Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa ... · C r n o g o r s k i g l a s n i k 1 GODINA XIX. _ BROJ 114. _ STUDENI-PROSINAC / NOVEMBAR-DECEMBAR 2018._ DINASTIJA

1 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XIX. _ BROJ 114. _ STUDENI-PROSINAC / NOVEMBAR-DECEMBAR _ 2018.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada ZagrebaDINASTIJA PETROVIĆ-NJEGOŠ, SERIJAL FILMOVA U CRNOGORSKOM DOMU, TRNJANSKA CESTA 35, ZAGREB

Crnogorska kinoteka odala je priznanje Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske dodjelom nagrade "RatkoĐurović" za očuvanje i promociju crnogorske filmske baštine.

NAGRADE I PRIZNANJA

2 3 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a s n i k

Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: [email protected], [email protected], [email protected], Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr * Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Danilo Ivezić, Nikola Čulić, Jovan Abramović, Suzana Krunić-Šegvić, Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna Republike Hrvatske i Zagreba čke županije – predstavnika crnogorske nacionalne manjine Zagrebač ke županije i Vijeće cnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i prilozima pomognu redakciji "Glasnika" na poboljšanju i daljnjem izlaženju lista. Tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i čitaocima.

ĐE JE ŠTO NAGRADE I PRIZNANJAPriznanje Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske 3JUBILEJČetvrt vijeka Matice crnogorske 5ZAGREBDinastija Petrović-Njegoš 12RIJEKAXIV. Bundevijada u Vrboskom 14Seosko prelo 15UMAGDani crnogorske kulture na Bujštini 16Crnogorski šednik 18VIJESTI

XXII. sjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba 20XXIII. sjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba 21Druženje s gradonačelnikom Grada Zagreba 22Suradnja s Crnom Gorom 23NACIONALNE MANJINE RHSeminar Savjeta za nacionalne manjine RH 24 Dan Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba 25 Dodijeljene zahvalnice Koordinacije medijima 27 IN MEMORIAMStrahinja Marović-Strajo 28Komemoracija povodom smrti Strahinje Marovića-Straje 30KULTURA I UMJETNOSTKnjiževna nagrada "Goran Bujić" 32

Crnogorski umjetnici u izložbenom salonu Izidor Kršnjavi 34

Izložba "Katolička crkva u Podgorici" 35

Izložba dvije autorice u galeriji Montenegrina 36

Predstavljanje knjige Lidije Vukčević u Crnogorskom domu 38

"Labirinti sjećanja" Dimitrija Popovića 40

Počasna diploma na festivalu karikature 44

DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMUNarodne nošnje Crne Gore 45

PRILOGCivilizacijska obzorja Obodske štamparije 46

CRNOGORSKA TRPEZAUkusi Crne Gore 50

PRIZNANJE NACIONALNOJ ZAJEDNICI CRNOGORACA HRVATSKE

Tekst uredila: Maša Savićević

U četvrtak 27. decembra, u Kosoj sali Narodne biblioteke "Radosav Ljumović", Crnogorska kinoteka odala je priznanje Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske dodjelom nagrade "Ratko Đurović" - za očuvanje i promociju crnogorske filmske baštine.

C rnogorska kinoteka već deset godina ima intenzivnu i kontinuiranu saradnju sa NZCH na predstavljanju

našeg filmskog nasljeđa publici u Hrvatskoj. Kroz više programskih cjelina, prikazana su najznačajnija ostva-renja crnogorskih filmskih stvaralaca u svim filmskim formama (kratkom, dokumentarnom i dugometražnom filmu), od kojih su neki svoju punu afirmaciju doživjeli upravo u Hrvatskoj, kao dijelu nekada zajedničke države. U okviru projekta "Dokumentarni film u Crnogorskom domu" i "Dani crnogorskog filma", prikazano je oko 100 filmova koji su dio crnogorske i jugoslovenske filmske baštine.

U obrazloženju Odluke o dodjeli priznanja stoji:

Ovogodišnja nagrada Crnogorske kinoteke za očuvanje i promociju crnogorske filmske baštine „Ratko Đuro-vić“ dodjeljuje se Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske koja je u značajnoj mjeri doprinijela afirmaciji i promociji crnogorske filmske baštine u Hrvatskoj.

Nagradu je primio Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. U obraćanju prisutni-ma direktor Crnogorske kinoteke Andro Martinović je između ostalog rekao:

"NZCH je osnovana 1991. godine sa ciljem očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta crnogorske zajednice u Hrvatskoj, kao i upoznavanje drugih s tradicijom i kulturom Crne Gore, kroz različite projekte od izdavaštva do kulturnih manifestacija. U saradnji sa Crnogorskom kinotekom kulturnoj javnosti Hrvatske se kontinuirano predstavlja crnogorsko filmsko nasljeđe kao i filmska ostvarenje novijeg datuma".

Zahvaljujući u ime Nacionalne zajednice Crnogoraca

IZLOŽBA - KATARINE KNEZOVIĆ I JANICE ŠTERC - U CRNOGORSKOM DOMU

IZLOŽBA U GALERIJI ORIS-KUĆA ARHITETKTURE

Čestit Božić i Sretna Nova godina

Srećna Nova godinai Božić

PROMOCIJA KNJIGE LIDIJE VUKČEVIĆ U CRNOGORSKOM DOMU

Katolička župna crkva u Podgorici


NAGRADE I PRIZNANJA JUBILEJ

Hrvatske, Danilo Ivezić je rekao:

"Ovo izuzetno priznanje je potvrda opravdanosti niza pro-jekata kojima se u okviru ostvarivanja prostora kulturne autonomije, javnosti Republike Hrvatske predstavljaju najznačajnija ostvarenja kulture i tradicije Crne Gore, i pokazatelj da se i u budućnosti nastavi s ovakvim projektima".

Dodjela je organizovana u okviru svečanosti obilježa-vanja 100 godišnjice završetka I. sv. rata i premijere dopunjene verzije dugometražnog dokumentarnog filma "Crna Gora i Veliki rat".

Film su režirali Andro Martinović i Branko Baletić, a rađen je u produkciji Crnogorske kinoteke, uz podršku Ministarstva kulture.

Ovo ostvarenje predstavlja svjedočanstvo o učešću Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, u dokumentarnoj formi baziranoj na autentičnim dokumentima.

Okolnosti koje su determinisale sudbinu naše zemlje u prvoj polovini prethodnog stoljeća, pokazale su se kao izuzetno aktuelna tema, pa čak i čitav vijek nakon dešavanja predstavljenih u ovom filmu.

"Crnu Goru okrutnija sudbina ne bi stigla čak i da se borila na strani poraženih Centralnih sila" riječi su Vi-ljema Gledstona Mlađeg.

Podsjećamo, film je nagrađen specijalnim priznanjem u kategoriji "Work, art and memory in the film documents" u okviru 7. Međunarodnog festivala vojnih i istorijskih filmova u Varšavi 2016. godine.

ČETVRT VIJEKA MATICE CRNOGORSKEBESJEDA "NA ZADATKU EPOHE"

Autor teksta: prof. Dragan Radulović

20. 12. 2018. je u prepunoj kristalnoj dvorani u Vladinom domu, svečanom akademijom obilježeno 25 godina posto-janja Matice crnogorske koja je osnovana 22. maja 1993, godine na Cetinju. Prigodnu besjedu održao je predsjednik Matice crnogorske prof Dragan Radulović a potom je prikazan dokumentarni film TVCG o Matici crnogorskoj. Pokrovitelj svečane akademije bio je predsjednik države Milo Đukanovićkoji je i prisustvovao svečanosti.

Povelju Matice crnogorske dobili su Branko Banjević, dugogodišnji predsjednik, Marko Špadijer koji je bio generalni sekretar Matice od njenog osnivanja do 2013. godine i posthumno njen prvi predsjednik Božina Ivanović.

Kada je Matica crnogorska osnovana – sada već daleke, 1993. godine, 22. maja na Cetinju – bilo je to u ratno

vrijeme krvavog razbijanja socijalističke Jugoslavije, koje je na surov način dovodilo u pitanje budućnost Crne Gore, nacionalni identitet crnogorskog naroda i autentičnost njegove kulture. U Proglasu osnivačke skupštine Matice crnogorske kaže se: "Objavljujemo da smo osnovali Maticu

crnogorsku, kao kulturnu i naučnu ustanovu Crnogoraca i pripadnika drugih naroda koji Crnu Goru drže za svoju domovinu. U vrijeme kada je naš narod protjeran iz svi-jeta, kada je zlo među nama, odlučili smo da osnujemo pribježište svima koji Crnoj Gori žele napredak ili u njoj traže svoje izvore i nadu da sačuvaju samopoštovanje." Tada je izgledalo da je svaki otpor uzaludan i unaprijed osuđen na propast, a da će crnogorski narod nestati u tami asimilacije i poništenja.

Glasovi protivljenja su ipak postojali: dvije opozicione političke stranke u parlamentu i slobodni crnogorski in-telektualci, koji su u par nezavisnih medija iznosili svoje kritičke stavove… Ali, njihovi glasovi nijesu imali moć da nešto bitnije promijene u društvu i da zaustave Crnu Goru pred sasvim izvjesnim posrnućem u konačnu propast. Drugi dio crnogorske opozicije bio je još ekstremniji od vlasti, pa se često sticao utisak da je tadašnja crnogorska vlast morala društvo povremeno braniti od njihovog radikaliz-ma. Otrežnjenje će doći docnije, kao što uvijek dolazi sa kašnjenjem, ali, srećom po sve nas u Crnoj Gori, ipak nije


JUBILEJ JUBILEJ

došlo suviše kasno.

U to vrijeme, brojne crnogorske institucije nauke i kulture – osnovane još u doba socijalizma sa zadatkom da čuvaju i unapređuju nasljeđe naroda kojemu pripadaju – nadmetale su se međusobno koja će sa više strasti doprinijeti uništenju onih vrijednosti zbog kojih su stvorene. I bile su veoma uspješne u tom poslu. U mjeri da je i danas, nakon ovoliko godina, mučno svjedočiti o dubini njihovog samoponiženja i pada.

Nasuprot svemu pomenutom, zbor crnogorskih intelektu-alaca, naučnika, pisaca, novinara, umjetnika, društveno- političkih radnika i poslovnih ljudi, odlučio je da osnuje organizaciju koja će biti izraz jasnog nepristajanja i otpora anticivilizacijskim tendencijama koje su se tada nametale Crnoj Gori. Osnivači Matice crnogorske razumjeli su ono supstancijalno u svom vremenu, ono što se nužno mora uraditi: stvorili su organizaciju koja do tada nije postojala u Crnoj Gori, i nakon istrajne borbe uspjeli su da od nje načine čvrstu i pouzdanu instituciju čiji je osnovni cilj da doprinosi razvoju i napretku naše domovine, crnogorskog društva u cjelini, u oblastima kulture, politike i nauke, sa posebnim akcentom na očuvanju crnogorskog nacionalnog identiteta. Stvorili su instituciju, učvrstili je, i nesebično poklonili domovini Crnoj Gori, kao možda malen, ali zbog toga ne manje bitan i odlučujući – zalog njene budućno-sti. Na ovom mjestu valja nam se prisjetiti riječi Božine Ivanovića, priznatog naučnika iz oblasti antropologije i

uglednog društvenog radnika, prvog predsjednika Matice crnogorske: "Matica crnogorska je kulturni pokret u na-stajanju, sa stvaralačkim potencijalom koji treba da utiče na našu javnost. Matica nastoji da njeguje onu vrstu duha koja počiva na multikulturi, mjeri i toleranciji, na pošto-vanju čovjeka i njegovog dostojanstva; vrsti duha koja će kultivisati našu oholost i marginalizovati primitivizam, sluganstvo, razmetljivost i licemjerje."

Na samom početku Matica crnogorska je potrebna finansij-ska sredstva za svoj skroman rad obezbjeđivala donacijama poslovnih ljudi, koji time nijesu samo iskazivali svoju privrženost ciljevima Matice i nesumnjivi patriotizam, nego su jasno demonstrirali i veliku građansku hrabrost, jer podrška Matici nije bila stvar na koju se tada u društvu blagonaklono gledalo. Milan Mrvaljević, Stanislav Ćano Koprivica, Mihailo Banjević, Zoran Mišurović, Pero Vu-jović… Njihov nesebičan doprinos ne možemo zaboraviti.

Društvene i političke okolnosti devedesetih godina činile su da crnogorski misleći ljudi okupljeni oko Matice iznesu ono najbolje iz sebe: nepotkupljivu odanost domovini, spremnost na ličnu žrtvu zarad javno izrečene kritičke riječi, i nadu da se može stvoriti nešto drugačije, i da od nas zavisi budućnost… Bili su nipodaštavani i progonjeni, satanizovani u medijima i javnosti, ali jasni u svojim stavo-vima i nepokolebljivi u odbrani crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta u autorskim tekstovima, reagovanjima, saopštenjima, intervjuima i javnim djelovanjem. Uza sve

nevolje i opasnosti, to su bili zvjezdani časovi crnogorskog otpora i samopoštovanja. Suočeni sa izvjesnim nestankom sopstvene domovine i nacije, ljudi koji su se suprotstavljali nametnutom velikodržavnom projektu činili su to nudeći jednu drugačiju političku viziju: nezavisne i suverene Crne Gore, koja uvažava i štiti svoj viševjerski i višenacionalni karakter, a koja je iskreno usmjerena ka evro-atlantskim integracijama…

Sintezu tog opredjeljenja predstavlja program Matice cr-nogorske Crna Gora pred izazovima budućnosti koji je bio prvi cjeloviti nacionalni program crnogorskog naroda. Programom kojim se opredijelilo prema ključnim proble-mima savremenosti, društvu, razvoju demokratije, jeziku, crkvi, obrazovanju, ekonomiji. To je bio politički program okupljanja, racionalna osnova zalaganja za crnogorsku suverenost, na kojoj je, najzad, idejno Referendum i do-bijen. Središnja poruka toga strateški važnoga političkog dokumenta, plod velike trogodišnje rasprave (1996–1999), je nezaboravna:

"Crna Gora konačno mora da razriješi dilemu koja se već deceniju postavlja pred njene građane: da li je Crna Gora doista crnogorska država i da li je država?" Snaga i značenje tog epohalnog pitanja odjekuje i dalje u javnom diskursu crnogorskog društva.

Svoju borbu za suverenu i međunarodno priznatu dr-žavu Crnu Goru, za očuvanje kulture i nacionalnog

identiteta crnogorskog naroda, kao i drugih naroda koji žive u Crnoj Gori, Matica crnogorska je vodila u saradnji sa ljudima i organizacijama našeg iseljeništva širom planete. Da navedemo samo neke: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske (Veselin Aga Simo-vić, Radomir Pavićević, Dragutin Lalović, Dimitrije Popović, Danilo Ivezić, Borislav Šoškić…), Udruženje Crnogoraca Amerike iz San Franciska (Blažo Sredano-vić, Ivo Đukanović…), Crnogorsko kulturno društvo iz Toronta (Branko Aleksić, Vojo Rašović…), Crnogorsko etničko udruženje iz Australije (Mihailo Mandić, Mijo Iličković…), osnivanju Ogranka Matice crnogorske u Beogradu 1997. u vrijeme Miloševićeve vladavine pri-sustvovali su Rade Konstantinović, Filip David, Borka Pavićević… Slijedeći politiku uspostavljanja što čvršćih i pouzdanijih veza našeg iseljeništva sa domovinom, Matica crnogorska je imenovala svoje povjerenike: Ljiljana Boričić Dufgran (Švedska), Radonja Dubljević (Srbija), Rodolfo Jokanović (Argentina), Andrija Lako-nić (Paragvaj), Dragutin Lalović (Hrvatska), František Šistek (Češka), Esteban Stevan Mićović (Bolivija), Ne-nad Popović (Njemačka), Savić Rašović (SAD – Boston), Blažo Sredanović (SAD), Ivo Đukanović (San Franci-sko), Amanda Stojović (Slovenija), Blagoja Zlatičanin (Albanija) i Miroljub Orlandić (Makedonija).

Izvjesno vrijeme, pogotovo ono devedesetih godina, ise-ljenici su od svih institucija u Crnoj Gori samo u Matici


JUBILEJ JUBILEJ

imali sagovornika i prijatelja. Danas je, srećom, puno drugačije: odnos crnogorskog iseljeništva i matične države je zakonski artikulisan kroz rad diplomatije i institucija si-stema, pa se otvara prostor za njegovo dalje unapređivanje. Matica crnogorska i danas razvija odnose sa iseljenicima, u prvom redu kroz oblasti kulture i nauke, cijeneći njihov patriotizam i autentičnu zainteresovanost za dobrobit do-movine porijekla.

U periodu prije Referenduma 2006. godine, Matica crno-gorska je učestvovala u kampanji za nezavisnost Crne Gore, smatrajući to ispunjenjem svoje patriotske dužnosti, ali i ostvarenjem svog političkog sna. Stvaranju i uspješnom djelovanju Pokreta za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, Matica crnogorska je značajno doprinijela: okupljanjem u jedinstveni savez institucija, organizacija, pojedinaca i grupa koji su privrženi Crnoj Gori, ali i osmišljavanjem političke strategije djelovanja Pokreta. Njeno angažovanje prema crnogorskom iseljeništvu, organizovanje i učešće na mnogim skupovima u inostranstvu, dogovaranje za-jedničkog djelovanja prema međunarodnim institucijama, traženje saveznika i prijatelja koji će podržati crnogorski referendum, sve je to prepoznato kao djelovanje Matice. Koordinator Pokreta za nezavisnu i evropsku Crnu Goru Branko Lukovac je o tome rekao: "Pokret je otpočeo svoje okupljanje i djelovanje u prostorijama Matice, gdje je sabrana i gdje se i sada čuva sva dokumentacija Pokre-ta. Bez takve podrške i punog angažovanja svih resursa Matice, i posebno njenog tadašnjeg generalnog sekretara i koordinatora Pokreta za rad sa iseljeništvom Marka Špadijera, Pokret ne bi tako uspješno ostvario svoju isto-rijsku misiju. I ne bi mogao napisati, prirediti i štampati veoma kvalitetnu, dokumentovanu Monografiju o Pokretu i njegovom djelovanju."

Sve moći kojima smo raspolagali, sav intelektualni i mo-ralni ugled u društvu čelnih ljudi i članova Matice – bio je posvećen jednom cilju: da se Crna Gora ponovo upiše na mapu postojećih, međunarodno priznatih država svijeta pod svojim imenom. I uspjeli smo! Svi zajedno. Uspjeli čak i za one naše sunarodnike koji su tada drugačije mislili. Država je "forma u kojoj jedan narod čuva svoj subjektivitet", to je možda najveće civilizacijsko dostignuće ljudske rase, instrument za poboljšanje i razvoj života jedne političke zajednice… Ali pored navedenog, u našem, crnogorskom slučaju, država je prosto – uslov opstanka naroda i eman-cipatorski korektiv društva.

Matica crnogorska je samostalna i odgovorna institucija kulture čiji je nezavisni status potvrđen Zakonom o Matici crnogorskoj iz 2008. godine, oko čijeg donošenja su se posebno angažovali poslanici Dragan Kujović, Obrad Mišo Stanišić, Niko Martinović i Borislav Banović. Tim Zakonom je na najbolji način potvrđen i Matičin dotadašnji rad, to je mnogostruko priznanje za sve što smo postigli. Zakon o Matici crnogorskoj omogućio je sigurnost u pro-

jekcijama budućih djelatnosti i nedvosmisleno pozicionirao Maticu crnogorsku kao instituciju kulture od posebnog značaja. U svojim ograncima, kojih, pored centrale u Po-dgorici, ima još trinaest u Crnoj Gori: u Cetinju, Budvi, Mojkovcu, Herceg Novom, Baru, Bijelom Polju, Beranama, Rožajama, Kotoru, Danilovgradu, Tivtu, Ulcinju i Nikšiću, Matica organizuje predstavljanja knjiga, likovne izložbe, javne tribine, koncerte i projekcije filmova… U ovih 25 godina takvih događaja je bilo oko 700, koji su doprinijeli, uvijek u plodnoj saradnji sa lokalnim samoupravama i postojećim institucijama kulture, razuđenosti i bogatstvu kulturnog života u Crnoj Gori. Do sada je Matica objavila više od 140 naslova u tiražu od preko 100.000 primjeraka, većinom iz oblasti crnogorske političke istorije, lingvistike i književne prošlosti, ali nas izdavački jednako zanimaju tekstovi iz svih oblasti koje zajedno sačinjavaju bogatsvo identitetske prepoznatljivosti jednog naroda i njegove kul-ture: sport, vino, gastronomija, popularna muzika… Svoja izdanja distribuiramo Nacionalnoj i gradskim bibliotekama u Crnoj Gori, univerzitetima, školama, institucijama kulture, ministarstvima, akademijama, Mitropoliji Crnogorske pra-voslavne crkve, Fondaciji Sveti Petar Cetinjski, Fondaciji Petrović-Njegoš, ali i naučnicima iz zemlje i inostranstva koji iskažu svoje stručno interesovanje… Svojim izdanjima zastupljeni smo: u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu; Univerzitetskoj biblioteci iz Toronta (Odsjek za slavistiku);

biblioteci Matice slovačke, Martin; Balkanološkom insti-tutu u Janini, Grčka; Trakijskom balkanološkom institutu, Turska; Nacionalnoj biblioteci Argentine; u Nacionalnoj biblioteci Francuske, Nacionalnoj biblioteci Njemačke, Biblioteci Matice slovenske i Univerzitetskoj biblioteci iz Ljubljane; Univerzitetskoj biblioteci u Pragu; Nacio-nalnoj biblioteci Makedonije; Library of the Hellenic and Roman Societies, London; u Udruženjima naših iseljenika (SAD, Australija, Kanada, Njemačka, Švedska, Zagreb, Rijeka, Beograd, Skoplje, Lovćenac, Republika Srpska, Kosovo, London, Tirana…), potom u ambasadama Crne Gore (Turska, Njemačka, Rusija, Francuska, Argentina, Slovenija, Hrvatska…)

Posebna dragocjenost izdavačke djelatnosti Matice cr-nogorske je časopis Matica. Do sada je, u kontinuitetu, izašlo 75 brojeva u tiražu 41.900 primjeraka. Urađena je i Bibliografija časopisa za period od 2000. do 2015. godine, koja sadrži 878 bibliografskih jedinica. U Matici je svoje radove publikovalo 455 autora iz Crne Gore i inostranstva, a zastupljeni su sa 1182 priloga.

Matica crnogorska je do sada objavila devet Godišnjaka u kojima je zabilježeno sve ono što smo radili od osnivanja do danas. Godišnjaci su temelj za procjenu našeg rada. Ne samo ljudi izvan Matice, nego i nas unutar nje. Uostalom, pored prave javnosti rada, na pitanje šta je Matice radila odgovor se nalazi u Godišnjacima. U njima se nalaze i biografije članova Matice napisane kao dobrovoljne pri-stupnice. A to je činjenica koja Maticu crnogorsku smješta među rijetke institucije u Crnoj Gori.

Sami, ili u saradnji sa drugim crnogorskim institucijama nauke i kulture, Matica organizuje međunarodne naučne skupove, iskreno vjerujući da je razmjena ideja najzdra-viji put ka boljem samorazumijevanju jedne zajednice i sticanju samopoštovanja. Inicirali smo osnivanje Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika, čiji je rukovodilac bio Branko Banjević, predsjednik Matice. Organizovali smo naučne skupove posvećene crnogorskim dinastijama: Vojislavljevićima, Balšićima i Crnojevićima, ali i među-narodni skup "Crna Gora u Prvom svjetskom ratu", potom

"Crna Gora i Osmansko carstvo – iskustvo međudržavnih odnosa", zatim skup posvećen stogodišnjici rođenja Mi-haila Lalića, kao i skup o stogodišnjici Mojkovačke bitke. Obilježili smo dvjesta godina od Njegoševog rođenja, i dvjesta godina ujedinjenja Crne Gore i Boke. Obilježili smo hiljadu godina od smrti kneza Vladimira, taj zna-čajni datum crnogorske povjesnice. Takođe, Matica je organizovala i niz rasprava o bitnim društvenim temama, i to u vrijeme kada se o njima odlučivalo: o crnogorskim udžbenicima – 2001, o medijima u Crnoj Gori – 2002, i o Ustavu Crne Gore – 2007. godine. O kvalitetu i naučnom doprinosu tih susreta svjedoče objavljeni zbornici radova kao sadržajan doprinos i podsticaj daljem proučavanju u crnogorskoj nauci i kulturi.

Nakon obnove suverenosti zalaganje za kodifikovanje i naučno utemeljenje crnogorskog jezika je jedno od impe-rativnih polja angažmana Matice crnogorske, jer kao što je rekao Branko Banjević, crnogorski pjesnik i tadašnji predsjednik Matice crnogorske: "Jezik nije samo puko sredstvo komunikacije među ljudima, nego riznica istorij-skog iskustva jednog naroda, najljepše ogledalo njegove nacionalne svijesti i samosvijesti, stvarni zalog njegovog postojanja u budućnosti." Branko Banjević je bio predsjed-nik Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika i značajno je doprinio da u društvu otpočne proces prihvatanja da se jezik kojim je oduvijek govoreno u Crnoj Gori napokon imenuje narodnim imenom – crnogorski. Standardizacija jezika izvršena je po mjeri svih crnogorskih građana, au-tohtonog stanovništva, bez obzira na njihovu nacionalnu i drugu pripadnost. Budući da on precizno odražava razuđenu jezičku sliku Crne Gore, ispostavilo se, kao i mnogo puta ranije drugim povodima, da problem nije u njegovoj normi, a još manje u dva grafema sa dijakritičkim znacima, već u njegovom imenu – crnogorski. Nakon krvavog raspada Jugoslavije, raspao se i zajednički, hibridno imenovani jezik, ali je izgleda samo Crnogorcima bila namijenjena sudbina da ga i dalje nazivaju tuđim imenom, a ne svojim. Rješenje tog problema u sadašnjem Ustavu Crne Gore je demokratsko i liberalno, politički i pravno fleksibilnije nego u drugim zemljama okruženja: "službeni jezik je crnogor-ski, a u službenoj upotrebi su srpski, bosanski, hrvatski i albanski". U Matici crnogorskoj smatramo to rješenje istinitijim, i neuporedivo elegantnijim, od onog koje i dalje postoji, sa povezujućim crticama u nazivu, a koje u suštini ničemu ne služi osim da obesmisli cijelu stvar. Smatrajući da Crna Gora kao nacionalno i kulturno obezličen prostor ništa ne treba Evropi, a još manje Evropa njoj, obratili smo se tužbom Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost odluke da se novouspostavljeni jezik nazove "crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski", i pod tim nakaradnim imenom uvede u javni prostor društva. Ustavni sud je na našu tužbu pozi-tivno odgovorio, i potvrdio da je odluka neustavna! Borba za crnogorski jezik nije okončana, a njen uspjeh zavisiće u prvom redu od našeg samopoštovanja i dostojanstva, od naše spremnosti da ne pristanemo na gubljenje sopstvenog lika. Matica crnogorska će toj borbi, kao i do sada, pružati svoj odlučan doprinos.

Aktuelni Program Matice crnogorske Crna Gora na evrop-skom putu donijet je 2013. godine. Riječ je o strateškom dokumentu koji veoma precizno definiše postavljene ciljeve: izgradnja slobodnog i demokratskog društva, posvećena briga o državi, i dalji razvoj crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Po riječima Novice Samardžića, ta-dašnjeg generalnog sekretara Matice: "Matica je institucija koja mora da brine o afirmaciji sistema vrijednosti koji počiva na univerzalnim principima duha i afirmiše djela našeg nasljeđa koja su u skladu sa njima. Naš predak bio je vođen idejom slobode, pravde i ljudskog dostojanstva,


JUBILEJ JUBILEJ

svjestan dužnosti i lične odgovornosti, i samo je kao ta-kav mogao stvoriti djela univerzalne vrijednosti u politici i kulturi. Zadatak Matice jeste da ta djela afirmiše i čini prisutnim u životu crnogorskog društva." Taj cilj postaje prioritetniji posebno u svijetlu civilizacijskog izbora kome smo opredijeljeni: nakon prijema u NATO, to je približa-vanje punopravnom članstvu u Evropskoj uniji. Crna Gora je prvi put u svojoj istoriji nedvosmisleno prihvatila civi-lizacijske vrijednosti Zapada, to je, na naše zadovoljstvo, postala državna politika, i mi joj pružamo odlučnu podršku. Na tom putu, koji nije oslobođen opasnosti i izazova, Ma-tica će nastojati da pažljivo analizira političke okolnosti, nudi odgovore i moguća valjana rješenja za probleme sa kojima se crnogorski demos bude suočavao. A izazovi su ozbiljni, jer i sama Evropska unija kojoj težimo ima značajnih identitetskih problema, i ona se pita, možda prvi put od osnivanja, o izgledima svoje budućnosti. Evropska unija je u krizi, povremeno izgleda da se tresu i njeni sami temelji jednakosti i slobode. Zabrinjava očigledno jačanje političkih snaga čije djelovanje počiva na mržnji i isključivosti. Primjetan je nedostatak solidarnosti, a duboka kriza političkog liderstva je više nego očigledna. Najzad, prisutno je i veliko nepovjerenje u politiku i demokratske procedure koje okončava u populizmu… Međutim, kriza je prilika za ozbiljno promišljanje i traganje za rješenjima

koje vode iz lavirinta. Ubijeđeni smo da će se Evropska unija na kreativan način suočiti sa krizom i da će iz nje izaći. No, sve i da se to ne dogodi, da snage koje djeluju protiv Evropske unije nadvladaju, zar naše društvo i dr-žava nijesu vrijedni da ih izgrađujemo upravo po uzusima najrazvijenijih zemalja savremenog svijeta? Vjerujemo da jesu, naša Crna Gora upravo to zaslužuje. Svaki pomak ka Evropi je za nas dragocjeni dobitak. Zato smo, pored ostalog, i objavljivali u časopisu godišnje izvještaje EU o napretku CG na tom putu.

Projekt Matice crnogorske koji smo započeli 2014. godine, koji je zamišljen da traje i da tek u budućnosti donese svoje prave plodove je nagradni konkurs Matice crnogorske za esej, na kojemu pravo učešća imaju crnogorski građani do 35 godina. Do sada smo imali pet postavljenih tema: Crnogorski identitet pred evropskim izazovima, 2014; Crna Gora – sekularna država izložena klerikalizaciji, 2015; Deset godina od obnove suverenosti, 2016; Kakvo nam je obrazovanje, 2017; Crnogorski turizam: problemi i perspektive, 2018. Po pravilu, prva tri nagrađena rada budu objavljena u našem časopisu, i oni, sudeći po reakcijama čitalaca, značajno privlače pažnju javnosti. Razlozi koji su nas motivisali da se upustimo u taj poduhvat su višestruki: stalo nam je do pameti mladih i obrazovanih ljudi u Crnoj Gori, bitno je da im otvorimo prostor u javnom diskursu

crnogorskog društva, i da im time jasno stavimo do znanja da nijesu sami i da u Matici imaju pouzdanog prijatelja… Konkurs za esej je dobar način da tražimo buduće sarad-nike, da ih zainteresujemo za ono čime se Matica bavi i približimo sebi. Najzad, zbog te pametne i obrazovane crnogorske budućnosti i postojimo.

Matica crnogorska reaguje svojim saopštenjima na ključna događanja na političkoj i društvenoj sceni, jasno ukazu-jući na fenomene koje smatra štetnim i koji ne doprinose opštem dobru. To činimo i medijskim nastupima čelnih ljudi institucije, ali i organizovanjem javnih tribina. Naše reakcije su kritički intonirane, sa jasno prepoznatljivim stavovima i vrijednosnim sudovima, ali vodimo računa o sopstvenoj dosljednosti, tačnije: ne dopuštamo bilo kome da nas instrumentalizuje za banalne, dnevnopolitičke ciljeve. Stalo nam je do slobode, građanina, države i društva, stalo nam je do onoga što je crnogorsko. Sve su to u najpuni-jem smislu političke teme, i u svojim javnim reakcijama nastojimo misliti o njima na odgovoran način.

Matica sebe razumijeva kao organizaciju koja čuva naj-bolje iz crnogorske tradicije, dakle, one vrijednosti koje nam predstavljaju izvor snage i zalog su za budućnost. Sve što je bitno i tvori Crnu Goru, bitno je i za Maticu

crnogorsku. Nastojimo njegovati sve kulturalne supstrate Crne Gore, tako što u pripadnicima drugih naroda tražimo ravnopravne sagovornike i prijatelje u zajedničkim napori-ma da izgrađujemo moderno crnogorsko društvo. Čuvajući svoju državu Crnu Goru, jer ona pripada svima jednako, svi smo odgovorni da se suprotstavimo silama razaranja i dekompozicije. Niti jedan od naroda koji žive u Crnoj Gori nema rezervnu domovinu, i svima nam je zajednička briga o budućnosti ove koju imamo, jer svi smo upućeni jedni na druge i na Crnu Goru. Ili, kako je to rekao Marko Špadijer, osnivač i dugogodišnji generalni sekretar Matice crnogorske: "Matica crnogorska ne nalazi inspiraciju za svoj rad u mržnji, nasilju, isključivosti ili dominaciji, već u ravnopravnoj saradnji sa uzajamnim uvažavanjem. Radimo u uvjerenju da činimo korist svojoj državi i narodu, i svima koji sa nama žive na ovom prostoru, gdje je sudbina i isto-rije i pojedinaca stvorila nerazmrsive veze i posebnosti."

Matica crnogorska je institucija koja je stvorena da traje i da plodove svog rada nesebično daruje kulturi naroda kojoj pripada i za čije dobro postoji. Ne smijemo gubiti dah niti vjeru u sopstvene moći, jer put pred nama je dug, a zadatak veliki. Zadatak je – epoha, i zahtijevaće od nas da u najtežim trenucima budemo bolji i od samih sebe!


ZAGREB ZAGREB

DINASTIJA PETROVIĆ-NJEGOŠDANI CRNOGORSKE KULTURE

Autor teksta: Danilo Ivezić

NZCH i Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba su u okviru projekta Dani crnogorske kulture 2018., koji su posvećeni 160-toj godišnjici bitke na Grahovcu – kada su udareni temelji međunarodnog priznanja Crne Gore – i 140. godišnjici Berlinskog kongresa – kada je zaokružen proces međunarodnog priznavanja Crne Gore, u suradnji s fondacijom "Sveti Petar Cetinjski" i Televizijom Crne Gore, od 6. 12. do 11. 12. u Crnogorskom domu u Zagrebu prikazali osam epizoda serijala DINASTIJA PETROVIĆ-NJEGOŠ

Četvrta crnogorska dinastija Petrović-Njegoš vlada je Crnom Gorom, uz neznatne prekide, 221 godinu od

1697. do 1918. Na čelu Crne Gore bilo je sedam vladara iz ove porodice. Fondacija "Sveti Petar Cetinjski", fon-dacija "Petrović Njegoš" i Televizija Crne Gore napravili su serijal o historiji Crne Gore 18. i 19. stoljeća po tekstu povjesničara Živka Andrijaševića. Scenarij su napisali Živ-ko Andrijašević i Gojko Kastratović, dok režiju potpisuje Gojko Kastratović.

Ovim serijalom je digitalnom formom prikaza na drugačiji način ispričana priča o crnogorskoj historiji navedenog raz-doblja. To je priča o: vladici Danilu (1697.-1735.); vladici Savi (1735.-1782.); vladici Vasiliju (1750.-1766.); vladici Petru I. /sv. Petru/ (1782.-1830.); vladici Petru II. (1830.- 1851.); knjazu Danilu I. (1851.-1860.) i knjazu/kralju Nikoli I.(1860.-1918./1921.).

U Crnogorskom domu u Zagrebu 6. 12. 2018. uz prisustvo brojnih uzvanika i gostiju, među kojima su bili i ambasador Crne Gore u RH Boro Vučinić sa suradnicima, Dimitrije Popović i Milka Babović, započelo je prikazivanje serijala od 8 epizoda, koje je nastavljeno 10. i 11. 12. 2018.

Uvodnu riječ o dinastiji Petrović-Njegoš prvog dana mani-festacije dao je mladi crnogorski povjesničar dr. sc. Boban Batrićević, koji je u izuzetno zanimljivom izlaganju iznio i niz interesantnih podataka iz djelovanja pojedinih vladara ove dinastije, naglašavajući činjenicu da su u ranijim peri-odima neki od njih neopravdano zanemarivani, prešućivani ili na određeni način shodno potrebama dnevne politike korišteni u ideološke svrhe. Batrićević je u svom izlaga-

nju posebno iskakao državnu politiku vladara dinastije Petrović-Njegoš, njihova viđenja Crne Gore u kontekstu odnosa sa susjedima i odnosa prema velikim silama toga vremena, problemima i teškoćama s kojima su se susretali i na unutarnjem ali i na vanjskom planu, u cilju međuna-rodnog priznavanja i utvrđivanja granica države.

Brojna pitanja i komentari koji su uslijedili nakon izlaga-nja, bila su potvrda opravdanosti ovakve manifestacije s osnovnom svrhom spoznaje svoje povijesti kao preduvjeta, sadašnjosti i budućnosti.

Onaj tko poznaje svoju prošlost neće biti prinuđen da je stalo ponavlja pa se može okrenuti svojoj budućnosti.

Boban Batrićević rođen je na Cetinju 1988. godine, đe je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao i ma-gistrirao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, studijski program Istorija. Godine 2017. odbranio je doktorsku tezu "Recepcija, reinterpretiranje i korišćenje Njegoševa lika i djela u propagandi i političkom diskursu vlasti u Crnoj Gori ‎1851-2013. godine". Autor je preko dvadeset naučnih radova, objavljenih u stručnim publikacijama. Učesnik je više međunarodnih naučnih skupova. Mjesečni je dopisnik neđeljnika Monitor u rubrici Paralele.

Polje interesovanja: teorija i filozofija istorije, metodolo-gija naučnih istraživanja, kulturna istorija, istorija ideja, književna istoriografija.


RIJEKA RIJEKA

XIV. BUNDEVIJADA U VRBOSKOM

Autor teksta: Jovan Abramović; Fotografije: Anita Hromin

Bundevijada je brend grada Vrbovskog u Gorskom ko-taru. To je tradicionalna eko-etno manifestacija koja

se svakog listopada, još od 2005. godine održava u Vrbov-skom. Izložba je to autohtone uzgojne hrane sa bogatim kulturno-umjetničkim programom. Bundevijada u dva dana trajanja privlači svake godine sve veći broj izlagača i posjetitelja.

Naša Nacionalna zajednica Crnogoraca iz Rijeke učestvuje već treći put zaredom. Nastupili smo sa četiri pjesme: Zavi-čaju tebi, Vrbniče nad morem, Durmitor i Boko moja mila.

Organizator TZ Vrbovsko dodijelila nam je zahvalnicu za sudjelovanje na XIV. Bundevijadi.

Čitavu manifestaciju pratila su javna sredstva informiranja gdje smo posebno istaknuto mjesto imali na televiziji RI Kanal kao i u dnevnoj štampi. Nakon nastupa nastavili smo druženje uz goranski grah i zadovoljni se vratili u Rijeku.

SEOSKO PRELO

Autor teksta: Jovan Abramović

KUD PROSVJETA je u Viškovu organiziralo dana 23.11.2018. godine druženje uobličeno seoskom prelu sa bogatim programom.

Nastupali su sa svojim kolima i pjesmom KUD Pro-svjeta, Zajednica Slovaka iz Rijeke i naša Zajednica

Crnogoraca iz Rijeke. Na prelo su bili pozvani i gosti iz BIH iz Banja Luke i gosti iz Slovenije.

Naš zbor nastupio je sa tri pjesme: "Đevojka je zelen bor sadila", "Sestra mi je poručila da se udaje" i "Tekla voda na valove". Pjesme su vrlo dobro izvedene što se vidjelo po burnom aplauzu.

Organizator je u znak pažnje dodijelio nam zahvalnicu i prigodan poklon. Po završetku programa bila je bogata trpeza sa narodnim specijalitetima. Druženje se završilo uz muziku i ples.


UMAG UMAG

DANI CRNOGORSKE KULTURE NA BUJŠTINI

Tekst i fotografije priredila: Milanka Marić

Društvo Crnogoraca i Prijatelja Crne Gore "Bujština" Umag, ove godine je s uspjehom prikazalo niz sadržaja kojima svojim članovima i ostalim građanima prezentira crnogorsku kulturnu Baštinu.

Dani crnogorske kulture otvoreni su izložbom "Njegoš u socijalističkoj Crnoj Gori" u Umagu 24.10.2018.

Nakon toga ista je prenijeta u Buje gdje su održani i Dani crnogorskog filma – Serijal o dinastiji Petrović-Njegoš prikazan je u Bujama i Umagu.

Programom Dani crnogorske kulture 2018. Društvo je predstavilo povijesnu baštinu crnogorskog naroda, koja je nepoznata i Crnogorcima, posebno srednje i mlađe ge-neracije. U serijalu "Dinastija Petrović-Njegoš" prikazani su vladari te dinastije i njihove univerzalne humanističke vrijednosti toga perioda, od 1696. – 1918. godine.

U filmu "Kulturno naslijeđe Balšića" predstavljena je rana povijest crnogorske države /1360-1421 g./ i njihova bo-gata ostavština, prvenstveno u graditeljstvu, a u filmu "ŽABLJAK CRNOJEVIĆA" doznati sve o prvoj tiskari

u Južnoslavenskim narodima, prekrasnim krajolicima i...nemaru institucija prema važnim kulturnim i povijesnim objektima.

Na koncu naših aktivnosti, 25. studenog 2018. na tradici-onalnom ŠEDNIKU govorili smo o Jeleni Petrović - Eleni di Savoia, crnogorskoj princezi i talijanskoj kraljici.

Izložba Petrović-Njegoš posvećena je ponosu svih Cr-nogoraca, a i drugih poznavatelja njegova djela, Petru II. Petroviću Njegošu.

Petar Petrović Njegoš, proslavljeni crnogorski vjerski i svjetovni vladar, vladika, filozof, diplomata, a nama prven-stveno blizak kao književnik – autor "Gorskog vijenca", "Luče mikrokozma", "Lažnog cara Šćepana Malog" i dr..

"Gorski vijenac" veličanstven je spjev o životu, čojstvu i hrabrosti crnogorskoga naroda u jednom prijelomnom trenutku njegove povijesti koncem 17. stoljeća, koje Njegoš opijeva i veliča snagu crnogorskog naroda vječitim mislima i vrijednostima, koje je uvijek lijepo pamtiti i prisjećati se. Tada je crnogorski narod kolektivno došao do spoznaje da

tirjanstvu stati nogom za vrat

dovesti ga k poznaniju prava

to je ljudska dužnost najsvetija

i to sve nastoji riješiti mirnim, dostojanstvenim putem, nasuprot ratobornim vojvodama koji ga okružuju.

Boj ne bije svijetlo oružje

već boj bije srce u junaka, a

Kome zakon leži u topuzu

Tragovi mu smrde nečovjestvom

To je i danas osnova i težnja svih – živjeti kao čovjek, biti slobodan.

I svaka rečenica u "Gorskome vijencu" je misao; vječna zublja, koju trebaju pamtiti pokoljenja!

Veliki je Njegoš pjesnik, filozof, humanista bio, nasuprot ratobornim nestrpljivim vojvodama, koje on kao veći (i po položaju i visini) smiruje jer:

ko na brdu ak´ i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom.

Vjerujem da ste svi čuli za vječite misli kojima je prožet Gorski vijenac:

Čašu meda još niko ne popi,

Što je čašom žuči ne zagorči,

Čaša žuči ište čašu meda,

Smiješane najlakše se piju.

Blago tome ko dovijek živi

Imao se rašta i roditi.

Ova dokumntarna izložba posvećena je Petru II. Petro-viću Njegošu rođenom 1813. – umrlom 1851. godine i obljetnicima obilježavanja tih godišnjica, te postavljenju Mauzoleju na Lovćenu, spomeniku čiji je autor poznati hrvatski umjetnik Ivan Meštović.

Serijal filmova "Dinastija Petrović Njegoš" prikazivao se u Bujama 14. i 15. studenog u Pučkom otvorenom učilištu Buje.

Izložba je organizirana u suradnji Arhiva Crne Gore i republike Hrvatske, u organizaciji nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH.

Zahvaljujemo Gradu Umagu, Zajednici Talijana "F. To-mizza", Ustanovi "Festum" Umag i Pučkom otvorenom učilištu Buje, na pomoći u realizaciji programa Dana cr-nogroske kulture.


UMAG UMAG

CRNOGORSKI ŚEDNIKJELENA SAVOJSKA: CRNOGORSKA PRINCEZA - TALIJANSKA KRALJICA

Tekst i fotografije priredila: Milanka Marić

Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" Umag 25. Studenog 2018. priredilo je Crnogorski šednik u prostorijama Zajednice Talijana u Umagu.

Tradicionalna manifestacija i druženje uz običaje i delicije iz Crne Gore organizirano je uz partnerstvo Zajednice

Talijana "Fulvio Tomizza" i financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH.

Predsjednica Društva i voditeljica večeri, Milanka Marić pozdravila je prisutne i ukratko pojasnila postojanje tra-dicionalnog šednika, običaja koji je prisutan i u drugim krajevima: "mi nastojimo naš šednik u tradicionalnom obliku zadržati sa dodatkom novih sadržaja".

Na samom početku večeri prikazano je kako se na šedniku nekada zabavljalo igrajući igru "Prstena i koza". Igrokaz je pratio Ljubo Kilibarda iz ZC Pula na guslama, a Milunka Medojević Šednik je i opjevala pjesmom "Posijelo".

Svojim nastupom večer su uveličali i članovi pjevačke skupine Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657" sa pjesmama "Veseli se kućni domaćine" i "Crmničko sam vino pio".

Predsjednica Društva je podsjetila kako se Šednik u or-ganizaciji Društva tradicionalno vezuje za neku temu iz crnogorske povijesti i kulturne baštine:

"Ove godine programe smo posvetili Dinastiji Petrović Njegoš, koja je Crnom Gorom vladala 221 godinu, a po-sebno večeras jednoj osebujnoj članici te dinastije princezi Jeleni Petrović - kraljici Eleni di Savoia koju vam želimo približiti."

O Jeleni – crnogorskoj princezi, talijanskoj kraljici govorili su Milanka Marić, predsjednica Društva, gospodin Drago Kraljević, bivši veleposlanik Hrvatske u Italiji, Regina Gardoš članica Društva koja je recitirala dvije prekrasne pjesme o Regini Eleni na talijanskom jeziku, i Jadranka Horvat Kladnik sa dvije pjesme uz gitaru. U toku razgo-vora prikazivani su i slajdovi iz života princeze Jelene i kraljevskog para di Savoia.

U čast princeze i kraljice pjevačka skupina "Peroj 1567" izvela je još jedan splet pjesama i time zatvorila ovogodišnji program, a druženje je nastavljeno uz delicije vrijednih domaćica-članica Drštva i čašu vina.


XXII. SJEDNICA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA

VIJESTI VIJESTI

22. sjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, održana je 14.11.2018. godine, u Crnogorskom domu u Zagrebu, Trnjanska c. 35.

Na sjednici je usvojen Prijedlog financijskog plana Vijeća za 2019. sa projekcijama za 2020. i 201. go-

dinu koji se predaje nadležnim službama Grada Zagreba.

Vijeće je donijelo i jednoglasnu Odluku o usvajanju Pri-jedloga programa rada Vijeća za 2019. godinu, te Odluku o izmjenama iznosa sredstava u stavkama Programa Vijeća za 2018. godinu i dopunama Programa rada za 2018.

Za kraj, predsjednik Vijeća Dušan Mišković je upozorio članove Vijeća na njihovu obvezu prisustvovanja progra-mima koje organiziraju Društvo i NZCH.

XXIII. SJEDNICA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA

31.12.2018. godine održana je 23. sjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, u Crnogorskom domu u Zagrebu, Trnjanska c. 35.

Na prijedlog Komisije za financijska pitanja jednogla-snom odlukom na sjednici je usvojen Financijski plan

Vijeća za 2019. sa projekcijama za 2020. i 201. godinu koji se predaje nadležnim službama Grada Zagreba.

Vijeće je donijelo jednoglasnu Odluku o usvajanju Pro-grama rada Vijeća za 2019. godinu.

Predsjednik Vijeća Dušan Mišković je članovima Vijeća zahvalio na njihovom angažmanu i radu u protekloj godini i podijelio prigodne poklone.


VIJESTI VIJESTI

DRUŽENJE S GRADONAČELNIKOM GRADA ZAGREBA

Autor teksta: Danilo Ivezić; Fotografije: Protokol gradonačelnika Grada Zagreba

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić sa suradnicima je 7. 11. 2018. u palači Dverce primio Mariju Maju Ćatović i Željka Aprcovića poslanike u Skupštini Crne Gore. Na poziv gradonačelnika sastanku su prisustvovali Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Dušan Mišković, predsjednik Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Članove delegacije Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Skupštine Crne Gore gospođu Mariju Maju

Ćatović i gospodina Željka Aprcovića koji borave u službe-nom posjetu Republici Hrvatskoj, primio je gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić u palači Dverce 7. 11. 2018.

"Tradicionalno", kao i sve službene delegacije koje dolaze u Zagreb, ni ova delegacija Skupštine Crne Gore, nije imala potrebu sastati se s predstavnicima crnogorske zajednice u Zagrebu.

Kako gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić itekako vodi računa da na službenim sastancima sa delegacijama iz Crne Gore obavezno budu prisutni predstavnici NZCH i Vijeća, to nije izostalo ni ovom prilikom.

U rujnu ove godine započela je provedba twinning light projekta Ministarstva financija RH u Crnoj gori na temu "Jačanja kapaciteta Službe za suzbijanje nepravilnosti i prijevara Ministarstva financija (AFCOS ureda)".

Povodom početka provedbe projekta u srijedu, 17. li-stopada 2018. održana je svečanost otvaranja projekta

kojom prilikom je u EU Info Centru u Podgorici prisutne pozdravio veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori mr. sc. Veselko Grubišić. Na svečanosti otvaranja projekta prisutnima se također obratio gospodin Hermann Spitz, voditelj sektora za suradnju Delegacije Europske unije u Crnoj Gori, g. Nemanja Katnić, državni tajnik Ministar-stva financija Crne Gore te voditeljice projekta s hrvatske i crnogorske strane gđa Nataša Kovačević i gđa Mirjana Jurić koje su predstavile rezultate i aktivnosti projekta.

Za Republiku Hrvatsku je ovo posebno važan projekt jer osim što je jedan od ukupno 5 twinning projekata koje RH trenutno provodi u Crnoj Gori, ovaj projekt priprema crnogorsku administraciju za učinkovito upravljanje nepra-vilnostima te izradu smjernica za nacionalnu strategiju za borbu protiv prijevara s krajnjim ciljem podizanja svijesti i aktivnog sudjelovanja javnosti u prijavljivanju i suzbija-nju nepravilnosti i prijevara. Tijekom projekta crnogorski i hrvatski stručnjaci će zajednički provesti niz aktivnosti, kako bi unaprijedili zakonodavni okvir zaštite financijskih interesa EU u Crnoj Gori i ojačali kapacitete Službe za suzbijanje nepravilnosti i prijevara Ministarstva financija Crne Gore (AFCOS ureda).

Ministarstvo financija RH uz administrativnu podršku Središnje agencije za financiranje i ugovaranje RH nositelj je ovog projekta, kojem je iz fondova Europske unije za provedbu dodijeljen iznos od 200.000,00 eura. Projekt je namijenjen Ministarstvu financija Crne Gore.

Od srpnja 2013. godine, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, u svojstvu nacionalnog twinning koordinatora, potiče aktivno sudjelovanje hrvatskih institucija u pro-vedbi twinning projekata te je do sada ostvarena suradnja s drugim državama članicama EU u provedbi ukupno 21 twinning projekta u 8 država partnera (7 Makedonija, 2 Gruzija, 1 Moldova, 1 Albanija, 2 BiH, 1 Kosovo, 2 Srbija, 5 Crna Gora).

Predsjednik Upravnog suda u Rijeci dr. sc. Alen Rajko u Podgorici je kao vanjski ekspert sudjelovao u provedbi

SURADNJA S CRNOM GOROM


europskoga twinning projekta jačanja kapaciteta crnogorske Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup infor-macijama. Pored predavanja na dvije radionice posvećene lokalnim korisnicima projekta, sudjelovao je na okruglom stolu koji su Upravni sud Crne Gore, OECD i Europska unija organizirali radi rješavanja problema koji se javljaju u crnogorskoj praksi upravnog postupka i upravnog spora.

Nositelji projektnih aktivnosti s hrvatske su strane bili Središnja agencija za fianciranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije te Ured Povjerenika za informira-nje. Sudac Rajko posjetio je i Upravni sud Crne Gore, gdje su razmijenjena mišljenja o problemima koji se javljaju u upravnom sudovanju obiju zemalja, te je dogovorena budu-ća suradnja između upravnih sudova Crne Gore i Hrvatske.

13. prosinca 2018. predsjednik Upravnog suda u Rijeci je primio izaslanstvo Ureda povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, na čelu s voditeljicom službe mr. sc. Dubravkom Bevandić, i čelnike crnogorske Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacija-ma - predsjednika Savjeta Muhameda Gjokaja i direktora Čedomira Mitrovića, sa suradnicima.

Do susreta je došlo tijekom studijskog posjeta Agencije Re-publici Hrvatskoj, u provedbi twinning projekta Delegacije Europske unije u Crnoj Gori, posvećenog jačanju kapaciteta Agencije. Osim diskusije o zakonodavstvu i pravnoj praksi na području pristupa informacijama, sastanak je poslužio dogovaranju buduće suradnje između nadležnih tijela dviju zemalja, u okviru crnogorskih pretpristupnih pregovora za članstvo u Europskoj uniji.


NACIONALNE MANJINE RH NACIONALNE MANJINE RH

SEMINAR SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE RH

O INTERAKTIVNOM NAČINU PRIJAVA PROGRAMA KULTURNE AUTONOMIJE

Izvor: Nacionalne manjine info

U organizaciji Savjeta za nacionalne manjine 21. studenoga 2018. u prostorijama Novinarskog doma u Zagrebu održan je Seminar o interaktivnom načinu prijava programa kulturne autonomije nacionalnih manjina putem interneta za 2019. godinu i godišnjih izvještaja o ostvarivanju programa i utrošku sredstava iz Državnog proračuna za 2018. godinu.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer otvorio je seminar. Govorio je o položaju na-

cionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, o ulozi Savjeta za nacionalne manjine te o povećanju sredstava za programe kulturne autonomije manjina koja u 2019. godini ukupno iznose 36.460.157,00 kn, što iznosi 7,75% povećanja u odnosu na sredstva iz 2018. godine.

Predavanje je održala i načelnica Sektora za financijski i proračunski nadzor Ministarstva financija Slavka Malenica koja je izlagala na temu uloga i zadaće sektora proračunskog nadzora u kontroli namjenskog utroška sredstava Državnog proračuna te o financijskom nadzoru neprofitnih organi-zacija i proračunskog nadzora zakonitosti, svrhovitosti i pravodobnosti korištenja proračunskih sredstava.

Marko Trošelj i Maja Peran, savjetnici u Službi za među-narodnu suradnju, EU i pravne poslove Agencije za zaštitu podataka, izlagali su o informacijama vezanim uz zaštitu osobnih podataka prilikom prijava programa na Javni po-ziv, kao i kod dostave polugodišnjih, godišnjih i kvartalnih izvješća udruga i ustanova.

Zamjenik predstojnika Stručne službe Savjeta Tibor Varga upoznao je prisutne predstavnike udruga i ustanova sa interaktivnom prijavom programa kulturne autonomije za 2019. godinu, kao i sa interaktivnom predajom godišnjih izvješća za prethodnu 2018. godinu.

Također, izvijestio je kako je 16. studenoga 2018. objavljen Javni poziv za predlaganje programa za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja: informiranja i izdavaštva, kultur-nog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora, a koji će se sufinancirati sredstvima iz Državnog proračuna u 2019. godini.

DAN KOORDINACIJE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA

GRADA ZAGREBA

Izvor: Nacionalne manjine info

9. prosinca 2018. Koordinacija vijeća i predstavnika Grada Zagreba obilježila je tradicionalno, po četrnaesti put, svoj dan /10.12./ koncertom u KD Vatroslava Lisinskog.

Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba obilježila je 9. prosinca svoj Dana u

KD Vatroslava Lisinskog programom u kojem su nastupili predstavnici manjinskih udruga. Kroz ovu manifestaciju Koordinacija, koju čine vijeća i predstavnici 18 nacional-nih zajednica Grada Zagreba, tradicionalno obilježava svoj Dan 10. prosinca, koji je ujedno i Međunarodni dan ljudskih prava.

Predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika Grada Za-greba Dušan Mišković u svom uvodnom izlaganju osvrnuo se na proteklu godinu govoreći o aktivnostima Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba.

Predsjednik Savjeta Aleksandar Tolnauer obratio se skupu izražavajući zadovoljstvo suradnjom sa Koordinacijom vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagre-ba, ističući pri tome Koordinaciju kao primjer pozitivne prakse u primjeni Ustavnog zakona. Istaknuo je sadašnju dobru suradnju sa Vladom Republike Hrvatske, što je najbolje razvidno iz ovogodišnjeg proračuna povećanjem sredstava za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina. No, unatoč postignutim rezultatima u rješavanju problema pripadnika nacionalnih manjina,

moramo zajednički svakodnevno raditi na suzbijanju nekih pojava i tendencija usmjerenih na pokušaje smanjivanju prava nacionalnih manjina, naročito u njihovom političkom predstavljanju te porasta govora mržnje, inverzije i revizije povijesti, naglasio je Tolnauer.

Ujedno je u ime Savjeta za nacionalne manjine i u svoje osobno ime čestitao Dan koordinacije, Dan ljudskih prava, te Božić (po Julijanskom i Gregorijanskom kalendaru) i Novu 2019. godinu.

Danu Koordinacije prisustvovali su: izaslanica Grado-načelnika Milana Bandića Elizabeta Knorr, zamjenica


NACIONALNE MANJINE RH NACIONALNE MANJINE RH

pročelnice Ureda za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava Grada Zagreba, predstavnici veleposlanstava, predsjednici vijeća i predstavnici naci-onalnih manjina Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

U programu su sudjelovali mješoviti pjevački zbor "Mon-tenegro" Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore iz Za-greba, harfistica Veronika Tadina, predstavnica slovenske nacionalne manjine, Bernardina Mjeda, mezzosopranistica, koju je na glasoviru pratila Nita Grubi, predstavila je al-bansku nacionalnu manjinu, BKUD "Sevdah" iz Zagreba plesao je bošnjačke plesove, a Dagmar Drachler je uz klavirsku pratnju Krešimira Popovića otpjevala nekoliko čeških skladbi, dok je pjevačka grupa SKUD "Prosvjeta" Pododbor Zagreb, izvela nekoliko srpskih narodnih pje-sama, makedonske narodne pjesme otpjevala je Jadranka Šincek uz pratnju Safiudina Alimovskoga i zbora "Momi biserni" koji djeluju pri MKD "Ohridski biser" iz Zagre-ba. Glazbena skupina Jewsers izvela je židovske pjesme; "Shalom Aleichem", "Limonciki" i "Maos tzur", a program je vodila Karmela Vukov Ćolić.

DODIJELJENE ZAHVALNICE KOORDINACIJE MEDIJIMA

Tekst i fotografije priredila: Slavica Šarović

Jabuka TV, Radio Sljeme i novinarka Hana Tabaković s televizije Z1 dobili su zahvalnice Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba za praćenje aktivnosti nacionalnih manjina.

U palači Dverce u Zagrebu 18. prosinca 2018. su se s predstavnicima medija družili predstavnici nacionalnih

manjina. Povod je bio svečana dodjela zahvalnica najza-služnijoj medijskoj kući, emisiji i novinarima te urednicima programa, svima onima koji medijski prate manjinska događanja u gradu Zagrebu.

Jabuka TV, Radio Sljeme i novinarka Hana Tabaković s televizije Z1 dobili su zahvalnice Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba za pra-ćenje aktivnosti nacionalnih manjina.

Prisutne je pozdravio predsjednik Koordinacije Dušan Mišković zahvalivši medijima na vrlo dobroj suradnji, ističući da su mediji vrlo važni za manjinsku zajednicu. Kao izaslanica gradonačelnika Zagreba događaju je prisu-stvovala Elizabeta Knorr, zamjenica pročelnice Ureda za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava, koja je istaknula kako je ponosna na dugogodišnju suradnju Grada Zagreba i manjinske zajednice. Mišković i Knorr podijelili su zahvalnice dobitnicima, nakon čega je uslijedilo druženje članova Koordinacije i novinara na prigodnom domjenku.

Koordinacija svake godine organizira ovaj susret želeći zahvaliti medijskim kućama, novinarima i urednicima na medijskom praćenju rada udruga, vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba.


IN MEMORIAMIN MEMORIAM

STRAHINJA MAROVIĆ-STRAJO(1937. - 2018.)

Tekst napisao: Dimitrije Popović

U Zagrebu je u 2. 12. 2018. godine u 82. godini umro Strahinja Marović-Strajo. Osnivač i dugogodišnji tajnik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" i jedan od osnivača Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Njegovom smrću crnogorska zajednica u Zagrebu i RH je ostala bez još jednog od onih koji su svojim znanjem, sposobnostima i nesebičnošću utrli put današnjem njenom ugledu i statusu.

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske izgubila je još jednog uglednog člana, jednog od njenih osnivača.

Nakon smrti Veselina Age Simovića, Radomira Pavićevića i Ljubomira Kuljače napustio nas je Strahinja Marović. S ovim dobrim i plemenitim čovjekom vezivalo me dugo-godišnje prijateljstvo. Njegov dom je bio mjesto druženja, tople atmosfere i gostoprimstva koje će meni i drugim prijateljima posebno iz vremena sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada sam bio student zagrebačke Likovne akademije, ostati u posebnom sjećanju. Naše je prijateljstvo bilo tim prije zanimljivije i bogatije, jer je Strahinja, od milja zvan Strajo, volio umjetnost, posebno likovnu pa su naša druženja s uglednim stvaraocima i ljudima iz kulture Zagreba i Hrvatske potvrđivala ono što je već po sebi postojalo i što je kroz povijest potvrđivano, bliskost dvije kulture, hrvatske i crnogorske. U ovim trenucima sjećanja na Straja u ponovnom oživljavanju lijepih uspomena bio sam svjedokom koliko je Strahinja Marović, tadašnji taj-nik Zavoda za zaštiti spomenika Hrvatske, bio angažiran oko velikog projekta nazvanog "Umjetnici Jugoslavije Njegošu" u suradnji s hrvatskim uglednim stručnjacima zaslužan je za donacije umjetničkih djela suvremenih

umjetnika Hrvatske. Ta se bogata zbirka radova danas nalazi u Njegoševom muzeju na Cetinju a Strahinji Maroviću je za svoj angažman na tom projektu uručeno visoko odličje crnogorske vlade. Pišući In memoriam za čovjeka čije su vrline i širokogrudnost dobro poznate.

Svima onima koji su s njim prijateljevali ili surađivali, istakao sam ovaj važni podatak iz njegove biografije ugled-nog pravnog stručnjaka, zato što je u burnim vremenima na kraju osamdesetih godina kada se naslućivao dramati-čan i tragičan razvoj događaja u bivšoj državi, Strahinjin angažman uz poštovanje koje je uživao u sredini u kojoj je djelovao doprinijeli da se dobije bezrezervna podrška i potpora od strane uglednih ličnosti hrvatskog javnog života u osnivanju Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro". Budući da sam bio jedan od osnivača spomenutog društva mogu svjedočiti Strahinjinu predanost i posvećenost obavezama novonastalog društva čija je uloga bila od bitne važnosti da se može javno artikulirati stav Crnogoraca, državljana Hrvatske, koji su osuđivali politiku ondašnje crnogorske vlasti, posebno zbog agresije na Konavle i Dubrovnik.

Žao mi je da zbog teške bolesti koja ga je zadesila nije uspio realizirati, kako je bio planirao, jednu knjigu koja

bi svjedočila o tom vremenu, potkrijepljena obilnom do-kumentacijom koju je pedantno vodio i čuvao. Ljubav prema Crnoj Gori živjela je u njemu istim intenzitetom, prema rodnoj Crmnici i njegovim Tomićima, prema Ce-tinju i danima školovanja u tom gradu, prijateljevanjem s Danilom Kišom, Dadom Đurićem, Stevanom Luketićem, Mladenom Lomparom, Slavkom Perovićem... Želio je ponovo u poslijeratnom razdoblju sudjelovati u novom i bogatom međudržavnom kulturnom programu Hrvatske i Crne Goge, tom smislu imao puno planova, ali ga je bolest spriječila pa je mogao, nažalost, kao pasivni promatrač zadovoljno gledati kako na tom polju izuzetne rezultate postižu aktivnosti Nacionalne zajednice Crnogoraca Hr-vatske u čijem je osnivanju i on sudjelovao. Bio je posebno ponosan što je u suradnji s njegovim bratom uglednim crnogorskim povijesničarem umjetnosti Milanom Cokom Marovićem u koordinaciji državnih institucija Hrvatske i Crne Gore bio član stručnog tima koji je preuzeo na Debelom brijegu hrvatsku imovinu opljačkanu od strane crnogorskog agresora.

Strahinjin humanizam i domoljublje kao i široka kultura također su učvršćivali njegovu svijest što znači čuvati i razvijati svoje korijene, svoje porijeklo često citirajući Alberta Camusa da onaj narod koji nije svjestan svoje prošlosti i svoje kulturne tradicije teško će moći izgrađivati svoju budućnost. Također i prihvaćati kulturu sredine u kojoj živi što samo može u plodnom prožimanju posebnosti obogatiti ono što kultura u svojoj osnovi jest općeljudska

vrijednost. Strahinja Marović je bio poštovan i cijenjen kao, crnogorski Zagrepčanin. Uvijek elegantan s lijepim manirima u ophođenju. Posebno omiljen u Nacionalnoj zajednici, u teškim danima svoje bolesti dirljivu pažnju u prijateljskoj skrbi posebno su dali Dušan Mišković i Danilo Ivezić.

Nakon smrti drage osobe ostaje praznina u kojoj žive nijema sjećanja. Ostat će nam u najljepšoj uspomeni kao dobar čovjek i iskreni prijatelj,

naš Strajo.

Neka mu je slava i hvala.


IN MEMORIAMIN MEMORIAM

KOMEMORACIJA POVODOM SMRTI STRAHINJE MAROVIĆA-STRAJE

Tekst napisao: Danilo Ivezić

Prijatelji i poznanici, članovi Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, oprostili su se 19. 12. 2018, na komemorativnom skupu u Crnogorskom domu u Zagrebu, od osnivača i dugogodišnjeg tajnika Društva i jednog od osnivača Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, STRAHINJE MAROVIĆA.

Strahinja Marović je umro 3. 12. 2018. godine, ispratili smo ga na Krematoriju 6. 12. 2018. a danas priređu-

jemo oproštaj s njim u Crnogorskom domu u Zagrebu - rekao je na početku svog obraćanja Dušan Mišković i nastavio: "Otišao je još jedan od onih koji su bili inicija-tori i utemeljitelji crnogorskog organiziranog djelovanja u Republici Hrvatskoj. Svoje znanje i sposobnosti, prije svega kao vrsnog pravnika, zaljubljenika u umjetnost ali i kao neprikosnovenog borca za crnogorsku stvar Strahinja je davao nesebično. Stvaranje pravnih okvira djelovanja, izrada Statuta, i definiranje prostora aktivnosti je bilo njegovo djelo i za Društvo, i za Nacionalnu zajednicu, ali i izvan toga na stvaranju Svjetske asocijacije crnogorskih udruženja (I. i II. Kongres) izradom Statuta. Istaknut je njegov angažman kod podizanja mauzoleja na Lovćenu, u

velikom projektu nazva "Umjetnici Jugoslavije Njegošu", a u suradnji s hrvatskim uglednim stručnjacima osigurao je donaciju umjetničkih djela suvremenih umjetnika Hr-vatske. Veliki angažman s bratom Cokom na vraćanju umjetničkih djela koja su bila ukradena na Dubrovačkom području od strane crnogorskih rezervista u sramnom na-padu na Dubrovnik '91. godine, koji je završio s uspjehom. Njegov optimizam, jednostavnost i ljudskost prije svega krasila ga je čitavog života. Bili smo prijatelji, družili se i sastajali svake neđelje na Jarunu, i onda kada više nije mogao razgovarati, teško se kretao ali je bio uporan. Ostaje njegova čuvena rečenica kada ne bi znao što kazati, reko bi "TANDARA MANDARA".

"Dugogodišnje prijateljevanje sa Strahinjom Marovićem, rekao je Dimitrije Popović, započelo je 1971. godine mojim dolaskom na studije u Zagreb. To prijateljstvo tra-jalo je do njegove smrti. Sa Strajim i pokojnim Pavlom Spasićem me vežu posebne uspomene. Dom Strahinjin je bio mjesto kulturnog okupljanja i življenja. Sa svojom suprugom Emicom mu ništa oko umjetnosti nije bilo teško. Bio je vrsni poznavalac kulturnih prilika Grada Zagreba, Hrvatske i bliski poznanik i prijatelj sa mnogim imenima kulturne scene ovog podneblja. Njegove zasluge u oblikovanju organizacionog djelovanja Crnogoraca i potrebe njihovog okupljanja u cilju zaštite i ostvarivanja prava u novonastalim prilikama su neosporne. Njegova opredijeljenost za crnogorsko pitanje neupitna a njegova zasluga u svemu ogromna. Namjeravo je taj period dje-lovanja i rada uobličiti u studiju i dokumentirati ne kao lično već kao objektivno i argumentirano viđenje toga vremena. Nažalost zbog bolesti nije uspio u realizaciji. Vjerujem da je bio zadovoljan onim što su Društvo i NZCH napravili u ovom periodu, sa projektima koji su izuzetno kvalitetni i vrijedni i koji su za tu kvalitetu i dobili priznanja. Strahinja ostaje u našim srcima dok je i nas. Neka mu je vječna slava i hvala!"

Na komemorativnom skupu je Milanka Bulatović pročitala pismo Strajovog dugogodišnjeg prijatelja Ratka Dragovića:

"Moj drug Minjo Knežević mi je poslao tužnu vijest da je Strahinja napustio ovaj svijet i da se preselio u vječnost. Suze nijesu manjkale.

Vi ćete ljudski i prijateljski u Crnogorskom domu održati komemoraciju. Iz dna moje duše, hvala vam.

Strajo je od djetinjstva bio moj iskreni drug. Zajedno smo rasli, ponekad bili i loši đaci ali vječito nemirni. Tamo gdje mu je otišla duša jabuke su u opasnosti. A tek još kako kada mu se, jednoga dana, i ja pridružim. Drugo-vanje sa Strajom čini dobar dio moje mladosti. Život nas je rastavio a mi se tu ništa nijesmo pitali. Eto, danas ću u mislima biti sa vama.

Pozdravlja vas Ratko Dragović iz Beograda".


KULTURA I UMJETNOSTKULTURA I UMJETNOST

KNJIŽEVNA NAGRADA "GORAN BUJIĆ"


Hrvatsko književno društvo, zadarski ogranak, pokrenulo je projekt dodjele nagrade koja nosi ime Gorana Bujića, novinara, pisca, urednika, koji je prerano napustio ovaj svijet nakon teške bolesti. Dodjeljuje se i nagrada Donat za književni doprinos te nagrada za životno djelo. 30.11. 2018. u multimedijalnoj sali Gradske knjižnice u Zadru laureatima su uručene nagrade.

O ovom događaju govorio je Nikola Šimić Tonin, pred-sjednik Hrvatskog književnog društva, Ogranak Zadar,

koji je uz dnevnik Zadarski list organizator dodjele nagrada:

"Potaknut izvornom idejom profesorice i književnice, Žakli-ne Kutija, zajedno s njom, dakako, i uz nesebičnu pomoć i podršku Zadarskoga lista, Hrvatskoga književnoga društva, Hrvatskoga književnoga društva – Ogranak Zadar, odlučili smo pokrenuti književnu nagradu u sjećanje na Gorana Bujića: Goran Bujić – Književna nagrada – Književnici novinari i nagrade Donat za književni doprinos uvidjevši potrebu za njom, te Nagrade za životno djelo ispravljajući time nanesenu nepravdu prema nekim od autora koji su ne-pravedno zaobilaženi a svojim su radom ostavili neizbrisiv i značajan trag u kulturi, kulturnome životu Hrvatske i izvan njenih granica, rekao je Šimić Tonin dodavši – Nagrade će se i ubuduće dodjeljivati godišnje, 28. studenog na Gora-nov rođendan, a o nagradama će odlučivati žiri koji će se sastavljati za svaku tekuću godinu. Nagrada će se sastojati od diplome i umjetničke slike/fotografije, eminentnih za-darskih umjetnika. Prilikom dodjele nagrade upriličit će se, kao i večeras, književna večer na kojoj će biti riječi o stvaralaštvu Gorana Bujića te nagrađenih autora, uz bogat kulturno-umjetnički program.".

Za 2018. godinu žiri su činili: Žaklina Kutija, Nikola Šimić Tonin, Erni Gigante Dešković, Valerio Orlić, dr. sc. Dragan Gligora i Davor Jašek. Nagrada Književnici novinari pripala je pjesniku i novinaru Prim. dr. Mirku Jamnicki Dojmiju, u kategoriji Književnici Novinari – Kategorija mladi nagrada je dodijeljena pjesnikinji i novinarki iz Makedonije, Suzani Miceva, a u kategoriji Književnici novinari izvan Republike Hrvatske nagrada je pripala pjesniku i novinaru iz Crne Gore, Borisu Jovanoviću Kastelu. Nagradu za životno djelo dobio je zadarski književnik Ante Gregov Jurin. Pri-znanje Donat za književni doprinos dobio je slikar, knji-ževnik i novinar Zvonko Čulina dok je nagrada Donat za kulturni i književni doprinos dobila pjesnikinja Mirjana

Majić. Posebno priznanje dobila je Udruga Makedonaca Zadar, MKD Biljana – Zadar koja slavi vrijedan jubilej iduće godine, dvadesetogodišnjicu djelovanja.

Nagradu Goran Bujić – književnici i novinari izvan Re-publike Hrvatske crnogorskom i mediteranskom pjesniku Borisu Jovanoviću Kastelu uručio je sekretar crnogorske ambasade u Hrvatskoj, gospodin Boris Vukotić, a pjesnik se obratio prisutnim kolegama, poštovaocima poezije, prijateljima i zadarskoj publici:

-Poštovani prijatelji i kolege po mastilu. Koristim priliku da vas pozdravim i izrazim zadovoljstvo što sam večeras, nakon književnih gostovanja u Rijeci (2016) i na Korčuli (2017), na poziv Hrvatskog književnog društva, ponovo, zajedno sa vama u ovom predivnom ambijentu multime-dijalne sale zadarske knjižnice. Svaki pjesnik kada dobije književnu nagradu, taj čin doživi kao počast ukazanu svom književnom djelu i kao valorizaciju svog dugogodišnjeg književnog rada. Svaki pjesnik, s druge strane gledano, kad dobije književnu nagradu van svog esnafa, bude srećan zbog tog čina ali i skeptičan prema književnoj vrijednosti svog djela. Ali, svaki pjesnik kada dobije nagradu iz svog esnafa a ta nagrada nosi ime poznatog zadarskog pjesnika, kritičara, urednika i magistra filoloških nauka, Gorana Bujića, u sebi osjeti dvostruko zadovoljstvo. Prvo, zato što ta nagrada dolazi iz ruku bratskog hrvatskog naroda i, drugo, zato što je ovom nagradom, ako ne biološki, ono književno produžen život zadarskog spisatelja Gorana Bujića. U jednom eseju, on je zapisao – Gradovi iz kojih odlazimo postaju neki naši osobni muzeji. Iskreno vjerujem da će ova nagrada, poput najljepšeg muzeja, biti raskošna, obavezujuća i trajna! U to ime zahvaljujem se Hrvatskom književnom društvu, njegovom ogranku u Zadru, predsjedni-ku Zadarskog ogranka, književniku Nikoli Šimiću – Toninu, žiriju i svima vama na ukazanoj počasti i poštovanju. Go-voreći o svom književnom opusu, Kastel je naglasio – Šta je to, sem prijateljstva, ono što povezuje Hrvatsku i Crnu Goru, hrvatski i crnogorski narod, kulture Hrvatske i Crne Gore? To je, dragi prijatelji i kolege, Mediteran o kome sam često razgovarao i debatovao sa mnogim velikanima evropske književnosti, među kojima izdvajam hrvatskog i italijanskog književnika Predraga Matvejevića čiju sam ve-liku ljudsku i profesionalnu podršku imao svih ovih godina, do njegove smrti. Šta je to Mediteran? Pa, hiljadu stvari u istom momentu. To je simbol pobjede vječnog čovjekovog

putovanja do sebe nad prolaznošću vremena. (…). Ja sam se u svojoj poeziji i životu prosvijetlio Mediteranom a svim njegovim unutrašnjim morima i suncima književno pokušao, i pokušavam, da nadiđem svu besmislenost, isključivost i konačnost života, zaključio je Kastel.

Nakon svečane ceremonije upriličeno je predstavljanje prvog hrvatskog izdanja Kastelove knjige Testament u školjkama u izdanju Shura Publikacija iz Opatije o kojoj su govorili izdavač Shura Dumanić, počasni predsjed-nik Hrvatskog književnog društva Valerio Orlić i autor. Predstavljajući knjigu Testament u školjkama, gospođa Dumanić je navela – "Posebno je zadovoljstvo predstaviti ljubiteljima poezije u Hrvatskoj i šire – svugdje gdje se razumije isti jezik (poezije), crnogorskog i mediteranskog, našeg, pjesnika Borisa Jovanovića Kastela.

Boris Jovanović Kastel važi kao jedan od najvećih pjesnika Mediterana. Tako za njega kažu mnogi kritičari Balkana i Evrope, poredeći ga često sa jednim drugim velikim pje-snikom Mediterana, Kavafisom”, napisati će pjesnikinja Jasna Šamić. Zbirka pjesama "Testament u školjkama" izlazi u ediciji "Poentes" kolo Geopoetike II (urednik Da-mir Šodan), kao jedan promišljen i nadahnut izbor. Naime, autor Kastel slovi za jedinstvenog pjesnika mediteranskog senzibiliteta, koji vremenski i prostorno prenosi iskonsku vibraciju Sredozemlja i njome obogaćuje naše živote i naše viđenje svijeta. Poezija koja premošćuje stoljeća i spaja obale, kulture i zemlje, kruh i sol je one memorije nužne za budućnost, za našu ukotvljenost u vremenu i prostoru.

Ako sjećanja biramo, onda je ovo poezija koju treba birati. Zašto bi to bilo važno nama, danas? Riječima Ivana Dobnika napisanim u povodu prepjeva Kastelove knjige na slovenski jezik to dokazujemo – "Ručak na hridini je za naš suvre-meni evropski prostor izuzetno značajna pjesnička knjiga. (…). Poezija B. J. Kastela je svetionik na hridini u tom sveopštem vihoru i kaosu vrijednosti." Zbirka "Testament u školjkama" sadrži zapise, memoriju, fosilni povijesni trag, koji su bogata zaostavština iz povijesti Mediterana, njegove kulture i zemljopisa, geopoetike i flore i faune, svirala njenih strmih stijena i flauta od morske, ligurijske, jonske, egejske, pa i jadranske pjene.

Pjesniku Kastelu u čast citiramo ovdje našeg velikana riječi, Predraga Matvejevića – "Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga "Brevijara" bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu."

Kastelove knjige su objavljene, osim u Crnoj Gori, još i u Srbiji, Sloveniji, Češkoj, Make doniji i Italiji, a "Testament u školjkama" je njegova prva knjiga kojom Kastelovu poeziju predstavljamo u Hrvatskoj (premda sam pjesnik nije nepoznat u gradovima duž naše obale). Neka nakon ovog "susreta s vječnim pjevom Mediterana", uslijede novi poetski susreti i uvidi u djelo ovog izuzetnog pjesnika. Nadahnut pogovor knjizi "Testament u školjkama" napisala je njegošolog dr VesnaVukićević Janković, profesorica na Filozofskom fakultetu u Nikšiću".


KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST

CRNOGORSKI UMJETNICI U IZLOŽBENOM SALONU IZIDOR KRŠNJAVI


U izložbenom salonu Izidor Kršnjavi ŠPUD u Zagrebu, svoje radove su izložili umjetnici iz Crne Gore Zoran Petrušić i Sanja Raonić.

Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, ŠPUD, Trg Republike Hrvatske 11, Zagreb, ugostio je dvoje umjetnika iz Crne

Gore Sanju Raonić i Zorana Petrušića.

Zajednička izložba pod nazivom SLIKE i CRTEŽI otvorena je 22. studenog 2018. uz prisustvo brojnih uzvanika i gostiju.

Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba je financiralo izradu kataloga za ovu izložbu.

-Umjeće izuražavanja jezikom likovnosti je osvojena vješti-na likovnog stvaraoca. To je moćan alat kojim se ostvaruje komunikacija sa čovjekom na svim nivoima njihovog posto-janja. U tom smislu, svaku priliku koja mi daje mogućnost da predstavim svoj rad, smatram darivanjem. Vjerujem u trojstvo stvaraoca, djela i posmatrača. Smatram ga snažnijim, jer ono što ovaj dijalog oslobađa jeste istina u koju vjerujem.

Ciklus FEMALE i FACE svodim na formulaciju FEMALE FACE... LICE ŽENSTVENOSTI... ŽENSKOSTI... ŽENA...- kaže Sanja Raonić.

Zoran Petrušić se predstavlja ciklusom crteža "Nothing to say" za koje mr. Lucija Đurašković kaže: "...riječ je o umjetniku izuzetnih stvaralačkih sposobnosti, umjetniku u čijoj je neponovljivoj ličnosti sublimirana humana snaga pokretačkog duha koji teži da kroz ideju i njenu realizaciju osvijesti učmalo stanje uma, nijemo i uljuljkano u hiper-potrošačku besmislicu nametnute životne svakodnevnice.

Kroz svoj autentični izraz, metaforično-ironičnog zna-čenja, Petrušić nam ogoljuje i razotkriva istinu o stanju čovjekovog bića okruženog problemima vremena u kojem živimo, alarmantnog otuđenja i razorenih međuljudskih odnosa koji u metežu pomahnitale tehnokratije sve više ugrožava humani odnos prema jedinki koja sve vbiše postaje tehnološki rob...".

IZLOŽBA "KATOLIČKA CRKVA U PODGORICI"IZLOŽBA U GALERIJI ORIS - KUĆA ARHITEKTURE


U utorak, 20. studenog 2018. u Oris Kući arhitekture otvorena je izložba arhitekata Zvonimira Vrkljana i Borisa Krstulovića pod nazivom Katolička crkva u Podgorici. Malo poznata hrvatskoj stručnoj javnosti, katolička župna crkva u Podgorici djelo je hrvatskih arhitekata Zvonimira Vrkljana i Borisa Krstulovića.

U Galeriji Oris - kuća arhitekture 21. studenog 2018. otvorena je izložba "Katolička crkva u Podgorici" na

kojoj su izložene fotografije i crteži ovog sakralnog objekta čija izgradnja je završena 1969. godine.

Prisutne su pozdravili dr.sc. Borka Bobovac u ime Hrvat-skog muzeja arhitekture HAZU - suorganizatora izložbe i Dušan Mišković u ime Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba - partnera izložbe.

U predgovoru kataloga koji prati izložbu, dr. sc. Borka Bobovec ističe značaj ovog zdanja:

"Katolička župna crkva u Podgorici jedno je od onih ar-hitektonskih ostvarenja koja dugo čekaju na prepoznava-nje i valorizaciju koju zaslužuju. Malo poznata hrvatskoj stručnoj javnosti, djelo je hrvatskih arhitekata Zvonimira Vrkljana i Borisa Krstulovića i predstavlja izniman doprinos u kontekstu hrvatske suvremene arhitekture. Vrkljan se sakralnom arhitekturom sustavno bavio cijeloga života, a Krstulović je u vrijeme izrade projekta bio njegov asistent. Crkva je završena 1969. godine i u arhitektonskom izričaju predstavljala je novinu ne samo u sakralnoj arhitekturi već i na sveukupnoj arhitektonskoj sceni bivše države, a svojom kvalitetom nadrasta sve sakralne realizacije u Hrvatskoj

tijekom razdoblja socijalizma. Pojavnost i snaga djela pokazuju potencijal arhitekture u socijalnom angažiranju i transformaciji na načine koji su i danas relevantni, što je čini nezaobilaznom u aktualnim suvremenim arhitekton-skim težnjama".



IZLOŽBA DVIJE AUTORICE U GALERIJI MONTENEGRINA


U galeriji "Montenegrina" u Crnogorskom domu u Zagrebu, 20.12.2018. godine otvorena je zajednička izložba "RADOST" Katarine Knezović i Janice Šterc. Izložba je to likovnih radova, kao i predmeta primijenjene umjetnosti.

Naziv izložbe - RADOST - upravo određuje stvaralaštvo ovih dvaju umjetnica - sve "pršti" vedrom atmosferom

i posebnim koloritom, a i same autorice adonose životnost i veselje.

Izložbu je otvorila Milanka Bulatović, predsjednica Društva "Montenegro", izrazivši posebno zadovoljstvo što i ovaj put svoje stvaralaštvo predstavljaju autorice.

I Katarina i Janica članice su udruge HUKA: Hrvatske udruge kreativnih amatera, o kojoj je nešto više govorila predsjednica, Verica Kovač, koja je okupila članice i čla-nove, pružila im šansu za kreativno stvaranje: slikarstvo, kiparstvo… a sada je to udruga kreativaca i dobrih prijatelja.

I kako to obično biva, i ove autorice posjeduju više ta-lenata : uživali smo i u stihovima i tako zaokružili ovu umjetničku večer.

KATARINA KNEZOVIĆ je članica HLD-a, Hrvatskog likovnog društva, HUKE (Hrvatska udruga kreativnih amatera) i Kulture snova (udruga pjesnika). Volontira u Za-kladi zajednički put. Kreativnim radom bavi se niz godina, a slikarstvu se ozbiljnije posvećuje od 2012. godine. Imala je 13 samostalnih izložbi i 40 skupnih. Među zastupljenim temama i motivima ističu se more, priroda i cvijeće. Od tehnika najčešće koristi akril na platnu i enkaustiku, a slika i u drugim tehnikama.

JANICA ŠTERC rođena od majke Marice i oca Stjepana 24. svibnja 1957.g. u sisačkoj bolnici, odrasla u Desnoj Martinskoj Vesi, selu smještenom na desnoj obali Save tri-desetak kilometara nizvodno od Zagreba, a deset kilometara uzvodno od Siska. Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977.g., Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Zagrebu od 1972. godine. Izlaže od 1982. godine- zapažena likovna ostvarenja u tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 91 izložbu slika od kojih 38 samostalnih. Riječju i stihovima obogaćuje svoje slike a slikama obogaćuje svoje pjesme; pjevajući i slikajući o ljepoti, dobroti, radosti, zajedništvu i ljubavi. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjenika (HDLU-a) i drugih slikarskih udruženja.


PREDSTAVLJANJE KNJIGE LIDIJE VUKČEVIĆ U CRNOGORSKOM DOMU

Tekst napisala: Milanka Bulatović


U Crnogorskom domu u Zagrebu, 28.11.2018. predstavljena knjiga Lidije Vukčević "Zemlja kava, more tinta, zemlja ruzmarin", još jedan uspješan projekt iz Programa izdavaštva Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, u suradnji sa Skaner studijom.

U predstavljanju ove knjige sudjelovale su prof.dr.sc. Nadežda Čačinović, dr.sc. Lidija Vuklević i Milanka

Bulatović.

Ovaj roman poetskog naziva zapravo je porodična saga, drugi dio zamišljene trilogije, duboke iskrenosti, životnosti i posebnosti.

Lidija nije samo osvjedočeni književni kritičar, pjesnikinja, već zaista i narator zavidne erudicije. Ona je krenula u istraživanje novih tehnika pripovijedanja ne odstupajući od fragmentalnog načina pripovijedanja, fragmentalne proze. U pitanju je porodična saga.

Vukčević ima potrebu da rekonstruiše habitus sopstvene porodice. Ta rekonstrukcija, naizgled porodične biogra-fije, obuhvata period od tridesetih godina prošlog vijeka do danas.

Ovaj roman iznevjerava žanrovski oblik biografije. Žanr se neprekidno preispituje, poigrava se konvencijama, tran-semiotički se prožimaju dokumenta, testamenti, enciklope-dijske jedinice i registri, a sadrži i crno- bijele fotografije koje su takođe bitan estetski dio teksta.

./ Prof.dr.sc. VESNA VUKOTIĆ : /fragment izlaganja na 13. Sajmu knjiga u Podgorici 10. 5. 2018/:

"Novim narativom Lidije Vukčević dobili smo knjigu oz-biljne iskustvenosti lijepe dosjetljivosti, roman empirijskog tipa, i živih, životnih referencija. Možemo otprva kazati kako nas začuđuje širina tematskog registra, ali još mnogo više uvjerljiv je način na koji su pojedini aspekti osobnosti i tipičnosti predstavljeni…

Tekst romana u kojem se prati obiteljska raspetost između zavičajnosti i etabliranosti u novi milje najbliži je poeto-loškom konceptu magičnoga realizma i pravom meritumu knjige, jer je tema sama mogućnost govora i osvojena sloboda posvajanja svijeta oko sebe i u sebi – pa tako i svih aporija stvarnosti i uobrazilje".

/Akademik TONKO MAROEVIĆ /fragment osvrta/

Ova svestrana umjetnica, profesorica, prevoditeljica, auto-rica znanstvenih, proznih i poetskih djela, eseja, likovnih, književnih i filmskih osvrta, fotografkinja…. neumorno stvara i dalje i uskoro ćemo svjedočiti novim djelima nje-noga stvaralaštva.



"LABIRINTI SJEĆANJA" DIMITRIJA POPOVIĆA

Tekst napisao: Vesko Pejović

U utorak, 4. decembra 2018. u Muzeju Mimara u Zagrebu, promovisana je knjiga "Labirinti sjećanja" Dimitrija Popovića u izdanju Litterisa.

O knjizi su govorili: književni kritičari Velimir Visković i Zdravko Zima, Dražen Katunarić, urednik, i autor

Dimitrije Popović a hrvatska filmska i pozorišna glumica Alma Prica čitala je odlomke. U knjizi zapisa i eseja Di-mitrije u četiri poduža teksta opisuje susrete s prijateljima Danilom Kišom, Emileom Cioranom, Rankom Marin-kovićem i Dadom Đurićem i sjećanja na njih.

Od Emila Ciorana, čuvenog rumunskog filozofa čija je knjiga "Kratak pregled raspadanja" opčinila Dimitrija, obilježivši čitavu njegovu mladost, a s kojim se i lično susreo u njegovoj pariškoj mansardi, do Ranka Marinko-vića, umjetnika čija su ga djela potaknula na razmišljanja o čovjeku, izololaciji i samoći, smrti…

Ta sjećanja na osobe koje, svaka na svoj način, zauzimaju posebno mjesto u autorovu životu bude u njemu čitav niz asocijacija i razmišljanja o raznim područjima, od filozofije i religije, estetike i metafizike, stvarnosti i imaginacije, ko-jima se poslije vraća i analizira ih. Riječ je o upečatljivim i minucioznima opisima i mislima o pojedinim umjetničkim djelima i njihovim autorima, o istoriji ljudske egzistencije i civilizacije, o čovjekovu tragičnom zemaljskom postojanju…

Posebno su zanimljivi zapisi o Danilu Kišu koji pokazuju u kolikoj su mjeri bili isprepleteni životi dvojice umjetnika rođenih na Cetinju, u ljudskom i umjetničkom smislu. Ri-ječ je o vrlo emotivnim i dirljivim zapisima koji su, poput čitave knjige, mješavina dokumentarnog, esejističkog i

poetsko-refleksivnog žanra, kao što su na primjer kod Kiša literarno vrlo zanimljivi opisi snova u kojima se Dimitriju javljao čuveni pisac.

Prijateljstvo s još jednim rođenim Cetinjaninom, Miodra-gom Dadom Đurićem, čitaoca vodi na putovanje, ponovo u Pariz, odnosno u njegovu okolinu, gdje je taj slikar živio i stvarao svoj magični umjetnički svijet. Upravo je Dadova umjetnost nadahnula Popovića da podijeli s nama svoja razmišljanja o odnosu lijepoga i ružnoga, privlačnoga i odbojnoga, stvarnosti i mistike…

Alma Prica

No u knjizi nijesu zastupljene samo ozbiljne teme, šar-mantan začin daju joj opisi Dimitrijevih dogodovština s putovanja i zanimljivih susreta s raznim poznatim i manje poznatim ljudima, a kroz knjigu se diskretno provlači i priča o ljubavi Dimitrija i Jagode Popović, čija se ljubav rodila još u studentskim danima.

Knjiga je tako i svojevrsni dnevnik, iz kojega doznajemo niz zanimljivih i nepoznatih detalja iz autorova djetinjstva i mladosti, kada je, na primjer, za vrijeme studija na za-grebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti znao namjerno šokirati studente i profesore svojim radovima.

"Labirinti sjećanja" nijesu samo vrijedno svjedočanstvo o susretima umjetnika i njihovim prožimanjima, nego je izvrsno napisano štivo koje produbljuje naše spoznaje o umjetnosti, nauci, religiji te čitavome nizu raznolikih tema koje se spominju u razgovorima i koje postaju predmetom istinskog promišljanja u svakom vremenu.

Dimitrijev Lavirint sjećanja na prijatelje:



Iako se radi o četiri različite stvaralačke personalnosti, osobama snažne individualnosti, ipak u osnovi njihovog djela postoji jedan zajednički imenitelj koji se može bez sumnje označiti onim unamunovskim "tragičnim osjeća-njem života".

Pišući o Sioranu, Marinkoviću, Kišu i Dadu Đuriću nužno sam se susretao s mnogostrukim značenjem s onim feno-menima kulture i umjetnosti, tradicije i savremenosti koje su ih odredile, profilirale u prepoznatljivom karakteru njihovih stvaralačkih ličnosti.

–S Rankom Marinkovićem sam 1986/7. godine napravio poetsko-grafičku mapu koja se zove ‘Traktat o ruci’. U razgovorima s ovim velikim književnikom, raspravljajući o mnogoznačnosti motiva ruke, nužno ili spontano dolazio sam do zanimljivih asocijacija koje su me vodile u područje Biblije ili anatomije, poezije ili nauke.

Marinković mi je pričao neke duhovite pojedinosti o Petru Lubardi, a to je iniciralo razgovor o ulozi ruke kod različitih načina umjetničkog izraza, minucioznog i strpljivog rada na nekoj grafici dalijevskog tipa ili oslobođenog i gestual-nog stvaranja slike, kao na primjer kod Džeksona Poloka.

Izdavačka kuća "Profil" će ove godine izdati moju knjigu, esej o ruci, koja se zove ‘Ruke i rukavice’. u kojoj pričam i pišem o mom pristupu ruci. To je esej o simbolici i ek-spresiji koju ruka ima. Ruka je ljepota, od leonardovske renesanse pa do ruke raspeća koja ima egzistencijalitičku

i religioznu simboliku u toj rani probijenoj kroz dlan. Ruka je dramatična.

Dado mi je kolega i prijatelj, slikar koji me prvi pozvao u Pariz. On je bio dosljedan u onome što je radio. Ništa ga nije moglo pokolebati. Bio je individualist. Usprkos onih naivnih proglašavanja "smrti slikarstva", on je i dalje neumorno slikao. Bio je jedan od onih figurativnih slikara kome istinski pripada atribut majstora.

U tekstu o Dadu Đuriću otvaraju se zanimljiva područja ili fenomeni što su ponekad proizišli iz neke sasvim banalne, svakodnevne situacije. Kada sam 1973. godine, za vrijeme moje prve posjete Dadu u Eruvalu, bio gost par dana u umjetnikovom domu, jedno poslijepodne, dok je Dado na-kon ručka kosio motornom kosilicom travu pored ateljea, pojavio se vidno uznemiren čovjek koji je tražio Dadovu suprugu. Hitno mu je trebao broj telefona od nekog kustosa. Radilo se o problemu što ga je nehotično napravio dežurni čuvaru muzeju koji je raspakovao Hristov eksponat, misleći da se ispod najlonske folije vezane konopima nalazi nečija zaštićena skulptura.

Taj stvarni događaj otvorio je kratki, ali sadržajni razgovor o konceptualnoj umjetnosti prema kojoj je Dado imao, njemu svojstven, duhovito ironičan stav. Tu su, takođe slijedom asocijacija proizašlih iz obične stvarnosti, detalji razgovora, na primjer, iz vožnje automobilom kroz Pariz, refleksije o mediteranskom podneblju, o nadrealizmu i nekim podudarnostima u smislu izražavanja krajnosti, svojstveno crnogorskom i španskom podneblju, a u vezi Dalijeve i Bunjuelove umjetnosti.

Jednom je Dado u razgovoru sa Olgom Perović govorio o fascinantnom prizoru, kada je vidio mrtvog konja iza čijeg se raspadnutog trupa pružala pitoma panorama Skadarskog jezera. Sličan doživljaj tridesetak godina ranije opisuje Luis Bunjuel, kada je u jednom masliniku pored mora ugledao lešinu magarca u raspadanju. Lijepo i odbojno doživljeno u prirodi umnogome određuje estetski izraz umjetnikovog stvaranja.

U tekstu o Dadu Đuriću nužno se spominje i Cetinje i njegov zanimljivi ambijent. Dadova generacija, kao i moja, iako nas dijeli sedamnaestak godina, bile su one generacije koje su imale neposredan, živi kontakt sa prirodom. Igrali smo se insektima, leptirima, hvatali ili lovili ptice.

Te su životinje postale dio fantazmagorične ikonografije Dadovih kompozicija. Poznato je da je Dado crtao uhva-ćene ili preparirane životinje. Kad pišem o umjetnikovom smislu za organsko i fantastično, što proizilazi iz prirode, iz stvarnog, realističkog ambijenta, onda spominjem i onaj čuveni Leonardov štit o kojem govori Vazari. Renesansni je majstor, dok je bio dječak, u svoju sobu donio guštere, slijepe miševe, insekte i zmije i od njih naslikao "strašnu aždaju"… Ovaj, ako ga tako mogu nazvati mediteranski bestijarij, imao je uticaja i na moje stvaralaštvo, naročito u ranim radovima kada sam crtao insekte, žabe i leptire.

Kiša poštujem i volim. Sa njim me upoznao na Cetinju 1983. godine njegov školski drug, cimer sa studija i vjenčani kum a moj profesor matematike iz Gimnazije Boško Mijanović.

Posjetio me na Cetinju u vrućem avgustu 1989., dva mjeseca prije smrti. Samo je šaptao, nije više mogao govoriti. Bio je neposredan, duhovit, katkad ironičan ili samoironičan. Njegovo karakterno lice, koščata fizička konstitucija ti-jela, snažne šake i gusta neukroćena kosa, nekako se sve to rimovalo sa onim što sam čitao o njemu, o književnosti koju je smatrao svojom sudbinom. Doživljavao sam ga prvenstveno kao biće prožeto životnim iskustvom koje je postalo literatura. Uvjerljiva i sugestivna.

Družili smo se šest godina, u Parizu i na Cetinju. Britanski povjesničar Mark Thompson napisao je izvrsnu knjigu o Danilu Kišu na 500 stranica: ‘Izvod iz knjige rođenih’. Objavljena je u Sarajevu.

U tekstu o Danilu Kišu, naslovljenom "Kišno lice", naslov je izveden iz jednog simboličkog sna, takođe se, sličnim literarnim postupkom, prožimaju konkretne situacije sa onim što ta situacija inicira kao izvorište za neki esejistički akcenat, neku analogiju literature i slikarstva, života i umjetnosti uopšte.

Na primjer, jedno poglavlje je posvećeno florealnim mo-tivima koji su prisutni u Kišovoj literaturi. Taj dio teksta o cvijeću podstakla je jedna priča u zagrebačkom hotelu "Palas" negdje 1986. godine, kada smo jedno poslijepodne s Danilom razgovarali Strahinja Marović, Kišov prijatelj iz mladosti, Jerica Ljubenko i ja. Jerica, čiji je stric bio čuveni pjesnik A. B. Šimić, ispričala je neobičnu priču o ljubičicama. Ta me priča, kao kroz kakvi cvijetni labirint sjećanja, vodila onim Kišovim ljubičicama iz njegovih "Ranih jada", zatim na pogreb prostitutke Marijete iz "Enciklopedije mrtvih" i onaj impresivni opis cvijeća kojim je zatrpan grob lučke prostitutke, do Zoline lijepe i perverzne Parižanke Rene u piščevoj "Kaljugi", gdje se u mješavini ljepote i bizarnosti majstorski opisuje zimski vrt

pun tropskog bilja. U to sam vrijeme intenzivno radio motiv Flore, u kojem se lice i tijelo paganske boginje pretvara u gusto imaginarno rastinje.

Djela Ciorana su obilježila moje studentske dane, posebno ‘Kratak pregled raspadanja’. Kad sam čitao neke Sioranove tekstove kao da sam čuo ,,ukletog pjesnika", mog omiljenog pisca Lotreamona, kao da Sioran govori svome tragičnom i slavnom prethodniku: "Onaj koji se nije dao jasnoj jezi tjeskobe, koji u mislima nije proživio slatku stranu svoga iščezavanja niti osjetio njena surova klonuća, nikada se neće osloboditi opsesije smrti". A opsesija smrti je u širem smislu, u latentnom ili manifestnom obliku temeljni problem koji se provlači kroz sve četiri umjetničke ličnosti kojima se bavi knjiga "Labirinti sjećanja".

Bio sam kod Ciorana u njegovom čudesnom pariškom potkrovlju. Upoznao sam ga ‘72. godine. Vrhunski filozof, aforističnih kratkih misli, liričnih i mračnih. Nažalost ovdje malo ljudi zna za Ciorana. Rekao mi Cioran čudnu rečenicu: ‘znate, kad gledam vaše slike mislim da bi vas najbolje razumjela Španjolska Svete Terezije Avilske i Rusija Fjodora Dostojevskog’. Što je time mislio kazati nisam nikada tačno doznao. Vjerovatno je mislio na moj misticizam.

Izrada ciklusa portreta pisaca koje je obožavao Sioran ostaje kao moj dug kojeg trebam ispuniti prema velikom filozofu.


POČASNA DIPLOMA NA FESTIVALU KARIKATURE

Tekst napisala: Nataša Rašović

KULTURA I UMJETNOST DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

Ako niste znali, po nekima mi živimo na ravnoj ploči. To nisu pojedinci koji su zgibali iz psihijatrije Vrap-

če ili neke srodne ustanove. To je pokret koji ima svoje sljedbenike po cijelom, ravnom svijetu. Naravno, i mi nismo izuzetak.

Eto tako, sad nismo samo zemlja u kojoj je lov na vještice ostao sve do 18. stoljeća. Nego smo nakon malo poku-šaja utuvljivanja znanstvenih činjenica zaključili, idemo opet natrag. Poznata rečenica -Žene slijede Sotonu jer su defektne u duhu i tijelu – dominikanca Kramera, autora vodiča lova na vještice, popularnog Vještičjeg malja, tako lijepo zvuči domaćim mužjacima i odzvanja onako ravno, pravo u glavu.

Naravno ne treba preskočiti ni nas žene. Ima eto žena, majka, kraljica koje se svestrano slažu sa svojim ravno-glavim muškarcima.

I onda pokušaj pričati sa djetetom, curicom koja odrasta u

takvom društvu. Ne postoji više onaj neugodan razgovor kojim su naši starci priznavali da nema Deda Mraza. Danas to nije neugodan, već bolan razgovor. Znam, u srcu znam. Ona vrijedi puno više nego da bude žena, majka, kraljica. Puno više nego da bude "drugotna" naspram "prvotnom" mužu i muškarcu. No takav razgovor je nemoguć u da-našnjoj pomračini zbilje, u pomračini koja ne priznaje znanost i gdje vjera diktira stvarnost.

Pomračilo nam se…sve.

Tako na kraju ispada, u pravu su. Ja živim na ravnoj Zemlji.

Karikatura moje deve koja se smije gledajući ravnu po-mračinu na festivalu SICACO2018. u Koreji u selekciji od 1588 karikatura dobila je "honorable mentions" diplomu.

NARODNE NOŠNJE CRNE GORE

VIII. PROJEKCIJA U 2018.

U okviru projekta Dokumentarni film u Crnogorskom domu, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb u suradnji s Arhivom RT CG 8. 11. 2018. prikazali su dokumentarni film NARODNE NOŠNJE CRNE GORE

NARODNE NOŠNJE CRNE GORE (50':25'')

Narodne nošnje su bitan dio kulturnog identiteta i materi-jalne kulturne baštine.

Na teritoriju današnje Crne Gore smjenjivali su se različiti utjecaji od ilirskog, rimskog, preko bizantijskog i slaven-skog, do mletačkog i islamskog, što je odredilo da nošnje na ovom, iako malom prostoru, budu raznolike i brojne.

Nošnje Crne Gore, načelno se mogu grupirati u dvije cjeline: Dinarskoj i Jadranskoj kulturnoj zoni, ali se između njih ne može povući jasna granica. Sama činjenica kretanja ljudi i međusobnog miješanja i prožimanja davala je karakteri-stična obilježja narodnih nošnji Crne Gore.

O tome priča ovaj dokumentarni film, o Crnoj Gori i njenoj multikulturalnosti i zajedničkom životu, kroz bogatstvo narodnih nošnji Crne Gore.

Urednica: Tanja Piperović; Producentica: Dijana Popo-vić; Snimatelji: Ivan Milošević; Ton: Uroš Vuković

Proizvodnja: RT CG 2016.

Prikazivanje omogućio: ARHIV RTCG

PROGRAM JE ORGANIZIRAN UZ POMOĆ SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE RH i VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA


PRILOG PRILOG

Crnogorska istorija je ispunjena neprestanim bitkama za slobodu, za narodnu samosvojnost i državno do-

stojanstvo. Te bitke i megdani, koji su u hiljadugodišnjem istorijskom trajanju vojevani pod vođstvom četiri crno-gorske dinastije – Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića, velike pobjede i porazi u njima, državni usponi, poniranja i ponovna uskrsnuća su dospjeli u našu svijest, postajući dio našeg saznanja i pamćenja zahvaljujući mu-drosti, dalekovidosti i opredjeljenju crnogorskih vladara za prosvjećivanjem i kulturnim uzdizanjem crnogorskog naroda. To je odredilo i njegovu dalju duhovnu bićevnost, kojoj bi "suđeno" da, još od polovine prošlog milenijuma, kada je sa Oboda odzvanjao prodoran eho pokretnih olov-nih slova, sva planetarna umna dostignuća – umjetnička, naučna, filozofska, istorijska..., "uskladišti" u memorijsku vječnost štamparskim slogom vajanom, koja će širiti crnogorske horizonte pismenosti i saznanja, a isto tako inspirisati ljude od misli, ideja i pera, sa ovoga podneblja, da taj svoj dar pridruže već pomenutim univerzalnim vrijednostima, i "prilože" na "oltar vječnosti". I uz to ih podstaći i ohrabriti da, sa ne manje odgovornosti, važ-nosti, žara, predanosti, ljubavi i ośećajnosti, originalnom zavičajnom "pričom", inspirisanom prirodnim ljepotama, istorijskim događanjima, mitovima, narodnim običajima i kulturnom baštinom, ovjekovječe svaki crnogorski grad, mjesto i mještace, čineći ih tako prepoznatljivijim i "vid-ljivijim" nama samima, a i širem okruženju. No, nekad je gotovo nemoguće, svo kulturno bogatstvo, prirodne ljepote i duh jednog mjesta, lapidarno na papir prenijeti, slikovito opisati i njegovu bajkovitost autentično publi-kumu dočarati. Posebno ne u eseju novinski prilagođene dužine i poštovanja urednički određene tematske širine. Upravo je to slučaj i sa Rijekom Crnojevića. Jer, malo je mjesta u bližem i širem okruženju đe je na jednom mjestu sabrano toliko prirodnih ljepota, istorijskog i kulturnog bogatstva, koje predstavlja neiscrpni izvor duhovnog uzdignuća, intelektualnog nadahnuća i stva-ralačkog pregnuća, kao što je Rijeka Crnojevića. Ovaj gradić smješten na obalama istoimene rijeke, u samom srcu Crne Gore (ne odnosi se isključivo na geografsku odrednicu), udaljen dvadeset i četiri kilometra od Pod-gorice i petnaestak kilometara od Cetinja, na koridoru starog puta koji je povezivao ova dva grada, vjekovima

je zaokupljao pažnju i bio stjecište putopisaca, slikara, istoričara, književnika, publicista, trgovaca, ugostitelja, zanatlija, brodara, ribara, fabrikanata... Zato, ovom pri-likom i nećemo o svemu tome, jer bi nam trebalo puno prostora da opišemo sve njegove vrijednosti i ljepote, a pritom se i izložili opasnosti da njihovu osebujnost i magičnost vjerno "portretišemo", već samo o onom, već pomenutom, kulturnom i civilizacijskom fenomenu koji ovaj gradić smješta u red najznačajnijih istorijskih mjesta, ne samo u Crnoj Gori, već i mnogo šire.

Iznad desne obale rijeke i Starog (Danilovog) mosta izdiže se legendarni Obod - sadašnje prigradsko naselje Riječki Grad, koje dobi ime po rijeci koja ispod njega protiče i ondašnjem srednjovjekovnom utvrđenom gradu što ga 1475. godine, po zauzimanju dotadašnje prijestonice Žabljaka Crnojevića, od strane turske imperije, podiže gospodar Ivan Crnojević i krajem petnaestog vijeka sto-lova u njemu on i sin mu Đurađ. I dok su u tom vremenu narodi u našem bližem i daljem okruženju stenjali pod okupatorskim jarmom, sa Oboda su se vodile, ne samo bitke crnogorskog naroda za svoju slobodu, već i bitke za prosvjetiteljstvo, kulturu i civilizacijska dostignuća. O tome nam najvjernije śedočanstvo pruža crnogorski vladar Đurađ Crnojević koji, slijedeći započetu kulturnu misiju svoga oca, vezanu za nabavku štamparije, te davne 1493. godine, samo pedesetak godina poslije Gutenber-govog epohalnog otkrića štamparske prese i metalnih pokretnih slova (1440.), osnova na brdu Obod štampa-riju, koju donese iz ženine postojbine Mletaka. Istorijski izvori govore da je to bila prva štamparija na Jugoistoku Evrope i prva državna štamparija u svijetu. Zahvaljujući Đurađovoj viziji, te darovitosti i pregalaštvu jeromonaha Makarija, izrađivača olovnih slova i štampara, koji je to umijeće sticao u Veneciji, kod ondašnjeg znamenitog štampara, Kotoranina Andrije Paltašića, iste godine kada je osnovana, započinje, a već na samom početku naredne, završava se pečatanje prve knjige Oktoh prvoglasnik.

Taj revolucionarni kulturni poduhvat omogućio je, ne samo da se u svijetu objelodani crnogorsko gorštaštvo, čojstvo i junaštvo, već i da se visprenost, mudrost, mi-saonost, bistrina, izuzetna retoričnost, pismenost i du-hovnost ovdašnjeg čovjeka prenese na papir, bez kojeg crnogorske osobenosti ne bi mogle svijetom kružiti i u

njegove saznajne i duhovne prostore se "useliti". Kao što je Gutenbergovo otkriće, preko štampane magije slova, dovelo do prohodnosti i vječnosti življenja onoga što je u ljudskoj misli i glasu, jednom riječju u njegovom intelektu, tako je i Đurađova štamparija pružila dotad nezamislive mogućnosti ondašnjem crnogorskom čovjeku da: ograničena usmena predanja; skromna, rukom ispi-sivana i publikumu nedostupna, sazdanja; "zarobljena" umna saznanja; darovita poetska "maštanja"; duboka ljudska ośećanja; vjekovna slobodarska vojevanja i na-rodna junačka stradanja; državna postignuća, posrnuća i ponovna feniksovska uskrsnuća, otrgne iz "lanaca" dota-dašnjeg tamnovanja i pušti da slobodno putuju svijetom pričajući svoju priču o Crnoj Gori. Omogućila je ona, da se svijet upozna sa bogatom crnogorskom istorijom, tradicijom, kulturom, inteligencijom, talentom, pronic-ljivošću i duhom.

Čarobna grafička umjetnost otisnuta na papir, premostila je vrijeme i prostor, i sama se "useljavajući" u povijesne "predjele" vječne trajnosti i prostorne neograničenosti. Obezbijedila je ona svevremenim generacijama, dostu-pnost globalne i lokalne, vjekovima "tvorene", ljudske misli, prožete emocijama, čulima i ośećanjima, a iska-zivane idejama, pojmovima i raznovrsnim stvaralačkim ostvarenjima, iz koje će saznavati o sebi, ljudskoj istoriji, kulturi i duhu, što će ih nadahnjivati da stvaraju nova i savršenija dostignuća u svim sferama života, da razvijaju kulturu, obogaćuju maštu i produbljuju sfere duhovnosti do neslućenih razmjera čovjekovog racia. Ovaj genijalni čovjekov izum motiviše da saznajemo, proučavamo, dočaravamo i nanovo proživljavamo prošlost, kako bi ra-zumjeli sadašnjost i stvarali bolju i čovječniju budućnost. Misli, ideje i emocije pretočene na papir, smještene među koricama knjiga, raznolikih publikacija i na novinskim stranicama đe vlada: magija štamparskih slova vječnošću vjenčanim; skladan slovni poredak i grobna tišina, povre-meno narušavana prelistavanjem stranica, koje śedoče o duhovnim horizontima ljudskog bića i njegovom bivstvu; dubina misli, ljepota imaginacije, bogatstvo pojmova i "razigranost" ideja, pretočenih u "vrela" riječi i rečenica, koje u neprestalnom toku čine jedan ogroman "okean" ljudske kreacije i stvaralačke moći; idealan stilski red; složenost i savršenstvo kompozicije; filozofska mudrost, kontemplativnost, metafizičnost i etičnost; umjetnička kreativnost, senzibilnost, poetičnost i estetičnost; nauč-na teoretičnost, inovativnost, egzaktnost i postojanost; mitološka fantastičnost, mističnost, opsesivnost i iraci-onalna razdražljivost; teološka bogoučenost, grešnost, bogobojažljivost i doktrinarna zavodljivost, su izvori putem kojih ćemo doći do novih saznanja, obogatiti misao novim civilizacijskim dostignućima i idejama, iz čijih dubina ćemo otrći od zaborava određeni događaj i

učiniti jasnijim i slikovitijim pojedini istorijski period. Osvijetliti uzroke i razloge njegovog povijesnog deša-vanja i postojanja, a dajući mu novi smisao, opravdati svrhu i potrebu ponovnog rađanja. Ta istorijska "vrela", što ih štampa i šamparstvo učinješe dostupnim, zapravo su ono, što ljudski duh podstrekuje, obogaćuje, produ-bljuje, nadahnjuje, osavremenjuje i nadgrađuje. Samo se na čovjekovoj ingenioznosti i stvaralačkom daru pretočenom na papir - u štampana izdanja i putem njih prenešenih hiljadama, desetinama i stotinama hiljada, pa i milionima čitalaca u cijelom svijetu, mogla razvijati ljudska misao, uzdizati njegov duh, stvarati velika djela u svim sferama ljudskog bivstvovanja i civilizacija biti u stalnom stvaralačkom "toku", gotovo dosežući svoje savršenstvo, osobito u sferi tehnoloških dostignuća. To je bilo podsticajno i za one skromnijih duhovnih moguć-nosti da se osmjele, naprežući svoj duh i um, "izvlačeći" iz njihovih najskrovitijih prostora onaj najtananiji kre-ativni agens, koji će im pomoći da nadmaše sopstvena intelektualna "ograničenja", omirišu i dotaknu i ovu sferu ljudskog bivstva, pokušavajući da u tom stvaralačkom zanosu "nadžive sebe". Možda, pri tome, ne dosežući umjetnička savršenstva, misaone dubine, naučne visine i duhovne širine, jer svi nemamo jednake intelektualne osobine, ali prenoseći na dolazeće generacije sopstvena saznanja i korisna iskustva, ostavljajući im neki, istorijski i kulturološki vrijedan, autentičan zapis o naseljavanju, tradiciji, stvaralaštvu, običajima, legendama, istorijskim događajima, nestalim naseobinama, zapuštenim ili zabo-ravljenim arheološkim lokalitetima i prirodnim ljepotama određene sredine.

Imala je naša država i crnogorski narod tu istorijsku privilegiju da je genijalnost i vizionarstvo naših vladara učinila i nama, na ovom – kroz istoriju, ratovima uzburka-nom prostoru, dostupnim civilizacijska dostignuća poput štamparske prese i štamparstva koje započinje svoj život na brdu Obod, prijestolu tadašnjih crnogorskih vladara. O tom kulturnom fenomenu istoričar Prof. dr. Božidar Šekularac piše: "Crnogorski gospodari kuće Crnojevića obilježili su svoje vrijeme najviše po kulturnim dostignu-ćima, naročito osnivanjem Obodske štamparije kojom su Crnu Goru uveli u red renesansnih zemalja Evrope. Knjige izašle iz nje predstavljaju vrhunac ćirilske štampe i opre-me." (Feljton: "CRNA GORA U DOBA CRNOJEVIĆA", naslov teksta sedmog nastavka: "Gospodar crnogorski i sve dioklitijanske zemlje" – Pobjeda, 26. mart 2018.). I dalje: "Dakle, na izdisaju XV vijeka, u teškim vremenima i okolnostima, pri dvoru crnogorskih vladara pojavio se kulturni bljesak i snažni civilizacijski odsjaj – svjetlost knjige koja predstavlja najkrupniji iskorak Crne Gore u istoriji kulture" (Isto - naslov teksta 12 nastavka "Najkru-pniji iskorak Crne Gore u istoriji kulture", Pobjeda, 31.

CIVILIZACIJSKA OBZORJA OBODSKE ŠTAMPARIJE

POVODOM 525 GODINA OD OSNIVANJA ŠTAMPARIJE

Tekst napisao: MIlorad Minjo Ražnatović


PRILOGPRILOG

mart 2018.). Ovaj kulturni iskorak koji naš narod svrstava u civilizacijske evropske narode, zahtijeva mnogo više od udžbeničke crtice, prigodnog novinarskog stupca ili uobičajenog, stereotipnog, godinama ponavljanog, proto-kolarno-svečarskog "slova", povodom određenog jubileja. Mnogo više od saznanja da na zaravni Riječkog Grada, u dvorištu obnovljene crkve Svetog Nikole (ranija crkva je bila dio manastirskog kompleksa Sveti Nikola koji u drugoj polovini XV vijeka zajedno sa utvrđenjem podiže gospodar Ivan Crnojević, a u pohodima, pri kraju XVII vijeka, razrušiše turski osvajači), na zidinama nekadašnjeg objekta u kojem je radila štamparija, postoji samo jedna, istorijskom i kulturnom značaju, neprimjereno skromna spomen ploča sa isto tako skromnim natpisom koji infor-miše putnika namjernika, ako takvih još uvijek ima, da je tu osnovana Obodska štamparija od koje je ostala prva knjiga Oktoih započeta 1493., a završena januara 1494.

Obodska štamparija i mjesto đe je otpočela štamparski život mora biti inspiracija našim građanima, a posebno mladim naraštajima, iz koje će crpiti svoje duhovne sna-ge, i tako obogaćivati, unaprijeđivati i davati sopstvenu originalanost, savremenost, svevremenost i prepoznatlji-vost crnogorskom kulturnom, umjetničkom, duhovnom i opštedruštvenom biću. Ne obazirući se pritom na pojedina "naučna" osporavanja njenog prvog obodskog "stolova-nja" i knjigo-pečatanja, te pripisivanja i tog istorijskog perioda Cetinju. Tim prije što su ta neozbiljna, činjenično i naučno neutemeljena negiranja unaprijed na neuspjeh osuđena i kao takva biće zaboravu predata. Jer, na braniku istine "stoje": njeno petstodvadesetpetogodišnje ime dobijeno po Obodu, tom malom uzvišenju preteči današnjeg gradića Rijeke Crnojevića, đe je svoju kulturnu misiju otpočela i pod tim imenom slavom ovjenčana; nesporne istorijske činjenice zasnovane na materijalnim tragovima - arheološkim iskopima i nalazima, odnosno zidinama objekta u kojem je štamparija radila i đe su do polovine prošlog vijeka nalaženi djelovi matrica sa štamparskim slovima1 , te najstarijim istorijskim spisima; proslava koju je knjaz Nikola organizovao na Obodu i Rijeci Crnojevića povodom obilježavanja njenog četiri stotog rođendana; naziv koji sadašnja cetinjska štamparija od osnivanja nosi; nazivi brojnih štamparskih radionica, biblioteka, čitaonica i književnih manifestacija, u Crnoj Gori i šire, kao i fakat da je jedan od Makarijevih tipografa bio i kaluđer Pahomije "ot Rijeke" (ovaj dodatak imenu dobio je po tadašnjem nazivu oblasti đe je kasnije – po-četkom XIX vijeka, formiran gradić Rijeka Crnojevića, koja taj naziv dobi u spomen na državnu prijestonicu Crnojevića), koji je, dodajući imenu geografsku odrednicu svojeg porijekla, želio da svijetom pronosi rodnu grudu i uspomenu na slavne štamparske dane započete u njoj. Śedoči ova činjenica i o tome, da je, jeromonah Makarije,

darovitije svještenike sa prostora đe je radila štamparija, obučavao i angažovao kao svoje pomagače. I konačno, u odbranu istine stoji i naučni rad profesora Šekularca, jednog od najboljih poznavaoca tog srednjevjekovnog perioda crnogorske istorije koji, između ostalog, kaže: "Oktoih, a s njim i Obod, mjesto gdje se zametnula klica štamparstva, to su dva imena koja su postala poznata u svijetu kulture kao simboli crnogorskoga, i šire, juž-noslovenskoga štamparstva. Pojavom podatka o mjestu štampanja ’na Cetinje’ (u Psaltiru) ta štamparija postade i cetinjska, ali i po tome što je pripadala crnogorskome gospodaru i radila za potrebe crkve – Mitropolije na Cetinju." (Isto).

Gore pomenuta "patriotska" prećerivanja, "istorijska" inoviranja, "činjenična" potkrepljivanja i "naučna" do-ćerivanja, od ovih "dušebrižnika" Cetinje i ne ište. Zato što ni njega slava štamparije nije mimoišla, jer je po seljenju prijestola sa Oboda, u prvobitnom Cetinjskom manastiru, ona nastavila da radi sve do gašenja 1496. godine, i tako postala dio istorije i kulture Cetinja. Uz to u njemu je skoncentrisano mnoštvo, vjekovima taloženih kulturno-istorijskih znamenitosti, događaja i ličnosti koje su obilježile te događaje, čime bi se ponosile mnogo veće države od Crne Gore, a kamoli jedan grad te veličine, tako da mu nije potrebno da se još i "tuđim perjem kiti". To njemu pripisuju pojedini slave i prvijenstva nezasiti lokalpatrioti i ona "naučna" i "stručna" misao koja preko Cetinja, kao simbola crnogorske državnosti i duhovnosti, želi iskazati svoje "rodoljublje" i identitetsku privrženost – do nedavno poklanjanu nekom drugom državnom prostoru i narodu, pritom pokušavajući da na "no-voplasiranim" istorijskim saznanjima, po svaku cijenu, bez obzira zasnivaju li se na istini i jesu li potkrijepljena činjenicama i materijalnim dokazima, jer ih i ne nude,1 Legendarna Obodska štamparija – riječki zapisi knjiga II, 2010. - Vasilije Vasko Janković. grade svoju "slavu". U svrhu oživotvorenja tih "novih saznanja", zahvaljujući kojim bi trebalo Cetinje, kao viševjekovna prijestonica, i ovaj primat zadobiti, samopripadnost štamparije prisvo-jiti, njihovi autori svoj trud bogato društveno naplatiti, a "nova naučna saznanja" u istorijske i stručne udžbenike ugraditi, najdjelotvornije se neistinama, manipulacijama i falsifikatima služiti! Ne usuđujući se pritom, da se, u skladu sa svojim "naukovanjem", otvoreno, hrabro i ned-vosmisleno, založe za istorijsku reviziju mjesta njenog prvog stolovanja i ukidanja imena koje po njemu štam-parija dobi i nosi od svog utemeljenja, oslobađajući nas tako viševjekovnih istorijskih "zabluda", već nemuštim jezikom, ignoratskim odnosom i "zakulisnim" djelova-njem, pokušavaju njen obodski život osporiti, śećanje zatamniti, trag zametnuti i sjaj ugasiti.

Dakle, nije dovoljno o mjestu đe je "rođena", značaju i trajanju štamparije, njenoj kulturnoj i prosvjetnoj misiji, samo na naučnim skupovima, povodom određenog jubi-leja, akademski i prigodno zboriti. Ili ih samo prepuštiti "staroj slavi" i sporadičnim umjetničkim nadahnućima, pojedinih crnogorskih umjetnika, kao što je nedavno likovno ostvarenje grafičke mape "Oktoih 1494-2014" genijalnog Dimitrija Popovića, inspirisane ljepotom "obodskih" slova kojima bi Oktoih ispisan. Već ova znamenja moraju biti dio kulturne strategije Crne Gore, predstavljajući nepresušno vrelo književnog, umjetničkog - opšte kulturnog događanja i istorijskog napajanja škol-skih generacija. Ovakvo grandiozno kulturno i istorijsko zbitje zahtijeva da postane dio crnogorskog identiteta i svijesti mladih ljudi o utemeljenosti naše kulture i ci-vilizacije, te njihove korespondentnosti sa evropskim i svjetskim tokovima. Da prilikom svakog uranjanja među korice knjige – u magični svijet štamparskih slova, pre-točenih u riječi i rečenice, od kojih je sazdana određena duhovna tvorevina, zapravo imaju ośećaj da je to dodir sa počecima našeg štamparstva, prosvjetiteljstva, kulture, duha i tehnoloških postignuća. Nažalost, Obod kao mje-sto đe je započela kulturno-istorijska misija štamparije, danas nema ulogu istorijskog, obrazovnog i kulturnog odredišta, prvenstveno zbog nepośedovanja svijesti o istorijskom značaju ovog civilizacijskog dostignuća i nemarnog odnosa države, lokalne uprave, obrazovnih i kulturnih institucija, čija vođstva nijesu ni izbliza na nivou vizije i veličine onoga što je za sobom ostavila vladarska loza Crnojevića. O tome govori i neadekvata-no vrednovanje renesansne ličnosti Đurađa Crnojevića i njegove istorijske uloge u prosvetiteljskom, kulturom i civilizacijskom preobražaju Crne Gore, na što slikovito ukazuje činjenica da danas u našoj državi, gotovo da i nema značajnijeg spomeničkog obilježja, koje bi po-dśećalo na Đurađovo veličanstveno djelo. Takav odnos mora se u korijenu mijenjati, ukoliko želimo Crnu Goru i svijest generacija koje dolaze, na istinskim istorijskim vrijednostima izgrađivati. Ta promjena odnosa bi zahtije-vala od crnogorskih državnih institucija, da ovaj lokalitet uvrste na listu prioriteta i preduzmu neophodne radnje na njegovom kulturnom, istorijskom i turističkom oživ-ljavanju. Za početak bi, najbolji i najsvrsishodniji način njegove ukupne valorizacije, bio, da ga država proglasi zaštićenim kulturnim dobrom, a da crnogorske osnovne škole u okviru polumaturskih ekskurzija planiraju obi-lazak i održavanje istorijskog časa na ovom mjestu, koje sublimira crnogorsku istoriju, državnost, kulturu i civili-zacijske tekovine. Bilo bi to podsticajno za organizovanje i drugih umjetničkih, naučnih i zabavnih manifestacija, koje bi svojim istorijskim i kulturnim značajem mamilo ovo mjesto civilizacijskog susreta Crne Gore i Evrope.

Nagovijestila bi time naša država jedan novi mnogo ozbiljniji pristup u rangiranju najznačajnijih pitanja za opstanak svojeg sveukupnog bića. Da će, "ubrizgavanjem istorijsko-identitetskog pelcera" mladim generacijama, u fazi formiranja svijesti o samosvojnosti i pripadnosti crnogorskom nacionalnom i kulturnom biću, postati imuna na različita iskušenja koja dolaze od crnogorskih negatora i vjekovnih asimilatora, te da se, ne deklarativ-no, već u suštinskom smislu, okreće sama sebi, svojim vrijednostima i svojoj državi. No, to nije i dovoljno, jer Obod i štamparija, zbog svojih civilizacijskih vrijednosti i važnosti, zaslužuju da o tome informacija dopre do širih evropskih i svjetskih prostora - do stranca namjernika, svjetskog putnika, turiste radoznalca, strasnog turističkog "istraživača" i neumornog putopisca. Zato je neophodno da se ova kulturno-istorijska znamenitost i turističke mape uvede, i tako organizovane izletničke grupe, što riječkom pjacom hode, modroplavim Jezerom brode i njegove biserne ljepote pohode, do Crnojevića dvora dovede. Ovakav pristup ište punu državnu ozbiljnost, identitetsku privrženost, kulturnu posvećenost, osmišljenu stratešku aktivnost i turističkih institucija dobru organizovanost, što bi rezultiralo neophodnom izradom marketinško-tu-rističkih i popularnih istorijskih publikacija, te njihovom prezentacijom na sajmovima turizma, koje crnogorske strukovne institucije, regionom, Evropom i svijetom, u pripremi sezone pohode. A one bi morale biti moderno likovno-dizajnerski oblikovane, dovoljno informativne, istorijsko-publicistčki popularne, lapidarne i inspirativ-ne, da upute i "privole" turiste na pośetu ovom veoma rijetkom kulturnom i istorijskom odredištu.

Potpunija kulturno-istorijska valorizacija i bolja turi-stička prezentacija, zahtijevaju, i da se, po obavljenim arheološkim istraživanjima, pristupi izradi projekta, na osnovu koga bi se uradila cjelokupna restauracija obod-skog lokaliteta, jer to zaslužuje njegova negdašnja dr-žavno-istorijska pozicija i kulturno- civilzacijska misija.

Ozbiljan državni pristup, sublimiran u kulturno-iden-titetskoj orjentaciji, kvalitetnoj i prodornoj informaciji i dobro osmišljenoj prezentaciji, zapravo je uslov pre-poznavanja civilizacijskog značaja ovog "renesansnog" mjesta, u širim evropskim i svjetskim razmjerama. Time bi mu vratili stari sjaj i slavu koju je imalo "u svijetu kulture" krajem XV vijeka, i obezbijedili realne šanse za mnogo bolju turističku i sveukupnu valorizaciju ne-procjenjivih potencijala Rijeke Crnojevića, koje čine brojne kulturno-istorijske znamenitosti i nestvarne pri-rodne živopisnosti, što je, u krajnjem, jedna od važnijih pretpostavki za vrtanje turističke atraktivnosti, istorijske reprezentativnosti i nekadašnje cjelogodišnje životnosti, ovom crnogorskom dragulju.

51 C r n o g o r s k i g l a s n i k 50 C r n o g o r s k i g l a s n i k

UKUSI CRNE GORE

Izvor: Ukusi Crne Gore

Kačamak sa sirom u kupusovom listu Sastojci:

- kukuruzno brašno………………………400 g

- ulje…………………………………………0,5 l

- kravlji polutvrdi sir (blago slani)………300 g

- listovi kupusa………………………10 komada

- brašno……………………………………100 g

- jaja…………………………………4 komada

- prezla……………………………………160 g

- ulje (za prženje)

- blago dimljena slanina…………………400 g

- tvrdi sir…………………………………200 g

- začini

Priprema:Listove kupusa blago skuvati, ocijediti, oblikovati, zači-niti i poprskati uljem. U kipućoj, blago posoljenoj vodi, zakuvati kukuruzno brašno. Kačamakom prekriti obliko-vane listove kupusa, uzduž posložiti kravlji polutvrdi sir, urolati i oblikovati. Panirati u brašno, jaja i prezlu. Pržiti u duboko zagrijanom ulju. Prženo držati na toplom. Šnite slanine ne pržiti. Otvrdi sir u komadima opeći-dopeći. Pržene rolnice presjeći i posložiti sa slaninom i sirom. Poslužiti toplo.

Pita koturača sa srijemušom (divlji bijeli luk, eliksir zdravlja)

Sastojci (za 10 osoba):

- brašno……………………………………1 kg

- so……………………………………prstohvat

- ulje……………………………………3 šoljice

- voda……………………………………2 šolje

- srijemuša………………………………5 vezica

- jaja…………………………………5 komada

- jardum………………………………………2 l

Priprema: Zamijesiti tijesto od brašna, šoljice ulja, soli i mlake vode. Mijesiti na dasci dok ne postane srednje tvrdo. Pokriti krpom i ostaviti da odstoji 20 minuta, zatim ga podijeliti na pet jufki, pa svaku razvući malo rukama i premazati toplim uljem. Jednu po jednu koru razviti što tanje preko zastrtog stola i ostaviti da se osuše. Srije-muše oprati, malo prosušiti, nasjeckati, staviti u činiju i posoliti, dodati umućena jaja i promiješati.

Svaku koru poprskati vrelim uljem i posuti filom. Pomoću stoljnjaka polako urolati kore i sklapati u koturove dok se tepsija ne ispuni. Poprskati pitu uljem i peći na umjerenoj temperaturi oko 30 minuta.

UKUSI CRNE GORE IZLOŽBA - KATARINE KNEZOVIĆ I JANICE ŠTERC - U CRNOGORSKOM DOMU

IZLOŽBA U GALERIJI ORIS-KUĆA ARHITETKTURE

Čestit Božić i Sretna Nova godina

Srećna Nova godinai Božić

PROMOCIJA KNJIGE LIDIJE VUKČEVIĆ U CRNOGORSKOM DOMU

Katolička župna crkva u Podgorici

52 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XIX. _ BROJ 114. _ STUDENI-PROSINAC / NOVEMBAR-DECEMBAR _ 2018.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada ZagrebaDINASTIJA PETROVIĆ-NJEGOŠ, SERIJAL FILMOVA U CRNOGORSKOM DOMU, TRNJANSKA CESTA 35, ZAGREB

Crnogorska kinoteka odala je priznanje Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske dodjelom nagrade "RatkoĐurović" za očuvanje i promociju crnogorske filmske baštine.

Documents

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa ... · C r n o g o r s k i g l a s n i k 1 GODINA XIX. _ BROJ 114. _ STUDENI-PROSINAC / NOVEMBAR-DECEMBAR 2018._ DINASTIJA