GLOBALIZACIJA I NOVA EKONOMIJA - staro.rifin. · PDF fileVladimir Veselica1 UDK 330.16 Izvorni znanstveni rad GLOBALIZACIJA I NOVA EKONOMIJA SA”ETAK Svijet se nalazi u velikim i

Vladimir Veselica1

UDK 330.16

Izvorni znanstveni rad

GLOBALIZACIJA I NOVA EKONOMIJA

SA�ETAK

Svijet se nalazi u velikim i brzim promjenama što otvara polje novih

refleksija i pogleda. Nastaje nova era, jedan novi tip ekonomije –

nova ekonomija, ukljuèujuæi tu i globalizaciju koja modificira naše

odnose u vremenu, prostoru, društvu. Globalizacija

(mondijalizacija) svijeta krajem 20. stoljeæa realizira se nejednako,

iako je veæ duboko promijenila okolinu, geopolitièke i geoekonomske

odnose. Kreira se nova ekonomija koja stubokom mijenja naše

obzore, renovelira analize i pristupe. Otvara se pribli�avanje

«makroekonomije» novom izrazu «nova ekonomija». Globalizacija

mijenja uvjete rasta, svjetsku vladavinu i principe djelovanja

centralnih banaka.

Dobra koja se oèekuju od nove ekonomije jesu: br�i rast, povratak

pune zaposlenosti, pojava novih proizvoda i usluga, odsutnost

inflacije i èvrsta monetarna politika. Nova ekonomija implicira

uvjete da bi se od nje ostvarile koristi, a to se posebno odnosi na:

akumulaciju kapitala, raspolo�ivost va�nih resursa, kvalitetne radne

23

1 Prof., dr., sc. Vladimir Veselica , redoviti profesor, Ekonomski fakultet Zagreb

snage i sl. Nova ekonomija nala�e i novu metodologiju rješavanja

problema kako na razini pojedinih nacionalnih ekonomija,

integracija i koncentracija, tako i na razini cijelog svijeta. Gotovo svi

problemi koji imaju svjetsku dimenziju postali su globalni, a to se

posebno odnosi na: financije i ekonomiku razmjene, okolinu, tehniku,

komunikacije, publicitet, kulturu, politiku i sl. Globalizacija je

prisutna u svim domenama ljudskog djelovanja. U tom kontekstu

globalizacija ne obuhvaæa samo globalizaciju tr�išta, nego ona svoje

korijene nalazi u projektu modernizacije i stvaranja racionalnog

društva. Pogrešno bi bilo misliti da su ekonomske forme jedine, one

èesto nisu ni najodluènije, iako ekonomska pitanja èine srce

meðunarodnih odnosa.

Svijet danas karakteriziraju procesi intenzivne kapitalizacije, tj. rast

kapitala po glavi stanovnika, što postaje odluèujuæi èimbenik

razvoja. Tome treba pridodati inovativne tehnologije. Posebnu

va�nost dobiva indikator ekonomske vitalnosti koja prouzrokuje

procese stvaranja nove karte svijeta. Uz pozitivne procese nastaju i

negativne pojave, što se prije svega odnosi na ekonomsku

nejednakost, tako da globalizacija nije razriješila krucijalno pitanje

odnosa bogatih i siromašnih. Sve to skupa zaslu�uje posebnu

pozornost i suptilna istra�ivanja koja æe omoguæiti i korespondentne

odgovore glede aktualne gospodarske, socijalne i politièke svjetske

zbilje.

Kljuène rijeèi: globalizacija, nova ekonomija, informacija,

geopolitika, geoekonomija, oksidantalizacija, uniformizacija, Zapad,

makroekonomija, uvjeti rasta, svjetska vladavina, karta svijeta,

liberalizam, neoliberalizam, regulacija, deregulacija, akumulacija

kapitala, ekonomska nejednakost, fordistièki model, dr�ava-nacija,

planetarno selo, multinacionalne kompanije, transnacionalizacija

poduzeæa, financijski derivati, komercijalne transakcije,

multinacionalna ekonomija, oligopolistièki karakter, Washingtonski

konsenzus, mre�a, hollow corporations, virtual firms, akvizicija,

fuzija, egzacerbacija, financijski baloni, rekuperacija, ekonomska

vitalnost, društveni bruto-proizvod, dohodak, dr�ava blagostanja

(Welfare State), Sjever-Jug, du�nièka kriza, apatridni dolari, dug,

trijalizam, elektronièko poslovanje.

24V. VESELICA : Globalizacija i nova ekonomija

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 23 - 61 (2003) www.rifin.com

1. Uvod

Svijet se danas nalazi u velikim, brzim i punim mutacijama.Intenzivno se odvija proces liberalizacije ekonomske razmjene,otvaranja i slabljenja uloge dr�avnih granica, znakovito se odvijaproces internacionalizacije poduzeæa, odigrava se proces odricanja irelativiziranja suvereniteta dr�ava, stavljajuæi danas ekonomskifaktor u polo�aj i funkciju srca meðunarodnih svekolikih odnosa.Otvara se polje novih pogleda i refleksija, u kojima sheme klasiènihkonflikata izmeðu razvijenih dr�ava, nemaju onu formu i vrijednostkao nekada. Cilj politika nije, zaista, više kontrola teritorija negostjecanja nadmoæi u znanju i tehnologijama buduænosti. Ta evolucijaotvara jednu novu eru, jedan novi tip ekonomije, ukljuèujuæi tu iglobalizaciju, koja modificira naše odnose u vremenu, prostoru,društvu. S kompjutorom i uspostavljanjem njegove mre�enematerijalni faktor - informacija – preuzima glavnu ulogu odnosnozamjenu energije, kao motora razvoja. Nastaju svekolike višeslojnepromjene koje zahvaæaju sve sfere našega �ivota. Stvara se i novivokabular – neologizmi. Dolazi do odisejade u svemiru u 21.stoljeæu, koja se ne odnosi na planete nego na umjetne satelite, brojnemre�e, financijska tr�išta i velika poduzeæa.

Globalizacija (mondijalizacija) svijeta krajem 20. stoljeæa, koja serealizira parcijalno i nejednako, veæ je duboko promijenila našusvakodnevnu okolinu, kao i geopolitièke i geoekonomske odnose.Kreira se nova ekonomija koja stubokom mijenja naše obzore,renovelira analize i pristupe. Pri tome je potrebno posebno uzeti uobzir obrazovanje koje nam je veæ donio prvi val najavljenerevolucije. Ekonomija se ne mo�e promatrati separatno u odnosu nadimenzije: tehnièke, socijalne, kulturne. Uspostavljaju se novitemelji ekonomije, novi modeli ekonomskog rasta koje trebarasvijetliti, a što u stvari odra�ava inovativnu sintagmu: novaekonomija.

Termin globalizacija, kao najuèestalija rijeè danas, ušla je usvakodnevni jezik i oznaèava kontekstualno, bez presedana,podreðivanje naèina �ivota moæi tr�išta. Iza novih vanjština (oblika)simboliziranim s uspjehom spektakularnih tehnologija, kao što suinformacijska struktura, otkriva se pokret, veæ više stoljeæa, kojioblikuje oksidantalizaciju (pozapadnjenje) i uniformizaciju planeta.Potrebno je odrediti mjeru izazova u kojoj se konfrontira humanizamna pragu 21. stoljeæa i istra�iti egzaktno procese i temeljnu



ambivalenciju njegovoga glavnog povijesnog faktora: ZAPADA.Sigurno je da izraz globalizacija nije jednostavan; on je ujedno dostafluidan odnosno inegzaktan, ako podrazumijevamo da sve ono štoznamo o prošlosti, dakle, akumulirano znanje, ne mo�e više slu�iti(biti korisno), da je sve ono što znamo o mehanizmima ekonomijepostalo opsoletno. Prednost je biti u duhu vremena i izraziti glavnefenomene: tehnološke, ekonomske i politièke u cjelini, mijenjati našesvakodnevno okru�enje, kao i geopolitièke odnose.

Otvara se pribli�avanje «makroekonomije» novom izrazu: «novaekonomija» u jednom teoretskom i povijesnom okviru, a naroèito ukontekstu nerazdvojivosti globalizacije od svih promjena: uvjetirasta, svjetska vladavina, principi djelovanja centralnih (notnih)banaka, nova karte svijeta koja pokazuje diferencijalnepotencijale rasta.

Upitno je zašto naši «odgovorni politièari» nastavljaju misliti ivladaju se prema zastarjelim koncepcijama; oni ustraju u vjerovanjuu ireverzibilnost i univerzalnost jednog sistema koji se predstavljaliberalnim. Svatko, bez obzira je li lijeva ili desna opcija, primjenjujei nudi iste recepte: deregulacija, podreðivanje tr�išnim zakonima,prekomjerni produktivizam. Za vrijeme konjunkture burze plamte,privredni rast se vraæa, nezaposlenost regresira. U recesijskom dolusituacija nije nimalo idilièna. Naime, nema stabla koje èuva šumu jerliberalna odnosno neoliberalna doktrina kao ideologijsko-politièkamatrica gospodarskog, politièkog i socijalnog sustava stvaranepovoljne i krajnje zabrinjavajuæe uèinke koji mogu bitinepopravljivi. To se posebno odnosi na èinjenicu da su ljudi,pribli�eni u prostoru i vremenu, sve više udaljeni s rastuæomnejednakošæu; zamjena rada sa strojem i kapitalom stvarazabrinutost, siromaštvo i socijalnu iskljuèenost; priroda se degradira,katastrofe prirode se umna�aju, sve, èak i �ivot, ulazi u podruèjetrgovine.

Nova ekonomija riskira u cjelini da bude više «nova» nego što se todanas predviða i to nas prisiljava na napore imaginacije, rekonverzijei restrukturiranja, koji bi bili dorasli ogromnom progresu u igri. Bit æei izvanrednih zastoja i kriza, lomova koji æe se širiti i novih koji æe sestvarati. Ujedno æe trebati pronaæi model kooperativnog ikoncilijantnog ponašanja, nove institucije regulacije i solidarnosti.Kao �ivuæa generacija imamo zaista šansu da pro�ivimo jednu takvuradikalnu industrijsku «revoluciju» koja æe biti revolucija u cjelini.



Kao i sve revolucije i ta æe donijeti nove nade, ali, takoðer, iumno�avanje opasnosti, što se posebno odnosi na osobe manjekvalificirane (obrazovane), konzervativne (tradicionalne) institucije,ali i na zemlje koje razvojno zaostaju ili nemaju strategije razvoja isocijalne kohezije. Dobra koja treba oèekivati od nove ekonomijeuglavnom su: br�i rast, povratak punoj zaposlenosti, pojava novihproizvoda i usluga, odsustvo inflacije i èvrsta monetarna politika.Ne negirajuæi postojanje tih velikih potencijalnih koristi od noveekonomije, potrebno je unaprijed imati na umu i teškoæe kojepostavlja nova ekonomija. Sigurno da je va�no imati potrebne uvjeteda bi koristi nove ekonomije mogle biti dobivene, a to se prije svegaodnosi na: znaèajan pritisak akumulacije kapitala, raspolo�ivostva�nih resursa, kvalitetne radne snage i slièno. Drugo, dolazeefekti (uèinci) nove ekonomije: bilo socijalnih s nejednakostima,bilo financijskih s problemima valorizacije poduzeæa, zakonskihs pitanjima veznim za vlasništvo (kao npr. audiovizualnom),fiskalnih s poteškoæama oporezivanja prodaje na internetu(e.-commerce) itd.

Nova ekonomija neæe se razvijati kao u prošlosti, na prete�no èistojnacionalnoj osnovi. To tra�i i omoguæuje globalizacija koju, poredostaloga, karakteriziraju nove informacijske i komunikacijsketehnike. To olakšava i ubrzava globalizaciju i nudi nove oportuniteteinvestiranja u svjetskim okvirima, ali na novim osnovama. Ujedno jepotrebno istaknuti da se globalizacija sve više i sve sna�nijeosporava. �rtveni se jarci umna�aju. Antiglobalizacijskemanifestacije sve su èešæe. Antiglobalizacijska je argumentacijakonfuzna. S jedne strane nastaju protivljenja liberalnom ambijentukapitalizma, a prije svega tr�išnim snagama. S druge strane nastaje�aljenje za kapitalizmom: «Fordistièki model», odnosno 30 slavnihgodina dr�ave blagostanja od 1945. do 1975. Globalizacija imanegativan utjecaj na zaposlenost i socijalnu koheziju. Globalizacijanadalje implicira neizbje�no nestajanje koncepta dr�ava-nacija itemelja regulacije meðunarodne ekonomije zaèete na konferenciji uBretton Woodsu. Prema tome, logièno je da æe se ubuduæe dinamikaglobalizacije pojavljivati kao nekontrolirana i nekontrolirajuæa.Istra�ivanje temelja nove regulacije neprijeporno je na dnevnom redui to ne samo za antiglobaliste nego i za vlade koje odreðuju uvjetepodrške razvoju nove ekonomije.

Jedan svijet koji se stvarao stoljeæima, na pragu 21. stoljeæa odumire inastaje novi svijet, dominantno vezan za procese globalizacije i nove



ekonomije. Iako globalizacija nije fenomen novijeg vremena, ipakona intenzivnije poprima karakter od 1980-ih godina 20. stoljeæa imanifestira svoje uèinke, kako dobre, tako i loše. Na modeluneoliberalne doktrine dominantno se odvija proces globalizacije, a tona svoj naèin postaje upitno glede polo�aja veæine zemalja koje senalaze na putu razvoja. Veæina analiza globalizacije i nove ekonomijevezana je za svjetski gospodarski i politièki kolos Ameriku, a tome sepridru�uje Europska unija i Japan (trijalizam). Nova ekonomijaizaziva razlièite uèinke glede apsorpcije tehnièko-tehnološkogprogresa, tako da tehnološki ciklusi koji su vezani za tzv. opsoletnutehnologiju pripadaju prošlosti. U odreðenim epohama vanjskaakceleracija tehnièkog progresa zahvatila je razvijeniji Sjever uodnosu na siromašni Jug, tako da sintagma «globalno selo»(planetarno) ima svoj relativni znaèaj. Tehnièki progres na dugi rokproizvodi stalan razvoj, što se odra�ava na globalnu produktivnostfaktora (u cjelini faktora rada i kapitala); ujedno je zamjetan procesubrzavanja globalnog produktiviteta. Globalna produktivnostfaktora, rada i kapitala u SAD-u poveæala se od 0,5% godišnje od1990. do 1995. na 1% godišnje od 1995. do 1999. Razlika u porastuglobalne produktivnosti zahvatila je samo neke sektore, dominantnovezane na kompjutore, poluvodièe i sl., ali to je samo 2,5% amerièkeekonomije. Stopa produktivnih investicija u SAD-u bitno jepoveæana, pri èemu na informatièku opremu otpada 40%produktivnih investicija.

Koristi se pokazatelj intenziteta kapitalizacije koji se znaèajnopoveæava, tako da je u 2000. godini kapital po glavi stanovnika uSAD-u porastao za 4,5%, što je više nego stopa rasta BDP-a. U stvari,kapital i nove tehnologije glavni su èimbenici razvoja, što se ogleda uèinjenici da zemlje koje obiluju kapitalom i implementiraju modernetehnologije ostvaruju kvalitetan gospodarski razvoj. Naime,visokorazvijene zemlje pokazuju interesantnu pojavu glede rastainputa (potrebnih resursa) i outputa (proizvodnja dobara), tako daoutput raste br�e nego ponderirani prosjek inputa, što manifestirauèinak novih tehnologija. Tehnološko zaostajanje veæineèovjeèanstva jedan je od razloga poveæavanja razlika u raziniekonomske razvijenosti, mjerene društvenim bruto proizvodom poglavi stanovnika.

U svjetskom kontekstu gospodarskih, socijalnih i politièkih kretanjaupotrebljava se rijeè nova ekonomija koja dovodi do prekretnice uinterpretiranju ekonomskih i ostalih fenomena, kako na razini svijeta,



tako i na razini pojedinih ekonomskih grupacija, odnosnointegracijskih cjelina (Europska unija i sl.). Dakle, nova ekonomijavezana je za nove probleme, kao i novi model konkurencije umeðunarodnim ekonomskim odnosima. U konceptu nove ekonomijeglobalizacija ima glavnu dimenziju i ona se odvija na neoliberalnojdoktrini. U tom kontekstu nastaje i model nove vladavine svijeta, kaoi pojava novih zemalja koje imaju znaèajniju ulogu u svjetskimtokovima eksporta, importa, kapitala, stanovništva i sl. (neke azijskezemlje). Centralne banke dobivaju novu kvalitetu prema izazovimakoje postavlja nova ekonomija jer se fenomeni monetarne, kreditnepolitike i bankarskog sustava ne mogu više interpretirati na klasièannaèin. U tom smislu potrebno je sagledati novu ekonomiju juèer idanas, kao i teoretske aspekte ekonomije, ukljuèujuæi tu i konceptnove regulacije, vezano za kontekst nove ekonomije. Posebno jeinteresantan indikator ekonomska vitalnost (force vive) koji indicirapojavu novih kolosa u svjetskim razmjerima, što implicira jednunovu spoznaju da se današnji ekonomski odnosi neæe mehanièkiprojicirati na buduænost. Svijet je u dubokim svekolikimpromjenama.

Nova ekonomija izaziva i stvara nove komunikacije i dolazi doprocesa konvergencije, što se posebno odnosi na telekomunikacije iostale sustave povezivanja svijeta u jednu cjelinu. Nova ekonomijabitno se odra�ava i na industriju, tako da industrijske strukture nastalena modelu industrijske revolucije pripadaju prošlosti, a s novomekonomijom nastaju nove industrijske strukture, koje se baziraju nakonceptu odr�ivog razvoja, što u velikoj mjeri implicira problemeokoline. Nova je ekonomija dovela do novih mre�a kojefunkcioniraju na razini planeta: Zemlje i svemira u širem smislurijeèi. Tako nastaje jedan novi sektor javnih usluga, u èemuinformacijski sektor, a posebno kreativna informatika, dobivaposebno znaèenje.

Nova ekonomija omoguæila je i e-commerce (elektronièkotrgovanje). U globalizaciji svijeta i nastanka nove ekonomijefinancijski sustav i njegove sastavnice (tr�išne i financijskeinstitucije, financijska tr�išta i financijski instrumenti) odigrali sukolosalnu ulogu. Na svoj naèin nova ekonomija implicira pojavunovih financija i postavlja novu problematiku vezanu uz valorizacijupoduzeæa. Klasièni koncepti valorizacije poduzeæa dobivaju svojunovu kvalitetnu dimenziju. Nova ekonomija sna�no zadire i uproblematiku politike inovacija. Moderna i visokorazvijena društva



inovativna su društva. U procesima globalizacije i nastanka noveekonomije dolazi do pojave novih aktera, a najznaèajniji sumultinacionalne kompanije, koje relativiziraju polo�aj pojedinihdr�ava i svjetskih institucija u modelu regulacije modela razmjenedobara i usluga. To se prvenstveno odnosi na Meðunarodnimonetarni fond, Svjetsku banku za obnovu i razvitak i sl. U tomkontekstu, globalizacija i nova ekonomija, dovodi do promjenarelacije dr�ava-nacija, i nacionalni prostori više nemaju ulogu kaonekada u konstituiranju svjetskog ekonomskog i politièkog poretka.Proces jaèanja multinacionalnih kompanija doveo je do porastanjihove uloge, a posebno je došlo do naglašene pojave porastadirektnih inozemnih investicijskih ulaganja, što reducira znaèenjegranica, carinskih zaštita i drugih protekcijskih mjera.

Nova ekonomija dovodi do stvaranja i novog menad�menta.Upravljanje resursima, kako prirodnim tako i financijskim, ne mo�ese odvijati na ranijim modelima. Posebice je va�no istaknuti pojavustrateškog menad�menta u kontekstu odr�ivog razvoja. No, novaekonomija ne izaziva samo posljedice vezane uz upravljanje, negodolazi do novih odnosa u radu. Tu se zamjeæuje proces porastava�nosti educirane radne snage i sve manje va�nosti nekvalificiraneradne snage. Tome treba dodati negativni trend odljeva sive materije(mozga) iz svih zemalja svijeta prema visoko razvijenim zemljama.Ti fenomeni izazivaju potrebu novih metoda edukacije, što u stvariznaèi da koncept nove ekonomije ne mo�e biti temeljen naprevladanim obrazovnim strukturama. Posebno va�nu ulogu igravisoko obrazovanje, bez kojeg nema nove tehnologije, a što seodra�ava i na pojavu sve veæeg izdvajanja sredstava iz brutonacionalnog proizvoda za istra�ivanje i razvoj. Sve to skupa dovodido novog ponašanja i novih pravila, pri èemu se ne mogu mehanièkipresjeæi do sada uspostavljene tradicionalne sveze. Nova ekonomija injezina glavna poluga, globalizacija, dovode do nove politike,odnosno nastaju fenomeni vezani uz geoekonomiju i geopolitiku.Ekonomska pitanja zauzimat æe ubuduæe prevladavajuæe mjesto uagendi meðunarodne politike. Otvarat æe se granice, libelariziratirazmjena, favorizirati pojava multinacionalnih tvrtki koje imajuplanetarnu strategiju. I same dr�ave æe biti anga�irane na straninjihovih nacionalnih tvrtki; vodit æe se ofenzivna politika osvajanjavanjskih tr�išta i uzimanja kontrole nad gospodarskim sektorima kojise smatraju strateški. Za dr�ave æe te�nja za moæi i afirmacijomnjihovoga ranga na svjetskoj sceni više zavisiti od njihove



ekonomske snage, konkurentnosti njihovih poduzeæa i mjestu kojezauzimaju u svjetskoj trgovini, nego od njihovog vojnog kapaciteta.Pod rastuæim procesom globalizacije ekonomski interesi nacija inacionalnih grupa kao što je Europska unija, zauzimaju sve višeprostora u realizaciji njihovih politièkih interesa. To ustvari otvaraproces nove ere koja se naziva geoekonomija i geopolitika kojapoprima svoj novi sadr�aj u kontekstu globalizacije i noveekonomije.

2. Globalizacija, uniformizacija i oksidantalizacija

Globalizacija ili mundijalizacija koncepcija je koja zaslu�uje svojudublju elaboraciju jer se ta problematika izravno i neizravno odra�avana sve zemlje, bez obzira na to koliko su one zahvaæene procesimaglobalizacije. Jednom rijeèju globalizacija je tema dana i u modi je. Uzadnjih nekoliko godina skoro svi problemi koji imaju svjetskudimenziju postali su globalni, a to se odnosi na: financije i ekonomikurazmjene, okolinu, tehniku, komunikacije, publicitet, kulturu,politiku i sl. Pojam globalizacija ili pridjev globalni prisutni su u svimdomenama ljudskog djelovanja, koje implicira ne samo uèinke unutarjedne dr�ave nego na širem podruèju. Tako se u tom kontekstu govorio globalnom zagaðenju, globalnoj televiziji, globalizaciji politikesvemira, globalnog civilnog društva, globalne vladavine,tehnoglobalizmu i sl. Bez sumnje, iza fenomena koji se nalazi u rijeèiglobalizacija, znakovito se odvijaju procesi u svijetu, pojedinimregijama i dr�avama. Promjene koje su nastale u tim procesimadobile su svoj naziv odnosno sintagmu da je cijelo èovjeèanstvopostalo jedno «planetarno selo». Postoje razlièiti pristupi fenomenuglobalizacije, ali je sigurno da on ima svoje korijene i uporišta uprocesima koji veæ du�e traju, a odnose se na oksidantalizaciju,unifromizaciju i modernizaciju svijeta. Povjesnièari u tim procesimaotkrivaju simptome kretanja na du�i rok.

Globalizacija, kao slo�eni proces, trebala bi dovesti do jedne po�eljnetransformacije svijeta za sve, iako su slogan globalizacija lansiralemultinacionalne (transnacionalne) tvrtke i amerièka vlada; ona se širerasprostire. Globalizacija ne obuhvaæa samo globalizaciju tr�išta.Globalizacija nalazi svoje korijene u projektu modernizacije istvaranja jednog racionalnog društva. Pogrešno bi bilo misliti da suekonomske forme jedine, one èak nisu ni najodluènije. Tako je



globalizacija tehnike, kulture vrlo znaèajna. Sve su formeglobalizacije komplementarne, meðuzavisne. Ne bi moglo bitipovezivanja burzi vrijednosti, dakle, svjetskih financijskih tr�išta,bez telekomunikacijskih satelita, bez svjetske mre�e transporta, bezsistema upravljanja putem kompjutora. Projekt GII (global,informacija, infrastruktura), impulsiran od Sjedinjenih AmerièkihDr�ava, uspostavljen je za razvijanje informacijske infrastrukture(jedna «mre�a mre�a»). Nema ekonomske globalizacije bezglobalizacijske tehnologije i bez globalizirane kulture. Svi sefenomeni oko globalizacije odnose na uspostavljanje jednetehnoekonomske organizacije, po svojoj suštini zapadneprovenijencije.

«Nama pripada da stvorimo svjetsku zajednicu u kojoj graðanisusjednih zemalja se neæe gledati kao potencijalni neprijatelji negokao potencijalni partneri, gdje æe svi biti èlanovi jedne velike ljudskeobitelji povezane s lancem mnogobrojnih karika. To æe uèinitimoguæim stvaranje svjetskog tr�išta informacija, gdje æe potrošaèimoæi kupovati i prodavati. Svjetski rast mo�e se obogatiti s nekolikostotina milijardi dolara ako se anga�iramo na putu projekta GII.» (Izgovora potpredsjednika Al Gorea u Meðunarodnojtelekomunikacijskoj uniji, Buenos Aires, 21. o�ujka 1994.)

Propadanje planskih ekonomskih sistema i deregulacijakapitalistièkih zemalja proizvela je jednu globalizaciju tr�ištabez presedana. Globalizacija se ostvaruje preko ekonomizacijesvijeta, što znaèi preko transformacije svih aspekata �ivota, kojise odnose na ekonomska pitanja. Globalizacija pokriva totalitet�ivota na planetu. Planetarizacija tr�išta znaèi proširivanjenjegovog djelovanja. U tom je kontekstu nastao neologizamglobalizacija, uz napomenu da se proces globalizacijeunapreðuje preko integralne trgovine. Funkcioniranje tr�ištajest funkcioniranje transnacionalno, odnosno svjetsko. Takonastaje recentni trijumf tr�išta koji bi se mogao nazvati novaglobalizacija i pokriva tri fenomena meðusobno povezana. Poredu va�nosti to su: transnacionalizacija poduzeæa,slabljenje dr�avne regulacije na Zapadu (razvijene zemlje)i propast planiranja na Istoku (bivše zemlje socijalistièkoglagera).



Transnacionalne tvrtke, kao i tr�ište, postoje još od kraja srednjegvijeka. Sustavno se globalizirao ne samo komercijalni i bankarskikapital nego i industrijski. Tako na primjer multinacionalnekompanije organiziraju proizvodnju u nekoliko dr�ava štointernacionalizira i intenzivira podjelu rada. Ta su poduzeæa totalnotransnacionalna. Ukupnost globalizacijske povezanosti trgovine,globalizacija financija i globalizacija industrije proizvodi raðanjemjesta «off-shore», koja su deteritorijalizirana i nemaju povezanostini povijesne ni kulturne s podruèjima u kojima su implantirani. Tometreba dodati proces masovne delokalizacije, povezivanja poduzeæa(joint ventures) do dematerijalizacije proizvodnje i porasta usluga,što ubrzava taj fenomen. Jedan je od priloga Maastrichta ne samointenziviranje transnacionalizacije u krugu Europske unije nego todopušta japanskim i amerièkim tvrtkma da koloniziraju prostorzajednièkog tr�išta i da poveæavaju fluidnost ekonomske razmjene, asve u okviru poštivanja ekonomskih zakona. Objektivni ciljUrugvajske runde (Uruguay Round) kao zadnjeg pregovora GATT-abio je proširiti liberalizaciju razmjene na poljoprivredu i usluge. Takose stvara jedan univerzalan ekonomski sistem koji nema prikljuèeneprivilegije i širi svoje antene svugdje. Tako nastaje sferaekonomsko-financijskih odnosa izvan zemlje, koja je kablirana,dopuštajuæi burzama, kompjutorima, bankama podataka 24 sata rada.Sve su to manje ili više regulirali Meðunarodni monetarni fond,Svjetska trgovinska organizacija, Meðunarodna trgovaèka komora,zemlje G7. Slabljenje regulacije nacionalno-dr�avne istovremeno jeuzrok i posljedice te globalizacije. Kompromis izmeðu dr�ave tr�ištapod jakom formom, s fenomenom nacionalnih ekonomija kao cjelina,meðu povezanih grana industrije i trgovine, imalo je svoje lijepe daneu slavnim 30-im godinama i dr�avi blagostanja. Dinamika tr�išta,koja otklanja zapreke lokalne i regionalne, ne zaustavlja se više nanacionalnim podruèjima. Globalizacija je jedan proces zemljopisnoneizbje�an koji implicira tri «D»: deregulaciju, desintermedijaciju idelokalizaciju.

Urušavanje se socijalistièkih ekonomija ubrzalo. Planiranje je kodnjih imalo ulogu povijesne uniformizacije prostora Istoka iuništavanje svih kulturnih specifiènosti koje su mogle biti zaprekaslobodnoj igri tr�išnih snaga. Te su promjene bile imperativne jer nijebilo moguæe razvijati jednu ekonomiju koja ima prirodne resurse,ogromno podruèje i milijune ljudi u svim strukama i za sveproizvode. Socijalizam je realno manifestirao nestašicu,



mediokritetstvo i mizernost. Ekonomija je postala sinonim odsustvaefikasnosti.

Globalizacija se penetrira u sve kutke �ivota. Trijumf slobode,slobodno odluèivanje pojedinca, obeæava optimizam. Meðutim,globalizacija oznaèava i zabrinutost. Dobra i usluge, rad, zemlja, a su-tra i tijela, organi, krv, ulaze u krug trgovanja. Sve, ukljuèujuæiusluge, bankarske, medicinske, turizma, medija, obrazovanja,pravde, postaje transnacionalno. Teško je postiæi harmonièniekvilibrij za najveæi broj osoba. Totalno tr�ište ne mo�e izbjeæi ni uteoriji ni u praksi opasnu nestabilnost. Financijska tr�išta posebno sveviše i više dominiraju s tr�ištima dobara i usluga. Svote financijskihspekulacija bez zajednièke mjere s produktivnim aktivnostima rastuenormno. Tako deregulacija i razvoj tr�išta na rok i eksplozijaderiviranih proizvoda (financijski derivati) omoguæava da dnevnopromjene prelaze 1500 milijardi dolara, što je svota unutarnjihrezervi ili više nego što je bruto proizvod Francuske. Financijskakretanja reprezentiraju oko 150.000 milijardi dolara u 1993. godini,što je nekoliko puta više od godišnjih komercijalnih transakcijaekonomije, a posebice je treæi svijet u nemilosti tr�išnih fluktuacija.Rušenje spekulativnih balona uzdrmalo je cijeli svjetski sustav, kaošto je to bio slom 1987. godine ili meksièka kriza.

Globalizacija je sigurno jedan proces oksidantalizacije iuniformizacije planeta. Globalizacija je postala imperativ, kojiukljuèuje u sebe razvoj, progres, racionalnost i sl., kao i opasnostikoje proizlaze iz nejednakih procesa, koji su u toku, što i dalje sasvoje strane dovodi do podjele svijeta na bogate metropole isiromašne periferije. Proces globalizacije nije novijeg datuma i onotvara mnoge procese, ekonomske, politièke, socijalne, nacionalne,kulturne i sl. koji nisu do kraja predvidivi. Dolazi do kvalitetnihpromjena u funkcioniranju meðunarodnih ekonomskih i politièkihodnosa, posebno ekonomskih, što se dominantno manifestira ureduciranju relacije dr�ava-nacija. Do intenzivnog procesaglobalizacije poèetkom 80-ih godina 20. stoljeæa dr�ave su imaleodluèujuæu ulogu, tj. bile su glavni akter regulacije meðunarodnihekonomskih odnosa, ukljuèujuæi tu i institucionalizaciju na razinipojedinih ekonomskih integracijskih procesa. Suština je relacijedr�ava-nacija u tome što su dr�ave imale legitimitet, dakle, vlastkoja se prostirala na nacionalnom podruèju. U tom kontekstu nacija jebila odreðena na svom prostoru i imala je dr�avne granice, unutar



kojih je prete�no �ivio narod s istim jezikom, kulturom, civilizacijomi sl., što ne negira prisutnost pripadnika drugih etnièkih skupina.

Globalizacija je jedan kompleksan fenomen koji se manifestiranajmanje na tri razine koje su usko povezane: mobilnost dobara,mobilnost aktivnosti vezanih uz produkciju dobara i usluga temobilnost financijskog kapitala. Ekonomija napušta poznate formekoje bi se mogle okvalificirati kao pretkapitalistièke, a navedene tridimenzije stalno su koegzistirale mijenjajuæi svoju relativnu va�nostu vremenu. U jednom dugom razdoblju svjetska ekonomija od14./15. st. do 60-ih godina 20. stoljeæa imala je dimenziju razmjene narazini dr�ava, a što se posebno odnosilo na mobilnost dobara i usluga.Poèevši od 60-ih godina 20. st. nastaje nova konfiguracija koju bismomogli oznaèiti kao «multinacionalna ekonomija» koja zamjenjujesintagmu «meðunarodna ekonomija».

S priljevom direktnih stranih investicijskih ulaganja i s operacijamadelokalizacije dolazi do jedne stope rapidnoga rasta, koji je br�i odstope rasta trgovaèkih transakcija. Glavni akteri postaju grupemultinacionalnih industrijskih i financijskih koncentracija. U stvarimilje 80-ih godina etablira u svjetskim relacijama jednu novoroðenukonfiguraciju koju bismo mogli nazvati «globalna ekonomija», kojukarakterizira sna�an rast i rentabilitet aktivnosti vezanih uz kretanjefinancijskog kapitala. Upravo u dinamici globalizacije, kojanejednako zahvaæa sva podruèja svijeta, nalazimo koincidenciju sraðanjem nove sintagme «nova ekonomija», koja odra�ava novukvalitetu odnosa jer raniji ekonomski svijet i odvijanje procesa nasvjetskoj razini pripada prošlosti, što se ne smije mehanièkiinterpretirati.

U procesu globalizacije dolazi do obraæanja paradigme roðene nakonferenciji u Bretton Woodsu, a s druge strane dolazi do supstitucijeregulacije unutar dr�ava, koja je imala na svoj naèin relacijuglobalizacije, ali dolazi, što je bitno istaknuti, do nove privatneregulacije koja ima oligopolistièki karakter. Prijelaz od BrettonWoodsa na konsenzus poznat kao Washingtonski konsenzusoznaèava u stvari kraj jednog razdoblja unutardr�avne regulacijeprocesa globalizacije koji je trajao skoro 40 godina. Roðen jeneoliberalizam; on uvodi keynesijanske ideje i s tim idejama jedanre�im regulacije plasiran pod kontrolom dr�ava-nacija i utemeljenna javnom okviru ekonomskih aktivnosti, kako na razini nacionalnihpodruèja, tako i na razini svjetske ekonomije.



Prevladavajuæa osobina Washingtonskog konsenzusa, poèevši od80-ih godina 20. st., osporava radikalno regulaciju unutar dr�ava kaoprocesa globalizacije, propovijedajuæi deregulaciju komercijalnerazmjene jer dr�avne su granice prepreka cirkulaciji dobara, usluga ikapitala. Ne ulazeæi u dublju interpretaciju filozofije konceptadr�ava-nacija mo�e se konstatirati da on više nije prevladavajuæiodnos, iako su još dr�ave s atribucijama vlasti prezentne umeðunarodnim ekonomskim odnosima. Upravo te promjene na linijitransformacije modela dr�ava-nacija u model multinacionalneglobalizacije široko je inspiriran neoliberalnom dogmom odnosnodoktrinom i on je rezultat takoðer interferencije vezano na dimenzijumeðunarodne razmjene, a to u stvari ukljuèuje druge dvije dimenzijeprocesa globalizacije. S jedne strane, na razini financijske dimenzije,pitanje je servisiranja duga uvoðeno s institucijama Washingtona ipreporuèenoga zemljama korisnicama zajma, napuštanjeprotekcionistièkog modela radi favoriziranja rasta izvoza. S drugestrane, na razini multinacionalne dimenzije, dolazi do multiplikacijeslobodnih industrijskih zona vezanih uz izvoz, koje favorizirajukriterij ekstrateritorijalnosti. U tom kontekstu nastaje znaèajan rastdijela priljeva unutar tvrtki, što se manifestira tako da semeðunarodna razmjena unutar tvrtki odvija više od 40% od totalameðunarodne trgovine, a to je posljedica delokalizacije proizvodnje,koja nije kompatibilna s podignutim carinskim tarifama. Dolazi ustvari do produbljene modifikacije prirode meðunarodne trgovine iona je sve više i više izvan tr�išta konstituiranoga s priljevom unutargrana proizvodnje intermedija, a tzv. komparativne prednosti nisuviše definirane ex ante, nego ex post, što se najintenzivnije odra�avana naglašeni mobilitet direktnih investicija. Tr�išne informacije otr�ištima razvijaju se najmanje u tzv. zoni trijade i novih industrijskihzemalja. Kao što je poznato zona trijade vezana je za SAD, Europskuuniju i Japan. Na tom modelu kontrola granica vezana uz procesetrgovaèkog priljeva na svoj naèin izbjegava carine. U cjelini, a što jedo kraja transparentno i jasno, mogli bismo konstatirati dadr�ave-nacije nisu više srce meðunarodne podjele rada.

Poèevši od sredine 80-ih godina 20. st., kodeks koji je reguliraoinozemne investicije dosta je liberaliziran i zapreke za izravnainvesticijska ulaganja u terminologiji Svjetske trgovaèkeorganizacije ukinute su u svom velikom dijelu. Zabilje�eno je da jeveæina dispozicija sadr�anih u multilateralnom sporazumu oinvesticijama, što je predlo�io OCDE, bila povuèena zbog



antiglobalizacijskih manifestacija. Naime, raniji odnosi gledeinvesticijskih direktnih ulaganja više su bili vezani uz bilateralneugovore, zbog toga izraz multinacionalan treba shvatiti u njegovompunom znaèenju. Ubuduæe æe sve zemlje, bez iznimke, tra�iti naèinda privuku strane investicije radi stvaranja kvalificirane zaposlenosti,kao i pristupa novim tehnologijama ukljuèujuæi tu i nove formemenad�menta, a sve u cilju rasta izvoza.

Najveæa je atraktivnost postala i kao glavni cilj industrijske politikedetroniranje kompetitivnosti (konkurentnosti), što dovodi do jaèanjaudjela u realizaciji koncepta nove ekonomije. Promjena dr�anja iponašanja dr�ava vizavi stranih tvrtki odra�ava promjenu u strategiji iorganizaciji multinacionalnog koncepta. I strategija i organizacija smultinacionalnom dimenzijom postala je globalna. Te su promjeneolakšane sa sistematskim uvoðenjem upravljanja tvrtkama na razini«mre�a». To objašnjava snagu donekle veæ naznaèene, relativneva�nosti priljeva i trgovine unutar tvrtke i unutar grana i podruèja; toje ono što omoguæava specijalizaciju aktivnosti jednog velikog brojafilijala implantiranih u razlièitim zemljama. Ta racionalizacijamultinacionalne proizvodnje ne bi bila moguæa bez telefona,telefaksa, interneta, mre�e; oni dopuštaju da se dokinu i sna�noreduciraju troškovi transakcija proizašlih iz prostorne distance. Sprilogom (obolom) mre�a multinacionalne tvrtke, s njihovimmnogobrojnim filijalama u brojnim zemljama, mogu organizirati ivoditi sve aktivnosti na sve èetiri strane svijeta. Zahvaljujuæimre�ama razlièitih oblika, koje su sve manje i manje punokrvne iostaju sve više i više autonomne na razini lokalnih menad�era. Mre�emogu ubrzati transformaciju prirode meðunarodnih tvrtki. One zaistaobaraju troškove transakcija, mre�e potièu multiplikacijueksternalnih operacijskih aktivnosti prema udaljenim partnerima.Njihova kontrola ne poèiva više na detenciji jednog dijela društvenogkapitala, ali sigurno je da poèiva na integraciji mre�a komunikacije.To dovodi do razvoja hollow corporations i virtual firms. Uèinakredukcije troškova transakcija omoguæava dekoncentracijumultinacionalnih aktivnosti, uz napomenu da æe taj pokret uglavnomdirati monofakturne (preraðivaèke) aktivnosti. To ujedno dovodi dovisokih spoznajnih sadr�aja koji su u srcu nove ekonomije, a što seposebno manifestira kao: strateško planiranje, aktivnosti istra�ivanjai razvoja i financijsko upravljanje.

Financijske institucije, bolje kazano financijska infrastruktura, kaoslo�eniji pojam, koja ima svoje tri sastavnice: tr�išne financijske



institucije, financijska tr�išta i financijski instrument, dala je svojveliki obol procesima globalizacije. Bez financijskih institucija,financijskih instrumenata i tr�išta nemoguæe bi bilo postiæi uèinke nakonceptu nove ekonomije u sustavu globalizacijskih procesa.Financijska globalizacija oznaèava vrhunac deregulacije. Sistemfiksnih stopa razmjene (devizni fiksni teèajevi) definirani u BrettonWoodsu ilustriraju jednu logièku perfekciju jedne regulacije unutardr�ave u procesu globalizacije. To je dodatno voðeno sMeðunarodnim monetarnim fondom, multilateralnom organizacijomadministriranoj reprezentantima zemalja èlanica i središnjihemisijskih ustanova «notnih banaka». Novi re�im stopa razmjenetekuæega karaktera (flotirajuæi devizni teèajevi) praæen je solakšanjem i ukidanjem kontrole razmjene koja je otvorila noveoportunitete za meðunarodne privatne financije. Naime, principmultinacionalni i polo�aj multinacionalnih kompanija dominantno jevezan uz interese privatnog kapitala, što na svoj naèin slabi ulogudr�ava, a jaèa ulogu multinacionalnih kompanija kao novogfenomena u meðunarodnim ekonomskim odnosima. Ponuðenistupanj slobode deregulacije bankarskih i financijskih aktivnosti nisumanjkali da se to shvati, od poèetka 80-ih godina 20. st. Uloga iznaèenje operatora u istra�ivanju krize duga što je oznaèeno s «bigbang» Cityja. Deregulacija se širi s èitavim nizom financijskihinovacija. Nijedno podruèje u ekonomiji nije toliko vezano uz sustavinovacija kao podruèje financija. Ti novi oportuniteti (moguænosti)ne mogu biti toliko uèinkoviti bez novih sredstava cirkulacijeponuðenog kapitala putem mre�a. Tu dolazi jedan novi moment doizra�aja, a vezan uz globalizaciju, koji se odnosi na najznaèajnijivektor koji više nije prostor kao što je to bio sluèaj u prethodnimkonfiguracijama, nego je to vrijeme, odnosno brzina. To sesvakodnevno manifestira kao èinjenica da se dobivanje u svijetu, vrlokonkurentnom, ostvaruje ako smo najbr�i, odnosno treba bitinajbr�i.

Financijska globalizacija imala je za efekte povrat namultinacionalnu dimenziju, nudeæi znaèajna sredstva koja sezahtijevaju od modela «merger mania» i multiplikacijomtransgraniènih operacija: akvizicije-fuzije. Treba biti brz uobavljanju operacija i nositi se s kvalitetom u odnosu nakonkurenciju. Globalizacija takoðer uvodi jednu egzacerbacijufinancijskih spekulacija na tr�ištima razmjene, kao i na tr�ištimavrijednosnih papira. Tu treba biti brz da bi se moglo deplasirati



kapital momentalno radi diferencijalnoga profitiranja po efemernojdefiniciji. U tim modelima dolazi do gubitaka, teško je predvidjetianticipirane promjene, što se posebno odnosi na «financijskebalone», a to izaziva krize koje se opetuju, odnosno dolazi dosistematskog rizika. Te su pojave uzrok povratku straha. To seposebno odnosi na strah kod centralnih banaka, Meðunarodnogmonetarnog fonda, Svjetske banke i sliènih institucija. Tu se mo�eiznijeti misao da je financijska globalizacija Ahilov uzorak noveekonomije, dakle, ima Ahilovu petu. To implicira pojavu noveregulacije tako da se odvija neizbje�an proces deregulacije i noveregulacije.

Proces je globalizacije ireverzibilan, neodvojiv od nove ekonomije,neosporiv, ako se izuzmu arhaièni pogledi ili oni, grubo reèeno,barbarski. Bez obzira na konfuznost procesa globalizacije,antiglobalizam ima svoje kontroverzije, što ne negira pitanje koje jekrucijalno i fundamentalno, a to je pitanje nove regulacije. Tr�išnametafora kao fraza ne daje pravi odgovor. Potreba jedne nove i drugeregulacije u procesu globalizacije neophodna je iako je to teško dokraja definirati. Korektni je demarš poæi od utvrðivanja èinjeniceslabljenja modela dr�ava-nacija i konzekventno izvlaèenje iz togakonzistenog modela deregulacije. Model nove regulacije implicirahrabru hipotezu, a ona se ogleda u tome da proces deregulacijesugerira jednu novu regulaciju sistema u cjelini. U tom kontekstuneoliberalna dinamika globalizacije, u novoj ekonomiji, imala je zauèinak neosporavajuæe znaèajno educiranje utjecaja kontratradicionalne vlasti. Procesima deregulacije prikljuèeni su procesiprivatizacije, fleksibilnosti proizvodnje, otvaranja granica, kao iregionalizacije. Ti procesi koji imaju svoju dimenziju, ne samoekonomsku, nego politièku i socijalnu, provociraju uzmakekonomske moæi vlada i sindikata, koja se uspostavila poslije Drugogsvjetskog rata. Zbog njihovog slabljenja ne treba oèekivati da æe onimoæi postati novi operateri regulacije svjetske ekonomije. U paxamericana podruèje izgleda slobodno za nove «vladare univerze».To znaèi, glavni multinacionalni privatni akteri: industrije, financija ikomunikacije. Ukratko, deregulacija skicira jednu novuoligopolistièku regulaciju, oligopolistièku u privatnom smislu, uprocesu globalizacije. To je nova kvaliteta jer bez razumijevanjaoligopolistièke dimenzije procesa globalizacije teško je razumjeti isve aktualne procese danas u svjetskoj ekonomiji. Promjenaparadigme pokrivena je metaforom «snage tr�išta». Tome treba



dodati vrlo kljuènu relaciju vezanu uz javne aktere i akteremultinacionalne privatne, koji èine fundamentalnu realnu opozicijuizmeðu dr�ave i tr�išta. Dr�ave i simboli vlasti dr�ave, bolje kazanodr�avne strukture, teško se mire s procesom koji oznaèava gubljenjenjihovog dosadašnjeg statusa. Globalizacija uvijek implicirafunkcioniranje tr�išta, tr�išta nikad nisu nestala, ali dobivaju novukvalitetu i tr�išna struktura, odnosno tr�išna mre�a daje koncepciju inovog �ivota i novih okru�enja u kojima se to sve odigrava. Ono štose mijenja jest vlast koja regulira, a regulacija treba osiguravatiobnavljanje sustava. Zbog toga deregulacija omoguæava rušenjeunutardr�avnih regulacija proisteklih u Bretton Woodsu, ali to ujednone znaèi ipso facto da se uspostavlja jedan novi stabilni re�im.Neoliberalna regulacija posredstvom tr�išta jedna je regulacijaimperfektnih tr�išta. Veæ od 30-ih godina 20. st. ekonomska teorija neprestaje podvlaèiti nestabilnost tr�išne forme, pri èemufunkcioniranje uzdi�e teoriju igara izmeðu strateških aktera. Jednomrijeèju, treba naæi nove putove, iæi preko modela dr�ava-nacija,treba prijeæi istovremeno preko kriterija nacionalnih podruèja isvemoguæe uloge dr�avnog aparata. U tom je kontekstu moguæezacrtati tri orijentacije koje nisu ekskluzivne u odnosu jedna nadrugu.

Prva se orijentacija odnosi na nostalgiju povratka orkestriranojregulaciji javnih aktera. Rekuperacija nacionalnog suvereniteta gubiu tim procesima nove regulacije svoj izvorni smisao. U konceptudr�ava-nacija došlo je do konstitucije geografskog entiteta koji sezamjenjuje sa supernacionalnim kriterijem koji ima osobine modelafederalnih dr�ava. Pokreti regionalnih integracija koji su zacrtani uSjevernoj Americi, u Europi sa širenjem Europske unije, zatim uAziji s institucionalizacijom ASEAN-a, ne korespondiraju višemodelu 50-ih godina koji se konstituirao i osnovao s ekonomskomdimenzijom Rimskih ugovora (Ugovor šestorice). Prethodni su uvjetibili relativno slièni glede partnera, dok noviji val regionalizacijeregrupira ekonomije nejednake razine razvijenosti. Vjerojatno je daæe etapa zone slobodne trgovine kao model carinske unije, teškoproæi. To nameæe potrebu velikim tvrtkma da poveæaju velièinusvojih originalnih tr�išta i reduciraju troškove delokalizacije premazonama najmanje razvijenim u regiji (ovdje regija ima svoj drugiznaèaj nego regije unutar nacionalnih ekonomija). To æe omoguæiti



konstituiranje triju regionalnih blokova (Amerika, Azija, Europa), prièemu æe doæi do favorizacije kooperacije u pogledu regulacije. Drugaæe se orijentacija odvijati s nastajanjem multipliciranihmeðunacionalnih teritorija koji æe na svoj naèin biti transgranièni. Tunastaje nova kvalitet jer odnosi starih nacionalnih teritorija neæe višebiti rezultat diplomacije, a posebice ne rata; oni obeæavaju jednulogiku industrijske ekonomije. Teritorijalna dimenzija bit æediktirana s ekonomskim okvirima, s uèincima aglomeracije,eksternalizacije potreba vezanih ih funkcije tvrtke, upravljanjeprocedurom. Uspostavljanje mre�e u svjetskim relacijama bit æetakoðer koincidirano s horizontalnim strukturama privilegija odnove ekonomije koja na svoj naèin ruši horizontalne struktureprijašnjih hijerarhijskih razina. Treæa orijentacija poèiva napotrebi jedne nove regulacije. No, nova regulacija neæe se moæiosigurati putem javnih organizacija nacionalnih ili multilateralnihkoje su oslabljene padom koncepta dr�ava-nacija. Na njihovo mjestodoæi æe novi akteri regulacije u svjetskim relacijama, a to se odnosi namultinacionalne kompanije koje igraju sve va�niju ulogu danas usvijetu.

3. Ekonomska vitalnost

Godine 1979. poznati amerièki sociolog Ezra Vogel objavio je knjigupod naslovom Japan as Number One – Lessons for America. Taknjiga pobudila je pozornost i došlo je do upotrebe izraza PaxNipponica. Po njemu 21. st. bit æe japansko. Nakon što je 20. st. biloamerièko (Pax Americana) i 19. st. britansko (Pax Britanica). Japanje na svoj naèin svjetsko ekonomsko èudo, mo�da izra�enije nego štoje to bilo njemaèko èudo nakon Drugog svjetskog rata. ProsperitetJapana implicirao je na svoj naèin japansku hegemoniju. Dogodila seradikalna promjena koja je imala za posljedicu i promjenu mišljenja oJapanu, kao i o Sjedinjenim Amerièkim Dr�avama. 80-e godine 20.st. poremetile su hijerarhiju razvoja. SAD je su nastavio jednupodr�anu ekspanziju koja nije bila sjeckana recesijom i ta jeekspanzija bila na kraju ubrzana. SAD je ostvario nezapamæenikontinuitet vezan za trajanje konjunkturnog gospodarskog ciklusa.To se na svoj naèin smatra treæim svjetskim ekonomskim èudom jerje postignuta visoka stopa rasta i prosperitet Amerike koji nijezabilje�en u njezinoj povijesti. Europa je bila usporenija iako jezabilje�ila jedno poboljšanje poèevši od 1997. godine. Iako nije došlo



do novog konjunkturnog skoka, koji bi korespondirao sna�nomamerièkom rastu, proistekao od nove ekonomije numerièkerevolucije. Što se tièe Japana on se brzo zaustavio, veæ s rušenjemšpekulativnih financijskih balona na kraju 80-ih godina. Dakle, usvjetskim relacijama postoji trokut (SAD, Japan, Europska unija) kojibitno utjeèe na sve tijekove u svjetskom gospodarstvu, kao što su:eksport, import, kretanje kapitala, direktnih stranih investicija i tomeslièno. Meðutim, ne treba zaboraviti da se, iako još uvijek dostaskromno, javljaju druge zemlje koje imaju ubrzanu dinamiku rasta,koje veæ znatno utjeèu na svjetska privredna kretanja.

Danas nije dovoljno poznavati samo stopu rasta jer ona ne mo�e ucjelini objasniti ekonomske fenomene i kretanja. Posebno trebaizbjegavati mehanièku interpretaciju stope rasta. Nema istu kvalitetustopa rasta u Singapuru, Ju�noj Koreji, Japanu ili u Americi. Svezemlje imaju potencijale razvoja i upravo je bitno kako kombiniratiindikatore, odnosno indikator koji ima karakter statièni u indikatordinamiènog rasta. Pomoæi nam mo�e fizika na planu strane konceptaekonomske vitalnosti (snage �ivota). Kada se ka�e fizika, onda semisli na formulu energije karakteriziranu kao tijelo u pokretu: kaokinetièka energija, ekonomska se vitalnost (snaga þivota) kao

indikator prosperiteta pojedinih zemalja raèuna kao polovica

proizvoda mase pomnoþena s kvadratom brzine. Kinetièka energija =

½ m v2. Taj izraz snage energije mora se primijeniti i na ekonomiju.

Po tom indikatoru Japan je izgubio ekonomsku vitalnost, a SAD iKina pokazali su novu energiju, koju zovemo nova ekonomija.

Ekonomska se vitalnost raèuna kao polovica društvenog brutoproizvoda pomno�ena s njegovom stopom rasta na kvadrat. Taj namindikator daje prednost i jednu le�ernost u interpretaciji novihfenomena u svjetskom globalu. U tom je kontekstu interesantno kojesu to zemlje i kontinenti koji razvijaju najveæu ekonomsku vitalnostod 80-ih godina 20. st. kada intenzivno traje proces globalizacije namodelu «nove ekonomije». Koriste se podaci Svjetske banke kojenam daje u svom izvješæu o razvoju svijeta. Prednost je tih podataka utome što oni pokrivaju cijeli ili skoro cijeli svijet. Dakle, za masuuzima se društveni bruto proizvod u milijardama dolara 1998. godine,a za brzinu uzima se kvadrat prosjeène godišnje stope rasta od 1990.do 1998. godine. Radi jasnoæe raèunice uzmimo primjer Francuskekao primjer raèunanja ekonomske vitalnosti jedne zemlje. Premapodacima Svjetske banke bruto domaæi proizvod Francuske bio je1466 milijardi dolara u 1998., prosjeèna godišnja stopa rasta od



1990.-1998. bila je 1,5%. Ekonomska je vitalnost Francuske daklebila 1649 (= 0,5 x 1466 x 1,5 x 1,5).

Interesantno je promotriti 25 zemalja koje su imale najveæuekonomsku vitalnost 80-ih godina 20. st. Iznenaðenje je što SAD nijepostigao prvo mjesto, dok je Kina dobila na svoj naèin zlatnu medaljukoja ima dva puta jaèu ekonomsku vitalnost nego SAD. Bez obzira nato što je društveni bruto proizvod Kine teško mjeriti, on je ipak osamputa slabiji nego u SAD-u, ali je brzina rasta èetiri puta veæa (11,1%Kina, 2,9% SAD). Kako se brzina raèuna duplo za pokazateljeekonomske vitalnosti, zakljuèak je: kinetièka energija Pekinga jaèa jenego Washingtona. Pregledno se ekonomska vitalnost sagledava izsljedeæe tablice.



Tablica 1. 25 prvih zemalja prema pokazatelju ekonomske vitalnosti

DBP 1998.

milijarde $

Rast

1990.-1998.

Ekonomska

Vitalnost

(Force vive)

1. Kina 929 11.1 57231

2. SAD 7921 2.9 33308

3. Indija 421 6.1 7833

4. Ju�na Koreja 370 6.2 7111

5. Argentina 324 5.3 4551

6. Brazil 758 3.3 4127

7. Tajland 134 7.4 3669

8. Japan 4090 1.3 3456

9. Ujedinjeno Kraljevstvo 1264 2.2 3059

10. Singapur 95 8.0 3040

11. Njemaèka 2123 1.6 2717

12. Australija 381 3.6 2469

13. Malezija 80 7.7 2372

14. Indonezija 139 5.8 2338

15. Èile 71 7.9 2216

16. Irska 68 7.5 1913

17. Turska 201 4.1 1689

18. Francuska 1466 1.5 1649

19. Hong Kong 158 4.4 1529

20. Poljska 151 4.5 1529

21. Kanada 612 2.2 1481

22. Nizozemska 389 2.6 1315

23. Meksiko 381 2.5 1191

24. Norveška 152 3.9 1156

25. Peru 61 5.9 1062

Podaci Svjetske banke. Izvješæe o razvoju 1999.-2000. (2000).Ekonomska je vitalnost (force vive) polovica bruto proizvodapomno�ena sa stopom rasta na kvadrat.



Znaèajno signifikantno iznenaðenje jest pojava Indije koja zauzimatreæe mjesto i ubire plodove nove ekonomske politike s uvjerenjem daæe se to nastaviti, usprkos odreðenih politièkih turbulencija. Ju�na jeKoreja na èetvrtom mjestu, a slijede je Argentina, Brazil, dok je Èilena 15. mjestu. Novonastale zemlje Jugoistoène Azije pokazujurelativno visoku razinu ekonomske vitalnosti. Tako npr. Tajland dr�i7. mjesto, Singapur 10., Malezija 13., Indonezija 14. mjesto. U timokvirima ne treba zaboraviti razvijene zemlje, osim SAD-a, kojeimaju relativno slab plasman glede indikatora ekonomske vitalnosti,iako imaju visoku razinu proizvodnje. Takoðer je interesantan sluèajJapana koji ima poziciju druge ekonomske moæi u svijetu mjerenodruštvenim bruto proizvodom, dok ima samo osmi rang gledeindikatora ekonomske vitalnosti, a što je posljedica anemiènograzvoja (1,3%). Ujedinjeno Kraljevstvo ima relativno dobru pozicijuzahvaljujuæi rastu od 2,2%. To mu je omoguæilo da bude ispredNjemaèke (11. mjesto) koja ima masu superiorniju ali lošiji rast(1,6%). Takoðer je interesantno da je jedna mala Irska na 16. mjestu,a Francuska na 18., usprkos disproporcije velièine. To je razlogjednog ubrzanog rasta (Irska 7,5%, a Francuska 1,5%). Oznaèimotakoðer nazoènost nekoliko autsajdera: Australija 12. mjesto, Turska13. i Poljska 20. U tom kontekstu nastaje nova karta kontinenatashvaæenih u ekonomskom smislu rijeèi.



Tablica 2. Ekonomska vitalnost kontinenata

Kontinenti Ekonomska vitalnost

1. Kina Kina i Hong Kong 58760

2. Sjeverna Amerika (NAFTA) Kanada, SAD, Meksiko 35980

3. Europska unija (petnaestorica) 14908

4. Jugoistoèna Azija (ASEAN)

Tajland, Singapur,Malezija, Indonezija,

Vijetnam, Filipini,

Burnei, Kambod�a,Laos, Burma

12847

5. Ju�na AmerikaArgentina, Brazil, Èile,Peru, Paragvaj, Urugvaj,Bolivija

12581

6. Ju�na Azija (SAARC)Indija, Pakistan,Bangladeš, Šri Lanka,Nepal, Butan, Maledivi

9109

7. Ju�na Koreja Ju�na Koreja 7111

8. Japan Japan 3456

9. Anzas Australija, Novi Zeland 2752

10. Zajednica andinePeru, Kolumbija, Vene-zuela, Ekvador, Bolivija

2309

11. Istoèna EuropaPoljska, Slovenija,Slovaèka itd.

1550

12. Afrika (SADC)Ju�na Afrika, Bocvana,Mozambik, Mauricij itd.

430

13. Zapadna Afrika (UEMOA)Obala Bjelokosti, Benin,Senegal itd.

149

14. Središnja Afrika (UDEAC) Gabon, Èad itd. 98

15. Bivši SSSR (CEI) Rusija, Ukrajina itd. -

U svakoj grupaciji zemalja zemlje su klasirane po rang-listiekonomske vitalnosti. Ekonomska vitalnost u komponenti (zemalja ugrupaciji) zbrojena je. Kada društveni bruto proizvod zaostaje(negativna stopa rasta) izmeðu 1990. i 1998., onda je pokazateljvitalnosti nula (sluèaj CEI).



Prema unaprijed danim podacima mogla bi se napraviti karta novihkontinenata koja ima sljedeæi oblik.



Karta «novih kontinenata» dosta jasno ocrtava poziciju pojedinihekonomskih koncentracija. Za definiciju kontinenata uzeti su u obzirkonstituirani politièki entiteti, poèevši od meðunarodnih ugovora pado slobodne razmjene izmeðu zemalja potpisnica. Kontinent Kina iHong Kong udaljen je od cijelog svijeta. Karta novih kontinenatavidljivo naglašava dvije sile: Kinu i Sjevernu Ameriku.

Naprijed prezentirani podaci vezani uz model ekonomske vitalnostiili kinetièke energije poma�u razumijevanju dinamike globalizacije,što znaèi pojavljivanje novih kontinenata koji obogaæuju kartukontinenata vezano na klasièni trokut: SAD, Europska Unija, Japan.Postoji divergencija u kretanjima glede ekonomskih koncentracijamjereno rastom društvenog bruto proizvoda (realno po stanovniku).Na razini deset velikih zona stopa rasta bila je dosta razlièita. To seogleda u razdoblju izmeðu 1960. i 1973. i od 1973. do 1996. Godine.



Tablica 3.

Stope rasta realnog domaæeg bruto proizvoda po stanovniku

(godišnje stope rasta u %)

Zone 1960. - 1973. 1973. - 1996.Razlika (+ ili -)Kolone 2 i 3

1 2 3 4

SAD 2,6 1,4 -1,2

Druge zemljeALENA(NAFTA)

3,2 1,1 -2,2

Ju�na Amerika 3,0 0,9 -2,1

Europska Unija 4,0 1,7 -2,3

Druge zemlje

Europe3,7 -0,4 -4,1

Afrika i Srednjiistok

3,0 -0,1 -3,1

Japan 8,4 2,6 -5,9

Pomorska Azija 3,8 5,0 1,2

Kina 3,2 7,1 4,0

Druge azijskezemlje i Oceanija

1,5 2,3 0,8

Svijet 3,0 1,4 -1,5

Izvor: Baze CHELEM-PIB

Sve promjene rezultiraju s divergencijama u progresiji realnog brutoproizvoda po stanovniku. Na razini deset velikih zona stopa rastadana je za dva razdoblja: 1960.-1973. i 1973.-1996. U prvomrazdoblju Japan je bio na èelu s godišnjom stopom rasta 8,4%, slijediga Europska unija sa 4%, stopa rasta realnog bruto proizvoda postanovniku bila je pozitivna svugdje u razdoblju 1963.-1973. godine.Zone s manjom dinamikom rasta bruto proizvoda bile su SAD (2,6%)i posebno ostale zemlje Azije i Oceanije (1,5%).

Poslije 1973. drugo razdoblje oznaèio je dosta jak lom. Globalno narazini svijeta pad ritma rasta dostigao je 1,5%, odnosno bruto



proizvod rastao je po stopi od 1,4%. Izmeðu pojedinih regija postojeveliki kontrasti. Ubrzanje se dogodilo u Aziji i Oceaniji. Najveæi jedobitak vezan uz Kinu, gdje se razina �ivotnog standarda poveæavalaprosjeèno za 7,1% na godinu. S druge strane, pomorska je Azijadostigla u prosjeku 5% stopu rasta na godinu. Azijska kriza 1997.godine bila je dosta gruba. Interesantna je i tablica o geografskojraspodjeli svjetskog dohotka.

Tablica 4.

Geografska raspodjela svjetskog dohotka

(u % od svjetskog totala)

1960. 1980. 1996.

SAD 37,7 23,4 24,9

Druge zemlje ALENA 3,9 4,1 3,1

Ju�na Amerika 4,7 6,1 5,2

Europska unija 23,4 29,3 29,3

Druge zemlje Europe 12,5 11,9 6,4

Afrika i Srednji istok 3,7 7,1 3,7

Japan 3,3 9,2 15,6

Pomorska Azija 1,5 2,1 4,0

Kina 4,5 3,2 4,2

Ostala Azija i Oceanija 4,8 3,5 3,6

Svijet 100 100 100

Izvor: Baze CHELEM-PIB

Dijeljenje svjetskog dohotka dobiva se u kombinaciji za svaku zemljui to s pomoæu dvije komponente društvenog bruto proizvoda tj.njegovog volumena i cijene. Dobivaju se podaci društvenog brutoproizvoda u vrijednosti meðunarodno izra�eno u nacionalnimcijenama i u tekuæim stopama razmjene (devizni teèaj). Tako sedobiva rezultat koji odra�ava tekuæi društveni bruto proizvod.Gledajuæi generalno va�nosti razvijenih zemalja, više su izdignutevisoko, mjereno po vrijednosti nego u svjetskoj produkciji mjereno



po volumenu. Razlike su nastale vezano na relativnu razinunacionalnih cijena i relativnu razinu razvijenosti. Izmeðu razvijenihzemalja taj se fenomen naroèito odra�ava kod Japana. U svjetskojprodukciji mjereno s paritetom kupovne snage (ppp) va�nost Japanaiznosila je 8,1% u 1996. S druge strane, kad se gleda udio Japana usvjetskom dohotku mjereno po meðunarodnoj vrijednosti za godinu1996. on je bio 15,6%. To je posljedica toga što je Japan imao stopuvalorizacije vezano za indeks 193 u odnosu na svjetski prosjek i tozbog toga što je razina cijena veæa u Japanu. U tom kontekstu udioJapana u svjetskom dohotku, mjeren po meðunarodnoj vrijednosti zagodinu 1996. jest: 8,1 x (193/100) = 15,6%.

4. Ekonomske nejednakosti

Kada se raspravlja o pitanjima globalizacije, treba poæi od toga daglobalizacija, zasnovana na neoliberalnom konceptu, na svoj naèin,iskljuèuje gotovo tri èetvrtine èovjeèanstva i stavlja ga u svekolikiinferiorni polo�aj. Globalizacija bi po svom biæu trebala zahvatiti svapodruèja svijeta, što bi joj dalo dimenziju multipolarnosti, odnosno,ukljuèivanja svih dr�ava svijeta u taj proces, uva�avajuæi njihovurazlièitost. Dvadeseto je stoljeæe oznaèilo velike promjene na planetuZemlja. Pojavljuju se nove tehnologije transporta (sektorautomobila, aviona, �eljeznice, zraènog prostora i sl.) i komunikacija(sektor telekomunikacija, informatike, mobilnih telefona, medijaitd.); meðunarodne se financije takoðer globaliziraju, pri èemunastaje proces dereglementacije i skidanja razlièitih zapreka vezanihza nacionalna tr�išta. Tr�išta su unutarnje povezana specijaliziranimagencijama. Tr�ište razmjene poprima formu informatièke mre�e.Oko 6 600 financijskih institucija preko mre�a funkcionira 24 sata nadan. Svjetska je ekonomija razvila multinacionalne tvrtke pri èemukuæe majke razvijaju filijalsku mre�u na sve èetiri strane svijeta, ašto se vidljivo ogleda i u podatku da je krajem 80-ih godina 20.stoljeæa bilo nekoliko stotina tvrtki multinacionalnog karaktera, da bise krajem stoljeæa taj broj popeo na 40 000. Tome treba pridodatièinjenicu da je pad Berlinskog zida promijenio bipolarni svijet; odhladnog rata u jednu globalnu sferu.

Gledajuæi naèelno, ta kretanja u svijetu omoguæuju potencijalnopojavljivanje jedne nove socijalne kohezije graðana na svjetskojrazini, bazirano na stalnoj promjeni i primjeni razlièitih kulturnih i



prirodnih bogatstava planeta. Potencijalno takoðer postoji moguænostetabliranja jedne pacifièke planetarne kooperacije, bazirane naekonomskoj stabilnosti, koja bi sa svoje strane osiguralaredistribuciju globalnog bogatstva, što bi dovelo do smanjenjaraskoraka u razini razvijenosti kao i �ivotnog standarda. Uostalom,izmeðu 1960. i 1998. svjetsko bogatstvo produkcije proizvodapoveæalo se za 7,5 puta; prelazeæi razinu od 4 000 milijardi dolara u1960. godini na razinu 30 000 milijardi dolara u 1998., mjerenoiznosom BDP-a. Na�alost, usprkos tog globalnog obogaæivanja,planetarno selo (Zemlja) na milenijskom prijelazu iz 20. u 21.stoljeæe udaljuje te oportunitete, tako da se razvoj ostvarujenejednako, egzacerbacija ekonomskog rata ne prestaje, degradacijaokoline i financijska nestabilnost manifestira se na svim stranamasvijeta.

Problem nejednakosti jedan je od temeljnih problema èovjeèanstva,koji se javlja na dvije razine: na globalnoj i na razini pojedinih dr�ava.Nejednakosti su najprije globalne, što se ogleda u sintetièkompodatku da 20% najbogatijih u svijetu raspola�e sa 85% svjetskogdohotka, dok istovremeno 20% najsiromašnijih sudjeluje sasvega 1,4% u tom istom dohotku. Situacija se pogoršava u procesupojavljivanja financijske globalizacije izmeðu 1987.-1999. Brojosoba koje �ive na pragu apsolutnog siromaštva (procijenjeno odstrane Svjetske banke u dohotku ekscesivno niskom od 1 dolara nadan kao dispozicije za potrošnju) poveæao se od 1,2 milijarde na 1,5milijardi; 3 milijarde osoba (ili svaka druga osoba) �ivi danas s manjeod 2 dolara dnevno. Prema programu Ujedinjenih naroda za razvojbroj osoba èije je kumulirano bogatstvo izra�eno u ekvivalentu odtisuæu milijardi dolara, bio je 358 u 1997., 225 u 1998., zatim 200 u1999. Nasuprot toj sumi kumuliranih prihoda postoji 47%najsiromašnijih na svijetu ili 2,7 milijardi osoba. Ta situacija, koja jevišedimenzionalna i ne mo�e se mehanièki interpretirati, ukazujeevidentno da gotovo polovica svjetskog stanovništva nemamoguænosti zadovoljavanja elementarnih potreba. Tako, na primjer,svaki treæi stanovnik nema pristup elektriènoj energiji, svaki petinema pristup pitkoj vodi, svaki je šesti nepismen itd. Nejednakosti seuveæavaju. Gotovo polovica stanovnika Treæeg svijeta, gdje �ivi 80%svjetskog stanovništva, ima manje od 20 godina; 200 milijuna djecemlaðe od 5 godina pothranjeno je, a 250 milijuna djece radi. Tajfenomen je prisutan i na razini pojedinih razvijenih zemalja Sjevera.Tako npr. jedna èetvrtina mladih Belgijanaca �ivi ispod praga



siromaštva, a ima manje od 25 godina. Stopa siromaštva Francuzakoji imaju manje od 30 godina poveæala se izmeðu 1980. i 1990.godine od 9,3% na 18,5%. Drugi skup problema odnosi se na �ene.Tako su npr. u SAD-u 1940. godine �ene èinile 40% siromašnih uzemlji, a danas èine 60%. U zemljama Juga broj �ena koje �ive ispodpraga siromaštva porastao je za 50% zadnjih 30 godina. U svjetskimrazmjerima 70% siromašnih jesu �ene.

Konaèno, nejednakosti imaju svoju zemljopisnu dimenziju: sa samo20% svjetske populacije Sjever troši 60% energije, 75% metala, 85%drva, 75% automobila. 49% emitiranoga ugljiènoga plina uatmosferu potjeèe od Sjevera, što zabrinjava klimatologe. U dvanaestzemalja koncentrirano je 80% siromašnih Zemlje. To su: Indija,Kina, Brazil, Nigerija, Indonezija, Filipini, Etiopija, Pakistan,Meksiko, Kenija, Peru i Nepal. Svugdje se nalazi, i na Sjeveru i naJugu, velika razina intraregionalne nejednakosti. Tako npr. 10%najbogatijih Brazilaca posjeduje 47,8% nacionalnoga dohotka, 10%najbogatijih Kenijaca koncentrira 47,9% nacionalnog dohotka, akonsternirajuæe zvuèi da gotovo 20% stanovništva Europske unije iSAD-a �ivi ispod praga siromaštva. To se odnosi na nezaposlene,siromašne radnike (working poors). Od èetiri amerièka radnikajedan �ivi ispod praga siromaštva, a u Japanu, kao svjetskom kolosu,nezaposlenost je dva puta veæa od sloma 1997. godine.

U 1947. godini jedna šaka intelektualaca povezala se uMont-Pèlerinu (Švicarska). Njihova je zajednièka toèka ideologija ipolitika; oni su se digli protiv socijalne dr�ave koja, prema njima, rušislobodu pojedinca i vitalnost kompetencija. Tako je, u stvari, nastala iteoretska koncepcija liberalnog kapitalizma, koja obuhvaæa i novapravila, što se sve skupa odrazilo u izrazu: neoliberalizam. Ti su seintelektualci suprotstavili i konceptu dr�ave blagostanja (WelfareState). Logika je jednostavna: prosperitet generalizira pojavu veæihplaæa, što sa svoje strane stvara proces inflacije i to vodi destrukcijitr�išne ekonomije. Prema toj logici, njihov apsolutni prioritet(neoliberala) postaje stabilnost cijena i jedna ortodoksija vezana uzfinancije, što implicira jednu striktnu kontrolu monetarne mase,bud�etsku disciplinu, ukidanje socijalne potrošnje koja ima«parazitski» karakter i poticanje privatne štednje sa smanjenjemporeza na poveæane prihode i privatne profite. Konaèni je ciljuvoðenje sna�nog ekonomskog rasta i kontinuiteta procesaprosperiteta. Prema toj doktrini (neoliberalnoj) nejednakosti supozitivne jer poveæavaju potra�nju rada i pritišæu plaæe na smanjenje.



Drugo, nejednakosti prihoda omoguæuju motivaciju i najslabijima dase uspinju u socijalnoj hijerarhiji.

Za vrijeme prosperitetnih trideset godina poslije II. svjetskog ratateorija neoliberalizma ostaje u sjeni socijalne kapitalistièke dr�ave(Welfare State), koja je imala svoje zlatno razdoblje. Meðutim, kadasistem ulazi u krizu poèetkom 70-ih godina, neoliberalizam sepredstavlja kao idealna alternativa. U poèetku se taj modelprimjenjuje u Èileu, nakon što je general Pinochet, podr�an odSAD-a, uspio u krvi izvršiti dr�avni udar 1973. godine. To je izazvalorepresiju, privatizaciju javnog sektora, fiskalne reforme u koristvisokih prihoda, masovnu nezaposlenost i sl. Neoliberalni modelpodr�an je u Americi za vrijeme Reagana i u Velikoj Britaniji zavrijeme M. Thatcher. To je imalo svoje uèinke, pozitivne i negativne,tako da je broj siromašnih i u Americi i u Engleskoj poveæan, a usvijetu se intenzivnije poveæao. Neoliberalni model pobijedio jeinflaciju i omoguæio gigantsku akumulaciju profita, a globalni rastbruto nacionalnog proizvoda imao je dinamiku porasta. No, danas jenastala recesija koja zahvaæa 40% zemalja svijeta. U tim procesimasiromaštvo se poveæava, a deregulacija dovodi do toga da sušpekulativne investicije postale profitabilnije nego produktivneinvesticije, tako da meðunarodna trgovina reprezentira 80 puta manjivolumen od financijskih transakcija (podatak uzet iz Libération,27/12/99.). Prema tome, stopa investicija ne prestaje padati, dok suznatna javna sredstva progutana u pokušaju zaustavljanja financijskekrize koja se obnavlja. Zbog tih kretanja, koja imaju svoje posljedicena razini svijeta i pojedinih nacionalnih ekonomija, ponovno sepropovijeda jedan ekvilibrij izmeðu dva dobra: kontinuirana inflacijai visoka stopa zaposlenosti, kao prihvatljiviji model od jednog«dobra» protiv drugog «zla».

Procesi nejednakosti aktualiziraju i problematiku zadu�enostizemalja na putu razvoja, kao i njihovu neovisnost. Na kraju 1960-ihgodina banke Sjevera imale su priljev eurodolara (apatridnidolari), koji se od 1973. godine pojavljuju kao petrodolari (dolariizdani i vezani za naftu). Taj priljev omoguæio je zajmove Jugu postopama koje su bile niske. To je bilo naslonjeno na Svjetsku banku ivlade Sjevera. U 1979. godini Paul Volcker (predsjednik Federalnihrezervi SAD-a) odluèuje lansirati jednu antiinflacionu politiku uSAD-u te drastièno poveæava kamatne stope. Ta unilateralna odlukaSAD-a stavila je Treæi svijet u jednu paklenu spiralu: slabe kamateeksplozivno su i nenadano porasle, što je dovelo Treæi svijet u veæu



zadu�enost, kao i potrebu posuðivanja za isplatu dugova. U tomprocesu cijene sirovina padale su, što je smanjivalo prihode izvoznikazemalja Treæeg svijeta. Prihodi ostvareni izvozom sirovina postali sudevizni resurs prijeko potreban za otplatu duga. Banke su simultanostopirale sve kredite, a treæi svijet postao je insolventan. To èinisuštinu du�nièke krize od 1982. Godine.

Nastaju neoliberalne teze i one se razvijaju svugdje, pri èemuMeðunarodni monetarni fond i Svjetska banka direktno intervenirajuu ekonomske politike zemalja koje posuðuju sredstva radi osiguranjaotplate dugova. Recepti ureðenja odnosa ekskluzivno sumakroekonomski i ciljaju s jedne strane na redukciju deficita, a sdruge strane na �etvu deviza radi plaæanja duga (eksterni dug Treæegsvijeta izra�en je u “tvrdim” devizama, uglavnom u dolaru). Masovnaprivatizacija, ukidanje potpore proizvodima i uslugama primarnihpotreba, smanjenje bud�eta za edukaciju i zdravlje, uvoðenje porezana dodanu vrijednost, otvorilo je moguænosti kapitalu da smanji defi-cit dr�ava. Ujedno nastaje proces zamjene kulture �ivljenja, pri èemuse mijenja monokulturni izvoz i dolazi do devalvacije novca, što sasvoje strane izaziva mnogobrojne uèinke - uglavnom nepovoljne zazemlje u razvoju, a povoljne za razvijeni svijet.

Danas je jedan znaèajan iznos bruto domaæeg proizvoda Treæegsvijeta posveæen servisiranju duga, što koèi njihov realni razvoj.Usprkos svim naporima Jug je èetiri puta poveæao zadu�enost uodnosu na 1982. godinu. Paradoksalno je i to da su najmanje koristitog neoliberalnog modela imali graðani Juga, dakle, posuðeni kapitalnije u velikom dijelu dao uèinke koji su se oèekivali. Narodi Treæegsvijeta moraju otplatiti dugove i nikada nisu profitirali i koristi nisupostignute koje bi bile na planu razrješavanja kriznih situacija. Ta seproblematika sagledava iz sljedeæe tablice:



Tablica 5.

Kretanje duga Treæeg svijeta izmeðu 1990. i 1998.

(u milijardama dolara)

Regija Dug u1990.

Dug u1998.

Otplata duga(glavnica + kamata)izmeðu 1990. i 1998.

Latinska Amerika 475 736 722

Istoèna Azija i Pacifik 286 698 525

Istoèna Europa 221 434 331

Ostatak periferije 491 596 369

Izvor: Svjetska banka, 1999.

Neoliberalni je model 1980-ih godina imao svoje trenutke slave:suprotstavljajuæi se sovjetskom birokratskom centralizmu,omoguæio je jaèanje financijskog kapitala, ali je ujedno i pokazao dasloboda pojedinca mo�e biti upitna, s obzirom na efekte kojeproizvodi. Kada se Istoèni blok topio, neoliberalizam se našaonasuprot njemu, ali nije na dugi rok doveo do oèekivanih rezultata.Neoliberalni model ustraje na slobodi pojedinca, prete�no vezano uzfinancijske kriterije, što na svoj naèin ne mo�e osigurati opæi interes.To je najbolje izrazio Adam Smith u svojoj misli: «Èovjeka bi trebalosmatrati ne kao odvojenog i detaširanog od svih, nego kao graðaninasvijeta, kao jednog èlana široke prirodne zajednice, u kojoj interes tevelike zajednice prevladava; on (èovjek) mora u svakom momentubiti spreman �rtvovati svoj èisti mali interes» (The Theory of MoralSentiments).



Prilog 1. NAJVEÆE EKONOMIJE SVIJETA

GDP (društveni bruto proizvod u milijardama dolara)

1. SAD 9 152,1 26. Poljska 155,2

2. Japan 4 346,9 27. Norveška 152,9

3. Njemaèka 2 111,9 28. Indonezija 142,5

4. UK 1 441,829. SaudijskaArab.

139,4

5. Francuska (a) 1 432,3 30. Ju�na Afrika 131,1

6. Italija 1 171,0 31. Finska 129,7

7. Kina 989,5 32. Grèka 125,1

8. Brazil 751,5 33. Tajland 124,4

9. Kanada 634,9 34. Portugal 113,7

10. Španjolska 595,9 35. Iran 110,8

11. Meksiko 483,7 36. Venezuela 102,2

12. Indija 447,3 37. Izrael 100,8

13. Ju�na Koreja 406,9 38. Irska 93,4

14. Australija 404,0 39. Egipat 89,1

15. Rusija 401,4 40. Kolumbija 86,6

16. Nizozemska 393,7 41. Singapur 84,9

17. Tajvan 288,7 42. Malezija 79,0

18. Argentina 283,2 43. Filipini 76,6

19. Švicarska 258,6 44. Èile 67,5

20. Belgija 248,4 45. Pakistan 58,2

21. Švedska 238,7 46. Novi Zeland 54,7

22. Austrija 208,2 47. Èeška 53,1

23. Turska 185,7 48. Peru 51,9

24. Danska 174,3 49. Maðarska 48,4

25. Hong Kong 158,9 50. Al�ir 47,9

(a) Ukljuèujuæi prekomorske departmane.

Izvor: The Economist, World in Figures, 2002 Edition, str. 24.



Prilog 2.

GDP (DRUŠTVENI BRUTO PROIZVOD PO REGIJAMA)

u milijardama dolara, 1999.

Svijet 30 610

Razvijene ekonomije 24 560

G7 20 290

EU (15) 8 500

Azija (a) 2 040

Latinska Amerika 1 990

Istoèna Europa (b) 910

Srednji istok i Europa (c) 680

Afrika 420

Godišnja stopa rasta GDP 1990.-1999.

Svijet 3,1

Razvijene ekonomije 2,6

G7 2,4

EU (15) 1,9

Azija (a) 7,6

Latinska Amerika 3,3

Istoèna Europa (b) -4,1

Srednji istok i Europa (c) 3,5

Afrika 2,3

(a) Iskljuèen Hong Kong, Japan, Singapur, Ju�na Koreja i Tajvan.

(b) Ukljuèivo Rusija i druge CIS.

(c) Ukljuèivo Turska.




Prilog 3.

GDP PO REGIJAMA SVIJETA PO KUPOVNOJ MOÆI

(GDP u PPP, % od totala)

Svijet 100,0


G7 45,4

EU (15) 20,0

Azija (a) 21,6


Istoèna Europa (b) 5,9


Afrika 3,2

GDP u PPP u dolarima (po glavi stanovnika)

Svijet 8 190

Razvijene ekonomije 25 320

G7 26 980

EU (15) 22 210

Azija (a) 3 680

Latinska Amerika 6 870

Istoèna Europa (b) 6 230

Srednji istok i Europa (c) 5 240

Afrika 1 790

(a) Iskljuèeni Hong Kong, Japan, Singapur, Ju�na Koreja i Tajvan.



Izvor: The Economist, World in Figures 2002 Edition, str. 25.



Prilog 4.

SVJETSKA POPULACIJA PO REGIJAMA I ZEMLJAMA

u % od totala (6,1 milijarda stanovnika svijeta)


G7 11,5

EU (15) 6,2

Azija (a) 52,0


Istoèna Europa (b) 6,7


Afrika 12,2

Broj zemalja /d/)

Razvijene ekonomije 29

G7 7

EU (15) 15

Azija (a) 25

Latinska Amerika 33

Istoèna Europa (b) 28

Srednji istok i Europa (c) 16

Afrika 51

(a) Iskljuèen Hong Kong, Japan, Singapur, Ju�na Koreja i Tajvan



(d) Definicija Meðunarodnog monetarnog fonda.




Literatura:

Anderson, S. A. (1999), Explaining Deindustrialisation, Globalization,Failure, or Success?, American Sociological Review, vol 64, October.

Axford, B. (1995), The Global System – Economic, Political and Cultural,New York, St. Martin’s Press.

Bourguinat, H. (1995), La tyrannie de marcés, Essai sur l’économievirtuelle, Econimica, Paris.

Chesnais, F. (1997), Syros, Paris.

Chesnais F. (1996), La mondialisation financiere, Genese, cout et enjeux,Syros, Paris.

Ekonomski institut, Zagreb (2001), Globalizacija i njene refleksije uHrvatskoj.

Globalizacija i Hrvatska, Zbornik radova (1998), Brijuni.

Hazel, J. J. (2000), Global Financial Institutions and Markets, USA.

Hernando de Soto (2000), Un monde a grande vitesse, Paris.

Holton, J. R. (1998), Globalization and the Nation State, New York, St.Martin Press.

Stiglitz, J. E. (2002), La grande désillusion, Fayard.

Lafay, G. (1999), Comprendre la Mundialisation, Economica, Paris.

Le cercle des économistes (2000), Espérances et menaces de la nouvelleéconomie, Decartes & Cie, Paris.

Lorot Pascal (1999), Introduction a la Géoéconomie, Economica, Paris.

Meluin, M. (1999), International Money and Finance, 6th Edition.

Michalet, Ch. A. (1998), Le capitalisme mundial, Paris.

Montezemalo, G. (2000), Europe Incorporated – The New Challenge, JohnWiley & Sons, LTD.

Passet, R. (2000), L’illusion néo – libérale, Paris.

Stipetiæ, V. (1997), Gospodarski razvoj Istoène Azije, Rad HAZU, 475,Zagreb.

Stipetiæ, V. (2000), Globalizacija svjetskog gospodarstva i Hrvatska,Hrvatski raèunovoða, Zagreb – Brijuni.

Stipetiæ, V. (2000), Gospodarski razvoj svijeta i Srednja Europa u 20. st.,RRIF, 6, Zagreb.



62

Documents

GLOBALIZACIJA I NOVA EKONOMIJA - staro.rifin. · PDF fileVladimir Veselica1 UDK 330.16 Izvorni znanstveni rad GLOBALIZACIJA I NOVA EKONOMIJA SA”ETAK Svijet se nalazi u velikim i