovskog naci-onalističkog pokreta (URL 1). Temelj je religijska poveza-nost Židova s Eretz-Israelom, no razvijao se pod utjecajem europskih političkih utjecaja. Početkom 20. stoljeća većina Židova nisu bili cionisti, no zbog genocida Drugog svjet-skog rata većina ih se priklanja pokretu (URL 3).

lestinom. Razni diskursi pretpostavljaju biblij-sku povezanost Židova s današnjim prostorom Izraela, no manje su poznati primjeri židovske prisutnosti u Palestini početkom tisućljeća. U 2. stoljeću u pobuni Bar Kochba Židovi iz tadašnje rimske provincije Judeje sudjeluju u borbi pro-tiv Rimskog carstva te ponovo uspostavljaju središte u Jeruzalemu, no ubrzo su poraženi od cara Hadrijana. Jeruzalem ponovno postaje ži-dovsko središte padom Bizanta nakon 614., no na kratko razdoblje zbog prodora islamske voj-ske. Obnavljanje židovskih zajednica ponovno počinje u 12. i 13. stoljeću porazom Križara te se nastavlja kroz srednji vijek. S druge strane, pokret za stvaranjem palestinske države nije intenziviran sve do sukoba s Izraelcima polovi-com 20. st. Palestina tijekom povijesti nije bila definirani teritorij određene nacije već regija u sastavu drugih sila, stoga isključivo svojatanje Palestinaca nad teritorijem Palestine nailazi na oštre kritike Izraelaca. Argumenti negiranja izraelskog prava na Palestinu osporavaju se či-njenicom postojanja izraelskog naroda i prije nastanka većine suvremenih država koje ne-giraju to pravo. Židovsko pravo na Eretz Israel podupire se pomoću tri temeljna razloga: po-vijesno pravo Židova nije zaboravljeno tijekom prošlih tisućljeća već je održavano kao sjećanje i vrijednost. Sigurnost židovske dijaspore po-stala je neodrživa te zbog rastućeg antisemi-tizma tijekom 20. stoljeća i prijetnje genocida utočište za Židove postalo je nužnost. Za po-sljednji razlog navodi se opasnost od asimilaci-je židovskih zajednica (Gold i Helmreich, 2013).

vizije židovsKe države

Pojava modernih ideja o stvaranju države i okupljanju raseljenog židovskog naroda na području Palestine javljaju se tijekom 18. i 19. stoljeća u djelima židovskih mislioca. Monte-fiori, Mordecai Noah, Alkalai, Pinsker, Smolen-skin, Max Nordau i Ben Yehuda prvi su židovski čelnici koji su zagovarali jedinstvenu domovi-

14

nu Židova. Postupno je uslijedila organizacija i institucionalizacija pokreta; u Frankfurtu je us-postavljeno Društvo za kolonizaciju Palestine, Alliance Israelite Universelle u Parizu, Židovska kolonizatorska asocijacija i najvažnija Svjetska cionistička organizacija (Al-Rimmawi, 2009).

Utjecaj holoKaUsta

Stvaranje države Izrael sagledava se s as-pekta postratnih promjena koje su pogodile židovsku zajednicu polovicom 20. stoljeća. Ho-lokaust – Shoah – je odnio više od 6 milijuna židovskih života i veliki broj Židova je mobilizi-ran. Holokaust je važan segment stvaranja mo-dernog Izraela kao dominantan „push“ faktor u prostornoj pokretljivosti Židova i naseljavanju države. Međunarodna zajednica, pod svojevr-snim pritiskom terora Drugog svjetskog rata, prihvatila je podjelu Palestine; UN odobrava uspostavu izraelske i arapske države te vrši pritisak na Njemačku radi ekonomske repara-cije i podrške izraelskim imigrantima. U prve tri godine postojanja Izraela 700 000 izbjeglica iz Europe i arapskih zemalja naselilo je novu domovinu (Kleinman, 2013). Egzodusi Židova tijekom i poslije Drugog svjetskog rata važni su argumenti u stvaranju suvremenog Izraela i naseljavanju Palestine (Al-Rimmawi, 2009).

esKalacija sUKoba

Izbijanju suvremenog izraelsko-arapskog sukoba (tab. 1) doprinijela je situacija s prijela-za 19. na 20. stoljeće, ekspanzija europskih sila u Afriku i Aziju te nepovoljno stanje židovskih zajednica u Istočnoj Europi iniciralo je migra-cije u Eretz-Israel. Ispreplitanje utjecaja sve sla-bijeg Osmanskog carstva, Francuza, Britanaca i Rusa odrazilo se na židovsko-arapske odnose. Za provedbu vlastitih interesa na Bliskom Isto-ku, Velika Britanija zagovarala je uspostavu ži-dovske države u Palestini. U isto vrijeme Židovi se politički organiziraju s istim ciljem, a Prvi ci-onistički kongres 1897. i Balfourova deklaracija

iz 1917. potvrđuju navedeno te počinje orga-nizirano naseljavanje Palestine. Između 1882. i 1918. naseljeno je otprilike 800 00 ljudi u 90-ak novostvorenih naselja - takozvanih kibbutzi i moshavot - te od 1919. do 1931. do-

1947. UN-ov plan particije Palestine

1948.–1949. Invazija Egipta, Sirije, Libanona, Jordana i Iraka na Izrael

1956. Sukob Egipta i Izraela

1967. Šestodnevni rat; Egipat, Jordan i Sirija napadaju Izrael

1969. Invazija Egipta s ciljem iscrpljivanja Izraela

1973. Jomkipurski rat; invazija Egipta i Sirije

1982.Prvi Libanonski rat; izraelska

invazija južnog Libanona radi protjerivanje Palestinske

oslobodilačke organizacije

1987.–1993.Prva intifada; ustanak

Palestinaca protiv izraelske okupacije palestinskih teritorija

2000.–2005.Druga intifada;

drugi, nasilniji ustanak Palestinaca protiv okupacije

2006. Drugi Libanonski rat; sukob Izraela i Hezbollaha

2008. –2009. Sukob u Gazi; sukob Izraela i Hamasa

Tab. 1. Kronološki slijed arapsko-izraelskih sukoba

Izvor: The Jewish Agency for Israel, Struggle & Defense: The State of Israel in Conflict, http://www.jewishagency.org/JewishAgency/English/Jewish+Education/Compelling+Content/Eye+on+Israel/StruggleDefense/Struggle/The+State+of+Israel+in+conflict.htm#4 (08.05.2013.)


15

datnih 82 000 židovskih doseljenika. Jačanje ži-dovske imigracije odvija se usporedo s jačanjem Trećeg Reicha. Od 1931. do 1939. doseljava 200 000 Židova što zaoštrava postojeće arap-sko-izraelske odnose. Nova naselja nastaju na sjeveru Palestine i u blizini doline Jorda-na s ciljem povezivanja luka Haifa i Jaffa s navedenim teritorijima (Al-Rimmawi, 2009).

sUvreMeni arapsKo-izraelsKi sUKobi

UN-ovim planom particije iz 1947. Izraelu je pripalo 56%, a Arapima 43% Palestine. Nezado-voljni podjelom, palestinski Arapi zajedno sa susjednim arapskim državama napadaju Izrael, no ostaju poraženi, a Izrael povećava teritorij na 21 000 km² (s prethodnih 15 000 km²). Su-kob je finaliziran razgraničenjem između Izrae-la, Egipta, Libanona, Jordana i Sirije te usposta-vom „Zelene linije“, a Izraelu je, među ostalim, pripala čitava morska obala (osim Gaze), dio pustinje Negev, Galileja i dio Jeruzalema, a da-našnje palestinske teritorije – Gazu2 i Zapad-nu obalu3 – su okupirali Egipat i Transjordan (Pavić, 1968b). Proglašenjem Izraela i donoše-njem „zakona na povratak“ imigrira 1,1 miliju-na Židova od 1948. do 1967. Zbog brojnijeg stanovništva i prijetnji iz susjednih arapskih država reteritorijalizacija Izraela se nastavlja (Al-Rimmawi, 2009).

Do novih sukoba Izraela i Egipta dolazi 1950-ih zbog blokade Akabskog zaljeva, čime su prekršeni dogovori iz 1949. godine. Izrael je

2 Pojas Gaze, dio palestinskih teritorija s 1.6 mil. st., je definiran nakon sukoba 1948. godine. Gazu je nakon sukoba okupirao Egipat; ratom 1967. Izrael preuzima teritorij Gaze i zadržava kontrolu do 2005. godine kada vlast preuzima Hamas. Godine 2004. iniciran je povratak Židova u Izrael iz brojnih naselja (De Blij i Muller, 2006).

3 Zapadna obala, dio palestinskih teritorija s 2,3 milijuna stanovnika, je izdvojena UN-ovim planom iz 1947. kao palestinska država, no ubrzo aneksirana od (Trans)Jordana, a 1967. od Izraela. Danas Izrael ne svojata teritorij Zapadne obale, iako kontroverznim naseljavanjem stvara mozaik arapskih i židovskih naselja. Izraelsko stanovništvo Zapadne obale se povećalo s 5000 na 200 000 od 1977. do 2005. (De Blij i Muller, 2006).

izvršio invaziju na Sinajski poluotok i Gazu, no ubrzo se povlači pod pritiskom SAD-a i UN-a.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih izbija više sukoba usmjerenih na uništenje teritorijalnog integri-teta Izraela. Intervju talijanske novinarke Ori-ane Fallaci (1979) s izraelskom premijerkom Goldom Meir (1969-1974) objašnjava proble-me izraelsko-arapske krize sedamdesetih. Kao razlog nepostizanja mira Meir navodi izostanak demokracije u arapskim društvima regije i sklo-nost diktatorskim režimima; iskazana izraelska želja za pregovorima s egipatskim, sirijskim, jordanskim čelnicima odbacivana je zbog ne-željenog priznavanja Izraela i isključivog po-traživanja izraelskih teritorija. U intervjuu s Yasserom Arafatom, jednim od ključnih vođa PLO-a i Al Fataha, tvrdnje o nemogućnosti kompromisa potvrđuju se Arafatovim stavom i zagovaranjem ekstremizma te veličanjem ide-je ujedinjene arapske nacije ostvarive unište-njem Izraela. Arafat odbija mirovne dogovore i u ime Palestinaca tvrdi: „Ne želimo mir. Želimo rat, pobjedu. Mir za nas znači uništavanje Izra-ela, i ništa drugo“ (Fallaci, 1979, 134).

Arapski ekstremizam potvrđuje se nadola-zećim sukobima. Tijekom „Šestodnevnog rata“, kao odgovor na mobilizaciju Egipćana na Sinaj-ski poluotok, napade Sirijaca na naselja Golan-ske visoravni i dogovore Egipćana s Jordanom, Sirijom i Irakom s nakanama uništenja Izraela, izraelske vojne snage uzvraćaju preventivnim napadom i u šest dana zustavljaju napad. Kra-jem 1960-ih Egipat napada Izrael s ciljem osla-bljivanja i vraćanja Sinajskog poluotoka, no neuspješno. Na blagdan Yom Kippura, jednog od najsvetijih židovskih blagdana, Egipćani i Sirijci lansiraju napad preko Sueskog kanala i Golanske visoravni. „Jomkipurski rat“ završava odbijanjem napadača i iniciranjem pregovora pod utjecajem SAD-a i SSSR-a (URL 5).


16

Imigracija je nastavljena u drugoj polovici 20. Stoljeća (židovske zajednice iz Rusije) sto-ga je eksproprijacijom osiguran životni pro-stor novopridošlim stanovnicima što izaziva gerilsko ratovanje i intifade Palestinaca (Al-Rimmawi, 2009). Golda Meir dalje objašnjava da Izrael ne prihvaća povratak na granice koje su prethodile sukobima 1948, 1956. i 1967, niti traži novi teritorij, već osiguranje obrane i opstanka što objašnjava kritike usmjerene na izraelsku ekspanziju (Fallaci, 1979).

Sukobi su nastavljeni idućih desetljeća uvodeći nove ekstremiste i teroriste u sukob (Hamas, Hezbollah), nastavljajući napade na naselja Izraela te intervencije Izraela u susjed-nim državama, što vodi produbljivanju krize i odgađanju mira.

palestinsKa perspeKtiva

podrijetlo palestinaca Smatra se kako je u 12. stoljeću prije nove ere

na područje današnje države Izrael, Palestinske samouprave i Jordana stigao narod grčkog podrijetla imena Filistejci, nazivani i „narod s mora“. Stanovnici tog područja bili su od rane povijesti pod stranom vlašću: Rimskim i Bizant-skim carstvom, Mamelucima, Osmanskim car-stvom do završetka Prvog svjetskog rata te ka-snije britanskom mandatnom upravom sve do uspostave države Izrael (Smith, 2007). Današnji naziv Palestinci se isključivo odnosi na arapsko stanovništvo s područja današnjeg Izraela, Palestinske samouprave i Jordana. Brojke ka-zuju kako na području Gaze i Zapadne obale živi otprilike 4,3 milijuna Palestinaca, dok se van Palestinske samouprave nalazi još oko 6,8 milijuna Palestinaca (URL 4). Ovim se dijelom želi prikazati palestinsko viđenje arapsko-izra-elskog sukoba koje u posljednjih šezdeset go-dina onemogućava stabilizaciju regije Bliskog istoka.

dolazaK židova U palestinU Pojavom cionističkog pokreta arapski je

identitet preispitan zajedno s ulogom Židova u Palestini. Stanovništvo se protivilo naselja-vanju i kupovini zemljišta od strane židovske zajednice te je cionizam viđen kao prijetnja od strane zapadnih imperijalista, koji su želje-li očuvati svoje interese u regiji. Židovi su se počeli naseljavati u valovima od 19. stoljeća provodeći politiku prava na povratak, vjerujući kako svaki Židov ima pravo povratka u prado-movinu Eretz-Israel. Pogrešno su shvaćali Pa-lestinu kao nenaseljeno područje te su od nje imali čvrstu namjeru stvoriti nacionalnu židov-sku domovinu. Tada su činili svega 2,7% sta-novništva Palestine, dakle omjer od oko 11 000 Židova na 400 000 Arapa (Al-Rimmawi, 2009). Naseljavanje se intenziviralo s godinama, a od 1947. do 1951. došlo je oko 700 000 Židova, dok je istovremeno oko milijun Palestinaca bilo protjerano (Al-Rimmawi, 2009). Cilj je bila dea-rabizacija područja, a imigracijski impuls je Ži-dovima dao povoda za ekspanziju naseljavanja teritorija. Kolonizatorskom politikom su vojno zaposjeli većinu područja i većinu ključnih vodnih resursa natjeravši Palestince da isele sa svojih zemljišta i pretvarajući ih u manjinu.

Utjecaj eUropljana

Međunarodna zajednica je od početka podupirala cionističke aspiracije za naselja-vanjem teritorija i stvaranjem židovske na-cionalne domovine. Prvo, britansko davanje potpore izneseno u Balfourovoj deklaraciji navodi naklonost britanske vlade prema stva-ranju nacionalne domovine Židova u Palestini te spremnost ulaganja svih napora kako bi se postigao navedeni cilj, uz istovremeno uvaža-vanje prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini te prava Židova u drugim zemljama (Smith, 2007).


17

Arapsku je zajednicu ova deklaracija razbje-snila jer se prema njihovima shvaćanjima Ži-dovima dalo pravo na pretendiranje teritorija koji nije njihov, dok su sustavno politički i druš-tveno oslabljivali Arape. Povjesničar Ali Shlaim je konstatirao da je Balfourova deklaracija bila nepoštena i proturječna jer nije jasno defini-rana domovina koja je obećana Židovima, niti je postojao takav slučaj kroz povijest (Vukas, 2011). Također, spominjanje „nežidovske zajed-nice“ u Palestini je diskriminatorno jer su Arapi činili veliku većinu stanovništva na teritoriju koji se pokušava dati Židovima na gospodare-nje. Drugo, još jedan primjer britanske nepra-vednosti prema Palestini se zbio 1923. kada je odvojen velik dio palestinskog teritorija, preci-znije, istočna strana rijeke Jordan te je stvorena država Transjordan (današnji Jordan). Time se otvorilo pitanje identiteta Jordanaca. Kasapo-vić (2010) postavlja pitanje - tko su Jordanci? Ne postoji niti povijest, niti kultura, niti etnička zajednica, religija ili jezik koji bi se nazvao jor-danskim. Polovica današnjeg stanovništva Jor-dana su Palestinci, a jordanska država se stoga pokušala koristiti kao argument već ostvarene palestinske države naspram potraživanja teri-torija koji je pripao današnjem Izraelu.

Iskoristivši loše arapsko vodstvo od početka, te međunarodnu podršku u stvaranju države na palestinskom teritoriju, židovska je zajed-nica uspjela u svojim naumima 1947. Tada je prihvaćena UN-ova Rezolucija kojom se podi-jelilo Palestinu na židovsku državu (56% terito-rija) i arapsku državu (43% teritorija), a Jeruza-lem je trebao biti internacionaliziran. Zašto je arapskoj strani to bilo sasvim neprihvatljivo? Prvo, smatraju kako pravo na palestinski teri-torij polažu samo Arapi te UN nema moralno pravo davati arapsku zemlju niti Židovima niti bilo kome drugome. Drugo, židovskoj dr-žavi pripali su najvrjedniji dijelovi Palestine, a njihova zajednica je u usporedbi s arapskom

bila manjeg broja te je puno kraće živjela u Palestini. Korištenje holokausta i antisemitiz-ma u Europi kao razloge zbog kojih su Židovi bili primorani na povratak u „pradomovinu“ i opravdanje za stvaranje Izraela su nedopustivi jer arapska strana smatra kako su to samo iz-govori za Ameriku, novog židovskog saveznika u poslijeratnom periodu, za prisvajanje nafte i iskorištavanje područja za ostvarivanje poli-tičkih i ekonomskih interesa na Bliskom istoku (Kasapović, 2010). Također, suosjećanje za „na-rod bez zemlje“ se smatralo licemjernim jer se jedna nepravda pokušala zamijeniti drugom – oduzimanjem prava palestinskim Arapima na samoodređenje i stvaranje vlastite neovisne države.

sUvreMeni arapsKo-izraelsKi sUKobi

Od 1947. započinje niz mučnih zbivanja za Arape na tom području. Prvo, rat nakon pro-glašenja neovisnosti Izraela je odnio jednu petinu arapskog teritorija koja im je pripala podjelom Palestine, kao i zapadni Jeruzalem, što je izazvalo masovni egzodus palestinskih Arapa s okupiranog područja. Još pogubniji je bio rat 1967. kada su izraelske vojne snage, pod opravdanjem da arapske zemlje planiraju napad na Izrael, izvršile invaziju na Siriju, Egi-pat i Jordan. U tom preemptivnom ratu prema izraelskom stajalištu, Izrael je učetverostručio zemlju okupacijom Zapadne obale, pojasa Gaze, Sinajskog poluotoka, Golanske visoravni i istočnog dijela Jeruzalema. Kakve je to izrav-ne posljedice ostavilo na Palestince? Stotine tisuća Palestinaca su protjerane s novozapo-sjednutih područja: 250 000 sa Zapadne obale, 90 000 s Golanske visoravni te 70 000 iz pojasa Gaze (Kasapović, 2010). Ratni ministar Izraela Moshe Dayan je izjavio „Nadam se da odlaze svi. Kad bismo mogli pokrenuti 300 000 ljudi da odu bez prisile, bio bi to veliki blagoslov“ (Kasapović, 2010). Od 1967. počinje konfiska-cija zemlje, protjerivanje Arapa i uništavanje


18

njihovih domova kako se ne bi mogli vratiti te naseljavanje palestinske zemlje vlastitim sta-novnicima. Palestinci ne mogu uživati u osnov-nim ljudskim pravima poput slobodnog izraža-vanja ili kretanja s jednog područja na drugo. Žive kao zatvorenici u svojim gradovima i seli-ma te izbjegličkim kampovima.

Iako su stvorene razne organizacije koje bi trebale predstavljati Palestince (PLO, Fatah, Hamas4 ), njihova „predstavništva“ nisu uspje-la postići oslobođenje palestinskog teritorija. Teško je bilo i raspravljati o palestinskom pita-nju koje se zapravo samo odnosilo na pitanje arapskih izbjeglica. Zbog velikog nezadovolj-stva takvom situacijom pobune nisu bile rijet-ke. Od 1987. traju palestinski ustanci poznatiji kao intifade zbog očajnih uvjeta u kojima žive Palestinci (službeno su završile 2005). Svi spo-razumi između Izraelaca i Palestinaca propada-ju jer se Izraelci nisu pridržavali dogovora pre-ma kojem su se trebali povući s palestinskog područja (Sporazumi iz Osla 1993. i 1995), a istovremeno su nastavljali graditi svoja naselja dodatno fragmentirajući palestinski teritorij. To je izazvalo novi val pobuna, a u ime sigurnosti Izrael je podigao 700 kilometara dugačak zid koji je još dublje ulazio u palestinsko područje.

Palestinski Arapi su godinama gomilali ne-zadovoljstvo Arafatom kao svojim predstavni-kom zbog nemogućnosti vraćanja izgubljenih teritorija. Bijes je potpirivala i činjenica kako je Palestinska samouprava kontrolirala svega 42% teritorija Zapadne obale. Izraelci su posta-

4 PLO – Palestinska oslobodilačka organizacija; osnovana 1964. godine od strane palestinskih izbjeglica i uz pomoć zemalja članica Arapske lige. Ranije su bili uključeni u tero-rističke napade, no poslije se politički aktiviraju.Al Fatah – frakcija PLO-a; velika palestinska politička stran-ka osnovana 1965. godine. Osnivač Al Fataha je Yasser Ara-fat, prvi predsjednik Palestinske samouprave, a trenutno je vođa Mahmoud Abbas.Hamas – islamski pokret otpora osnovan 1987. za vrijeme prve palestinske intifade. Zapadne sile Hamas smatraju terorističkom organizacijom, ali 2006. godine na izborima u Palestinskoj samoupravi, građani su ih odabrali za svoje predstavnike i od tada su u parlamentu (URL 2).

vili kontrolne točke oko navedenog područja i često intenzivirali nasilje prema Arapima koji su prelazili navedene punktove, time poveća-vajući neprijateljske odnose. Današnja situaci-ja u Palestinskoj samoupravi nije nimalo ohra-brujuća, a ostvarivanje neovisnosti palestinske države čini se gotovo nemogućom. Zastali su pregovori s izraelskom stranom, a uz to i unu-tarpalestinski razdor stvara dodatne probleme (službena vlast Fataha u Zapadnoj obali na čelu s Abassom i Hamas na čelu s Haniyom kao pro-tivnička politička opcija u Gazi i dalje nisu po-litički ujedinjeni, još od 2007). Ne vidi se mirno rješenje sukoba u bliskoj budućnosti, posebice jer su događaji proteklih nekoliko godina do-datno pogoršani konfliktima (bombardiranje Gaze 2008. i 2009. te nastavak izraelskih zrač-nih napada na Zapadnu obalu i Gazu).

posljedice, stanje i perspeKtive arapsKo-izraelsKoG sUKoba

probleMi razGraničenja i seGreGacije stanovništva

Dugotrajnost sukoba između Židova i Ara-pa i učestale reteritorijalizacije dovele su do socioprostorne segregacije, koja je vidljiva u promjeni teritorijalnog ponašanja i interakci-ja društvenih skupina. Došlo je do stambene i socijalne izdvojenosti arapskih i židovskih zajednica u „miješanim“ arapsko-židovskim gradovima. Širenje izraelskih naselja u Gazi i Zapadnoj obali dodatno opterećuje situaciju radi poteškoća formalnog razgraničenja pale-stinskih i izraelskih teritorija. Primjer „grubog“ izdvajanja teritorija jest „Zelena linija“, admi-nistrativna granica sa Zapadnom obalom po-stavljena nakon sukoba 1948. i 1949. koja je dijelila naselja „po pola“; sela su odvojena od vlastitih zemljišta i radnici od radnih mjesta koja su sada u drugoj državi. Stanje je dodatno otežano gradnjom barijere uz „Zelenu liniju“ (sl. 2) (Newman, 2002).


19

Prethodno su izneseni argumenti komplek-snog prostornog diferenciranja Palestine s povijesnog i političkog aspekta koji se moraju uskladiti s prirodnogeografskim uvjetima; po-sebice je diskutabilno pitanje vodnih resursa koje zahtijeva detaljnija istraživanja (sl. 3).

deMoGrafsKa probleMatiKa

Suvremena demografska problematika pro-matranog prostora ima snažan utjecaj na razvoj krize i svodi se na veliku arapsku populaciju u Izraelu te Gazi i Zapadnoj obali. Demografska kretanja pokazuju visoke stope prirodnog pri-rasta arapske populacije te veliki udio arapskih

izbjeglica u regiji (Vukas, 2012). Broj Palestina-ca u susjednim arapskim državama procjenjuje se na gotovo 5 milijuna - otprilike 50% Palesti-naca u svijetu – a ukupna stopa fertiliteta Pa-lestinskih teritorija za 2008. i 2009. iznosi 4,1 (URL 4). Problem palestinskih izbjeglica u drža-vama regije predstavlja prepreku stabilnim re-gionalnim odnosima. Osim ratova vođenih na teritoriju države Izrael, do sukoba je dolazilo u Libanonu i Jordanu zbog imigracije Palestinaca i njihove militarizacije. Visoke stope nataliteta arapske populacije nagovještaju „palestinizaci-ju Izraela iznutra“ zbog povećanja udjela Arapa i smanjenja udjela Izraelaca. Rast stanovništva

Sl. 2. Izraelska sigurnosna barijera uz Zapadnu obalu*Izvor: URL 6* Duljine je 670 km, pretežito ju čini zona širine 60 m s bodljikavom žicom, rovovima, pijeskom i električnom ogradom. Izazvala je snažne kontroverze zbog diskriminacije i segregacije (palestinskog) stanovništva, no i podršku izraelske javnosti zbog drastičnog smanjenja palestinskih samoubilačkih napada (Rubenstein, 2009).


20

Sl. 3. Granica na Golanskoj visoravni**Potenciran sirijskim bombardiranjem Izrael je 1967. uzvratio napad na Golansku visoravan i zauzeo manji grad neznatnog strateškog značaja Ghajar, koji nadgleda izvor Wazani i čini najvažniji prinos vode rijeci Hasbani tijekom sušnih razdoblja. Hasbani je pritok Jordana i u jednom dijelu nalazi se na udaljenosti od 8 km od rijeke Litani. Pojedina istraživanja pretpostavljaju povezanost tokova Hasbani i Litani podzemnim sustavima temeljem godišnjeg protoka i izračunatih nedostataka. Litani je važan izvor vode u Libanonu kojeg su cionisti svojatali tijekom britanskog mandata i koji je bio predmet optužbi upućenih Izraelu zbog pretpostavljenih pretenzija na libanonske vodne resursa te pokušaje krađe vode iz Litania (Medzini i Wolf, 2004).


21

Izraela većinom je bio uvjetovan imigracijom Židova, no danas su ti izvori većinom iscrpljeni stoga se postavlja osjetljivo pitanje o budućoj demografskoj situaciji Izraela (Vukas, 2012).

aKtUalni arapsKo-izraelsKi odnosi

Pored postojeće podijeljenosti društva u Izraelu i složenih, u većini slučajeva negativnih arapsko-izraelskih odnosa, Izraelci i Arapi egzi-stiraju više od pola stoljeća na istom prostoru. Potreban je uvid u osnovne socijalne pokaza-telje i javno mnijenje Židova i Arapa u Izraelu radi shvaćanja utjecaja arapsko-izraelske krize na (ne)funkcioniranje društva na lokalnoj razi-ni, uz razmatranja prethodno navedenih poli-tičkogeografskih i povijesnih faktora.

Od intifade u 1980-ima Izraelci su počeli shvaćati važnost palestinskih nacionalnih te-žnji. Desetljeće kasnije ideja nezavisne Pale-stine se pojavila u izraelskom javnom diskursu kao realni cilj, iako važan faktor predstavlja i

bojazan Izraelaca od demografske „palestini-zacije“ (Newman, 2002). Židovi su počeli per-cipirati mogućnost pomirenja s izraelskim Ara-pima kroz uvažavanje prava arapske manjine i potrebu za smanjivanjem socijalnih razlika. Podvojenost izraelskog društva postoji. Iz ži-dovske perspektive izraženi su strahovi pre-ma arapskoj manjini, no istraživanje Smoohe (2010) pokazuje stabilnije trendove kod ispita-nih Židova. Većina Židova uvažava prava arap-ske manjine i rješenje „dvije države“ te potrebe unaprjeđenja njihovih civilnih i socioekonom-skih prava, no izražena je percepcija palestin-skog identiteta kao subverzivnog, gdje ispita-ni Židovi preferiraju židovski karakter države. Političke promjene i pojava političkog centra u Izraelu objašnjavaju neke stabilne trendove i ujedinjavaju Židove i Arape u ideji uspostave dvije države te uvažavanja prava arapske ma-njine (sl. 4) (Smooha, 2010).

Sl. 4. Protivljenje Židova na ostvarivanje prava Arapa u Izraelu


22

zaKljUčaK

Rješenje izraelsko-palestinskog sukoba svakako bi donijelo stabilnost Bliskom istoku te napo-kon omogućilo ostvarenje prava Palestinaca na samoodređenje stvaranjem vlastite države, uz poštivanje integriteta Izraela. Dug je put do mirnog rješenja koje bi zadovoljilo obje strane. Iako su prethodno navedeni osnovni argumenti koje navode Arapi i Izraelci kao srž sukoba, još niz spornih pitanja čini prepreku konačnom rješenju. Ona se prvenstveno odnose na status Jeruza-lema kojeg obje strane žele za prijestolnicu. Nadalje, sporna su pitanja ilegalnih izraelskih naselja Zapadne obale i ostalih palestinskih dijelova te pitanje povratka izbjeglica.

Pitanje priznanja palestinske države je i dalje upitno, odnosno priznanje Palestinske samou-prave od strane Zapada, uzimajući za primjer nepostojanje diplomatskih veleposlanstava (posto-je samo neke vrste predstavništva). Ovaj nas sporni problem priznanja palestinske tvorevine koju se ne priznaje kao neovisnu državu (što zapravo i nije država) dovodi do ključnog problema, a to je pitanje granica. Nemogućnost dogovora oko razgraničenja odmaže u završetku ovog konflik-ta. Palestinci traže pregovore koji se tiču povratka na granice uoči rata 1967. Tada je Izrael okupi-rao teritorij površine 67 000 km2, odnosno Gazu, Zapadnu obalu, Golansku visoravan te poluotok Sinaj. Zasad se njihova vojska povukla sa Sinaja (1982) te iz Gaze (2005), ali ne i s područja Za-padne obale i Golanske visoravni. Prema shvaćanjima Palestinaca, od tada traje izraelska politika sustavnog otimanja palestinske zemlje, zajedno s iskorištavanjem njenih prirodnih bogatstava (ponajviše vode), što odgađa eventualni mir. S druge strane, Izraelci pokazuju pozitivan pomak prema uvažavanju palestinskih zahtjeva na područjima smanjivanja socijalnih razlika i eventu-alnog uvažavanja palestinskih teritorija, no i svojatanja dijelova teritorija zbog važnih resursa i povijesnog značaja za državu. Zbog složene političkogeografske situacije i dugotrajnosti sukoba, nužni su kompromisi s obje strane radi ostvarenja mira i udovoljavanja zahtjeva za Palestince i Izraelce.

literatUraal-rimmawi, H., 2009: Spatial Changes in Palestine: from Colonial Project to an Apartheid system, African and Asian Studies 8, 375-412.biger, g., 2008: The Boundaries of Israel-Palestine Past, Present and Future: A Critical Geographical View, Israel Studies 13 (1), 68-93.De Blij, H.j., Muller, P., 2006: Geography – Realms, Regions and Concepts, Wiley, Hoboken.Fallaci, O., 1979: Razgovor s poviješću, August Cesarec, Zagreb.Golan, A., 2002: Israeli historical geography and the Holocaust: reconsidering the research agenda, Journal of Historical Geography 28 (4), 556-565. Gold, D., Helmreich, J.: An Answer to the New Anti-zionists: The Rights of the Jewish People to a Sovereign State in Their Historic Homeland, http://www.eretzisraelforever.net/HistoricalFoundation/HistoricalFoun-dation_ViewArticle.asp?sAction=view&iArticleId=-1868582143 (06.05.2013.).Kasapović, M., 2010: Politički sustav i politika Izraela, Politička kultura, Zagreb.Kleineman, T.: Did the Holocaust Play a Role in the Establishment of the State of Israel?, http://www.history.ucsb.edu/projects/holocaust/Research/Proseminar/tomerkleinman.htm (07.05.2013.).Medzini, A., Wolf, A.t., 2004: Towards a Middle East at Peace: Hidden Issues in Arab-Israeli Hydropolitics, Water Resources Development 20 (2), 193-204.Newman, D., 2002: The geopolitics of peacemaking in Israel-Palestine, Political Geography 21 (5), 629-646.


23

Pavić, R., 1968a: Neki aspekti suvremenih izraelsko-arapskih odnosa, Geografski horizont 14 (1-2), 16-28.Pavić, R., 1968b: Političko-geografske implikacije suvremenog arapsko-izraelskog sukoba, Politička misao 5 (2), 201-222. Rubenstein, J.m., 2009: Contemporary Human Geography, Prentice Hall, Upper Saddle River.Smith, C.d., 2007: Palestine and the Arab – Israeli conflict, Bedford/St. Martin's, Boston i New York.Smooha, S., 2010: Arab-Jewish relations in Israel – Alienation and Rapprochement, Peaceworks, No. 67., Washington.Vukas, S., 2011: Korijeni sukoba u Svetoj zemlji, Nova prisutnost 9 (3), 590-560.Vukas, S., 2012: Država Izrael i takozvana demografska bomba, Nova prisutnost 10 (2), 263-278.

izvoriURL 1: Encyclopaedia Britannica, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/657475/Zionism (13.05.2013.)URL 2: MidEastWeb Gateway, http://www.mideastweb.org/palestianparties.htm#PLO (13.05.2013.)URL 3: Middle East Research and Information Project, http://www.merip.org/palestine-israel_primer/zioni-sm-pal-isr-primer.html (14.05.2013.)URL 4: State of Palestine – Palestinian Central Bureau of Statistics, http://www.pcbs.gov.ps/site/lang__en/507/default.aspx (13.05.2013.)URL 5: The Jewish Agency for Israel, Struggle & Defense: The State of Israel in Conflict, http://www.jewisha-gency.org/JewishAgency/English/Jewish+Education/Compelling+Content/Eye+on+Israel/StruggleDefen-se/Struggle/The+State+of+Israel+in+conflict.htm#4 (08.05.2013.)URL 6: The Majalla, The Leading Arab Magazine, http://www.majalla.com/eng/wp-content/uploads/2013/06/israeli-wall.jpg (04.03.2014.)URL 7: Wikipedia, 1978 South Lebanon Conflict, http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/90/Ghajar_highlighted.JPG (14.05.2013.)URL 8: Wikipedia, United Nations Partition Plan for Palestine, http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/bd/UN_Palestine_Partition_Versions_1947.jpg (06.07.2014.)

Martina ardalić, univ. bacc. politologije, apsolventica dipl. studija politologije, smjer Komparativna politika, Fakultet političkih znanosti,Kerestinečkih žrtava 48, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

slaven KličeK, mag. geogr., Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek,1. Trebevički ogranak 8, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

25

UvodZakon o proglašenju parka prirode „Lonjsko polje“ donio je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske 6. ožujka 1990. godine. Zbog ratnih zbivanja koja su uslijedila nedugo nakon toga, Javna ustanova „Park prirode Lonjsko polje“ osnovana je tek 1996. godine. Radom se na-stoji istražiti i opisati promjene u strukturi na-selja na prostoru Parka prirode Lonjsko polje nakon što je to područje stavljeno pod režim zaštite. Kategorija zaštite ograničila je moguć-nosti obavljanja određenih gospodarskih dje-latnosti, ali je istovremeno omogućila razvoj

nekih drugih aktivnosti koje do tada nisu bile prisutne u Lonjskom polju. Prvenstveno se to odnosi na razvoj turizma pa će se ovim radom nastojati prikazati utjecaj turizma na preobraz-bu naselja Parka prirode Lonjsko polje. Prostor istraživanja je 14 naselja kojima se površine za razvoj naselja nalaze unutar granica Parka prirode, a predmet istraživanja je preobrazba naselja. Preobrazbu naselja promatrat ćemo s aspekta promjene demografske i socioeko-nomske strukture stanovništva te promjene morfologije naselja.

UTJECAJ TURIzMA NA MORFOLOŠKU I SOCIOEKONOMSKU PREOBRAzBU NASELJA PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE

Maja novosel i robert pintarić

Radom se nastoji utvrditi u kojoj mjeri turizam utječe na socioekonomsku strukturu stanovništva te na fizionomske promjene naselja Parka prirode Lonjsko polje. Prostor istraživanja je 14 naselja kojima se površine za razvoj naselja nalaze unutar granica Parka prirode. Terenskim obilaskom prostora istraživanja te statističkom obradom i analizom podataka zaključeno je da su najintenzivnije promjene vidljive u morfološkoj strukturi naselja (izgradnja turističke infrastrukture), a nešto manje u socioekonomskoj strukturi stanovništva (početak bavljenja lokalnog stanovništva ruralnim turizmom). Nositelji razvoja kao okosnice razvoja ovog prostora u budućnosti vide poljoprivredu i turizam, međutim ne nalaze rješenje kako spriječiti evidentan gubitak stanovništva.

26

osnovni podaci o prostorUPark prirode Lonjsko polje smješten je u po-dručju srednjeg toka rijeke Save, na prostoru dviju hrvatskih županija – najveći dio Parka na-lazi se u Sisačko-moslavačkoj županiji, a samo krajnji jugoistočni dio pripada Brodsko-posav-skoj županiji. Smješten je na području Lonj-skog i Mokrog polja, uz lijevu obalu rijeke Save. Južna granica Parka ide od utoka Česme u Lo-nju, dolinom Lonje i lijevom obalom Save. Sa sjeverne strane prostor je omeđen autocestom Zagreb – Slavonski Brod, na zapadu se nalazi rijeka Česma, a istočnu granicu čini rijeka Strug (Izvor: 3).

obilježja naselja pp lonjsKo polje U Parku prirode Lonjsko polje smješteno je 14 naseljenih mjesta koja su prostorno obuhva-ćena trima jedinicama lokalne samouprave (Grad Sisak te Općine Popovača i Jasenovac). Prema Popisu 2011. godine ukupno je u njima živjelo 3 600 stanovnika što predstavlja zna-čaj pad (17%) u odnosu na prethodni Popis 2001. godine. Sva naselja parka prirode gube stanovništvo u posljednjem međupopisnom razdoblju, osim naselja Mlaka (Općina Jase-novac). Promatrajući podatke s ranijih popisa, onih provedenih 1981. i 1991. godine kada je u naseljima parka prirode popisano 6 147, od-nosno 5 402 stanovnika može se doći do za-ključka da se naselja koja se nalaze unutar gra-nica područja pod režimom zaštite suočavaju s ozbiljnim strukturalnim problemima. Prven-stveno se radi o demografskim i socioekonom-skim problemima prouzrokovanim starenjem i emigracijom stanovništva koji zatim posredno uzrokuju postupno i kontinuirano, ali progre-sivno morfološko propadanje naselja (fosiliza-cija pejzaža).

fUnKcionalno-prostorna i deMoGeoGrafsKa analiza naselja

Svakako je najveći i najozbiljniji problem na-selja Parka prirode Lonjsko polje demografska struktura stanovništva koja redom pripadaju skupini naselja duboke i izrazito duboke sta-rosti. Cijelo promatrano područje ne posjeduje niti jedno jače centralno naselje, a s najbližim gradskim središtima (Sisak, Kutina i Novska) područje je povezano cestama slabe kvalitete što prilično otežava dostupnost.

Funkcionalno najopremljenija naselja su Jasenovac (koji je ujedno i općinsko sjedište) i Osekovo, koje je, sukladno podacima popisa stanovništva 2001., s 852 stanovnika najveće naselje parka prirode. Prema popisu iz 2001. više od 500 stanovnika imaju još Stružec (676) i Jasenovac (654) dok su sva ostala naselja mno-go manja. Naselja od 200 do 500 stanovnika su Puska (293), Košutarica (262) i Kratečko (200), između 100 i 200 stanovnika imaju Krapje (145) i Lonja (111) dok preostalih 6 naselja ima manje od 100 stanovnika (Izvor: 4). Jasenovac kao općinsko sjedište ima najveći potencijal formiranja većeg broja centralnih funkcija ko-jima bi opskrbljivao sva naselja južnog dijela parka prirode, no vrlo su zabrinjavajući prisutni demografski trendovi u posljednjih 30-ak godi-na. Naime, popisom stanovništva 1981. godine u Jasenovcu je utvrđeno 1 228 stanovnika, a 2011. godine samo njih 654, što je pad od čak 47%, odnosno naselje Jasenovac kao najjače centralno naselje unutar Parka prirode Lonjsko polje samo u posljednjih 30 godina smanjilo se gotovo dvostruko.

Na sjevernom rubu parka prirode nalaze se dva naselja koja administrativno pripadaju općini Popovača (Stružec i Osekovo), a isto-vremeno predstavljaju dva najnaseljenija i dva najvitalnija naselja unutar granica parka pri-rode. Može se zaključiti da je relativna blizina

Maja novosel i robert pintarić: UTJECAJ TURIZMA NA MORFOLOŠKU I SOCIOEKONOMSKU PREOBRAZBU NASELJA PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014, 23-30

27

Popovače kao nešto jačeg lokalnog središta (4 238 stanovnika 2001. godine) te dva obližnja gradska središta (Sisak i Kutina) utjecala na ne-što povoljniju demografsku situaciju u nave-dena dva naselja. Upravo zbog njihove blizine i relativno dobre prometne povezanosti nisu uspjela razviti značajnije centralne funkcije pa iako veća, slabije su opremljena od Jasenovca. Pad broja stanovnika iznosi u posljednjih 30 godina 20% (Stružec), odnosno 21% (Osekovo) što je znatno manji pad od jasenovačkih 47%.

Naselja središnje zone parka prirode uz lijevu obalu rijeke Save (administrativno pri-padaju Gradu Sisku) malena su i nemaju mo-gućnost razvoja centralnih funkcija. Ipak, kao najopremljenije ističe se naselje Kratečko (200 stanovnika) koje ima funkciju manjeg opskrb-no-uslužnog središta (pošta, područna škola, trgovina) za nekoliko susjednih naselja. Do-voljno je dati samo nekoliko primjera da se dobije slika o vrlo nepovoljnoj demografskoj situaciji u naseljima ove zone, tako na primjer u posljednjih 30 godina (između popisa 1981. i 2011. godine) broj stanovnika naselja Mužilov-čica smanjuje se za 65%, Lonje za 63%, Suvoja za 60% itd. Ovi podaci zorno prikazuju s koliko ozbiljnim demografskim problemima se suo-čavaju naselja središnje zone Parka prirode.

Sva naselja unutar Parka prirode Lonjsko polje već dugi niz godina suočena su s nega-tivnim demografskim trendovima te se može pretpostaviti da će imati i nepovoljni dobni sastav stanovništva, odnosno prevladavanje starog stanovništva (65 i više godina) naspram mladog (do 14 godina). Smatra se da je stanov-ništvo počelo stariti kada udio starijih od 65 godina prijeđe 8% (Nejašmić, 2005). Taj udio u većini naselja promatranog područja višestru-ko je veći i iznosi redom: Mužilovčica (52%), Krapje (50%), Suvoj (49%), Jasenovac (41%), Drenov Bok (40%), Košutarica (40%), Kratečko (39%), Lonja (39%), Čigoč (35%), Stružec (33%),

Puska (29%), Osekovo (28%), Trebež (28%) te Mlaka (26%). Udio starijih od 65 godina pove-ćao se 2011. godine u svim naseljima (osim u naselju Mlaka) u odnosu na 2001.

socioeKonoMsKi sastav stanovništva

Promatrane socijalne strukture koje bi mogle utjecati na provedbu planova razvoja i ostvari-vanje njihovih ciljeva su struktura zaposlenosti i obrazovna struktura stanovništva. Uz činjeni-cu da je preko četvrtine stanovnika starije od 60 godina može se pretpostaviti vrlo nepogod-na struktura prema izvoru prihoda. Do podata-ka se može doći uvidom u prostorni plan Parka prirode Lonjsko polje gdje je navedeno da 46% stanovnika prima mirovinu. Među zaposleni-ma njih 40% zaposleno je u djelatnostima pri-marnog sektora (pretežno poljoprivreda), 31% u tercijarnom, a 29% u sekundarnom sektoru.

Još su porazniji podaci o obrazovnoj struk-turi stanovništva, a koji su također u vezi s ne-povoljnom dobnom strukturom (staro stanov-ništvo). Tako je 2001. godine, prema podacima popisa stanovništva 2001., vrlo visokih 77,5% stanovnika imalo završenu samo osnovnu ško-lu ili djelomično završenu osnovnu školu, sred-nju školu završilo je 19% stanovnika, a zanema-rivih 3,5% višu ili visoku školu.

Ovi podaci daju naslutiti koliko je teško pa gotovo i nemoguće očekivati ekonomski ra-zvoj ovog kraja, veća je vjerojatnost da će se dosadašnji negativni trendovi nastaviti u bu-dućnosti uz daljnje propadanje i degradaciju naselja. Staro i slabo obrazovano stanovništvo kakvo prevladava u većini naselja ne može biti pokretačka snaga koja će biti nositelj inovacija i preobrazbe ovog prostora u prosperitetno i ekonomski aktivno (Rogić, 2001).

S obzirom da unutar granica parka prirode više nema dovoljno demografskih resursa koji bi mogli nadomjestiti ili obnoviti postojeće


28

stanovništvo impuls demografske obnove moguće je dovesti jedino iz vanjskih naselja, bilo iz susjednih područja ili iz dalje okolice. Prije svega to se odnosi na mlado i obrazova-nije stanovništvo koje ima dovoljno znanja i mogućnosti za obnovu i izgradnju potrebne infrastrukture i funkcija. Treba se ostvariti po-boljšanje standarda i uvjeta života te omogu-ćiti uvjete rada i života u ovom prostoru. No, prije toga bit će potrebno ispuniti određene uvjete kako bi se uopće moglo razmišljati o pretvaranju ovog prostora privlačnim za nase-ljavanje, a ponajprije se to odnosi na prometnu infrastrukturu (cestovnu i željezničku) kako bi se naselja parka prirode što bolje i kvalitetnije povezala s obližnjim gradovima.

proMetna povezanost naselja pp lonjsKo polje

Pretpostavka razvijenosti nekog područja svakako je dobra prometna povezanost sa su-sjednim gradskim centrima i dobra komunal-

na opremljenost. Iako se u neposrednoj blizini nalaze željeznički i cestovni prometni koridor međunarodnog značaja (paneuropski koridor X) Lonjsko polje, odnosno naselja unutar njega prometno su prilično izolirana (sl. 1.). Razlozi tomu podjednako su fizičkogeografske i druš-tvenogeografske prirode. Zbog zamočvareno-sti terena i poplavnih područja rijeka izgradnja prometne infrastrukture izrazito je ograničena, a nakon proglašenja Lonjskog polja parkom prirode limitirana je i iz ekoloških razloga. Ve-ličina naselja i njihova ekonomska slabost nisu opravdavale veća ulaganja u prometni sustav koji je danas kvalitativno niske razine (mali je broj javnih autobusnih linija, kvaliteta promet-nica je loša, međusobna povezanost naselja na suprotnim obalama rijeke Save je slaba).

Naselja sjevernog dijela Parka prirode Lonj-sko polje nalaze se u blizini autocestovnog čvora Popovača, no osim Strušcu i Osekovu svima je on slabo dostupan. Naime, da bi došli do njega stanovnici ostalih naselja trebaju ići u

Sl. 1. Prometni položaj Parka prirode Lonjsko poljeIzvor: Google Maps, 1.9.2013.


29

smjeru sjevera preko naselja Gušća i Svinjičkog do kojih vodi asfaltirana cesta, no zatim slijedi 10 kilometara duga makadamska cesta do dr-žavne ceste Popovača-Sisak kojom se potom stiže do čvora Popovača. Takva cesta svakako nije adekvatna, a vremenski utrošak iznimno je velik te tako moguć pozitivan učinak fizičke bli-zine autocestovnog čvora, u realnosti postaje udaljen čvor bez velikog značaja. Idući prema jugu sljedeći je čvor Kutina, no zbog zamočva-renosti i zaštićenosti terena gradnja bilo kakve cestovne infrastrukture između njega i naselja tog dijela promatranog područja u potpuno-sti je onemogućena te zbog toga čvor Kutina nema nikakvog utjecaja na prostor Parka priro-de Lonjsko polje. Naselja južnog dijela zaštiće-nog područja nalaze se najbliže čvoru Novska, a on je i najpristupačniji od svih izlaza u blizini Lonjskog polja preko državne ceste Jasenovac-Novska koja je kvalitetom superiorna u odnosu na ostale cestovne pravce iz Lonjskog polja.

oblici preobrazbe naseljaPoznajući učinke i utjecaj turizma na promjene u prostoru za očekivati je da je do određenih preobrazbi naselja pod utjecajem ruralnog turizma došlo i unutar Parka prirode Lonjsko polje. Najprije se u prostoru očituju morfološ-ke promjene, a prvenstveno zbog izgradnje tu-rističke infrastrukture (turistički znakovi, table, izgradnja ili prenamjena objekata za prijem tu-rista, izgradnja smještajnih kapaciteta, otvara-nje ugostiteljskih objekata, uređenje pješačkih staza,...), a posredno i ostale (prometne i ko-munalne), zatim dolazi do socioekonomskog prestrukturiranja stanovništva (zapošljavanje u tercijarnom sektoru, promjene u obrazovnoj strukturi), a na kraju do demografskih promje-na (porast broja stanovnika imigracijom, po-boljšanje dobne strukture,...).

MorfološKa preobrazba naseljaMorfološke promjene prve se očituju u ne-kom prostoru koji se počinje turistički razvija-ti. Mora se izgraditi potrebna infrastruktura za prijem turista kako bi njihov dolazak i zadrža-vanje uopće bio moguć. Od proglašenja par-kom prirode 1990. godine do danas učinjeno je mnogo na poboljšavanju i prepoznavanju Lonjskog polja kao turističkog proizvoda. To se prije svega odnosi na izgradnju potrebne in-frastrukture nužne za funkcioniranje prostora u svrhu turističkog prometa koji se razvija kao jedan od segmenata razvojnih smjernica.

Najviše promjena doživjela su naselja sre-dišnje zone parka prirode koja administrativno pripadaju Gradu Sisku, a koja su u zoni najin-tenzivnije posjete turista (Čigoč, Kratečko, Mu-

Tab. 1. Registrirana seoska domaćinstva, sobe i kreveti u PP Lonjsko polje 2004.-2011.

Izvor: Godišnje izvješće za 2011. godinu

GodinaBroj

registriranih seoskih

domaćinastva

Broj soba

Ukupan broj

kreveta

2004. - - -

2005. 3 7 11

2006. 10 23 48

2007. 13 33 63

2008. 15 39 77

2009. 17 39 81

2010. 19 55 118

2011. 21 59 128


30

žilovčica, Lonja). Najintenzivniji proces koji se trenutno zbiva je obnova i prenamjena starih drvenih kuća (čardaka) koji su proglašeni dije-lom kulturne baštine u funkciju turizma (info centri, smještaj, ugostiteljstvo, suvenirnice). Zbog demografskih i socijalnih faktora koji djeluju kao izrazito limitirajući nije došlo do masovne prenamjene i revitalizacije, za sada se radi o pojedinačnim slučajevima, ali koji su svakim danom sve brojniji.

U Tab. 1. prikazan je broj registriranih seo-skih domaćinstava te ukupan broj soba i kre-veta kojima ona raspolažu. Podaci zorno pri-kazuju dinamiku kojom se gradila turistička smještajna infrastruktura na području Parka prirode. Tako primjerice 2004. godine nije bilo niti jednog seoskog domaćinstva koje bi nudi-lo turističke usluge, a 7 godina kasnije već se 21 obitelj bavi turizmom na svom seljačkom gospodarstvu te imaju 128 kreveta na raspo-laganju.

Nadalje, uzduž ulica postavljene su info ta-ble te su označeni ulazi u park prirode (smeđa turistička signalizacija) kako bi se posjetitelji-ma olakšalo kretanje ovim prostorom. Za po-trebe posjetitelja unutar naselja izgrađene su parkirališne zone i sanitarni čvorovi. Saniran je i asfaltiran dio prometnica (Lonja-Trebež i Kra-

ljeva Velika-Trebež), radi povećanja automobil-skog prometa i olakšavanja prometovanja iz-među pojedinih turističkih punktova. No ipak, najvidljivije su promjene koje su se dogodile na samim objektima. Vrlo velik broj starih drve-nih kuća (čardaka) zaštićen je kao kulturno do-bro, a naselje Krapje kao cjelina proglašeno je selom graditeljske baštine (Belaj, 2003). Nakon što je u Lonjsko polje počeo pristizati sve veći broj posjetitelja koji su ovaj prostor prepozna-li kao izrazito vrijedan kao kulturno i prirodno dobro poraslo je zanimanje za obnavljanjem i ponovnim stavljanjem u funkciju objekata ove vrste. Nakon nekoliko godina vidljivi su i prvi rezultati revitalizacije, iako, mora se napome-nuti, ne radi se još o masovnoj pojavi, ali svaka-ko je riječ o sve organiziranijem procesu.

Idući dalje u smjeru juga prolazi se kroz na-selja u kojima su na sličan način uređeni ugosti-teljski objekti, suvenirnice, galerije, edukativne dvorane ili prenoćišta u seoskim domaćinstvi-ma. Može se zaključiti da bez pojave ruralnog turizma u ovom području nikada ne bi došlo do obnove ove vrlo vrijedne i specifične kultur-ne i graditeljske baštine. Tradicionalni elementi prilagođeni su suvremenim potrebama i razvo-ju što se pokazuje kao vrlo dobar način očuva-nja od neizbježnog propadanja i napuštanja.

Sl. 2. Smeđa turistička signalizacija i obnovljeni čardak u selu Čigoč

foto

: Maja

Nov

osel


31

deMoGrafsKa i socioeKonoMsKa preobrazba naselja

S porastom turističkog prometa sve veći broj ljudi zapošljava se u tercijarnom sektoru dje-latnosti, mijenja se obrazovna struktura te se kraj može polako transformirati u imigracijski. Nadalje, takve promjene moguće su generalno samo u slučaju masovnog turizma kada tako velik broj posjetitelja generira promjene u pro-storu na tako velikom stupnju. No, u slučaju ru-ralnog područja turizam i u manjim razmjerima može zadržati određen dio stanovništva i egzi-stirati kao dodatna djelatnost uz poljoprivre-du. U Lonjskom polju nije došlo do pozitivnih demografskih učinaka pod utjecajem ruralnog turizma. Popisom je utvrđeno smanjenje pada broja stanovnika između dva susjedna među-popisna razdoblja (između 1991. i 2001. pad je iznosio 20%, a između 2001. i 2011. 17%), no radi se o minimalnom smanjenju pada za koje se ne može tvrditi da je pod utjecajem turistič-ke djelatnosti.

Vrlo je teško govoriti o socioekonomskom prestrukturiranju zbog nedostatka podataka, naime posljednji raspoloživi podaci su iz 2001. godine što nije dovoljno za donošenje zaklju-čaka. Sa sigurnošću se može reći da zbog po-stojeće demografske situacije ne može doći do značajnih pomaka u socioekonomskom smislu. Zbog otvaranja ovog prostora prema

turističkim kretanjima određen broj stanov-nika uspio se zaposliti u uslužnim djelatnosti-ma unutar samog Parka prirode, no radi se o pojavi malih razmjera. Podaci iz tab. 1. govore o 21 obitelji koja se bavi pružanjem usluga u turizmu, međutim teško je doći do podatka o točnom broju zaposlenih zbog velikog udjela „sive ekonomije“. Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje zapošljava 13 stalnih djelatnika i 2 sezonska.

Loša obrazovna struktura znatno ograničava potencijal prostora zbog toga što je nemoguće očekivati primjenu inovacija i poduzimanje gospodarske inicijative kod slabo obrazova-nog stanovništva, a turistička strategija Javne ustanove upravo je razvoj ugostiteljskih i smje-štajnih kapaciteta kroz malo poduzetništvo u cilju povećanja prihoda lokalnog stanovniš-tva. U tu svrhu Ministarstvo turizma i Sisačko-moslavačka županija svake godine dodjeljuju bespovratna sredstva za obnovu starih drvenih kuća i njihovo stavljanje u turističku funkciju. Situacija je svakako nešto povoljnija nego u slučaju kada uopće ne bi postojala razvijena turistička infrastruktura, jer se na ovaj način određen broj ljudi ipak uspio zaposliti u na-seljima koja se nalaze unutar granica parka te nisu svi prisiljeni na dnevnu migraciju u okolne gradske centre.

zaKljUčaKPosljedice razvoja turizma u Parku prirode Lonjsko polje vidljive su prvenstveno u morfološkoj preobrazbi naselja – obnovi i ponovnom stavljanju u funkciju starih čardaka, postavljanju tu-rističke signalizacije, gradnji pristupnih putova. Socioekonomsku preobrazbu naselja također možemo vidjeti u prostoru po rastućem broju novootvorenih obiteljskih seljačkih domaćinstava na kojima se posjetiteljima pružaju usluge smještaja i prehrane, ali ju teško možemo prikazati kvantitativnim podacima. Posljednji podaci u ekonomskoj strukturi stanovništva su iz 2001. go-dine, a prva obiteljska seoska gospodarstva na području Parka prirode Lonjsko polje počela su se otvarati 2005. godine. Nemoguće je međutim donijeti valjani zaključak o socioekonomskoj preobrazbi bez podataka iz Popisa stanovništva 2011.


32

Ipak, iz dostupnih podataka evidentno je da ovaj prostor i dalje gubi stanovništvo. Pozitivno je što su nositelji razvoja svjesni tog problema i barem su dokumentima upravljanja i prostornog uređenja iznijeli ciljeve i planove razvoja naselja i gospodarstva, te mjere kojima planiraju postići zadano. Kao okosnice gospodarskog razvoja vide poljoprivredu i turizam. Poljoprivredni proizvo-di bi se kroz turizam plasirali na tržište i upotpunjavali turistički proizvod Lonjskog polja. Uloga turizma u budućnosti je generirati prihode lokalnom stanovništvu kako ono ne bi emigriralo i kako bi se demografski obnovio ovaj prostor. Uloga je pak lokalnog stanovništva i Javne ustano-ve „Park prirode Lonjsko polje“ strogo kontrolirati razvoj turizma kako ne bi došlo do uništenja onih vrijednosti zbog kojih je ovo područje i proglašeno parkom prirode.

literatUrabelaj, m., 2003: Tradicijska arhitektura u Lonjskom polju, Studia ethnologica Croatica 12/13 (1), 69-110.Lončar, J., 2006: Park prirode Lonjsko polje, http://www.geografija.hr/clanci/1002/park-prirode-lonjsko-polje, 27.03.2012.Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.Rogić, I., 2001: Naselja na Lonjskom polju u socijalnoekologijskoj perspektivi, u: Budućnost na rubu močva-re: razvojni izgledi naselja na Lonjskom polju (ur. ŠTAMBUK, M. i ROGIĆ, I.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 59-84.

izvoriGoogle Maps, 1.9.2013.Javna ustanova PP Lonjsko polje: Godišnje izvješće za 2011. godinu, http://www.pp-lonjsko-polje.hr/Me-dia/JUPPLP_GODISNJE_IZVJESCE_2011_05.02.2012.pdf, 21.04.2012.Park prirode Lonjsko polje – Živući krajobraz i poplavni ekosustav Srednje Posavine – Plan upravljanja, Bilten parka prirode Lonjsko polje, http://www.pp-lonjsko-polje.hr/Media/AT.2.4_BILTEN_LP_10_1.pdf, 27.03.2012.Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: Stanovništvo prema spolu i starosti, po naselji-ma, DZS, http://www.dzs.hr/, Zagreb, 27.03.2012.Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.: Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS, http://www.dzs.hr/, Zagreb, 1.9.2013.Prostorni plan Parka prirode Lonjsko polje, http://www.pp-lonjsko-polje.hr/Media/1-Knjiga_I-Odluka_i_Odredbe-NN37_2010.pdf, http://www.pp-lonjsko-polje.hr/Prostorni_plan_pplp/2-Knjiga%20II-Obrazlozenje_i_obvezni_prilozi-NN37_2010.pdf, 27.03.2012.Zakon o proglašenju parka prirode „Lonjsko polje“, NN 11/90, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe-ni/1990_03_11_132.html, 21.04.2012.

Maja novosel, univ. bacc. oec., Diplomski studij geografije, smjer: Prostorno planiranje i regionalni razvoj,Mladena Kerstnera 22, 10410 Velika Gorica, Hrvatska, e-mail: [email protected]

robert pintarić, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer: Prostorno planiranje i regionalni razvoj,Matije Gupca 120, 44320 Kutina, Hrvatska, e-mail: [email protected]

33

UvodS obzirom na izuzetnu osjetljivost krških po-dručja na vanjske utjecaje, a pogotovo one antropogene, principi održivog razvoja po-trebniji su nego u bilo kojem drugom okoli-šu. U samom početku je potrebno definirati održivi razvoj te napraviti distinkciju između tog pojma i pojma održivosti. Održivi razvoj je onakav razvoj kakav zadovoljava potrebe postojećih naraštaja ne ugrožavajući pritom izglede budućih naraštaja na primjereno zado-voljavanje njihovih potreba (World Commissi-on on Environment and Development, 1987: 43). To je dakle proces kojim se uspostavlja i održava ravnoteža u okolišu s ekološkog i so-

cioekonomskog aspekta. Ta ravnoteža pred-stavlja održivost kao ideal kojem treba težiti jer omogućuje skladan odnos između društva i prirode odnosno ne ide na štetu ni jednoj ni drugoj sastavnici. S obzirom da krška područja Floride zbog društvenog pritiska predstavljaju jedan od najranjivijih krških sustava na Zemlji, pitanja održivog razvoja od temeljne su važno-sti za njihovu budućnost. Posebice kad u obzir uzmemo da se u posljednjih stotinu godina stanovništvo Floride udvostručavalo u prosje-ku svakih 20-30 godina, a na krškom području te države danas živi oko 18 milijuna stanovni-ka (Brinkmann, 2010). Rastuće stanovništvo uzrokovalo je intenzivniju gradnju prometnica, zgrada i drugih građevina, povećane količine

Krška područja Floride zbog velikog društvenog (populacijskog i gospodarskog) pritiska predstavljaju jedan od najranjivijih krških sustava na Zemlji. Upravo je to razlog što je održivi razvoj neophodan pristup za daljnji razvoj tog prostora. U bliskoj prošlosti vlasti Floride su prepoznale važnost tog pristupa u upravljanju prostorom i primijenile ga u konkretnim zakonima, politikama i strategijama. S obzirom na sve veći pritisak na krški okoliš, u Hrvatskoj također treba razmotriti pristup održivog razvoja, a floridski primjer može poslužiti kao izvor primijenjenih postupaka vezanih uz taj pristup.

ODRŽIVI RAzVOJ KRŠKIH PODRUČJA FLORIDE (SAD) S OSVRTOM NA HRVATSKI KRŠKI PROSTOR

neven tandarić

34

svih vrsta otpada i rastuće potrebe za vodoop-skrbom (Lane, 1986).

KršKi oKoliš florideAmerička savezna država Florida prostire se na oko 140 000 km2 kopnene površine. Njenu li-tološku podlogu dominantno čine mezozojski karbonati koji su u većem dijelu pokriveni ma-rinskim pijescima uslijed transgresijskih ciklusa u kenozoiku zbog čega Floridu obilježava po-kriveni krš (sl. 1). To je relativno ravan teren s najvišim uzvišenjem do 105 m nadmorske visi-ne u kojem se izdvajaju starija uzvišenja koja su izložena dugotrajnijem trošenju i mlađe okol-ne nizine (Brinkmann, 2010). Zbog krške pod-loge površinski tokovi su relativno rijetki, ali je zato drenažna mreža razgranata u podzemlju gdje je pronađeno tisuće kilometara vodom ispunjenih špilja i jama (Beck i Sinclair, 1986; Lane, 1986). Krško podzemlje Floride važan je vodonosnik pitke vode iz kojeg se opskrbljuje sve brojnije stanovništvo.

Kao dijagnostički krški oblik, ponikve su vrlo učestala pojava u reljefu Floride. Taloženje ne-propusnih naslaga dovelo je do zapunjavanja pora u inače vodopropusnim karbonatima

Sl. 1. Litološka podloga FlorideIzvor: Florida Caving (2011)

Sl. 2. Jezera formirana u ponikvama u središnjem dijelu FlorideIzvor: Google maps

neven tandarić: ODRŽIVI RAZVOJ KRŠKIH PODRUČJA FLORIDE (SAD) S OSVRTOM NA HRVATSKI KRŠKI PROSTOR GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014, 31-39

35

te učinilo teren nepropusnim, stoga su mno-ga ponikvasta udubljenja danas plitka jezera kojima Florida obiluje (Beck i Sinclair, 1986), a razina vode u njima značajno varira tijekom godine ovisno o količini padalina iz kojih se primarno prihranjuju (sl. 2). S obzirom na sve veći socioekonomski pritisak uzrokovan isuši-vanjem močvarnih dijelova zemljišta, ta su je-zera relikti nekadašnjeg floridskog ekosustava u kojima stanište nalaze prorijeđene akvatične i hidrofilne vrste organizama koje inače ne bi preživjele na isušenom zemljištu.

Dva su tipa ponikava primarno zastupljena u Floridi: urušne i korozijske pri čemu je antro-pogeni utjecaj često glavni okidač nastanka urušnih ponikava u novije doba. Stoga su one postale najučestaliji hazard u Floridi izazivajući oštećenje i uništenje infrastrukture poput cesta i građevina koje državu, gospodarske objekte i obitelji koštaju milijune dolara, a također pred-stavljaju i poseban okolišni problem budući da urušavanjem nastaje rupa u svodu koji je inače odvajao podzemni vodonosnik od izvora zaga-đenja na površini Zemlje (Brinkmann, 2010).

pristUpi održivosti KršKoG oKoliša U floridi

S obzirom na veličinu floridske populacije, go-dišnji broj turista koji nekoliko puta premašuje populaciju (Delfino i Heaney, 2004) i socioe-konomska obilježja floridskog društva, vlasti u Floridi potiču ekonomski razvoj uz očuvanje prirodnih resursa i krškog okoliša. Iz tog se ra-zloga razvijaju strategije održivog upravljanja vodom, hranom, energijom, građevinama i sta-kleničkim plinovima.

održivo Upravljanje vodoM

Zbog geografskog smještaja u suptropskom pojasu i okruženosti morem sa zapadne, južne i istočne strane, Floridu karakteriziraju velike mjesečne varijacije u količini padalina. Naime, tijekom ljeta i početkom jeseni padnu veće

količine kiše zbog konvekcijskih gibanja mari-timnih zračnih masa koje dolaze nad zagrijano kopno, izdižu se i dolazi do kondenzacije te na-staju grmljavinski pljuskovi (Brinkmann, 2010). Osim toga u to su doba godine učestalije i pojave tropskih oluja i uragana. S obzirom da dnevno može pasti i više desetaka milimetara kiše po četvornom metru (Miller i dr., 2008), voda se u području vapnenačke podloge pro-cjeđuje kroz poroznu podlogu, a u području pokrivenog krša se drenira u krške depresije. U suhim zimskim mjesecima mnogi izvori presu-še ili im se znatno smanji protoka zbog čega presušuju i neka jezera i močvare.

U takvim uvjetima je potrebno osigurati dovoljno pitke vode za milijune stanovnika kao i za gospodarske djelatnosti. Delfino i Hea-ney (2004) navode da je poljoprivreda najveći potrošač vode, a potom stanovništvo koje bi zbog rasta moglo preteći poljoprivredu. Sve veće crpljenje uslijed rasta zahtjeva dovelo je do regionalnih smanjenja vodnog lica na Flo-ridi u drugoj polovici 20. stoljeća što se poseb-no osjetilo u blizini najvećih urbanih područja (Lane, 1986) s najvećim brojem stanovnika, a to je imalo i vrlo značajne utjecaje na krški okoliš. Uslijed toga su urušne ponikve postale sve učestalije diljem Floride. Naime, zakonom je određeno da se naselja opskrbljuju vodom iz podzemlja svog okruga, bez uvoza vode iz dru-gih okruga (Delfino i Heaney, 2004; Brinkmann, 2010), a to je uz povećanje potrošnje vode u pojedinim okruzima dovelo do značajnijih smanjenja vodnih lica zbog čega podzemne šupljine, posebice u nepokrivenom kršu, osta-ju bez vode koja je uzgonom služila kao svo-jevrsni potporanj. Zbog velike izgrađene mase na površini dolazi do pritiska i podloga se uru-šava u podzemne šupljine (sl. 3) nanoseći veli-ke materijalne štete. Od 1954. do 2014. godine u Floridi je zabilježeno otvaranje više od 2504 urušne ponikve (Subsidence Incident Reports,


36

2014) (sl. 4). Floridske osiguravajuće kuće su u novije vrijeme zakonom obvezne osiguravati i kućanstva od supsidencije i urušnih ponikava što u drugim saveznim državama nije obave-zno (Ford i Williams, 2007).

Osim urušnih ponikava sniženje vodnog lica u pojedinim obalnim područjima uzrokovalo je da u priobalne krške vodonosnike prodre slana morska voda uzrokujući zaslanjenje vode temeljnice (Miller i dr., 2008). To se prije svega dogodilo u podzemlju većih obalnih gradova, a taj je problem gotovo nemoguće riješiti zbog različitih tlakova morske i podzemne vode, dok zasad nisu ni poduzete akcije rješavanja. Vrlo sličan problem se javlja i na hrvatskoj obali. Budući da većina hrvatskih gradova na obali koristi krške vodonosnike za vodoopskrbu, ljeti kad su zbog turizma zahtjevi za vodom najveći često dolazi do povećanja saliniteta vode (Za-stavniković, 2014). Biondić i dr. (1997) navode primjer utjecaja pretjeranog iskorištavanja površinske hidroakumulacije na vodonosnik.

Naime, pretjerana potrošnja vode iz Vranskog jezera na Cresu čijom se vodom opskrbljuju otoci Cres i Lošinj veća je od količine vode koju

Sl. 3. . Urušna ponikva u FloridiIzvor: Mosher (2013)

Sl. 4. Prostorni raspored urušnih ponikava (crvene točke) u Floridi od 1954. do 2014.Izvor: Subsidence Incident Reports (2014)


37

padaline mogu nadoknaditi pa se jezero pri-hranjuje i vodom iz podzemlja kojom se inače prihranjuje samo u sušnim razdobljima. Uslijed toga dolazi do smanjenja podzemnih rezervi slatke vode, a u šupljine intruzijom ulazi mor-ska voda koju je zbog odnosa tlakova slatke i slane vode odatle gotovo nemoguće naknad-no istisnuti što znači da se rezerve slatke vode mogu samo smanjivati.

Načelo održivosti da se koriste samo lokal-ne rezerve vode iznjedrilo je, međutim, neko-liko inovativnih pristupa upravljanju vodama u Floridi poput dizajniranja visokoefikasnih irigacijskih sustava, desalinizacije vode, recikli-ranja i ponovnog korištenja voda itd. (Delfino i Heaney, 2004). Jedna od krajnjih mjera je desa-linizacija morske vode koja se zbog nedostatka vode u vodonosniku i nemogućnosti daljnjeg crpljenja bez narušavanja krškog sustava po-čela primjenjivati u Tampi. Naime, izgrađeno je postrojenje koje desalinizacijom proizvede oko 115 milijuna litara vode dnevno kao i re-zervoar od oko 70 milijardi litara slatke vode iz kojeg se napajaju površinski i podzemni izvori (Brinkmann, 2010). Problemi opskrbe vodom u Hrvatskoj su prisutni prije svega na otocima na koje se voda doprema s kopna budući da je desalinizacija kao opcija u hrvatskim uvje-tima preskupa. Jedan od razloga dostatnosti dopremljene vode s kopna je manji opseg po-ljoprivrede u odnosu na kontinentalne dijelove Hrvatske i Floridu kao i prilagođenost kultura ljetnim sušama.

održivo Upravljanje hranoM i poljopri-vrednoM proizvodnjoM

Florida je jedna od agrarno najproduktivni-jih saveznih država SAD-a, najveći je proizvo-đač govedine i mliječnih proizvoda, iako je najpoznatija po proizvodnji tropskog voća te sezonskog voća i povrća (Brinkmann, 2010). Poljoprivreda i prerada hrane troše veće koli-čine vode od bilo kojeg drugog gospodarskog

sektora u Floridi (Delfino i Heaney, 2004) što u krškom području utječe degradacijski jače nego u drugim područjima i to ponajprije kroz spuštanje vodnog lica uslijed pretjeranog cr-pljenja vode iz podzemlja te kroz zagađenje gnojivima i pesticidima. Spuštanje vodnog lica, kao što je već navedeno, uzrokuje urušne poni-kve. Primjerice, zimi 1997. godine su urušava-nje izazvali uzgajivači jagoda u Polk countyju jer su za prskanje nasada iz podzemlja ispum-pali milijune litara vode (Brinkmann, 2010). Na-ime, da bi se mlade biljke zaštitilo od smrzava-nja, tijekom cijele noći ih se prskalo vodom cr-pljenom iz podzemlja jer je njena temperatura 12°C i viša (Ford i Williams, 2007).

Zakonom su regulirani standardi u proi-zvodnji hrane te se posebno pazi na dušična i druga gnojiva i pesticide koji ulaze u podze-mne vode i munjevito se raspršuju među svim povezanim krškim vodonosnicima. Onečišće-nost dušikom i drugim kemikalijama provjera-vana je na krškim izvorima te je utvrđeno da je u porastu, a samo u razdoblju od 1995. do 2000. godine onečišćenost toksičnim kemika-lijama je povećana za 27% (Miller i dr., 2008). Međutim, uzrok nije samo poljoprivreda već i održavanje golf igrališta te travnjaka u parkovi-ma koji su sveprisutni u Floridi.

Savezna država se stoga početkom 21. stoljeća posebno angažirala oko smanjenja štetnih utjecaja poljoprivrede na krški sustav pokrećući inicijative za organsku i ekološku poljoprivredu što je naišlo na plodno tlo i kod samih poljoprivrednika. Osim toga, udruge proizvođača hrane potiču održivost uzgoja poljoprivrednih kultura kroz korištenje irigacij-skih sustava kap po kap ili hidroponske tran-sformacije farmi (Brinkmann, 2010) čime se smanjuje potrošnja vode i racionalizira se upo-treba gnojiva i pesticida. Valja imati na umu da negativan utjecaj poljoprivrede ne može biti u potpunosti spriječen iz razloga što Florida ima


38

specifično vegetacijsko razdoblje u kojem se uzgaja svježa hrana za mnoge dijelove svijeta pa bi se posljedice osjetile i u Floridi i u zemlja-ma koje uvoze hranu iz nje.

Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj je sla-bije razvijena, iako ima izuzetne potencijale jer je najveći dio priobalnog i otočnog krškog prostora Hrvatske turistički valoriziran i stoga bi se poljoprivredni proizvodi uzgojeni prema ekološkim načelima s lakoćom mogli plasirati turistima diljem turističkih destinacija, pogoto-vo kad se u obzir uzme da znatan dio turista čine posjetioci iz srednjoeuropskih država. Na taj način bi se socioekonomski aktivirali neki periferni krški prostori dok se istodobno ne bi kritično povećao pritisak na krški okoliš.

U novije vrijeme sve veću pažnju floridskih poljoprivrednika privlači uzgoj biljaka za proi-zvodnju biogoriva jer njihov uzgoj ne zahtije-va gnojenje. Istodobno se potiče i povećanje površina pod vegetacijom koja smanjuje kon-centraciju ugljika u zraku. Stoga veliki zemljo-posjednici razmatraju isplativost transforma-cije pašnjaka i oranica u pošumljeno zemlji-šte za što bi im bilo plaćeno zbog smanjenja koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi (Brinkmann, 2010).

održivo Upravljanje GrađevinaMa

Oko 90% stanovništva Floride živi u urbanim područjima (Miller i dr., 2008). Florida se stoga danas suočava s iznimno velikim razvojnim pritiskom koji je posljedica rasta stanovništva, brze urbanizacije i njenih utjecaja na vodu, tlo i zrak, a redovito rezultira uništenjem prirodnih ekotopa (Upadhyay, 2009). Naime, gradovi se i tradicionalno povezuju s neodrživim razvojem, širenjem, iscrpljivanjem resursa i zagađenjem okoliša. Prema nekim istraživanjima, ekološki pritisak gradova je 15 do 150 puta veći od ono-ga koji bi bio održiv (Upadhyay, 2009). Ipak, u novije se vrijeme se sve češće shvaća ključna

uloga koju gradovi mogu imati u promoviranju održivog razvoja.

Jedno od ključnih načela moderne održivo-sti gradova je tzv. zelena gradnja odnosno ze-lene zgrade. Pod tim pojmom podrazumijeva se izgradnja kuća i poslovnih zgrada u kojima bi potrošnja energije te negativni utjecaji na ekosferu bili znatno smanjeni u odnosu na tradicionalne kuće i zgrade. Takvo uključivanje ekoloških vrijednosti u građevinske aktivnosti je očiti pokušaj da se smanji ekološki pritisak urbanog ljudskog okoliša (Upadhyay, 2009). Upravo zato i lokalne vlasti prezentiraju bene-ficije koje donosi takva gradnja te ohrabruju, a ponegdje i nalažu prihvaćanje standarda zele-ne gradnje kako u javnom, tako i u privatnom sektoru (Upadhyay, 2009).

Za razliku od ostatka SAD-a, u Floridi se zbog suptropske klime, krškog okoliša i većeg utjecaja maritimnosti politika zelene gradnje fokusira na hlađenje i na skladištenje zaliha vode. Iz tog je razloga u Floridi osnovana Flo-ridska udruga za zelenu gradnju (Florida Green Building Coalition, FGBC) koja daje certifikate za zelene zgrade i dizajn koristeći posebnu matricu kriterija razvijenih za Floridu. Certifi-kat mogu dobiti sve poslovne i javne zgrade te privatne kuće pri čemu obiteljske kuće mogu dobiti brončani, srebrni, zlatni i platinasti certi-fikat, ovisno o tome koliko kriterija u matrici is-punjavaju. Bodovi se skupljaju u kategorijama: energija, voda, velik izbor, zdravlje, materijali, ublažavanje katastrofa i drugo. Pri certificira-nju se u obzir uzimaju i lokalni uvjeti u kojima se kuća odnosno zgrada nalazi, npr. poveća-na precipitacija, velike rashladne potrebe i sl. (Brinkmann, 2010). Ovakva inicijativa je za krško područje izrazito važna jer se smanjuju negativni utjecaji na kršku podlogu, primjerice, neke certificirane zelene zgrade koriste krške šupljine u podzemlju za hlađenje interijera čime se smanjuje potrošnja energije.


39

U Hrvatskoj je zelena gradnja također pri-sutna, ali u vrlo maloj mjeri i zasada je se po-sebno ne potiče. Ipak, takva gradnja se može implementirati u turističku ponudu dajući joj dodatnu vrijednost kako kroz predstavljanje održivog načina života tako i kroz pozitivne utjecaje na okoliš koji je turistički vrlo bitan pri-vlačni faktor.

održivo Upravljanje enerGijoM

Kao što je već spomenuto, maritimna sup-tropska klima ne zahtijeva veliku potrošnju energije za grijanje zbog čega se glavnina energenata troši u poljoprivredi, industriji i prometu, ali i za hlađenje u zgradama. Iako postoje značajne rezerve nafte i zemnog plina u podzemlju Floride, one se ne iskorištavaju. Stanovništvo je svjesno značenja turizma za tu saveznu državu i negativnih posljedica koje bi izazvala eksploatacija nafte i plina te ne želi da one budu uočljive u krajoliku (Brinkmann, 2010). Umjesto toga, Florida se oslanja na uvoz energije za većinu svojih pogona što omogu-ćuju niske uvozne cijene zbog blizine velikih proizvodnih područja Meksičkog zaljeva i Ve-nezuele, regionalnih cjevovoda i velikog su-stava distribucije u većini urbanih područja (Brinkmann i Garren, 2011).

U novije se vrijeme vlasti sve više zalažu za uvođenje nuklearne, solarne, energije vjetra i biogoriva kako bi se smanjila ovisnost o fosil-nim gorivima (Brinkmann, 2010), iako i iskori-štavanje tih energenata može imati negativne posljedice, prije svega na krajolik i organizme koji u njemu žive. Izuzev nuklearne energije, Hrvatska također potiče obnovljive energen-te. Vjetroelektrane su u posljednjih 15 godina izgrađene na nekoliko krških područja, no ra-spravlja se o njihovim negativnim posljedica-ma po okoliš. Mnogo je učestalija izgradnja hidroelektrana koje vrlo često imaju izrazito nepovoljne utjecaje na čitav krški sustav i iznimnu georaznolikost krških krajolika. Kroz

različite programe subvencioniranja se potiče proizvodnja električne energije pomoću solar-nih panela budući da jadranski dio hrvatskog krškog prostora ima velik broj sunčanih sati tijekom godine, a solarni paneli mogu se po-staviti na krovove privatnih kuća i turističkih objekata. No, uslijed nedovoljne informiranosti i potrebe za velikim ulaganjem, solarna energi-ja je zasad još uvijek gotovo neiskorišteni po-tencijal.

održivo Upravljanje staKleničKiM plinoviMa

Posebnu važnost u novije vrijeme Florida daje praćenju i restrikciji ispuštanja staklenič-kih plinova koji izravno utječu na globalno za-topljenje i njegovu izravnu posljedicu – porast morske razine. Kako je već spomenuto, Florida je relativno ravan poluotok s najvišim vrhom na 105 m nadmorske visine zbog čega je po-sebno ugrožena globalnim promjenama razi-ne mora. Zbog poluotočnog položaja, Florida je morem okružena s triju strana.

Mnogi znanstvenici predviđaju porast razi-ne mora u ovom desetljeću koje će desetkovati plaže, neka obalna urbana područja i mnoga nizinska područja koja su ekološki značajna poput Evergladesa (Brinkmann, 2010). Na slici 5. prikazana su područja koja bi bila poplav-ljena morskom vodom da se razina mora po-digne za samo jedan metar. Efekti globalnog zatopljenja i porasta razine mora kao njegove posljedice već su sada uočljivi na dugim florid-skim obalama. To su prije svega pojačana abra-zija, povećan broj tropskih ciklona, povećan salinitet podzemnih voda i smanjenje površine zemljišta (Upadhyay, 2009). Glavnim zagađiva-čima smatraju se promet, proizvodnja električ-ne energije, klima uređaji i poljoprivreda.

Federalna vlast nije konkretnije reagira-la na probleme klimatskih promjena već je to pitanje na rješavanje prepustila saveznim državama što je dovelo do toga da pojedine


40

države donose stroge propise za smanjenje emisije stakleničkih plinova dok druge ostaju indiferentne. Ipak, Američka konferencija gra-donačelnika pokrenula je inicijativu Klimatska obveza kojom se nastoji upoznati gradove s Kyotskim protokolom, a sporazum je do 2010. godine potpisalo preko 900 gradonačelnika u SAD-u (Brinkmann, 2010).

Zašto je globalno zatopljenje velik problem i za krški okoliš? Uslijed porasta morske razine

u karbonatnoj podlozi Floride dolazi do mije-šanja morske vode s vodom temeljnicom čime se ona zaslanjuje i mijenjaju se hidrogeološki uvjeti u krškim vodonosnicima. U kršu posto-ji potencijal za ublažavanje problema emisije stakleničkih plinova i Brinkmann (2010) navodi dva moguća rješenja. Prvo je ideja da se ugljič-ni dioksid apsorbira iz zraka i ubrizgava u krške šupljine u podzemlju, međutim time bi se po-većala kiselost i intenziviralo korozivno djelo-vanje vode, a voda u vodonosniku bi se mine-ralizirala. Drugi je pak pristup da se povećaju vegetacijske rezerve, posebice šume, kojima bi se smanjila koncentracija ugljikovog dioksida u troposferi i povećala proizvodnja kisika.

Hrvatska zbog svoje prostorne i populacij-ske veličine nije veliki proizvođač stakleničkih plinova dok su glavni izvori promet i energet-ski sektor. Nakon potpisivanja Ugovora iz Kyota Hrvatska je od 2005. do 2012. godine smanjila emisiju za 19,3% u odnosu na obvezujućih 5% (NIR 2014), iako je glavni razlog toga vjerojat-no gospodarska kriza. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora imala bi znača-jan utjecaj na smanjenje emisije stakleničkih plinova budući da se golema većina energija u Hrvatskoj i dalje dobiva sagorijevanjem fosil-nih goriva.

Sl. 5. Ugroženost obalnih područja (crveno) podizanjem razine mora za 1 metarIzvor: Strauss i Weiss (2006)

zaKljUčaKOdrživi razvoj postaje sve važniji pristup korištenju prostornih resursa. Pritom, on pruža odre-đene restrikcije koje bi potencijalno mogle imati pozitivne učinke, ali tek u budućnosti te iz tog razloga nisu uvijek primamljive. Posebice se to odnosi na potrebe za promjenama ljudskog pona-šanja. Ford i Williams (2007) iznose tezu da se održivo upravljanje više odnosi na upravljanje ljud-skim navikama nego na upravljanje samo fizičkim okolišem. Posebice su načela održivog razvoja primjenjiva, čak i neophodna, za krška područja zbog izrazite osjetljivosti krškog okoliša u kojem se promjena jednog čimbenika odražava na promjene u čitavom sustavu.

Floridska politika održivog razvoja pruža primjer kako isprepletena interakcija krške prirodne osnove i društvenih aktivnosti može biti modificirana kako bi se poboljšao stupanj održivosti prostora s pozitivnim učincima na život stanovništva. Osobito je značajno što su temeljna pod-ručja održivog upravljanja upravo ona ključna: vodni resursi, proizvodnja hrane, energetika, gra-


41

đevinarstvo i emisija stakleničkih plinova.Svi ti pristupi mogu se koristiti i u drugim krškim sustavima u svijetu pa tako i u Hrvatskoj kao

što je kroz rad i pokazano. Pritom je, dakako, potrebno prilagoditi te pristupe lokalnim značaj-kama i mogućnostima i koristiti vlastite upravljačke i znanstvene resurse jer različita područja obilježavaju specifični spletovi i međuodnosi prirodnih i socioekonomskih obilježja što zahtjeva njihovo dobro poznavanje u izradi ili prilagodbi modela održivog upravljanja.

literatUra i izvoribeCk, b., siNClair, w., 1986: Sinkholes in Florida: An introduction, The Florida Sinkhole Research Institute at The University of Central Florida, Orlando.bioNdić, b., kapelj, s., mesić, s., 1997: Natural traces – indicators of the origin of the water of the Vrana Lake on Cres island, Croatia, u: Tracer Hydrogeology 97 (ur. KRANJC, A.), A.A. Balkema, Rotterdam, 113-120.briNkmaNN, r., 2010: Karst and sustainability in Florida, U.S.A., u: Sustainability of the Karst Environment: Dina-ric karst and other karst regions (ur. BONACCI, O.), Centar za krš, Zagreb, 25-32.briNkmaNN, r., garreN, s., 2011: Karst and sustainability, u: Karst Management (ur. VAN BEYNEN, P.), Springer, Dortrecht, 361-378.delfiNo, j., HeaNey, j., 2004: Challenges to water resources sustainability in Florida, rad prezentiran na Con-ference on Allocating Water: Economics and the Environment, Universities Council on Water Resources, Portland, OR, July 20-22, 2004, http://warrington.ufl.edu/centers/purc/docs/resources_ChallengesToWa-terSustainability.pdf (12.9.2014.).Florida Caving, 2011, http://www.floridacaving.com/wp-content/uploads/2011/05/karst_map.gif (15.5.2012.).ford, d., williams, p., 2007: Karst hidrogeology and geomorphology, Wiley, LondonGoogle maps, https://www.google.hr/maps/@28.065432,-81.4176151,10z (12.9.2014.).Izvješće o inventaru stakleničkih plinova na području Republike Hrvatske za razdoblje 1990.-2012. (NIR 2014), Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb, 2014.laNe, e., 1986: Karst in Florida, Florida Geological survey, Tallahassee.miller, p., gaNNoN, m., ferNard, e., 2008: Florida, Microsoft Student with Encarta 2009 [DVD], Microsoft, Red-mond.mosHer, m., 2013: What Causes A Sinkhole, http://championfoundation.com/what-causes-a-sinkhole (8.9.2014.).strauss, b., weiss, j., 2006: Sea Level Rise and Coastal Flooding Impacts Viewer, Arizona Board of Regents, University of Arizona, http://climategem.geo.arizona.edu/slr/world/index.html (8.9.2014.).Subsidence Incident Reports, 2014, http://www.dep.state.fl.us/geology/gisdatamaps/SIRs_database.htm (12.9.2014.).upadHyay, N., 2009: Green local governments in Florida: an analysis of sustainability and green building policies, diplomski rad, University of South Florida, Tampa.World Comission on Environment and Developement, 1987: Our Common Future, Oxford University Press, Oxford.zastavNiković, i., 2014: Geoekološka problematika priobalnih krških vodonosnika hrvatske obale Jadrana, di-plomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Zagreb.

neven tandarić, univ. bacc. oec., Diplomski studij geografije, smjer: Nastavnički,Bilogorska 93, Vukosavljevica, 33000 Virovitica, Hrvatska, e-mail: [email protected]

43

DEPOPULACIJA RURALNE PERIFERIJE KOPRIVNIČKO-KRIŽVAČKE ŽUPANIJE NA PRIMJERU OPĆINE LEGRAD

petar fijačKo

Depopulacija je, uz starenje stanovništva, glavni proces koji obilježava suvremeni demografski razvoj Koprivničko-križevačke županije, a obilježja koja taj proces poprima u uvjetima ruralne periferije zorno nam prikazuje primjer općine Legrad. Koji su glavni razlozi pojave depopulacije u takvom prostoru? Kakvo je bilo njezino pulsiranje posljednjih pedesetak godina? Kakve reperkusije depopulacija ima na demografiju i kulturni pejzaž? – samo su neka od pitanja čiji se odgovori kriju u nastavku.

UvodZbog svog perifernog prometnog položaja, graničnog područja i specifičnog društveno-gospodarskog razvoja, općina Legrad jedan je od najtipičnijih primjera depopulacije u do-njem Međimurju i srednjoj Podravini (Feletar, 1971). Valja istaknuti da depopulacija ovdje neće biti tretirana kao zaseban problem već kao izraz složenih socijalno-geografskih proce-sa (Nejašmić, 1991). No, najprije će se reći po-nešto o samom istraživanom prostoru te razja-sniti pojam ruralne periferije sa svrhom boljeg razumijevanja kompleksnosti glavnog objekta istraživanja.

Općina Legrad nalazi se na krajnjem sjever-nom dijelu Koprivničko-križevačke županije, a čini je 7 naselja: Antolovec, Kutnjak, Legrad, Mali Otok, Selnica Podravska, Veliki Otok i Za-blatje, koja zauzimaju 2,8% ukupne površine Županije. Granična je općina s Međimurskom i Varaždinskom županijom te Republikom Ma-đarskom (sl. 1). Sastoji se od tri fizički odvojena dijela: prostora južno od rijeke Drave u kojem su smještena sva naselja, zaštićenog područja Veliki Pažut sjeverno od rijeke Drave te prosto-ra jugozapadno od rijeke Drave. Zanimljivo je i pružanje same legradske katastarske općine koja je razbijena u dva potpuno nepovezana

44

dijela što nam govori da joj manjka jedan dio – onaj preko rijeke Drave i Mure.1

Ruralna periferija opće je prihvaćena sinta-gma stvorena od dvaju pojmova koji su u kom-pleksnom geografskom načinu razmišljanja i istraživanja prilično komplementarni i nadasve logični. Pojam periferija odnosi se na područja koja karakterizira geografska „marginalnost“, odnosno rubni geografski položaj, a s time povezano i ovisnost o razvijenim gradskim središtima, kao žarištima složenijeg socioe-konomskog razvoja (Koči-Pavlaković, 1996).

1 Povijesni podaci govore da je područje Legradske gore i Sv. Mihalja (mađ. Szentmihályhegy – danas pogranično selo u jugozapadnoj Mađarskoj) bilo sastavni dio legradske katastarske općine (Feletar, 1971).

Riječ je, dakle, o jednom od polova prostor-no-ekonomske organizacije koji zbog ograni-čenih resursa i malih mogućnosti za inovacije karakterizira sporiji rast i zaostajanje u razvoju (Pejnović, 2004), što se posljedično odražava i u prostornim tokovima migracija, između pe-riferije i središta. S obzirom da su to uglavnom slabije naseljena područja s naglašenim pri-rodnim obilježjima i relativno značajnim udje-lom primarnog sektora djelatnosti u socioeko-nomskoj strukturi, pojam periferija u pravilu se odnosi na ruralna područja (Husanović-Pejno-vić, 2010), a perifernost se smatra ruralnim fe-nomenom (Lukić, 2010).

Sl. 1. Prostorni obuhvat i orijentacijski položaj općine LegradIzvor: Digitalni Atlas Republike Hrvatske, GISdata, Zagreb, 2005 Središnji registar prostornih jedinica Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, Zagreb, 2005.

petar fijačKo: DEPOPULACIJA RURALNE PERIFERIJE KOPRIVNIČKO-KRIŽVAČKE ŽUPANIJE NA PRIMJERU OPĆINE LEGRAD GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014, 41-54

45

Uzroci depopUlacije rUralne periferije

Razvoj svakog područja ima, između ostalog, i svoje specifične komponente koje to područ-je čine jedinstvenim, drugačijim od ostalih. U kontekstu istraživanog prostora može se reći da su te komponente bile posljedica svojevrsnog amalgama geografskog položaja i društveno-povijesnih događaja, pri čemu treba istaknuti kretenizam i oligofreniju kao pojave koje nisu bile od presudne važnosti, ali su neizravno sva-kako doprinijele stagnaciji stanovništva te bu-dućoj depopulaciji promatranog područja, po-gotovo Legrada kao središnjeg naselja. Naime, visina podzemne vode na ovom području vari-ra obično do svega 1,2 metra dubine, a maksi-malno do 2,54 metra, te je spoj bunarskih voda s dravskom vrlo lak i neposredan. Takvoj pitkoj vodi nedostaje jod, pa otuda pojava gušavosti, a s time povezano i oligofrenije i kretenizma kao najtežeg poremećaja uzrokovanog nedo-statkom joda (Feletar, 1971). Kao uzroci se, isto tako, navode i proširena pojava alkoholizma te višestoljetna zatvorenost Legrađana u smislu ženidbenih veza što je dovelo do određene de-generacije zbog ženidbi u relativno uskom se-oskom krugu (Feletar, 1971). No, ključni razlozi pojave depopulacije u općini Legrad zapravo su puno logičniji i primjetljiviji u prostoru.

periferni položaj

Općinu Legrad karakterizira prilično nepo-voljan prometnogeografski položaj što potvr-đuje činjenica da kroz nju prolazi samo jedna prometnica većeg značenja (državna cesta D20), a ona čak i ne prolazi kroz sama naselja, nego ih „izbjegava“ i zaobilazi (sl. 2).

Također, suvremena cestovna mreža je rela-tivno kasno izgrađena2 pa se ne može pohvaliti naročitom razvijenošću, a s obzirom da upravo

2 Legrad je spojen asfaltnom trakom sa Đelekovcem tek u jesen 1970. godine (Feletar, 1971).

razvijenost, odnosno duljina cestovne mreže utječe na intenzitet demografskog pražnjenja seoskih područja – duža mreža donekle znači manji, a kraća veći intenzitet populacijske de-gresije (Nejašmić, 1993) – logično je konstati-rati kako su takvi prometni uvjeti doprinijeli periferičnosti ovog prostora. Ne treba ni reći da željeznica, kao glavni faktor lokacije i razvo-ja industrije te modernizacije uopće, zaobilazi ovaj prostor, izuzev jednog odjeljka pruge koji se danas ne koristi, a koji je svojevremeno slu-žio za prijevoz sedimenta iskopanog iz šoderi-ca rijeke Drave.

No, glavni pečat perifernom položaju opći-ne Legrad nedvojbeno daje državna granica s Mađarskom, koja „teče“ Murom i Dravom. Nai-me, blizina državne granice glavna je odredni-ca prometno-gospodarske i društvene perifer-nosti (Feletar, 1971: 15). Do nastanka samostal-ne hrvatske države, takva čvrsta, tvrda granica bila je ograničavajući faktor razvoja, ali danas, povezano s ulaskom Hrvatske u Europsku uni-ju, granica može postati upravo suprotno – re-surs i glavni poticajni faktor općeg razvoja, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti transgra-ničnoj suradnji kao činitelju regionalnog ra-zvoja (Koči-Pavlaković, 1996).

Zanimljiv je i utjecaj prethodno spomenutih rijeka na periferičnost ovog prostora. Prven-stveno se to odnosi na rijeku Dravu koja je ote-žala komunikaciju Legrada s njegovom nodal-no-funkcionalnom regijom, i to do početka 18. stoljeća prema jugu (manje izraženo), a kasnije prema sjeveru (više izraženo).3 Također, mreža „ruralnih gradova“, odnosno naselja s više od 2 000 stanovnika, u široj okolici općine Legrad je razmjerno slabo razvijena (sl. 3), a upravo je postojanje mreže takvih naselja jedna od te-meljnih mehanizama zadržavanja stanovništva na selu (Nejašmić, 1991).

3 Legrad, nekad naselje na lijevoj, međimurskoj obali rijeke Drave, meandriranjem se, nakon poplave 1710. godine našao na desnoj, podravskoj obali (Petrić, 2004).


46

deaGrarizacija

Glavni razlozi pojave deagrarizacije u pro-matranom području mogu se sagledati u kon-tekstu cijele Hrvatske. Napuštanje poljoprivre-de kao djelatnosti imalo je izuzetno negativna obilježja – ono nije bilo potaknuto prvenstve-no i dominantno ekonomskim činiteljima, već i političkim. Real-socijalistička planska privreda favorizirala je industrijski razvoj pa je Hrvat-ska, kao tipična agrarna zemlja, podvrgnuta „umjetnoj“ deagrarizaciji koja nakon 1955. godine postaje izrazita (Lukić, 2000). Pritom treba napomenuti da je Hrvatska imala jedan od najbržih agrarnih egzodusa zabilježenih u ekonomskoj povijesti svijeta, a glavni čimbeni-

ci takve ubrzane deagrarizacije poslije Drugog svjetskog rata bili su relativno dobra ponuda radnih mjesta u industriji i razvoj tercijarnog sektora te zapošljavanje u inozemstvu od 1960-ih (Župančić, 2005b).

Suvremeniji gospodarski procesi u općini Legrad također se odražavaju u obliku dea-grarizacije. Sve manji broj stanovnika radi u poljoprivredi ili tzv. primarnoj djelatnosti (sl. 3). Godine 1971. oko 80% stanovništva Općine aktivno se bavilo poljoprivredom, dok je 2001. taj iznos pao na manje od 40%. Istovremeno se povećao broj zaposlenih u sekundarnim (in-dustrija, rudarstvo) i tercijarnim djelatnostima (trgovina, ugostiteljstvo) čiji udio raste sa skro-mnih 3% na približno 40%.

Sl. 2. Prometnogeografski položaj općine LegradIzvor: Digitalni Atlas Republike Hrvatske, GISdata, Zagreb, 2005Središnji registar prostornih jedinica Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, Zagreb, 2005.


47

Deagrarizacija i odlazak sa sela dovode do pogoršanja dobnog sastava poljoprivrednika, ali i ukupne seoske populacije. U selu, a naroči-to na seljačkim gospodarstvima sve je više sta-rijih osoba, što izravno utječe na mogućnosti unapređenja proizvodnje tih gospodarstava, a ima i druge nepovoljne posljedice na moderni-zaciju seoskih područja (Župančić, 2005a).

Uz proces deagrarizacije u pravilu se može govoriti i o komplementarnim procesima de-ruralizacije i socijalnog prestrukturiranja. Ni-ski dohoci, socijalna nesigurnost i podređeni društveni položaj seljaka, kao i prometna izo-liranost, varirajući porezni sustav za agrar, ne-dostatak komunalne infrastrukture i kulturnih sadržaja te slab razvoj društvenih djelatnosti, temeljni su potisni činitelji deagrarizacije i deruralizacije (Akrap, 2004: 692). Takva je de-ruralizacija izričito selektivnog karaktera, pri čemu iseljavaju pretežito mladi muškarci (Lu-kić, 2000).

Razmjerno brzi razvoj sekundarnih i terci-jarnih djelatnosti u Koprivnici uvjetovao je sve izraženiju promjenu u profesionalnoj strukturi stanovništva pa se seosko stanovništvo zapo-šljava u društvenom sektoru i time mahom prelazi iz poljoprivrednih u nepoljoprivredna zanimanja (Feletar, 1977). Taj relativno nagli prijelaz stanovništva iz poljoprivrednih u ne-poljoprivredna zanimanja izazvao je raslojava-nje seoskih domaćinstava koje sve više dolazi do izražaja stvarajući značajne ekonomske, de-mografske i političke probleme.

indUstrijsKi bazirana Urbanizacija

Proces urbanizacije u cijeloj je Hrvatskoj bio uglavnom industrijski baziran, značenja da je razvoj samih gradova bio znatno zapa-ženiji i važniji od kompleksnih promjena, tzv. sekundarne urbanizacije u ruralnim sredina-ma (Vresk, 2002). Ta se urbana baziranost u istraživanom prostoru odnosi, prije svega, na Koprivnicu kao glavno žarište razvoja, a time i složenih promjena u gravitacijskom području grada. Značajan utjecaj imao je i Zagreb, koji je svojim industrijskim razvojem mogao pod-nijeti demografski pritisak i iz puno udaljenijih krajeva. Urbanizacija, sama po sebi, uključuje dva bitna međusobno uvjetovana procesa: socijalnu i prostornu mobilnost. Sa socijalnom mobilnošću najčešće je nužna promjena rada i stanovanja, a povezano s time javljaju se dva osnovna oblika prostorne mobilnosti: preselja-vanje stanovništva iz jednog mjesta u drugo te dnevne migracije stanovništva (Vresk, 2002: 20). Najveće poteškoće života u seoskom po-dručju, a ujedno i razlozi prostorne mobilno-sti stanovništva iz ruralnih u urbana područja uglavnom su gospodarske naravi – manjak zaposlenja, slaba mogućnost izbora zanimanja i niža zarada u odnosu na zaposlenje u gradu samo su neki od njih (Grgić i dr., 2010).

Sl. 3. Broj stanovnika zaposlenih u pojedinim djelatnostima u općini Legrad 1971. i 2001. godineIzvor: Popis stanovništva i stanova 1971. godine, Rezultati za stanovništvo i domaćinstva po naseljima i opštinama, Aktivno stanovništvo prema delatnosti, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972;Popis stanovništva 2001. godine, Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb.


48

Dok Koprivnica 1970-ih bilježi jedan od naj-bržih porasta stanovništva od svih općinskih središta sjeverne Hrvatske, istovremeno sva seoska naselja, pa čak i ona bliže gradu, stagni-raju ili (uglavnom) opadaju po broju stanovni-ka. Grad postaje neodoljiv magnet koji privlači nove stanovnike iz ekonomskih ili neekonom-skih razloga te apsorbira značajan dio radne snage koja stanuje izvan njega pri čemu više migracija imaju sela smještena bliže gradu, kao i ona koja nemaju nikakvih mogućnosti zapošljavanja u mjesnom društvenom sektoru. Kasnije se privlačna snaga Zagreba ipak poka-zala snažnijom, a to samo ističe iznimno čvrstu sinergiju gospodarskog razvoja prostora i de-mografske dinamike, odnosno procesa urbani-zacije i deagrarizacije (Feletar, 2012: 137).

Kretanje broja stanovniKa 1857-2011.razdoblje do drUGoG svjetsKoG rata

Broj stanovnika općine Legrad bio je dvostruko veći od današnjeg još za vrijeme prvog službe-nog popisa stanovništva (1857. – 4 438 sta-novnika, 2011. – 2 241 stanovnika), svoj maksi-mum doseže 1921. godine (5 891 stanovnika), a nakon toga slijedi nagli pad broja stanovni-ka. Prikazanom kretanju broja stanovnika po naseljima općine Legrad (sl. 4) valja dodati da broj stanovnika Općine ima gotovo identičnu liniju kretanja kao i broj stanovnika središnjeg naselja Legrada. Ostala naselja ne bilježe tako velike oscilacije u kretanju broja stanovnika.

Kretanje broja stanovnika odraz je širih gos-podarskih promjena u ovom dijelu Podravine. U razdoblju od 1880. do 1890. zabilježeno je prosječno godišnje povećanje broja stanov-nika od 1,04% (51,5 stanovnika godišnje) što znači ukupno povećanje od 10,35%. To je, prije svega, bila posljedica poboljšanja higijenskih, zdravstvenih i prehrambenih uvjeta života. U

vremenima koja su uslijedila, sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije opaža se trend stal-nog porasta stanovništva. Tada je život ovdje dosta zatvoren, a poljoprivreda još ne osjeća promjene koja dolaze. Zanatstvo je u zenitu, a tu je i prateća trgovina, uprava, ugostiteljstvo, splavarstvo na Dravi te druge djelatnosti iz se-kundarnog i tercijarnog sektora. Iseljavanja go-tovo i nema, postoji čak određeno samozado-voljstvo unutar naselja. Takvi autarkični odnosi počeli su se kidati već za Kraljevine Jugoslavije, a još se više mijenjaju nakon Drugog svjet-skog rata. Prometno „slijepo crijevo“, potreba za korjenitim promjenama u poljoprivrednom iskorištavanju, status pograničnog područja, propadanje zanatstva zbog procvata industrije u bližim gradskim centrima, „bijeg“ uprave (Fe-letar, 1971), zajedno s opadanjem nataliteta i specifičnih stopa fertiliteta prema dobi, stoljet-nom emigracijom, ljudskim gubicima u ratovi-ma, nepostojanjem populacijske politike, utje-ču na opadanje broja stanovnika nakon 1921. godine (Wertheimer-Baletić, 2005).

razdoblje 1953-2011.Od 1953. do 2011. godine negativni demo-

grafski rekorder Koprivničko-križevačke župa-nije je upravo općina Legrad (Feletar, 2012), čije se stanovništvo u tih 58 godina smanjilo za gotovo 60%. U međupopisnim razdobljima stanovništvo se smanjivalo za prosječno 15%, dok je na razini naselja (sl. 5) prisutan različit raspon promjene.

Najveće negativne vrijednosti zabilježene su u naselju Antolovec u međupopisnom raz-doblju 1971-981. kada se stanovništvo sma-njilo za gotovo 30%, te u naselju Veliki Otok u međupopisnom razdoblju 2001-2011. kada je taj postotak iznosio približno 25%. No, najbo-lji prikaz nepovoljnih stopa daje naselje An-tolovec čiji indeks promjene broja stanovnika u razdoblju 1953-2011. iznosi 31,91 što znači


49

Sl. 4. Kretanje broja stanovnika po naseljima općine Legrad 1857-2011.Izvor: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. - 2001., CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005; Popis stanovništva 2011. godine, Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS, Zagreb.

Sl. 5. Kretanje broja stanovnika općine Legrad 1953-2011.Izvor: Digitalni Atlas Republike Hrvatske, GISdata, Zagreb, 2005;Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. - 2001., CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005;Popis stanovništva 2011. godine, Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS, Zagreb;Središnji registar prostornih jedinica Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, Zagreb, 2005.


50

da se broj stanovnika u promatranom razdo-blju smanjio za gotovo 70%. Područja s takvim stopama zasigurno nemaju prosperitetnu bu-dućnost. Za usporedbu, indeks promjene broja stanovnika za cijelu Koprivničko-križevačku županiju u istom je razdoblju iznosio 81,19 što je, isto tako, podatak na koji treba obratiti po-zornost, a koji nam ujedno govori da je ovdje istraživano područje s pravom opisano kao pe-riferija i koje se, nažalost, već sad može svrstati u kategoriju onih područja koja polako, ali si-gurno izumiru.

posljedice depopUlacije

proces deMoGrafsKoG starenja

Najvažniji proces u razvoju dobno-spolne strukture stanovništva općine Legrad jest ubrzani proces demografskog starenja i vrlo visoki stupanj ostarjelosti ukupnog stanov-ništva. Takvo ubrzano starenje stanovništva, odnosno povećanje broja starih stanovnika i smanjivanje broja mladih, u uvjetima negativ-ne prirodne promjene, ima brojne nepovoljne implikacije na sva područja društvenoga života (Nejašmić, 2012: 8). K tome, ne radi se samo o starenju ukupnog stanovništva, nego i o par-cijalnim procesima starenja, odnosno starenju pojedinih funkcionalnih dobnih kontingenata (Živić i dr., 2005) koji imaju posebno značenje u demografskom i uopće društvenom razvo-ju s jedne strane, a opet su, zbog promjena u dobno-spolnoj strukturi izravno determinirani tim promjenama s druge strane. To su primjeri-ce: djeca u predškolskoj dobi, školsko obvezni kontingent, predradni (ili predfertilni) kontin-gent, ženski fertilni kontingent itd. Svaka od ovih skupina stanovništva svojom brojnošću i sudjelovanjem u ukupnom stanovništvu u određenom trenutku ili razdoblju postaje de-mografski i društveni motor ili pak problem razvoja (Gelo, 1987), kao što je slučaj u ovdje istraživanom prostoru.

Starenje ukupnoga stanovništva logična je i očekivana posljedica svih negativnih proce-sa vezanih uza stalno smanjivanje prirodnog rasta, nataliteta i reprodukcije, kao i uz pojavu prirodnog pada i negativne bilance vanjske migracije i izumiranja kao tipa općega kreta-nja stanovništva (Šterc i Komušanac., 2012: 700). Upravo je dugotrajno smanjivanje nata-liteta temeljna odrednica procesa starenja sta-novništva, a ono je ujedno i bitna dinamička odrednica pojedinih parcijalnih depopulacij-skih procesa: generacijske depopulacije žen-skog stanovništva, generacijske depopulacije ukupnog stanovništva te prirodne depopulaci-je (Wertheimer-Baletić, 2004).

Na oblikovanje dobno-spolne strukture op-ćine Legrad (sl. 6) utjecalo je mnogo paralelnih demografskih procesa kao što je spomenuto dugogodišnje demografsko starenje ukupnog stanovništva, odnosno dubinsko mijenjanje kvalitativne strukture (feminizacija, senilizaci-ja, smanjenje fertilnog i radnog kontingenta).

Sl. 6. . Dvostruka dobno-spolna struktura općine Legrad za 1971. i 2011. godinuIzvor: Popis stanovništva i stanova 1971. godine, Rezultati za stanovništvo i domaćinstva po naseljima i opštinama, Aktivno stanovništvo prema delatnosti, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972;Popis stanovništva 2011. godine, Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS, Zagreb.


51

Različite katalizatore tih procesa možemo tra-žiti u intenzivnim migracijama stanovništva, diferencijalnom mortalitetu muškog dijela sta-novništva (biološki dulji životni vijek ženskog dijela populacije), gubicima u ratovima, gos-podarskim krizama, prometnoj nepovezanosti i sl. Nabrojeni čimbenici izravno ili neizravno utječu na još jaču kontrakciju dobno-spolne strukture (Feletar, 2012: 158).

Feletar je još 1970-ih tvrdio: „Gotovo nika-kvo razvijanje sekundarnih i tercijarnih djelat-nosti (koje su koncentrirane izričito u Kopriv-nici) nema za posljedicu samo depopulaciju podravskog sela, već i njegovo naglo starenje. Povećanje starih grupa stanovništva u općoj starosnoj slici podravskih sela poprima sve više zabrinjavajuće razmjere“ (Feletar, 1977: 324).

Današnja demografska slika sastoji se od izrazito sužene vitalne osnovice i neobično visokog postotka starog stanovništva. Ovakva stabla života, s ponešto smanjenim kontrasti-

ma, karakteristična su i za većinu ostalih sela Koprivničko-križevačke županije, a takva otuž-na slika može se eventualno izmijeniti eko-nomskim jačanjem sela. No, u tako ostarjeloj populaciji teško je očekivati prirodnu obnovu reprodukcijom jer malobrojno mlado stanov-ništvo intenzivno emigrira zbog smanjene gospodarske aktivnosti (Feletar, 2012). Tome u prilog idu i podaci o udjelima pojedinih skupi-na stanovništva. Udio starog stanovništva čini čak četvrtinu ukupnog stanovništva dok mla-do stanovništvo čini jedva osminu (sl. 7).

Porast broja i udjela starog stanovništva utječe na blagi porast mortaliteta (sve su broj-niji naraštaji s većim rizikom smrti), ali i na na-glašeno visok porast potrebnih financijskih i drugih sredstava za mirovinsko, zdravstveno i socijalno zbrinjavanje starih osoba, što pred-stavlja dodatno opterećenje za ionako pore-mećene i posrnule gospodarske tokove u zem-lji (Nejašmić, 2012; Živić i dr., 2005).

neGativno prirodno Kretanje

Sa starenjem stanovništva usko je poveza-no i negativno prirodno kretanje stanovništva. Naime, starije stanovništvo podložnije je nega-tivnoj komponenti prirodnog kretanja – smrt-nosti. Negativno prirodno kretanje, odnosno veći broj umrlih od (živo)rođenih, logična je posljedica prethodno tumačenih demograf-skih, društveno-gospodarskih i ostalih pojava u istraživanom prostoru. Posljednjih petnae-stak godina, u općini Legrad jasno su vidljive tendencije negativnog prirodnog razvoja sta-novništva (sl. 8).

Na smanjivanje nataliteta do 1990. godine djelovali su sljedeći specifični čimbenici:

1. iseljavanje mlađih ljudi te njegovi izravni i posredni demografski učinci;

2. ljudski gubici u dva svjetska rata (izravni i posredni) te njihove posljedice na strukturu stanovništva prema dobi i spolu;

Sl. 7. Udio (%) mladog, zrelog i starog stanovništva općine Legrad 1971. i 2011. godineIzvor: Popis stanovništva i stanova 1971. godine, Rezultati za stanovništvo i domaćinstva po naseljima i opštinama, Aktivno stanovništvo prema delatnosti, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972;Popis stanovništva 2011. godine, Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS, Zagreb.


52

3. model industrijalizacije s naglaskom na tešku industriju i koncentracija industrije u ve-likim gradskim aglomeracijama, što je ubrzalo iseljavanje sa sela i napuštanje poljoprivrede;

4. agrarna politika, koja nije poticala mlade ljude da ostanu na selu i u poljoprivredi

5. nepostojanje populacijske politike (Wer-theimer-Baletić, 2004). Glavni uzroci nastalog prirodnog smanjenja stanovništva u 1990-ima i početkom 21. stoljeća jesu: a) ubrzano smanji-vanje prirodnog prirasta prema nultoj razini; b) ratna agresija na Hrvatsku početkom 1990-ih koja je povećala mortalitet i uvjetovala „depre-siranje“ nataliteta; c) nastavak iseljavanja pre-težno mlađih ljudi povezano s ratnim prilika-ma, povećanjem nezaposlenosti i privrednom recesijom (Wertheimer-Baletić, 2004).

Prirodno smanjenje stanovništva u sljede-ćih će dva do tri desetljeća ovog stoljeća ima-

ti tendenciju povećanja. To je determinirano dosadašnjim promjenama u demografskim i društvenim odrednicama reprodukcije sta-novništva: promjene u ukupnom broju žena u fertilnoj dobi, promjene u dobnoj strukturi fer-tilnog kontingenta ženskog stanovništva i pro-mjene u specifičnim stopama fertiliteta prema dobi (Wertheimer-Baletić, 2005: 104).

zapUštanje poljoprivrednoG zeMljišta

Najvidljiviji tragovi depopulacije u agrar-nom pejzažu manifestiraju se u obliku ugara, odnosno pojave zapuštanja poljoprivrednih zemljišta. Pojava ugara služi i kao indikator za čitav kompleks pojava koje igraju značajnu ulogu u funkcionalnom promatranju kauzal-ne povezanosti fizionomije prostora i djelova-nja čovjeka u njemu (Crkvenčić, 1981: 98). Isto tako, treba reći da je veći intenzitet ugara ka-rakterističan za područja nepovoljnijih tipova kretanja broja stanovnika (Crkvenčić, 1982).

Do pojave napuštanja agrarnih površina najčešće dolazi zbog socijalnog diferencira-nja stanovništva. Otuda i uvriježeni naziv – socijalni ugar. On se javlja u područjima jake industrijalizacije i posebno u krajevima s već diferenciranom socioekonomskom strukturom stanovništva. Zapošljavanje u industriji utječe na osjećaj socijalne sigurnosti i (stvarnog ili prividnog) poboljšanja životnog standarda, zbog čega seljaci/radnici više ne obrađuju ze-mlju. Dakle, površine pod ugarom neizravan su pokazatelj socijalne preobrazbe, odnosno opa-danja broja kućanstava kojima je poljoprivreda ostala jedini izvor prihoda s jedne te povećanja broja industrijskih radnika s druge strane (Lu-kić, 2010).

Kao prvi korak širenja socijalnog ugara naj-češće se javlja ozelenjavanje. Oranične povr-šine se pretvaraju u livade, te se najprije tako koriste, da bi se potom napustile. U novije vrijeme pojava ozelenjavanja uzrokovana je

Sl. 8. Broj (živo)rođenih i umrlih u općini Legrad 2000., 2005. i 2010. godineIzvor: Priopćenja i Statistička izvješća, prema programu publiciranja za 2001., Podaci za stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, Osnovni podaci prirodnog kretanja u 2000. godini, DZS, Zagreb;Priopćenja i Statistička izvješća, prema programu publiciranja za 2006., Podaci za stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, Osnovni podaci prirodnog kretanja u 2005. godini, DZS, Zagreb;Priopćenja i Statistička izvješća, prema programu publiciranja za 2011., Podaci za stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, Osnovni podaci prirodnog kretanja u 2010. godini, DZS, Zagreb.


53

velikim tempom zapošljavanja radne snage u neagrarnim djelatnostima (Vresk, 1972).

Napušteni seoski domovi, ispasišta, stočar-ski stanovi i napuštene oranične površine na kojima su još vidljive uzorane brazde, svjedo-če da je u ovim krajevima pojava napuštanja poljoprivrednih površina uzimala maha, a nju je dodatno ubrzala i emigracija stanovništva

u krajeve koji su se ekonomski jače razvijali (Vresk, 1972). Prostor takvih obilježja naziva se depopulacijskim pejzažom (sl. 9), a obilje-žavaju ga ostaci nekadašnjeg kultiviranog ze-mljišta, blatne i neuredne okućnice, kuće koje jedva odolijevaju zubu vremena, voćnjaci za-rasli u korov, trule ili porušene ograde i drugo (Nejašmić, 2005).

foto

: Pet

ar Fi

jačko

Sl. 9. „Mozaik depopulacijskog pejzaža“ naselja Legrad


54

zaKljUčaKNa temelju provedenog istraživanja doneseni su sljedeći zaključci:

1. U općini Legrad nakon 1921. godine, a pogotovo nakon Drugog svjetskog rata dolazi do stalne pojave procesa depopulacije, odnosno smanjenja broja stanovnika, i to u svim njenim parcijalnim oblicima (reprodukcijska, generacijska, prirodna, emigracijska depopulacija).

2. Glavne uzročnike depopulacije općine Legrad pronalazimo u specifičnom graničnom po-ložaju koji karakterizira izrazita periferičnost, nadalje u procesu deagrarizacije koja je u istraživa-nom prostoru uzela maha najviše u obliku socijalnog prestrukturiranja, te uslijed pojave urbani-zacije, i to uglavnom urbano bazirane, pri čemu se naglasak stavlja na značenje funkcija Zagreba, a osobito Koprivnice.

3. Depopulacija je u općini Legrad dovela do procesa demografskog starenja, što se potvrđuje 25% udjelom starog stanovništva u ukupnom. Također, depopulacija se manifestira i negativnim prirodnim kretanjem čije stope kretanja imaju tendenciju razvoja koji bi mogao prouzročiti izu-miranje ovog prostora. Najočitija posljedica depopulacije vidljiva je u pejzažu, a podrazumijeva, između ostalog, zapuštanje poljoprivrednog zemljišta i napuštanje seoskih imanja.

Buduća biološka reprodukcija stanovništva općine Legrad biti će pod snažnim utjecajem sta-renja stanovništva, odnosno disproporcije između pojedinih velikih dobnih skupina. U tome će najveću ulogu imati sužavanje fertilnoga kontingenta. Jednostavno rečeno, „neće imati tko rađa-ti“. Također, sukladno „jednadžbi“: što je manje stanovnika u određenom naselju, veća je moguć-nost da će to naselje izumrijeti, može se reći da prosperitetnija vremena za promatrani prostor svakako nisu osigurana, naprotiv, stanje je prilično alarmantno.

No, mjere oporavka uvijek postoje. Revitalizacija sela u smislu održivog razvoja neophodan je proces očuvanja ruralnih prostora. Pri tome treba istaknuti važnost ruralnog prostora kao primar-nog proizvodnog područja hrane i ostalih dobara, te kao područja specifičnog antropogenog pejzaža s naglašenim prirodnim, tradicijskim, kulturnim i povijesnim elementima.

Polazeći od dostignutog stupnja razvoja te uzimajući u obzir tendencije suvremenog demo-grafskog i prostorno-ekonomskog razvoja, za općinu Legrad od posebne su važnosti korištenje geotermalne energije i eksploatacija mineralnih sirovina, turizam kao noviji faktor razvoja rural-nih prostora te poljoprivreda i obrt kao tradicionalne djelatnosti promatranog prostora. S takvim socioekonomskim smjernicama moguće je postići povoljniji demografski razvoj, što je od izuzet-ne važnosti za općinu Legrad.

literatUraakrap, a., 2004: Zapošljavanje u inozemstvu i prirodna depopulacija seoskih naselja, Društvena istraživanja 13 (4-5), 675-699.CrkveNčić, i., 1981: Socijalnogeografski aspekti pojave ugara, odnosno neobrađenih oranica, Geografski glasnik 43, 95-107.CrkveNčić, i., 1982: Pojava ugara i neobrađenih oranica i promjene brojnosti stanovništva SR Hrvatske u posljednjih dvadeset godina, Geografski glasnik 44, 3-22.feletar, d., 1971: Legrad, Kulturno-prosvjetno društvo Zrinski, Čakovec.feletar, d., 1977: Suvremene strukturne promjene u demografskoj slici općine Koprivnica, Journal of Infor-mation and Organizational Sciences 1, 311-340.feletar, p., 2012: Demografske promjene u Koprivničko-križevačkoj županiji od 1857. do 2011. godine, Podravina 11 (1), 129-167.


55

gelo, j., 1987: Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. godine, Globus, Zagreb.grgić, i., Žimbrek, t., tratNik, m., 2010: Čimbenici iseljavanja seoskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, Agro-nomski glasnik 72 (2-3), 143-161.HusaNović-pejNović, d., 2010: Demografski razvoj Podvelebitskog primorja u uvjetima periferije, Senjski zbor-nik 37, 119-142.koči-pavlaković, v., 1996: Regionalni i ekonomski razvoj graničnih krajeva: teorijske osnove i modeli, u: Zbor-nik I. kongresa hrvatskih geografa (ur. PEPEONIK, Z.), Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 351-358.lukić, a., 2000: Ruralni turizam – čimbenik integralnog razvitka ruralnih prostora Hrvatske: od mašte do stvarnosti, Geografski horizont 46 (1-2), 7-31.lukić, a., 2010: O teorijskim pristupima ruralnom prostoru, Hrvatski geografski glasnik 72 (2), 49-75.Nejašmić, i., 1991: Depopulacija u Hrvatskoj – korijeni, stanje, izgledi, Institut za migracije i narodnosti i Globus, Zagreb.Nejašmić, i., 1993: Povezanost razvijenosti cestovne mreže i stupnja depopulacije seoskih naselja u Hrvat-skoj, Geografski glasnik 55, 213-217.Nejašmić, i., 2005: Demogeografija – stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.Nejašmić, i., 2012: Posljedice budućih demografskih promjena u Hrvatskoj, Acta Geographica Croatica 38, 1-14.pejNović, d., 2004: Depopulacija županija i disparitet u regionalnom razvoju Hrvatske, Društvena istraživanja 13 (4-5), 701-726.petrić, H., 2004: Utjecaj rijeke na pogranična naselja – primjer rijeke Drave u 18. i 19. stoljeću, Ekonomska i ekohistorija 1 (1), 37-62.šterC, s., komušaNaC, m., 2012: Neizvjesna demografska budućnost Hrvatske – izumiranje ili supstitucija stanovništva ili populacijska revitalizacija...?, Društvena istraživanja 21 (3), 693-713.vresk, m., 1972: Socijalni ugar i drugi oblici napuštanja agrarne aktivnosti kao posljedica emigracije i soci-jalnog diferencijranja stanovništva, Geografski glasnik 33-34, 79-90.vresk, m., 2002: Grad i urbanizacija – osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb.wertHeimer-baletić, a., 2004: Depopulacija i starenje stanovništva – temeljni demografski procesi u Hrvat-skoj, Društvena istraživanja 13 (4-5), 631-651.wertHeimer-baletić, a., 2005: Demografija Hrvatske – aktualni demografski procesi, Diacovensia 13 (1), 95-118.Živić, d., pokos, N., turk, i., 2005: Basic demographic processes in Croatia, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 27-44.ŽupaNčić, m., 2005a: Obiteljska poljoprivredna gospodarstva i ruralni razvitak u Hrvatskoj, Sociologija sela 43 (1), 171-194.ŽupaNčić, m., 2005b: Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja, Sociologija sela 43 (3), 617-657.

izvoriDigitalni Atlas Republike Hrvatske, GISdata, Zagreb, 2005.Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. - 2001., CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005.Popis stanovništva i stanova 1971. godine, Rezultati za stanovništvo i domaćinstva po naseljima i opština-ma, Aktivno stanovništvo prema delatnosti, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.Popis stanovništva 2001. godine, Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatno-sti i spolu, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb.Popis stanovništva 2011. godine, Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS, Zagreb.Priopćenja i Statistička izvješća, prema programu publiciranja za 2001., Podaci za stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, Osnovni podaci prirodnog kretanja u 2000. godini, DZS, Zagreb.


56

Priopćenja i Statistička izvješća, prema programu publiciranja za 2006., Podaci za stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, Osnovni podaci prirodnog kretanja u 2005. godini, DZS, Zagreb.Priopćenja i Statistička izvješća, prema programu publiciranja za 2011., Podaci za stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, Osnovni podaci prirodnog kretanja u 2010. godini, DZS, Zagreb.Prostorni plan uređenja Općine Legrad, Urbane tehnike d.o.o., Zagreb, 2007.Središnji registar prostornih jedinica Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, Zagreb, 2005.

petar fijačKo , univ. bacc. oec., Diplomski studij geografije, smjer: Baština i turizam,Špoljarska 30, 48000 Koprivnica, Hrvatska, e-mail: [email protected]

57GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014

P U T O P I S

MARSEILLE – PRIJESTOLNICA EUROPSKE

KULTURE 2013.andrea Kosec

Marseille je grad bogatog i jedinstvenog na-sljeđa i kulturnih aktivnosti. Smješten je na vrlo povoljnoj lokaciji, u dubokom zaljevu s mnogo uvala. Kozmopolitski i multietnički Marseille sa svojim gostoprimljivim stanovnicima može predočiti posjetiteljima sve ljepote Provanse. Veliki broj turista, koji posjećuju Marseille i nje-govu širom svijeta poznatu okolicu, oduševlje-ni su brojnim otocima oko luke koja dominira svojom veličinom. Najpoznatiji otok je If s po-znatom utvrdom – Chateau d'If, u kojoj je bio zatočen grof Monte Cristo, lik iz djela Alexan-drea Dumasa sr.

Marseille

Marsej ili Marselj (franc. Marseille, okcitanski/provansalski Marselha) poznat u antici kao Massilia ili Masalije. Marseille je drugi po veli-čini grad u Francuskoj nakon Pariza, te središte

druge po veličini gradske regije u Francuskoj. Grad ima 850 636, a s okolicom 1 720 941 sta-novnika.

Nalazi se na jugoistočnoj obali Francuske u Lionskom zaljevu (franc. Golfe du Lion) i glavni je grad regije Provence-Alpes-Côte d'Azur (Pro-vansa–Alpe-Azurna obala), te središte depar-tmana Bouches-du-Rhône (ušće Rhône; u slo-bodnom prijevodu usta Rhône). Nedaleko Mar-seillea rijeka Rhône ulijeva se u Sredozemno more i čini deltu s 289 km obale, 2 593 sun-čanih sati. Oko 50% teritorija ili 850 km² delte je prirodni rezervat i park prirode u kojem je 107 000 hektara šume i 2 700 km pješačkih sta-za.

Marseille je najvažnija i najveća francuska luka te treća luka Europe. U gradu vlada veli-ka gužva i ubrzanost, tipična za mediteranske gradove tj. joie de vivre kako Francuzi kažu za radost života, taj šušur svojstven je poznatim mediteranskim lukama kao Barceloni, Veneciji, Istanbulu, Napulju i dr. Marseille je sjedište Ve-likog Muftije i centar islama u Francuskoj (sl. 1).

Marseille nije slučajno izabran za europsku kulturnu prijestolnicu 2013. uz slovačke Koši-ce, a u Francuskoj između Lyona, Bordeauxa i

foto

: And

rea K

osec

Sl. 1. Panorama Marsellea


Toulousa. Živopisni i dinamični Marseille jedin-stven je grad, poznat pod nazivom vrata istoka (nazvan tako zbog uvoza nafte i ruda s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike).

Ribarsko selo Callelongue na periferiji Mar-seillea danas je Les Calanques, razvedeno obal-no područje sa zaljevima i uvalama. Istočno od Marseillea je i najviši vrh toga područja (Sain-te-Baume, 1 147 m) sa šumama bjelogorice, a u nastavku je grad Toulon. Na sjeveru grada je područje Garlaban i Etoile (Mont Sainte Vic-toire, 1 011 m). Na zapadu Marseillea je bivši umjetnička kolonija l'Estaque; u nastavku su Côte Bleue, Lionski zaljev i Camargue regija te delta Rhône.

Zračna luka Marseille-Provence nalazi se tridesetak kilometara sjeverozapadno od sre-dišta grada u mjestu Marignane na Etang de Berre, a od tuda do središta Marseille autobu-som, taksijem i brzim vlakom može se doći za tridesetak minuta. U Marseille se brzim vlako-vima (TGV linijama; franc. Train à Grande Vites-

se) iz Pariza stiže za tri sata, iz Lyona za sat i 45 minuta, a iz Nice za jedan sat. Marseille je vrlo dobro povezan s većinom francuskih gradova brojnim autocestama. Francuske su autoceste skuplje u odnosu na hrvatske, ali praktične, udobne i brze. Postoje izravne brodske, trajek-tne i kruzer linije iz Marseillea do većine velikih luka Mediterana, a brodom je po rijeci Rhôni moguće stići i u unutrašnjost Francuske.

U centru grada, zbog velikih gužvi, vožnja je autom otežana, zato je za razgled grada naj-bolje koristiti javni prijevoz. Najjeftinije oblik prijevoza u Marseilleu je biciklistički. Bicikl se može iznajmiti na nekoliko sati po cijeni od de-setak eura (sl. 2).

Feničani su u 6. stoljeću prije Krista tu osno-vali naselje pod nazivom Massalia, koju ubrzo osvajaju Grci, a potom i Rimljani (sl. 3).

Pravi procvat ovo područje doživljava u 10. i 11. stoljeću kada Marseille postaje polazna luka za odlazak u Križarske ratove. U 18. stolje-ću građani Marseillea s velikim entuzijazmom

foto

: And

rea K

osec

Sl. 2. Bicikli za iznajmljivanje


uz reprezentativne dvorane i muzej pomorskih karata, trgovačke mornarice i brodovlja. Tik uz nju nalazi se Muzej mode (franc. Musée de la Mode), koji sadrži više od 2 000 raznih kostima i kreacija nastalih u posljednjih tridesetak godi-na (sl. 4). Osnovan je na poticaj i donacijom po-znatih francuskih kreatora: Christiana Lacroixa, Yves Saint Laurenta, Christiana Diora i Pierre Cardina.

Neposredno iza ovih palača kroz passage dolazi se do Centar Boursea, trgovačkog centra s robnom kućom Galerie Lafayette, poznatom francuskom lanacu robnih kuća. Centar Bourse i susjedne Rue Saint Ferréol i Rue Paradis glavna su trgovačka zona u gradu. U Rue Paradis nalazi

prihvaćaju revolucionarne ideje, a 500 marsej-skih dobrovoljaca ulazi u Pariz 1792. pjevajući Ratnu pjesmu Rajnske vojske (franc. Chant de guerre de l'Armée du Rhin) poznatiju pod nazi-vom Marseljeza (franc. La Marseillaise), koja je kasnije postala francuskom himnom. U Staru luku spušta se najpoznatija marsejska avenija – La Canebière na kojoj je 1934. ubijen jugosla-venski kralj Aleksandar I. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Marseille je bio jako središte Francuskog pokreta otpora.

La Canebière je gradska žila kucavica i oko-snica gradskog središta oko zgrade Bourse izgrađene 1856. kao trgovačke komore, prve takve institucije u Francuskoj. U njoj je danas,

foto

: And

rea K

osec

Sl. 3. Kip antičkog junaka u igri s medvjedićima u blizini utvrde Sv. Ivana


se vinoteka Boutique du vine s vrlo povoljnim cijenama vina iz Provanse i cijele Francuske (butelje će vam spakirati za prijevoz avionom). Iza Galerie Lafayette smješten je Povijesni mu-zej u kojem se nalaze zapisi iz antičkog doba te najbolje očuvani trup broda na svijetu iz 6. sto-ljeća. Drevni ostaci sačuvani su i na otvorenom u susjednom arheološkom muzeju – Jardin des Vestiges. Pokraj muzeja je neboder svjetskog trgovačkog centra s nekoliko konferencijskih dvorana.

Vis-à-vis zgrade Bourse, u samome srcu grada, nalazi se glavni gradski trg – Place du Général Charles de Gaulle (Trg generala Charle-sa de Gaullea), ispod kojeg je javna garaža. Trg je ispunjen mnogobrojnim kavanama i kafići-ma.

Povijesni centar obiluje zgradama impresiv-ne arhitekture i nije prošao proces gentrifikaci-je. Taj proces započet je tek nedavno zbog pri-prema Marseillea za europsku kulturnu prije-stolnicu. Rekonstruira se Le Courbusierovo na-selje Cité radieuse, ulaz u Staru luku, hotel Dieu (jedan od najstarijih hotela), industrijska luka i čitav niz starih zgrada. U središtu se grade novi autobusni kolodvor, brodski terminal, multi-plex kinodvorane i nekoliko nebodera. Kulturni boom učinjen je sa šezdesetak arhitektonskih

restauracija, konverzija ili projekata. Ulaganja su bila veća od 660 milijuna eura. Okuplja 97 gradova u Marseille-Provencei.

Od središnjeg trga hodajući po Rue Para-dis stiže se do glavne kulturne atrakcije, zgra-de opere osnovane krajem 18. stoljeća (sl. 5). Zgrada opere stradala je u požaru 1919. te su od prvotne zgrade ostale samo kamene ko-lonade i originalna fasada. Trenutno Opéra de Marseille izvodi 6 do 7 opera godišnje. Sa svojih 25 kazališta, 10 koncertnih dvorana, operom, nacionalnim baletnim ansamblom, filmskim studijom i nekoliko vrlo poznatih rap grupa, Marseille se uvrštava u velika umjetnička sre-dišta Europe. Može se pohvaliti i sa 22 muzeja i centra kulturne baštine. Mnogobrojni umjet-nici svjetske klase žive i stvaraju u Marseilleu, a tu se održavaju mnogi festivali na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Na kraju Rue Saint Ferréol nalazi se zgrada prefekture odnosno sjedišta cijele regije. Na pročelju fasade ističe se francuski nacionalni slogan liberte, egalite, fraternite (sloboda, jed-nakost i bratstvo). Od ostalih znamenitosti koje se ističu u Marseilleu je crkva na vrhu brda koja dominira čitavim zaljevom, Notre-Dame de la Garde, bazilika izgrađena početkom 19. stolje-ća u romaničko-bizantskom stilu. S njene tera-se pruža se panoramski pogled na Marseille i njegovu okolicu.

Od brojnih vjerskih objekata ističu se ka-toličke crkve, jer je Marseille bio rasadnik kr-šćanstva u Provansi. Katedrala Sainte-Marie La Major nalazi se na obali u četvrti La Panier (sl. 6). Katedrala je izgrađena u 4., proširena u 11. te je potpuno obnovljena u drugoj polovici 19. stoljeća u romaničko-bizantskom stilu.

Opatija sv. Viktora, među najstarijim je sa-mostanima u Europi, osnovan u 5. stoljeću, a njegove kripte i katakombe su povezane sa utvrdom sv. Ivana. Susjedna je utvrda sv. Niko-le. Navedene utvrde čuvaju uski (svega dese-

Sl. 4. Muzej mode

foto

: And

rea K

osec


tak metara široki) ulaz u gradsku luku. Intere-santno je da ispod prolazi tunel s prometnicom i podzemnom željeznicom.

La Vieille Charité u četvrti Panier, nastala je kao milosrdna kuća, ubožnica odnosno skloni-šte za sirotinju, izbjeglice i prognane. U sredi-štu dvorišta nalazi se barokna kapela, a sa stra-ne su sobe u arkadama na dvije galerije. Danas je tu arheološki muzej, galerija afričke i azijske umjetnosti, knjižara i kafić.

Impozantno zdanje Palais Longchamp u kojem se nalaze Prirodoslovni muzej i Muzej lijepih umjetnosti. Muzeji su smješteni u dva krila izgrađena u 19. stoljeću u parku s monu-mentalnom fontanom. Palača je simbol snage Marseillea 19. stoljeća. Arhitekturu 20. stoljeća, osobito u razdoblju 1947-1952., obilježili su

foto

: And

rea K

osec

Sl. 5. Opéra de Marseille

Unité d'Habitation, stambene jedinice (sve na jednom mjestu, stanovi, vrtić, škola, sportska dvorana, bolnica, hotel, trgovine i restorani) koje je projektirao poznati švicarski arhitekt Le Courbusier. Važna je i neogotička reformistič-ka crkva ispred koje se nalazi spomenik Ivani Orelanskoj.

Marseille je grad imigranata, prije svega iz nekadašnjih francuskih kolonija Sjeverne Afri-ke. Imigranti su se doselili uglavnom poslije Drugog svjetskog rata. Marseille je i drugi grad, poslije Ajaccia, po broju Korzikanaca. U Francu-sku se od početka 20. stoljeća legalno i ilegal-no useljava kroz Marseille. Tako početkom 20. stoljeća dolazi veliki broj doseljenika iz Grčke i Italije. Tijekom Prvog svjetskog rata u grad doseljavaju izbjeglice iz Rusije i Armenije, a iz


baisse je tradicionalno poznato mediteransko jelo, riblji specijalitet koji nalikuje našoj buzari. Specifičnost u Marseilleu je što se kuhaju cijeli komadi razne morske ribe i plodova mora te komadi krumpira, a kao dodatak stavljaju se šafran, sjeme koromača i sok od naranče. Uz jelo se servisa i prepečeni kruh, sa češnjakom i naribanim sirom te umakom rouille, aioli (jaje, maslinovo ulje, zdrobljeni češnjak, prstohvat šafrana i mrvica papra). Od specijaliteta ističu se još pieds et paquets (janječi ragu ili varivo) koji je najbolji u restoranu Chez Madie, a tu se nude i ostala izvanredna provansalska jela npr. razne tapenade.

U Marseilleu često kafići i barovi serviraju ra-znu hranu kao zalogaj uz piće ili kavu. Poznati restorani na dokovima su još Les Arcenaulx u okviru kojega se nalaze knjižara i butik, a u po-nudi su lokalni specijaliteti te Le Caribou podno tvrđave sv. Nikole, koji nudi prvorazrednu ribu i divljač. Najviše restorana nalazi se oko Place Thiars. Nedaleko se nalazi i stara gradska tržni-ca na otvorenom s velikim izborom ribe, voća, povrća i cvijeća.

Omiljeno mjesto za dnevni izlazak i druže-nje s prijateljima, osobito stranaca u Marseilleu je irski pub na rivi, u kojemu je cijeli dan gužva i teško je naći slobodan stol. Tijekom dana, oso-bito gosti u Marseilleu, uživaju u jednodnev-nim izletima brodom u okolicu, a restorani na brodovima u luci dobar su izbor za ručak.

Na dokovima je najbolja zabava navečer, jer Marseille živi noću kao većina mediteranskih gradova. Život u Marseilleu se odvija na La Cornicheu, šetnici između Stare luke i zaljeva. Izvan Stare luke, a poslije slikovite ribarske luke Vallon des Auffes pružaju se moderne plaže, nastale nasipavanjem zemlje iskopane tijekom gradnje podzemne željeznice. Ljeti su na njima održavaju sportske aktivnosti. Za noćni pro-vod popularan je dio zvan Escale Borély. Plaže se protežu do Les Calanques, malih zatona na-

Španjolske poslije Španjolskog građansko rata. U razdoblju između dva svjetska rata i nakon 1945. dolaze Berberi iz Sjeverne Afrike te sta-novništvo iz Sub-saharske Afrike (Čad, Niger, Mali i dr.). Zamjetan udjel čine i stranci iz raznih europskih država (Belgije, Nizozemske, Velike Britanije, Njemačke i dr.), ali i Francuzi iz drugih dijelova Francuske.

U ovakvoj multietničkoj sredini začudo ima manje netrpeljivosti u odnosu na druge fran-cuske i europske gradove. U nemirima u Fran-cuskoj 2005. u Marseilleu nije zabilježen niti jedan veći sukob ili incident na rasnoj i/ili vjer-skoj osnovi. Nažalost, kriminala ima, pa je Mar-seille na lošem glasu kao luka za ilegalnu trgo-vinu ljudima i drogom. U Marseilleu živi najve-ća islamska zajednica u Francuskoj, a islamska četvrt razvila se u samom središtu grada.

Poznato je da su Francuzi među najvećim gurmanima na svijetu, a francuska gastrono-mija jedna je od najrazvikanijih i odlično nado-punjava turističku ponudu. Gastronomske po-trebe i zabavu u Marseilleu možete zadovoljiti na nekoliko mjesta. Mnoštvo restorana, kafića i barova nalazi se na rivi odnosno na dva doka: Quai du Port i Quai de Rive Neuve. Ističu se re-storani: Le Miramar – kultno mjesto na rivi koje nudi najbolji bouillabaisse (bujabes). Bouilla-

foto

: And

rea K

osec

Sl. 6. Katedrala Sainte-Marie La Major


stalih u bijelim stijenama koje se obrušavaju u tirkizno more. Marsejci ljubomorno čuvaju svoj raj od turističkog razvoja i izgradnje.

Od suvenira koje možete ponijeti iz Mar-seillea, najznačajniji su suhi kolači odnosno keksi Navettes. Biskvitni kolači u obliku navette. Njihovo ime potječe prema legendi iz vremena putovanja sv. Lazara i njegovih sestara Marte i Marije, koji su došli u Provansu prije 2000 go-dina u takvome brod i dali ime gradu (izvede-no od Saintes Maries-de-la-mer). U biskviteriji Le Four des Navettes, blizu opatije sv. Viktora, kekse se peku neprekidno od 1781. Oni su tradicionalno jedu nakon procesije blagdana Svijećnice (2. veljače). Nadbiskup Marseillea blagoslivlja kekse, a deset dana kasnije, 12. veljače, Crna Djevica se ukazuje u kapelici kod opatije. Navettesa treba kupiti dvanaest koma-da, jedan za svaki mjesec u godini i blagosloviti ih. Oni vas čuvaju od munja, gromova i oluja. Najpoznatiji navettesi su s okusom naranče, a nastali su iz potrebe pomoraca koji su na du-gim plovidbama mogli dugo sačuvati svježima samo suhe kolače. Od ostalih suvenira ističu se razni proizvodi od lavande (sapuni, ulje, mirisi, svijeće i dr.), maslinovo ulje i začini od provan-salskih trava. Nedaleko od Marseillea nalazi se i poznata tvornica parfema u Grassu, za proi-zvodnju mirisnih trava i parfema koriste se ra-zne vrste provansalskog cvijeća i aromatičnih trava, kao i mnoge egzotične mirisne biljke.

Zanimljivost Marseillea su i karte za tarot – Tarot de Marseille. Ime su dobile po nazivu pa-lube – tarot. U Marseille su u upotrebi bile karte lokalne varijante Tarocchi, a od 18. stoljeća iz

njih se čita sudbina. Ime Tarot de Marseille kori-šten je, za razliku od drugih vrsta tarot karata, kao Tarot de Besançon. Imena su povezana s ve-likim francuskim gradovima, gdje je bilo mno-go proizvođača karata. Još jedna lokalna tradi-cija je izrada Santonsa, malih ručno izrađenih figurica za tradicionalne provansalske božićne jasle. Od 1803. u posljednjem tjednu u stude-nom, otvara se Santons sajam, a trenutno se održava u Cours d'Estienne d'Orves na velikom trgu pokraj Stare luke. Marseille je i prijestol-nica nogometa, s jednim od najvećih stadiona u Europi (čuveni Stade Vélodrome), koji je dom nogometnog kluba Olympique de Marseille. U Marseilleu je rođen i poznati francuski nogo-metni reprezentativac Zinedine Zidane.

Marseille, iako se razlikuje od mondenih tu-rističkih centara Monte Carla, Cannesa i Nice, i skupih Saint-Tropeza i Antibesa, grad je vri-jedan posjeta. Nije čudo da se turizam rodio upravo u ovoj pokrajini koja je pravi turistički raj. Marseille-Provence je 2013. europska pri-jestolnica kulture, središte je kulture, politike i gospodarstva. U Marseilleu su živjeli i žive sta-novnici različite etičke, rasne i vjerske pripad-nosti. Marseille je regionalni kulturni projekt, a cilj tog projekta je ujediniti rimske ruševine Arlesa, srednjovjekovne građevine Salon-de-Provence, industrijsku zonu Istres i Martigues, kulturno središte Aix-en-Provence, sektor gline Aubagne i grčku baštinu Marseille. Marseille-Provence 2013. zamišljen je kao jedinstveno putovanje kroz povijest, stvarnost, želje i pro-jekte.

izvoriWikipedia, Slobodna enciklopedija, http://en.wikipedia.org/wiki/Marseille (13.10.2010.)Wikipedia, Slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Rh%C3%B4ne (24.4.2013.)Marseille, http://www.marseille-tourisme.com (13.10.2010.)Marsej, Metropola na moru, http://www.b92.net/putovanja/destinacije/evropa (19.11.2010.)Marsej: Između mora, hostela i kulture!, http://www.hostelsclub.com (19.11.2010.)La Mode Museum, Marseille, France, http://travel.aol.com (22.11.2010.)Joint Learning, Regional integration, CMI, Marseille Center for Mediterranean Integration, Marseille, 2010.


Izvor: Čanjevac (2013)

TIPOVI PROTOČNIH REŽIMA RIJEKA HRVATSKE

K A R TA G O V O R I


Protočni režim na nekoj hidrološkoj stanici rezultat je fizičkogeografskih uvjeta te društveno-geografskog razvoja i transformacije uzvodnog slijevnog područja. Primaran je utjecaj klime a sekundarno na protočni režim utječu i ostali prirodnogeografski elementi poput geološkog sa-stava, reljefa, vegetacije i tla. Utjecaj čovjeka posebice je izražen od druge polovine XX. stoljeća kroz izgradnju hidrotehničkih objekata, povećane potrebe za vodoopskrbu, poljoprivrednu pro-izvodnju i promjene korištenja zemljišta. U Hrvatskoj je izrađena tipologija protočnih režima za razdoblje 1990.-2009. Korištenjem klaster analize prepoznato je sedam klastera, odnosno tipova režima protoka rijeka u Hrvatskoj: 1) Alpski snježno-kišni režim, 2) Dinarski kišno-snježni režim, 3) Peripanonski kišno-snježni režim, 4) Panonski kišno-snježni režim, 5) Panonski kišni režim, 6) Mediteranski kišno-snježni režim, 7) Mediteranski kišni režim.

Više o značajkama pojedinih tipova možete pročitati u članku:čaNjevaC, i., 2013: Tipologija protočnih režima rijeka u Hrvatskoj, Hrvatski geografski glasnik 75 (1), 23-42.

ivan čanjevac

66GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014D O G A Đ A N J A

Dan otvorenih vrata Geografskog odsjeka

Na Geografskom odsjeku PMF-a 4. travnja 2014. održan je Dan otvorenih vrata. U sklopu događa-nja organiziran je niz popularno-znanstvenih predavanja i radionica koje su trajale do večernjih sati. Program je prvenstveno bio namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola, međutim Od-sjek su posjetili i mnogi drugi (roditelji s djecom, studenti ostalih fakulteta i dr.). U programu je sudjelovalo 8 nastavnika i asistenata s Geografskog odsjeka kao predavači ili voditelji radionica. Oko programa i same organizacije puno su pomogli i naši studenti. Događanja su se paralelno odvijala u tri predavaonice, a mlađoj generaciji posebno se svidjela radionica Orijentacija na karti – potraga za blagom koja ih je nizom zadataka i pitalica vodila po hodnicima i prostorijama Od-sjeka prema blagu/rješenju. U sklopu radionice Geografska iskustva iskusnih geografa na Odsjek su pozvani kolege, koji su se zaposlili u različitih institucijama, kako bi sadašnjim studentima prenijeli svoja radna iskustva i razmišljanja. Ovakvo neformalno druženje sadašnjih i bivših stu-

foto

: Lan

a Slav

uj Bo

rčić


denata, asistenata i profesora te drugih zaljubljenika u geografiju, pokazalo se veoma uspješnim i ugodnim iskustvom koje ćemo ponoviti i dogodine.

popis predavača i održanih predavanja:Doc. dr. sc. Neven Bočić: Speleologija – istraživanje skrivenog podzemlja

Izv. prof. dr. sc. Danijel Orešić: Godišnja doba i Koliko je oceana na zemlji?

Red. prof. dr. sc. Dane Pejnović: Regionalizacija i regionalni razvoj Hrvatske

Dr. sc. Mladen Maradin: Promjene klime

Red. prof. dr. sc. Zoran Stiperski: Putovanje Aljaskom od Tihog do Artičkog oceana

Dr. sc. Marin Cvitanović: Zambija – tragovima Davida Livingstonea

Dr. sc. Ivan Šulc: Gis radionice - Karta govori 1000 riječi i Kako odabrati idealnu lokaciju za vikendicu?

Doc. dr. sc. Dubravka Spevec: Svjetska geografska olimpijada – naši olimpijci (u izlaganju su sudje-lovali studenti: Petra Pajtak, Katarina Pavlek, Petra Lacković, Karlo Lugomer i Dragan Jović)

lana slavUj borčić

foto

: Lan

a Slav

uj Bo

rčić

70GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014D O G A Đ A N J A

XXI. DRŽAVNO NATJECANJE Iz GEOGRAFIJE

Na 21. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Zadru od 7. do 9. svibnja 2014. godine, sudjelovao je 121 natjecatelj iz osnovnih i srednjih škola te 105 mentora i mentorica. Kao i prijaš-njih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna suradnja nad-ležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udrugom u promicanju temeljnih vrijednosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih mentora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Natjecateljski dio proveden je u Hotelijersko-turističkoj i ugosti-teljskoj školi u Zadru, a terenski dio u Gradu Zadru i Zadarskoj županiji. Naši domaćini, nastavnici i učenici Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole, iskazali su se gostoprimstvom i uspješnom organizacijom svih segmenata državnoga natjecanja iz geografije.

Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te po-sebnim uputama za natjecanje iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u listopadu 2013., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za ge-ografe 10. siječnja 2014. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženi-ka za državno natjecanje i ljestvice poretka po pojedinim kategorijama natjecanja (razredima). Državno je povjerenstvo objedinilo ljestvice predloženika, objavilo ih na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i na njima označilo za koje predloženike županijska povjerenstva dostavljaju dokumentaciju (testove i listiće sa zaporkama) Državnome povjerenstvu. Županijska povjerenstva 17 županija za državno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske župa-nije učenike s pet najboljih rezultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim bro-jem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predlo-ženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječ-ko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih natjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici popisa predloženika za držav-no natjecanje.


Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju 265 (od 748) predloženika, Državno je povjeren-stvo utvrdilo konačni broj bodova i konačne ljestvice poretka za svaku od osam kategorija i na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavilo popis pozvanih učenika i men-tora na državno natjecanje. Ova praksa, prvi puta uvedena 2014. godine pokazala se dobrom jer je brže obavljen pregled dokumentacije i nešto ranije nego prijašnjih godina objavljen popis pozvanih na državno natjecanje. Ove je godine uvedena još jedna novina: županijska su povje-renstva Državnome povjerenstvu dostavila originalnu dokumentaciju, a zadržala kopije testova predloženika do kraja školske godine. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješe-nosti testa na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja testova i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Testovi se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baž-dareni prije natjecanja. Testovi se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitno-ga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjeca-nja već i za redovitu nastavu. Navedena obilježja nastavnog programa geografije za gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije ne samo za gimnazije već i za ostale srednje škole, usklađenoga s Nacionalnim okvirnim kurikulumom i Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom, ali prije njegove implementacije u nastavnoj praksi nužna je eksperimentalna primjena (provjera), kontinuirana edukacija nastavnika, izrada novih nastavnih materijala i u konačnici postupna primjena od prvog razreda, a ne frontalno u svim razredima, kao što je to bila praksa 2006./2007. školske godine s nastavnim programom za osnovne škole. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i proved-bu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim ime-nima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je revidiranje nastavnog programa za osnovne škole zbog načela aktualizacije.

U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredi-ma, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorija-ma. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept na-tjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama.

Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom protekle 21 go-dine ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i naglašenu polarizaciju u broju sudionika državnih


Sl. 1. Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine


natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. U usporedbi s prijašnjih pet natjecanja, na 21. državnom natjecanju iz geografije zastupljenost natjecatelja iz Grada Zagreba bila je ne-što manja, posebno u osnovnim školama. Od pozvanih 68 učenika osnovnih škola i 54 učenika srednjih škola (iz srednjih škola jedan učenik nije pristupio natjecanju pa je sudjelovalo 53 natje-catelja), na državnome je natjecanju 2014. godine iz Grada Zagreba bilo 27,3 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska (10,7 %), Pri-morsko-goranska županija (8,3 %), Međimurska županija (6,6 %), Krapinsko-zagorska i Istarska županija (5,8 %), dok iz Koprivničko-križevačke, Požeško-slavonske i Ličko-senjske županije ove godine nije bilo natjecatelja (sl. 1).

Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnov-nih škola. Iz Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole, a to je jedna županija više nego 2013. godine bez predstavnika na državnom natjecanju. Uz Grad Zagreb, najveći udio natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Splitsko-dalmatinske (14,7 %), Međimurske (8,8 %), Krapinsko-zagorske, Primorsko-goranske i Dubrovačko-neretvanske župa-nije (po 5,9 %) (sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika iz Koprivničko-križevačke, Lič-ko-senjske, Požeško-slavonske i Šibensko-kninske županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Primorsko-goranske (11,3 %) i Istarske županije (9,4 %) (sl. 3).

U kategoriji petih razreda na državno natjecanje bilo je pozvano 14 natjecatelja (10 učenika i četiri učenice), od toga pet iz Grada Zagreba i devet iz šest županija (tri iz Međimurske, dva iz

Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine


Varaždinske te po jedan iz Sisačko-moslavačke, Primorsko-goranske, Osječko-baranjske i Split-sko-dalmatinske županije). Prosječni broj bodova je 82, pri čemu je nešto bolje riješen test (84 %) nego praktični rad (78 %). Među osvajačima prva tri mjesta male su razlike u ostvarenom broju bodova.

U kategoriji šestih razreda najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (8) i Splitsko-dalmatin-ske županije (3). Među 17 pozvanih učenika šestih razreda (12 učenika i 5 učenica), troje je po drugi puta sudjelovalo na državnom natjecanju (Lovro Štefan, Maja Drmač i Nora Vukoja-Trošić) i svih troje su ostvarili izvrsne rezultate. Lovro Štefan osvojio je prvo mjesto (kao i 2013. godine), Maja Drmač drugo, a Nora Vukoja-Trošić treće mjesto (kao i 2013. godine). Na ovogodišnje rezul-tate kod tih je učenika, uz kontinuirani rad, utjecalo i iskustvo sudjelovanja na državnom natjeca-nju 2013. godine u kategoriji petih razreda. Prosječna riješenost testa za šesti razred je 70 % (što

Sl. 4. Učenici petih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

Sl. 5. Učenici šestih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


je značajno manje nego u testu za peti razred). Praktični rad prosječno je riješen 60 %, a prosječni broj bodova u kategoriji šestih razreda je 67.

Kontinuitet sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije potvrđuje i analiza rezultata u kategoriji sedmih razreda. Od 15 sudionika natjecanja (12 učenika i 3 učenice), treći put na dr-žavnom natjecanju sudjelovali su Leo Radalj, Jurica Skuliber i Lana Šoštarko, a po drugi put Nikola Bišćan, Tin Hrgović i Klara Grošanić. Državni je prvak u kategoriji sedmih razreda Leo Radalj (2013. osvojio četvrto, a 2012. treće mjesto). Drugo mjesto osvojio je Nikola Bišćan (2013. peto mjesto), a treće mjesto Antonio Lujo i Jurica Skuliber (2013. osmo mjesto, 2012. drugo mjesto). Najviše je natjecatelja bilo iz Splitsko-dalmatinske županije (4). Po dvoje natjecatelja bilo je iz Krapinsko-zagorske, Osječko-baranjske, Dubrovačko-neretvanske i Međimurske županije te Grada Zagreba i jedan iz Vukovarsko-srijemske županije. Natjecatelji u kategoriji sedmih razreda najuspješnije su

Sl. 6. Učenici sedmih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

Sl. 7. Učenici osmih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


među osnovnoškolcima riješili i test i praktični rad pa je prosječni broj bodova 89, prosječna riješenost testa 91 %, a praktičnog rada 84 %.

Od 22 natjecatelja u kategoriji osmih razre-da, njih desetoro sudionici su državnih natje-canja iz geografije dva ili više puta. Izdvajaju se Luka Banović koji je na državnim natjecanji-ma sudjelovao u sva četiri razreda i četiri puta bio državni prvak! Četiri puta sudjelovali su i Karmen Doričić, pri čemu je 2011. osvojila še-sto mjesto, 2012. četvrto mjesto te dva puta drugo mjesto (2013. i 2014. godine) te Mihovil Penavić koji je osvojio dva puta četvrto mjesto (2011. i 2014.), jednom peto mjesto (2013.) i jednom deveto mjesto (2012.). Tri sudjelova-nja na državnim natjecanjima iz geografije ima Mateo Dujić, a po dva Matej Švedić (osvo-jio treće mjesto 2014. i deseto 2013. godine), Ana Mrkonjić, Ana Katić, Diana Ivošević, Sara Bognar i Karlo Ivanković. Na državnome na-tjecanju 2014. godine sudjelovalo je po troje natjecatelja iz Zagrebačke, Karlovačke i Pri-

morsko-goranske županije te Grada Zagreba, po dvoje iz Brodsko-posavske, Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije te po jedan iz Krapinsko-zagorske i Šibensko-kninske županije. Prosječni broj bodova u kategoriji osmih razreda je 79, uz minimalne razlike u riješenosti testa i praktičnog rada, ali je u usporedbi s ostalim razredima osnovne škole najveći raspon varijacije u ukupnom broju bodova (30 bodova).

U kategoriji prvih razreda srednjih škola, od pozvanih 14, na državnom natjecanju sudjelovalo je 13 natjecatelja, tri iz Grada Zagreba, dva iz Primorsko-goranske županije te po jedan iz Karlo-vačke, Varaždinske, Bjelovarsko-bilogorske, Zadarske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Istarske i Međimurske županije. Među njima brojem sudjelovanja i postignutim rezultatima iz-dvaja se Sven Lasta, sa pet sudjelovanja (od mogućih pet) te osvojenim prvim mjestom 2014., drugim mjestom 2012. i 2010., trećim mjestom 2013. te osmim mjestom 2011. godine. Četiri sudjelovanja ostvarile su Renata Vičević (2010., 2012., 2013. i 2014.) i Silvija Kosić (osvojila 2. mje-sto 2011., 14. mjesto 2012., 4. mjesto 2013. i 11. mjesto 2014.), tri Mirta Ćorić (2011., 2012. i 2014.; 2014. osvojila treće mjesto), po dva Laura Mayer (osvojila drugo mjesto 2014. i sedmo 2010.) i Dorian Vlašićek. Vanesa Korlević sudjelovala je prvi put i osvojila drugo mjesto 2014. godine. Natjecatelji u kategoriji prvih razreda prosječno su ostvarili 69 bodova, pri čemu je bolje riješen praktični rad (73 %) od testa (67 %).

U kategoriji drugih razreda sudjelovalo je 12 učenika i dvije učenice, šestoro iz Grada Zagreba, troje iz Primorsko-goranske županije te po jedan iz Krapinsko-zagorske, Virovitičko-podravske, Osječko-baranjske, Splitsko-dalmatinske i Međimurske županije. Među natjecateljima u katego-

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

Sl. 8. Četvrti puta državni prvak na državnim Natjecanjima iz geografije - Luka Banović iz OŠ Fran Franković, Rijeka i mentor Josip Jurjević, prof.


riji drugih razreda izdvaja se brojem sudjelovanja i postignućima David Zima, sa pet od mogu-ćih šest sudjelovanja te ostvarenim rezultatima (državni prvak u kategoriji drugih razreda 2014., drugo mjesto 2013., treće mjesto 2009., deseto mjesto 2011. i dvanaesto mjesto 2012.). Pet su-djelovanja bilježi i Nika Nikolac (četvrto mjesto 2014. i 2011., šesto mjesto 2013. i 2012. te deve-to mjesto 2010.). Četvrti puta sudionik državnog natjecanja, s vrlo vrijednim rezultatima bio je Zlatko Zimakijević (2014. - 6. mjesto; 2012. - 3. mjesto; 2011. - 12. mjesto; 2010. - 5. mjesto). Treće sudjelovanje na državnom natjecanju ostvarili su Juraj Vladika (osvojio drugo mjesto 2014. kao i 2011, treće mjesto 2013.) i Karlo Štampar (šesto mjesto 2014., 2013. - 3. mjesto; 2012. - 10. mje-sto). Natjecatelji u kategoriji drugih razreda prosječno su ostvarili 75 bodova, pri čemu je bolje riješen praktični rad (81 %) od testa (73 %).

Sl. 9. Učenici prvih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

Sl. 10. Učenici drugih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


Među natjecateljima iz srednje škole najbolje rezultate ostvarili su učenici trećih razreda, s pro-sječno osvojenim 81 bodom, čemu više pridonosi riješenost testa (82 %) nego praktičnog rada (78 %). Među 13 natjecatelja, četvorica su bila iz Grada Zagreba, troje iz Istarske, dvojica iz Brod-sko-posavske, jedna učenica iz Zagrebačke te po jedan učenik iz Krapinsko-zagorske, Osječko-baranjske i Dubrovačko-neretvanske županije. Brojem sudjelovanja izdvajaju se sa šest od mo-gućih sedam sudjelovanja Martin Malović (državni prvak 2010., 2. mjesto 2008., 3. mjesto 2009., 2011. i 2014., 4. mjesto 2013.) te Matej Vereš (državni prvak 2009., 3. mjesto 2010., 5. mjesto 2013., 9. mjesto 2011. i 2012. i 10. mjesto 2014.). Uz kontinuitet sudjelovanja posljednje četiri godine, iznimnim rezultatima među učenicima trećih razreda izdvajaju se Vedran Mihal, Petar Bratulić i Fabijan Čorak, stoga ih je Državno povjerenstvo za Natjecanje iz geografije izabralo za članove olimpijskog tima koji je predstavljao Hrvatsku na 11. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Krakowu.

Sl. 11. Učenici trećih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

Sl. 12. Učenici četvrtih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


Vedran Mihal ukupno je sudjelovao pet puta na državnim natjecanjima iz geografije, od toga je dva puta bio državni prvak (2008. i 2011.) i tri puta osvajač drugog mjesta (2012., 2013. i 2014.). Na svjetskoj geografskoj olimpijadi u Kyotu 2013. godine osvojio je srebrnu, a na olimpijadi u Krakowu zlatnu olimpijsku meda-lju! Petar Bratulić kontinuirano je sudjelovao na državnim natjecanjima posljednjih pet godina pri čemu je dva puta bio državni prvak (2013. i 2014.), jednom osvajač trećeg mjesta (2012.) i dva puta četvrtog mjesta (2010. i 2011.). Na svjetskog geografskoj olimpijadi 2014. godi-ne osvojio je srebrnu medalju! Posljednjih pet godina kontinuirano je na državnim natjeca-njima sudjelovao i Fabijan Čorak i uz ostvare-ne rezultate (2. mjesto 2010. i 2011.; 4. mjesto 2012., 6. mjesto 2013. i 5. mjesto 2014.) svojim moralnim postupcima obilježio državna natje-canja. Na 11. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Krakowu osvojio je brončanu medalju! Među ostalim natjecateljima četvrto sudjelovanje ostvario je Ivan Kuran, treće Ivan Šišak i drugo Dana Sebić.

U kategoriji četvrtih razreda srednje škole na 21. državnome natjecanju sudjelovalo je 10 učenika i tri učenice, od toga po dvoje natjecatelja iz Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije te Grada Zagreba, a po jedan iz Krapinsko-zagorske, Primorsko-goranske i Istarske županije. Usporedimo li prosječni broj bodova (63) i prosječnu riješenost testa (64 %) i praktičnog rada (61 %), zaključujemo da su to najslabiji prosječni rezultati u katego-riji srednjih škola i ukupno, uz najveći raspon varijacije (čak 44,5 bodova). Državna natjecanja iz geografije, kao i reprezentiranje Republike Hrvatske na svjetskim geografskim olimpijadama obilježio je Mislav Glibo iz Kutine. Mislav je kontinuirano sudjelovao na državnim natjecanjima iz geografije od šestog razreda, dakle ukupno sedam puta, pri čemu je četiri puta bio državni prvak (2010., 2012., 2013. i 2014.), dva puta osvajač drugog mjesta (2009. i 2011.) i jednom četvrtog (2008.). Posljednje tri godine bio je i državni prvak iz hrvatskoga jezika. Republiku Hrvatsku na svjetskim geografskim olimpijadama predstavljao je dva puta i na svakom sudjelovanju osvojio zlatnu olimpijsku medalju! Iako ne pripada domeni analize natjecanja iz geografije, nije nevažno naglasiti da ove godine Mislav postao državni prvak iz hrvatskog jezika 7. svibnja, dan kasnije (8. svibnja) državni prvak iz geografije, potom početkom srpnja ostvario najbolji rezultat na pri-jemnom ispitu za upis na prvu godinu studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i sredinom kolovoza zlatnu olimpijsku medalju na svjetskoj geografskoj olimpijadi. Od ostalih natjecatelja

Sl. 13. Mislav Glibo, najbolji natjecatelj u povijesti natjecanja iz geografije, osvajač dviju zlatnih medalja na svjetskim geografskim olimpijadama i mentorica Ivanka Bukač, prof.

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


broje sudjelovanja izdvajaju se Andrea Rusković (četiri sudjelovanja, dva druga mjesta – 2014. i 2010.), Dominik Stanojević (četiri sudjelovanja, osvojeno drugo mjesto 2008. i treće 2011.), Josip Gjergja (četiri sudjelovanja, osvojeno drugo mjesto 2013.), Filip Cirkvenčić (tri sudjelovanja) te Kata Pogačić i Karlo Mak (dva sudjelovanja).

Uz učenike i njihova postignuća, u analizi natjecanja treba naglasiti i ulogu mentora. Njihov marljiv i stručan rad u svim godinama natjecanja iz geografije rezultirao je velikim interesom za natjecanja i izvrsnim rezultatima. Među 105 pozvanih mentora na 21. državno Natjecanje iz ge-ografije izdvajaju se u kategoriji osnovnih škola Josip Jurjević, prof., iz OŠ Fran Franković, Rijeka (troje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan osvojio treće mjesto, a jedan je državni prvak), Desanka Bosanac, prof., iz OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje), Stjepan Čebrajec, prof., iz OŠ Marija Bistrica (dvojica učenika po-zvana na državno natjecanja od kojih je jedan osvojio treće mjesto) i Ljiljana Vukušić, prof., iz OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje). U kategoriji srednjih škola brojem pozvanih učenika i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Berislav Rusan, prof., iz XV. gimnazije, Zagreb (troje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan osvojio treće mjesto), dr. sc. Hrvoje Grofelnik iz Gimnazije Andrije Mohorovičića, Rijeka (troje učenika pozvano na državno natjecanje), Tomislav Jurašinović, prof., iz IV. gimnazije, Zagreb (troje učenika pozva-no na državno natjecanje), Ivanka Bukač, prof., iz SŠ Tina Ujevića, Kutina (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje od kojih je jedan državni prvak), Marija Pandžić, prof., iz Isusovačke klasič-ne gimnazije s pravom javnosti u Osijeku (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak), Nidija Meštrović, prof., V. gimnazija, Zagreb (dvoje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan osvojio drugo, a drugi treće mjesto), Hrvoje Madžar, prof., iz Gimnazije Franje Petrića, Zadar (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je je-dan osvojio treće mjesto) i Gordana Tkalčević, prof., iz Gimnazije Antuna Gustava Matoša, Zabok (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje).

U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentno-sti 2014. godine imaju Međimurska (Ink=292,7), Dubrovačko-neretvanska (Ink=204,9), Krapinsko-zagorska (Ink=186,3), Grad Zagreb (Ink=162,7), i Karlovačka županija (Ink=162,3). Uz pet županija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2014. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži in-deks nacionalne konkurentnosti imaju Vukovarsko-srijemska, Sisačko-moslavačka, Zagrebačka i Osječko-baranjska županija. U posljednje četiri godine, od 2011. do 2014., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednje četiri godine, najviši indeks nacionalne konku-rentnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola ima Međimurska županija (Ink=236,3), slijede Krapinsko-zagorska županija (Ink=225,5), Grad Zagreb (Ink=160,7), Karlovačka županija (Ink=148,1) i Primorsko-goranska županija (Ink=134), dok Ličko-senjska županija četiri go-dine nije imala natjecatelja na državnom natjecanju. Najniži indeks nacionalne konkurentnosti, uz Ličko-senjsku županiju imaju Virovitičko-podravska (Ink=16,3), Požeško-slavonska (Ink=16,5) i Sisačko-moslavačka županija (Ink=26,4) (sl. 14).


U kategoriji srednjih škola, 2014. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Istarska (Ink=243,2), Primorsko-goranska (Ink=198,4), Krapinsko-zagorska (Ink=191,4) i Međimurska župa-nija (Ink=158,3), a u posljednje četiri godine Krapinsko-zagorska (Ink=174,7), Istarska (Ink=167,9), Međimurska (Ink=164), Varaždinska (Ink=150,8) i Primorsko-goranska županija (Ink=148,6). U po-sljednje četiri godine najniži indeks nacionalne konkurentnosti u kategoriji srednjih škola imaju Bjelovarsko-bilogorska (Ink=25,6) i Koprivničko-križevačka županija (Ink=30,3) (sl. 15).

Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Taj se indeks izračunava se kao razlika kvocijent između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Osječko-baranjske, Va-raždinske i Krapinsko-zagorske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Bjelovarsko-bilogorske, Brodsko-posavske i Dubrovačko-neretvanske županije.

Visoku razinu postignuća na 21. Državnome natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvo-jenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je osme-ro učenika iz različitih županija: iz Varaždinske županije (5. i 6. razred), Splitsko-dalmatinske (7. razred), Primorsko-goranske (8. razred), Bjelovarsko-bilogorske (1. razred), Osječko-baranjske (2. razred), Istarske (3. razred) i Sisačko-moslavačke (4. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodije-ljeno je deset priznanja, a učenici koji su osvojili drugo mjesto minimalno zaostaju za državnim prvacima (pola boda u kategoriji šestih i sedmih razreda odnosno 1,5 bodova u petom i drugom razredu). I za osvojeno treće mjesto dodijeljeno je deset priznanja. Ukupno je 28 učenika (20

Sl. 14. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011.-2014. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola


učenika i 8 učenica) iz 11 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osvajanje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (9 priznanja, 32 %), Pri-morsko-goranske (4) te Varaždinske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije (po 2 priznanja).

Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vrednovanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na državnim natjecanjima iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih i petih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno će povjerenstvo predložiti Vijeću Ge-ografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeću Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru korekciju vrednovanja dodatnih postignuća na natjecanjima (izravni upis na studijske programe geografije za tri ili četiri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola kao i izravni upis na studijske programe geografije za osvajače prvih šest mjesta na držav-nim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola te po 100 dodatnih bodova za svaku godinu za osvojeno od 7. mjesta nadalje na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji sred-njih škola).

Na temelju višegodišnjeg sudjelovanja na državnim natjecanjima (minimalno tri puta u po-sljednje četiri godine) i barem jednom osvojenog jednog od prva tri mjesta, uz uvjet da se mogu natjecati na engleskom jeziku i u vrijeme olimpijade imaju između 16 i 19 godina, za 11. Svjetsku geografsku olimpijadu Državno povjerenstvo za natjecanje iz geografije izabralo je članove hr-

Sl. 15. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011.-2014. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


vatskog olimpijskog tima u sastavu Mislav Glibo, Srednja škola Kutina, Vedran Mihal, Gimnazija Matije Mesića, Slavonski Brod, Petar Bratulić, Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin i Fabijan Čorak, XV. gimnazija, Zagreb. Za voditelje tima imenovani su doc. dr. sc. Dubravka Spevec, članica Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva i dr. sc. Marin Cvitanović, tajnik Hrvat-skog geografskog društva.

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 21. državnom Natjecanju iz geografije 2014. godine

5. razredbodovi

rang ime prezime Imementora

Prezime mentora škola županija test praktični

rad ukupno

1. Vedran Cifrek Renata Petek Vukmanović OŠ Novi Marof Varaždinska 63 26,5 89,5

2. Mia Pekez Marjanca Ladika OŠ Augusta Šenoe Grad Zagreb 59 29 88

3. Andrej Čizmarević Josip Jurjević OŠ "Fran Franković" Rijeka Primorsko-goranska 60 27 87

4. Damjan Šarlija Kristijan Prugovečki OŠ Vugrovec - Kašina Grad Zagreb 63 22,5 85,5

5. Ema Mužević Sanja Dominik OŠ Stenjevec Grad Zagreb 63 22 85

6. Tanita Zoe Kralj Lidija Dubravac Potkonjak OŠ Augusta Harambašića Grad Zagreb 57 27 84

7. Mihael Potočki Bosiljka Krešo OŠ Popovača Sisačko-moslavačka 58 25,5 83,5

8. Željka Vincetić Danijela Perenc-Jaušovec I. osnovna škola Čakovec Međimurska 56 25 81

9. Ivan Rogošić Tihomir Gržinčić OŠ Špansko Oranice Grad Zagreb 54 26,5 80,5

Luka Šafarić Petra Šinko Posel OŠ Štrigova Međimurska 63 17,5 80,5

10. Adrian Borna Bašić Antonija Kojundžić OŠ Ivana Filipovića Osječko-

baranjska 53 26,5 79,5

11. Zoran Jambrek Dominik Benjak OŠ Petrijanec Varaždinska 60 18,5 78,5

12. Marta Novak Desanka Bosanac OŠ Tomaša Goričanca Međimurska 57 20,5 77,5

13. Lucian Hrsto Petar Perić OŠ Bijaći Splitsko-dalmatinska 61 13 74

6. razredbodovi



rad ukupno

1. Lovro Štefan Nikolina Mikulek Slunjski II. osnovna škola Varaždin Varaždinska 65 28,5 93,5

2. Maja Drmač Lidija Zonjić OŠ Malešnica Grad Zagreb 67 26 93

Bernard Faulend Jasna Aničić OŠ Pavleka Miškine Grad Zagreb 64 29 93

3. Nora Vukoja-Trošić Ani Bertović OŠ Ljubljanica Grad Zagreb 67 25,5 92,5

4. Anteo Vukasović Ivica Štrbac OŠ Josip Pupačić Splitsko-dalmatinska 64 26 90


5. Pavel Zrnić Predrag Kralj OŠ Frana Galovića Grad Zagreb 67 22 89

6. Jure Zloić Tilda Vekić OŠ Stjepana Radića - Metković

Dubrovačko-neretvanska 62 25,5 87,5

7. Leon Ristov Hrvoje Kuveždić OŠ Matije Gupca Grad Zagreb 60 22 82

8. Dominik Zečić Blanka Krnić OŠ Marjan Splitsko-dalmatinska 61 20,5 81,5

9. Uma Gradac Igor Tišma OŠ Jabukovac Grad Zagreb 58 21 79

10. Filip Miočić Dijana Jurjević OŠ Jurja Barakovića Zadarska 62 16,5 78,5

Marija Kompar Sanda Blatančić OŠ Stjepana Radića - Metković

Dubrovačko-neretvanska 57 21,5 78,5

11. Jan Ljubas Miroslava Mamić OŠ Rudeš Grad Zagreb 51 25,5 76,5

Domagoj Jenjić Zoran Samardžić OŠ Ivana Lovrića Splitsko-dalmatinska 56 20,5 76,5

Mihaela Kristina Blaznik Andrea Kelemen OŠ Josipa Jurja Strossmayera Grad Zagreb 54 22,5 76,5

12. Filip Čukman Stjepan Čebrajec OŠ Marija Bistrica Krapinsko-zagorska 61 14 75

13. Fabijan Muršić Igor Pintarić OŠ Nedelišće Međimurska 49 25 74

7. razredbodovi



rad ukupno

1. Leo Radalj Marija Parlov OŠ Visoka Splitsko-dalmatinska 69 28,5 97,5

2. Nikola Bišćan Petar Zavođa OŠ August Harambašić Osječko-baranjska 69 28 97

3. Antonio Lujo Ana Šimundić OŠ Marina Držića - Dubrovnik Dubrovačko-neretvanska 66 26,5 92,5

Jurica Skuliber Stjepan Čebrajec OŠ Marija Bistrica Krapinsko-zagorska 65 27,5 92,5

4. Tin Hrgović Desanka Bosanac OŠ Tomaša Goričanca Međimurska 66 25,5 91,5

5. Klara Grošanić Marijana Belko OŠ Ivana Gorana Kovačića - Sveti Juraj na Bregu Međimurska 63 27,5 90,5

Dominik Tomić Božidar Nevžala OŠ Ante Kovačića - Zagreb Grad Zagreb 63 27,5 90,5

6. Petra Ivanišić Ljiljana Štanfelj OŠ Dobriša Cesarić - Osijek Osječko-baranjska 64 26 90

Lana Šoštarko Miljenka Hršak OŠ Ljudevit Gaj u Krapini Krapinsko-zagorska 65 25 90

7. Luka Škrapić Ivan Relja OŠ Primorski Dolac Splitsko-dalmatinska 65 22,5 87,5

8. Ante Kuvačić Helanda Čović OŠ Josip Pupačić Splitsko-dalmatinska 62 25 87

9. Juraj Ulaga Anamarija Končić OŠ Matka Laginje Grad Zagreb 59 24 83

10. Ilja Uzelac Bujišić Jaminka Kosor OŠ Blage Zadre Vukovarsko-srijemska 58 24,5 82,5

11. Marin Lončar Ivana Vrbatović OŠ Kamen-Šine Splitsko-dalmatinska 62 20 82

12. Tea Obšivač Ana Kuran OŠ Stjepana Radića - Metković

Dubrovačko-neretvanska 57 21 78


8. razredbodovi



rad ukupno

1. Luka Banović Josip Jurjević O.Š. Fran Franković Rijeka, Rijeka

Primorsko-goranska 66 26,5 92,5

2. Karmen Doričić Ivana Balaško O.Š.Gornja Vežica Primorsko-goranska 63 26,5 89,5

3. Matej Švedić Vinko Tokić OŠ Vjekoslav Klaić Brodsko-posavska 58 26 84

4. Mihovil Penavić Blanka Marinović OŠ Ivan Goran Kovačić - Slavonski Brod

Brodsko-posavska 59 24,5 83,5

5. Karlo Kobeščak Melita Draganić OŠ Stjepana Radića - Brestovec Orehovički

Krapinsko-zagorska 57 26 83

Fedora Santini Nina Poljak OŠ Sv. Filip i Jakov Zadarska 58 25 83

6. Ana Mrkonjić Tomislav Štancl OŠ Brezovica Grad Zagreb 58 24,5 82,5

Ana Katić Dean Žabčić OŠ Grabrik Karlovačka 57 25,5 82,5

7. Elena Kuprešak Branka Jurišić OŠ Vidikovac Istarska 56 26 82

8. Diana Ivošević Davorka Puškarić OŠ Ivane Brlić-Mažuranić - Ogulin Karlovačka 58 23,5 81,5

9. Sara Bognar Stanka Herak OŠ Trnsko Grad Zagreb 54 25 79

Dominik Vivoda Tina Knapić OŠ Vazmoslav Gržalja Istarska 58 21 79

10. Lea Belošević Lada Rojc OŠ Eugena Kumičića - Velika Gorica Zagrebačka 55 23,5 78,5

11. Lucija Dragošević Marina Franić OŠ Mertojak Splitsko-dalmatinska 61 17 78

Mateo Dujić Ljupko Čolić OŠ Domovinske zahvalnosti Šibensko-kninska 53 25 78

Sara Vidović Vesna Botić OŠ Sućidar Splitsko-dalmatinska 53 25 78

12. Ivan Mihovilović Božena Marković Katić OŠ Braća Seljan Karlovačka 53 24 77

13. Karlo Ivanković Ljiljana Vukušić OŠ Ljubo Babić Zagrebačka 51 25 76

14. Lucija Popović Ljiljana Vukušić OŠ Ljubo Babić Zagrebačka 50 24 74

15. Sven Jurak Dubravka Bolfan OŠ Grigora Viteza - Zagreb Grad Zagreb 50 22,5 72,5

16. Barbara Kurtov Anka Pavlović OŠ Pakoštane Zadarska 50 16 66

17. Lucija Žužić Josip Jurjević O.Š. Fran Franković Rijeka, Rijeka



1. razredbodovi



rad ukupno

1. Sven Lasta Ribana Moulis Gimnazija Daruvar Bjelovarsko-bilogorska 61 26 87

2. Vanesa Korlević Marija Krivošija SŠ Mate Balote Istarska 55 20,5 75,5

Laura Mayer Božena Šmit Gimnazija Tituša Brezovačkog Grad Zagreb 53 22,5 75,5

3. Mirta Ćorić Nidija Meštrović V. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 51 23 74

4. Dorian Vlašićek Mladen Crkvenčić Gimnazija Lucijana Vranjanina Grad Zagreb 48 24 72

5. Marta Hrelja Dragica Marčec Prva gimnazija - Varaždin Varaždinska 48 19,5 67,5

6. Mario Tropčić Margareta Kulaš Gimnazija Karlovac Karlovačka 42 24,5 66,5

7. Filip Ivanac Snježana Čulig Gimnazija Franje Petrića - Zadar Zadarska 44 21 65

8. Helena Hajpek Marija Pandžić Isusovačka klasična gimnazija s. p. j. u Osijeku

Osječko-baranjska 44 20,5 64,5

Renata Vičević Josip Pavelić Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka


9. Helena Marciuš Robert Slunjski Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec Međimurska 39 22 61

10. Mihovil Karaula Nataša Vinković Gimnazija Vukovar Vukovarsko-srijemska 42 18 60

11. Silvija Kosić Ivana Mateša S.Š. Hrvatski kralj Zvonimir, Krk


2. razredbodovi



rad ukupno

1. David Zima Marija Pandžić Isusovačka klasična gimnazija s. p. j. u Osijeku

Osječko-baranjska 60 25,5 85,5

2. Juraj Vladika Nidija Meštrović V. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 60 24 84

3. Lovre Šušić Josip Jahn Prva sušačka hrvatska gimnazija, Rijeka


Marko Faber Andrea Ćurković Klasična gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 56 24,5 80,5

4. Nika Nikolac Hrvoje Grofelnik Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Rijeka


5. Ivan Jagušt Tomislav Jurašinović IV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 56 22 78

Marko Ilić Ksenija Šaić SŠ Pregrada Krapinsko-zagorska 56 22 78

6. Ivan Fuštin Mirjana Zadro XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 49 25 74

Zlatko Zimakijević Berislav Rusan XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 49 25 74

7. Karlo Štampar Andrija Bacinger Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec Međimurska 47 26 73

8. Marin Kutnjak Hrvoje Drvenkar Katolička klasična gimnazija s. p. j. u Virovitici

Virovitičko-podravska 47 24 71

Ante Jukić Ivan Benković IV. gimnazija Marko Marulić Splitsko-dalmatinska 48 23 71


9. Monika Jambrek Tomislav Jurašinović IV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 46 21,5 67,5

10. Marin Sinožić Hrvoje Grofelnik Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Rijeka


3. razredbodovi



rad ukupno

1. Petar Bratulić Christian Bašić Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile - Pazin Istarska 66 29 95

2. Vedran Mihal Leo Lavrenčič Gimnazija Matija Mesić Brodsko-posavska 61 28,5 89,5

3. Martin Malović Berislav Rusan XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 62 23,5 85,5

4. Ivor Petrovečki Gordana Tkalčević Gimnazija Antuna Gustava Matoša - Zabok

Krapinsko-zagorska 56 27,5 83,5

5. Fabijan Čorak Berislav Rusan XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 58 25 83

6. Ivan Kuran Zorana Spremo SŠ Fra Andrije Kačića Miošića - Ploče

Dubrovačko-neretvanska 59 22 81

Daniel Čuturilo Željka Lakić Tibinac Gimnazija Pula Istarska 55 26 81

7. Ivan Šišak Sonja Batinić Gimnazija Sesvete Grad Zagreb 57 23,5 80,5

Antonio Teo Kefelja Nataša Kauzlarić XVI. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 59 21,5 80,5

8. Barbara Goršeta Anita Lučić Gimnazija Velika Gorica Zagrebačka 54 25,5 79,5

9. Matej Stanić Ivica Blažević Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s. p. j.

Brodsko-posavska 62 17 79

10. Matej Vereš Ana Jukić I. gimnazija - Osijek Osječko-baranjska 51 22 73

11. Dana Sebić Andrea Deković SŠ Mate Balote Istarska 43 13,5 56,5

4. razredbodovi



rad ukupno

1. Mislav Glibo Ivanka Bukač SŠ Tina Ujevića - Kutina Sisačko-moslavačka 59 30 89

2. Andrea Rusković Josip Kosović V. gimnazija Vladimir Nazor - Split

Splitsko-dalmatinska 53 23,5 76,5

3. Josip Jelača Hrvoje Madžar Gimnazija Franje Petrića - Zadar Zadarska 43 24,5 67,5

4. Luka Pamić Martina Hrestak Biševac

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile - Pazin Istarska 41 23,5 64,5

5. Dominik Stanojević Hrvoje Grofelnik Gimnazija Andrije Mohorovičić Rijeka, Rijeka

Primorsko-goranska 47 17 64

6. Juraj Kveder Karmen Kunović Martić Prva gimnazija - Varaždin Varaždinska 44 19 63

Josip Gjergja Hrvoje Madžar Gimnazija Franje Petrića - Zadar Zadarska 50 13 63

7. Filip Cirkvenčić Marina Anić Prva gimnazija - Varaždin Varaždinska 49 12,5 61,5

8. Vedran Bunčić Ivanka Bukač SŠ Tina Ujevića - Kutina Sisačko-moslavačka 47 12 59


9. Marko Ožegović Suzana Parašilovac XI. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 42 15 57

10. Karlo Mak Gordana Tkalčević Gimnazija Antuna Gustava Matoša - Zabok

Krapinsko-zagorska 38 18 56

11. Ivana Budišćak Tomislav Jurašinović IV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 33 21 54

12. Kata Pogačić Antonio Vrbatović III. gimnazija - Split Splitsko-dalmatinska 34 10,5 44,5

doc. dr. sc. rUžica vUK, predsjednica državnoGa povjerenstva za natjecanje iz GeoGrafije


O B L J E T N I C E

90-godišnjica života:prof. dr. sc. emeritus Nikola StražičićU ožujku 2014. godine naš prof. dr. sc. emeritus Nikola Stražičić navršio je 90 godina života. Po-vodom tog događaja uredništvo Geografskog horizonta pripremilo je kraći osvrt na znanstve-no i stručno djelovanje uvaženog profesora.

Prof. dr. sc. emeritus Nikola Stražičić rođen je 12. ožujka 1924. godine u Babinom Polju na otoku Mljetu. Osnovnoškolsko obrazova-nje stekao je u rodnome kraju a srednju školu (gimnaziju) pohađao je u Dubrovniku. Krajem 1940-ih upisao je studij geografije i povijesti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sve-učilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1952. Po završenom fakultetu, zaposlen je na mjestu profesora geografije na riječkoj Učiteljskoj ško-li. Godine 1960. izabran je u zvanje profesora više škole na Višoj pomorskoj školi za pred-met Pomorsko-ekonomska geografija. Godine 1962. prešao je na Pedagošku akademiju na mjesto predstojnika novoosnovane Katedre za geografiju, a ostaje vanjski suradnik na Višoj pomorskoj školi. U 1978. godini izabran je za nastavnika na novoosnovanom Pomorskom fakultetu gdje je ubrzo stekao naziv izvanrednog i redovitog profesora. Paralelno s nastavničkim radom, napreduje znanstveno pa je tako magistri-rao 1968. s temom Otok Mljet - primjer izoliranog otoka te 1979. obranio disertaciju pod naslovom Otok Cres - prilog poznavanju geografije naših otoka. Mentor kod oba rada bio mu je akademik Josip Roglić. Nakon umirovljenja Senat Sveučilišta u Rijeci mu je 1998. godine dodijelio počasnu titulu professora emeritusa.

O profesoru Stražičiću često se s punim pravom govori kao utemeljitelju i doajenu pomorske geografije u Hrvatskoj. Najveći dio svoga života posvetio je istraživanju mora u najširem smislu, posebice Jadrana i naših hrvatskih otoka. Svoj rad objavio je u desetak knjiga, više od stotinu znanstvenih i stručnih radova, desetke leksikografskih natuknica u enciklopedijama i dr., a odr-žao je mnogobrojna stručna i znanstveno-popularna predavanja širom Hrvatske. Profesorovi udžbenici Pomorska geografija svijeta i Pomorska geografija Jugoslavije (najveći dio posvećen je Hrvatskoj) spadaju u klasike hrvatske geografske literature.

Za svoj predan i plodan rad dobitnik je više nagrada od kojih ističemo: Nagrada Ivan Filipović za znanstvenoistraživački rad (1977.); dvije Godišnje nagrade Grada Rijeke (1982. i 1989.) za objav-ljene knjige o Cresko-lošinjskoj otočnoj skupini i o Rijeci; državno Odličje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1997.) za znanstveni rad; Nagrada Federik Grisogono Hrvatskoga geo-grafskog društva – Zadar za izniman doprinos razvitku geografske znanosti u Hrvatskoj (2001.) te Nagrada Grada Rijeke za životno djelo (2003.).

Uvaženom profesoru Stražičiću za 90. rođendan želimo dobro zdravlje i još puno životne ra-dosti!

ivan čanjevac

Izvor

: www

. rije

ka.h

r

90GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014O B A V I J E S T I

Petra Lacković dobitnica Nagrade Maja Piskza uzornog studenta u ak. god. 2013./2014. godine

Povjerenstvo za dodjelu Nagrade Maja Pisk (u sastavu: voditelji smjerova diplomskog studija i studentski predstavnici u Vijeću Geografskog odsjeka), nakon pomno razmotrene dokumentacije nominiranih kandidata donijelo je odluku da se nagrada za uzornog studenta u ak. god. 2013./2014. dodijeli studentici 1. godine diplomskog smjera Prostorno planiranje i regionalni razvoj

petri lacKović

Svečanost dodjele nagrade održana je u sklopu podjele prvostupničkih svjedodžbi na dekanatu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, u Zagrebu, 14. veljače 2014.

Galerija slika: http://www.pmf.unizg.hr/geog/fotogalerija/podjela_svjedodzbi_2014

„naGrada Maja pisK“ „Nagrada Maja Pisk“ godišnja nagrada za uzornog studenta Geografskog odsjeka

Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Nagrada se dodjeljuje uzornom studentu (prema izboru Povjerenstva) između 10% najboljih studenata geografije (upisanih na 1. godinu diplomskog studija ili 7. semestar integriranog studija) koji je svojim rezultatima rada, pozitivnom osobnošću i odgovarajućim utjecajem na stu-dente posebno pridonio uspješnosti ostvarivanja ciljeva i zadataka studija na Geografskom odsjeku.

Nagrada nosi ime Maje Pisk, apsolventice na smjeru prof. geografije, preminule u 25. godini života; rođena je 24. ožujka 1985. u Zagrebu, a umrla 16. rujna 2010. godine u Dubravi (Vrbovec, Zagrebačka županija).

Studij geografije upisala je ak. god. 2003/2004., a sredinom 2006. godine dijagnosticirana joj je zloćudna bolest. Unatoč zdravstvenim tegoba-ma tijekom više od četiri godine, nastavila je studij i položila sve ispite, pri čemu je ostvarila prosjek ocjena od 4,72. Nažalost, završetak diplomskog rada ostao joj je neostvarena želja. Umjesto toga, ostavila nam je višestruku pouku trajne vrijednosti.

Nagrada se dodijeljuje od ak. god. 2010/2011. a sastoji se od posebnog priznanja i odgovarajuće materijalne vrijednosti.

Kriterij za dodjelu Nagrade:

1. prosječna ocjena svih položenih ispita na preddiplomskom studiju, odnosno tijekom šest semestara integriranog studija;2. znanstveno-stručne i stručno relevantne društvene aktivnosti (objavljeni radovi, sudjelovanje na znanstveno-stručnim skupovima, radio-

nicama, seminarima, u radu studentskih i drugih organizacija, volontiranje i sl.).

Povjerenstvo za dodjelu Nagrade čine: predsjednik, voditelji smjerova na diplomskom studiju i studentski predstavnici u Vijeću Geografskog odsjeka.

Geografski odsjek PMF-a na taj način pokazuje sustavnu brigu o uzornim studentima koji svojom izvrsnošću i zalaganjem pridonose razvoju i afirmaciji pozitivnih vrijednosti među studentima.

Geografski odsjek

92GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2014U P U T E S U R A D N I C I M A

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao

i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije pre-laziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprin-tana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj prilo-ga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvoje-nom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stra-nice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na pri-mjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odno-sno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za rado-ve istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

93

UPUTE ZA CITIRANJE:

literatUra

članak u časopisu:HeNkel, r., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski gla-snik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)lozić, s., fuerst-bjeliš, b., periCa, d., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-hi-storical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:straŽičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funk-ciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. pepeoNik, z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:klemeNčić, m., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. mirošević, f.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:straŽičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.graHam, b., asHwortH, g. j., tuNbridge, j. e., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Eco-nomy, Arnold, London.

članak na internet stranici:faričić, j., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

izvori

publikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstve-nog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim sku-povima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časo-pisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

uredNištvo

rUKopisi se UpUćUjU na adresU:hrvatsKo GeoGrafsKo drUštvo, GeoGrafsKi horizont, Glavni UredniK, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

Documents

Geografski horizont 60/1 (2014)