GLAZBA NARODU! PULSKI GLAZBENI ŽIVOT NA PLAKATIMA OD …ipd-ssi.hr/Izlozbe/Glazba narodu/Izlozba Glazba narodu.pdf · U Puli je za takve programe postojao idealan prostor – Amfiteatar

GLAZBA NARODU! PULSKI GLAZBENI ŽIVOT NA PLAKATIMA OD 1948. DO 1966.











UVODNIK (Lada Duraković i Boris Koroman)— 4

I. GLAZBENO SCENSKA DJELATNOST OPERA, BALET I OPERETA— 6

Operna sezona, Arena, Hrvatsko narodno kazalište, ZagrebPrva poslijeratna operna sezona u Arenilipanj 1949. god.— 8

Operna sezona, Arena, Beogradska opera i baletkolovoz 1950. god.— 9

Operna sezona, Arena, Zagrebačka operasrpanj 1951. god.— 10

Operna sezona, Arena, Zagrebačka opera i baletlipanj - srpanj 1959 god.— 11

Operna sezona, Arena, Beogradska opera i baletsrpanj 1964. god.— 12

Operetne izvedbe, Narodno kazalište Pula1953/1954— 13

Operetna izvedba, Narodno kazalište Pula, Ansambl Narodnogkazališta Pula i prvaci kazališta “Komedija” Zagrebprosinac 1955.— 14

II. GLAZBENO OBRAZOVANJE— 15

Učiteljska škola “Viktor Car Emin” Koncert učenikaNarodno kazalište2.travanj 1953.— 17

Glazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov”koncert učenika, Atrij franjevačkog samostana16.lipanj 1964.— 18

Glazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov” koncert učenika8.travanj 1966.— 19

III. KULTURNO-UMJETNIČKA DJELATNOST— 20

Smotra, Savez kulturno–prosvjetnih društava, Narodno kazalište 8. i 9.travanj 1950.— 22

SADRŽAJ:

Koncert OKUD-a Istra, Istarsko narodno kazalište,20. ožujak 1960.— 23

Koncert zbora i solista, RKUD “Matko Brajša Rašan”14. ožujak 1964.— 24

Koncert OKUD-a Istra, Istarsko narodno kazalište23.ožujak 1965.— 25

IV. KONCERTNA DJELATNOST— 26

Prvi koncert Simfonijskog orkestra, Narodno kazalište,22. svibnja 1953.Koncert Simfonijskog orkestra, Bašta doma JNA,1.lipanj 1953.— 28

Vokalno instrumentalni koncert KPD-a “Matko Brajša Rašan” i Gradskog orkestra, Narodno kazalište 9.lipanj 1953.— 29

Koncert Simfonijskog orkestra Doma mladihveljača 1964.— 30

V. POPULARNA GLAZBA— 32

Koncert grupe Bijele strijele, Istarsko narodno kazalište3.veljače 1963.— 33

Koncert zabavnih melodija i pjesama, Dom JNA5.studenog 1963.— 34

Gitarijada, Dvorana kina Beograd8.studenog 1965.— 35

Veče narodnih pjesama, Dom JNA16.studenog 1965.— 36

Udruženje muzičara — Tečaj sviranja instrumenata i poziv na audiciju za natjecanje mladih pjevača1966. god.— 37

Gitarijada, Arena5.kolovoz 1966.— 38

SADRŽAJ:

Pulski je glazbeni život u prvim poratnim godinama, unatoč lošoj materijalnoj situaciji, bio prilično dinamičan. S radom su započela kulturno-prosvjetna društva i institucije, otvorena je osnovna a zatim i srednja glazbena škola te konačno i studij glazbenog odgojana Pedagoškoj akademiji. Operne sezone u Areni i kazalištu Puljanima su omogućile upoznavanje najpriznatijih glazbeničkih imena u državi. U gradu su gostovaliKUD-ovi iz drugih jugoslavenskih republika čijaje uloga bila da “bratskim narodima” prezentiraju rezultate svojih dosadašnjih nastojanja.Brojna novoustanovljena kulturno-umjetnička društva svojom su bogatom djelatnošću Pulu pretvorila u grad glazbenog amaterizma u pravom smislu riječi — glazbeni je život gotovo u cjelini bio rezultat pregnuća, entuzijazma, iskustva i znanja svih gradskih glazbenih snaga, školovanih glazbenika i amatera.

Glazbenu kulturu radnicima se pokušavalo približiti prosvjetiteljskim pristupom — glazbena su događanja redovito praćena predavanjima koja su imala za cilj glazbeno obrazovanje publike, a gostujući su umjetnici svoje programe izvodili u tvornicama, rudnicimai bolnicama kako bi se radnici upoznali s glazbenom umjetnošću u njima bliskom i poznatom ambijentu.

Na reproduktivnom planu, prolog i epilog svakog

glazbenog događanja u prvim je poratnim godinama bilo izvođenje himni i oda Komunističkoj partiji.S vremenom su masovne pjesme zamijenila opsežnijai izvođački zahtjevnija djela domaćih i stranih skladatelja.

Glazbena je produkcija u to vrijeme bila vrlo

skromna. Na malom uzorku autora i ostvarenja teškoje zaključiti koliko se stvaralaštvo uspijevalo obranitiod funkcionalizma i izboriti se za pravo na vlastite aksiološke ljestvice. Sadržajno je, nakon prvotne usmjerenosti na masovne pjesme, zamjetljiv odmakod socrealističkih sadržaja, no autori nisu pokazivali afinitet za Novu glazbu. Nije bilo glazbenika reproduktivaca koji bi je mogli izvoditi nitise u to vrijeme od nepripremljene publike moglo očekivati da će je prihvatiti. Obrazovaniji ljubitelji glazbe suvremenu su glazbu doživljavali kao čudnu, rastrganu i nejasnu a još je manje prijemčiva bila slabije obrazovanim slojevima stanovništva koje je najprije trebalo priviknuti na klasične ozbiljnoglazbene uratke.

Važan segment onodobnog glazbenog života činila je glazbena kronika. Tekstovi o glazbi objavljivalisu se u dnevnim listovima “Glas Istre” i “La Voce del Popolo”te kasnije na “Radio Puli”.Članke su pisali i glazbeno neobrazovani novinari,pa su tako napisi ponekad bili nepotpuni i loše sročeni.

UVODNIK

4

U tekstovima glazbeno obrazovanih kritičara pak, često je bilo prisutno nastojanje povezivanja s ideološkim i političkim konceptima unatoč nominalnom priznavanju estetskih kriterija vrednovanja.U šezdesetim godinama kronika glazbenog života postalaje profesionalnija, njome su se bavili gradski glazbenicii intelektualci. Iako njihovi napisi, glazbene kritike posebice, često nisu bili napisani prema uzusima struke, većinomsu se manje poistovjećivale s onime što se smatraloslužbenim govorom i klonile se društveno-političkog suda.Najvažnija uloga kritičara bila je posredništvo između glazbe i recipijenta, a predmetom kritike često je postajalai sama publika — stalno se poticalo na kontinuirano posjećivanje glazbenih događanja koje će omogućiti prihvaćanje i razumijevanje umjetničkih djela. Čitateljstvo i slušateljstvo upozoravalose na važnost stjecanja glazbenog obrazovanja te na pozornostkoju joj pridaje državni vrh, na čelu sa samim Maršalom,koji “svira klavir”, posjećuje operne izvedbe u Areni te u svojoj brijunskoj rezidenciji ugošćuje najveća svjetska glazbena imena.

Osnovni problem na koji će naići svaki istraživač glazbenog života Pule u drugoj polovici 20. stoljeća jest golemi kulturološki nemar prema svjedočanstvima prošlosti.Brojni su izvori uništeni, mnogi dokumenti izgubljeni, otuđeni, bačeni.

Mnoga pak dostupna građa, poput ovih plakata pohranjenihu Sveučilišnoj knjižnici, predugo čeka da je se njome netko ozbiljno pozabavi. Ova izložba, svojevrsna priča o djelićima koncertnog, kulturno-umjetničkog, glazbeno-obrazovnog života Pule,naš je mali prilog otimanja zaboravu.Veselimo se što ćemo osvježiti sjećanja onih koji su ovo razdoblje osobno proživjeli.S obzirom na neveliku atraktivnost i ne odveć maštoviti dizajn samih plakata, mišljenja smo da ovu izložbu treba više čitati nego gledati.

Ugodno vam čitanje želiCentar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma Lada Duraković i Boris Koroman

5

UVODNIK

U prvim su godinama nakon II. svjetskog rata gostovanja jugoslavenskih opernih kuća u Puli bila od velikog državnog interesa. Žiteljima najvećega grada istarskog poluotoka,koji su imali prilike za vrijeme vladavine fašizma posjećivati operne predstave u kojima su nastupale talijanske operne zvijezde, trebalo je pokazati kako i jugoslavenska kazališta raspolažu kompetentnim izvedbenim snagama.Želja političkog vodstva bila je popularizacija operne i baletne glazbe, težilo se k tome da se ona približi svim slojevima stanovništva, posebice radništvu.U Puli je za takve programe postojao idealan prostor – Amfiteatar. Gostovanjem ansambala iz različitih krajeva države u Areni radilo se na jačanju “bratstva i jedinstva” i na omasovljenju konzumenata kulture.

Sukladno tomu, financijski su se izdašno podupirala gostovanja jugoslavenskih glazbeno-scenskih snaga.U prvim poratnim godinama (1949. — 1952.) u pulskojsu Areni nastupili operni ansambli iz Zagreba, Beograda, Ljubljane i Rijeke. Vodila se briga i o promidžbi sezona pa je odaziv publike bio velik. Iako na plakatima uglavnom nisu bila navedena imena solista, zbog politike novoustoličene vlasti da se afirmiraju ansamblia ne pojedine pjevačke i plesačke zvijezde, najposjećenije su bile predstave na kojima su nastupali renomirani umjetnici. Bez obzira na promjenu strukture stanovništva i činjenicu da su koncem četrdesetih u Pulu doselilina ozbiljno glazbena događanja nenaviknuti stanovniciiz unutrašnjosti Istre i iz drugih krajeva Jugoslavije, posjetitelji predstava su barem dijelom zadržali navade tipične za urbane, srednjeeuropske operne konzumente.

Za razliku od prvih poratnih godina, nakon uvođenja samoupravljanja, uspostavljanje tržišnih odnosa rezultiralo je time da država gostovanja više nije financijski izdašno podupirala. Od Pule se tražilo da sama sudjeluje u pronalaženju novca za realizaciju glazbeno–scenskih programa. Operne sezone u Areni organizirale su se usprkos financijskim mogućnostima koje su bivale sve lošijeiz godine u godinu, što je rezultiralo i slabijom posjećenošću, manjim brojem izvedbi i gostovanja renomiranih opernih i baletnih zvijezdi u odnosu na ranije razdoblje.

Najveći uspjeh na glazbenom području u poslijeratnom

razdoblju jest činjenica da su pulski glazbenici, uglavnom neškolovani, bili toliko glazbeno osposobljeni i motivirani da vlastitim snagama, uz vrlo malu pomoć solista iz većih centara, već nekoliko godina nakon rata uprizore operetne predstave. Pula je u poratnom razdoblju (1952. — 1957.), doduše tek kratko, imala vlastiti glazbeno-scenski, operetni ansambl. Za njegovo je ustanovljenje posebno značajna prva izvedba jednog glazbenog djela domaćim snagama.Omladinski zbor kulturno-umjetničkog društva “Bratstvo i jedinstvo” iz Pule, zajedno s orkestrom, sastavljenim

6

I. GLAZBENO SCENSKA DJELATNOST — OPERA, BALET I OPERETA

7

od glazbenika–amatera i profesionalnih glazbenikakao i članova Mornaričke glazbe, te uz sudjelovanje članova pulskog Narodnog kazališta izveo je u prosincu 1949. godine Tijardovićevu operetu “Mala Floramye”.Samo su dvojica solista, Slavko Midžor i Antun Žunić angažirana iz riječkog Narodnog kazališta,svi su ostali izvođači bili Puljani, amateri.Glavne uloge, Florami i Mirka, pjevali su Kaća Marčelja i Antun Žunić. Djelo je pripremio i izvedbom ravnao Dušan Marčelja. Opereta je polučila velik uspjeha u tri je predstave na izvedbama prisustvovalo1.809 posjetilaca. Nakon uspjeha s “Malom Floramye“,Puljani su u idućoj sezoni, 1950/1951 krenuli u realizaciju uprizorenja novog glazbeno scenskog djela, Leharove “Ševe“, također u najvećoj mjeri vlastitim snagama.Ohrabrena tim uspjesima, god. 1952, uprava je kazališta odlučila osnovati operetni ansambl. Na posebnim audicijama izabrani su članovi zbora i solisti te članovi orkestra. Organiziran je i baletni tečaj koji je vodila učiteljica baleta Dialma Fažo, a koji je brojao 40 polaznika,među kojima je bilo i 12 muškaraca.Izvedba opereta rezultirala je potrebom osnivanja kazališnog orkestra koji je 1953. godine počeo priređivati koncertepod dirigentskom palicom Dušana Marčelje.U godinama koje slijede bilježimo postavljanje brojnih opereta poput “Mamzelle Nitouch” Florimonda Rongea Hervea, Kalmanove “Kneginje čaradaša” ili “Sylve”, Maerkerovog “Skandala u Parizu”, “Poljačke krvi” Oskara Nedbala, domaćih opereta “Zagorska ruža” Borisa Krnića i “Gusara” Nikše Štefaninija itd.

Postavljanje opereta na kazališni repertoar, međutim, bilo je vrlo skupo i zahtijevalo je veliki izvođački aparat, uključivši i profesionalni orkestar kojeg je Pula teško mogla održavati zbog nedostatka obrazovanih glazbenika, dirigenata, financijskih sredstava itd. Zato je uprava kazališta 1957/58 odlučila s repertoara skinuti operete i zamijenitiih glazbenim komedijama i revijama, što je, zbog njihove loše kvalitete i nedovoljne posjećenosti, rezultiralo gašenjem operetnog ansambla i orkestra.Stvaranje pretpostavki za kvalitetnije funkcioniranje kazališne kuće nažalost nije urodilo konstituiranjem profesionalnog glazbeničkog ansambla a pokušaj uprizorenja nekog glazbeno-scenskog djela vlastitim snagama nakon toga nikad se više nije ponovio.


ArenaOperna sezonaHrvatsko narodno kazalište, ZagrebPrva poslijeratna operna sezona u Arenilipanj 1949. god.

Izvedbama glazbeno-scenskih djela ravnali su Jakov Gotovac, Boris Papandopulo i Milan Sachs,među solistima bili su Vilma Nožinić, Marijana Radev, Tomislav Neralić, Josip Križaj, Nada Tončić, Josip Gostić te baletani Ana Roje, Oskar Harmoš, Nenad Lhotka i dr.

Repertoar sezone, kojisu činila djela iz hrvatske,srpske i talijanske literature bioje sastavljen u skladu s onodobnim političkim ciljevima. Odaziv publike bio je velik a ansambl Zagrebačke opere je, kako bi ozbiljnoglazbena ostvarenja

približio slušateljstvu s relativno niskim kulturnim standardom, osimu Areni, priredio koncerte i za radnike brodogradilišta “Uljanik”, rudnika “Raša”, te dva koncerta “namijenjena udarnicima i racionalizatorima” (Riječki list, 12.06. 1949).

Veliki uspjeh sezone je, prema riječima Ive Tijardovića, učvrstio umjetnike u namjeri daljnjeg angažmana u pulskim opernim sezonama:“...da se još više upoznamo s narodom Istre i da mu iznesemo daljnja dostignuća našeg socijalističkog kazališta, da naše bratstvo produbimo, da uvjerimo imperijalističkei informbiroovske neprijatelje kako se u ovom dijelu zemaljske kugle izgrađuje novi svijet — doduše uz velike napore i teškoće,ali s uspjehom — svijet ljudskog dostojanstva i bratstva među narodima — Titova Jugoslavija”. (Vjesnik, 19.6.1949.)

8


ArenaOperna sezonaBeogradska opera i baletkolovoz 1950. god.

Sezona je realizirana u sklopu turneje Beogradske opere po Jugoslaviji, čiji je cilj bio “zbližavanje umjetnika na polju kazališne umjetnosti,te produbljivanje bratskih odnosa naših naroda” (Riječki list, 27.6.1950.) Izvedbama su ravnali Krešimir Baranović i Stevan Hristić a među solistima bili su Nikola Cvejić, Miroslav Čangalović, Melanija Bugarinović, baletani Mira Sanjina, Dimitrije Parlić i dr.

Navedena je politička zadaća gostovanja bila vrlo obvezujućaza beogradske umjetnike, hrvatskisu kazališni centri dotad vrlo skromno poznavali njihov rad pa su pripremeza gostovanje bile duge i pomne. Svečanom dočeku umjetnikasu prisustvovali predstavnici narodne vlasti, Partije i masovnih organizacija, odaziv publike na predstavebio je velik. Izvedbe su popraćene afirmativnim napisima u medijima, a novinari su s posebnom pažnjom pratili reakcije publike pri izvođenju djela s folklornim nadahnućemi sadržajem. Tradicijski su idiomiu glazbeno scenskim djelima smatrani jamstvom populističke orijentacije autora te su služili kao argument kako je riječ o narodnoj, odnosno “progresivnoj” umjetnosti.

9


ArenaOperna sezonaZagrebačka operasrpanj 1951. god.

Izvedbama su ravnali Milan Sachs, Mladen Bašić, Berislav Klobučar,u naslovnim su se ulogama predstavili među ostalima Vilma Nožinić,Josip Gostić, Marijana Radev,Vladimir Ruždjak, Tomislav Neralić, Dragutin Bernardić, Noni Žunec,Bianka Dežman, Nada Tončić, Nada Putar itd.

Kvaliteta izvedbi je, uz neke manje zamjerke orkestru i zboru, ocijenjena zadovoljavajućom a odlična je posjećenost dijelom pripisana osmišljenoj marketinškoj promidžbi,koja je obuhvatila čak i bacanje promidžbenih letaka iz zrakoplova.Na rasporedu ove operne sezone nije bilo ni jedne opere ni baleta domaćih autora, iz tog je razloga repertoarna politika sezone ocijenjena neprimjerenom.Uloga samih glazbeno–scenskih uprizorenja u to je vrijeme u velikoj mjeri bila upravo njihova odgojna misija i upoznavanje publike s domaćim repertoarom, pa se njegov izostanak tumačio kao svjesno zapostavljanjei podcjenjivanje domaćeg stvaralaštva te se etiketirao kao pristajanje uz “malograđanske” i “reakcionarne” elemente. (Vjesnik, 14.12.1951.)

10


ArenaOperna sezonaZagrebačka opera i baletlipanj — srpanj 1959.

Izvedbama kojima je ansambl Narodnog kazališta iz Zagreba obilježio 50. godina postojanja ravnali su Mladen Horvat, Demetrij Žebre i Milan Sachs. Naslovne uloge igrali su, među ostalima Noni Žunec, Mirka Klarić, Marijana Radev, Drago Bernardić, Frano Lovrić, Mira Štor, Vladimir Ruždjak, Milka Bertapelle, Piero Filippi, Mica Glavačević i dr.

Unatoč izvedbama na iznimnoj umjetničkoj ravni, festival je, prema ocjenama glazbenih kritičara, u potpunosti razočarao.Tome su doprinijele loše vremenske okolnosti, ali i malobrojna publika na predstavama.Promidžba festivala ocijenjenaje lošom, a cijena ulaznica prevelikom.Za razliku od socrealističkog razdoblja, upoznavanje Puljana odnosno Istrana s kulturnim i umjetničkim dosezima i vrednotama jugoslavenskih opernih kuća u razdoblju samoupravnog socijalizma više nije bila stvarod državnog značaja.Organizacija i financiranje sezona bilo je u velikoj mjeri prepušteno Gradu i njegovim institucijama koje su teško iznalazile način organiziranja i financiranjaskupih glazbeno-scenskih predstava.

11


ArenaOperna sezonaBeogradska opera i baletsrpanj 1964.

Izvedbama opera i baleta ravnali su Dušan Miladinović i Oskar Danona među solistima bili su, među ostalima, Milka Stojanović, Biserka Cvejić, Aleksandar Veselinovići Dušan Popović. U sklopu programapod nazivom Baletna večer, uz Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskog, izvođeno je Licitarsko srce Krešimira Baranovićate Simfonijski triptihon Petra Konjovića.

Izvedba Aide i Nabucca naišlaje kod publike na izvrstan prijemdok je ruska opera ispraćena hladnim aplauzima. Operna je sezona te godine prouzročila goleme financijske gubitke, glazbeno-scenske priredbe iznova je posjetio premali broj publike, marketinška je strana festivala podbacila, nisu tiskani lecii programske knjižice.Neuspjehu je pridonijela i činjenica što organizatori nisu znali statina kraj grupici mladih u parterukoja je zviždala izvođačima i ometala izvedbe. Glazbena je kritika skandal popratila oštrim komentarimaa nekulturno su ponašanje pripisali prodoru zapadnjačke rock kulture čiji je utjecaj predstavljao prijetnju socijalističkim premisama odgoja mladeži:“Mi ne smijemo i nećemoto dozvoliti, jer mi smo naprednai kulturna zajednica, a importirano huliganstvo i tedibojstvo i imitatore bitelsa-žohara ne trebamo jer mi smo za napredak a ne za dekadencu”.(Glas Istre, 10.7.1964.).Unatoč pregnućima da se sezona organizira i u idućoj sezoni, 1965. god., do konca sedamdesetih godina gostovanja opernih kućau pulskoj Areni se ne bilježe.

12


Narodno kazalište PulaOperetne izvedbe1953 /1954

Najave za iznimno bogatu sezonu 1953/54 naglašavalesu prosvjetiteljsku ulogu kazališne kuće:“Narodno kazalište Pula čini okosnicu kulturno-umjetničkog života u gradu.I ne samo to. Njegova ulogaje i ta da širi kazališnu kulturu na cijelom području Istre, među tisućama novih ljudi koji su nakondva decenija tamnovanja dobilimogućnost da gledaju svoje kazališne trupe i realizaciju kazališnih djela, domaćih i stranih, na hrvatskom jeziku...” (Glas Istre, 9.10. 1953.)

Najpopularnije i najviše izvođeno djelo u toj sezoni bilo je upravo glazbeno–scensko: Tijardovićeva opereta “Mala Floramy”.U istoj je sezoni izvođena i Mamzelle Nitouch Florimonda Rongea Hervea. Operete su bile višekratno na programu a priređivale su se i posebne predstave za vojno djelatno osoblje i vojnike, kao i predstave za sindikate, učenike i narodnu omladinu. Demokratizaciji glazbe, uvođenju kulturnih sadržaja u svakodnevni život radnog čovjeka odgovarao je jednostavan, prijemčiv, vedar i optimističan žanr poput operete pa je veza publike s njome prilično brzo i lako uspostavljena.

13


Narodno kazalište PulaOperetna izvedbaAnsambl Narodnog kazališta Pulai prvaci Kazališta Komedija, Zagrebprosinac 1955.

Kalmanova opereta “Kneginja čardaša” ili “Sylva”, kako su je popularno nazivali, jedna je od predstava koje je realizirao pulski operetni ansambl. Naslovne uloge tumačilisu prvaci zagrebačke “Komedije”,dok su se u sporednim ulogama predstavili domaći glumci, Ivan Bibalo,Miljenko Paravić, Dragan Šremfi Marija Vilić Crnobori i L. Mihovilović. Novinski je kritičar izvedbe pohvalio, a posebno je istaknuo vještog dirigenta Marčelju koji je “...lako i bez većih napora vodio uigrani orkestar,da bi se samo ponekad namrštiona grofovski zbor zbog pogrešnogtoga ili nepočinjanja svoje dionice.Čak je i Cigo toplo svirao,bez perike, ukusno odjeven”. (Glas Istre, 16. 12. 1955.)

14


Glavnu kočnicu svestranijem i bržem razvoju glazbenog života u poraću predstavljalo je pomanjkanje školovanih glazbenika svih profila. Nedostajalo ih je u profesionalnim ustanovama, u amaterskoj djelatnosti a ponajviše u prosvjeti.

Glazbeni je odgoj, unatoč jasno postavljenim ciljevima školskih programa, bio ovisan o stručnosti i entuzijazmu pojedinih nastavnika. U nekim je pulskim osnovnim školama situacija bila vrlo zadovoljavajuća. Tako je primjerice koncem pedesetih godinaOŠ “Neven Kirac” posjedovala brojan pjevačkii svirački korpus te je mogla vlastitim snagama prirediti koncert u gradskom kazalištu.Pod vodstvom profesorice glazbenog odgoja Višnje Manasteriotti, učenici Talijanske gimnazije“Livio Bottegaro” početkom pedesetih godina izvodili su dijelove iz opereta.Šezdesetih godina pratimo i bogatu glazbenu aktivnost učenika Gimnazije “Branko Semelić”, na čijimsu koncertima, pod vodstvom Davora Krelje nastupaliorkestar te ženski i mješoviti zbor. Brojne nastupe bilježilisu ženski i mješoviti zbor te tamburaški ansamblUčiteljske škole pod vodstvom Josipa Kaplana i Zlatka Špoljara.

U siječnju 1949. godine, odlukom Gradskog narodnog odbora, u Puli je osnovana i specijalizirana glazbenoobrazovna ustanova – Muzička škola:“Pula je tako po prvi put dobila ne samo javnui besplatnu Muzičku školu nego i školu u kojoj mogu učiti muziku i radnička djeca. Potrebu takve ustanove u gradu gdje ima toliki broj djece bilo bi suvišno isticati, ali treba podvući da je takva ustanova moguća samou socijalističkom društvu gdje školovanje i kulturno uzdizanje nije privilegij jedne klase, nego pravo svakog člana društvene zajednice i dužnost narodnih vlasti je da mu to omoguće.” (Riječki list, 9. 3. 1949).Posebno su aktivni pri ustanovljenju škole bili Dušan Marčelja, Kaća Marčelja, Josip Kaplan, Mira Šibenik, Zlatko Špoljar, Ema Janković, Silvio Ricatto i Višnja Manasteriotti - većinom, u to vrijeme, nastavnici glazbenog odgoja u pulskim i riječkim srednjim školama. Novoustanovljena glazbena škola u počecima je prihvaćala gotovo sve zainteresirane polaznike, vodilo se računa da se glazbeno obrazuju djeca iz radničkih obitelji,kako bi jednake mogućnosti za učenje sviranja imali svi, a ne tek učenici iz bolje situiranih obitelji.Stoga se Gradski narodni odbor obvezao izdvajati sredstva za nabavku instrumenata,koji su se ustupali za vježbanje učenicima koji nisu imali financijskih mogućnosti za kupovinu istih.

Vrlo znakovit bio je izbor instrumenataza koje su se upisani opredjeljivali.

II. GLAZBENO OBRAZOVANJE

15

16

Broj zainteresiranih za sviranje glasovirabio je često čak triput veći od broja učenika koji su se odlučivali za druge instrumente.Unatoč tendencijama poslijeratne kulturne politikeda glazbeno obrazovanje prestane biti tek dio“otmjenog odgoja” imućnijeg dijela stanovništva,očito je među Puljanima, osobito među stanovništvus višim kulturnim standardom, vladalo mišljenjeo učenju glasovira kao sastavnog dijela opće kulture.

U Muzičkoj školi u počecima su predavali svikoji su imali ma kakvo sviračko znanje, sredinom pedesetih i početkom šezdesetih godina bilježimo zapošljavanje novih, obrazovanih nastavnih kadrova.Osniva se Srednja glazbena škola, ustanova dobiva ime po jednom od najzaslužnijih istarskih glazbenika — Ivanu Matetiću Ronjgovu a interes za pohađanje škole stvarai preduvjete za osnivanje visokoškolskog glazbenog studija.

U sklopu Pedagoške akademije, osnovane 1961. godine, u šk. godini 1965/66 otvara se jednopredmetni studij glazbenog odgoja, preteča današnjeg Odjela za glazbu Sveučilišta “Jurja Dobrile”, namijenjen osposobljavanju budućih nastavnika glazbenog odgoja u osnovnim školamate dirigenata kulturno-umjetničkih društava i gradskih glazbi.


Narodno kazališteUčiteljska škola“Viktor Car Emin” koncert učenika2. travanj. 1953.

Nakon 2. svjetskog rata vlast se suočavala s poraznom situacijom u kulturnom nasljeđu: s visokim postotkom nepismenog stanovništvai nerazvijenom školskom mrežom.Stoga je jedan od prioriteta bilo obrazovanje mladih učitelja koji bi svoje znanje posredovali novim generacijama, zapošljavajući se između ostalog na selu gdje je nepismenog stanovništva i/ili žitelja kojisu slabo poznavali hrvatski jezik bilo mnogo. To je bio jedan od razloga što je god. 1948. u Pulu preselila Učiteljska škola “Viktor Car Emin” koja je s radom započelau Opatiji netom nakon završetka rata.

Nastavni program Učiteljske škole vezan uz glazbeni odgojbio je prilično obiman, budućije obrazovala učenike koji su znanje trebali prenositi sljedećim generacijama.Program rada obuhvaćao je predmete poput pripeme za glazbeni odgoju osmogodišnjoj školi, njegovanja glasa, osnove tehnike tamburanja, ugađanja i sviranja lakih melodija na tamburi, rada sa zborom, uvježbavanja dvoglasnog pjevanja, njegovanja sluha, obrade tona, njegovanja muzičkog ritma kod djece itd. Učiteljska je škola priređivala brojne koncerte koji su se pretežito održavali na blagdane: Dan žena, Dan Republike, proslave obljetnica oslobođenja Pule, Dan JNA, Titov rođendan te prigodom raznih drugih protokolarnih priredbi.

17


Atrij franjevačkog samostanaGlazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov”koncert učenika16. lipanj 1964.

Razdoblje nakon 1960-ih godinau bivšoj je državi obilježeno početkom rađanja tzv. humanističkog socijalizma, što pretpostavljai liberalniji odnos prema crkvi.God. 1964. tako bilježimo prvi koncert učenika Muzičke školeu sakralnim prostorima,u atriju Franjevačkog samostana.Na koncertu nastupaju solisti, pijanisti i zbor pod vodstvom Antuna Doličkog.Izvješća novinara s koncerta sadrže pohvale na račun škole koja odgaja naraštaje mladih nastavnika muzičkog odgoja koji se kasnije zapošljavajuu osnovnim školama.U izvješćima s tog koncerta nailazimo na imena učenikakoji su se kasnijeopredijelili za glazbenički poziv.(Jakša Zlatar, Vanja Fažo, Višnja Župančić)

18


Glazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov”Koncert učenika8. travanj 1966.

God. 1966. Muzička je škola desetu obljetnicu osnutka srednje škole obilježila svečanim koncertomkoji je, prema pisanju novinara pokazao“...solidnost nastavnog kadrapri ovoj školi i talent nekih učenika koji mogu, uz marljivo konstantno vježbanje, a pod stručnim nadzorom svojih nastavnika postići sigurnu muzičku karijeru”.(Glas Istre, 15. 4. 1966.)

U toj školskoj godini mjesto ravnatelja škole te vodstvo ženskog zbora i đačkog komornog orkestra preuzeo je Slavko Zlatić, dotadašnji redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na koncertu je Zlatić održao prigodno kratko predavanjeo životu i djelu Ivana Matetića Ronjgova, skladatelja po kojem je škola dobila ime, a koji je čitav svoj život posvetio promicanju istarske tradicijske glazbe i očuvanju kulturne baštine. Prigodni su govori bili sastavni dio mnogih kulturnih događanja u to doba, glazbenu je umjetnost radnicima valjalo pojasniti,podučiti ih, kako bi je smatrali bliskom i dostupnom.

19


Kulturno-umjetnička djelatnost Puljana vezanauz glazbu u prvim poratnim godinama provodilase kroz sindikalne organizacije, a realiziralase u radu pjevačkih zborova, orkestara i folklornih grupa. Čitavim je masovnim radom rukovodio Agitpropkoji je putem rukovoditelja kulturno-prosvjetnih ustanova vodio računa o “provođenju partijske linije”.

U rujnu 1948. godine osnovan je Savez kulturno prosvjetnih društava za grad i kotar Pulu.Smjernice njegova budućeg rada na osnivačkoj je skupštini iznio instruktor za narodno prosvjećivanje za grad Pulu, Josip Rojnić: “Da bi rad što bolje uspijevao, potrebno je birati programe. Programi treba da odgovaraju duhu sadašnjice. Moraju biti ideološko-kulturni ili potpuno umjetnički. Cilj je njegovati ljubav i bratstvo međunarodima i revolucionarni duh Marksai Engelsa, Lenjina i Staljina”.

Pod okriljem Saveza djelovala su brojna kulturno-umjetnička društva. Njihov je zadatak bio umjetnički odgoj radnika, namještenika, djece i omladine te brigao daljnjem školovanju radnika koji su se istaknuli svojim talentom u pojedinim granama umjetnosti.Član društva nije mogao postati nitko tko se “teško ogriješio o interese radničkog klasnog pokreta ili interese NOB”. U lipnju 1948. godine osnovano je Radničko kulturno-umjetničko društvo (dalje: RKUD) “Bratstvo i jedinstvo”, koje je pod svoje okrilje okupilo brojne gradske glazbene sekcije. Društvo se predstavljalo na različitim priredbama izvodeći masovne pjesme te djela domaćih skladatelja.

Ubrzo se (1950. i 1951. god.) osnivaju i dva

najznačajnija pulska kulturno -umjetnička društva,čija se bogata i razgranata djelatnost održala do danas — RKUD “Lino Mariani” — SACO “Lino Mariani” i Zbor “Matko Brajša Rašan”. Tijekom pedesetih godina zborovi gostuju u brojnim istarskim selima i gradovima, odlaze na turneje po republikama i pokrajinama bivše države.Uz to, sudjeluju u proslavama državnih blagdana,uveličavaju protokolarna zbivanja i razne svečaneakademije, priređuju dobrotvorne koncerte, nastupe namijenjene kolektivima radnih organizacija i pripadnicima jedinica pulskog garnizona, nastupaju na državnim smotramai festivalima, dobivaju brojne nagrade i priznanja te tako postaju sve značajnijim kulturnim činiteljima grada.

Godine 1959, s ciljem širenja kulturno-umjetničke

djelatnosti među mladima i ispunjavanja njihovog slobodnog vremena korisnim sadržajima, prosvjećivanja radnih kolektiva, seoskog stanovništva i organiziranja javnih nastupaza građanstvo te izobrazbe mladih u duhu socijalističke ideologije, osniva se Omladinsko kulturno umjetničko društvo “Istra”. Pod njegovim okriljem djeluju folklorna

20

III. KULTURNO-UMJETNIČKA DJELATNOST

21

i dramska sekcija, sekcija tamburaša, pionirski pjevački zbor, sekcija gitarista, sekcija solo pjevača te najvažnijai najbrojnija — sekcija harmonikaša. Harmonikaši OKUD-a “Istre” svojim ozbiljnim i vrijednim radom afirmiraju harmonikukao koncertni instrument koji s vremenom postaje sve popularniji.

U prvim poratnim godinama vidljiv je izostanak

većeg umjetničkog diskursa. Sažete i izvođačkine odveć zahtjevne forme progovarale su o temamavezanim uz radništvo, razna politička događanjai narodnooslobodilačku borbu.Početkom pedesetih se javljaju pozitivni pomacikoji će se u budućnosti pokazati značajnima – osnivaju se kulturno-umjetnička društva čija će repertoarna politika proširiti dotadašnje izvođačke obzorei putem kojih će Puljani upoznati brojnakvalitetna glazbena ostvarenjadomaćih i inozemnih autora.Kulturni će amaterizam pridonijeti i glazbenom stvaralaštvu te uroditi djelima značajnijeg umjetničkog dometa.


Narodno kazalište SmotraSavez kulturno-prosvjetnih društava8. i 9. travanj 1950.

Smotru na kojoj je nastupio velik broj izvođača glazbena kronika ocijenila je vrlo dobrom. Posebno je istaknuta činjenica da se na sudjelovanje nisu odazvala samo kulturno-umjetnička društva iz škola i drugih kulturnih ustanova već i iz radnih kolektiva. Pohvaljeni su tako radnici brodogradilišta i trikotaže, a drugimsu tvornicama, poput cementarei tvornice lokota novinari pripisali zanemarivanje kulturno-umjetničke aktivnosti.Zabilježeno je i da je organizacija

smotre bila izrazito manjkava, odnosno gotovo nepostojeća, te da prosudbena komisija na koncu nije ni donijela odluku koje se od kulturno-umjetničkih društava koji su se predstavili publici pokazalo najuspješnijim.

22


Istarsko narodno kazalište Koncert OKUD-a “Istra”20. ožujak 1960.

Harmonikaši pulskog OKUD-a “Istra” u ožujku 1960. priredilisu prvi samostalni koncert s 22 točke, na kojemu su nastupili pionirskii omladinski orkestar, kvinteti, kvarteti, dueti i solisti.U gradu je njihov nastup izazvao veliko zanimanje. Razloge tolikom interesuza sviranje harmonike svakako valja tražiti u samoj strukturi stanovništva, jer je Pula nakon rata postala vojno središte te je obzirom na migracije stanovništva činila“Jugoslaviju u malom”.

U njoj su živjeli građani doseljeni iz republika i pokrajina u kojimaje harmonika bila popularno glazbalo za zabavu a i u samoj je Istrimeđu domicilnim, pretežito ruralnim stanovništvom postojala kultura sviranja na dijatonskim harmonikama, popularnim triještinama.Razlozi zbog kojih se harmonika afirmirala kao “ozbiljnoglazbeni” instrument s vremenom su od utilitarnih prerasli u imanentno umjetničke. Harmonika je postala važan dio kulturnog identiteta Pule te poveznica putem koje su se razmjenjivala iskustva u pedagoškom radu, stvaralaštvu i reproduktivnoj umjetnosti.

23


RKUD “Matko Brajša Rašan” Koncert zbora i solista14. ožujak 1964.

Autor novinske kritike ocijenioje ovaj nastup zbora skladnimi muzikalnim, no ujednoje sa žaljenjem konstatirao da koncert nije privukao odveć brojnu publiku.Predložio je stoga da se koncert priredi za omladinu i radničke kolektive kako bi RKUD “Matko Brajša Rašan” dobio zasluženu moralnu podršku.

U repertoaru zbora posebnosu mjesto zauzimale masovne pjesme sadržajem vezane uz NOB,uz poslijeratnu izgradnju, posvećene veličanju partije i njenih idealate revolucionarnog, borbenog duha naroda.Međutim gotovo od samih početaka, repertoarni su ciljevi Brajšanaca bili visoki. S vremenom se izvođačka politika udaljila od funkcionalizma i socrealističkih sadržaja.Zbor je njegovao specifičniglazbeni izraz istarskog poluotoka,utkan u djela domicilnih skladatelja, trudećise da taj izraz pronađe relevantno mjesto u riznici jugoslavenskog glazbenog stvaralaštva.Unatoč tomu što je repertoar nastupa ovog zbora uvijek bio brižljivo sastavljen, kritičarje na redoslijed izvedenih točaka na ovome koncertu imao primjedbu.Zasmetalo mu je što su se među opernim arijama i šaljivim pjesmama našle i masovne pjesme — kompozicije “Na Sutjesci” i “Jugoslaviji”.

24


Istarsko narodno kazalište Koncert OKUD-a “Istra”23. ožujak 1965.

Godine 1965. na godišnjem se koncertu OKUD-a “Istra” po prvi put uz harmonikaše predstavio tamburaški sastav uz gitariste i veliki pionirski zbor.Novine su pisale kakoje po izboru repertoara“...koncert pokazao da stručnikadar u ovom društvu poznaje principe muzičke pedagogije jer su sva djela idealno raspoređena i prema uzrastu i prema znanju mladih izvođača.”Posebno je pohvaljenošto su na repertoaru biladjela s folklornom inspiracijom (Gotovac, Baranović, Binički):“... šteta je što harmonikaška literatura nije bogatija i našim melosom i djelima naših kompozitora.No može se vjerovati da će razvoj harmonike ponukati jugoslavenske kompozitore da pruže veći brojvrijednih djela za ovaj masovni,a u svakom pogledu prikladni instrument.”(Glas Istre, 2. 4. 1965.)Unatoč tomu što velik broj ljubitelja ozbiljne glazbe, kao i glazbenika profesionalaca, nije harmonici pridavao gotovo nikakvu važnostosim kao instrumentu za zabavu,počelo se uviđati kako to glazbalo skladateljima pruža određene mogućnosti i poticaje za radpa je s vremenom literatura posvećena tom instrumentu postajala sve veća.Smatralo se također kako harmonika može postati i određenim zaštitnim znakom nove, jugoslavenske kulture:“Nije harmonika više samo neki instrument za razonodu, zgodanza pratnju raznih plesova,vrlo često nezdravog iživljavanja, ona postaje muzički instrumento kojem treba ozbiljno voditi računa i putem ovog instrumenta odgajati našu mladu i zanosnu generaciju”.(Glas Istre, 8.5.1964.)

25


U prvim se poratnim godinama posebna pozornost posvećivala organizaciji koncertnih zbivanja i njihovoj popularizaciji. U to se vrijeme doista iskreno vjerovalo da će, uz promišljeni agitacijsko-prosvjetiteljski rad,u skoroj budućnosti radnici posjećivati koncertne programe. Pokazalo se, međutim, da je taj cilj teško ostvariv. Radništvo je bilo prilično nezainteresirano za bavljenje glazbom, siromašniji slojevi na to nisu bili naviknuti niti za to školovani a postojeća je publika, unatoč svemušto su dežurni ideolozi poduzimali, bila naklonjenija popularnim melodijama Verdija i Puccinija od repertoara čiji je sadržaj bio vezan uz naše, opće i tipično. Izvodilaštvo, kao i skromno stvaralaštvo, u tim godinama bilo je ideologizirano i politički tendenciozno,što nije bilo osobito poticajno za stjecanje nove publike, a na udaru su se našle sve nove forme kulturnog stvaralaštva koje su dolazile sa Zapada, što je također vjerojatno određenom broju građana bilo odbojno.

Nakon što je socijalistički realizam prestao biti službeno važeći stvaralački pravac u umjetnosti, kulturni je sektor prepušten znatnim dijelom kulturnim radnicima a ideološke kontrole, iako su i dalje postojale, puno su rjeđe rezultirale restrikcijama.Vrijednosne ljestvice koje je određivala prethodna socijalna, politička i kulturna praksa, NOB i revolucija,sve su manje zadovoljavale glazbene stvaratelje, izvoditelje i konzumente. Sve je to imalo povoljne učinke na pulski glazbeni život: koncertnih je inicijativa bilo sve više.

U nekoliko je navrata u Puli osnivan orkestarkoji je djelovao kraće vrijeme. Ambicije o stalnom, profesionalnom orkestru u to vrijeme nisu mogle biti ostvarene, u gradu je živio vrlo mali broj profesionalnih glazbenika. Oni koji su u gradu djelovali za vrijeme talijanske vladavine, ionako malobrojni, uglavnomsu nakon rata otišli iz Pule. Oni koji su ostali nisu ostavili većeg traga, možda i stoga što nisu bili dovoljno podobni, ili su se sami, razočarani potezima nove vlasti, povukli u izolaciju. Za ustanovljenje profesionalnog orkestra nije bilo ni potrebnih kadrova ni financijskih mogućnosti pa su članove orkestara činili vojni glazbenici, nastavnici i učenici Muzičke škole ili pak amateri, zaposleni u tvornicama i drugim gradskim tvrtkama.

U pedesetim je godinama osnovana Gradska

glazba, u šezdesetima je pod njezinim okriljem formiran i Puhači orkestar.

S ciljem stvaranja planskog koncepta razvoja glazbenog života i svestranog razvijanja glazbene kulture te propagiranja glazbe u najširim slojevima naroda 1957. god. osnovano je “Društvo prijatelja muzike”a nedugo zatim Koncertna poslovnica za Istru

26

IV. KONCERTNA DJELATNOST

27

koja je imala skrbiti za organiziranje koncerata i festivala, popularizaciju domaćih glazbenih djela i autora putem novinskih članaka, predavanja, javnih diskusija itd.

Dio aktivnosti Koncertne poslovnice vrlo je uspješno od 1964. god. preuzela nova organizacija: pulska podružnica Muzičke omladine. Njezini su ciljevi bili animacija glazbenih umjetnika, skladatelja, glazbenih pisaca i pedagoga, njihovih stručnih udruženja i ustanova, koji su imalina dobrovoljnoj osnovi sudjelovati u organizaciji koncerata po školama, klubovima omladine, u tvornicama i domovima kulture, namijenjenih mladim slušateljima.Ukratko, njihova je misija bilo svestrano širenjezanimanja za glazbu i glazbena pitanja. Njihovim trudom Puljani su upoznali brojne umjetnike iz čitave Jugoslavije i inozemstva.


Narodno kazalištePrvi koncert Simfonijskog orkestra22. svibnja 1953.

Bašta doma JNAKoncert Simfonijskog orkestra1. lipanj 1953.

Orkestar osnovan za potrebe operetnog ansambla svoj je prvi cjelovečernji koncert prirediou svibnju 1953. god, pod dirigentskim vodstvom Dušana Marčelje.Nakon dva mjeseca pripreme, 40 članova, predstavilo se programom sastavljenim od djela Mendelssohna, Schuberta, Saint-Seansa, Gounoda i Čajkovskog.“Odavno se u Pulskom kazalištu ne pamti, da su izvođači obasuti cvijećemiz publike. A ovoga puta se to dogodilo. Orkestar je pokazao solidne kvalitete i sposobnosti reproduciranja ozbiljne

simfonijske muzike, pisali su novinari koji su sa žaljenjem zabilježilida je koncertu prisustvovalo manjeod 250 slušatelja.(La Voce del Popolo, 27. 5. 1953., Glas Istre, 30. 5 1953.)

Objektivno je to, međutim,s obzirom na situaciju u kulturnom životu, bio prilično velik broj posjetitelja. Opis negativnih tendencija od strane glazbenih kritičarabio je zapravo oblik stimulacije umjetničkog života.Kritike nisu nikad bile osobno usmjerene, nisu imale namjeru ostvarivanja individualnih ciljevaveć je njihova namjera bila poboljšanje situacije u glazbenom životu grada.Novinarska je misija bila poticanje na posjete kulturnim događanjimaa njihov pristup prosvjetiteljski,pa je pohvaljena i korisna inicijativa

28


29

organizatora da se prisutnima na ovom koncertu, prije izvođenja svake pojedine točke daju kratka objašnjenja o skladateljima i djelima na programu kako bi se omogućilo uspostavljanje prisnijeg kontakta između publike i izvođača.

Ubrzo nakon prvog nastupa orkestar je, osim u kazalištu, počeo priređivati koncerte i u drugim prostorima.Tako se primjerice nakon inauguracije po drugi put predstavio u bašti Doma JNA, a osim cjelovečernjih koncerata, orkestar je nastupao i na raznim protokolarnim događanjima, proslavama i obilježavanjima raznih političkih blagdana, uz pjevačke zborove i druge sastave koji su djelovali unutar pulskih KUD-ova. Orkestar je prekinuo s radom nakon gašenja operetnog ansambla a ponovni pokušaj njegova ustanovljenja uslijedio je 1959. god.


Narodno kazališteVokalno instrumentalni koncert KPD-a“Matko Brajša Rašan” i Gradskog orkestra9. lipanj 1953.

Za kontinuirani rad Gradskog orkestra u Puli, kao ni u prijašnjim vremenima i u onima koje će uslijediti, nije bilo odgovarajućih uvjeta, glazbenici nisu bili stimulirani za sudjelovanje, a grad nije imao dovoljno sredstava da ga financijski podupre. U vrijeme djelovanja, često je priređivao koncerte u suradnjis kulturno– umjetničkim društvima.Budući da profesionalizacijaglazbenog života nije uspjela doseći željeni stupanj koji bi omogućio reprezentativno izvođenje složenijih glazbenih djela, glazbeni je život gotovou cjelini bio rezultat pregnućai dometa svih gradskih glazbenihsnaga, školovanih glazbenika i amatera.Jedna od specifičnosti glazbenog života bilo je i ispreplitanje profesionalizma i amaterizma, prožimanje djelovanja svih žitelja grada koji su se bavili glazbom.

30


Dom mladihKoncert Simfonijskog orkestra Doma mladihveljača 1964.

U ovom, jednom od brojnih pokušaja da se u Puli osnuje Simfonijski orkestar, sudjelovalisu učenici i nastavnici Muzičke škole, vojni muzičari i gradski glazbenici amateri. Bila je to i dirigentska inauguracija mladog maestra Nella Milottija, njegovo prvo ravnanje cjelovečernjim simfonijskim koncertom. Te je večeri praizvedena i njegova skladba “La Riva” — “Obala”, završni rad na drugoj godini studija kompozicijena Muzičkoj akademiji u Ljubljanite ujedno i prvo Milottijevo djelo pisano za simfonijski orkestar. Kvaliteta izvedbe ocijenjena jevisokom, a posebno su pohvaljenisvirači koji su se u orkestruangažirali iz entuzijazma i ljubavi prema glazbi te bez financijske naknade.

31


Zbog stalne potrebe “borbe protiv reakcionarnihi kontrarevolucionarnih shvaćanja snaga starog društva”u poraću su se na području čitave bivše državena udaru našle sve nove forme kulturnog stvaralaštvakoje su se razvijale na Zapadu.Tako je primjerice i jazz glazba često u medijima proglašavana izrazom malograđanštine i antikulture.

Pedesetih godina u Puli dolazi do snažne popularizacije zabavne glazbe. Na nekoliko se lokacija u gradu večernjim satima održavaju “plesnjaci” na kojima glazbene grupe uživo izvode poznate melodije. Posebno su popularne pjesme sa “Sanrema”, no ubrzo mu počinje konkurirati festival “Opatija”, smišljen kao nacionalni pandan sveprisutnom Festivalu talijanske kancone. U kazalištu, bašti Doma JNA i u drugim koncertnim prostorima održavaju se natjecanja pulskih pjevača amatera, u Areni se priređuju veliki koncerti na kojima često zajedno nastupaju popularni izvođači različitih glazbenih žanrova — “narodnjaci” i “zabavnjaci” iz svih republika i pokrajina.

Godine 1959. uz pomoć Općinskog prosvjetnog vijeća, Društva prijatelja muzike i Koncertne poslovnice,a na inicijativu Stanka Mihovilića, osniva se i zabavno-glazbeni orkestar “Pula” u kojem sudjeluje desetak pjevača i pedesetak svirača. Bilježi se, među ostalim, i postojanje jazz ansambla, pod vodstvom kapelnika vojne muzike Augusta Putareka. God. 1964. osniva se pulska podružnica Udruženja muzičara zabavne i narodne glazbe, čija je zadaća organizacija zabavnoglazbenih događanja te odabir izvođača.

Prva polovina šezdesetih godina jest i razdobljesve jačeg prodora rock glazbe s kojom se Puljani upoznaju putem ploča uvezenih iz inozemstva te inozemnih radio postaja, te kasnije, putem koncerata domaćih rock skupina. U medijima se njihovi nastupi uglavnom ignorirajuili prate sa zgražanjem, rock'n'roll se opisuje kao glazba“...bez odgojnog karaktera koja nije u skladu s formiranjem kompletnih ličnosti socijalističkog čovjeka”.Bez obzira na neodobravanje kulturnog establišmentai unatoč medijskom bojkotu, lakoglazbene note na plesnjacima sve češće zamjenjuje “glazba na struju”, koju vještijii snalažljiviji sastavi “skidaju”s top lista Radija Luksemburg.

Nakon otvaranja Radio Pule, kao podružnice

Radio Televizije Zagreb, ljubitelji glazbe i putem radijskih programa dobivaju informacije o novinama vezanim uz zabavnu glazbu s područja čitave Jugoslavije te, u nešto manjoj mjeri, iz inozemstva.

V. POPULARNA GLAZBA

32

Istarsko narodno kazalište Koncert grupe “Bijele strijele”3. veljače 1963.

Band koji je u počecima svirao obrade Beatlesa, Shadowsa i drugih popularnih pop idola, te je 1963. godine snimio prvu ploču s vlastitim pjesmama.

Njihov EP koji je sadržavao tri glazbena broja, bio je prvi pravi beat nosač zvuka u Jugoslaviji.Odaziv na koncert u Puli bio je velik, a prema pisanju novinara gledateljisu na njihov nastup različito reagirali. Mladež je uglavnom koncertom bila zadovoljna, a starija publika suzdržana. Zanimljivo je i da je nastup “Bijelih strijela” iskoristila tvornica Podravka i u reklamne svrhe podijelila nekoliko paketa svojih proizvoda.

33

V. POPULARNA GLAZBA

Dom JNA Koncert zabavnih melodija i pjesama5. studenog 1963.

Na ovom koncertu natjecateljskog karaktera predstavila su se dva sedmočlana zabavna orkestra kojasu djelovala unutar Orkestra JNA.Uz njih su nastupili i poznati pulski pjevači zabavnih melodija.Stručni žiri i žiri publike imali su zadatak odrediti koji će od dva garnizonska sastava predstavljati Puluna predstojećem natjecanju vojnih glazbenika splitske oblasti.Zadatak orkestara bila je izvedba šest melodija različitog melodijskogi ritmičkog izraza a oba žirija

glasovala su za sastav Marka Malpereu kojem su svirali Anton Horvat,Branko Biščan, Ante Rumora, Đorđe Munda, Franjo Ledinski i Đuro Budisavljević.

34

V. POPULARNA GLAZBA

Dvorana kina BeogradGitarijada8. studenog 1965.

Ljubitelji rocka u Puli šezdesetihsu se godina većinom dijelilina one koji su slušali Logaritmei na pristaše Satelita, što je između ostalog rezultiralo i skandalom koji je šokirao gradsku javnost.Publika je tijekom gitarijadeu kinu Beograd 1965. galamila, vrištalai zviždala, udarala o različite metalne ploče i poklopce, vrtila čegrtaljkama a dvojica su posjetitelja puhalau trubu i rog.Sve je završilo međusobnim gađanjem glazbenika na bini krumpirima, jabukama, bananama, jajimai drugim predmetima u čemusu prednjačili fanovi navedenih grupa.Repertoar bandova bio je sastavljen od raznih inozemnih hitova,a ovisio je i o instrumentima kojima su sastavi raspolagali,a koji su bili većinom kućne izrade.

35

V. POPULARNA GLAZBA

Dom JNAVeče narodnih pjesama16. studenog 1965.

Usporedo sa zabavnom glazbomi prodorom rock glazbe, u Pulije vrlo popularna bila i narodna glazba, posebice među pripadnicima vojske,pa su u gradu često gostovale poznate i manje poznati folk izvođači. Iako su njihovi nastupi bili dobro posjećeni, mediji tim koncertima nisu pridavali veliku pozornost,o njima se pisalo rijetko i sporadično, uglavnom onda kada bi njihovi nastupi bili vezani uz neki državni blagdan ili neko političko događanje.

36

V. POPULARNA GLAZBA

Udruženje muzičaraTečaj sviranja instrumenata i pozivna audiciju za natjecanje mladih pjevača1966. god.

Popularizacijom zabavne glazbei razvojem turizma, šezdesetih se godina zabavna glazba počinje izvoditina terasama brojnih hotela i restorana, a “gaže” često sviraju pojedincibez pjevačkog i sviračkog znanja, katkada i bez sluha. Kako bi se uvela kontrola u taj glazbeni žanr, 1964. god.u Puli se osniva samoupravna organizacija, pulska podružnica Udruženja muzičara zabavne i narodne glazbe,čija je zadaća arbitraža nad time gdjei tko smije imati pravo javnog nastupa,s obzirom na talent i obrazovanje:“...principi našeg društvenoguređenja su već tako iskristalizirani da su davno uklonjene sumnje i prepreke u našem razvoju: proizvodnja mora biti u rukama svojih neposrednih proizvođača i mora koristiti čitavoj zajednici.Nadalje svatko mora biti na svom odgovarajućem radnom mjestuda bi se proces proizvodnje mogao normalno odvijati i da bi mogao čitav društveni aparat efikasno funkcionirati. Ti isti principi se sada rigorozno primjenjuju i u oblasti muzikejer je sazrelo vrijeme da se nad proizvođačima muzike protegne društvena kontrola i da sami muzičari uzmuu svoje ruke proizvodnju muzike.”(Glas Istre, 3. 7. 1964).U nadležnosti udruženja je i organizacija različitih glazbenih tečajevate natjecanja, smotri i gitarijada

37

V. POPULARNA GLAZBA

ArenaGitarijada5. kolovoza 1966.

Prema pisanju novinara, čak je 8000 ljudi bodrilo svoje ljubimce na koncertu kojeg su organizirali pulska Koncertna poslovnica i Udruženje muzičara.U Areni je nastupilo devet sastava koji su to ljeto svirali “gaže” na istarskoj rivijeri. Naoružani transparentima, čegrtaljkama, zvonima pa čak i raketama gledatelji su se podijelili na nekoliko tabora koji su se tijekom koncerta gađali drvenim palicama. Prvu nagradu je striučni žiri, kojeg suw činili Dario Otavijani iz Rijeke, Bogoljub Srebrić iz Pulei dirigent limene glazbe Davor Kreljaiz Pule, dodijelio Siluetama iz Beograda, dok se publika odlučila za pulske Logaritme

38

V. POPULARNA GLAZBA

ORGANIZATORI:Sveučilište Jurja Dobrile u PuliCentar za kulturološka i povijesnaistraživanja socijalizmai Sveučilišna knjižnica

AUTORICA IZLOŽBE I TEKSTOVA:Lada Duraković

STRUČNI SURADNIK I SAVJETNIK:Boris Koroman

TEHNIČKA REALIZACIJA: Monika Petrović i Sonja Brhanić

VIZUALNI IDENTITET: Lana Cavar i Narcisa Vukojević

DIZAJN I PRIJELOM KATALOGA: Vanessa Šerka

U suradnji s Arheološkim muzejem Istre i Puhačkim orkestrom grada Pule

IZDAVAČ:Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

ZA IZDAVAČA:prof.dr.sc. Robert Matijašić

NAKLADA:20 primjeraka

CeKaPISarnica, br.1

HVALA:Tijani Barbić Domazet,Darku Komši,Tatjani Bradari,Andrei Sardozi Mladenu Bačiću

CIP - Katalogizacija u publikacijiSveučilišna knjižnica u Puli

UDK 78(497.5 Pula)“1948/1966”(083.824)

DURAKOVIĆ, LadaGlazba narodu! : pulski glazbeni

život na plakatima od 1948. do 1966./<autorica tekstova Lada Duraković>.-Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2013.

Katalog izložbe.

ISBN 978-953-7498-60-3

Documents

GLAZBA NARODU! PULSKI GLAZBENI ŽIVOT NA PLAKATIMA OD …ipd-ssi.hr/Izlozbe/Glazba narodu/Izlozba Glazba narodu.pdf · U Puli je za takve programe postojao idealan prostor – Amfiteatar