God. IV. Šibenik, u subotu 18. siečnja 1908. Br. 204.

HRVATSKA RIEČ J r e d p l a t n a c l e n a : na godinu K. 12 — Za po god ine K. 6 — Za Šibenik ta godinu donašanjem u kuću K. 12. — Za Inozemstvo na godinu K. 12

suviše poštarski trošak. — Pojedini br. 10 para. — Plativo i utuživo u Šibeniku.

I z l a z i sriedom i sxibotom Uredništvo, uprava i Tiskara lista nalazi s e u ulici Bazil ike sv . Jakova. — Oglasi, priobćena pisma i zahvale tiskaju s e po 30 para petit redak ili po pogodbi . — Nefrankirana pisma ne primaju se . — Rukopis i s e ne

vraćaju.

Početak oluje. Gnjili rob, koji je kroz viekove u svojim

starijima služio silniku i ugnjetavaču, koji je preko te svoje robske službe dočepao se imanja i odlikovanja, cienio je, da su još ona vremena, kad se na vjeru lovilo pravedne ljude, kad im se rubilo glave, uništavale porodice, kralo imanja. Mislio je, da su još ona doba , kad je svaki dotepuh, skitalica, razbojnik bez imena i domovine bio u našoj zemlji nagradjen za to , što je davio sinove hrvatske i njihov narod u sužanjstvu mučio. Bio je uvjeren, da će on još moći u svojoj izmoždenoj ruci stiskati bič, kojim će po Hrvatskoj vitlati da sve zvižda i puca.

I pošao je rob pokloniti se , i odveo je na poklon skup sebe dostojnih, izmet ljudstva, sebičnjaka najodurnijih, koji nisu plaćeni krv­nici zločinaca jedino, jer hoće da budu krvnici svoje domovine. Drugog zanata oni ne znaju, za drugi posao nisu sposobni .

Do jučer životarili od milosti gospodara , postali bijahu ono, što zaslužuju, dok ih nije robska duša uzela za drugove, misleć, da će s njima lakše i jače pritisnuti kao m6ra grudi Hrvatske, koje su se počele sloodnije širiti.

A taj izmet Hrvatske dragovoljno se pri­družio robu, koji je pošao u Peštu, da od tamo dodje kao ban u sjaju, u moći, u veli­čanstvu, okružen od tolikih razbojnika s lobode naroda svoga.

Od tamo je rob poručio i zapovjedio sjajan doček, od tamo je prietio željeznom pesti svim neposlušnim, od tamo je već vitlao bičem i s ipao zob. Umišljao se jadan, da je Zagreb, nikad i od nikoga upokoren, od jed­nom zamro na njegov baronski mig. On, rob, robski sin robskih otaca cienio je, da je g o ­spoda r cieloga naroda, jer mu je Wekerle dao vlast, banstvo.

I nije razumio, da je banstvo iz Weker-lovih ruku najveće i najočitije odlikovanje naj -pokornijih sluga magjarskih.

Ali znao je on to, nu u omaglici a lko­hola, koja ga obavija, valjda je vidio pred sobom Zagreb, Hrvatsku, gdje mu liže drhćuće ruke i gdje se klanja njegovom velikaštvu, kao ono u neko doba njegov pradjed silniku i krvoloku Tahiju. Samo je u omaglici zaboravio, da je siromašni Matija Gubec volio biti okru­njen usijanom gvozdenom krunom, nego biti sluga Tahijev i barun. Zaboravio je, da je Gubec danas u cielom narodu čašćen kao simbol buduće s lobode, a da je Rauch prezren kao uspomena prošlog robstva.

Što služi robstvom stečeno ime, što čast, što položaj, ako je iz silničkih ruku, ako je od neprijatelja domovine za uzdar, za nagradu robske rabote, za službu, koje se stidi čovjek, koji sebe štuje ?

Što služi biti banom Wekerlovim, kad nisi n a r o d a ? Što pomaže primiti vlast iz ruku ministara, vlastodržaca, kad ti ju narod ne da, ne će da p r i zna? Što pomažu prietnje i oru­žana sila, kad je snaga države i vlasti njezine u šakam množtva, n a r o d a ? Što pomaže doći u jedan grad, što je stalo komu do svoga „sina g radskoga" , kad dolaziš bez zasluge, poslan da svoj rodni grad i rodnu svoju grudu upokoriš, oguliš i i z d a š ? Što je komu stalo do vlade i vladinih dostojanstvenika, ako su ovi bez časti i ponosa , a ona da narod okuje zakonima robstva i samovol je?

Nu janjičari su mislili, da su svemogući kad su se vlasti dočepali ; držali su, da će ući u Zagreb, u Hrvatsku, kao pobjednici, jer su vidili, da je sve mirno i tiho, rek bi, umoreno , spokojno, ravnodušno. Nisu ni sanjali, da je čast narodna nepobjediva sila, da je tišina znak sviesti, samopouzdanja i snage i da je obično prije oluje posve tiho, tiše nego obično.

I oluja je počela. Bieli, nepobjedivi Zagreb progovorio je. Kao grom s tučom i vihorom razpršio je robsko metanisanje, uplašio je r o ­bove, razagnao ih tako, da su bez glave bje­žali kao kukavice zaštićene u zatvorenim koči-jam i bajunetam, koje su ih okruživale.

Roblje, koje danas predstavlja vladu u Hrvatskoj, posakrivalo se po svojim škuljam. Ono će sada u svom izdajničkom, plaćeničkom bjesnilu, pod pokriveteljstvom magjar. gospodara i oružja škripati od biesa zubima, gonit će svoje pandure po Hrvatskoj na harač saviesti i p o ­štenja, dok bude moglo grizti će oko sebe i osvećivat će se kao biesno pseto. Ono će u svojoj izdajničkoj raboti nastojati, da prevrši svaku mjeru i zakon.

Ni od Raucha, ni od Crnkovića, ni od Gavranića i družine ne može se očekivati, nego najgore što se od izdajica domovine dočekat može. Svojih mjesta, stečenih bezsramnim rob ­stvom njihovih duša, oni će se držati, ako za drugo ništa, o ono, da čim više naškode d o ­movini svojoj, da ju, ako je moguće, predadu Magjaru na p o d p u n o uništenje.

Nego mi se toga ne plašimo. Oluja je p o ­čela. Iz Zagreba širit će se po svoj Banovini, po svoj Hrva tsko j . kao dah života i Hrvati će se probuditi , okupiti, a onda je tu cleli jedan narod uvriedjeni, poniženi potlačeni, koji ima da osveti velike pretrpljene nepravde.

Pojedinci dosad razpršeni i razdvojeni slie-vaju se u množtvo, u cjelinu, narod postaje tielo veliko, ogromno, pred čigovom osvetom svi nametnici postaju kukavni patuljci, pljeva, kojom vihor vitla dok je nestane. A osveta naroda hrvatskoga proti tim potuljcima, koji se utvaraju da su moć, mora da bude : ujedinjenje i s loboda.

Tu osvetu ne može više nitko zapriečiti, ni Weckerle, ni Beck, ni svi oni zajedno, ni svi njihovi sluge i robovi, jer što su oni pred narodom, koji oživljuje i postaje jedan i je­dinstven ?

D e m o n s t r a c i j e pri d o l a z k u b a r u n a R a u c h a .

Viest u Š iben iku . Na 15. u večer zaslugom našeg izvjesti­

telja dobili smo sliedeći brzojav : Z a g r e b , 15. Danas vlakom iz Pešte pri­

spio Rauch sa članovima vlade. Petnaest hi­ljada gradjana dočekalo ih kamenjem, jajima, zviždanjem i urnebesnim povic ima: „Abcug!" Oružanoj sili jedva pošlo za rukom prokrčiti put kočijama do Markovog trga. Kočije p o -razbivane, članovi vlade ranjeni. Množtvo se tada razišlo i polupalo prozore na stanovima svih članova vlade.

Ovaj smo brzojav primili u 7.50 sati na večer, te smo ga posebno štampali i po gradu razdielili i razaslali u bližnja mjesta kao Drniš, Knin, Vodice, Skradin itd.

Na svakoga je isti ugodno djelovao.

Sada priobćujemo potanji izvještaj:

Činovnici proti Rauchu . Iz Budimpešte je bio st igao dva puta

nalog, da činovnici moraju korporat ivno pri­sustvovati dočeku baruna Raucha i nove vlade. Ovaj je poziv uzrujao cielo mladje činovničtvo. Gradjanstvo podupi re činovničtvo. Grof Erdbdi .

Uz grofa Erdodi -a se priključio liept broj virilista, koji su odlučili ne podupirati bana Raucha, niti misle doći u sabor. N a d b i s k u p o v a b o l e s t .

Imao sam pr igode jučer se razgovarati s jednim crkvenim dostojanstvenikom o bolesti nadbiskupa dra. Posilovića. Ovdje se u poli­tičkim i novinarskim redovima naimt misli i govori , da se je nadbiskup nenadno razbolio od hunjavice, jedino da ne pričeka baruna Raucha na kolodvoru, da tako izbjegne novi­narskim napadajima. Kako mi je pričao dotični crkveni dostojanstvenik nadbiskup je doista nešto bolestan, ali njegova se bolest ne nalazi u takovom stadiju, da ne bi mogao odvezti se do na kolodvor i pričekati bana Raucha.

Moj pouzdanik natuknuo mi je iz daleka, da je barun Rauch u pitanju Strossmajerova

nasljednika radio proti intencijam zagrebačkog nadbiskupa. Dr. Posilović bi najvolio bio da se djakovačkoj biskupiji posije čovjeka, koji je i zaslužio ono mjesto, a koji već dobro pozna svoje s tado. Nu jer magjarska vlada ne će da zna za biskupa Voršaka, to nadbiskup Pos i lo­vić nije se mogao odlučiti za drugu osobu, a po tom ni za doček bana. Z a h v a l a n a č e l n i k a A m r u š a značila je za svakoga, da se Zagreb sprema na sjajan doček. Sve je bilo mirno, tiho, kao sumorno, ali tko je imao nosa mogao je nanju­šiti munjinu, koja vlada u zraku i koja čeka da se samo upali.

D o l a z a k v l a k a . Prije dolazka brzovlaka iz Budimpešte

skupilo se pred zagrebačkim kolodvorom silno množtvo svieta. Računa se na 15 hiljada na­roda. Na samom peronu čekalo je dvie do tri stotine osoba. Od banskog stola, od stola sedmorice, uobće od sudaca nije nitko prisu­stvovao od vlade nitko.

Kad je prispio peštanski vlak, vidjelo se Raucha u salonskim kolima. Čim je vlak ušao u stanicu zaori peronom užasno: Abzug Rauch! Fuj Rauch! Živio cirkus Barnum! Abzug pija­nice! Abzug magjarske s luge! Fučkanje je za­ključivalo. U to je sašao Rauch iz kola, sav blied. U obćoj vrevi i gunguli pristupio je k njemu gradski senator Katkić, da ga p o ­zdravi, no u to zaori čitavim peronom poznata pjesma: O du mein Augustin . . . baron Rauch, alles ist hin, itd. Czernkovich sav zelen od biesa. Na to je sviet zapjevao „Liepu našu" i počelo se vikati cilindrašima da skinu šešire. T o su morali učiniti i pjevalo se himnu, a medju mladjim činovnicima čuli se povici : Abzug Rauch! Fuj t iranin! Rauch jedva mogao ući u rezerviranu čekaonicu, odakle se zaputio u ko ­čiju, koja ga je čekala pred kolodvorom. Sviet, koji je prikrio cieli prostor pred stanicom, stade vikati: A b z u g R a u c h ! K i š a k a m e n j a i i z k v a r e n i h j a j a s a s u l a s e n a R a u -c h o v u k o č i j u , k o j a b i z a č a s o b l j e p -l j e n a ž i t i l o m , a od kamenja razmrskana su joj stakla. Vika, porugljivi povici, zviždanje, buka užasna. Konji Rauchove kočije dali se u galop i jedva se zaklonili pod zaštitom oru­žane sile u gornji grad.

Rauchove drugove zadesila je gora ne ­prilika. Od silne navale svjetine nisu mogle da krenu njihove kočije napried. Kočija Ferde pl. Mixicha pobjegla je u Gajevu ulicu, gdje su je zatekli djaci i svu razlupali. Czernkovi-cheva kočija prošla još gore. Sva je razlupana, a govore, da je Czernkovich ranjen. Aranitzkv, šef za pravosudje, bježao je od kolodvora u svratiste ,,k Janjetu". Kočija Rauchovog kandi­data za djakovačku biskupiju, kanonika Ivan-čaffira, prošla je isto tako. Zadnja je bila kočija baruna Geze Raucha, koju je stigla ista sudbina.

„ B a n i c a " u p o v o r c i . Iza kola baruna Pavla Raucha otišla se

elegantna kočija sa dragocjenim predmetom. U kočiji je naime bila posadjena „banica" — lutka, liepo obučena, ona „banica" iz jedne kavane. Preko prsiju nosila je bielu vrpcu sa nadp i som: „Bane Rauše, pozdravlja te „banica" iz Po tok -g rada ! " Dok je Rauchova kočija ju­rila u galopu, jurila je za njom i „banica" sa svojim pozdravom. Za tom kočijom natisla se sila svieta uz silnu viku i klicanje. Napokon se policija dosjetila jadu, zaustavila na Jelači-ćevom trgu kočiju „baničinu", te je sekvestri-rala. „Ona" je jedina ostala u zatvoru, dok je nešto zatvorene mladjarije pušteno na slobodu. D e m o n s t r a c i j e p r e d C z e r n k o v i c h e v o m i G a -v r a n i c h e v o m k u ć o m .

U isto vrieme, dok je svjetina natjerala u bieg sve kočije, došlo je do velikim izkaza pred kućom podbana Czernkovicha. Polupani su na kući svi prozori, razlupana je njegova tabla, i uobće sve, što se dalo doseći.

Pred stanom Gavranichevim došlo je ta-kodjer do bučnih izkaza, povika, demon­stracija, ali kako stanuje visoko, u drugom spratu zgrade hipotekarne banke, to se nije

njegovom stanu dogodilo ništa. Orili su se burni povic i ! Abzug Gavranić! Abzug Pero de Kajgana! Abzug tudjinski s luga!

N a M a r k o v o m t r g u . Čitav Markov trg obsjednut je jakim kor­

donom policije. Banska palača nalazi se u o b -sadnom stanju. Iza policije stajalo je silno množtvo razjarenog naroda, koji je napunio sve okolišne ulice. Svjetina je neprestano vi­kala : Abzug Rauch! Abzug tiranin ! Abzug magjarski s l u g a ! Prema več ri zatvorena je kordonom i Pivarska ulica, jer se bilo bojati, da će doći do jakih izkaza pred kućom Ara-nitzkoga, novoga sefa za pravosudje.

O g l a s po l i c i j e . Zagreb je na večer bio miran. Dogodjaje

dana u svim krugovima se tumačilo na razne načine. Inače nije u večer do izkaza. U noći liepilo se po zagrebačkim ulicama oglase p o ­licije. U oglasima veli se, da su se pri d o ­lazku Raucha dogodile nedozvoljene stvari, te se gradjanstvo pozivlje, da se vlada mirno.

Parlamentarne viesti. G o v o r n i č k a t r i b i n a u p a r l a m e n t u . U

zastupničkoj je kući iza stolice ministra pred­sjednika podignuta mala tribina, koja je za sada opredjeljena jedino za izvjestitelje. Poprimi li se s vremenom novi kućni poslovnik, to će u ovomu biti poprimljen zaključak, da u buduće budu govornici držali svoje govore sa tribine.

Čet i r i p o d p r e d s j e d n i č k e s t o l i c e . I ta će želja biti izpunjena zastupnicima pučkog parla­menta. Kako javljaju bečke novine, kod pred­sjedničkoga su stolca bila načinjena još dva prislona za podpredsjednike. Prama viestima Iž Beča izgleda, da će socijalni demokrati i južni Slaveni dobiti ova dva mjesta. Za socijalne d e ­mokrate nema dvojbe, ali koliko odgovaraju istini viesti glede južnih Slavena ne znamo. Svakako oni imaju najviše prava na to mjesto. Izpuni li se ova kombinacija, onda bi u p red-sjedničtvu kuće bila tri Slavena a dva Niemca.

Š e s t n a e s t m i n i s t a r a u Aus t r i j i . U jed­nom od predzadnjih brojeva našega lista nekim su čitaocima upale u oči one rieči, gdje je bio govor, da bi se austrijsko ministarstvo imalo povisiti na 15 članova. Kako nam naš bečki izvjestitelj javlja, ovih su dana iznenadile p o d ­uzete preinake na ministarskoj balustradi sve novinare u parlamentu. Na mjesto 15 prislona, bilo ih načinjeno 16 za šestnaest osoba. Kako se još ništa pozitivna ne javlja javnosti koliko sa strane vlade, toliko sa strane zastupnika to se prave razne kombinacije glede novih triju mi­nistra. Navadjamo te kombinaci je : Po jednoj imalo bi se ustrojiti rus 'nsko ministarstvo, ono za južne Slavene i ministarstvo zdravoslovja. Druga kombinacija hoće : Ministarstvo za južne Slavene ; za alpinske zemlje i ministarstvo za inžinire. T r e ć a : Ministarstvo za radničke p o ­slove bi se hnalo razdieliti u dva ministarstva. Bilježimo bez ikakvih opazaka.

Rusk i j ez ik u p a r l a m e n t u . Poznat je prosvjed Rusina i njemaca proti zastupniku dr. Markovu, koji je na početku zasjedanja zas tup­ničke kuće u istoj bio počeo govoriti ruski. Predsjednik kuće dr. Weisskirchner je onom zgodom upozorio Markowa, da ruski jezik nije „landesüblich" u državi. Uzaludan je bio svaki daljni Markow pokušaj da govori ruski. U jed­nom je kašnjem govoru dokazao, da se ruski jezik govori u državi i rabi. S istim su argu­mentima on i Starorusini pristupili barunu Bečku, zahtjevajući da se ruski jezik proglasi u Austriji kao zemaljski jezik. Kako je zastupnik dr. Mar­kow u jednoj skupštini Rusa i Starorusina u Lavovu, kojoj je skupštini prisustvovalo oko 70 izaslanika naroda, izjavio, ministar je predsjed­nik dr. Beck za vrieme pregovora izmedju njega i Starorusina obećao potonjim, da će vlada podupirati njihovu težnju, da se ruski proglasi kao zemaljski jezik. Markow je u skupštini uz veliko odobravanje zaključio svoje izvješće : U parlamentu će se govoriti i po ru sk i !

Georg Salvati. Prag , 14. sicčnja.

Jutros odoh kao obično u trafiku da ku­pim novine i duhan, a u trafici žena i ženica kao pljeve. Sve traže dnevnik „Venkov". Zna-doh, da se Českinje zanimaju za politiku, da prate dnevne dogodjaje, da na večer cigaretom izmedju srednjeg i kažiprsta diele mandate kod budućih saborskih izbora, ali to su vam ženske višeg uzgoja. To su vam diplomatkinje i poli-litičarke, koje vam u poznavanju Česko-sla-venske, pa ako ćete i svjetske politike ne zaostaju za mnogim aktivnim zastupnikom u bečkom parlamentu. Nu jutros se grabila za spomenutu novinu prosta i nabreknuta ruka, za koju bi mislio, da nije nikada izmedju prsta držala novinu.

Htijah i sam kupiti jadan broj „Venkova" da vidim kakvu senzacionalnu viest donaša. Ali d a l „Nemamo žadni" — odgovara trafi-kantkinja, a prije nego ću ju zapitati, da mi priča radšta se svjetina grabi za ovu novinu sada na jednom, koja se do jučer nije nalazila niti u svim kavanama, razrieši mi trafikantkinja uzao tajne. „U podlistku „Venkova" izlazi novi roman od Georga Salvana".

Kako mi ime ovog češkog romanciera nije bilo dobro poznato, propitah se kod mo­jih prijatelja, da mi pričaju koješta o istomu.

„Ne znate tko, tko je Sa lvan?" — pitahu me. — „Bez beli ne!" — odvratih i rekoh, još nisam čitao ništa od ovoga spisatelja. Moji se prijatelji smijali od srca. Tvrdijahu da sam čitao o Salvanu mnogo toga. Meni se ne dalo vjerovati. Ta pamtim dobro svako piščevo ime. Na koncu mi odkriše tajnu : Georg Salvan je pseudonim češkog ministra Františeka Pra-šeka. Sad mi je bila pojmljiva navala žena u trafiku. Pročitah namah do sad izašle podlistke. Sadržaj je iz rimske povjesti: Gracchovo doba. Sudeći po onom, što je do sada izašlo, mini­star Prašek ima liepi stil. Nu mene ne zanima niti njegov stil, niti njegov roman. Psihološki momenat češkog naroda u ovomu me slučaju zanima. Ministar — pa piše u podlistku no­vina ! Piše o sasma indiferentnoj stvari po češki narod. A taj se narod jagmi i grabi, da guta te indiferentne stvari. Ali za što ? Jer d o ­lazi od čovjeka, koji danas stoji na čelu kao branitelj interesa češkog naroda.

A u nas ? — U nas ćeš naći mladosti, koji nemaju niti pojma o „Zlatarevu zlatu", a kamo li da bi se i srednji stališ naših žena i djevojaka zanimao za književnost. Znam, da su kod nas prilike sasma drugčije nego li kod Čeha. Nu te prilike ne opravdavaju još, da se ne bi i kod nas moglo osvješćivati ženski spol.

Kako mi je pričala ona trafikantkinja, od kada je počeo izlaziti roman ministra Prašeka u „Venkovu", ona prodava dnevno kojih 300 komada više, nego li je prodavala prije. Mi­nistar je Prašek vodja čeških agraraca, a „Venkov" je glasilo stranke.

SCHOENERIANIZAM NA UMORU. Bismark i Schoenerer! Dva imena, koja

spajaju u sebi njemačku ideju. Bismark je stvorio njemačko carstvo, Schoenerer je htio da stvori austrijsko ttiemstvo. Prvi je uspio, a drugi je nakon što je sproveo cieli svoj viek u odlučnoj borbi, kod zadnjih izbora doživio poraz u vlastitoj residenci Hebu.

Svenjemačka ideja je bila u Austriji po ­čela da hvata dubljeg korjena u prvom mahu, dok prosta ruka nije shvaćala, što traži i za­htjeva schoeneriansko sveniemstvo. Ali čim se je njemačkim seljacima i srednjim trgovcima predočilo, da Schoenerianizam zahtjeva od njih, da se austrijske zemlje imaju podvrgnuti nje­mačkom carstvu, ovi su većinom okrenuli ledja Schoenereru i njekadašnjem njegovom prvom doglavniku Wolfu, i od jake čete Schoeneria-naca — 21 na broju — prispjela su u novi parlamenat samo trojica.

Iza ovog poraza prieti Svenjemcima i drugi poraz kod saborskih izbora u Češkoj. Sada se komešaju medju narodom, ali osim malenih iznimaka ne nalaze nigdje nikakova odaziva, tako da će kod nastajućih saborskih izbora doživiti podpuni fiasko.

Iz učiteljskih krugova. Primamo iz okolice : U raznim listovima čitasmo, da je g. Dane

Petranovič naumio izdavati nekakav svoj list. Izprva se čitalo, da će bit pedagožko-književni, a malo za tim, da će bit političko-književni. Na tu viest nismo ostali ni najmanje iznena-djeni, jer nam je gospodin pokretač novog lista odveć dobro poznat i jer smo znali, da će se njegovo dojučerašnje tobožnje zauzimanje za učiteljsku organizaciju i za „Učiteljski Glas" iz­roditi u osobni prkos netom on uvidi, da mu se stežu ruke, da ga se sprječava u njegovu proračunanom nastojanju, da u svoj toj raboti sebe iztakne i izdigne na površinu. U tu svrhu nije on išao samo za tim, da dobije terena pomoću svog utjecanja u nutarnje stvari našeg učiteljskog družtva u Šibeniku, pomoću svog saradjivanja u učiteljskom glasilu i pomoću okupljanje svojih vjernih da mu pomognu u njegovim nakanama, već je dapače i kao stra­načka ličnost nastojao i nastoji da stranačke prilike u Šibeniku i okolici izrabi u korist svog plana, da za sebe predobije sve one, koji su za svaku poštenu akciju nesposobni, i da time kako god dodje do neke izrazite lične važnosti, krjepošću koje bi mogao rabiti dakako za sebe i za svoje namjere, kojima je ci l j : superiornost nad svim drugim kolegama, a po tome i s njom spojene časti.

Nego, eto vidismo, da u cielom tom svom nastojanju nije bio sretne ruke. Odveć rano i brzo odkrile se te njegove namjere, odveć rano i brzo posrnuo je g. D. Petranovič na svojoj stranputici. Svima nam je još vrlo dobro u pa­meti, kako se on podnio u poznatom pitanju „prosvjedne izjave", koje je učiteljstvo ovog kotara izdalo proti odurnom pisanju zakut-nog Šibenskog listića. Ono njegovo pona­šanje odkrilo je njegove karte i ujedanput raz­bilo sve njegove liepe snove, da će uspjeti svojim proračunanim planom. K svemu tome treba pridodati držanje g. Petranovića bilo u mjestnim bilo u obćim političkim našim prili­kama, pa onda njegovo držanje u Beču prigo­dom velikog učiteljskog zbora, gdjeno je u stanovitoj prigodi kao odaslanik našeg „Saveza" imao ipak srca da govori i pozdravlja izklju-čivo u ime dalmatinskih učitelja Srba. Tako čitasmo crno na bielu u „Dubrovniku".

Pratna svemu tome naravski da nije uči­teljstvo u kotaru ostalo ravnodušno, pa je od­mah poslie svega onoga, što je izbilo na javu nakon izdanja gori spomenute „prosvjedne iz­

jave" bilo već na čistu s g. Petranovićem i bilo je uvjereno, da mu nije već moguće raditi i dalje kao dotle po onom svom proračunanom planu, da mu je otežčan snošaj medj svojim kolegama, s kojima se nije znao ni htio naći solidaran u najsvetijoj stvari za učitelje t. j . u obrani učiteljskog ugleda.

Radi toga eto n£s nije ni najmanje izne­nadila viest o njegovu posebnom listu, pa kad ga jučer primismo pod zvučnim naslovom „Novo Vrijeme", mi pogledasmo u nj kao u stvar, koja je naravni plod Petranovićeva sadašnjeg iznimnog položaja izmedju učitelja i onog nje­govog plana, kojeg se on ne može da odreče, jer imače odoše u dim sve liepe sanje njegove budućnosti.

Hoće li on pak te sanje ostvariti pomoću svog lista i pomoću svojih famoznih saradnika, to je drugo pitanje.

Posmatramo li pak prvi broj tog njegovog lista, onda moramo kazati, da nas početkom ovih poklada nije mogao ljepše pozabaviti. Nje­gov pedagožko-književni list ima samo takovu etiketu, a u sućnosti nije drugo nego pogor­šana edikcija splitske „Slobode" i njezinog ma­log šibenskog druga, koji s njom zajedno putuje pod istom fašicom u ovu okolicu. Do mala će im se pridružiti i „Novo Vrijeme" i tad ćemo baš po onoj „omne trinum est perfectum" |imati u jednom skupu mužkog, ženskog i srednjeg pobornika za demokratska napredna načela, za zdravlje radništva i težaštva, za usvojenje na­prednih t u d j i h n o v i h m i s l i , a gdje će pak, u kojem li će jadnom kutu ostati pedagožko, književni materijal „Novog Vremena", o tom sigurno ne će razbijati glavu njegov urednik, koji i onako lako pregara sve, samo ne svoj plan.

Pred ovakom pokladnom, bizarnom poja­vom, koja se hoće da nametne, da naturi nama učiteljima, kao da nam je od nje baš potreba, mi učitelji ne ćutimo jednostavno ni­kakva pobudjaja ni da joj plešćemo ni da joj psičemo. Za nas, kao učitelje, ona je posve indiferentna i mi je samo registriramo u koliko je ona još jedan novi dokaz, da osobe, koje imaju svojih ličnih ciljeva, koje nisu iskrene, koje hoće da izplivaju i da niču, gdje nisu posijane, izabiru svaka pa i najsmješnija sred­stva bez obzira da li se tim ogrješuju o čuv­stva, koja su lealnim ljudima uviek sveta.

Na koncu pak poručujemo g. Petranoviću, da se je ljuto prevario, ako misli svojim naj­novijim podhvatom predobiti za sebe koga. Učiteljstvo u Dalmaciji moglo je i do sada biti bez njegova lista, pa će moći i unapried, tim više što učiteljstvo nije naučno nikad suditi po etiketama i što misli, da mu je sada najpreča stvar raditi onako, kako je i započelo oko svoje organizacije bez novih lekcija i novih ideja, koje su i onako suvišne. T a učiteljstvo je barem — p u č k o . Nekoliko učitelja.

Poljoprivredna r a z m a t r a n j a . Putnik, koji proputuje našu pokrajinu po

otocima i primorju, pak za tim po Bukovici i zagorju preko Imotskog do Metkovića, stvoriti će u sebi tvrdo uvjerenje, da kao Što je priroda obdarila našu pokrajinu dvostrukom klimom, da je tako, recimo, i dvostrukim stanovnicima: blagu zimu, umjerenu vrućinu preko ljeta na primorju, u zagorju i po Bukovici zamjenjuje žestoka bura, snieg i mećava preko zime, a

božja glavnja preko ljeta, da izgori i najsitnija

^ ' D i v n e vinograde, kitnje maslinjake, pi tome voćnjake na primorju po Bukovici i zagorju ža­rni n i doduše oranice, ali samo mjesum.ce, 2Z većinom je gola krša, na kom travica raste a o šumama brsnatoga drveća nema n,

g O V O p r i m o r a c , okretan po kopnu i moru, prava vjeverica, bistre glave, koji se zna i u najvećoj nevolji snaći, ne trpi kamate, rad.n do skraj-nosti, pravi božji crv, razveseljuje uvale . morske prodore svojim pjevanjem, a kiti p i tome o toke radom svoje desnice.

Bukovčanac i zagorac naprot ivno. Nujan, malo kada vesela lica, uviek zamišljen, čeka kad će mu trublja sudskog poslužnika navjestiti, da seli iz kuće otaca svoj ih; leži pred pojatom, na njivi ili pod hrastom, samo da ne misli o svojoj sudbini.

Primorac ne ljubi krčme, vas je zanesen za štednjom i dobi tkom. Bukovčanac i zagorac na­protiv bi u krčmi danjivao i noćivao, te su s toga krčme pravi umet u ovim predjelima, koje sisaju krv naroda i ubijaju u njemu svaki polet i svaku volju za rad.

Prama ovim prilikama, koje vladaju u na­šoj pokrajini, vlada, pa i svi ostali faktori, koji su pozvani, da rade oko unapredjivanja našeg naroda u moralnom, intelektualnom i materijalnom pogledu, imali bi udesiti svoj rad.

Bukovici i zagorju treba posvetiti osobitu pažnju, jer ovi predjeli traže brze pomoći . T reba da nastojimo, da dosadašnje oružničke postaje u ovim predjelima zamjenimo školom, krčme družtvima za prosvjetu puka, u kojim će ovaj narod crpiti moralne snage, da odoli svim nevo­ljama, koje ga okružuju.

Ako nam je narod u ovim predjelima ova-kov, to nije on kriv, kriva je u prvom redu sudbina, a za tim krivi smo svi mi, jer svi znamo, da je zlo i to veliko zlo pustiti, da nam jedan dio naroda propada , a ne ćemo da to zlo i to propadanje odstranimo.

U prvom redu imalo bi se redovito svake godine u ovim predjelima podizati pučku školu, tako da bi u malo godina u svim većim selima bio otvoren ovaj hram prosvjete. Učiteljima imao bi se opredieliti prostrani školski vrt, gdje bi oni upućivali narod, kako mu je raditi i na g o s p o ­darskom polju, da poboljša svoje stanje.

Učitelji, koji bi se namještali u ovim mje­stima, imali bi se dobro uputiti u g o s p o d a r s t v i u gospodarskom zadrugarstvu, putem posebn tečajeva, kako bi bili nosioci zdrave gospodar sk pouke, a k tome i gospoda r skog zadrugarstva, kako bi pos tepeno mogli osnivanjem g o s p o d a r ­skih zadruga razne vrsti narod nam izbaviti od lihvarskih ruku.

Naravno je, da vlada, a i pokrajina ne bi imala škrtariti, te bi morala osobitim nagradama priteći u pomoć ovim trudbenicima na narodnoj njivi. —

Nije dosta jedan putujući učitelj za svu Bukovicu, te s toga bi se tu imala staviti dva i svaki bi morao imati uzoran vinograd, uzornu njivu, uzornu livadu i uzornu postaju raznih domaćih životinja, ali ne kao da bi to pr ipa­dalo njemu, već to bi imalo biti vlastničtvo pojedinaca ili zadruge, a on bi bio tu samo upravitelj, pod čijim bi se nadzorom radje iz-vršivale. Sve, što bi se od toga dobivalo , kao raznovrstno sjemenje, jaja, perad , svinja

Ž r t v a . (4) Napisao E. D. Preveo S. Z.

I eto liepe viesti odavna obećane majčici Ulinki 1 Kako se sada povratiti kući ? Kojim s r cem? Kojim licem izdržati njena nestrpljiva p i t a n j a ? . . . Gospode, Gospode, G o s p o d e ! A sunce se skrilo iza brežuljka, zadnji trak raz­jaren žutilom udilj se bori sa sjedajučom sje­nom, sablastna bliedoća snlega utažuje blisuk, sve se slieva u sivotu nabiserenu bezkrajnim prozrakom, dočim na iztoku diže se nad je ­lama mjesec okrugao i krvav. Gujedko već sluti blizinu kuće, i pokazuje to brzim kasom. Eto šume. Kroz jedan sat, najviše kroz sat i pol ukazat će se nad krovom zadimljeno sljeme izbe . . . i sva ciela obitelj bit će na ulazu . . .

— Hej, Gujedko, eh I . . . što je ? . . . Muklo zavijanje, kričljiv zaziv naruši mir.

Jednim zastravljenim hrzanjem konj se uzvieri, nakostruši grivu, podbije kopitom . . . pak po­skoči i poleti kao mahnit. Da ne pritegne re­menje krupna šaka lovca medvjeda, konj bi bio djisnuo na desno i skrhao se na h r e k o v e . . . A na licvo odglasava se isto vijanje, ne više usamljeno, da li ponavljano ovdje, ondje, od­bijanom jekom . . . Kristan se nije prevario. T o je nezaboravno tulenje gladnih vukova.

Prisutnost velikog čopora vukova u šumi, gdje, dan prije, nije bilo ni jednog, ne zateče ga čudom. On zna kojom brzinom ove zvieri

pognane gladom prelaze neizmjeran prostor, i opominje se da mu je njegova žena Ulinka g o ­vorila — proročtvo zlokobno. Prvi puta u svom životu podosjeća neko sujevjerno ganuće, neki poćut lecave slaboće, gotovo straha. Nije da pomišlja na zbiljnu pogibelj : možda vukovi nisu od vjetra ni čuli saonu . . . . pod svaki način, Gujedko, premda umoran, može da izdrži trku; ali on se boji za Saka, zbog ganuća pred pro­gonom. 1 ne čini mu se zapravo da je stigao, da pohrani diete u majčin naručaj, ovo drago-cieno zlato, čiji život bio je tako omedjen.

Za jedan časak divlja glazba umuknu. Saona kliže po stvrdnutom sniegu, tekar šumo-reć vezanom trstkom. Nu na razdaljini od neko­liko stotina koračaja neki crni oblik orise se iz jedne mrlje. Ovu sliedi druga, treća, i opeta d ruge ; i sve ove sjene hite prama istoj tački, pobrzavaju, guraju se, naganjaju niemim, sablast-ljivim skokom, u srebrastom blisiku, kojim ih prolieva mjesec.

— Leti, Gujedko, l e t i ! . . . Putovanje je sad težko. Vukovi su nanjušili

trag i ne će ga Ije lako ostaviti. Nema ih sada, nó dvaestak; ali brzo će ih biti stotina i više. Već nova skomljavina dahće za plienom onamo iz dubine šume.

— Leti, Gujedko, l e t i ! . . . Kristan podpuno oživi. Zaboravljen sám

sobom silom tuge i buduće crnine, on se ne stara, nó da izmakne sadašnjoj pogibelji. Na

ovom ravnom putu, ubrazdanom jelama, kao dvama zidovima nije moguće zastraniti, i oprez­nost nalaže, da se uzdrži daljina do blizog raz-kršća, a da se konja ne sili na krajnu napregu, što bi ga prije vremena umorilo.

Gujedko pridržavan jakom rukom, proždire prostor dugim jednakim skokovima — i sasvim tim gubi tlo. Saka se uzad šćućurio i v iče: Tatko, približuju se, tatko ! . . . " Na nebu nema ni jednog oblačka, vidi se, k6 usred dana. Kristan prigibajući, zazbilja nadazre oštrljate gu­bice i krvavi grimiz otvorenih ždriela i izplaže-nih jezika: jednu vrpu ridjih hrbata, koje, čini se, da skaču jedan na drugog. U ovaj čas ubr­zati vožnju, bilo bi kao smuti u propast — razkrstnica je puno daleko. Valja lukavo raditi. Od jednog do drugog kraja saone rieči kratkog razgovora medju otcem i sinom, kričane su kao na odgovor vijanju vukova. Prvi ne smije se ni okrenuti, da ne bi ;puzao, drugi pazi na zapo-vjed, postavši odjedared čovjekom porinutim odlučnošću i snagom.

— Razumiješ li me, Saka? — Da, tatko. — Bojiš li s e ? — Ne. — Uzmi vreće siena, zamotke balika, sve

što nadješ. Baci dole.

— Hoću, tatko. Za brazdom saone diže se divlje hrokćanje

oštri skomicaji, š tropot borbe s punim ustima i oštrim zagrizajima . . .

— Je li dobro , S a k a ? — Iznova se nagone, tatko. Ali sad su da ­

leko. Tako der Gu jedko! Progon se ponavlja smjeliji i biesniji. G u ­

jedko opet gubi put, š to ga bio dobio • i u tišmi tihanoj, tek zvecom praporaca i škr ipom skhzaljke, javi se p o n o v o zapomagajući krik.

— Tatko , tatko, dolaze . . . — Leti! L e t i ! . . . - kriešti Kristan i šiba

konja. Prepoznaje položaj puta p o deblu j ednog stabla. Još je do razkrstnice šest vrsta

m i n ~ N e ć e , s e n i k a d S « A ~ ova je saona puno tezka, potezana nads torom, š to se nadima prama vjetru. Odreži uže, Saka, uže od nad-stora . . .

dah, T°m i\°n d 0 r e k a ° ' 1 P ° g n u v š i "« sje­dalu svoj svedj ukočeni t rup, začuje škripu udaranje platna, mukli š t ropot , kidanje, i vidj kako vjetar nosi razapeti nads tor režavoj vrpi

se ~Jl ' c * * ' P a ° o s t a v l j a j u s e . . . plaše se. Spašeni s m o ! Vriedni Saka, dragi dječak, koli se tobom

ponos , smioni lovac medvjeda! Ele, svoju krv n Z a S n M e č U S k " * * < Ne op'Zn,. ^ z" el ^ ' 'a - ° S U d e S m r t i > n i k ° s e v ečne poko , N ? . " Z 3 S J e n i P r i t a i u i e ' s P r e ™ * da p o k o s . Na usta mu navire bljuzag nsost i ka kove lovci sipaju na ubjeglog medv j ' da o n " •h baca na sada već daleke vukove.

— Leti, Gujedko, leti, leti. (Svršit će se) .

raznovrstni ključeci ili korenjaci, sve bi se to moralo ili bezplatno ili uz cienu što zapada porazdieliti medju narod.

Osim ovoga prieka je potreba, da se u Bukovici osnuje jedna gospodarska škola, ali ne da to bude ogradjena kula, ko što je ona na Glavici, nepristupačna nikome, — već p ro ­sta, ali dob ro uredjena škola, prama potrebama Bukovice. Ovu školu imali bi polaziti učenici, koji su dovršili pučku školu, a za njihovo uz­državanje imala bi se starati vlada, pokrajina, pak i obćine u ovim predjelima.

Gospodarska škola imala bi se osnovati i u Sinju, a smjet bi joj imao biti udešen na­prama potrebama tamošnjeg pučanstva.

Rekli smo, da nam lihvari ubiše narod po Bukovici, — a kako mu p o m o ć i ?

Doduše malko je težko postignuti, da mi narod u ovim krajevima oslobodimo od ruku nesretnih kamatnika, ali tko nikad ne počne, taj nikad n e . ć e ni dovrši t i ; s tog bi se imalo zapo­četi postepenim osnivanjem seoskih blagajna, a početne glavnice imala bi dati vlada i pokrajina. Novac bi se imao dati u početku samo da d o -tičnici nabave potrebiti materijal za podizanje svog s i romašnog gospodars tva , a kad bi ovo malo po malo uredili, tako da iz njega mogu izbiti sebi i porodici prehranu i da imanjem d o ­tjeraju dotle, da mogu pokriti dug, š to ga prama lihvaru imaju, tad bi se moglo govoriti o nje­govu izbavljenju iz ruku pučkih odriboga.

Puno bi pomoglo, kad bi se malo a malo radilo oko toga, da se koja radišna -siromašna obitelj s primorja, a osobi to s otoka, preseli u Bu­kovicu i zagorje, jer bi one prednjačile svojim radom, ponašanjem i štednjom i bile živi pri­mjer i poticalo na rad.

Nek nam se ne reče, Bukovica je gladna, a zagora siromašna. Ne, nije ovako. Po Buko­vici prostrani su ravni Kotari, a u zagori Pet rovo i Kosovo polje. Kad bi se Kotari uredili od vo -dodera i kad bi se namaklo malo gnjoja, Kotari, Petrovo i Kosovo polje moglo bi nam dati to ­liko žitija, koliko bi dostojalo za svu sjevernu Dalmaciju, dok danas naprotiv se uvaža iz vani na stotine i stotine vagona preko godine.

Što se može kad je uztrajnosti, rada, a i znanja, nek nam je primjerom Brulja u Dr­nišu. On je došao u pok. Fenza u Drniš kao prosti radnik iz Italije sa 75 novčića na dan. š tednjom u malo godina bio je u stanju da kupi vas posjed pok. Fenza, koga je već iz-platio i danas je gospodar od kakovih 30—40 hiljada kruna. Ali on radi, radi danju, radi noću. Nije se on ograničio na sam kukuruz, žito ili sieno, već na sve gospodarske grane, računajuć, ako izda jedna, ne će druga. Ove godine će posaditi 100.000 s tabala murava, da uzmogne razviti gojenje svilene bude na veliko i da podigne uzornu filandu.

Evo ovaj živi primjer imao bi biti izgle­dom svima nama. Kad bi po Bukovici bilo 10 Brulja ili naših takovih ljudi, narod bi nam prije otvorilo oči, a za tim se mora svugdje ići i za to raditi.

Viesti. Za družbu s v . Ć l r i l a i M e t o d a z a I s t r u

primila je mjesna podružnica u počast smrti blagop. Ane ud. pk. Aleksandra Gazzari od slijedeće gospode : Justa Del la-Giovanne K 2.—, Petra Bilandžije K 1.—, Pave Kovačeva K 3 . — , obitelji Ante Bogića K 2.—.

Svega K 8.— Prije izkazanih „ 49 80

Ukupno K 57.80 Napried za našu Istru I Pripreme z a ve l ik i k r a b u l j s k i p l e s V a ­

t r o g a s a c a u punom su jeku, te sudeć po o b -ćem zanimanju za ovu zabavu, nema sumnje da će ona izpasti upravo krasno, što od svega srca želimo.

S r e ć k e z a l u t r i ju prigodom plesa „Hrvat­skog Sokola" u korist družtva počet će se p r o ­davati od sutra unapried. Uvjereni smo, da će svi prijatelji ovog vrlog hrvatskog družtva rado kupiti po nekoliko srećaka, tako isto i svaki Hrvat i u obće svak, koji ćuti za dobro i na­predak ove liepe ustanove, koja je na diku Šibeniku.

f A n a ud. p k . A l e k s a n d r a G a z z a r i a , majka odvjetnika g. Julija Gazzara u Šibeniku, preminula je na 16. t. mj. na 3 l / 2 sata u jutro u 85.oj godini života nakon prilično duge b o ­lesti. Sprovod joj je bio jučer po podne od kuće Šupuk (Pošte) u crkvu sv. Frane, a odatle na željezničku stanicu, odkud su sinoćnjim vla­kom mrtvi ostanci pokojnice preneseni u Spljet u obiteljsku grobnicu. Dobroj pokojnici vječni pokoj , a sinovima joj, kćerima i ostaloj rodbini naše iskreno s a u č e š ć e !

»Š ibenska Glazba" narednom sedmicom ne će više obilaziti grad udarajuć vesele ko­račnice p e t k o m na večer, već će mjesto u petak obavljati tu službu č e t v r t k o m u večer.

K o n c e r a t „ Š i b e n s k e G l a z b e " bit će sutra u nedjelju na obali. Početak u 11 i pol sati pr. p . P rogram: 1. Koračnica: Komzđk; 2. Svečana Ouver tura : S u p p e ; 3. Zbor „Morje Jadr i jansko": Hajdrich; 4. Fantazija iz , ,Wag-nerovih o p e r a " : StrObel; 5. Koračnica „Oj veselo mili druži": Sommer.

Ž a l o s t n e n e u r e d n o s t i . Uslied obustave rada na parobrodima družtva „Dalmatia" imali smo prekjučer ovdje u Šibeniku prizora i slu­čaja, koje ne možemo propustiti, a da s nego­dovanjem ne spomenemo. Kapetani malih pa ro ­broda, što idu u okolna otočna i primorska mjesta, dobivši aber iz Splita o obustavi rada sa strane svih kapetana, strojara i momčadi obznaniše čeljad na tim malim parobrodima i svi se pridružiše svojim drugovima. Ovdješnja agencija „Dalmatie" hoće po što po to uza sve to da parobrodi putuju makar pod ravna­njem nevjeste čeljadi i u tome uspjeva bez ikakve opazke ili zabrane sa strane lučke vlasti. Tako vidjesmo krenuti jedan parobrod, u koji je kao mašinist uzet mehanik Melocchi, koji nije ovlašteni parobrodski s t ro ja r ; vidjesmo uobće mnoge druge neurednosti , koje, mislimo, da se ne će više ponoviti jer izazivlju opravdano kudjenje i nezadovoljstvo u gradjanstvu radi mnogih valjanih razloga, koje bi imala uvažiti lučko-pomorska vlast i koja bi uvidjavnošću svojom morala predusresti sve moguće zle p o ­sljedice.

P a r o b r o d a r s k o d r u ž t v o „ D a l m a t i a " . Na 15. primili smo i sa brzojavom iz Zagreba obje­lodanili izvanredno s l iedeće :

S p l i t , 15. Kapetani, strojari i momčad na parobrodima družtva „Dalmatia" bijahu pri­siljeni napustiti službu do uredjenja službovnih odnošaja sa družtvom. — O d b o r .

Na 16. o. mj. primili smo : Obustava rada traje uspješno. Prati nas moralna podpora cie-loga gradjanstva. Nalazi se u spljetskoj luci parobrodi „Vis", „Brač", „Lošinj", „Besenghi", „Masor" , „Dinara", „Vitez", „Brokovo", „Ri-sor to" , „Nibio" i „Dalmacija". Preporučamo se i računamo na vašu cijenjenu podporu .

O d b o r . I u Šibeniku ne posluje nego samo oni

parobrodi , koji su unajmljeni. Štrajk još traje. Od ovoga trpi i družtvo

i promet. Kako čujemo, zahtievi su osoblja navlastito kapetana, strojara a i ostale momčadi posve opravdani , pa je nade, da će družtvo nastojati, da pitanje plaća svojih namještenika uredi kako se pristoji i ugleda družtva i koristi njegovih namještenika.

S a p o š t e . P r i m a m o : Gledao sam jučer i danas pusti promet na našoj pošti sa „Novim Vremenom". Odlazi i dolazi taj list sve u šest-naest, činovnicima pune ruke posla i sve nešto pod glas mumljaju : „retur", „retur". — Nosi knjigonoša s pošte u grad i sve govori sobom : „Bogme, slabo vrieme !" Očevidac.

S a ž e l j e z n i c e . Preksinoć oko 8 sati bio se gradom pronio glas, da je kod Perkovića vlak sašao s tračnica i izvrnuo se. Dojam je bio težak. U jutro se pak saznalo, da se nije radilo o nikakvoj nezgodi, već jedino da se stroj lokomotive bio nešto pokvario, radi čega je vlak i doista zakasnio.

„Uči te l j sk i G l a s " br. 1. tečaj X. već je doštampan, te će sutra bit odpremljen. Sadržaj mu je s l iedeći : O desetgodišnjici nadzorniko-vanja Antuna vit. StrOIla. — Kotarski školski nadzornik, piše Vicko Dorbić. — Grafologija, piše T o m o Kosović. — Kolegialnost, piše Vicko Dorbić. — „Napredak" , piše Stj. Marčić, — Uz posebne nastavne osnove, piše P. Dabinović, — Pouka spram načela praktičnosti, piše V. Belamarić. — Vjestnik.

„ U b o ž k o m D o m u " udieliše: Da počaste uspomu Tereze Fabr i š : Paško Ćikara K 2 ; Vicko Vučić K 2 ; Josip L. Bilić K 5 ; Dr. Julij Gazzari K 3. Da počaste uspomenu Ante Ber-gndcch i : Dr. Julij Gazzari K 2. Da počasti u s p o r

menu Emila Guber ina : Antun Bumber K 2. Da počasti uspomenu Marijana Blaževića: Ivan Ber-gnocchi K 3. Da počaste nspomenu Dra. K. Mangjera: Dr. Julij Gazzari K 3 ; Dr. Filip Smolčić K 10. Da počaste uspomenu D. ud. Zor ica : Andre Matačić K 2 ; Josip L. Bilić K 3 ; Juraj Grimani K 2 ; Frano Crljenko K 2 ; prof. Klaudij Barbetti K 2 ; Pio Terzanović K 4 ; Grgo Stegić K 2 ; Mila ud. Prebanda K 1; Josip Es-cherizza K 1; obitelj p . A. Medica K 4 ; Ante Tikulin K 1 ; Ivan Vučić p . Andre K 2 ; Viktor Ursulić K 2 ; Ana Mileta Marijina K 3 ; Amalija ud. Mikulandra iz Drniša K 2 0 ; Matija ud. Brai-nović K 2 ; obitelj Meichsner-Bane K 4 ; Juraj Žarković K 2 ; Paško Čikara K 2 ; Vjekoslav Paladino K 2 ; Štipan Subotić K 1; obitelj M. Matačić K 2. Da počasti uspomenu Eme ud. Mišković-Vukasović: Dr. Nikola Subotić K 10. Da počaste uspomenu Antice Ž u p a n o v i ć : Andre Matačić K 2 ; Ivan Bergnocchi K 4 ; Mate Gru-bišić K 2 ; Grgo Stegić K 10; Josip Escherizza

K 1; Ante Živković K 1; Samtiel Puretz K 1; Ante Tikulin K 1; Paško Čikara K 2. Da po ­časte uspomenu Gašpara M a n o s : Edmondo Weisemberger K 5; Juraj Žarković K 5 ; Dr. julij Gazzari K 2. Da počaste uspomenu Ante Pi l ića: Stefan Subotić K 2 ; Jakov Kapetanović K 2 ; Petar Miletić K 2 ; Jere Kronja p. Paške K 1 ; Štipan Scotti K 1; Ivan Miaković K 1 ; Juraj Grimani K 2. Da počasti uspomenu Jakova Triffoni: obitelj Pasini K 2. Da počaste uspo­menu Kate ud. Locas : Josip L. Bilić K 4 ; Paško Čikara K 2 ; Antun Vendler K 3 ; Ivan Kuzmić K 2 ; Dr. Julij Gazzari K 10; don Vicko Škarpa K 3 ; Josip Escherizza K 1 ; Rudolf Pauri K 3 ; obitelj Meischsner-Bane K 4. Da počaste uspomenu Mate D e s p o t a : Ante Tikulin K 1 ; Petar Miletić K 2 ; Oreste Anelli i Dr. Filip Smolčić po K 2.

„ L e g a " u K n i n u . Pišu n a m : Dok se Hrvati medju sobom natječu, a isto tako i Srbi, dotle ono nešto klateži ustraja ovdje ta­lijansku „Legu". Hoće li naši već jednom otvoriti oči ?

U a p š e n i a g e n t i : Pišu nam iz Pulja. Od nekoliko dana agitirali po Istriji agenti Borzatto i Gugolet izmedju seljaka, nagovarajući ih da se sele u Braziliju obećavajući seljacima svaku sreću u novoj zemlji. Vlastinca je bilo prijav­ljeno, da ova dva agenta nagovaraju lažnim obećanjima, radi toga su bili uapšeni u Ro­vinju.

P o s k u p i o šp i r i t . Premda se kod nas ne rabi mnogo špirit za kuhanje ipak bilježimo viest da je špirit poskupio za 3 para po litri.

U g a r s k a v l a d a dementirala je sve viesti, koje su prodrle u javnost potankostima novog sveobćeg izbornog prava, Elaborat je grofa Andrassva gotov, mogao se je davno predati javnosti, ali jer taj elaborat nije dobio još p o ­tvrdu svih magjarskih stranaka, to se moraju i dalje voditi tajna pregovoranja. Stranke se ne mogu da sjedine u pitanju, kako bi se uema-gjarskim narodnostima oduzelo pravo izbora, a da se opet pred svietom pokaže Magjare libe­ralnim političarima.

Češk i s o c i j a l i s t e zahtjevaju sporazumljenje izmedju Čeha i Niemaca ne samo u kraljevini Češkoj nego u svim ostalim zemljama. Oni oso­bito iztiču Beč i Doljnu Austriju gdje živi oko 600 tisuća Čeha.

N e b o g a t o v o p e t p o m i l o v a n . Ruski ad­miral Nebogatov bio je, kako je poznato, osu-djen na smrt radi toga što je predao rusku ftotu. Japancim Car ga je pomilovao i pretvo­rio mu kazan na 10 godina tamnice. Sad, pako donese ruske novine, Nebogatov će biti opet pomilovan, biti će pušten na s lobodu.

„N. J e d i n s t v o " od 16. o. mj. ima uvodni članak, u kom ustaje proti Zagrebu što će sve­čano dočekati Raucha, a na petnajest popodne ban je već bježao pred gradjanstvom Zagreba. Naravno, živemo u vrieme brzojava i u doba kad treba crniti Zagreb i Hrvate.

K l e p e t a l o g u s a r i ć a klepeta i misli, da podučava, a zna se, da je primjer najbolja škola. Ako guliš težaka, ako ništa ne radiš, ako živeš od tudjih truda, ako te grize savjest, što si ubijao i glave zazbijao, što ti vriedi rieč kad djela nemaš, a onih, što imaš, valja da se stidiš ? Dakle bolje bi gusarići učinili, kad bi počeli raditi i sami sebe popravljati. Tko će ih za što, kad nisu za ništa dobra i obće koristna ?

Gospodarstvo. NA ZNANJE NAŠIM VINARIMA.

(Konac. Vidi br. 203.). Ad § . 6.

Uporaba drugih nego onih u § § . 3. i 4. ovog zakona dozvoljenih postupaka i dodataka i primješanje drugog, a ne čistog sladora od tislike ili sladorne repe (konsumni slador) pri priredbi vina označuje se po ovom zakonu kao patvarenje vina (cidje), te će biti kažnjivo u smislu ustanova §. 11. i 12. zakona o hranivima.

U 3. odsjeku §. 6. navadja se primjerice niz tvari, što se danas često upotrebljuju, i čiji će dodatak k vinu u buduće na gledajuć na §. 4. za sladka (desertna) vina, pjenušavce i aromatizirana vina ustanovljene iznimke, — tvo­riti patvorenje vina.

Ad . § . 7 . Odredba, po kojoj u smislu §. 11. i 12.

zakona ohranivima vino, kojemu je pr idodano šećera, nesmije biti označeni kano naravno ili originalno vino ili slično, nalazi uporabu i" na takovo vino, što je proizvedeno vrienjem osla-djene cidje. Isto vriedi za oljubljivanja naravnih vina sa osladjenim cidjem i vinima.

Nasuprot se ustanova §. 7. neproteže na ona sladka (desertna) vina, koja, ako i poka ­zuju obilježja naznačena u ovom odpisu k §, 4. zakona ipak su bila priredjena bez uporabe sladora, rosina ili korinta ili alkohola u mjeri prekoračujućoj prostorni postotak.

Takova pića, kao ona n. p . što ih u ne­kojim predjelima proizvadjaju nalievanjem vina ili cidje na širine (osušeno groždje) istog p r o ­izvodnog područja iste godine (prošek) mogu se i nadalje kao naravno (originalno) vino ili naravno (originalno) sladko vino ili pod kojom sličnom oznakom stavljati u promet.

Ad § . 8. Ovaj §. sadrži ponajprije bezuvjetnu za­

branu u svrhu prodaje priredjivati, nuditi ili prodavati vinu ili slična vina sadpžavajuća pića (umjetna ili poluvina).

Što se tiče vinu sličnih pića, to su voćno vino, vino od jagoda, vino od sladora i me­dica izričito izključeni od spomenute zabrane. Kao vino sadržavajuća pića (poluvina) navadjaju se u zakonu sliedeća pića : a) čigir vino od dropa, bevanda, glede priredbe istoga za kućnu potrebu uporabljuju se iznimne odredbe sadr ­žane u §. 9, ovog zakona i u članku III. p ro ­vedbene naredbe, b) produljeno vino ; lievanje vode u vino cidje) odredjeno za prodaju, kao nudjenje i prodavanje razvodjenog vina (cidje) takodjer je i onda zabranjeno, ako se i nije u vinu pridalo drugih primjera ; c) vino od grož-dja ; d) smjese vina, od groždja i vina sadr-žavajućih pića kao i voćnog vina, vina od ja­goda, vina od slada, medice ili ostalih sličnih pića.

Ad § . 9. Odredbam §. 9. ovog zakona priredba i

uporaba vina od dropa za vlastitu kućnu upo­rabu, uključiv i u kući službujuće (služinčad, najmenike) vezana je na dužnost prijave. Ova dužnost prijave kao i u prevedbenoj naredbi izdane pobliže odredbe, imaju služiti u svrhu, da olakšaju nadzor nad odredbam odgovarajućoj uporabi proizvedenog vina od dropa i da pre-prieče možebitne zloporabe.

Ad § . 10. K prostorijama označenim u §. 10. spadaju

poimence prešnice, zatim konobe za čuvanje i konobe za točenje vina proizvadjaša, vinskih trgovaca i krčmara, prodajnice vinotržaca i svih onih, koji se bave prodajom vina kao i p o ­slovne prostorije gostioničara. Pri prosudjivanju pitanja da li se je u pojedinom slučaju u d o ­voljilo zakonskim propisima, uzeti je u obzir osobito svrhu, što ju zakon spaja sa odnosnim propisom.

Naše brzojavke. Z a g r e b , 18. U pučanstvu vlada mir. Iz

ciele zemlje stižu glasovi odobravanja za prire-djeni doček Rauchu. Obće je mnienje, da se on ne će moći dugo održati.

B u d i m p e š t a . 18. Na sastanku, koji. je sa­zvao Justh, današnji poslovnik je uzdržan, samo što se putem jednog novog paragrafa postizana, što je vlada tražila.

Ber l in , 18. Zakon, naperen proti Polja­cima o sazvašćenju posjeda, bio je primljen u sva tri čitanja od pruskog sabora.

Beč , 18. Načelnik Luegher je opet opasno obolio od bubrežne bolesti. Vid mu slabi i srdee. Boji se da bi njegovo stanje moglo biti opasno.

Hrvatska tiskara (Dr. Krstelj i dr.) Vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Josip Drezga

JAVNA ZAHVALA.

Pr igodom nenadoknadivog gubitka, što nas zadesi smrću našeg ljubljenog supruga, otca i djeda

Mate Despota primili smo toliko izraza i dokaza sućuti, da se osjećamo dužnim odvratiti svima onima naj -usrdnijom zahvalom, koji su prisustvovali sp ro ­vodu, i onima, koji se žalobnoj povorci pri­družiše, da nezaboravnom pokojniku izkažu zadnju čast. Hvala isto i svim onima, koji se sjetiše njega glazbom, vjencima, duplirima, d o ­prinosima u dobrotvorne i rodoljubne svrhe, i uobće svima, koji se bilo kako sjetiše poko j ­nika i nas ovom tužnom prigodom. Svima Bog naplatio, a od nas vječita harnost!

Šibenik-Mandalina, dne 16. siečnja 1908. T u g u j u ć a o b i t e l j .

DRAŽBENI O G L A S !

„ U b o ž k i D o m " u ovom gradu stavlja na dražbu nabavu kruha i mesa. Ponude moraju se prikazati pismeno najdalje do 24. tek. mj. P o ­godba sklopit će se za godinu dana. Na koga nabava ostane, položit će za sigurnost jamčevinu od K 300.

Šibenik, 14. siečnja 1908. Upravljajući odbor „Ubožkog Doma" .

PODRUŽNICA HRVATSKE VJERESIJSKE BANICE « ŠIBENIK.

BANKOVNI O D J E L

prima uložke na knjižice u konto korentu u ček prometu; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke poslove, obavlja inkaso, pohra­njuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimlju najkulantnije. Izplate na svim mjestima tu i inozemstva obavljaju.se brzo i uz povoljne

uvjete.

Dionička g l a v n i c a §C. 1 .000.000

Pričuvna zaklada 100.000

Centralka Dubrovnik -

- - Podružnica u Splitu i Zadru.

Priskrbljuje zajmove uz amorti­

zaciju kotarima, općinama, i jav­

nim korporacijama.

Q Q

MJENJAČNICA

kupuje i prod aje državne papire, razteretnice, založnice, srećke, va­lute, kupone. Prodaja srećaka na obročno odplaćivanje. Osjeguranje proti gubitku kod ždriebanja. Re­vizija srećaka i vriednostnih pa­pira bezplatno. Unovčenje kupona

bez odbitka.

ZALAGAONICA

daje zajmove na ručne zaloge,

zlatne i srebrne predmete, drago

kamenje itd. uz najkulantnije

uvjete.

Hrt NOVO "Kl

vistano vi j « 3 uri

? "S<» Ti ,

u Šibeniku (u l ica S t o l n e Crkve) .

$ BanHa Commtrcialt Triestina K pr ima :

Uložke u krunam uz uložntčke Listove: sa odkazom od 5 dana uz 2s/i°'0

n 15 „ „ 3<y0 • u 30 „ „ 4 V 4 7 o

Uložke u zlatnim Napoleonima ili u engl, funtim. (šterlinam) uz uložničke Listove: sa odkazom od 15 dana uz 2 %

30 „ „ 2»/ 8

3 „ „ 3 % NB. Za uložne listove sada u toku, novi

kamatnik ulazi u kriepost 15.og Novembra i lO.og Decembra o. g. ; izdaje blagajničke doznačnice na donosioca sa škadencom od 1 mjeseca uz kamatnjak od 1 1 / i °/ 0 .

Banko-Žiro i Tekući račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanoviti; obavlja inkasso mjestnih računa, mjenica glase-ćih na Trst , Beč, Budimpeštu, Prag i druge glav­ne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korent is ta bez ikakvog troška.

Izdaje uložne knjižice na štednju uz dobit od 3V«7o

Otvara tekuće račune u raznim vriednotama. Inkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mje­sta Inostranstva, odrezaka i izžriebanih vriednost­nih papira uz umjerene uvjete.

Izdaje svojim korentistima doznačnice na Beč, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsbad, Cervignano, Cormons, Cemovicu, Eger, Rieku, Friedek, Gablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Kla­genfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz, Dubrovnik, Solnograd (Salzgburg), Split, Peplitz, Troppau , Warnsdorf, Bučko-Novo-mjcsto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na inozemstvo po najboljem dnevnom tečaju.

Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monar­hije i Inozemstva.

Bavi se kupnjom uz tovarne dokumente u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, itd. itd. uz umjereni kamatnjak.

Daje predujme na vriednostne papire, robu, warrants i tovarne dokumente uz uvjete, koje će se ustanoviti .

Daje jamčevinu za carine skladišta Kontira-nja (Contirungs-Lager).

Preuzimlje u pohranu i upravljanje: U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan­

ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i va­tre i kojoj je posvećen osobiti nadzor sa strane bankovnih organa, primaju se u pohranu vriedno-stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povolj­ne uvjete, te se na zahtjev preuzima i upravlja­nje istih.

Osjeguraje vriednote proti gubitclm žrieban/a.

Banca đonmmiale Triestina.

JEDINA HRYATSKA TY0RN1CA VOŠTANIH SY1ECA U ŠIBENIKU.

Častim se preporučit p. n. obćinstvu, poštovanom svećenstvu, crkvama, bra­tovštinama, svoju krasnu uredjenu

T V O R N I C U V O Š T A N I H S V I E Ć A Kod mene se dobit mogu izvrstne, a od mnogih p r i z n a t e u

svim veličinama

— svieće od p r a v o g pčelinjeg v o s k a — kao i finog crkvenog tamjana.

Prodajem dobra vrcanog — po zdravlje — koristna meda Klg. po K. 1:20, Kupujem uz dobru cienu u svim kolikoćama žutog voska.

Svaku i najmanju naručbu p . n. mušterija obavljam najspremn^e, kao i uz najpovoljnije uvjete.

S veleštovanjem

V L A D I M I R K U L I Ć

Šibenik (Dalmacija) Glavna ulica.

JEDINA HRYATSKA TYORNICA YOSTANIB SY1ECA U ŠIBENIKU.

K . N ' J I Ž A R A 1 P A P I R N I C A

O u l i o « - i&IIJICIVIK - G l a v u n n i i ea

p r a p o r a c a svo j ve l ik i i zbor l i ep ih HRVATSKIH, TALIJANSKIH, NJEMAČKIH I FRANCUZK1H

KNJIGA, romana , s lovn ica , r i ečn ika ,

o n d a p isać ih sprava , trgovačkih knj iga, uredovnog papira ,

e legantnih l i s tova za p i s m a , r a z g l e d n i c a i t. d.

Pr ima pretp late n a sve hrvatske i strane čdKopLse

uz o r i g i n a l n u c ienu s a t a č n i m i b r z i m d o s t a v l j a n j e m u kuću-Vel ika z a l i h a s v a k o v r s t n i h

od najbo l je vrs t i i leća u s v i m g r a d a c i j a m a . VANJSKE NARUĆBE OBAYLJA KRETOM POŠTE.

P r e d u z i m l j e n a r u č b e s v a k o ­v r s t n i h p e č a t a o d k a u t s e h u c k a

i k o v i n e .

S k l a d i š t e najbo l j ih i naj je f t i ­nij ih š i v a ć i h s t r o j e v a

„S1NGER" najnov i j ih s i s t e m a .

Trgovci! Oglašujte u „Hrvatskoj Riecl"!

U T R S T U .

Bankovne prostorije u ulici Cassa di risparmio, Br. S. ......... Vlastita zgrada. •

Obavlja sve bankovne i mjenične pos love : eskomptuje mjenice, daje predujmove na vried­nostne papire, kao i na robu ležeću u javnim skladištima.

Kupuje i prodaje vriednostne papire, svake vrsti, devize, inozemni zlatni i srebrni novac, te banknote i unovčuje kupovne i izždriebane p a ­pire uz najpovoljnije uvjete.

Izdfje doznake na sva glavnija tržišta monarhije i inozemstva, te otvara vjeresije uz izprave (dokumnte) ukrcavanja.

Prima novac na štedioničke knjižice u te ­kući i giro račun.

Obavlja sve burzovne naloge najbrže i najsavjestnije uz vrlo umjerene uvjete.

Posreduje i konvertira hipoteke kod prvih hipotekarnih zavoda uz najniže uvjete.

? NE ČITATI 1

SAPUN

NE ČITATI samo već k u š a t i s e m o r a

davno prokušani medicinski

STECKENPFERD - -o d

ljiljanova mlieka

o d BERGMANNA i Draga , D r a ž d j a n i i T e t s c h e n n a / L . od pr i j e p o z n a t p o d i m e n o m BERGMANNOVA SAPUNA

od ljiljanova mlieka da se lice oslobodi od sunšanih pjegica,

da zadobije bieli tein i nježnu boju. Pretplatilo komad po 80 para

u drogariji VINKA VUČIĆA ŠIBENIK.

ŠIRITE 3 - „HRVATSKU RIEČ"!