God. XXXVII USKRS 2012. bR. I (45) · renja, prirode i ljudske povijesti, uskrsnuće tijela spada u dovrše-tak svega stvorenja i otkupljenje ljudske povijesti. Uskrsnuće je bitni

SretanUskrs

God. XXXVII USKRS 2012. bR. I (45)

Uskrs 1MILJEVCI

GOD. XXXVII. USKRS 2012. br. I (45)

Župnikova uvodna riječ

lISt žUpe mIljeVcI

Samo jedan tjedan u cijeloj godini mi kršćani naziva-mo Velikim ili Svetim tjed-

nom. Tjedan neposredno prije Uskrsa nazivamo Velikim ili Sve-tim jer je u njemu sažet sav život Isusa Krista i događaji spasenja: Isusova muka, smrt i uskrsnuće po kojima svaki čovjek, ako želi, može postati sudionikom života vječnoga.

Kad bi u životu jednoga čovje-ka netko veličao samo njegovu muku, znoj i suze, a ne i plodove te muke, djelovao bi neozbilj-no. Čak besmisleno! No, kad bi se slavio i uzdizao samo i nečiji trijumf, a njemu ne bi prethodio trud i znoj, bio bi neuvjerljiv. Što-više, takva proslava bila bi smi-ješna, a slavljenik bi se doimao poput klauna. Tako je i s Isusom iz Nazareta. On ne nudi samo muku, ali niti samo uskrsnuće. On ne kaže: „Lako ćemo!“, niti prešućuje užas tjelesne smrti, niti strahotu smrtne agonije. Isu-sova sudbina je u ovom tjednu zgusnuta do krajnje jednostav-

nosti i svatko tko želi može je vi-djeti jednim pogledom i donijeti presudnu odluku za svoj život: prihvatiti i ući u sudbinu Sina Božjega ili je odbaciti.

U prihvaćanju ili odbacivanju Isusova puta i njegova života oči-tuje se i naša vjera. Mi se nalazi-mo u Godini vjere koju je papa Benedikt XVI. proglasio Godi-nom vjere kako bi razmišljajući nad našom vjerom još više molili za Dar vjere. Iz te vjere i žarke želje da se što više suobliči Kri-stu i sv. Franjo je pošao u Isusovu domovinu da propovijeda i živi svoju vjeru među muslimanima. No, providnost je htjela da ga morski valovi dovedu i na našu obalu, kako bi probudio živu vje-ru naših pradjedova. Zahvalni za taj pohod, mi ove godine slavi-mo 800. obljetnicu toga događa-ja. Još od tog vremena duhovni sinovi i kćeri svetoga Franje siju riječ vjere na našim krajevima da vjera u Isusa Krista nikad ne ugasne.

Dragi Miljevčani u domovini i po svijetu, slaveći ovogodišnji Uskrs puni vjere, ne zaboravimo ni svojih pokojnika osobito onih koji su svoje živote dali za obranu Lijepe naše. Naime, ove se godi-

ne slavi 20. obljetnica oslobađa-nja naše župe od srbočetničkog agresora. Lijepa je gesta našega Miljevačkog sabora da za tu pri-godu postavi novo spomen-mje-sto za sve poginule u Domovin-skom ratu. Žalosti me jedino što se odustalo od ideje da se na tom spomen-mjestu ne nađu imena i svih poginulih u Drugom svjet-skom ratu i poraću kako je prvot-no i planirano i kako se i pisalo u našem listu. Za to je tražena i vaša suradnja, dragi Miljevčani, u nadopunjavanju popisa pogi-nulih. U dobroj vjeri svi smo mi za tu ideju dali i svoj doprinos koliko smo znali i umijeli. No, nažalost, kako sam obaviješten, ta se ideja neće realizirati.

Bez obzira na obilježja ovoga vremena, vjerujem da smo si zapisani u dlan Božje ruke što je puno važnije i bolje za sve nas. Neka nas ta vjera u Božju do-brotu i Božje milosrđe krijepi i jača i ovoga Uskrsa. U toj vjeri i uskrsnoj radosti svima vama na-zivam: Sretan Uskrs!

Fra Ivan, župnik

Godina vjere

1. 4. Cvjetnica-sv. misa u 11.00: Drinovciprije mise blagoslov maslinovih grančica

5. 4. – Veliki četvrtak- misa Večere Gospodnje u 19.00: Drinovci- Gospin plač

6. 4. – Veliki petak- služba Muke Gospodnje u 19.00: Drinovci- Procesija

7. 4. – Velika subota- Vazmeno bdijenje u 19.00: Širitovci- Vazmeno bdijenje u 20.30: Drinovci- Iza misnih obreda blagoslov uskrsnih jela

8. 4. – USKRS- sv. misa u 11.00: Drinovci

9. 4. – USKRSNI PONEDJELJAK- sv. misa u 11.00: Širitovci

15. 4. – BIJELA NEDJELJA- sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci

22. 4. – NEDJELJA - KRIZMA- sv. misa u 11.00: Drinovci

29. 4. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci

6. 5. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30: Širitovci- sv. misa u 11.00: Drinovci


20. 5. – NEDJELJA – PRVA PRIČEST- sv. misa u 11.00: Drinovci

26. 5. – SUBOTA - sv. misa u 18.00 sati kod kapelice Gospe od Milosti u SEPERIMA

27. 5. – NEDJELJA – DUHOVI - sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci

3. 6. – NEDJELJA – PRES. TROJSTVO - sv. misa u 9.30: Širitovci- sv. misa u 11.00: Drinovci

7. 6. – TIJELOVO - sv. misa i procesija u 10.30: Drniš


17. 6. – NEDJELJA – PRES. TROJSTVO - sv. misa u 9.30: Širitovci- sv. misa u 11.00: Drinovci

21. 6. – DAN OSLOBOĐENJA MILJEVACA - sv. misa u 11.00: Drinovci

24. 6. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30: Drinovci - sv. misa u 11.00: Širitovci

29. 6. – SV. PETAR I PAVAO- procesija u 10.45- sv. misa u 11.00: Širitovci

1. 7. – NEDJELJA - sv. misa u 9.00: Širitovci- sv. misa u 10.30: Drinovci




Raspored službe božje za uskrs 2012. i za sve nedjelje i blagdane do 24. 12. 2012.

2 MILJEVCI Uskrs 3MILJEVCI

Uskrsnućeulazak u zbilju i puninu!

dobitak. Smrt više nije strava, sv. Franjo je naziva sestricom. Budući da je tijelo sudionik stvo-renja, prirode i ljudske povijesti, uskrsnuće tijela spada u dovrše-tak svega stvorenja i otkupljenje ljudske povijesti.

Uskrsnuće je bitni sadržaj vje-re Crkve.

Uskrsnuće razrješuje ne samo pitanje budućnosti, nego i proš-losti. Život svakoga pojedinog čovjeka ima početak u odluci Stvoritelja. Kršćanska objava ot-kriva Boga kao ljubav. To znači da je svaki čovjek željeno biće, izraz Božje ljubavi. On je isho-dišna točka nastanka čovjeka i povijesti, a čežnja za Božjim licem je cilj čovjekova odlaska sa zemlje. Život i smrt su drama između ljudske i Božje osobe, ra-dost Boga nad čovjekom i radost čovjeka nad Bogom. Uskrsnuće nije produženje života u prosto-rima poslije smrti, nije riječ o nekom povratku u ovaj vremen-sko-prostorni život. Uskrsnuće je ulaženje čitavog čovjeka u nebo. Nebo je oslobođenje od prostora i vremena, ali je to još više ulaže-nje u stvarnost, a ne izlaženje iz nje. Uskrsnućem se ulazi u zbi-lju koja je Bog. To je ulaženje u puninu.

Isusovo uskrsnuće nije nipo-što neka završna daleka i prošla povijesna činjenica koja nema nikakve veze s današnjim svije-tom i suvremenom čovjekovom stvarnosti. Ono doista ne bi ima-lo nikakve veze sa suvremenim čovjekom ako bi bilo zatvoreno u povijest i ostalo bi zauvijek samo jedna od povijesnih činjenica. Uskrsnuće je iskustvo i susret s Uskrslim koji je isti onaj Raspeti, isti onaj koji je naviještao evan-đelje i podučavao ljude, koji je li-ječio bolesne i skupljao učenike. Njegovo uskrsnuće ima odjeka u ovoj stvarnosti, jer se ono i na nju odnosi. Ono ima odjeka na ljude koji u njoj žive.

Današnji kršćani su odašiljači poruke uskrsnuća. Snaga naše poruke ovisi o jačini naše vjere. Vjera se u ovim vremenima ra-zvodnila i tako poruka uskrsnu-ća slabi, ne dopire do svakoga. Papa je uočio tu opasnost i 17. listopada 2011. Apostolskim pi-smom “Porta fidei – Vrata vjere“, proglasio Godinu vjere koja će početi 11. listopada 2012. godine, a završit će 24. studenoga 2013. godine na svetkovinu Krista Kra-lja. Početak apostolskog pisma glasi: “ ‘Vrata vjere’ koja uvode u život zajedništva s Bogom i omogućuju ulazak u njegovu Crkvu, uvijek sun vam otvore-na. Taj se prag može prekoračiti kad se Božja riječ naviješta i kad srce dopušta da ga oblikuju mi-lost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači započeti put koji traje cijeli život“ – od krštenja do “prolaska kroz smrt u vječ-ni život“. “Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Sve-toga- znači vjerovati u jedinoga Boga koji je ljubav: u Oca koji je u punini vremena poslao svojega Sina radi našega spasenja; u Isu-sa Krista koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnuća otkupio svijet; u Duha Svetoga koji vodi Crkvu kroz stoljeća u iščekivanju slav-nog dolaska Gospodinova.“

Vjera se ne smije pretvoriti u običaj, uskrsnuće nije neki obi-čaj koji se ponavlja svake godi-ne. Vjera i uskrsnuće dio su na-šega realnoga života.

S toga je dobro da se zapita-mo. Gdje ima odjeka Kristovo uskrsnuće danas? Svuda gdje ljubav bije konkretni boj protiv smrti, bilo na kojoj razini živo-ta. To se događa ondje gdje ljudi unatoč mržnji i zlu opraštaju i nastoje živjeti dalje vjerujući u dobro. Svugdje gdje bolest i smrt prevladavaju u vjeri. Uskrsnuće se može doživjeti samo u ljubavi, zato je potrebno Uskrsloga su-sretati u ljubavi i vjeri.

Fra edvard Sokol

stom, ukazuje na razliku kršćan-skog vjerovanja u uskrsnuće od svih drugih vjerovanja i nadanja u neki oblik života poslije smr-ti. Tu se izričito naglašava da je Uskrsli istovjetan s onim Raspe-tim i da onaj Raspeti živi u Uskr-slom.

Na temelju svetopisamskih po-dataka i usmene predaje, Crkva je od početaka čvrsto vjerovala u uskrsnuće mrtvih. Izvor i mo-gućnost uskrsnuća mrtvih leži u Isusovu uskrsnuću. Isus je sišao u carstvo mrtvih. On je uskrsnuo od mrtvih i time pokazao da je Pomazanik Božji na kojem Bog pokazuje svoju moć. On je temelj života. S Isusovim uskrsnućem označuje se sadašnje spasenje, ali istodobno i konačno. U Isuso-vu uskrsnuću vidi se Božja snaga koja oslobađa od suda.

Euharistija je znak i klica uskr-snuća. Ona je preobraženje ze-maljskog kruha u nebeski. Zato Isus u vezi s euharistijom govori o uskrsnuću tijela. Tko jede nje-govo tijelo i pije njegovu krv, ima život vječni i on će ga uskrisiti u posljednji dan. Da bi čovjek uskr-snuo u posljednji dan, potrebno je učiniti obrat života, umrijeti s Kristom. Treba “umrijeti“ grije-hu, kako bi duša “uskrsla“ Kristu i tako ušla u uskrsnuće mrtvih. Tjelesna smrt je kraj zemaljskog života, posljedica grijeha, ona je čovjekov posljednji neprijatelj koji treba biti pobijeđen. Smrt po Kristu ima pozitivan smisao. Pavlu je bilo bitno živjeti s Kri-stom te mu je smrt predstavljala

Uskrsnuće je bitni sadržaj vjere Crkve. Sveti Pavao kaže: “Ako Krist nije uskr-

snuo, uzalud je, doista, propovi-jedanje naše, uzalud i vjera vaša. Jer, ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, zaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.“ (1 Kor 15,14-17).

U katekizmu piše: “Kršćansko vjerovanje – ispovijest vjere u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i u njegovo stvoriteljsko, spasitelj-sko i posvetiteljsko djelo – dosti-že vrhunac u proglašenju uskr-snuća mrtvih na kraju vremena i vjere u vječni život“ (KKC 988).

Teško je shvatiti uskrsnuće, a za neke ljude je teško vjerovati u uskrsnuće. Teško je nešto obja-sniti ili vjerovati što nadilazi naš ljudski razum. Potrebna je vjera, vjera na koju nas Isus poziva i koju smo u Vazmenoj noći obno-vili u krsnim zavjetima.

O Isusovu uskrsnuću, sadrža-na u evanđeljima, kruže dva ne-obično važna događaja na teme-lju kojih i donosi svoje izvješće. Prvi događaj iskustva uskrsnuća vezan je uz izvješće o praznom grobu (Mt 28,1-8; Mk 16,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-13) a drugi se do-gađaj odnosi na Isusovo ukaza-nje učenicima (Mt 28, 16-20; Mk 16, 14-18; Lk 24, 36-43; Iv 20,19-23). Prazan grob i pouka odozgor preko anđela, od velike su važ-nosti. To ukazuje na to kako se uskrsnuće može shvatiti uputom koja dolazi iz Božje stvarnosti. Upravo taj susret s uskrslim Kri-

MILJEVCI Uskrs 5MILJEVCI

tom novošću. Plaćaju novcem i podmićuju vojnike i stražu i po-kreću svu moguću propagandu da sve to s Isusom proglasi ilu-zijom i prevarom. I da za sve to optuže apostole i vjernike.

Vjerujemo da je Isusu bilo sta-lo potvrditi Istinu Uskrsnog do-gađaja. Zato se pokazao Mariji nad praznim grobom. I Tomi je pokazao svoje ruke, noge i srce probodeno, i pozvao ga da „ne bude nevjeran, nego vjeran“. Učinio je da ga razočarani pre-poznaju u „lomljenju kruha“ u Emausu. Htio je da povjeruju da će On po uskrsnom događaju biti sa svojima u njegovoj Crkvi i sa svim ljudima „u sve dane do svršetka svijeta“. Ohrabrio ih je da se ne boje nikoga, da ustraju. „Tko ustraje do konca, spasit će se!“.

Vjerujemo da je Uskrsli po-slao, i da danas šalje svoje uče-nike da „idu po svem svijetu, da propovijedaju Evanđelje Uskrsnuća“. Vjerujemo da smo i mi po svetom krštenju postali

Draga braćo i sestre u Uskrslom Gospodinu.

Uskrsom je započeo novi svjestski poredak!

BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA

Vjerujemo da je Uskrs veličan-stveni Događaj koga je Bog izveo u Isusu Kristu, Sinu svojemu, na-šem Gospodinu i Učitelju, koji je „radi nas ljudi i radi našega spa-senja postao čovjekom“.

Vjerujemo Pismima da se Uskrs dogodio u Jeruzalemu, nakon zemaljskog života, kojim je Isus „prošao svijetom čineći dobro“. Vjerujemo da se uskrsni događaj dogodio nakon Isusove smrti na križu. Da se dogodio u grobu u koji je bio pokopan, na koji je bio navaljen veliki grob-ni kamen, koji je bio zapečaćen carskim pečatom, a nad njim je stražu čuvala četa rimskih voj-nika, najmoćnije „globalne“ sile svijeta.

Vjerujemo da je Uskrs događaj nad svim događajima ljudske po-

vijesti, kojim je Isus, Božjom od-lukom i snagom, pobijedio smrt i „stvorio“ novi život za novoga čovjeka i novo čovječanstvo. Da je uskrsnim događajem započela nova povijest, novi svjetski pore-dak: „Kraljevstvo je Božje među vama!“ „Gdje je smrti pobjeda tvoja, gdje je smrti žalac tvoj? U Kristu nadmoćno pobjeđuje-mo!“.

Vjerujemo da uskrsni događaj, kako onoga jutra, tako i danas, ne prestaje zbunjivati i uzbuđiva-ti ljude i svijet: I učenike i protiv-nike, vlasti, suce i sile, mudrace i farizeje.., vjernike i nevjernike, (ateiste i agnostike). Jedni su prestrašeni i zbunjeni, ali nazi-ru i nadaju se uskrsnoj novosti: „uskrsnu kako je rekao!“ Drugi su prestrašeni i zbunjeni pred

dionici tog uskrsnog događaja. Da smo pozvani živjeti uskrsnu novost „života u izobilju“, u za-jednici svoje Crkve, u svojim obiteljima i narodu. Vjerujemo da s Kristom uskrslim možemo graditi bolji i sretan svijet. Ne na iluzijama i prevarama, koje silom kapitala i oružja žele uspostavi-ti svjetski poredak za interese „velike i moćne manjine“ koja gospodari nad većinom malih, koji im u pokornosti i poniženju služe. Nego, na novoj zapovijedi: „ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!“.

Sretan vam Uskrs, dragi vjer-nici naše šibenske Crkve-bisku-pije, sestre i braćo u Uskrslom Pobjedniku Kristu Isusu. Česti-tam vam, jer vjerujete, jer se ne bojite, jer se ne date zastrašiti ni obeshrabriti. Čestitam vam, jer se ničim ne date potplatiti, po-kolebati ni zavesti. Jer ne želite biti izdajice, ni lažni svjedoci, ni nepravedni suci... Jer ne želi-te prezreti Kristovu Istinu, Put i Život... Jer ne želite zanijekati ni

razapinjati svoga Boga i Učitelja, ni probadati kopljem njegovo srce, ni srce njegove i naše maj-ke Gospe Marije. Čestitam vam jer vjerujete da u njegovom srcu ima mjesta za sve ljude i sve na-rode.

Čestitam vam Uskrs, jer se svim zlim silama i rastućoj pro-pagandi nasuprot, oko Isusa ži-voga u njegovoj Crkvi okupljate. Čestitam vam, jer vjerujem da se sa Uskrslim Gospodinom trudite opraštati i ljubiti. Čestitam vam, jer unatoč svih ljudskih slabosti, snagom njegova Duha, ustrajete na čvrstim temeljima Božje Ri-ječi i nepromjenjivim naravnim Božjim zakonima, graditi bolji svijet, u zajedništvu, solidarno-sti i nesebičnoj suradnji sa svim ljudima dobre volje.

U vjeri u Uskrsloga, od srca vam želim i kličem: Sretan vam Uskrs, aleluja!

Vaš brat u Uskrslom Isusu, bi-skup + Ante


Budući da je zakon koji je Bog dao Mojsiju na Sinaju bio zapisan na dvije ploče

(Izl 31,18; 32,15-16; 34,1), deset zapovijedi se tradicionalno dijeli na dva dijela. Na prvoj ploči su one zapovijedi koje se tiču čo-vjekova odnosa prema Bogu, a na drugoj ploči one ostale koje se tiču čovjekova odnosa prema bližnjemu.

Prva zapovijed na drugoj plo-či prema tome glasi: „Poštuj oca svoga i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.“ To je katekizamski oblik te zapovijedi koja počiva na dvije za nijansu različite biblijske formulacije. Prva je iz Knjige Izlaska i glasi: „Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin Bog tvoj“ (Izl 5,12), a druga je iz Knjige Ponov-ljenog zakona gdje se nadodaju riječi koje ovdje ističemo: „Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Gospodin, bog tvoj zapovije-dio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji, koju ti Gospodin, Bog tvoj daje.“ (Pnz 5, 16).

Najprije ćemo se osvrnuti na taj dodatak, a onda na osnovno značenje same zapovijedi pošti-vanja roditelja.

kako ti je Gospodin Bog tvoj zapovjedio!

Dva puta u nabrajanju Deset zapovijedi u Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije umeće rečenicu da to treba vršiti onako kako je Bog već zapovjedio. Jednom na prvoj i jednom na drugoj ploči.

poštuj oca i majku!Na prvoj ploči to čini pri navođe-nju zapovijedi svetkovanja Dana Gospodnjeg (Pnz 5,12), a na dru-goj u okviru zapovijedi poštiva-nja oca i majke (Pnz 12,16). Ta podudarnost nije slučajna .

Prisjetimo se da u knjizi Po-novljenog zakona Mojsije govori naraštaju koji se nalazi pred ula-skom u obećanu zemlju i da im ponavlja zapovijedi koje je prije četrdeset godina primio od Boga na Sinaju, kad gotovo nitko od tih mladih ljudi nije bio ni ro-đen. Ipak, prije nego će nabrojiti Deset zapovijedi, Mojsije nagla-šava upravo ovo: „Nije Gospodin sklopio taj Savez s našim očevi-ma, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. Licem je u lice Gospodin govorio s vama na brdu usred ognja.“ (Pnz 5,3-4). Znajući da to doslovno nije tako, očigledno je da te riječi imaju du-blji smisao.

Prije svega, Mojsije na taj na-čin ističe da su Božje zapovijedi kao takve neprolazne. To nisu bilo kakve zapovijedi. To su bož-je zapovijedi i nisu dane samo jednom naraštaju, nego svima. Stoga se, osim neprolazne vri-jednosti samih zapovijedi, tu po-drazumijeva i neraskidiva veza jednoga ljudskoga naraštaja s drugim. Smisao rečenice „Nije Gospodin sklopio taj Savez s na-šim očevima, nego baš s nama...“ nije, dakle, u tome da zaniječe Božji savez s očevima, nego da istakne kako su upravo ti „naši očevi“, tj. naši roditelji, naša izravna veza s Bogom. U tom se

smislu u Svetome pismu Boga rado naziva Bogom otaca, pa je tako logično da u onom dijelu dekaloga gdje započinju zapovi-jedi o odnosu prema bližnjemu na prvome mjestu stoje roditelji.

Naime, nijedan se čovjek ne rađa bez Božjeg poziva na život, a u ostvarenju toga poziva neza-mjenjivu ulogu Božjih suradnika imaju otac i majka. U razmišlja-nju o svojim roditeljima trebali bismo uvijek imati na umu tu jednostavnu istinu da se na ovoj zemlji nismo rodili bez Božje volje, i da se nitko od nas nije mogao roditi u nikakvoj dru-goj ‘kombinaciji’ nego upravo u onoj naših roditelja. To je važno istaknuti jer je zapovijed o pošti-vanju roditelja tako izražena da se za poštivanje oca i majke ne navodi nikakav preduvjet osim same činjenice što su roditelji. Oni su, kako rekosmo, izravna čovjekova veza s Bogom, pa čak ako i ne vrše svoje roditeljske dužnosti onako kako bi trebali ili kako bi njihova djeca očekivala. Premda svi roditelji nisu fizički i moralno sposobni odgajati svoju djecu, što može ići dotle da im društvena zajednica ima pravo oduzeti djecu i dati im prikladnu skrb, temeljna zapovijed pošti-vanja roditelja uvijek ostaje na snazi. Mudri Sirah među ostalim to izražava i ovim riječima: „Ne traži časti u sramoti oca svojeg, jer ti očeva sramota nije na čast. Jer čovjeku dolazi čast od počasti oca njegova, a prezrena majka sramota je djeci.“ (Sir 3,10-11).

Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Zapovijed poštivanja rodite-lja povezana je s obećenjem. U verziji iz Knjige Izlaska obećava se dug život, a u Knjizi ponov-ljenog zakona nadodaje se još i dobar život. Oboje se pak odnosi na život u obećanoj zemlji koju Bog daje svome narodu. Sve te pojedinosti imaju svoju poru-ku i potrebno je uočiti njihovo značenje. Pri tome, naravno, nailazimo i na teškoće. Jedna od njih je i ova: ako dug život kao plod poštivanja roditelja shvati-mo doslovno, odmah pred nama iskrsava pitanje: kako objasniti one slučajeve kad ljudi besprije-korno poštivaju svoje roditelje, a ipak umru mladi, ponekad čak i prije svojih roditelja?

Na to pitanje možemo dati dva odgovora koja se međusobno na-dopunjuju.

Prvo, nagradu dugog života na zemlji ne moramo nužno shvati-ti u smislu dugovječnosti poje-dinca, nego kao obećanje dano narodu kao cjelini. Drugim rije-čima, narod u kojem se poštuju roditelji i obiteljske vrijednosti ima zajamčenu budućnost. Ona zemlja u kojoj se poštuje i potiče roditeljstvo, kao i sve ostale obi-teljske vrijednosti, neće nikada ostati bez svoga naroda, niti će takav narod ostati bez svoje ze-mlje.

Drugo, ostanemo li ipak u okviru života pojedinca, nadoda-vanje nagrade dobrog života u Po-novljenom zakonu može se shva-

ČETVRTA ZAPOVIJED

Uskrs8 MILJEVCI Uskrs 9MILJEVCI

10 zapovijedi za radost1. Svako jutro postojano moli Boga za radost.

2. Pokaži mir i osmijeh u neugodnim situacijama.

3. Ponavljaj u svome srcu: Bog me ljubi i uvijek je tu!

4. Stalno nastoj gledati kod ljudi dobru stranu.

5. Neumorno odstranjuj žalost od sebe.

6. Izbjegavaj jadikovanje i kritiziranje: to najviše obeshrabruje.

7. Pristupaj svomu poslu radosna srca.

8. Onima koji ti dođu osiguraj dobrohotan prijam.

9. Tješi one koji trpe zaboravljajući potpuno sebe.

10. Šireći radost oko sebe, sigurno ćeš je i sam posjedovati.

titi i kao tumačenje prethodno spomenute nagrade dugog živo-ta. Naime, možda je sam biblij-ski pisac u liku Mojsiju, koji je govorio na moapskim poljanama upravo na dan svoje smrti, za-pravo htio protumačiti što znači imati dug život na zemlji. U tom smislu dug život ne bi se odno-sio na trajanje, nego na kvalitetu života. Tako primjerice u knjizi Postanka patrijarsi doživljavaju nemoguće visoku životnu dob koja se mjeri u stotinama godi-na, ali se tim brojem godina ne želi toliko istaknuti njihova du-govječnost koliko činjenica da su se nauživali životnih dobara. No, istu stvar možemo izraziti i sasvim drukčije.

U tu svrhu poslužimo se opet biblijskom mudrosnom literatu-rom, ovaj put Knjigom mudrosti, koja ovako govori o smrti mla-doga pravednika: „A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir. Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se on mjeri brojem godina. (...) Stekavši sa-vršenstvo u malo vremena dugo je živio; i jer mu je duša bila dra-

ga Gospodu, On ga je hitro izba-vio od zloće oko njega.“ (Mudr 5, 7-8. 13-14).

Iz navedenoga je jasno da se prava dužina života mjeri čovje-kovim zajedništvom s Bogom, koje se ostvaruje i na nebu i na zemlji.

poštuj oca i majku!Na koncu, kako konkretno

izvršavati četvrtu Božju zapovi-jed?

Prije svega valja zapaziti da unatoč patrijarhalnom menta-litetu u kojem se ženska strana čovječanstva može osjećati zapo-stavljenom i povrijeđenom, (kao npr. shvaćanje žene kao muževa vlasništva) ovdje se ističe potpu-na jednakost oca i majke. Pošto-vanje koje im se iskazuje treba biti potpuno jednako, i to opet počiva na jednostavnoj činjenici da je svaki čovjek jednako dijete i svoga oca i svoje majke.

Životno iskustvo ipak nas uči da odnosi između roditelja i dje-ce, kao i roditelja međusobno nisu idealni. Dapače zbog mno-gih rastava braka danas su ti od-

nosi sve češće bolno poremećeni, i zapovijed poštivanja roditelja nije lako vršiti jednako i prema oca i majci, a nekada je to teško i prema oboma. Međutim, među-sobna izranjenost i nedostatak dobrih odnosa u obiteljima samo još više ističe važnost vršenja ove zapovijedi za dug i dobar ži-vot na zemlji.

Neki biblijski stručnjaci navo-de da se u svom najosnovnijem značenju ova zapovijed prven-stveno odnosila na dužnost odra-sle djece da skrbe za svoje stare roditelje, te je i obećanje dugog i dobrog života na zemlji značilo da pravo nasljedstva roditeljske baštine imaju samo ona djeca koja su se brinula za svoje rodi-telje do kraja njihova života.

Posve jasno o četvrtoj zapo-vijedi u smislu dužnosti brige za roditelje govori i sam Isus. U evanđelju po Marku on oštrim riječima upozorava farizeje i pi-smoznance: „Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuva-li svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te ide od mene neka bude ‘korban’ , to jest sveti dar’, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste.“ (Mk 7, 9-13)

Pismoznanci i farizeji u nave-denom odlomku izbjegavali su svoje dužnosti prema roditeljima tako da su umjesto toga ‘pobož-no’ prinijeli neki dar u hramu. Međutim, u Isusovim očima to nije pobožnost nego bezbožnost, jer nikakve ljudske predaje ne mogu zamijeniti Božje zapovije-di. A u četvrtoj svojoj zapovijedi Bog hoće da se djeca i roditelji jedni za druge brinu uvijek i u svim potrebama.

Fra Frane Samodol, Fra Petar Pletikosa, Fra Mate Gverić, Fra Šime Samac, Fra Edi

Sokol. Niz naših, miljevačkih svećenika, nastavio je đakon Mi-slav Skelin.

Mnogi miljevčani prisutni na ovogodišnjoj tradicionalnoj misi za miljevčane u zagrebač-koj crkvi Majke Božje Ludrdske iznenadili su se i obradovali kada je obznanjeno da u službi Božjoj, uz našeg svećenika fra Ivana Maletića i našeg milje-vačkog fratra Petra Pletikosu, sudjeluje i još jedan miljevačke loze list, svećenik Mislav Ske-lin. Na internetskoj stranici hr-vatskih isusovaca pronašli smo slijedeći tekst:

MILJEVAČKI SVEĆENICI

Isusovac Mislav Skelin

Povodom sv. Josipa u sa-mostanu Karin tradici-onalno su se sastali Mi-

ljevčani. Domaćini proslave, predsjednik miljevačkog Sa-bora fra Šime Samac i gvar-dijan samostana Fra Mladen, zajedno sa slavljenikom, na-šim Josipom Stojanovićem,

U SAMOSTANU KARIN

Miljevčani slavili Sv. Josipa

priredili su bogatu trpezu za čestitare koji su stigli iz Zagreba, Zadra, Miljevaca, Šibenika i Splita.

Razgovaralo se prije svega o Miljevcima, o ovogodišnjoj proslavi dvadesete godišnjice oslobođenja.


Novi đakon Mislav Skelin se preporuča

Moje ime je Mislav Skelin. Rođen sam u Zagrebu prije 33 godine. U trenutku kada ovo pišem prošlo je nekoliko tjeda-na otkako sam postao đakonom Katoličke crkve. Dogodilo se to s milošću Božjom u utorak 26. travnja u rimskoj crkvi Il Gesû; polaganjem ruku i posvetnom molitvom nadbiskupa Luisa Francisca Ladarie.

Toga dana, negdje na početku misnoga slavlja izgovorio sam riječi:

“Evo me”; kojima sam se za-jedno sa još jedanestoricom svo-je subraće isusovaca, predstavio nadbiskupu, svećenicima, đako-

nima, i okupljenoj zajednici u kojoj je na moju radost bio prisu-tan i veći dio moje obitelji i neki od prijatelja.

Đakon se zaređuje za zadat-ke služenja u Crkvi. Kada sam u jesen 2005. ušao u Novicijat Družbe Isusove u Splitu, trenu-tak ređenja izgledao je daleko. Naravno, vrijeme je proletjelo. Već četiri godine živim sa polo-ženim vječnim redovničkim za-vjetima ali ipak u mjesecima koji su prethodili ređenju doživljavao sam primanje sakramenta Sve-tog Reda kao točke nakon koje više nema natrag, kao puta u ne-poznato. Sve što jesam i što no-sim u sebi prinio sam Bogu kao žrtvu najbolje kako sam mogao i znao.

Ove akademske godine trebao bih privesti kraju svoj temeljni studij teologije na Gregoriani, a potom me čeka povratak u Hr-vatsku. Imam neku sigurnost da će na mome putu sa mnom biti Trojedini Bog i zagovor Nebeske Majke Marije. I molitve su mi za-ista potrebne.

Visovački fratri Iz Božjega mudrog okačista suza kanu.I izroni Visovac-ljepota,dar na ispruženom dlanu.

Modra voda, modra brda,modro nebo.Visovac zelen i živ,obgrljen modrim trojstvom,diše najljepšim Božjim svojstvom,dubokim mirom vjere.

Odozgo zlatna svjetlost pljušti.A vodom sjena Visovca bezglasno šušti,o čistoći, poslušnosti i siromaštvu.

Svetoga Franje to je zavjet, što,darovima ovim blagoslovljeni,primiše ga fratri u amanet.

usmjere prema hrvatskoj obali kako bi spasili sebe i svoje put-nike. I bi tako.

Koje je to mjesto na hrvatskoj obali na koje je sv. Franjo stupio svojom nogom? Svi se jagme pa kažu kako je to bilo upravo nji-hovo mjesto. Čini se da je to ipak bio trogir. Zašto? Zato jer ima-mo pisani trag koji nas navodi na takav zaključak.

Istina je da je trogirski plemić Desa sa svojom suprugom Sta-nom, kako stoji na staroj listini iz 1234. godine ostavio sav svoj imetak sinovima svetog Franje, da je sagradio crkvicu Gospe od Anđela i da je za iste sagradio boravište. Čini se da je dolazak sv. Franje u trogir bio povod za takvo dobro djelo. Dakle, još za života sv. Franje njegova su se duhovna braća nastanila u Hr-vatskoj i bijaše to prvi začetak franjevačkog života izvan Italije.

Ne znamo koliko je Franjo ostao u Hrvatskoj, ali je jedno sigurno da je ostao dovoljno da se upozna njegova karizma i da ga se slijedi. Svakako, nikada u povijesti naša zemlja Hrvatska nije imala većega gosta od ovoga neponovljivoga sveca iz Asiza. tijekom povijesti mnogi su hr-vatski sinovi, po uzoru na svog utemeljitelja sv. Franju krenuli putem svetosti tako da smo da-nas među najfranjevačkijim ze-mljama na svijetu. ti su sinovi sv. Franje tijekom naše povijesti ostavili neizbrisive tragove u na-šem narodu i u Katoličkoj crkvi. A o tim našim franjevcima naj-ljepše se izrazio naš veliki pje-snik A. G. matoš kad je napisao:

U ono vrijeme /13 st./ kada je crkva bila na vrhuncu svoje ekonomske i politič-

ke moći, ali i najveće duhovne i moralne krize pojavili su se ra-zni duhovni pokreti koji su te-žili vratiti se izvornom življenju evanđelja. Dok su mnogi od njih završili neslavno jer su poku-šali svoje ciljeve ostvariti izvan crkve, Franjo je svoje poslanje živio u crkvi i s crkvom. Za nje-ga je crkva majka koja se brine za duhovno dobro svoje djece, a papa je taj koji bdije nad njezi-nim duhovnim i evanđeoskim poslanjem. Za njega će sadašnji papa benedikt XVI. reći da svi trebamo od njega učiti kako se ljubi papa i crkva.

Franjo je bio pravi i neponov-ljivi božji čovjek koji je vršio volju božju i koji je sve činio da ljude privuče bogu. živio je u najvećem siromaštvu, ubožno se oblačio, s gubavcima družio, naj-jednostavnije nastambe gradio, stalno molio i plakao da ljubav /bog/ nije dovoljno ljubljena te sve poticao, a posebno svoju bra-ću da boga ljube i iznad svega slave jer on je jedino i najveće dobro.

U to vrijeme, dok su se mnogi pouzdavali u snagu mača /kri-žarski ratovi/, on je svoje nade položio u snagu vjere i ljubavi. Oboružan tim dvjema kreposti-ma odlučio je poći među musli-mane /Saracene/ do svetih mje-sta u Svetoj Zemlji. U jesen 1212. ukrcao se u Anconi na lađu, ali protivni vjetrovi ne dozvoliše da se plovi uhodanim putem pa je posada bila primorana da lađu

“Nema naroda čija bi povijest i sudbina bila tako skopčana ma s kojom institucijom kao što je povijest hrvatskoga naroda kroz više stoljeća s Franjevačkim re-dom… Narodni ti pastiri ne bija-hu mirnjačine i licemjeri, bogo-moljci odbijeni od svoga naroda, već junaci i narodnjaci… Junaci, pjesnici, učenjaci, rodoljubi“ i nadasve mučenici koji svoje živo-te položiše za vjeru i za slobodu svoje domovine i svoga naroda. A papa Leon XIII. godine 1883. napisa : “ Sve što katolička vjera ima u Bosni, iza Boga, plod je franjevačkog rada i znoja.“

Sve je ovo počelo njegovim dolaskom davne 1212., prije 800 godina. taj duhovni velikan, pjesnički obdaren vjerojatno je doživljenu ljepotu našeg mora, obala i hridi, otoka i kamen rav-nica utkao u svoju pjesmu Stvo-renja u kojoj biranim riječima hvali Gospoda zbog divnih djela njegovih. Za njega je sve što je stvoreno riječ o bogu, kaže sveti bonaventura. Zato će taj isti pi-sac s pravom reći da je tup i glup onaj koji iza djela ne vidi njihova tvorca.

Ovo što napisah poziv je svi-ma da podsvijestimo značenje dolaska najvećega gosta u povi-jesti Hrvatske sv. Franje Asiško-ga u našu domovinu te duhovnih plodova koji su po njegovoj du-hovnoj braći franjevcima cvjetali u našoj domovini kroz proteklih 800 godina.

Fra Šime Samac

naJvEĆi GoST - Sv. Franjo u Hrvatskoj

Uz 800. obljetnicu dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu

U vrevi životačuvajući molitvu,i baštinu našu;u spokoju tišinedok o Svevišnjemu snatri,s ljubavlju i s marombdiju nad njim fratri.

Visovac sjaji u prostoru i vremenu, sjajem što svjedoči o onom drugom,bezvremenu.

Branka Skelin


Među sedam svetih sakra-menta, Katolička Crkva ubraja, također i sakra-

ment ženidbe (lat. matrimoni-um) što, prvenstveno označava službu majke, brigu oko rađanja i odgajanja djece. Za sakrament ženidbe upotrebljavaju se i dru-gi izrazi kao što su: pokriti istim velom (cum nubere), podjarmiti ili podvrgnuti (nuptiae coniugium) sudjelovanje u zajedničkoj sudbini (consortium). Za Katoličku Cr-kvu ženidba je savez i ugovor iz-među pravno sposobne muške i ženske osobe. Ženidbu je Krist Gospodin uzdigao na dostojan-stvo sakramenta Novoga Saveza. Ženidba je i pravna ustanova koja nastaje privolom pravno sposobnih muške i ženske osobe koja se mora zakonski očitovati na vani prema propisanom obre-du. Ženidbeni savez je zajednica svega života koja je po svojoj na-ravi usmjerena dobro ženidbe-nih drugova, uzajamna pomoć, rađanje i odgoj potomstva, ako ga Bog da. Ženidbom se nastoji urediti suživot muškarca i žene prema načelu pravednosti gdje muška osoba i ženska osoba sebe, činom volje neopozivim savezom, uzajamno predaju i primaju. Ženidbu mogu sklopiti svi oni kojima pravo ne zabra-njuje. Ženidba ima kanonske i građanske učinke. Ona uživa pravnu pogodnost, što znači da se ženidbu smatra valjanom sve dotle dok se pravno drugačije ne dokaže. Samo je tvrda i izvršena

ženidba nerastavljiva što bi zna-čilo da ako su ženidbeni drugo-vi, pošto je sklopljena ženidba, zajedno stanovali da se pretpo-stavlja da je ženidba izvršena sve dok se ne dokaže protivno.

posebna priprava i izvidi prije sklapanja ženidbe

Na vjeronauku i u različitim susretima župnik bi trebalo pripremati mlade poukama o sakramentu ženidbe, o ženid-benom staležu i o onome kako bi u braku supružnici trebali živjeti prema crkvenoj nauci. Posebno treba izvidjeti pravne pretpostavke o dopuštenosti ili valjanosti same ženidbe. Zato, s pravne strane treba posebice, za svakoga tko namjerava sklopiti ženidbu, izvršiti propisane izvide o zabranama sklapanja ženidbe te o ženidbenim zaprekama. Evo ukrat-ko: ženidbene zabrane i zapreke prema zakoniku kanoskoga pra-va latinske Crkve.

ZabraneZabrane koje zakonodavac

donosi u kan. 1071. utječu na dopuštenost sklapanja ženidbe, a zapreke čine ženidbu nevalja-nom. Zato župnik neka izvidi možebitne slučajeve gdje ne smi-je, bez dopuštenja mjerodavnoga ordinarija, pristupiti sklapanju ženidbe: ženidbe lutalica, ženid-be koje netko ne može sklopiti prema odredbama građanskog zakona, ženidbe onoga tko ima naravne obveze prema drugoj

stranci ili djeci rođenoj u prijaš-njoj vezi, ženidbi onoga tko je očito odbacio katoličku vjeru, ženidbe onih koji su izopćeni ili im je izrečena zabrana bogoštov-lja, ženidbi maloljetnika bez zna-nja ili zbog razboritog protivlje-nja roditelja. Kao crkveni sudac, ovdje moram upozoriti župnike i mlade da olako ne prisustvuju klapanju braka, odnosno skla-panju brak, dok su premladi, pa ni onda kada je nepredviđeno dijete na putu. Tu treba nadići postojeći mentalitet: vjenčaj se kako bi skinuo sramotu. Prerano sklopljeni brakovi iz neshvaća-nja što ženidba sa sobom nosi ili psihičke bolesti te nezrelosti da-nas su najviše predmet crkvenih sudišta. Prethodno dopuštenje ordinarija treba i za ženidbu koja se namjerava sklopiti preko zastupnika.

ZaprekePrema Zakoniku kanonskoga

prava, kan. 1073. „Zapreka čini osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe.“Zato župnik treba poučiti vjernike da , pre-ma Zakoniku kanonskoga prava latinske crkve od 1983. ima 12. pojedinačnih zapreka. Ukratko, ženidbene zapreke možemo po-dijeliti na četiri različite vrste: 1. Zapreke fizičke naravi: pomanj-kanje propisane dobi te spolna nemoć; 2. Zapreke koje proizlaze iz kanonskoga statusa osoba: ženid-bena veza, različitost vjere, sveti red (đakon, prezbiter i biskup), redovnički javni doživotni zavjet čistoće; 3. Zapreke iz posebne veze osoba: krvno srodstvo, tazbina, javna ćudorednost, zakonsko srodstvo;n 4. Zapreke koje proi-zlaze iz zlodjela: otmica ili nasilno pridržavanje ženske osobe i bra-koubojstvo.

Suživot žene i muškarca

Ženidbena privolaManjak u ženidbenoj privoli

može utjecati na valjanost odno-sno nevaljanost ženidbe. Zato su nesposobne za sklapanje ženid-be osobe koje nisu sposobne do-voljno se služiti razumom, koje boluju od teškoga manjka pro-suđivanja o bitnim ženidbenim pravima i obvezama i oni koji zbog manjka psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze. Tko namjerava sklopiti ženidbu treba znati da je ženid-ba trajna zajednica između muške i ženske osobe usmjerena na rađanje posebnom spolnom suradnjom. Za odrasle osobe to se znanje pret-postavlja. Nevaljano bi sklopio ženidbu onaj tko bi bio zaveden da sklopi ženidbu zlonamjer-nom prijevarom o nekoj osobini druge strane koja po svojoj na-ravi može narušiti zajednicu že-

nidbenoga života. Posebno ovdje treba naglasiti da bi nevaljano sklopio ženidbu onaj koji bi pod prisilom ili velikim strahom bio prisiljen izabrati ženidbu da bi se te prisile ili straha oslobodio. Na ovo upozoravamo roditelje jer oni svojim nepravilnim sta-vom prema djeci mogu i te kako prouzročiti nevaljanost ženidbe svoje djece.

oblik i mjesto sklapanja ženidbe

U načelu, samo su valjane one ženidbe koje su sklopljene pred mjerodavnim ordinarijem (biskupom) ili vlastitim župni-kom. Valjano su sklopljene i one ženidbe koje su sklopljene pred đakonom ili svećenikom koje ovlaste ordinarij ili vlastiti žu-pnik. Ženidbu treba sklopiti pred dvojicom svjedoka. U slučaju da nema mjesnog ordinarija, župni-ka, drugog svećenik ili đakona, može, uz dopuštenje Svete Stoli-ce, dijecezanski biskup ovlastiti i vjernika laika da sudjeluje u sklapanju ženidbe. Redovito je mjesto sklapanja ženidbe župa gdje jedna stranka ima prebiva-lište ili boravište ili jednomje-sečni boravak, ili, ako se radi o lutalicama, u župi gdje stvarno borave. U tim slučajevima treba dopuštenje vlastitog ordinarija ili vlastitog župnika.

U slučajevima kada je jedna stranka katolička, a druga ne-krštena ili krštena van Katolič-ke Crkve, treba se strogo držati crkvenih zakona koje oni koji bi službeno prisustvovali sklapanju ženidbe, morali znati i primijeni-ti jer ovdje tom problematikom ne želim opterećivati vjernike.

jure brkan


Čitateljima župnoga lista poznati su tradicionalni susreti zagrebačkih Mi-

ljevčana na misnim slavljima u crkvi Gospe Lurdske. Odavno se javila ideja o još kojem njihovu okupljanju u našemu glavnom gradu. Na poticaj Pastoralnog vijeća naše župe Miljevci, u Za-grebu je osnovana podružnica Miljevačkog sabora sa svrhom da se takvo nešto i ostvari. Ne-posredno nakon objavljivanja potrebnih informacija u božić-nom broju župnoga lista, počele su stizati mnoge prijave za Prvu miljevačku večer, koja je, kako je i bilo najavljeno, održana 18. veljače 2012. godine u restoranu Stara zagrebačka škola.

stavili i mnogim miljevačkim pje-smama i kolima. Poseban začin bila je naša ojkalica (koju smo, da podsjetim, na Miljevcima zvali treskavicom: Ko će treskati? Ajde, Ante, ti jednu zatresi / pa nam ostaj zdravo ko što jesi.). Članovi druš-tva su za ovu prigodu donijeli, osim uštipaka, pršuta i žutine, i DVD s Prvog festivala ojkalice održanom na Miljevcima 2011. Sudionici su uživali u pjesmama zagrebačke klape Dalmati i Đa-nija Stipaničeva te zagrebačkog Oldtimer banda. Cjelovečernji program vodila je lejdi Oreb, vr-sna urednica i voditeljica HTV-a. Posebno zanimljiv dio pripao je bogatoj i raznolikoj tomboli. Za

PRVA MILJEVAČKA VEČER U ZAGREBU

U radosti i vedrini loze našepredsjednik zagrebačke podružnice Miljevačkog sabora ivica Lovrić uručuje priznanje (odljev spomenika našemu kralju)

Sa miljevčanima se veselio i zagrebački gradnonačelnik, Milan Bandić

Čast da se prvi obrati oku-pljenim sudionicima – doma-ćinima i gostima – pripala je miljevačkom župniku fra Ivanu maletiću, koji ih je blagoslovio i u veoma nadahnutom govoru zaželio sreću i blagoslov u svim budućim okupljanjima, jer je že-lja organizatora i svih nazočnih da i miljevačke večeri u Zagrebu postanu tradicionalne. Skup su pozdravili i uputili mu mnoge li-jepe želje i gradonačelnici grada Zagreba i grada Drniša – milan bandić i Ante Dželalija.

Večer je bila veoma sadržajna. Bogati kulturno-umjetnički pro-gram otvorili su članovi KUD-a Miljevci, koji su se kasnije pred-

nju su zaslužni nekoliko vrijed-nih miljevačkih i inih darovatelja (tvrtke i pojedinci). Zasluge pri-padaju i onima koji su pridonije-li punim stolovima.

Radosni i vedrinom ispunje-ni rođaci, prijatelji i sumještani, nisu štedjeli izuzetno pozitivnu energiju. Pjesmom, igrom i raz-govorom vraćali su se u prošlost i uživali u sadašnjosti. Nije nedo-stajalo ni delicija; ni morskih ni kopnenih.

Našom večeri bila je ispunjena emisija Zagonetno putovanje na prvom programu Hrvatskoga ra-dija; snimio ju je njezin voditelj mladen Kušec. Emisija je trajala pedesetak minuta, a emitirana je 25. veljače neposredno poslije vi-jesti u osam sati.

Prva miljevačka večer u Zagre-bu večer je za pamćenje.

poruka organizatora: Vidimo se dogodine u većem prostoru i s više sudionika.

josip pilić

Bogata trpeza na miljevačkoj večeri

okupljene je pozdravio župnik fra ivan Maletić


Veljača 2012. ostat će zapamćena po najvećim količinama snijega koje pamti ova generacija Miljevčana. Smetovi snijega na nekim mjestima

bili su visoki i dva-tri metra, zatrpali su ulice i kuće, onemogući promet i normalan život.

Mnogi od nas slušali su priče o nevremenu i snijegu iz 1956. i 1926. godine. Kazivali su nam naši roditelji kako su prokopavali tunele u snijegu kako bi došli do pojata, staja i jara i nahranili blago. Slušali smo to kao bajku, zamišljali takve Miljevce u bijelom. I eto, pono-vilo se, Miljevci 2012. Bili su zameteni brdima snijega.

Na slikama Stipice Ivića vidimo svu snagu i ljepotu prirode, naših

Miljevaca i Krke. I dok su se najmlađi veselili gruda-nju i sanjkanju,

starijima su problem zadavali ne samo nemogući odlasci do dućana sa kruhom nego i zaleđene cijevi za vodu, puknute špine... I tu se pokazala miljevačka solidarnost, mlađi i pokretniji priskakali su u pomoć, organizirali su dostavu hrane, voda se donosila sa ci-sterni, pomagalo se svima onima kojima je pomoć bila potrebna. Pokazali su se i miljevački bageristi, svojim strojevima Nediljko Bačić i Skelini čistili su miljevačke ceste, omogućavali promet i život na našoj kamenrav-nici koja je ovu veljaču, kao rijetko kada, bila sva u bijelom.

BIJELA VELJAČA

Snijeg zatrpao i Miljevce Snimio:

Stipica Ivić

RADOVI NA CRKVAMA

Obnavljamo naše katedrale

U svim dosadašnjim brojevima našega lista „Miljevci“ pisali smo o radovima na našim crkvenim objektima. I u ovom broju donosimo što je učinjeno i ono što se planira:

Crkva imena isusovaUređenjem same crkve Imena Isusova pristupili smo uređenju

okoliša crkve, tj. prostora oko same crkve. Oko središnjeg križa unutar našega groblja postojeće masline su presađene u red, jer su do sada bile posađene bez osmišljenog plana. Skinuta je sva suvišna zemlja koja se godinama ostavljala kada bi se grobovi ko-pali i navezena nova kako bi se taj prostor zatravio. Nastavljeni su radovi na izgradnji ogradnog zida oko groblja.

Zbog velikih financijskih troškova koje smo uložili prošle godi-ne u obnovu crkve Imena Isusova, molim sve Miljevčane i ljude dobre volje da financijski pripomognu u plaćanju obavljenih ra-dova.

Crkva sv. petra i pavlaKod crkve sv. Petra i Pavla završeni su radovi na izgradnji ograd-

nog zida oko crkve i groblja te su postavljena nova vrata od kova-nog željeza dar braće Grabić iz Širitovaca. Završena je i mrtvač-nica kod crkve.

Kako ova crkva u blizini nema nikakav prigodni objekt gdje bi se mogla održavati misa dok se crkva bude obnavljala, tako smo na pastoralnom vijeću zaključili da bi radove na unutrašnjosti cr-kve najbolje bilo započeti iza Velike Gospe. U slučaju sprovoda misu za pokojnika tada bi imali na otvorenom ispred naše mr-tvačnice dok se crkva ne uredi. Crkvu je potrebno u potpunosti obnoviti jer su vidljive velike pukotine na zidovima.

Kako se i na ovom crkvenom objektu planiraju veliki zahvati, a i već napravljeni radovi još nisu isplaćeni, molim sve miljevčane i ljude dobre volje da financijski pripomognu.

Uskrs18 19MILJEVCI

U godini u kojoj se obilježava sto godina od početka bavljenja turizmom na Mi-ljevcima, naš kraj dobit će još jednu

turističku atrakciju – osam kilometara dugu atraktivnu šetnicu od Stinica preko Roškog sla-pa do Bogatića.

Nacionalni park Krka upravo završava ure-đenje staze koja će do sada skrivene dijelove Krke otvoriti očima onih koji požele pješice obići njene atrakcije. Staza (za sada) počima na Stinicama, ide postojećim putem do luga-rove kuće, potom se penje prema Donjim Bri-štanima i otvara pogled na atraktivni dio naše ljepotice, na strmi kanjon i lokalitet Među gre-dama.

Stazom se dolazi nadomak Donjih Brištana, zaobilazi selo a potom uz Kamičak se dolazi do slapske Brine i potom do samoga Roškog Slapa. Najatraktivniji dio staze sa koje puca nezabora-van pogled na Roški slap i Krku je sam uspon prema Bogatićima. Drvene stepenice prikovane za strme stijene, strmi uspon I pogled koji odu-zima dah. I tako, sve do spilje u kojoj su arheo-lozi pronašli ostatke života iz najstarijih dana, u kojoj su pronašli tragove boravaka, kako smo ga nazvali, “miljevačkog pračovjeka”.

Ovo je, inače, prvi dio “miljevačke šetnice”. Drugi dio bio bi spojiti Stinice i ostatke Ključice ponad kanjona Čikole. Ta staza bi mogla od Sti-nica ići uz samu Krku, preko Bačića kupališta i Devića kuka do Vrba, po nekada postojećem nogostupu. Staza bi potom zaobišla Pojetinu, prešla potok iznad Čabića bare i Šašnjaricu sa sjeverne strane te preko Torina i Borja izbila na plato Nožića. Preko Lokvice bi postojećom uli-com došla do vrha Čikolske strane i hrbatom do same Ključice.

Treći dio zahvata, koji bi spojio Ključicu i Bo-gatiće preko Miljevaca, omogućit će “kružnu stazu. Tako bi stazom se od Bogatića pješač-kom stazom došlo se do crkve sv. Petra i Pavla, cestom kroz Ekonomiju do crkve Imena Isuso-va, potom progonom i uz Miškovića kuću po-novno do Ključice.

Cijela staza trebala bi biti dovršena do rujna za kada je predviđeno. Pokroviteljstvo nad pro-slavom prihvatio je hrvatski ministar turizma Veljko Ostojić. Planira se organizirati okrugli stol o razvoju turizma u dalmatinskoj zagori te prirediti cijeli niz manifestacija koje će skrenuti pažnju na turističke potencijale našega kraja.

UZ STOLJEĆE TURIZMA NA MILJEVCIMA

Šetnicom od Stinica do Bogatića

Snimio: Stipica Ivić

20 MILJEVCI


Upornim radom već godinama Miljevci pri-vlače pažnju svojim sportskim događanji-ma u kojima smo sami glavni akteri, no ove

godine pokazali smo i onu drugu stranu, humani-tarnu, jer smo tijekom ‘Božićnog turnira’ u basketu prikupili i znatna sredstva za liječenje jedne svoje mlade mještanke.

Kad netko učini dobro djelo, a nije to morao, Bog se nasmije i kaže: zbog ovog je vrijedilo stvo-riti svijet - bio je glavni moto humanitarnoga božić-nog programa koji se održavao u Miljevcima od 26. do 28. 12. 2011. godine u sportskoj dvorani OŠ An-tuna Mihanovića Petropoljskog. Potaknuti željom za pomoći i suosjećanjem, Miljevčani su odlučili pomoći mladoj sumještanki koja boluje od teške, ali ipak izlječive bolesti. Ni trenutka nismo dvojili nego smo zasukali rukave i svoju zamisao proveli u djelo. Tradicionalni košarkaški turnir, koji se odr-žava svake godine u prosincu, u organizaciji Šport-skog rekreativnog društva „Miljevci“, Miljevačkog sabora i Kulturno-umjetničke udruge „Miljevci“, i ove smo godine odlučili pretvoriti u humanitarni i prikupljena sredstva od prodaje ulaznica donirati oboljeloj djevojci.

akcija ispunila svrhuRealizaciju humanitarnoga

božićnog programa potpomogli su i mnogobrojni sponzori do-nirajući novac koji je uplaćen na žiro-račun, te proizvode i usluge kojima je organizirana prigodna lutrija. Uz domaćine, događanju su prisustvovali i brojni posjeti-telji, koji su također nesebično pridonijeli humanitarnoj akciji. Sam košarkaški turnir, koji se već tradicionalno odvija između Božića i Silvestrova ponudio je zanimljiv basket, a prvo mjesto na turniru ponijeli su mještani Kaočina, što i ne čudi, jer je opće

HUMANITARNI BOŽIĆNI TURNIR

Kaočinama opet titula!

Statistika:

Drugoplasirani sastav Drinovaca: Petar Bačić, Jakov Bačić, Tomislav Bačić i Stipica Ivić.

Trećeplasirani sastav karalića: Domagoj Stojanović, Josip Stojanović, Ante Skelin i Mate Stojanović.

Sastav ključa: Andrija Kulušić, Filip Malenica, Ivan Malenica i Ante Dželalija.

i glazbeno-scenski dio. Tako su se publici predstavili najmlađi članovi Kulturno-umjetničke udruge „Miljevci“. Osim njih, programu su se velikodušno odazvali i članovi klape „Fortica“ iz Šibenika. Valja istaknuti da je ova humanitarna akcija u potpu-nosti ispunila cilj, jer je priku-pljeno 48.266 kuna za liječenje oboljele djevojke. Cjelokupan iznos je uplaćen na žiro-račun koji je otvoren u tu svrhu. Tako su Miljevčani i naši gosti uz onu sportsku stranu pokazali i veliko srce, što je svakako za veliku po-hvalu.

Zrinka Kulušić i Ante Galićpoznato da su stanovnici tog sela redom dvometraši. Finalni su-sret bio je preslika onoga prošlo-godišnjeg u kojem su Vlaići, koji redom čine momčad Kaočina sa-vladali Drinovce. U neizvjesnom susretu za treće mjesto Karalići su bili bolji od Ključa. Za pobjed-ničku momčad Kaočina nastupi-li su Nino, Krešimir, Ante, Miro i Damir Vlaić. Za najboljeg igrača turnira proglašen je Nino Vlaić iz pobjedničke momčadi, dok je najbolji strijelac Domagoj Stoja-nović iz trećeplasiranog sastava.

Osim sportskog dijela, huma-nitarni božićni program imao je

Sjajne kovrčave crne kose. Oza-rena lica! Gizdav kočijaš, gizda-vi konji! Iz svadbene povorke bi netko kriomice konjima „poda-rio“ koji konjačić. Mlada i mla-doženja su u tom momentu bili u drugom planu. Gledalo se čiji su konji veseliji. Koji više frkće? Koji je više kopitom iskopao ze-mlje?

Sredinom šezdesetih Miljevci su izgledali poput mravinjaka. Na svakom koraku život – od blaga od ljudi. Igra...pjesma i rad! Moramo odati priznanje na-šim djedovima, očevima, majka-ma...Puno su radili, a malo imali. Imali su osnovno. Ali zato svaka dobra kapljica, lijep zalogaj zači-njao bi se pjesmom.

Sjećam se kao dječak odlaska težaka u Petrovo polje – kod Vi-narije. Otac je tada imao fijaker (đendineru) s kožnim sicevima. Mogla su komodno sjediti de-vetorica. Okopavao se kukuruz. Pršut, kruh ispod peke i žutina u bardaku.Težaci su se otimali tko će ići u Petrovo polje. Zašto? Da bi od Balega do Kevića strane nakon povratka pjevali. Drniš bi pjesmom odzvanjao! Drnišani bi s prozora pozdravljali raspjevane Miljevčane.

U tom poslu bilo je i muke i teških trenutaka. Kada bi se ubi-rala ljetina, išlo se po dva puta na dan u Petrovo polje s konjskom zapregom. Otprilike sto kilome-tara u jednome danu. Za sav taj napor trebalo je imati poletne, izdržljive i snažne konje. Ždrali-ne! Otac bi na „šprajice“ nakrcao više snopa nego u TAMA. Pogle-dom odozgo konji bi izgledali minijaturni. Svaki takav prolaz kroz Drniš izazivao bi divljenje građana. Bez većeg napora išlo se dok je bilo prepoznatljivih drniških „kocaka“. Međutim, od

Generacija...Jesmo li sretna generacija?Da... s malo kruha i puno igara! Gene-

racija koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća iznjedrila prva-ke, svjetske prvake: Pele, Clay, Presly...

Želja mi je ovu priču posvetiti prvaku (anonimusu) – zaljublje-niku u konje. Nakon Drugoga svjetskog rata zasniva radni staž u boksitnom rudniku u Trbou-nju. Radni zadatak:vodič konja! Konja koji je izvlačio cicke na površinu. Njih dvojica postali su jedno. Ni jedan od njih dvo-jice nije imao pravo na pogreš-ku. Pođi...stani...pođi...Svaka pogreška bila bi kobna. Povje-renjem jednog prema drugom rodila se ljubav. Ljubav koja će dugo trajati. Odlaskom toga konja iz rudnika odlazi i on na novo radno mjesto – poduzeće za ceste, sve do umirovljenja.

Velika obitelj (20 članova) – zemlja na Miljevcima i nekoliko dana oranja u Petrovu polju izi-skivalo je veliki trud uz to i svoju „zgodu“. Dva konja uz državni posao postadoše mu obveza, slatka muka i trud – postadoše mu prijatelji. Nakon Drugoga svjetskoga rata kada je majčica zemlja odahnula od ratnih stra-hota (deportacije, migracije) za-počela je obnova. Odlazilo se na radne akcije, rađale se ljubavi...

Početkom pedesetih dolazi do pravog ‘baby buma’ u cije-lom svijetu tako i u samim Mi-ljevcima. Svadbe na sve strane. Skromniji brakovi bi se sklapali pješice, otmjeniji bi išli s konj-skim zapregama (karovima). Za kočijaša je to bila iznimna čast. Orma uglačana! Na konjskome vratu tri bronze, na komaćima praporci! Repovi povezani...Ma-rame i rupci lepršaju! A „On“?


STARI ZANATI: KOČIJAŠ

Sivac je plakao

posluge Feniks do Miljevačke ulice (kod Mace) bio je asfalt i tu su se lomila koplja. Otac bi na završetku kocaka sa zapregom malo zastao da bi konji uhvatili daha i da bi ih prpremio na tu kratku, ali opasnu dionicu. Sli-jedio je oštar usklik! Bista Sive... bista Lise! Pletenjača (bič) bi fi-juknula! Konji bi se propinjali...posklizavali. Kad bi se dočepali neasfaltiranog dijela Miljevačke ulice (kod stolara Brane), slije-dio je kratkotrajan odmor. Ko-njima bi curio znoj s trbuha, što od tereta što od straha da se ne poskliznu i padnu. Slijedio je još jedan uspon kod bolnice (Tepića kuća). Uz očevo bodrenje konja i građani bi pomagali s bodrenjem koji bi se tu zatekli. Zaslužni od-mor bi uslijedio kod babe Maše Mazalin (kod česme). Tu bi se konji malo odmorili i napojili. Osim toga, u to vrijeme bila bi velika sramota proći kod rodbin-ske kuće, a ne svratiti se. Baba Maša (Marija) kao i nevjesta joj Anka rano su ostale bez muževa te su mukotrpno odgajale troje malodobne Ankine djece, danas ugledne građane grada Drniša.

Sav taj trud i muku trebalo je finalizirati. Staviti žito u ambar. Da bi se izvršila vršidba potreb-no je bilo napraviti predradnju, urediti guvno. Budući da naše zajedničko guvno nije bilo po-pločano trebalo je – ožuljati guv-no, tj. skinuti travu s njega. Tu je trebalo malo tehnike, malo str-pljenja pa bi tu ulogu obično pre-uzimao Ante Pavličin. Za „ubit guvno“ brinuli su se uglavnom Jandre, Jolčina i dječaci.Trebalo je „unajmiti“ dva, tri magarca, politi guvno vodom i to pozbiti da se prilikom vršidbe ne bi guv-no iskopalo.Tu su obično nasta-jale muke. Tri magarca – različita karaktera, različite dobi trebalo je uštimati, ali kako?

Stavili bi im se ovratnici (kao i konjima) i kuka te je trkom (dva-desetak krugova) trebalo pozbiti guvno. Obično bi se Jandre čuo. Ne triba tuć beštije, nego provat s mitom! Mićić, Pajo, Meško...guraju magarad rukom da se pokrenu. Ništa! Podbodu kojega malo i nogom u trbuh, opet ni-šta. Ni makac!To je potrajalo oko pola sata. Sve to naguravanje, vikanje i poneka psovka nisu urodile plodom. Jolčina sjedi sa strane i pušika. Pored njega je re-dovito bio štap. Izgubi on strplje-nje, ustade naglo i povika: Bižte ća! Navuka obrve...iđe nazasuk od žestine...“izmiri“ onog do stožine!Veselje vam vrag odnija! Isuse Bože! Magarad – zvizde nebeske! Gledamo mi sa strane s nevjericom, a Jandre će: brate

Joko, iščupat će stožinu! Jolčina ga ne obadiva. Kad su napravili nekoliko krugova, Jolčina baci štap i reče: Na sad vama. Čim je Jolčina izašao s guvna opet sve po starom. Ukopali se! Potrajalo to...Opet on ustaje, dolazi do sto-žine i kad magarci njega spaziše.Vijar,vijar!Jandri drago pa kroz smijeh govori, uteka bi đava od tebe.

Na stotine snopa žita u nekoli-ko redi bi se poslagalo oko guv-na čekajući vršidbu. Za djecu bi to bio izniman događaj. Desetak dana u samo predvečerje igra skrivača, za starije strepnja da ne padne kiša dok se ne ovrše. Normalni vršaj bi se smatrao do dvjesto snopa.Tada bi uglavnom bila dovoljna dva konja.Teškim

vršajem bi se smatrao do tristo snopa. Stavilo bi se oko dvjesto pedeset, a naknadno bi se poba-civalo pedesetak. Za takav vršaj potrebna su bila tri konja i više ljudi. U samo predvečerje snopo-vi bi se razriješili (nasadili). U cik zore počela bi vršidba .Tri konja bi teško bilo uskladiti. Prvi na-stupa kočijaš. Tu nema milosti. Prvih dvadesetak minuta strep-nje. Hoće li stožina izdržati, konj ozlijediti...On samouvjeren! Krsti se...U ime Isusovo! Fijuk biča...Bista!

Konji se propinju...posrću...čas se vide čas se ne vide. Iska-ču...bodre se! Stožina cika! Oba strica su sa strepnjom pored guv-na. Podigli ruke napola...zinuti! Strepe da se nešto ne dogodi.

Zura puca.Prošlo je sve u redu.Odahnuše svi, zahvalivši Višnje-mu!

Oko osam sati pojavljuje se djed. Iz brine nosi sićić smokava petrovaka. Pokrio ih smokvinim lišćem da ostanu što svježije. Mate Šiklić i stric Pećo „turiše“ po pet – šest, popiše par loza i poče – besida.

Otac je volio društvo, pjesmu...i konje. Nikada nije sjeo za stol kad bi došao s posla, a da nije pogledao konje. Oni bi ga kratkim rzanjem pozdravili. Četka i češagija su mu bili često u rukama. Redovito timarenje, kad bi pokisli senjanje i pokri-vanje ceradom rezultiralo je zdravom životu konja. Steklo se povjerenje na obje strane. Oni su

znali svaki njegov pokret, svaku pohvalu i pokudu. Dao im je sa-moga sebe, ali se je i držao one istrijanske „krepat ne molat“.

Koliko ekstremnih situacija? I po noći i po danu nikada ga nisu iznevjerili. Kako je život nepredvidiv? Kako bi ova priča imala naslov, pobrinuo se sam događaj.

Za prihranu žita u ono vrijeme koristilo se organsko gnojivo.Vozilo se kamionom, a ako ne bi doteklo, povezlo bi se zapre-gom (karom). Međutim, zemlja u Petrovu polju u proljeće je uvi-jek bila vlažna, blatnjava. Otac je pretpostavio da bi moglo biti teško tako da smo nas trojica s Pajinim fićom otišli pomoći ako zatreba. Izviđa on i kaže: Bit će vraga! Pošli smo dužinom njive, a točkovi su sve dublje upada-li, poguravanjem smo htjeli što dalje doprijeti. Pedestak meta-ra....stadosmo!Točkovi upali do „pušaka“, konjima kopite do „čičaka“. Probamo ponovno, ali ne ide. Desni bi mogao još, ali Sivac je lakše konstrukcije i ne može. Otac obilazi kar...promije-nio boju lica. Sivac polegao uši, zadnja noga u koljenu opuštena (otpust) znak je predaje – ne može!Nama trojici knedla u grlu.Otac dolazi do Sivca i kaže laga-nim glasom. Otkaza.

Gledam Sivca...izgleda kao pokisao. Suza suzu ne stiže!

Iako si imao buran život, oti-šao si tiho.Tvoj vedri duh i tvoje pošalice puno nam nedostaju.

Ja, ponosan što sam u starom zanatu imao oca – prvaka. I sva-ki put kad se „uskomeša vrime“, kao da čujem topot konjskih ko-pita. Tada se sjetim tebe, stari moj, i u tvojoj – drugoj dimenziji pozdravim te kočijaškim pozdra-vom. Bista!!!

Ilija Galić


Zar niječudno?

Miljevci

Za vrijeme blagoslova obitelji od 26. 12. 2011. do 5. 1. 2012. napravio sam i stati-stiku naše župe koliko obitelji i članova u svakoj obitelji živi. one obitelji koje žive vikendom ili povremeno ovdje nisu uvr-

štene. vidljivo je da je najviše obitelji sa jednim ili dva člana koji su većinom starije osobe. nadam se da će i ova statistika do-prinijeti oživljavanju naše župe koja je u prošloj godini imala:

BoGaTiĆi BRiŠTani DonJi BRiŠTani GoRnJi BRiŠTani ukupno kaRaLiĆi ŠiRiTovCi kaoČinE kLJuČ DRinovCiukupno oBiTELJi

ukupno ČLanovaBROJ

ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA OBITELJI ČLANOVA

1 15 15 9 9 16 16 25 25 8 8 13 13 18 18 20 20 32 322 10 20 8 16 10 20 18 36 7 14 17 34 15 30 14 28 24 483 4 12 3 9 4 12 7 21 2 6 10 30 10 30 9 27 9 274 9 36 2 8 3 12 5 20 6 24 10 40 7 28 8 32 7 285 4 20 3 15 1 5 4 20 5 25 4 20 7 35 5 25 1 56 - - - - 4 24 4 24 4 24 4 24 6 36 1 6 2 127 - - - - 1 7 1 7 - - 3 21 1 7 1 7 1 78 - - - - - - - - - - - - - - 1 8 - -9 - - - - 1 9 1 9 1 9 - - - - 1 9 - -

10 - - - - - - - - - - 1 10 - - - -

ukupno 42 103 25 57 40 105 65 162 33 110 61 182 65 194 60 162 76 159 402 1072

Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kada s njom otiđemo u trgovinu.

Čudno je kako dugo traje sat vremena službe Božje u Crkvi, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.

Čudno je kako su dugi sati koje provedemo u crkvi, a kako su krat-ki kada gledamo film.

Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s pri-jateljima.

Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.

Čudno je kako je teško pročitati

odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestselera.

Čudno je kako ljudi žele što bli-ža sjedala na utakmicama i kon-certima, a otimaju se za zadnja mjesta u crkvi.

Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događaju po-trebna dva ili tri tjedna unaprijed da bismo je mogli uklopiti u ras-pored svojih obveza, a za druge događaje možemo se prilagoditi i u zadnjoj minuti.

Čudno je koliko problema neki ljudi imaju s usvajanjem jednostav-nih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.

Čudno je kako vjerujemo ono-me što piše u novinama, a sumnja-mo u ono što piše u Bibliji.

Zar nije čudno?

Sve nas je manjeupiTna BuDuĆnoST - BRoJ oBiTELJi i ČLanova po SELiMa

kRŠTEnJa 12pRvopRiČESnika 11kRiZMa -vJEnČaniH 4pokopaniH 42


mIljeVcI • glasilo župe Imena Isusova • MiljevciList izlazi povremeno, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara.Narudžbe, priloge i doprinose slati na adresu: Župni ured Miljevci 22324 DrinovciKunski račun: Župa Imena Isusova Miljevci 22324 Drinovci Broj: 2485003-1100219752List se održava dobrovoljnim prilozima vjernika

ISSN 1331-6710Izdavač:Župni ured Miljevci22324 Drinovci

Urednik:fra Ivan MaletićTel: 022/882-055Mob.: 098/361-918


2. 8. – GOSPA OD ANĐELA- hodočašće na Visovac



15. 8. – VELIKA GOSPA- hodočašće na Visovac- sv. misa 18.00: Drinovci

18. 8. – SUBOTA - sv. misa u 17 sati kod kapelice Gospe Lurdske u KARALIĆIMA




6. - 8. 9. TRODNEVNICA GOSPI OD MILOSTI- sv. mise u 18.00: Drinovci

9. 9. – NEDJELJA – GOSPA OD MILOSTI- procesija u 10.30- sv. mise u 11.00 i 18.00: Drinovci



29. 9. – SVETI MIHOVIL- procesija i sv. misa u 11.00: Šibenik - Katedrala



14. 10. – NEDJELJA- sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci MILJEVAČKI DAN U ZAGREBUSv. misa u samostanu MB Lurdske u 12.30



1. 11. – SVI SVETI- sv. misa u 9.30: Širitovci- sv. misa u 11.00: Drinovci

2. 11. – DUŠNI DAN- sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci




25. 11. – NEDJELJA – KRISTA KRALJA- sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci

2. 12. – I. NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30: Širitovci - sv. misa u 11.00: Drinovci

9. 12. – II. NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30: Drinovci - sv. misa u 11.00: Širitovci

16. 12. – III. NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30: Širitovci- sv. misa u 11.00: Drinovci

23. 12. – IV. NEDJELJA DOŠAŠĆA- sv. misa u 9.30: Drinovci- sv. misa u 11.00: Širitovci

Raspored službe božje za uskrs 2012. i za sve nedjelje i blagdane do 24. 12. 2012.

Dobrovoljni priloziCRkva

Jela Mazalin 100Zdravko Galić 300Miro Kisić 200Nikica Kisić 200Ante Gverić 100Davor Bačić 400Ana Samac 200Milka Perišić 200Frane Samac 100Šime Perišić 500Petar Perišić 100Joso Bačić 100Ana Bačić 600Krste Skelin 1000Tomislav Skelin 500Marija Skelin 200Milan Karlo 200Slavka Vatavuk 50 euraMarija Puljić 200Niko Vatavuk 100$Filip Vatavuk 200Ana Stojanović 200Paško Vranjković 200Ivica Lovrić 100Ivan Vlaić 600Kata Kulušić 100Ive Kulušić 200Jandre Bašić 100 euraIvica Bašić 300Ante Vlaić 100Mirko Kulušić 300Manda Čipčić 500Jakov Tetlo 200Stipe Bačić 200Milka Jajčanin 500Milka Ćoraš 100Ivan Ivić pok. Stipana 200Ante Kulušić 500 euraIvan Bubalo 200

Mate Kulušić 150Roko Stojanović 300Marija Rihter 300Luca Vatavuk 100Miro Bačić 500Jurica Dželalija 200Jela Knezović 200Ante Čipčić 500Šime Runjić 200N. N. 100Marija Malenica 100N. N. 50 euraFra Mate Gverić 20000Marko Kulušić 200Mile i Ljilja Galić 200Mile Bašić 400Ivan Malenica 200Nikica i Ljubica Samodol 100 euraMirko Samac 200Andreas Malenica 200Tomislav Malenica 200Stipe Bačić 200Ana Mazalin 200Branko Kulušić 100Joso Vlaić 200Ivan Malenica 200Manda Malenica 100Zdenko Kulušić 100Ante Ivić pok. Stipana 100 euraDanka i Paško Malenica 500Branko Skelin 300Mate Bubalo 200Zvonko Lovrić 500Ivan Samac p. Frane 200Jelka Marinković 100Josipa Ivić 100Šime Vatavuk 1000Jozo Grabić – Joža 300Mate Dželalija 100Nediljka Vidović 200

LiST

č. s. Hiacinta Bačić 200č. s. Ana Samodol 200Željko Lovrić 100Ivan Bubalo 100Petar Bubalo 100Zvonko Šostera 50Marija Radić 100Josip Lovrić 100Šime Runjić 200Danka i Paško Malenica 500Joso Samac 100Branko Skelin 300Mate Bubalo 200Dnjepar Dević 200Jago Dželalija 200 aus$Jozo Grabić – Joža 300Mate Dželalija 100Nediljka Vidović 200

MRTvaČniCa

Josip Vlaić 100Božica Vatavuk 200

uMJESTo viJEnCa na SpRovoDu

Pok. Joško Bačić 50Pok. Ante Ivić 4400Pok. Nediljka Lovrić 2000Pok. Manda Lovrić 600Pok. Ante Galić 1400Pok. Šime Vranjković 350Pok. Ana Lovrić 600Pok. Marija Ivić 2950Pok. Rajko Dželalija 300

Uskrs30 MILJEVCI 31MILJEVCI

Već drugu godinu zaredom u našoj župi za vri-jeme Vazmenog trodnevlja (Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota) organiziraju se

„Čuvari Gospodinova groba“. Petnaestak muška-raca iz naše župe obučeni u narodne nošnje, sudje-lujući na obredima Vazmenog trodnevlja, simboli-ziraju Kristove apostole u obredu pranja nogu na Veliki četvrtak kao i kod pjevanja Gospina plača čuvaju stražu kod „Isusova groba“ koji se svečano napravi po sredini crkve i gdje se odlože posvećene hostije koje se čuvaju za pričest na Veliki petak. Na Veliki petak isto tako daju stražu od početka obre-da pa do kraja, a u procesiji oko našega groblja, što simbolizira Isusov put na kojem je nosio svoj pre-teški križ, oni prate Isusa na tom putu. Na Veliku

subotu simbolično svojim „padanjem“ označavaju Kristovo uskrsnuće. Nakon što su „istrčali“ iz crkve kad svećenik zapjeva „Slavu“ oni se vrate na misu i sudjeluju na misi stojeći kod oltara u prezbiteriju.

Ovim simboličnim gestama pranja nogu, čuvanja Isusova groba i tzv. padanjem, uveličavaju obrede Vazmenog trodnevlja i tako obogaćuju našu liturgi-ju. Svojim mijenjanjem svakih petnaestak minuta ostavljaju dojam stvarnosti tih događaja koji su se zbili prvoga Vazmenog trodnevlja od prije dvije ti-suće godina.

Nadam se da će ovaj lijepi događaj u našoj župi postati tradicija kao što to imaju mnoge župe naše biskupije duž Dalmacije pod nazivom Žudije.

ČuvariGospodinova

groba

Documents

God. XXXVII USKRS 2012. bR. I (45) · renja, prirode i ljudske povijesti, uskrsnuće tijela spada u dovrše-tak svega stvorenja i otkupljenje ljudske povijesti. Uskrsnuće je bitni