Godina 14. Broj 2. (27.) Božić 2014

Godina 14. Broj 2. (27.) Božić 2014.

SIVERIĆ

ISSN 1334-9589

Go

din

a 14

. B

roj 2

. (27

.)

Bo

žić,

201

4.

1

Uvodnik

Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta

Velecijenjeni čitatelji lista “Siverić”, u prošlom ste broju zacijelo uočili i do-

brano osjetili da je UVODNIK (na izričitu zamolbu urednika “Siverića”) napisao mnogopoštovani provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, dr. fra Joško Kodžoman.

U prigodi međusobnih susreta, čitatelji se nisu libili da pohvale Provincijalovo pi-sanje Uvodnika. Isto tako ima ih koji su se telefonski oglasili i izrekli riječi pohvale na adresu oca Provincijala.

Mnogopoštovani Oče, hvala Vam za napisani Uvodnik u listu “Siverić”, br. 26!

Cijenjeni čitatelji, evo opet Vašeg urednika, list “Siverić”nek’ nam bude dika. Čitajte ga, širite ga širom svijeta neka cvjeta vjera sveta u dušama svega svijeta!...

I ovaj put cijenjeni čitatelji, stoji vam na raspolaganju za čitanje raznovrsna ponuda. Pa, tko što voli, nek’ izvoli: Poznati Siver-ćanin dr. Ivica Dučić, piše Ivan Topić. Ne propustite Crtice iz prošlosti Siverića znalački piše prof. Josip Šiklić.

Pročitajte uradak Tonća Prpe na ikavi-ci. Takvo pisanje je pravo pisano umijeće.

Blagdanska proslava stupova Cr-kve, sv. Petra i Pavla, piše naš gimnazi-jalac Marko Bukarica (njegovo vatreno krštenje). Povijesno hodočašće sveće-nika – sve do Vukovara... (Urednik). Sva siverska hodočašća u Drvar – toplo piše Sanja Puncet, Hodočašće u Udbinu, opet novopečeni Marko Bukarica, O

našem hodočašću u Međugorje (osvrt Mile Prpa).

Naša župa hodočastila u Krasno, vrlo zanimljivo donosi Ivica Odak, dr. vet. med. Blagoslov križa na Promini, zabilježio Ivica Odak.

Ne propustite: Reportaža iz Albanije, bili smo u “zemlji orlova”, Prisilni vojni rok na jugu Makedonije... Prvi i posljed-nji odlučujući obračun u kancelariji... fra Stjepan Matić.

Tamo gdje vječno sunce sja – Naši dopisnici i suradnici javljaju se iz Makedoni-je: Andrijana i Joško Nedoklan i Marina Odak.

Kralj vjekova – oštroumno pero Mile Prpe.

Hrvatska nacionalna duša, Zago-netka naselja Stridon, Šta su govorili naši stari... Ivan Topić.

Sjećanje na fra Julijana opisuje Sanja Puncet.

Poetski raspoloženi su bili Ivan Topić i Rosa Petković Vulić.

Najsvečaniji dan moje najstarije unuke – Mira Odak.

Kako smo nastali piše naša Marica Lojić, rođ. Tomić. Još si živ i Jokino ple-menito srce – iz pera Marije Seke Tomić.

Plan Gospodnji i Poruke sv. Franje – vrlo pobožno piše Marija Grcić, rođ. Topić.

Trag u pijesku i Vrlo važan gost – Marica ojić, rođ. Tomić.

Glavni i odgovorni urednik

2

UVOdNIK »SIVERIĆ« bR. 27

Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi (piše: fra Stjepan Matić).

Pisma prijatelja lista – vrlo korisni suradnici.

Tu su imena prijatelja lista, koji i jedan dio sebe ugrađuju u list te Župljani župe Siverić za školovanje djece u Africi.

Mario Lilić nas izvještava o tijeku izgradnje Mrtvačnice u Siveriću.

koja je to suradnička potpora iz razli-čitih područja života!?

Hvala vam svima, dragi suradnici! Vi ste jedna velesila što radite za dobrobit naše Crkve i domovine.

Hvala svima vama, svim čitateljima, dobročiniteljima, moliteljima za naš list koji voli čistoću i bistroću, a ne zloću među ljudima, koja izjeda ljudsko biće!

Zato vas sve skupa iz dubine duše poz-dravljam, iz svega glasa prodorno kličem:

Na dobro vam došlo porođenje Isu-sovo od Djevice Marije!

Bogorodica s Djetetom na prijestolju (detalj), pripisana Jurju Ćulinoviću, konac XV. stoljeća

3

Josip Šiklić

Izostanak s posla rudara u Siveriću tijekom 1962. godine

Tijekom 1962. godine broj zaposlenih u Rudniku mrkog ugljena Siverić jako

je varirao zbog velike fluktuacije rudara, odlaska dijela starijih rudara u mirovinu, te jednog dijela na rad u Nizozemsku. U Rudniku je bilo zaposleno više rudara, nego je bilo radnih mjesta, stoga je izrađena nova sistematizacija radnih mjesta.1

Prema podacima Referade za rad i radne odnose tijekom godine raskinuli su radni odnos 149 rudara te tri službenika i to odlaskom njih 46 u mirovinu, 20 na odsluženje redovnog vojnog roka, 35 u Nizozemsku, šest je samovoljno prekinulo radni odnos, a 45 ih je dobilo otkaz zbog nove sistematizacije.

broj radnika od 1. siječnja do 31. pro-sinca 1962., osim službenika, iznosio je pro-sječno 845, što u izravnoj, a što u neizravnoj proizvodnji u rudniku. Od ukupnog broja na jamske radnike otpadalo je preko 60%.

Poduzeće je imalo svoju ambulantu u kojoj su vršeni pregledi radno aktivnih rudara i članova njihovih obitelji. Prosjek godišnjih bolovanja kretao se od 6 do 11%.

U poduzeću je postavljena norma dozvoljenih bolovanja oko 7%. Tijekom

1 Ovaj rad je priređen na temelju istraživanja Milke buzov i njenog diplomskog rada pod naslovom Apsentizam rudara u Siveriću iz 1963. godine.

godine zdravstvenu zaštitu zatražilo je 1973 radno aktivnih rudara, od čega oko 5% nije zadržano na liječenju, a zabilježena su dva smrtna slučaja. Kroz godinu izvršen je sistematski pregled rudara i cijelog stanov-ništva od strane Zavoda za zaštitu zdravlja SRH. Tadašnji liječnik Ivan Murat izjavio je da se veći broj oboljenja javlja u zimskim i proljetnim mjesecima, a osobito u trećem mjesecu, što utječe na veći broj izostalih radnih dana.

U ovom radu analizirat će se struktura izostanaka te utjecaj na proizvodnost u sve-zi s izostalim radnim danima bez obzire na razloge odnosno vrstu izostanaka.

Tablica 1. Razlozi izgubljenih radnih dana tijekom 1962. godine

RB Razlozi izgubljenih

radnih dana

Ukupno

1. bolesničke nadnice do sedam dana bolovanja

11.792

2. bolesničke nadnice preko sedam dana bolovanja

20.753

3. Godišnji odmori 19.3624. Neplaćeni dopusti 1.8565. Neopravdani radni

dani ili samovoljno napuštanje posla

2.705

6. Sveukupno 56.468

CRTiCe iz povijesTi siveRića

4

CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆa »SIVERIĆ« bR. 27

U ovom radu nisu obuhvaćeni svi rudari, jer nisu bili dostupni podaci o ruda-rima koji su napustili poduzeće, već za 845 rudara i njihova 31.794 izostala radna dana. Izostavljeni su podaci o godišnjim odmori-ma jer svaki radnik ima pravo na godišnji odmor, stoga taj podatak nije interesantan za istraživanje.

U radu se pod pojmom opravdani radni dani podrazumijevaju izostali radni dani zbog godišnjeg odmora i bolovanja, a pod pojmom neopravdani podrazumijevaju se oni radni dani za koje rudari nemaju opravda-nja odnosno samovoljno su izostali s posla.

U Tablici 2. obuhvaćeni su svi rudari i svi izgubljeni radni dani, bez obzira na vrstu izgubljenih radnih dana kao i proizvodnju

Tablica 2. Izostali radni dani i proizvodnja po kvartalima

Kvartal / godišnje

doba

Ukupno zaposlenih

radnika

Ukupan broj izostalih

radnih dana

Prosječno po jednom

radniku

Dinamika proizvodnje u tonama po kvartalima / godišnjim dobima

plan ostvareno posto

I. /zima 943 14.794 16 31.570 29.382 93,1

II. /proljeće 923 16.111 17 31.160 27.790 89,2

III. /ljeto 896 13.423 15 31.160 31.809 102,1

IV. /jesen 803 11.832 15 30.750 31.188 101,4

Ukupno - 56.471 15,8 124.640 120.169 96,4

po kvartalima, koja se gotovo poklapa s godišnjim dobima.

U Upravi rudnika prevladavalo je mi-šljenje da rudari izostaju s posla najčešće zbog poljskih radova, ali statistički podaci Tablice 2. pobijaju to mišljenje. To bi moglo vrijediti za proljetno razdoblje, ali ne za ljeto i jesen, jer su u zimskom razdoblju rudari više izostajali s posla nego tijekom ova dva godišnja doba.

U ljetnom razdoblju zabilježeno je pro-sječno 15 izostalih radnih dana po jednom radniku, u zimskom 16, ali ako apstrahira-mo dane godišnjih odmora, tada imamo u ljetnom razdoblju sedam, a u zimskom 11 izostalih radnih dana po radniku (vidi Tablicu 3).

Tablica 3. Izostali radni dani i proizvodnja po godišnjim dobima

God

išnj

e dob

a

Bro

j izo

stal

ih

radn

ih d

ana

Bro

j rud

ara

Post

o

Pros

ječn

o iz

osta

o 1.

ra

dnik

radn

ih d

ana

u go

dini

opr

avda

no

neo

prav

dano

dinamika proizvodnje u

tonama po godišnjim

dobima

plan ostvareno posto

proljeće 10.015 934 31,5 11 9.437 581 31.570 29.382 93,1

ljeto 6.715 923 21,1 7 5.351 1.364 31.160 27.790 89,2

jesen 6.377 896 20,1 7 6.165 212 31.160 31.809 102,1

zima 8.684 803 27,3 11 8.522 162 30.750 31.188 101,4

Ukupno 31.794 - 100 - 29.475 2.319 124.640 120.169 96,4

5

»SIVERIĆ« bR. 27 CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆa

Rudari su u zimskom razdoblju često izostajali s posla za hladnih i kišnih dana, i to posebno oni rudari koji su dolazili na posao iz udaljenih mjesta, jer su seoski putovi bili teško prohodni. U proljetnim mjesecima za-paženo je češće izostajanje rudara s posla. Razlog treba tražiti u iscrpljenosti i jedno-ličnoj zimskoj hrani, i s tim u svezi slabijim imunitetom organizma koji je podložniji oboljenjima, što se može dokumentirati podacima o traženju liječničke pomoći koja je u proljetnim danima bila, prema tvrdnji tadašnjeg liječnika Ivana Murata, puno veća nego u ostala godišnja doba. Rudari koji su imali veći posjed izostajali su s posla i zbog obrade svojih imanja.

ako usporedimo planiranu i ostvarenu proizvodnju s izostalim radnim danima po godišnjim dobima (kvartalima) uočit će-mo da je proizvodnja u cijelosti podbacila, dok je u ljetnom i jesenskom razdoblju prebačena.

U Upravi rudnika neizvršavanje plana proizvodnje opravdavali su nemogućnošću rada u pojedinim pogonima koji su bili uvjetovani raznim čimbenicima (pojava vode, vatre i otrovnih plinova u jami i sl.).

Tablica 4. Imovno stanje i izostali radni dani rudaraR

udar

i koj

i im

aju

posj

ed u

hek

tari

ma

Bro

j rud

ara

pos

to

izos

tali

radn

i

dani

u g

odin

i

pos

to

pro

sječ

no iz

osta

o

1. ra

dnik

radn

ih

dana

u g

odin

i

opr

avda

no iz

osta

li

radn

ih d

ana

neo

prav

dano

izos

tali

radn

ih d

ana

0 416 49,2 13.578 42,2 32,04 12.820 758

1-2 252 29,8 8.944 28,2 35,04 8.138 806

2-3 141 16,8 7.474 23,6 53,0 6.832 642

3-4i više

36 4,2 1.798 6,0 50,0 1.685 113

Ukupno 845 100 31.794 100 - 29.475 2.319

ako apstrahiramo izostale radne dane zbog godišnjih odmora zapazit ćemo, pre-ma podacima iz Tablice 3, da kretanje proi-zvodnje i izostali radni dani idu određenom zakonitošću te da utječu na proizvodnju. Prema navedenim podacima najpovoljnija godišnja doba za Rudnik bila su ljeto i jesen, jer je tada bilo najmanje izostalih radnih dana, a proizvodnja je bila veća.

Visina osobnih primanja u Rudniku mrkog ugljena Siverić u 1962. godini bila je za visoko-kvalificirane radnike (VKV) prosječno 26.053 dinara, a za nekvalifici-rane (NKV) 14.591 dinar. Prosjek poduzeća iznosio je 18.516. dinara, što je u odnosu na primanja u drugim rudnicima bilo znatno manje. Stoga su oni koji su imali bilo kakvu mogućnost zaposlenja odlazili iz Rudnika što nam djelomično potvrđuju podaci iz Tablice 4, iz koje je vidljivo da je bilo malo rudara koji su imali posjed od 3 do 4 hek-tara, njih svega 36 odnosno 4,2 %. Ova kategorija stanovništva gospodarski je bila bolje situirana, pa nisu bili primorani raditi u Rudniku. Promatrajući izostale radne dane rudara prema imovnom stanju opažamo da su više izostajali s posla oni rudari koji su imali veći posjed. Većina rudara, ukupno

6

CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆa »SIVERIĆ« bR. 27

416 ili 49,2 %, imali su posjed od jednog hektara, a jedan dio njih imao je svega 0,25 ha posjeda. Izostanci ove skupine rudara bili su puno manji. Iz ove skupine jedan rudar prosječno je izostao 32 radna dana, dok je jedan rudar s posjedom od 3 do 4 ha izostao prosječno 50 dana, odnosno 18 dana više. Polazeći od ovih podataka uočljivo je da i neki drugi čimbenici utječu na izostale radne dane, a ne samo veličina posjeda, što će nam pokazati drugi podaci.

Preko 90% radnika ovog poduzeća dolazilo je na posao u Rudnik iz 30 sela na području općine drniš. U siromašnoj dal-matinskoj Zagori, gdje su prihodi od poljo-privrede bili veoma mali, zarada u Rudniku činila je glavni izvor prihoda stanovništva, ali je rudarima ipak bilo teško potpuno se vezati za poduzeće, jer su bili zaokupljeni brigom oko obrade svog komada zemlje,

što se nepovoljno odražavalo na izostale radne dane.

Strani kapitalisti počeli su eksploatirali ovaj rudnik od 1834. godine s jedinim ciljem stvaranja profita, a o životnim uvjetima radnika nije postojala ni minimalna briga. Zbog toga Rudnik nije gradio stanove ni stvarao uvjete da bi se barem dio radnika doselio u Siverić.

Na radnu sposobnost rudara nepovolj-no je utjecala činjenica da su uslijed dugog pješačenja i putovanja do radnog mjesta dolazili prilično iscrpljeni odnosno umorni. Jedna trećina radnika živjela je u naseljima u kojima su se nalazili pogoni, pa ih dolazak na posao nije naročito zamarao.

Mjesta iz kojih su rudari dolazili na posao svrstani su u nekoliko skupina što je prikazano u Tablici 5.

Tablica 5 Mjesta iz kojih su radnici dolazili na posao i izostali radni dani

Skup

ina

mje

sta

iz k

ojih

ra

dnic

i dol

aze n

a po

sao

Osi

gura

no p

rije

vozn

o sr

edst

vo

Pros

ječn

a ud

alje

nost

u k

m

Bro

j rad

nika

koj

i put

uju

Post

o

Izos

tali

radn

i dan

i

Pros

ječn

o iz

osta

o 1.

radn

ik

radn

ih d

ana

Opr

avda

ni

Neo

prav

dani

I a ne 7,5 117 13,9 4.564 39 4.304 260

I b da 40 66 7,9 3.449 52 3.163 286

II da 38 87 10,3 2.337 27 2.064 263

III a da 10,8 112 13,3 6.311 56 5.545 497

III b ne 8,5 197 23,2 7.272 36 6.862 410

IV a ne 2 215 25,5 5.840 27 5.584 256

IV b da 36 10 1,2 637 63 578 59

V ne 20 20 2,4 721 36 563 158

VI ne 13 21 2,3 663 32 568 101

Ukupno - 19,5 845 100 31.794 - 29.475 2.319

7

»SIVERIĆ« bR. 27 CRTICE IZ POVIJESTI SIVERIĆa

Prvu skupinu činile su dvije podskupi-ne rudara iz područja Miljevaca. Prvu “a” skupinu (Ia) činili su rudari iz bogatića, Karalića i brištana koji su radili u pogonu Širitovci, a na posao su dolazili pješice (na posao i s posla pješačili su ukupno 7,5 km). Ova skupina činila je 13,8% rudara, a izosta-li su s posla godišnje prosječno po rudaru 39 radnih dana. Prvu b skupinu (Ib) činili su rudari iz drinovaca, Ključa i Kaočina, koji su na posao dolazili u pogone Stara jama i Pe-trovac u Siveriću. ako izostale radne dane Ia skupine usporedimo s Ib skupinom, koja je činila 7,8% rudara s prosječno 52 izostala radna dana, uočit ćemo da je Ib skupina izostajala više dana (od drinovaca, koji su bili najudaljenijih, do Siverića udaljenost je iznosila 17,64 km). Prvoj b skupini bio je osiguran prijevoz, ali su vremenski bili više vezani za radno mjesto.

drugu skupinu činili su rudari kojima je do posla i s posla prosječna udaljenost iznosila 38 km, a dolazili su iz Razvođa, Oklaja, Lišnjaka Velušića i Trbounja. Na posao su dolazili radničkim autobusom. Oni su izostali ukupno 2337 radnih dana ili prosječno 27 dana godišnje po jednom rudaru.

Treću a i b skupinu činili su rudari iz petropoljskih sela, iz nešto bogatijeg kra-ja, gdje je zemlja plodnija i daje bolji urod. dio ovih rudara, s prosječnom udaljenosti 20 km, prevozio se na posao radničkim kamionom i to rudari iz sela Ružić, Otavi-ce, Kadina Glavica, Kanjani i Parčić, dok je ostali dio rudara iz sela Miočić, biočić, Tepljuh i badanj, s prosječnom udaljenosti 8,5 km, na posao dolazio pješice, a samo nekolicina biciklom.

Promatrajući Tablicu 5 te izostale radne dane ovih rudara zapažamo da sku-pinu III a čini 13,2% rudara, s prosječno 56

izostalih radnih dana godišnje po jednom rudaru. Ovoj skupini bio je osiguran prije-voz. Skupinu III b, činilo je 21,1% rudara s 36 izostalih radnih dana po rudaru godišnje. Njima nije bio osiguran prijevoz. Očekivalo bi se da će ova skupina zbog obrade svog posjeda izostati više radnih dana. Nisu se, međutim, pokazale velike razlike, jer je ru-dara s većim posjedom bilo veoma malo. To je još jedan dokaz da rudari nisu izostajali s posla zbog obrade svog posjeda. Naime, u Rudniku su radili oni rudari koji su imali mali posjed pa nisu imali razloga izostajati s radnog mjesta.

Rudari iz samog Siverića kao i oni koji su stanovali u Siveriću činili su IV skupinu. U Siveriću su stanovali rudari iz Ljubostinja, Ostrogašice, Sedramića i Unešića. Oni su odlazili svojim kućama samo praznikom. Skupinu je činilo 25,5% rudara a imali su 27 izostalih radnih dana godišnje po jednom rudaru. Ovi rudari nisu putovali, imali su više slobodnog vremena za odmor, što se odražavalo pozitivno na njihovo zdrav-stveno stanje, a s tim u svezi i na izostale radne dane.

Rudari koji su dolazili iz područja op-ćine Knin činili su V skupinu. Na posao su dolazili radničkim autobusom s udaljenosti od 20 km. Jedan rudar iz ove skupine izo-stao je prosječno 36 dana u godini.

Mali broj rudara činio je VI skupinu. Oni su dolazili na posao pojedinačno iz različitih sela pa o njima i izostalim radnim danima ne možemo donositi pravovaljane zaključke. Prijevoz im nije bio osiguran. Iz tablice je vidljivo da su im neopravdani radni dani bili dosta veliki, prosječno puno veći od ostalih skupina.

(Nastavlja se)

8

poznaTi i manje poznaTi siveRćani

Siverćanin Ivica dučić vrhunski kirurg u americi

Roditi se u obitelji gdje se cijeni rad, gdje svaki član obitelji to poštiva i provodi, gdje su red i osobna disciplina na vrhuncu,

mora donijeti obiteljski sklad, napredak obitelji i pojedinca iz te obitelji. Netko će reći da za uspjeh u životu treba imati, kako se to

uobičajeno kaže i životne sreće, što je upitno i ne može se razumski protumačiti i potvrditi.

apaurina. Znanstveni radovi u laboratoriju Hoffman – La Roche u Švicarskoj, Ivici su omogućili da mu prof. Costa osigura na sveučilištu Geor-getown u Washingtonu post-diplomski istraživački rad. Od 1. srpnja 1991. počeo je svoju “američku” karijeru. dvije i pol godine proveo je na istraživa-

njima u Zavodu za farmakologiju, baveći se elektrofiziologijom u području neuroznano-sti. Nakon više znanstvenih radova 1994. go-dine doktorirao je na području neuroznanosti u svojoj 37-oj godini života. do 1996. godine još dvije i pol godine radi na istraživanjima, vo-deći laboratorij za kardiovaskularnu elektrofi-ziologiju za kirurgiju Georgetown sveučilišta. Nakon 5 godina provedenih u istraživanjima, započeo je specijalizaciju Plastične kirurgije na čuvenom Georgetown sveučilištu. Završiv-ši šestogodišnju specijalizaciju, 2002 .godine odlazi u baltimore, država Maryland, kao prvi subspecijalizant kirurgije perifernih živaca.

Naš mještanin Ivica dučić, sin Mate i Marije, o kome

govori ovaj napis, primjer je svega onoga što je ovdje uvod-no rečeno. Njegov životni put već u ranoj dobi obećavao je rezultate i uspjeh, koji je do danas u svojoj 47-oj godini života postigao. Kao i mnogi njegovi vršnjaci Osnovnu ško-lu završio je u svom Siveriću. Nakon 2 godine gimnazije “Ivan Meštrović” u drnišu odlazi u “V. gimnaziju” u Zagrebu, koju završava s odličnim uspjehom. Nakon gimnazije upisuje Medicinski fakultet u Za-grebu. Kao izvanredno uspješan student, pokazuje afinitet za široko obrazovanje, te paralelno uči engleski jezik i već kao student bavi se istraživanjem u Švicarskoj. U baselu je započeo svoju zdravstvenu karijeru, pro-vodeći ljeta kao student nakon položenih ispita u prvim rokovima studentskih godina. Njegova požrtvovnost i upornost urodile su plodom, tako da je već prije završetka Medi-cinskog fakulteta imao dva znanstvena rada kod prof. Polca, otkrivača djelovanja lijeka

Ivan Topić

9

»SIVERIĆ« bR. 27 POZNaTI I MaNJE POZNaTI SIVERĆaNI

Po završetku specijalizacije, polaže kvalifikacijske ispite, te postaje kvalifici-rani kirurg za plastičnu kirurgiju od strane američkog odbora za plastičnu kirurgiju (abPS), jedinog i glavnog državnog organa koji službeno odobrava plastične kirurge u Sad-u. U ljeto 2003. vraća se na Gero-getown sveučilište kao asistent – profesor Instituta za kirurgiju perifernih živaca, gdje postaje i direktor Instituta. Nakon puno rada, 2006. godine postaje docent, a 2010.godine sa samo 43 godine života postaje redovni profesor Plastične kirurgije i Neuro-kirurgije na Georgetown sveučilištu.

Zahvaljujući originalnosti svojih znan-stvenih radova i otkrića, te reputaciji koju je stekao na razini čitave amerike i šire, 2011. godine izabran je za predsjednika američkog društva za periferne živce, najprestižnijeg udruženja liječnika koji se bave mikrokirurgijom perifernih živaca. Ovo je, svakako, najveće dostignuće i priznanje u njegovoj stručnoj medicinskoj praksi. Ukratko se može navesti čime se bavi mikrokirurgija perifernih živaca, a to je: akutnim ozljedama živaca, kroničnim glavoboljama (migrene i slično), raznim kroničnim ozljedama nakon operacija ili trauma, perifernim tumorima (tumorima na živcima), perifernim neuropatijama (trnjenje prstiju ruku, trnjenje stopala, “kočenje” stopala i šake i slično).

Pored uobičajenih operacija plastične kirurgije, navedene operacije perifernih živaca radi rutinski svaki dan. Pacijenti mu dolaze iz čitave amerike i raznih dijelova svijeta. Razlog je jednostavan: pacijenti žele vrhunskog stručnjaka, stoga im udaljenost nije važna. Prof. dr. sci. Ivica dučić od 1. svibnja 2014. godine otišao je sa George-town sveučilišta kako bi otvorio svoj Institut za periferne živce i Plastičnu kirurgiju u državi Virginia, nasuprot Washingtona,

odmah preko rijeke Potomac, gdje danas ima svoj Institut.

U svom znanstvenom radu prof.dučić do sada je održao preko 150 predavanja na raznim nacionalnim i internacionalnim kongresima i institucijama, publicirao je oko 100 originalnih znanstvenih radova iz područja svoje struke, koautor je 15–ak knjiga , intervjuiran je od strane gotovo svih glavnih TV-medija u Sad-u, kao što su: NbC, CbS, Fox, abC-news, Washin-gton post, i drugi. detalje možete dodatno pronaći na njegovoj web-stranici (www.ducicMd.com).

U slobodno vrijeme, kojega ima vrlo malo, naš Ivica posvećuje svojoj obitelji, sinovima danielu i Tony-u, supruzi Marijani, pedijatrici podrijetlom iz dubrovnika. Ove će godine na svojoj web-stranici staviti i hrvatsko poglavlje, kako bi pacijenti iz Hrvatske mogli koristiti njegove usluge. Inače, svoje usluge pacijentima iz Hrvatske i Europe nudi preko svog ureda u dubrovni-ku, a do početka 2016. godine planira imati svoje predstavništvo i u Ljubljani.

Ivica nije zaboravio svoje korijene, te svake godine po nekoliko puta posjećuje svoj rodni Siverić, svoje roditelje Matu i Ma-riju, sestre Marinku i ankicu. I sam kaže da je vremena malo i da ga treba znati korisno upotrijebiti u životu, radeći za dobro ljudi, napose za svoje pacijente koji ga traže iz svih krajeva svijeta. Što na kraju reći, nego čestitati našem Ivici na predanom radu i uspjesima koje je do sada postigao u medi-cinskoj struci, pomažući ljudima u njihovim potrebama za održanje zdravlja i njihovog života. Zahvalnost dugujemo i njegovim roditeljima, Mati i Mariji, jer su odgojili tako vrijedna i uspješna sina, koji je primjer našim mladim ljudima budućih generacija, uz ža-ljenje što takvi uspješni mladi ljudi ne ostaju živjeti i raditi u svojoj domovini Hrvatskoj, u kojoj su svaki dan sve više potrebni.

10

pisani pRilozi žUpnom lisTU

blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla

Siverić, 29.06.2014.

blagdan svog zaštitnika sv. Petra prosla-vili smo 29.06. ove godine. Naš župnik,

a i mi pomagači ništa ne prepuštamo slučaju.

Pospremili smo i uredili crkvu i njezin okoliš, pozvali smo “specijalce”, braću Ma-rijana i Miljenka Tadića, koji su se pobrinuli za razglas, ništa nijednom nije zaškripjelo i sve se odlično čulo. bili su tu tamburaši i snimatelji, a već tjednima prije znalo se tko će nositi kip sv. Petra i crkvene barjake.

Naravno, trebalo je sastaviti i raspored odvijanja svete mise i još mnogo sitnica.

Velika procesija krenula je u 10.30 sati, koja je, kako najstariji kažu, bila odlična i do sada joj nije bilo ravne.

U crkvi je vladalo odlično ozračje, a slavlje je uveličao vikar Šibenske bisku-pije, vlč. Marinko Mlakić, koji je podijelio svetu krizmu nama krizmanicima, Novaci s Visovca te Tamburaški orkestar “Krsto

Odak” iz drniša sa svojom voditeljicom, prof. Milkom Tomić. Crkva je bila puna ljudi, kako i priliči ovom velikom danu naše župe. I vani je bilo poprilično puno puka, a zahvaljujući vanjskom razglasu, koji je od-lično odigrao svoju ulogu, i oni su sve čuli. a i da ste se kojim slučajem našli na našoj krasotici Promini za vrijeme bogoslužja, sve biste čuli.

Iako je bilo poprilično vruće, to nas nije omelo u našem slavlju, nas 13-ero primili smo sakrament potvrde i sve je išlo prema planu.

Kada je sve završilo, slikali smo se s roditeljima, kumovima i ostalom rodbinom.

Mi smo pošli kući sa svojim gostima, a fratri k fra Stjepanu na prigodni ručak.

bogu hvala, što smo i ove godine na najljepši mogući način, i na opće zadovolj-stvo puka božjega, proslavili središnju svet-kovinu apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla.

Iako je bilo poprilično vruće, to nas nije omelo u našem

slavlju, nas 13-ero primili smo sakrament potvrde i sve je išlo

prema planu.

U crkvi je vladalo odlično ozračje, a slavlje je uveličao vikar Šibenske biskupije, vlč. Marinko

Mlakić, koji je podijelio svetu krizmu nama krizmanicima...

Marko bukarica

11

»SIVERIĆ« bR. 27 PISaNI PRILOZI žUPNOM LISTU

Poštovani Vikaru naše Šibenske biskupije

Poštovani Vikaru naše Šibenske biskupije!

Ja sam izuzetno ponosan, a ujedno i iznenađen što Vas mogu pozdraviti danas u našoj župi. Primite naše harne, tople pozdrave koji Vam zbilja puno govore o našoj ljubavi prema našoj dragoj i pono-snoj Šibenskoj biskupiji i našoj domovini Hrvatskoj.

Poštovani Vikaru naše drage biskupije, kojoj je na čelu cijenjeni biskup ante Ivas kojemu isto tako šaljemo pregršt pozdrava!

Poštovani Vikaru naše mjesne Šiben-ske crkve u voljenoj domovini Hrvatskoj, radujemo se darovima duha Svetoga, koji

neka nas vodi putem dobrote i božanske mudrosti. Svi skupa danas žarko molimo duha Svetoga da dragoga boga upoznaju svi narodi, te ga u našoj vjeri slave svi jezici na Zemlji. a Vama, dragi Vikaru, topli po-zdravi dobrodošlice dopiru iz sviju srdaca nas krizmanika, božjih uglednika!

dakle, naš Vikaru mili, snagom moli-tve, Ti svoje krizmanike zakrili, da ostane-mo bogu vjerni i mili! U to ime sretni i veseli bili, neka Vas Gospodin čuva i zakrili! dobro došli u Crkvu sv. Petra apostola!

Zdravi bili i dugo nam živjeli!

a ti poštovani narode, burno ga po-zdravite svojim rukama!

dUše sveTi savjeTa i znanja...

duše Sveti, Topla kruno, Tebe moli sada bruno, I ostali krizmanici, da budemo pobjednici.

Nečiste nas umivaj! Suha srca zalivaj, budi s nama duše Sveti! Srce, dušu nam posveti.

duše sveti, ti pogledaj, Sedam svojih dara daj! dijeli pomoć duši svakoj, Pomozi nam u Hrvatskoj!

........................................ Bruno Odak

dUše sveTi

Uvijek lipo ime Šime duše Sveti, utješi me!

Kad naiđu teški vali Tvoja pomoć nek’ ne fali!

Svoje svete dare daj, Ti na Šimu pogledaj!

I posveti krizmanike svoje da nevoljâ oni se ne boje!

Pohodi nas duše Sveti; svoju pomoć ne uskrati!

Usrdno Te toplo mole: domovina – svi Hrvati!

................................... Šime Vukičević

Ivica Vukičević

12

PISaNI PRILOZI žUPNOM LISTU »SIVERIĆ« bR. 27

dragi dide Ive,

za pozdrav uz uvod prije putovanja, evo samo dvi riči. dici si uvik govorijo da je svako putovanje zagonetka. Nedavno sam na putu čujo jednu lipu zagonetku: “Šta je to, klizi gori, klizi doli, klizi livo, klizi desno?” Virujem da odma pogađaš, u sridu, u točno. Čujem te di govoriš, da je to početak dana, početak noći, a i između još više puta, i da mi poručuješ da i ja to siguro znam i da uz to polako krenem svaki put na svako pu-tovanje. Vala ti dide na polasku i dolasku.

šužbalica – trunilica – runilica – makinja za šužbat kuruze

dragi dide Ive,

ka i obično, ali ne samo obično, te najlipše pozdravljam. Ovaj put ne ću ić daleko nego od škole do kuće. Tako nas jedanput na satu hrvatskog pita učiteljica, znamo li šta su to sinonimi. Svi mi mukom umuknuli i svi mučimo (šutimo), a meni se učinilo da pita, znamo li šta su to sinovi. dašta da znamo, ali kad svi muče, mučim i ja. E, onda je ona počela objašnjavat da su to riči koje se različito pišu, a isto ili slično znače, i da se takve riči zovu sinonimi. Kaže

da i ima različiti vrsta. Za primjer je navela riči magarac, osao (osel), kenjac i tovar. Tad smo svi razumili o čemu je počela go-vorit. Među sinonimima, kaže da najviše more bit “kontaktnih sinonima”. To je kad jedna ili više riči ne pripada standardnom hrvatskom jeziku, nego naričju, dijalektu, žargonu ili običnom govoru. Rekla nam je da rič OKLaSaK ima skoro najviše sinonima u našem jeziku. Svi se čudimo i “izdrečeni” očiju i ušiju čekamo šta će reć. Ona nastavlja, “oklasak je drvenasta sredina kukuruznog klipa.” Mi svi u jedan glas govorimo, pa to je šužbina. Začuđeni slušamo dalje da je to jedna od riči koja ima najviše sinonima. Kaže da su sinonimi za oklasak: ajdamak, bat, batakljuša, bataljika, batučak, batuček, batuk, ba-turak, baturice, čepina, čokotinja, ćuka, kic, klas, klasina, klasinec, klasovina, klasovinje, kočanj, kocen, komaljika, komušina, komuša, korun, kukurizina, kumina, kureljica, kuruška, oklipak, okoma, okomak, okomina, okrunica, orušek, otučak, paćika, patura, paturi-ca, rucelj, ruci, rulina, šapurika, ščavina, šepurina, štruk, tekun, tulina, tulinek i dr. Kad dodamo šužbinu, eto još jednoga.

Crtice s putovanja

Tonći Prpa

13


dragi dide, vidim da se smiješ i da ti je drago da sve to lipo u školi učimo, i da u sebi govoriš da ne zaboravimo šta ste nas vi stari učili radit.

Tako ću ja sad drugoj dici pokazat ka-ko se od klipova kuruza dolazi do šužbina i zrnja.

Kuruz je jednogodišnja biljka (zea mays), poriklom je iz sridnje amerike, a u Europu i Hrvatsku je stiga u 16. stoliću. Na stabljici bude jedan, dva, a i više klipova. Klipovi sa zrnima su “umotani” u više tanki široki listova slame. Kod nas se to zove ko-mišina, a u starije vrime se je upotribljavala za punjenje slamnjača za krevet, umisto današnji štramaca. Kažu da je na tome bilo lipo i zdravo spavat.

Stabljike kuruza sa koji su obrani klipo-vi se zove kuruzovina. domaće blago bi to volilo ist jer ima slatkast okus. Ostatke na njivi bi zimi volili i zečevi grickat.

Sada dosta o tome, evo dvi – tri riči i slike kako se dolazi do šužbina. Prvo je bilo da su se sa osušenog klipa kuruza prstima skidala zrna. Kako je to teško i sporo, onda su ljudi napravili stroj za to radit. Taj stroj ste vi zvali “makinja za šužbat kuruze”. Neko to zove “trunilica za kuruze”. U hrvatskom jeziku se takav stroj zove runilica, s objaš-njenjem da je to “stroj za runjenje zrna sa kukuruznih klipova”, a runiti znači “odvajati zrnje s kukuruznog klipa.”

Na slici ću pokazat našu staru “maki-nju” i reć malo kako to radi, kako ste nas vi stariji učili.

Glavni dilovi su: drvena nosiva kon-strukcija u kojoj su dvi metalne osovine. Na prvoj, koja je i pogonska, nalazi se veliki zupčanik sa graničnikom malo većeg pro-mjera na unutarnjoj strani. Cila unutrašnja strana (površina) na ovom zupčaniku ima čudo koncentrično posloženi izdanaka (ka ravne tupe i debele bodlje). Pogon se obav-lja ručnim okrićanjem priko velike ručice koja se nalazi sa vanjske strane, kako se vidi i na slici. druga osovina je priko manjega zupčanika pogonjena od prve te se na njoj nalazi jedan široki veliki zupčanik sa velikim kosim, ali ne oštrim zubima. Na ovoj osovini sa vanjske strane makinje je jedno veliko kolo koje je ustvari zamašnjak i pomaže kod okrićanja opterećenog velikog zupčanika, a time se dosta olakšava rad. Treći dijo je jedan nazubljeni trokutasti (klinasti) jezičak koji je povezan polugom sa utegom da bi se “elastično” drža razmak, ustvari prostor isprid rotirajućeg zupčanika i okomitog, isto

14


rotirajućeg, kola sa izdancima. To služi da se ne bi blokira prolaz veće (deblje) šužbine ili da se ona ne bi zgnječila. Nisam spomeni-jo da je cili poklopac metalni, sa otvorom i livkom u sridini, kroz koji se ubacuju klipovi i oni padaju točno di triba između zupčanika i kola (ploče) sa izdancima i nazubljenog jezičca. Tu se klip, prolazeći između rotira-jući metalni dilova, i sam okriće oko svoje uzdužne osi, te se tad poradi različiti obodni brzina sa klipa skidaju zrna i šužbina ostaje čista. Koji put se more dogodit da koje zrno i ostane.

Ne smim zaboravit reć da ovaj posa nikad niste dali da rade dica, čak nisu smila bit ni u blizini dok bi se makinja vrtila.

Na ove dvi – tri slike se more vidit kako se kuruzi šužbaju sa ovom starom makinjom.

Kad ode već čudo spominjem šužbine, moga bi spomenit i zašto su se u to vrime najviše upotribljavale. dok je bilo šužbina

nije se tribalo kupovat različiti potpaljivača za potpirit u špakeru ili na ognjištu vatru, one su za to bile prava stvar. ako je triba kakav čep za koji veći bocun ili dumijanu i to se sa šužbinom lako rišilo.

dragi dide Ive, siguro znaš da se sada uglavnom radi sa modernijim makinjama koje imaju pogon električnim motorom, te je sve lakše i brže.

Na ovoj jednoj slici se vidi mali priruč-ni električni mlin koji ima i malu runilicu (šužbalicu). Na njoj se more lipo odma od klipa kuruza i samlit i dobit mliveno brašno, puru, za blago.

Eto, dragi dide, ti siguro već znaš ko-liko je malo njiva u našem polju posijano kuruzom i da je skoro nemoguće sada dici negdi nać kuruz za ispeć.

Na kraju ovog kratkog i blizog putovanja, napominjem ti da svi vole putovat i sanjat lipe snove, pa tako i ja, ka i u jednoj emisiji na radiju, kažem da se najviše vidi kad se pješke oda, a ti bi reka, kad se iđe na noge. Kako bilo, da bilo, pozdravit te uvik mi je milo.

Tvoj mali unuk branimir.

.....................

15


drniš: Održan 2. Festival zborske glazbe “Jubilate deo”

drugi Festival zborske duhovne glazbe “Jubilate deo”, održan je u subotu 25.

listopada 2014. u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u drnišu. Pred brojnim auditorijem nastupilo je šest dalmatinskih zborova. Svojim nadahnutim izvedbama oko 150 pjevača predstavilo je svoj rad te pokazalo svu raskoš i ljepotu zborskog izričaja. Or-ganizatori ovog festivala nenatjecateljskog karaktera bili su Pučko otvoreno učilište drniš i Gradski pjevački zbor “Neuma” iz dr-niša, uz suorganizaciju župe Gospe od Ru-žarija i Grada drniša. Pred Meštrovićevom

Gospom Petropoljkom drniški ljubitelji glazbe, ali i posjetitelji iz drugih krajeva županije i šire (jer dobar glas daleko se čuje), uživali su u izvedbama Mješovitog pjevačkog zbora “Lira” iz Vodica, Gradskog zbora “Makarska” iz Makarske, Pjevačkog zbora “Sveti Juraj” iz Pirovca, Hrvatskog pjevačkog društva “bijaćka vila” iz Kaštela, Hrvatskog pjevačkog glazbenog društva “Zoranić” iz Zadra te domaćina, Gradskog pjevačkog zbora “Neuma”.

Nakon uvodne pjesme “Jubilate deo” (F. debons) u “Neuminoj” izvedbi, duhovni

Josipa Prpa

16


nagovor dao je priznati drniški pjesnik Mi-ljenko Galić, a Festival je službeno otvorio gradonačelnik drniša Josip begonja. Pred kraj koncerta nazočnima se prigodnom ri-ječi obratio i domaći župnik fra Petar Klarić. Svi zborovi su za sjećanje sobom ponijeli zahvalnice i suvenire (rad Ivana Mlađe To-mića) dodijeljene od strane organizatora. Zajedničkom izvedbom marijanske pjesme “O, zvijezdo mora” završen je ovogodišnji “Jubilate deo”.

Nakon samog koncerta održan je okrugli stol na kojem su sudjelovali voditelji i predstavnici zborova gdje su iznijeli vlastita iskustva iz zborskog rada te smjernice za daljnji ustrajan rad na promicanju zborske pjesme.

I ovaj, drugi po redu, Festival zborske glazbe “Jubilate deo”, uspješno je realizi-ran. Poticaj je to da se krene u pripremu sljedećeg.

17


Procesija na Svetog Petra

križ nosi:

– Ive Prpa pok. Frane

Barjak nose:

– Ivan Puncet

– Milan Ramljak

– Mario Odak (biskupov)

kip sv. petra nose:

– Josip Tomić (Ele)

– Tomislav Prpa (pok. Marka)

– Tomislav Tomić (Zvonin)

– Silvije Topić

Željko Lilić pred oltarom crkve Majke Božje od Krasna, 8. 11. 2014.

Marijan, Zvonimir i tata Željko Lilić polažu cvijeće i svijeće pred spomenikom hrvatskom redarstveniku Josipu Joviću. Plitvička jezera, lipanj 2013.

18


Siverić – Šibenik – Stara Gradiška – Đakovo

Na hodočasničkom potezu: 30. lipnja 2014.

Nakon središnje blagdanske proslave apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla,

siverski župnik rano jutros krenuo je u Šibenik. Iz pravca Krešimirova grada opa-sno su zaprijetili crni tmasti oblaci, koji po svoj prilici ne slute na dobro... kiša kao iz kabla. Sijevaju munje i udaraju gromovi... a mi smo već u dvorištu zgrade Sjemeništa. Susrećem se i pozdravljam vikara Šiben-ske biskupije vlč. don Marinka Mlakića, a onda gledam don Gabrijela Jagerinca, sav pokisao, mokar do kože... obukao je čistu, suhu odjeću i uputili smo se kojih stotinjak metara do maloga autobusa. Vozač naše kuće putujuće bio je uslužni gospodin božo Vunić iz župe Stankovci. Mi svećenici (16 na broju) predvođeni svojim biskupom antom Ivasom i molitvom na usnama... oblačno i prohladno vrijeme uz naše divljenje brojnim ljepotama Lijepe naše!

Isto tako možemo mirne duše reći da se naše udivljenje odnosi i proteže na brojne kršćane što ih Crkva danas slavi kao svete PRVOMUČENIKE RIMSKE CRKVE što ih je – kako svjedoči papa Klement, u vatikanskim vrtovima neumoljivo s lica zemlje uklonio Neron, nakon požara u Rimu (u srpnju 64. godine).

Rimski povjesničar Tacit u svojim ana-lima (Spisima) veli: “jedni su, prekriveni krznom divljih zvijeri, bačeni psima, drugi

raspeti, a treći spaljeni na lomači u smiraj dana, kako bi poslužili kao noćna rasvjeta!”

Svi su oni bili učenici apostola i prvine, prvijenci – mučenici koji “dođoše iz nevolje velike”, kako piše sv. Ivan evanđelist u Knjizi Otkrivenja.

Među najčuvenijim mučenicima bio je apostolski prvak, raspet u neronskome cirkusu, na mjesto

današnje bazilike sv. Petra i apostol narodâ (poganâ), sv. Pavao komu su odrubili glavu.

Neron je bio zaslužan “za pokretanje besmislenog neprijateljstva rimskoga naro-da”, inače koji se dobro odnosio u vjerskim pitanjima, prema kršćanima: dobro po-znati bijes kojim se bio oborio na navodne “krivce” za požar nije imao opravdanje u vrhovnim stvarima za opće dobro Carstva.

“Tada se – piše Tacit, poznati povje-sničar Staroga svijeta, očitovao osjećaj smilovanja... jer je postalo jasno kako ti ljudi ne bivaju smaknuti za opće dobro, već kako bi se udovoljilo okrutnosti jednoga pojedinca”, Nerona.

fra STJEPaN MaTIĆ

19


Progon kršćana se nije zaustavio toga kobnoga ljeta 64., već je potrajao sve do 67. godine.

Među najčuvenijim mučenicima bio je apostolski prvak, raspet u neronskome cirkusu, na mjesto današnje bazilike sv. Petra i apostol narodâ (poganâ), sv. Pavao komu su odrubili glavu.

dostojno je i pravedno da nakon božanske proslave blagdana dvojice apo-stolskih Velikana proslavimo i brojne PRVO-MUČENIKE RIMSKE CRKVE ovoga dana...

dobro veli naša hrvatska mudrost: Svaka sila za vrimena!

Raskalašeni rimski imperator (zapo-vjednik) Neron izvršio je samoubojstvo poslije erupcije (provale) narodnog neza-dovoljstva 9. lipnja 68. godine. Surovi i ne-uravnoteženi Neron preuzeo je vlast poslije smrti cara Klaudija 54. godine.

Nerona je na carskom prijestolju na-slijedio vrlo sposobni i prokušani general Vespazijan. Vespazijan se rodio 17. stude-noga 9. godine poslije Krista i dobio ime Tit Flavije Vespazijan, a kao car se zove IMPERaTOR CaESaR VESPaSIaNUS aUGUSTUS. Umro je 24. lipnja 79. godine.

Ustankom triju vladara (Galba, Oton i Vitelije) i njihovom pogibijom, carstvo je bilo poprilično uzdrmano, na pomolu rasula. General Vespazijan za cara izvikan od mnogih legija rimske vojske, koje su

pristigle u Rim iz svih pravaca velebnoga Carstva, 1. srpnja 69. godine.

RIMSKI bURNUM smjestio se sjevernije od Kistanja u selu

Ivoševci. bio je to vojnički logor XI. legije koja je od 42. godine nakon Krista nosila počasni naziv Claudia pia Fidelis – klaudijeva draga vjerna.

Nije naodmet ovdje spomenuti da je iz nama obližnjega rimskog vojnog logora bURNUM na izbor novoga cara u Rim išla XI. legija rimske vojske koja se utaborila u već spomenutom logoru.

Ostaci rimskog vojnog logora bUR-NUM nalaze se na desnoj obali Krke. Sagrađen je na prijelazu iz staroga u novo razdoblje, a to znači prije i poslije Kristova rođenja. RIMSKI bURNUM smjestio se sjevernije od Kistanja u selu Ivoševci. bio je to vojnički logor XI. legije koja je od 42. godine nakon Krista nosila počasni naziv Claudia pia Fidelis – klaudijeva draga vjerna. Nju je tu u logoru zamijenila – IV.

Dobro vidljivi i očuvani ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija - zapovjedništva logora

Od potvrde donacije amfiteatra cara Vespazijana IV. legiji rimske vojske prohujalo je 1937 godina

20


legija – s počasnim naslovom Flavila felix – ČETVRTa LEGIJa FLaVIJa FELIX (legio IV. Flavia Felix).

danas su posebno vidljivi ostaci lukova koji su pripadali zgradi pretorija – zapovjed-ništva logora. Nedavno je u vojnom logoru otkriven poveći amfiteatar, a pronađeni natpis iz 76. / 77. godine jasno potvrđuje donaciju amfiteatra cara Vespazijana IV. legiji rimske vojske...

Jugokomunistički vlastodršci zadojeni đavolskom mržnjom

i puni bijesa krvavo su se obračunavali sa svim

neistomišljenicima... zatvorenici su u Staroj Gradiški vodili surove

bitke za goli život i opstanak svakoga dana.

a sada, cijenjeni čitatelji, jedan vre-mensko nagli skok iz prvoga u dvadeseto, najkrvavije stoljeće u povijesti ljudskoga roda...

S autoceste, te naše glavne “žile ku-cavice” koja prolazi ravnicama u istočnoj Hrvatskoj, kretanje prema Staroj Gradiški, koja je bila jezovita robijašnica u kojoj su robijali tisuće hrvatskih bogoljuba, domo-ljuba i istinskih rodoljuba... prvi su nas dočekali i pozdravili svećenici: vlč. Filip Lucić i vlč. Mato Rukavina, župnik u Sta-roj Gradiški; iziđoše nam ususret i čelnici Mjesta, koji su nam govorili o stravičnim mučenjima uznika u zloglasnoj kaznionici...

S puno ozbiljnosti obišli smo zatvorske zgrade strave i užasa, pomalo, ali sigurno se urušavaju i propadaju pod teretom vreme-nima i naše nebrige. Neki bi i voljeli da što prije nestane. Oko njezinih rušenih zgrada

visoka suha trava koju guši još viša kupina i drača... daleko je to od spomen - obilježja...

Jugokomunistički vlastodršci zadojeni đavolskom mržnjom i puni bijesa krvavo su se obračunavali sa svim neistomišlje-nicima... zatvorenici su u Staroj Gradiški vodili surove bitke za goli život i opstanak svakoga dana.

Nisam mogao a da se ne sjetim naše-ga fra Julijana Ramljaka, koji je kao uznik u Staroj Gradiški “odležao” 14 godina, 6 mjeseci i 18 dana, ili preračunato: 5 310 dana (pet tisuća tristo deset dana). U pri-godi proslave svoje dijamantne mise fra Julijan na spomen – sličici dao je otiskati ove svetopisamske riječi:

“Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše.

Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili, al’ Gospodin pravedni isječe užeta zlikovcima!”

Ps. 129

bez sumnje treba nešto reći iz povijesti Stare Gradiške. Gradiška se spominje 1295. godine i po svoj prilici je u njoj već tada bio uređen vjerski život. župan se u nekom

21


obliku spominje 1660. godine, a matične knjige vode se od 1728. godine...

Stara Gradiška je do dandanas ostala nenadmašeno mjesto svećeničkog pro-gona, njihove patnje i stradanja. Nevino osuđeni, izdržavali su u starogradiškom zatvoru svoje dugogodišnje zatvorske ka-zne, o čemu se sve do nedavno nije smjelo ni pisnuti.

O tamnovanju svećenika u starogradiškom zatvoru za vrijeme komunističke vlasti

nakon drugog svjetskog rata i sami su procjenjivali da je kroz logor u Staroj Gradiški prošlo između 200 i 300 svećenika

zarobljenika.

Pastirsko pismo hrvatskih biskupa, od rujna 1945. godine, spominje da se u logorima i zatvorima nalazilo 169 sveće-nika i njihov broj je trajno rastao. Kapucin Ilija borak svjedoči kako je 1955. godine u Gradiški bilo u uzništvu 211 svećenika. O tamnovanju svećenika u starogradiškom zatvoru za vrijeme komunističke vlasti nakon drugog svjetskog rata i sami su procjenjivali da je kroz logor u Staroj Gra-diški prošlo između 200 i 300 svećenika zarobljenika. Od 1949. do 1954. godine u Staroj Gradiški jugokomunistička Udba (tajna politička policija) umiješala je svoje prste, nastojeći unijeti podjelu i razdor u crkvi i među svećenicima. Usprkos svemu najveći broj svećenika herojski se držao stojeći čvrsto uz utamničenog nadbiskupa alojzija Stepinca.

Uz brojne nedužne žrtve stradala je i starogradiška župa, kao i sama crkva.

Godine 1945. Ubijen je župnik Ferdo Mare-tić, a 1948. godine tadašnje komunističke vlasti naredile su rušenje župne crkve sv. Mihaela arkanđela. Prema svjedočanstvu mnogih zatvorenika tamničeni svećenici su bili prisiljeni rušiti crkvu i golim rukama čistiti ciglu. Zbilja je to jedinstven slučaj u povijesti ljudskoga roda.

I te kako su dobro znali mučenici svih stoljeća za božanske riječi Učitelja s križa: “Svi će vas zamrziti zbog Imena moga. ali tko ustraje do kraja, taj će se spasiti.” (Mt. 10,22)

Nadalje: “blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt. 5, 11 – 12)

Nedaleko od mjesta vapaja, mučenja i progona svećenika i tolikih drugih, pri-stupilo se gradnji nove župne crkve svetog Mihaela.

Požeški biskup msgr. dr. antun Škvor-čević blagoslovio je gradilište na blagdan Krista Kralja 2008. godine. Šezdeset godi-na nakon rušenja stare crkve, položen je temeljni kamen za novu. Tom prigodom biskup požeški je izrijekom naglasio kako je “došlo vrijeme da se izgradnjom spomen – crkve odužimo svim nevinim žrtvama starogradiškog zatvora, a ujedno vratimo dostojanstvo župi i župljanima, ponižava-nima u komunističkom sustavu. Izgrad-njom crkve želi se postaviti trajni spomen žrtvama i zatočenicima logora, posebno svećenicima i redovnicima.” Temeljni ka-men za novu crkvu položio je i blagoslovio msgr. dr. Marin Srakić, đakovačko – osječki nadbiskup i metropolit, predsjednik HbK.

nova spomen – crkva

Na “žalosni petak”, 26. ožujka 2010. godine na dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji

22


u Staroj Gradiški, u svećeničkoj godini, nedaleko od zgrada starog zatvora u kojem su tamnovali i svećenici s drugim zatočeni-cima savjesti posvećena je novosagrađena crkva sv. Mihaela.

Trinaest biskupa, na čelu s apostol-skim nuncijem Marijom Robertom Cassa-rijem, predvođenih domaćim biskupom antunom Škvorčevićem uz đakovačko – osječkog nadbiskupa metropolita i pred-sjednika HbK Marina Srakića te oko 130 svećenika primalo je bogu molitvu i iska-zalo poštovanje ubijenima, mučenima, ponižavanima i osuđivanim svećenicima, žrtvama komunističkog progona...

Na dan posvete nove crkve dr. Stjepan Kožul donio je pred biskupa domaćina knjigu u koju je unesen popis 250 imena zasužnjenih i utamničenih svećenika u starogradiškom zatvoru.

Posvetu nove crkve obavio je biskup Škvorčević, a nadbiskup Srakić održao prigodnu homiliju u kojoj je naglasio ka-ko su se biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te vjerni narod u Staroj Gradiški sabrali da zatvore jednu stranicu povijesti, povijesti slavne i bogate vjerom i hrabrošću, žrtvama, žarom i zajedništvom te da činom posvete otvore novu stranicu...

Crkva božja na putu zemaljskom u svim vremenima morala se i (bez daljnjega) mora se probijati kao zmija kroz pukotine,

počev od ERE mučenika (tri prva stoljeća, op. ured.) do svršetka svijeta!

Stoga je dostojno i pravedno bilo pro-slaviti boga u novoj crkvi, u Staroj Gradiški. Predsjedavatelj u gozbi božje ljubavi bio je naš šibenski biskup ante Ivas.

put prema Đakovu

Što smo potiho putem pretresali, kakve su nam sve misli obuzimale naše srce, nije bilo teško pogoditi: autocesta širi naše vidike, a misli lete prema Strossmaye-rovu gradu i njegovoj nadaleko čuvenoj katedrali...

Đakovo – biskupski grad

bISKUPIJa ĐaKOVaČKa I SRIJEM-SKa. Đakovo je biskupsko sjedište gotovo 8. stoljeća. Prvi biskup ponsa došao je u Đakovo, protjeran iz bosne, 1239. godine. Herceg koloman, darovao mu je kraljevsko imanje Đakovo i bleznu, a Kolomanov brat Bela iv., koji je bio i hrvatsko – ugarski kralj, obnovio je bratovu darovnicu 1244. godine. Tako se Đakovo s okolicom izdvaja iz Pečuške biskupije, a na novostvorenom području rađa se nova hrvatska biskupija. U vezi s time se godine 1239. prvi put spo-minje Đakovo kao posjed, naselje i sjedište biskupa...

Stigli smo... a dva visoka zvonika: kao da se i oni raduju našemu dolasku. Crni oblaci “okitiše” svod nebeski...

a naš širokogrudni domaćin đakovač-ko – osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić uletio je u naš autobus, od srca pozdravio biskupa šibenskog antu Ivasa i nas sveće-nike. Ljubazni domaćini udobno su nas smjestili: svaki od nas imao je sviju sobu za počinak.

a glavni ekonom, vlč. Matej Glavica uvelike se pobrinuo za doličnu prehranu u

Prvi s lijeva dr. Đuro Hranić, Đakovačko-osječki nadbiskup

23


čuvenoj nadbiskupiji đako-vačko – osječkoj. budnim okom, “okom sokolovim” pazio je na svakoga od nas ponaosob.

Zaredali su pozdravni govori i izrazi dobrodošli-ce: nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup u miru (koji ne miruje) Marin Srakić i drugi. Pjesma, radost i veselje zbog našega pohoda najistočnijoj nadbiskupiji u našoj domovi-ni Hrvatskoj...

Nadbiskup Hranić je na-kon zajedničke večere s radošću najavio ime vodiča kroz katedralu, a on je msgr. Luka Marijanović, prof. u miru, a zdravlje ga još uvijek dobro služi, kako je ti i sam kazao.

Ulazimo zadovoljni i zadivljeni nad skladom boja i linija. Zidne prostore iznad lukova središnje lađe zapremaju freske, slike sa prizorima iz Svetog pisma, a najviše iz života Isusova i Marijina...

Godine 1849. biskupsku stolicu u Đakovu zauze Josip Juraj Strossmayer, čovjek naroda. Na srcu mu je bila izgradnja katedrale koja ima biti dostojan znak muče-ničke i junačke prošlosti i bolje budućnosti Crkve i hrvatskog naroda. Takvo djelo

mora biti skladno – pravo re-mek-djelo. Putuje zemljama zapadne Europe i razgledava katedrale.

Ona u bambergu (SR Njemačka) ostavila je na Strossmayera neizbrisiv do-jam ljepote. Odlučio je da nova đakovačka katedrala bude građena u romanskom stilu...

Trobrodna bazilika sa poprečnom, sa dva tornja visoka 84 metra i kupolom visine 50 metara. Nutarnja dužina glavne lađe je 74, vi-

sina 27, a dužina poprečne lađe 52 metra. djelo ovakvih dimenzija zamišljeno je zato da dominira slavonskim ravnicama. Posve-ćena je apostolima Petru i Pavlu i na glav-nom oltaru, koji je remek-djelo, postavljen je lik svetog Petra, koji je od samoga Krista preuzeo Crkvu i poveo je u život.

Đakovačka katedrala je veliko umjet-ničko ostvarenje Strossmayerove zamisli. Ovo djelo podigao je za stoljeća vječnome bogu u čast, na slavu sveopće Crkve i diku naroda hrvatskog.

dobro se prisjećam izjave pape Ivana XXIII australijskim biskupima za đakovač-ku katedralu koja je 1966. godine proslavila 100 – godišnjicu posvećenja: “NaJLJEP-Ša CRKVa Na PROSTORU IZMEĐU TR-STa I CaRIGRada.”

Đakovo – vukovar – aljmaš – osijek – Đakovo 01. srpnja 2014.

Nakon proslave gozbe božje ljubavi u zajedništvu nadbiskupa Hranića i biskupa Ivasa te i tjelesne okrepe u Đakovu, pod znalačkim uputama nadbiskupa domaćina krenuli smo put Vukovara. Kao stručnjak

Godine 1849. biskupsku stolicu u Đakovu zauze Josip Juraj Strossmayer, čovjek naroda. Na srcu mu je bila izgradnja

katedrale koja ima biti dostojan znak mučeničke i junačke prošlosti i bolje budućnosti Crkve i hrvatskog naroda.

24


i pravi znalac nadbiskup nam je govorio i o svojoj i našoj nadbiskupiji, Đakovačko – osječkoj...

U Vukovaru smo obišli VUKOVaRSKU bOLNICU i pogledali film o strahotama što su ih počinile srbočetničke razularene horde, Jugoslavenska narodna armija i ostale paravojne srpske postrojbe, naravno uz stručno vodstvo mjerodavnih osoba... koje su za sobom ostavile grozu, pustoš... a Grad pretvorile u hrpu ruševina... “Grad, za nj se ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama, skriven da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!” (Siniša Glavašević, Radio Vukovar)

Potom smo pohodili oce Franjevce te smo u crkvi sv. Filipa i Jakova služili misno slavlje za sve stradalnike domovinskog rata... o velikoj nevolji napaćenog pučan-stva (uz prikazani film) govorio nam je gvardijan fra Gordan Propadalo... a velika franjevačka crkva sv. Filipa i Jakova umalo nije “odletjela” u zrak. – bogu hvala – nije!... u samostanu su nas franjevci počastili i da-rovali te smo se s njima – uz izraze duboke zahvalnosti – srdačno pozdravili.

ovčara - vukovar

U Republici Hrvatskoj, u istočnoj Slavo-niji, pet kilometara jugoistočno od Vukova-ra nalazi se poljoprivredno dobro (farma) Ovčara, radna jedinica kombinata Vupik, koji se bavi ratarstvom i tovom svinja. Na

dobru su skladišta (hangari) s velikim metalnim kliznim vratima za poljodjelske strojeve i oruđa na kojima su i mala vrata za ljude.

To je bilo idealno za stražarski nadzor nad zatočenicima. Srpski agresori su ta skladišta pretvorili u koncentracijski logor za osobe nesrpskoga podrijetla, zaroblje-ne na području Vukovara. U logoru su razulareni i pijani, uniformirani pripadnici JNa i paravojnih, četničkih skupina, pod zapovjedništvom “oficira” JNa (M. Mrkšić, V. Šljivančanin, M. Radić i drugi) premla-ćivali vukovarske zatočenike palicama za bejzbol, motkama, lancima, kundacima i drugim predmetima. I gradonačelnik Vuko-vara, Srbin S. dokmanović tukao je svoje sugrađane. Zlostavljanju su podlegla četiri zatočenika u samim skladištima (Kemo, damjan, željko i Siniša), a ostali zatoče-nici su u skupinama od 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene otprilike oko 900 metara od puta Ovčara – Grabovo. Tu su 20. studenoga 1991. ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske

U agresiji na Vukovar 1991. godine, JNa i srpske paravojne

postrojbe ubile su najmanje 1739 osoba.

25


bolnice. U rujnu i listopadu 1996. iz grobnice je eshumirano 200 tijela (do srpnja 2006. identificirane su 192 osobe, ubijene u dobi od 16 do 72 godine).

U agresiji na Vukovar 1991. godine, JNa i srpske paravojne postrojbe ubi-le su najmanje 1739 osoba. Procesom eshumacija, u Vukovarsko – srijemskoj županiji pronađene su 52 masovne i više stotina pojedinačnih grobnica iz kojih su eshumirani posmrtni ostaci 1970 žrtava (identificirani su posmrtni ostaci 1693 osobe). Pri Upravi za zatočene i nestale još se vodi postupak traženja za 500 osoba s područja Vukovarsko – srijemske županije, od kojih su 354 osobe nestale i nasilno od-vedene iz Vukovara. Uz to, najmanje 2796 osoba zarobljenih 1991. godine na području Vukovara jugovojska je odvela i zatočila u srpskim logorima i zatvorima u Negoslavci-ma, Starim Jankovcima te Vojvodini i Srbiji (u Šidu, Sremskoj Mitrovici, Rumi, Novom Sadu, Stajićevu, begejcima...).

(Izvor podataka: Privremena evi-dencija Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i među-generacijske solidarnosti 2.X.2006.)

aljmaš

SVETIŠTE GOSPE OD UTOČIŠTA U ALJMAŠU. Koliko je danas poznato ime Aljmaš spominje se 1332. godine. Prvi puta se spominje da je Aljmaš župa.

Godine 1526. aljmaš s cijelom Sla-vonijom i baranjom pada u turske ruke. Okupacija traje 160 godina.

Turci (Osmanlije) su protjerani 1687. godine. Uređuje se kršćanski život...

a godina 1708. obilježena je gradnjom nove crkve, druge po redu. Posvetio ju je 1715. đakovački biskup Đuro Patačić...

Neprestano se gradi i uljepšava vjerski život...

a onda su došle itekako teške i mučne godine 1945. – 1990. Vrijeme vladavine komunističkog režima, čestog ometanja hodočasnika i zabrana hodočašćenja u aljmaško svetište.

Godine 1991. započeo domovinski rat. Srpske paravojne jedinice (četnici) uz pomoć Jugoslavenske armije okupirali su ove krajeve. Iz svih sela prognani su ne-srpski žitelji. Svi oni, uz smrtnu opasnost, ostaviše sve, bježe zadnjim teglenicama u Osijek, a zatim po Hrvatskoj i širom Euro-pe... prva je opljačkana , obeščašćena i ra-zorena aljmaška crkva, a zatim svi domovi prognanika.

Pod neobičnim je okolnostima u ru-ševinama aljmaške crkve nađen oštećen Gospin kip i prenesen u Osijek.

a godina 1998. obilježena je završet-kom domovinskog rata. Povratak Gospe i aljmašana iz progonstva.

Započela je gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća aljmaškog svetišta, na istom mjestu. I te kako dolikuje da se spomene ime aljmaškog župnika koji već preko 40 godina vodi ovu cijenjenu župu. don ante Markić nam je s puno radosti pokazao novu župnu i hodočasničku crkvu...

Svoje misli usredotočili smo prema Osijeku koji broji preko 100 000 (sto tisu-ća) stanovnika. S nama u autobusu je još uvijek vlč. Ivica Jurić po čijem nahođenju idemo u njegovu župu donji Grad gdje smo

26


pogledali raznoliki Pastoralni Centar i gdje smo bili dobro počašćeni...

Pod vodstvom don Ivice Jurića naš se autobus primiče osječkoj “ljepotici”, crkvi apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. Tu su oba nadbiskupa, Đuro i Marin, naravno i šibenski biskup ante, uz još nekoliko sve-ćenika... dok su neki prvi put u obilasku prekrasne crkve, vaš je urednik skoknuo do manjeg broja svojih rođaka, kojih u Osijeku ima na više mjesta. Sa svojim vozačem Tomislavom Mikrutom obišao sam jedan dio doležala i Runjića.

biskupi i brojni svećenici, šibenski i domaći imali smo zajedničku večeru u prekrasnoj zgradi Vikarijata đakovačko – osječke nadbiskupije u Osijeku; potom smo pošli u Đakovo na počinak.

Đakovo – požega – šibenik 01. srpnja 2014.

Nadbiskup domaćin Đuro i šibenski biskup ante uzajamno su predvodili misu zahvalnicu u prigodi povijesnog susreta. Svi smo dragom bogu zahvalili za radost svećeničkih susreta...

Nakon pijenja kave i raznovrsne pre-hrambene ponude naših širokogrudnih domaćina pošli smo pogledati KaTOLIČKI bOGOSLOVNI FaKULTET i Novu središnju biskupijsku i fakultetsku knjižnicu.

katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

U godini 2005. studij teologije u Đa-kovu postiže novu, najvišu razinu i formu. dana 30. rujna Veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i ordinarij Đakovačke i Srijemske biskupije, dr. marin srakić, donio je Odluku kojom se progla-šava, da je Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku ustanovljen i time započeo svoje djelovanje.

Kongregacija za katolički odgoj je 4. lipnja 2005. godine osnovala i proglasila osnovanim Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Istoga dana odobrila je pokusno, na pet godina, Statut KbF-a, a prof. dr. sc. nikolu dogana ime-novala za dekana na dvije godine.

Odbor za statutarna i pravna pita-nja Senata Sveučilišta Josipa Jurja Stro-ssmayera u Osijeku na svojoj 6. sjednici srpnja 2005. godine, donio je zaključak ko-jim se daje suglasnost na Statut Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

središnja knjižnica

Središnja biskupijska i fakultetska knjižnica i arhiv osnovani su 15. travnja 1996. godine dekretom biskupa Ćirila Kosa. Nakon javnog natječaja za novu zgradu odabrano je rješenje koje je pred-ložio dipl. ing. arh. ivan Cvenić iz Osijeka. Kamen temeljac blagoslovio je biskup Ćiril Kos 6. studenoga 1996. Završni radovi i opremanje knjižnice okončani su u travnju 2005. Pri kraju radova na zgradi u novu knjižnicu preseljene su knjige središnjih biskupijskih ustanova. Istodobno sve se knjige razvrstavaju, kompjutorski obrađuju i odlažu na nove police. Voditelj gradnje i opremanja knjižnice je prof. dr.sc. pero

27


aračić. Završenu knjižnicu blagoslovio je marin srakić, biskup đakovački ili bosanski i srijemski 10. svibnja 2005. godine.

sadržaji knjižnice:

– oko 150 000 knjiga

– arhivska građa biskupijskih ustanova

– velika dvorana (300 mjesta)

– spomen – knjižnica biskupa J. J. Strossmayera

– dvorana za seminare

– čitaonica knjižnice

– centar za duhovnu formaciju studenata

– kapelica

Evo nas u Požegi. Većini od nas ovo je prvi pohod Požegi prelijepom kraju koji su

još stari Rimljani nazvali VaLLIS aUREa – Zlatna dolina.

Zbilja dan je bio zlatan, sunčan, topao. dočekali su nas svećenici: vlč. Ivica žu-ljević, župnik u župi sv. Terezije u Požegi, vlč. Robert Mokri, povjerenik za mlade u Požeškoj biskupiji te fra Zlatko Papac, prijatelj i dopisnik našega lista iz Požege. Pokazali su nam katedralu sv. Terezije i još jednu veliku crkvu.

Nakon ručka u okolici Požege, dali smo se na daleki put u Šibenik, i – kući! Pozdra-vili smo se radošću velikom, Gospodine, sa silnih djela Tvojih. Hvala Ti Gospodine, što si nam pokazao svoju dobrotu u osobi đakovačko – osječkog nadbiskupa Đure Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića i drugim dragim svećenicima.

Uz izraze naše duboke zahvalnosti: sretni bili i dugo živjeli!

post scriptum

Upravo smo saznali da je danas na blagdan Sv. Mihaela, zaštitnika starogradiške župe, 29. rujna požeški biskup Antun Škvorčević predvodio slavlje bla-goslova spomenika svećenicima žrtvama komunističkoga progona u tamošnjem zatvoru...

To povijesno razdoblje i stra-danja mnogih poniženih ljudi bili su trenuci pomrčalog sunca nad hrvatskom Golgotom. Svjedoci smo da je Isus Krist još jedanput pobijedio u Hrvatskoj sile tame, njegov pobjedonosni prodor za dobro ljudskih duša prelijeće sva stoljeća!...

28


Povijesno hodočašće, a ono je za pamćenje

Na 7. Vazmenu nedjelju, 01. lipnja 2014. godine, služila se misa za sve župljane,

žive i blagopokojne. Obavili smo pobožnost blagoslova s Presvetim. U kasno poslijepod-ne naš Milan Ramljak odvezao je župnika do početka autoceste Šibenik – Split, gdje smo čekali skori dolazak fra žarka Maretića, odakle smo nas dvojica pravac Split – Tr-stenik, gdje su sama naša braća Franjevci iskazali dobrodošlicu uz prigodnu večeru i ugodni razgovor...

split – dubrovnik – Boka kotorska – kotor

(02. lipnja 2014.)

Nama se na Trsteniku ili još bolje rečeno nas dvojica smo se pridružili fra Frani botici, koji kao vrsni vozač pouzdano, mudro i oprezno vozi svoj auto usmjeren na daleki put... hvala Ti dobri bože za naše ču-vene autoceste koje bi sv. Franjo s pravom nazvao drage sestre.

a mi smo već iznad našega biser-gra-da, iznad hrvatske “atene”, nadaleko opje-vanog dubrovnika... upamtio je i razorni potres 1667. te strahovitu srpsko – crnogor-sku agresiju, posebno 06. prosinca 1991. godine na blagdan Sv. Nikole biskupa... naš automobil nečujno “prelijeće” Konavle i Ćilipe, dokopali smo se i poluotoka Pre-vlake1... bližimo se hrvatsko – crnogorskoj

1 prevlaka, granični rt na ulazu u boku kotorsku. Proteže se od prevlake kojom završava područ-je Vitaljine do rta Oštro. Tijekom vremena čitav

granici. Pred nama pucaju božanske ljepote i nadohvat ruke nam je božja dobrota... koju je prosuo, a gdje drugo nego na prelijepu bOKU KOTORSKU...

Boka koToRska jest jedan od najbiranijih dragulja našega mora. Jedan vjeeštak na peru ovako je otprilike rekao: ruka boga stvoritelja morala se duže za-držati nad ovim ljepotama. Vrlo istegnut, dubok i razgranat zaljev jedinstvene ljepote s neopisivim uvalama, s bujno razvijenom mediteranskom florom, okružen masivima

prostor rta nazvan je Prevlaka... Za postojanja dubrovačke Republike 1419. Prevlaka je pri-pojena dubrovačkoj Republici. Za postojanja Republike rt Oštro s Prevlakom je neprijeporan i ni od koga osporavan njezin državni dio.

Za srpsko – crnogorske agresije 1991. okupira-na. Godine 1992. razularena agresorska vojska napušta Prevlaku i vojarne koje zaposjedaju vojnici Ujedinjenih naroda te je Prevlaka vra-ćena Hrvatskoj, kojoj je uvijek i pripadala.

Mnogi kojima se posrećilo vidjeti boku i njezine spomenike,

ne znaju da je taj romantični zaljev, uz raznovrsne svoje

velikane, pravo rasadište božjih ugodnika. Nijedno tako skučeno područje u svijetu nije dalo toliko

blaženika i svetaca koliko ih je dala boka.

fra STJEPaN MaTIĆ

29


Lovćena i Orjena, s bogatom vjerskom, kulturnom i nacionalnom tradicijom, bio je i ostao kao magnet za sve koji vole ljepotu i prošlost.

Mnogi kojima se posrećilo vidjeti boku i njezine spomenike, ne znaju da je taj romantični zaljev, uz raznovrsne svoje velikane, pravo rasadište božjih ugodnika. Nijedno tako skučeno područje u svijetu nije dalo toliko blaženika i svetaca koliko ih je dala boka. Franjevački izvori govore o dva danas zaboravljena blaženika koji su rodom iz Kotora. U Kotoru je tijelo blažene Ozane Kotorske, koja je preminula pred dobrih 450. godina. U blizini Kotora nalazi se malo mjesto Muo, rodno mjesto blaže-nog Gracije, koje od 1508. čuva njegovo neraspadnuto tijelo.

HeRCeG novi, Tvrtkov grad, dao je po cijelom svijetu poznatog Leopolda bogdana Mandića. Svetim je proglašen u Rimu, 16. listopada 1983. godine, na čijoj se veličajnoj kanonizaciji na Trgu sv. Petra našao i sadašnji urednik lista “Siverić”.

boka je dala i svetačku dušu anu Marović, koja je umrla na glasu svetosti. Svojedobno njezin je životopis napisao po-znati bokeljski kulturni djelatnik – svećenik don Niko Luković.

U čemu je tajna bogate bokeljske prošlosti, njezinih svetaca i kulturnih spo-menika, pobjedâ i blagostanja ako li ne u štovanju Presvete djevice bogorodice? Sav život, privatni i javni, naš hrvatski vjernik stavljao je pod okrilje prečiste Majke Sina božjega. Marija je bila izvor duhovne sna-ge tog viteškog naroda, uvijek s njima na kopnu i moru u mirnom radišnom životu i teškom hrvanju sa svim protivnicima kršćanske civilizacije. Većina njihovih jedre-njaka nosila je ime Marijino, a pramac je bio ukrašen njezinim kipom. brodove su krasile Gospine slike pred kojima su kapetani i mornari svake večeri molili svoju večernju molitvu... kad je mladić odlazio na široko more, prva mu je dužnost bila ispovjeđu, sv. Pričešću i molitvom pozdraviti se s Gos-pom. a kad bi se brod otisnuo od obale, uz

Fra Stjepan Matić i fra Frano Botica, Dubrovnik. 2. 6. 2014. Snimio: fra Žarko Maretić

30


suze majki, zaručnica i rodbine, prolazeći pokraj svetišta, prekrižio bi jedra i ispalio top za pozdrav Gospi. a zvona bi sa svetišta pjevala oproštajnu pjesmu voljenog kraja... a kad bi se mornar vratio kući, donio je u znak zahvalnosti darove Majci i odlagao ih u njezine crkve koje su doslovno nicale po

prekrasnim uvalama, brežuljcima, malim otocima i brdskim predjelima... najveći broj posvećen je Gospi... radi ograničenog prostora ovdje ne spominjemo sva mjesta koja u svojoj sredini imaju prekrasne crkve i crkvice...

TivaT, je u srednjem vijeku bio naselje kotorskih plemića... najbiranija je crkvica sv. ante Padovanskoga s natpisom koji pod-sjeća na bosanskog kralja Tvrtka iz godine 1373. te je to, po svoj prilici, najstarija crkva posvećena sv. anti u našim stranama.

Risan je čuven po staroj biskupiji. Koncem VI. stoljeća spominje se risanski biskup Sebastijan, kojemu je papa Grgur Veliki upravio dva pisma. Tu je u srednjem vijeku postojao benediktinski samostan sv. Marije. Turska najezda izbrisala je svaki trag kršćanstva u Rimu.

“Glavna naselja u boki kotorskoj: Herceg Novi,

Tivat, Kotor, Zelenika, Igalo. boka kotorska je najjužniji dio hrvatskoga povijesnog

prostora s ranije brojčano jačom hrvatskom etničkom kulturnom

sastavnicom...“

Fra Frano, mons. Ilija Janjić, biskup u Kotoru, fra Stjepan i fra Žarko. Snimio: fra Filip Akmadža

31


peRasT je gradić koji bez sumnje ima najslavniju povijest od svih bokeljskih mjesta. Njegov je ponos i dika Gospa od Škrpjela, podignuta na hridini oko koje je zasipavanjem stvoren umjetni otok.

Proštenja su započela polovicom XV. Stoljeća. Razmahala su se nakon pobjede nad Turcima 1654. godine... Gospa od Škrpjela je naša Sikstinska kapela, a Tripo Kokoljić, domaći sin, jedinstven slikar, ko-jemu se, nažalost, danas ne zna ni za grob. Sav svoj život posvetio je slikanju prizora iz Marijina života. Gospa od Škrpjela je dom vjere, umjetnosti i povijesti. “Gospino blago” tvore razni dragocjeni predmeti: slike, križevi, dragulji, biseri, koje su, među ostalim, poklanjali razni vladari... osim ovog svetišta u Perastu su postojale još tri Gospine crkve. Pod vodstvom velikog Perastanina, nadbiskupa barskog, andrije

Zmajevića, “nikla” je već gore spomenuta Gospa od Škrpjela.

Jednu je podigao već spomenuti Zma-jević u kojoj je urediob sebi grobnicu. Od nje je još ostao osmerokutni zvonik, a uz njega ruševine ponosnog dvora Zmajevića.

U doBRoTi su raspoređene tri crkve: sv. Petra, sv. Stasija i sv. Matije. U prvoj se nalazi mramorni oltar Gospe od Zdravlja, u drugoj oltar izrađen od kararskog mramora, a posvećen je Kraljici sv. Krunice. Prekra-san kip Presvete djevice, remek – djelo mle-tačkog kiparstva onoga vremena i najljepši Gospin kip u Kotorskoj biskupiji. Cijelu crkvu je izvrsno oslikao Jozo Kljaković...

a hodočasnički “TRIO” dobro se zami-slio i svoju zamisao ostvario. Našu pozor-nost usredotočili smo na divote božje i na um nam je morala pasti pjesnikova velika istina: “boga vidi tko mu gleda stvore...”

32


a nas Trojica upravo stižemo u glavno sijelo Kotorske biskupije.

GRad koToR bio je upravo posut crkvama i oltarima u čast bezgrješne dje-vice. Zborna crkva posvećena je Uznesenju Marijinu. Franjevačka crkva, nazivana i crkvom svete Klare, bila je crkva bezgrješ-nog Začeća.

I u stolnoj crkvi sv. Tripuna postoji oltar posvećen bezgrješnoj. Tu je i mramorni oltar posvećen Gospi od sedam žalosti... u Škaljarima je župska crkva posvećena Gospi od Snijega, a na položaju zvanom Veronići koči se napuštena crkva Uzne-senja Marijina. U Mulu je župska crkva posvećena Pomoćnici kršćana. U Prčanju se nalazi najveća crkva u boki, a posvećena je Maloj Gospi. divna je i bogata. Vrijedno je spomenuti srebrni kalež bizantinskog stila koji potječe s grčkog otoka Hiosa. Za bune protiv Turaka Turci su stanovništvo poklali, sve opljačkali i spomenuti kalež odnijeli u Smirnu. Tu se nalazio brod Ljudevita Đuro-vića iz Prčanja koji je kalež otkupio i donio kući. I Gornji i donji Stoliv ima krasne crkve i oltare, posvećene Gospi. a dalje, južnije u budvi, Petrovcu, Spiču... sve sami spomeni-ci Marijina štovanja. budva je postojala za vrijeme Grka i Rimljana. Kasnije je bila sijelo biskupije. U budvi je postojao benediktin-ski, a kasnije franjevački samostan. I u Petrovcu je postojao franjevački samostan.

Prolazi vrijeme, teku stoljeća, vreme-na dolaze i prolaze. Pa ipak uvijek nešto ostaje što očarava, zanosi i uzdiže. Iskrena

Sve do 1918. jedino veće naselje s većinskim pravoslavnim stanovništvom je Risan. U

Herceg Novom, Perastu, dobroti, Kotoru i Tivtu u većini su katolici, među kojima je najviše Hrvata.

pobožnost prema Majci božjoj i danas živi u srcima bokeljskih vjernika. Vole oni i svoja zvona kad u rumena predvečerja odjeknu s brojnih crkava, kroz njihove melodije čuje se pjesma dalekih i nemirnih stoljeća, a bi-jeli oblaci iznad surih masiva odvode naše poglede i misli prema Nebu, tamo “gdje za vazda se grede”.

Radi naših mnogobrojnih čitatelja treba svakako reći i ovo:

“Glavna naselja u boki kotorskoj: Her-ceg Novi, Tivat, Kotor, Zelenika, Igalo. boka kotorska je najjužniji dio hrvatskoga povijesnog prostora s ranije brojčano jačom hrvatskom etničkom kulturnom sastavni-com. danas je gotovo cijela u Crnoj Gori, a Hrvatskoj pripada dio zapadne obale, od ušća Sutorine (Topaljski zaljev) do rta Oštri.

Usporedo s političkim promjenama u XX. stoljeću, zbivaju se i demografske pro-mjene na štetu Hrvata. Sve do 1918. jedino veće naselje s većinskim pravoslavnim stanovništvom je Risan. U Herceg Novom, Perastu, dobroti, Kotoru i Tivtu u većini su katolici, među kojima je najviše Hrvata. Stara hrvatska naselja su i Prčanj, Muo, Stoliv, Lastva i Lepetani. Nakon odvajanja od hrvatskih zemalja, bokokotorski Hrvati neprestano iseljuju napose nakon drugog svjetskog rata. Istodobno traje i doseljavanje crnogorskog stanovništva iz zaleđa, što do-datno marginalizira hrvatsku zajednicu koja se donekle održala tek u Tivtu i oko njega (1991. popisano oko 5000 Hrvata).” (Izvor: N. Luković, boka kotorska, Kotor, 1953.)

kotor – Cetinje – podgorica – skadar

(03. lipnja 2014.)

Slavili smo boga i njegova veličanstve-na djela u nekrvnoj žrtvi Novoga saveza u franjevačkoj crkvi. Nakon jutarnje poizbor hranjive ponude kod našega širokogrudnog

33


brata franjevca Filipa akmadže, s njim smo odlučili poći na Cetinje, a dan prekrasan, suncem obasjan... prolazimo budvu, jedno od najstarijih naselja na Jadranu. Stari grad se u pisanim izvorima spominje u pe-tom stoljeću prije Krista... prelijepe uvale,

prekrasne plaže. Planinski masivi Lovćena brižno čuvaju zaleđe budvanske rivijere i uvjetuju blagu mediteransku klimu... a mi brojnim cestovnim krivinama i usponima stigli smo u Cetinje, koje se nalazi na nad-morskoj razini od 670 m.

Početak današnjeg Cetinja seže u 15. stoljeće za vladara Zete Ivana Crnojevića. Cetinje je povijesna i sadašnja prijestolnica Crne Gore, smještena u Kraškom polju (Ce-tinjsko polje), koje se nalazi podno Lovćena...

a mi smo prije podne na Cetinju, u župnome stanu, gdje su nas dočekali: fra anđelko Kamenčić i časne sestre, koje su nas počastile. Pogledali smo lijepo uređenu i vrlo dopadljivu crkvu...

Kod fra Anđelka Kamenčića i časnih sestara na Cetinju, 3. 6. 2014. Snimio: fra Filip Akmadža. Fra Anđelko je dugi niz godina bio misionar u Albaniji i na Kosovu... nedavno je preminuo, a pokopan je u Fojnici...

Početak današnjeg Cetinja seže u 15. stoljeće za vladara Zete Ivana Crnojevića. Cetinje je povijesna

i sadašnja prijestolnica Crne Gore, smještena u Kraškom polju

(Cetinjsko polje), koje se nalazi podno Lovćena...

34


S našim uslužnim vodičem fra Filipom dali smo se u razgledavanje grada. Vidjeli smo brojne znamenitosti i neke reprezenta-tivne zgrade. Cetinje je dugo vremena bio glavnim gradom države te je svojedobno imao strana diplomatska predstavništva (ambasade). I tako smo širokim ulicama natrag do fra anđelka (ovih dana sam primio obavijest da je preminuo). Zahvala njima uz pozdrav – pravac Podgorica, koja Vašeg izvjestitelja nije baš oduševila... naš auto-mobil pod brižljivom rukom našega vozača fra Frane klizi prema albanskoj katoličkoj

Vide se i ulazna vrata vrlo lijepe katoličke crkve. Sasvim desno na slici fra Filip Akmadža. Snimila časna sestra.

župi Tuzi, koju vodi fra Frano i njegovi su-radnici. Zatekli smo brojne župljane koji mu neprestano pomažu te su sretni što rade za dobrobit svoje brojčano velike župe. Treba reći i to da je sadašnji župnik u župi Tuzi, fra Frano, studirao na Visokoj Franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj. Izvrsno govori hr-vatski... a hodočasnički “Trio” vrlo je blizu crnogorsko – albanske granice. Jedni i drugi pogranični službenici provjeravaju putne isprave... Kakve sve misli u tim trenucima obuzimaju naša srca iz minulih vremena?! I tu smo! – U albaniji! – Šesnaest je sati...

35


Isto tako u Tuzima... Snimio fra Frano Botica, Tuzi, 3. 6. 2014.

Sa Franom Dušaj, župnikom u Tuzima. Snimio fra Žarko Maretić

36


Reportaža iz albanije

bili smo kod fratara u “ZEMLJI ORLOVa”... prepuni neopisivih dojmova i neizbrisivih uspomena koje sobom nosimo iz boke

Kotorske s velikom smo znatiželjom iščekivali ulazak u “ZEMLJU ORLOVa”...

baruštine i planine učinile su svoje. Gurnule su albaniju u dugotrajnu izolaciju u odnosu na Europu.

država Republika albanija

Kao država, koje je površina 28 748 km2, Republika albanija smjestila se na jugozapadnom dijelu balkanskog poluoto-ka jugoistočne Europe. blago ju oplahuju čiste i bistre vode Jadranskog i Jonskog mora u dužini od 362 km obale s uglavnom pješčanim plažama. dužina kopnene gra-nice je 720 km. Ona ima udjela u tri jezera: Skadarsko, Ohridsko i Prespansko.

albanija je uglavnom gorovita, ali je jedna trećina, naravno, ona nizinska ravna

Već od davnih dana albanija plijeni moju pozornost, a da zapravo i sam ne znam

pravi razlog za to. a možda je to ipak zbog toga što je ta voljena zemlja dugo vremena bila svojevrsni zatvor te ni ptica nije mogla u taj “raj na zemlji”, niti je mogla umaći iz do-bro čuvane tamnice sveukupnog naroda.

Područje današnje albanije bilo je naseljeno u doba paleolitika, a nastavali su ga potomci Ilira, među kojima ilirsko pleme albani po kojima je albanija i dobila ime. živeći nečujno, ponajviše na okupu u visokim planinskim vrletima i pošteđeni od štetnog vanjskog utjecaja drugih naroda, oni su stoljećima ljubomorno uživali svoj izvorni jezik i svoju jedinstvenost. Iako se albanija nalazi uz samu obalu Jadranskog mora, pretežito planinska zemlja, njezine

Tirana

fra STJEPaN MaTIĆ

37


i vrlo plodna. Najviši planinski vrh je Korabi u području dibra (2751 m).

Klima je sredozemna i kontinentalna. Najduža rijeka je drim (282 km), “velika i duboka, uz to još brza”, kako zapisa fra Lovro Mihačević.

politički život

dana 07. travnja 1941. godine Italija je okupirala albaniju. Nakon drugog svjet-skog rata proglašena je Narodna republika na čelu s jednostranačkim (jednoumnim) režimom Envera Hoxhe (1908. – 1985.) koji je državu odveo u potpunu međunarodnu izolaciju i doveo ju na prosjački štap. Nje-govom smrću komunistički režim počeo je slabiti te je potkraj 1990. godine uveden višestranački sustav, a sljedeće godine provedeni su prvi slobodni izbori te je otada i albaniija širom otvorila svoja vrata prema zapadnim zemljama slobodnoga svijeta.

albanija je danas, po Ustavnom zako-nu od 29. travnja 1991. godine parlamentar-na republika, utemeljena na višestranačju s jednim zakonodavnim domom.

albanski narod

Već je gore rečeno da su potomci Ilira. I ne samo da je ovaj narod prestar nego je i hrabar i ponosit ljubitelj nezavisnosti i slobode (davno sam u svoje zabilješke unio ovu riječ: ILIRE – biti slobodan: albanci, najstariji europski narod, porijeklom Iliri)...

albanci sebe rado nazivaju Šćiptari-ma, a svoju zemlju Šćiperia. Odakle ovo ime? Istina, različiti pisci se ne slažu o izvoru ove riječi, a sam narod riječ tumači ovako: Škip znači hrid, odnosno klisura, a škipe znači orao. bilo kako bilo; ovdje se krije temelj i tajna tradicije što se albanci nazivaju i sinovi orlova! Sve su to mahom poizbor junaci... albanski narod je zdrav i mlad – imaju dosta djece i mladeži. Ta zemlja neće izgubiti svoje proljeće.

evo malo podataka

Godine 2003. imala je albanija 3 582 205 stanovnika. Gustoća naseljenosti je 122 stanovnika na km2. Treba svakako ov-dje naglasiti da je najnaseljenija uz Jadran-sko more. Od ukupnog broja stanovništva 98% su albanci. Ima nešto malo i drugih... Službeni jezik je albanski.

Ono što na poseban način treba po-hvaliti albanski narod vrlo visoki nataliteti niski mortalitet. I albanci znatno iseljavaju. Posebice je to do izražaja dolazilo u vrijeme komunizma...

Glavni grad je Tirana (alb. Tiranë). Primakla se brojci od jedan milijun sta-novnika... ostali veći albanski gradovi su: Elbasan s preko 100 000 stanovnika, drač (durrës) sa 100 000 stanovnika, Skadar s 89 000, Vlora (Vlorë) 81 000 i tako redom...

arbanasi su vrlo gostoljubivi. Svaki gost je kod njih dobro i rado došao te ga u velikom poštovanju drže u kući. dok je gost u kući, ništa mu se nažao neće učiniti... rado i susjedi dođu, da vide gosta, da ga pozdrave...

arbanasi muslimani znadu za svoje kršćansko porijeklo pa svuda sa kršćanima (katolicima) žive u slozi i ljubavi. S njima zajedno slave svetkovine, npr. Ivanjdan, Veliku Gospu, Sv. Nikolu, Sv. antuna Padovanskoga.

albanija je danas, po Ustavnom zakonu od 29. travnja 1991.

godine parlamentarna republika, utemeljena na višestranačju s

jednim zakonodavnim domom.

38


Ima župa gdje pučkoj misi dođu muslimani.

katolička crkva u albaniji

O crkvi božjoj u Zemlji orlova malo se znalo jer vijesti o crkvi gotovo da i nisu stizale. a i sami albanci koji žive u albaniji ne znaju puno o tomu...

Ima pouzdanih naznaka da su na pro-storu albanije klice Isusove Radosne vijesti posijane i nicale već u apostolsko doba. S ponosom će albanci spomenuti da su kršćanstvo primili vrlo davno. S radošću i ponosom navode riječi sv. Pavla koji u svojoj poslanici Rimljanima piše: “Tako sam od Jeruzalema i naokolo do Ilirika sve napunio veselom Kristovom vijesti.” (Rim. 15,19)

Većina albanskog stanovništva posta-la je kršćanima znatno kasnije. dogodilo se to tijekom IV. i V. stoljeća te su biskupi iz ilirsko – albanskog područja sudjelovali na Nicejskom saboru 325. godine.

Grad Skadar uživao je časni naslov za albanske katoličke vjernike kao prva per-janica Crkve Kristove u njihovoj zemlji. Prvi biskup u Skadru bio je basso i spominje se već 387. godine. Neka nam bude s pravom dopušteno primjetiti da se u toj spomenu-toj 387. godini točno na Uskrs krstio veliki obraćenik aurelije augustin, koji je postao svećenik i čuveni biskup svoga vremena. augustina je u Milanu krstio čuveni milan-ski biskup ambrozije.

Itekako je vrijedno spomenuti da je i skadarski biskup Senecio sudjelovao na Efeškom koncilu (u Maloj aziji) 431. godine.

bila bi prava pravcata nepravda ne spo-menuti ime Gjergj Kastrioti Skenderbeg1

1 Nadimak Skenderbeg na turskom jeziku znači gospodin aleksandar, a Gjergj Kastrioti dobio je od samog sultana, jer ga je svojim junaštvom podsjećao na čuvenog aleksandra Velikog.

(1405. – 1468.). On je, kao katolik, ratovao isključivo u ime papa koji su dobro pozna-vali njegovu odanost i junaštvo u obrani kršćanskog zapada u upornoj najezdi Osmanlija prema Zapadu. Što je Skender-beg uistinu značio za svoje sunarodnjake u obrani svoje zemlje od Osmanlija pokazuje i činjenica da je njihov otpor skršen tek nakon njegove smrti.

Što se pak vjere tiče, bio je to najgori oblik komunizma u cijelom svijetu. Katolička Crkva nastavila je svojim

djelovanjem sve do 15. travnja 1967. godine. Od toga dana

posve je zabranjeno bilo kakvo ispovijedanje vjere.

albanija – prva ateistička država na svijetu

Poslije drugog svjetskog rata u al-baniji na vlast dolazi tvrdi komunistički režim. Rijetko kojem prolazniku kroz ovu zemlju neće upasti u oko brojni bunkeri oko prometnica... albanski komunisti nisu se baš odveć trudili oko ulaganja u ljude i kulturu. Rasipno su i nerazumno gradili mnogobrojne bunkere. Upućeniji kažu da se radi o zastrašujućoj brojci. Mogu reći da smo nas trojica, fra Frano, fra žarko i fra Stjepan, vidjeli samo tri bunkera... U taj beton uložena su znatna novčana sredstva. Gradili su ih zatvorenici i drugi ljudi koji su radili za koricu kruha... Jedan profesor, ka-tolik, danas kaže: “Ostavili su duboke rane u našim bićima: u srcu i duši. Naraštaji će proći dok ozdravimo.”

Što se pak vjere tiče, bio je to naj-gori oblik komunizma u cijelom svijetu.

39


Katolička Crkva nastavila je svojim djelova-njem sve do 15. travnja 1967. godine. dobro se sjeća tih vremena Vaš urednik... Od toga dana posve je zabranjeno bilo kakvo ispovijedanje vjere. Crkve su postale skla-dišta, kino dvorane i plesne dvorane. Velika franjevačka crkva u Skadru pretvorena je u kazalište i kino. Katedrala, najveća na balkanu, preuređena je u veliku sportsku dvoranu u kojoj se igrala košarka, odbojka, rukomet i sl. Samostanska crkva časnih sestara u Skadru pretvorena je u sudnicu u kojoj su suđeni svećenici, redovnice i ostali vjernici... mnoge crkve i župske kuće do temelja srušene i na njihovom je mjestu sagrađena škola.

albanija je proglašena prvom ate-ističkom državom na svijetu, a u Skadru je osnovan prvi ateistički muzej u svijetu u kojem su čuvani i zaplijenjeni kipovi, svete slike i crkvene knjige.

Od 1945. godine u albaniji je uklonje-no: sedam biskupa, šezdeset biskupijskih svećenika, devedeset redovnika (fratara i drugih), osam redovnica i deset sjemeništa-raca. Oni su ubijeni ili su umrli za vrijeme

sužanjstva. U albanskom Ustavu iz 1976. godine nalazila se i ova odredba: država ne priznaje nijednu religiju, provodi ateističku propagandu... Komunističke bezbožne vla-sti pripremili su zloglasne zatvore i mučilišta za nevine...

– Šest teških zatvora u svakom po 600 do 1200 političkih zatvorenika. Osude su im bile 20 (dvadeset i više) godina.

– Sistem koncentracijskih logora (po deset tisuća osuđenih).

– Četrnaest radnih logora i osam mje-sta unutrašnjeg progonstva u ko-jem se nalazilo oko 40 000 nesretnih prognanika.

Kada je u svibnju 1980. godine isuso-vački svećenik Ndoc Luli, na molbu svojih rođaka, krstio njihove blizance, pripadnici tajne policije najprije su zatvorili majku djece i osudili je na osam godina prisilnog rada, a svećenikova osuda glasila je zatvor do smrti (osuda je stigla ubrzo).

Godine 1985. umire komunistički diktator Enver Hoxha, ali je sve ostalo isto. Ipak, na vidiku je sloboda, jer su se

Unutrašnjost katedrale u Skadru

40


u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća u istočnoj Europi dogodile radosne stvari, posebno za one u zatvorima. U ljeto 1988. godine iz albanskih zatvora pušteni su istog dana na slobodu svi zatvoreni svećenici. Ne-ki od njih i nakon 25 pa i 30 godina tamnice.

dolaskom demokrata na vlast 1992. godine dolazi i sloboda vjere. Vatikan za prvog apostolskog nuncija u albaniji po-stavlja biskupa iz Indije, mons. Ivana diasa. On je u to vrijeme jedini aktivni biskup u albaniji i vrlo uspješno vodi ustrojstvo Crkve na cijelom prostoru.

albanski mučenici

U vrlo prostranoj skadarskoj katedrali održano je 08. prosinca 2010. godine sveča-no misno slavlje tijekom kojeg je zatvoren dijecezanski proces za proglašenje četrde-set albanskih mučenika...

dok se ova reportaža priprema za tisak, vrijedno je spomenuti prvog čovjeka Katoličke Crkve u albaniji, a on je nad-biskup metropolit drača i Tirane mons. Rrok Mirdita, koji je ujedno i predsjednik biskupske konferencije albanije.

papa ivan pavao ii u albaniji

Jedan od važnijih datuma za slobodu vjere u ovoj napaćenoj zemlji nakon njezina izlaska iz komunizma jest kao vrlo važan datum 04. studenoga 1989. godine. Toga dana je na skadarskom groblju služena sveta misa s narodom koju je slavio vlč. Simon Jubani.

dakako, za čitavu albaniju je nedjelja 25. travnja 1993. godine bila uistinu po-vijesni dan. Toga je dana ovu napaćenu zemlju pohodio papa Ivan Pavao II. Papin posjet imao je pastoralni značaj jer je on tom prigodom četiri albanska svećenika, u neopisivoj radosti svih žitelja zemlje, a

posebno katolika, posvetio za biskupe. Obred ređenja odvijao se u Skadru u veleb-noj katedrali. Mnogi vjernici bili su ganuti do suza.

U Tirani se Papa obratio albanskom na-rodu govorom punim prijateljskih osjećaja i priznanja za životnost u vjeri i povjerenju u boga unatoč grubom potiranju svega religioznoga i vjerskoga života.

Papu je dočekala i pozdravila čitava albanska nacija, i muslimani i pravoslavni i katolici. Ni Papa “iz daleke zemlje” nije ih u tom trenutku razlikovao.

Svoj posjet albaniji završio je Ivan Pa-vao II susretom s predsjednikom ove države Salijem berishom. Predsjednik berisha je obraćajući se Papi izjavio da “albanski narod vjeruje u slobodu i u boga!”...

Čovjek se u čudu pita: kako je vjera u albaniji uspjela preživjeti smrtonosne komunističke vihore i tiraniju prvoga reda?

Evo kako!

Širom zemlje bilo je svećenika i redov-nica koji su živjeli skriveno u svojim obite-ljima i vršili svoje svećeničke i redovničke dužnosti. Posebno u brdovitim predjelima molitva je bila pravi bedem pred naletom zloće komunističkih vlastodržaca. dakle, u molitvi leži tajna svih koji vjeruju u pravdu i dobrotu božju, koja je jak štit i obrana oni-ma koji viču “iz nevolje velike”. (OTK 7,14)

“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti, nego se, naprotiv,

“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti,

nego se, naprotiv, bojte onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u

paklu.” (Mt. 10,28)

41


bojte onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.” (Mt. 10,28)

papa Franjo u albaniji

Nedjelja je, 21. rujna 2014. godine. Pisanje reportaže o našem pohodu albaniji bliži se svom završetku. Zauzeto pratim radijske i televizijske vijesti. Papa Franjo danas je u toj napaćenoj “zemlji orlova”.

On je danas u albaniji odao poštovanje mučenicima, žrtvama komunističkoga logora u zemlji koja je 1967. godine samu sebe proglasila “prvom ateističkom drža-vom svijeta” te se u skladu s tim i ponašala. Papa je pohvalio suživot među religijama u albaniji. Zazvao je mir božji u srca ljudi, u njihove domove; mir božji u sve voljene zemlje. Sveti Otac započeo je središnje misno slavlje u Tirani, na trgu koji nosi ime, kako je rekao sam Papa “ponizne i velike kćeri” albanskoga naroda, blažene Majke Terezije. Kako javlja austrijska agencija Kathpress, usprkos silovitoj kiši na slavlju se okupilo oko 250000 ljudi, osim katolika bilo je i pripadnika drugih vjeroispovjesti. budnim promatračima nije promaklo da spomenu da su svi albanci dočekali Papu kao prijatelja i dragoga gosta. Među ostalim Petrov nasljednik je rekao: “U bližoj proš-losti vrata vaše zemlje bila su zatvorena, zavezana lancem zabrana i propisa sustava koji je nijekao boga i vjersku slobodu. Oni koji su se bojali istine i slobode činili su sve da bi istjerali boga iz čovjekova srca i isklju-čili Krista i Crkvu iz povijesti vaše zemlje, premda je ona bila među prvima koje su primile svjetlo evanđelja.”

Tko to može opisati okrutne patnje i teške progone katolika, muslimana i pra-voslavnih. albanija je uistinu zemlja muče-nika. Mnogi su biskupi, svećenici, vjernici iz puka, bogoštovni službenici drugih religija životom platili svoju vjernost.

Kako li je samo rimski biskup na zavr-šetku propovijedi sažeto poručio: “Crkvo što živiš u ovoj zemlji albaniji, hvala Ti za tvoj uzor, vjernost. Ne zaboravite gnijezdo, svoju daleku povijest, pa ni kušnje. Ne za-boravite rane, ali se ne osvećujte!”

I od strašnoga proglasa bezbožnom zemljom 1967.

godine bilo kakvo prakticiranje vjere bilo je kažnjavano

zatvorom, prisilnim radom ili čak smrću.

Toga istog dana predvečer u tiranskoj katedrali sv. Pavla oko pape Franje na molitvi večernje molili su biskupi, sve-ćenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i predstavnici molitvenih skupina. Nakon pozdrava nadbiskupa Rroka Mirdite svoja su svjedočanstva iznijeli 84-godišnji Er-nest Simoni, jedan od samo 30 svećenika koji su preživjeli komunističke progone te 85-godišnja redovnica Marija Kaleta koja je također bila žrtva progona. Simoni je rekao: “Htjeli su da govorim protiv Crkve, ali ja to nisam prihvatio.” Redovnica je rekla, “još danas, čini mi se nevjerojatnim da smo uspjeli podnijeti te užasne i mnoge patnje, ali znadem da nam je Gospodin davao snagu, strpljivost i nadu.”

Papa je zagrlio oboje i bio je ganut – do suza, prenose svjetske agencije.

I od strašnoga proglasa bezbožnom zemljom 1967. godine bilo kakvo prakti-ciranje vjere bilo je kažnjavano zatvorom, prisilnim radom ili čak smrću. U to vrijeme najviše je stradavala Katolička Crkva zbog svoje izrazito jake odgojno – obrazovne djelatnosti, time je imala snažan utjecaj na pripadnike viših društvenih slojeva, bila je

42


“neprijatelj br. 1”. Izravno je ubijeno oko 200 svećenika (za 70 njih vodi se postupak beatifikacije), mnogi su umrli zbog neljud-skih uvjeta u zatvorima, a pad komunizma doživjelo je samo 30 svećenika.

dobro je radi naših cijenjenih i poštova-nih čitatelja da danas katolika u albaniji ima oko 15%, a to znači 450 000. O njima skrbi oko 200 svećenika od kojih su 34 albanci. Ostali su misionari uglavnom iz europskih zemalja, poglavito iz Italije.

Sveti Otac očito zadovoljan što je božje stado ohrabrio i osokolio i uputio im riječi zahvale i priznanja za sve što su pretrpjeli za Crkvu božju!

I blažena Majka Terezija također je al-banskog podrijetla, iako je rođena u Skopju, glavnom gradu Makedonije.

Po njoj danas nosi ime i zračna luka glavnoga grada Tirane... kako je to lijep i pravi potez albanskih vlasti. Zaista – hvale vrijedno!

shkodËr (skadar) 03. lipnja 2014.

Naši pogledi nošeni velikim zanima-njem za tu nama, za sada, nedovoljno poznatu zemlju plivali su s obadvije strane glavne žile kucavice koja vodi prema Ska-dru i glavnoj albanskoj prijestolnici Tirani. Padaju kilometri, a iza nas ostaju gusto naseljena područja. Puno novih kuća, a vidimo i nove crkve koje se umnažaju otkako je u ove krajeve sinula sloboda... lakše se diše.

Na domaku su predgrađa grada Ska-dra. Ulazimo u sami grad koji nas se neo-bično dojmio: široke ulice i čistoća grada. Velika je blagodat kada kroz grad protječe i nemala rijeka. a ona je alb. buna (bojana) koja istječe iz Skadarskog jezera i ulijeva se u Jadransko more...

a mi smo u potrazi za Franjevačkim samostanom Gjuhadol u Skadru.

dočekali su nas i ljubazno pozdravili: albanski provincijal fra Gazmend Tinaj, fra aurel Gerkoj, gvardijan u gradu na buni te fra Francesk Ceknikaj koji nam je dodijeljen kao vodič za našega boravka u albaniji.

Osoblje u samostanu smjestilo nas je u pristojno uređene sobe s pratećim sadržajima.

Za vrijeme večere gvardijan fra aurel nas je pozdravio u ime fratara i u svoje osobno ime te iskazao osjećaje što može pozdraviti Franjevce iz Hrvatske.Nakon ve-čere, gvardijan aurel nas je povezao gotovo gradu na kraj, na jednu uzvisinu gdje se nalazi Gospino svetište, Gospa od Utjehe. Odatle puca prekrasan pogled na dijelove grada, a rijeka buna se zrcali od mnoštva noćnoga svjetla... podno Gospina svetišta na vidikovcu mnoštvo ljudi sjedi i odmaraju uz lagani povjetarac i osvježavajuće piće... dok smo i mi malo sjeli i bili počašćeni Gvar-dijanovom širokogrudnošću, dođoše dva mladića, obavili su, i to uspješno, razgovor s ocem Gvardijanom. To smo zapazili po njihovu raspoloženju, pokretima i izrazu njihova lica. Očito ispunjeni božjom rado-šću pošli smo u samostan – na počinak!

skadar – Tirana – skadar 04. lipnja 2014.

skadar

Skadar ima više od 40 000 katolika i ogromnu katedralu posvećenu sv. Stjepa-nu prvomučeniku, trobrodnu romaničku građevinu. Kad su Turci 1478. godine osvo-jili Skadar, katolike su dijelom pobili, one druge protjerali, a katedralu su pretvorili u džamiju. Sve do XVIII. stoljeća katolički biskup nije se mogao vratiti u Skadar...

43


Trio iz Hrvatske s albanskim provincijalom (u sredini) fra Gazmendom Tinajem, sasvim desno je fra Aurel Gjerkaj. Foto: fra Françesk Ceknikaj

Snimio: fra Žarko Snimio: fra Frano

44


tek 07. travnja 1858. postavljen je kamen temeljac nove katedrale. blagoslovio ga je mons. Ivan Topić. Crkva je posvećena 1865. godine. Crnogorci su je poprilično oštetili u prvom balkanskom ratu (1912. – 1913.), ali je i dalje služila svojoj svrsi, sve

dok je komunisti 1967. godine nisu zatvorili i pretvorili u sportsku dvoranu u kojoj su na mjestu nekadašnjih crkvenih pomoćnih lađa bile podignute tribine za gledatelje. S kakvim su samo oduševljenjem skadarski vjernici dočekali obnovu katedrale i njezino

Zahvalno pismo Franjevcima u Skadru - Albania

45


otvaranje, dostatno govori i ovaj događaj i obnovitelj katedrale tadašnji apostolski nuncij u albaniji mons. Ivan dias, danas kardinal, prefekt Kongregacije za evange-lizaciju naroda. Kao nuncij predvodio je u skadarskoj katedrali misu polnoćku na kojoj se okupilo blizu sedam tisuća vjernika. Mnogi su pratili misu u dvorištu katedrale.

Kardinal Tomko blagoslovio je obnov-ljenu katedralu 24. veljače 1992. godine. U njoj je 10. studenoga 2002. godine pokre-nut i dijecezanski postupak za beatifikaciju 40 albanskih mučenika.

U katedrali papa Ivan Pavao II je, u nazočnosti sada već blažene Majke Tere-zije, 25. travnja 1993. godine zaredio prvu četvoricu albanskih biskupa, među kojima je zaređen Rrok Mirdita (danas nadbiskup Tirane i drača).

Skadar je nadbiskupijsko sjedište. Sadašnji nadbiskup u Skadru je mons. fra angelo Massafra.

skadar – Tirana 04. lipnja 2014.

Nakon proslave božje gozbe ljubavi u franjevačkoj crkvi i pijenja kave u samo-stanu dali smo se, uz svesrdnu pomoć fra Franceska Ceknikaja, u kraći obilazak Ska-dra. Pokazao nam je franjevački samostan koji je u vrijeme zloglasne vladavine Envera Hodze (kao i čitava albanija) pretvoren u svojevrsni dobro čuvani zatvor. albanske vlasti dobro su sačuvali samice iz kojih nije moglo biti bijega, jer su prozorčići u svakoj samici 15-tak centimetara visoki. Puno smo ih obišli, puno manje no što ih ima... obišli smo sobu za ispitivanje optuženika i pisaći stroj koji je zabilježio iskaze nebrojenih op-tuženika i nesretnika... kada je u albaniju stigla toliko željena sloboda, nove albanske vlasti samostan su vratili franjevcima, a oni su ga (samostan) darovali časnim se-strama Klarisama... prisjetili se kako je to

Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Lezhu 1992. i 2010.

Svetište sv. Ante Padovanskog - Sebaste na brdu iznad Laca

46


vrlo lijepo kazao sv. Pavao, apostol naroda (pogana): “bog ljubi vesela darivatelja!”

Poduzeli smo put preko 100 kilometara do glavnoga grada albanije.

Grad Lac (čitaj: Ljač) nalazi se između Lezha i Tirane, oko 70 km južno od Skadra. U njemu živi više od 10 000 vjernika katoli-ka. U ovom je gradu živio i radio franjevac iz bosne fra anđelko Kamenčić, koji je do-nedavno djelovao na Cetinju (Crna Gora). Pokopan je u Fojnici. Fra anđelko je bio pri ruci na ispomoći i u svetištu sv. ante Pado-vanskoga u mjestu Sebaste iznad Laca. a na sam blagdan Sv. ante – rekoše nam radišni Franjevci – kroz svetište u 24 sata prođe preko 200 000 hodočasnika sa svih strana albanije, Kosova i drugih krajeva. Pristižu kako katolici tako i pravoslavci, kao i muslimani. dolazili su i u vrijeme stroge

zabrane i prijetnji bezbožnika odlaskom na robiju.

Crkva navještenja Blažene djevice marije u lezhu

Samo pedesetak kilometara od Ska-dra smjestio se grad Lezhë (čitaj: Ljač). Mnogi se slažu da je najkatoličkiji grad u albaniji. U tom se gradu prema predaji zaustavio sv. Franjo asiški 1220. godine na svom povratku iz Svete Zemlje. Sma-tra se da je tom zgodom osnovana i prva franjevačka zajednica u albaniji. Samo malo kasnije 1241. godine u ovom gradu sagrađena je i najstarija franjevačka crkva u albaniji, posvećena Navještenju blažene djevice Marije – što je ujedno zaštitnik ci-jele albanske franjevačke provincije. Nad crkvenim vratima kočio se i latinski natpis: HOC TEMPLUM FRaTRUM MINORUM aEdIFICaTUM EST a.d. MCCXLI, ali su ga komunisti razbili 1967. godine kad su crkvu pretvorili u skladište, proširujući joj vrata da unutra nesmetano može ući kamion. Pri obnovi crkve pronađeno je porazbijano kamenje s natpisom... Šteta!

Nedaleko od te crkve, odmah preko drima, nalazi se Skenderbegov mauzo-lej. Gjergj Kastrioti, zvani Skenderbeg,

Crkva sv. Mihovila Arkanđela u Laçu: vanjski izgled (lijevo), unutrašnjost (desno) i izgled 1977. (dolje)

47


pokopan je u katedrali Lježa, posvećenoj sv. Nikoli biskupu, ali je ta crkva 1580. godine pretvorena u džamiju... arheološki institut je otkrio i zaštitio izvorne stare zidove crkve, a unutra smjestio muzejske eksponate u spomen na 22 bitke koje je Skenderbeg vodio protiv Turaka za slobodu kršćanske albanije, a time i Europe.

Što se više bližimo albanskoj prijestol-nici Tirani uzbuđenje i radoznalost rastu kao bujice u klancima. Naziru se predgrađa

materijalnog siromaštva, naselja bijede. Vidjeli smo gdje se roba prodaje položena na golu zemlju... ulazimo u velegrad koji broji gotovo jedan milijun stanovnika. Naš uslužni pratitelj fra Francesk budnim okom prati kako do Franjevačkog samostana... nakon pitanja i traganja stigli smo na želje-no odredište... srdačno nas je dočekao gvar-dijan samostana P. Prelë (Prelja) Gjurashaj

Jedan od ulaza u glavnu albansku prijestolnicu

Gjergj Kastrioti, zvani Skenderbeg, pokopan je u

katedrali Lježa, posvećenoj sv. Nikoli biskupu, ali je ta crkva 1580. godine pretvorena u

džamiju...

Franjevačka crkva u Tirani, u sredini P. Prelë (Prelja). Snimio: fra Željko.

48


(Đurašaj), koji izvrsno govori hrvatski, jer je studirao na Franjevačkoj visokoj bogoslovi-ji u Makarskoj. Za vrijeme ručka fra žarko se zahvalio domaćinu samostana i zdušno pozdravio sve sustolnike, a gvardijan Prelë prevodio na albanski jezik. Naš vodič fra Francesk i gvardijan P. Prelë putem “vruće linije” nazvali su Nadbiskupijski ured i dobili su odgovor da je nadbiskup u svom uredu... zahvalili smo fratrima na srdačnom prijamu i automobilom pred dvor nadbiskupa Rrok Mirdite. Iz prizemlja naš vodič pratitelj, fra Francesk javlja cijenjenom Nadbiskupu da ga svom dušom žele vidjeti fratri iz Hrvat-ske, a jedan od njih bio je s Vama u vojsci na jugu Makedonije... sišla je jedna službenica i albanski razgovara s našim vodičem... i javila je Nadbiskupu koji je širom otvorio svoje srce i rekao: “Neka dođu!” Kakav je to bio susret dvojice iz Resena: Rook Mirdite i fra Stjepana nakon 53 godine. a kako to nadbiskup Rrok živo priča kao da je bilo jučer. Nismo mogli propustiti priliku a da se u srdačnom razgovoru “na vrhu” u Tirani ne spomene našega kolegu Karla (fra Milu) Čirku, kojega je nadbiskup Mir-dita dao puno pozdraviti... Kako je samo dragi Nadbiskup pri susretu raširio svoje ruke kao orao svoja krila. Ta u “zemlji smo orlova”, zar ne?...

Za ovaj susret zahvalili smo gosp. Rroku Mirditi, nadbiskupu Tirane i drača, koji je ujedno i predsjednik biskupske konferencije albanije... albanija ima dvije nadbiskupije i tri biskupije.

TiRana – skadaR 04. lipnja 2014.

Ima stvari i događaja u životu koji se jednostavno ne mogu opisati. Treba ih doživjeti!

Nakon pohoda glavnome gradu al-banije okrenuli smo se prema Skadru. Na

svom putu vidjeli smo glasovito svetište sv. ante Padovanskog – Sebaste. Već je o sve-tištu Sebaste bilo govora u ovoj reportaži... nekoliko minuta smo skoknuli na obalu morsku. Vidimo grade se brojni hoteli, uređuju se plaže... vrijeme nas goni, a pu-no još ima do Skadra... povratak u Skadar uslijedio je u vremenu devetnice u čast sv. anti Padovanskome. Vidimo brojan narod i pobožan narod.

Nakon večere i molitve, mnogo po-štovani albanski provincijal nas je poveo na šetnju u središtu grada gdje je samo blještavilo i silna rasvjeta uz mnoštvo ljudi. Zapazili smo kako se mnogi ljudi javljaju Provincijalu koji nam je rekao da se neki interesiraju iz koje smo zemlje nas Trojica. Kad im rekne iz Hrvatske – drago im je, to se uostalom vidi na njihovim licima.

I mi smo zauzeli položaj, a Provincijal nas je počastio... pošli smo predjelima grada – na počinak!

skadaR 05. lipnja 2014.

Priprema za slavlje misne žrtve u Fra-njevačkoj crkvi. Provincijal je vodio slavlje sa četvoricom franjevaca. U proslavi božjoj bilo je i naroda uz brojne časne sestre.

Nakon službe božje pošli smo u samo-stansku blagovaonicu gdje smo se uz veseli razgovor – pokrijepili. domaći franjevci se dosjetiše te fotogtrafu dojaviše – neka dođe! U međuvremenu smo prošetali sa-mostanskim dvorištem i zapodjenula se ozbiljna priča.

Vrlo poštovani Franjevci u Skadru osjetili su potrebu da nam skrenu pozornost na mučeničke godine Katoličke Crkve u vrijeme bezbožne vladavine Envera Hodže u njihovoj voljenoj domovini. “Pogledajte ovo stablo!” upozorava nas Gvardijan.

49


Isječak otisnutog primjerka Obreda mise na albanskom i hrvatskom jeziku

O stablo su obješena dva naša fratra 1982. godine. Mi ih s pravom smatramo pra-vim mučenicima naše progonjene Crkve. Zapazili smo kako se Franjevci u Skadru raduju životu. Stječe se dojam da Crkva božja u albaniji proživljava novo bujanje, pravo proljeće...

Naravno, čuli smo pričati iz ustiju hrvatskih svećenika sa studija u Rimu – sami spomenuše naši domaćini – da je i Katolička Crkva u Hrvatskoj stenjala pod teretom progona sa strane komunističkih nasilnika – komunista, koji su bili puni gnjeva i mržnje prema Crkvi koja se u ta

50


teška vremena mučno probijala kao zmija kroz pukotine...

Crkva sv. Franje u skadru

Nije naodmet spomenuti da osim veli-čajne katedrale sv. Stjepana prvomučenika u Skadru ima još jedna velika franjevačka crkva sv. Franje.

Prva franjevačka crkva i samostan u Skadru sagrađen je 1236. godine... Fra-njevci su Skadar morali napustiti nakon osmanske okupacije 1478. godine i nisu se u njega mogli vratiti sve do 1861. godine... nakon dugo godina crkva je darovana tek 1905. godine i posvećena na dan bezgrješ-nog začeća bdM.

Crkvu je komunistički režim 1967. go-dine zatvorio i pretvorio u KINO RadNIK maskirajući je izvana i iznutra tako da se

Na svečanom primanju kod nadbiskupa Rrok Mirdita u njegovoj rezidenciji u Tirani, 4. lipnja 2014. Snimio: fra Françesk Ceknikaj

ne prepozna da je to nekad bila katolička crkva. Ponovno je otvorena u studenom 1990. godine i nedugo zatim obnovljena gotovo u istom stilu u kakvu je bila prije za-tvaranja i maskiranja. Stari dio samostana do temelja je srušen i na njegovu mjestu su komunisti bili počeli graditi kazalište lutaka, ali je taj njihov naum preduhitrio pad komunizma do kojega je i u albaniji došlo 1990. godine.

U ovoj smo reportaži već spomenuli da je nakon drugog svjetskog rata samostan bio pretvoren u zatvor, a nakon zatvaranja crkava i izgona fratara iz njega 1967. godine bio je pretvoren u dječji vrtić. Takvog su ga i zatekli franjevci kad su se 1991. godine vratili u Skadar. Samostan je danas pre-krasan i ponovno “punim plućima” služi svojoj svrsi. U njemu se nalazi Provincijalat albanske franjevačke provincije.

51


koToR 05. lipnja 2014.

U kasno poslijepodne otputovali smo u Kotor. Susret s kotorskim biskupom, mons. Ilijom janjićem. Potom nas je cijenjeni bi-skup poveo u obližnji restoran i počastio nas je večerom. Uz njegovo mjerodavno vodstvo i tumačenje u crkvama... Posebno nas se dojmila katedrala sv. Tripuna.

koToR – vid – meTković

Srdačan pozdrav s biskupom Ilijom Janjićem, s fra Filipom akmadžom, ča-snim sestrama uz zahvalu svima... živjeli i sretni bili!!

Put prema dolini Neretve, volimo je zvati Hrvatska Kalifornija. Ja bih uzeo sebi za pravo da su je Rimljani (što ne moram biti u pravu) zvali “dolina careva”.

dolina rijeke Neretve (grč. Naron, lat. Naro) prirodan je put od Jadranskog mora prema unutrašnjosti.

Narona je jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Grad je bio smješten na padinama brijega. bio je utvrđen bedemima s kulama, s istoka je rijeka Neretva bila prirodna zaštita.

Narona je za vrijeme vladavine cara augusta (27. pr. Krista – 14. pos. Krista) doživjela, sudeći prema broju natpisa i osta-lih spomenika, svoj nagli i najveći razvoj.

Nakon 602. godine život se u Naroni polako gasi i nema dokaza o naseljavanju u starohrvatskom razdoblju.

Ostaci grada Narone, današnje mjesto Vid, nalaze se četiri kilometra sjeverozapad-no od središta grada Metkovića, gdje je da-nas izgrađen muzej Narona kao prvi muzej izgrađen na samom lokalitetu u Hrvatskoj...

52


Sva siverska hodočašćenja u drvar

Svake godine, zadnjih deset godina, Siverćani hodočaste u drvar, na obilježavanje dana drvarskih mučenika i dana mučenika

banjalučke biskupije.

Waldemar Maximilian Nestor-om, dok se vraćala svojim domovima iz Kosova, gdje su hodočastili sv. ani (26. srpnja).

Taj dan se dugi niz godina, u bivšoj državi, obilježavao kao dan ustanka.

Nažalost, tog davnog 27. srpnja 1941. godine nedužni su stradali hodočasnici i njihov župnik Nestor, a isti dan odveden je, mučen i ubijen vlč. Juraj Gospodnetić, župnik bosanskog Grahova, a početkom kolovoza iste godine (09. kolovoza 1941.) i treći vlč. Krešimir barišić, župnik Krnjeuše. Za grobove tih mučenika se ne zna.

Spomen-ploča sa imenima stradalih svećenika nalazi se u dvorani (bivša kino dvorana) u kojoj tamošnji malobrojni katolički puk slavi sveta misna slavlja, jer na mjestu njihove crkve (porušene 1995. godine) nalazi se novoizgrađena obiteljska kuća.

Spomen-slavlje sa svetom misom or-ganizira se svake godine. Misno slavlje pred-vodi biskup mons. dr. Franjo Komarica, nama dragi siverski gost (pohodio je našu župu za blagdan Sv. Petra 2010. godine).

Ne mogu ne spomenuti da u misnom slavlju sudjeluje i vlč. žarko Ošap koji je

dan nakon Sv. ane, 27. srpnja u drvaru, u susjednoj bosni i Hercegovini, obilje-

žava se spomen-dan kada je ubijena grupa hodočasnika predvođena župnikom vlč.

Jedan dio hodočasnika iz Siverića, Drvar, 27. 7. 2014.

Sanja Puncet

53


dao veliki doprinos obilježavanju dana drvarskih mučenika.

Vlč. žarko je bio dugogodišnji drvarski župnik, koji se na poseban način odazvao pozivu pape Ivana Pavla II da se uvede spomen dan na sve mučenike.

Svake godine bude neizmjerna bisku-pova radost kad vidi nas, siverske hodoča-snike. bude ponosan što želimo uveličati taj

dan spomen-slavlja, sjetiti se nevinih žrtava, mučenika koji su pogubljeni i za njihovu smrt nitko nije odgovarao.

Nakon misnog slavlja, ispred središ-njeg križa (koji se nalazi pokraj dvorane) biskup i vjernici mole za sve pokojne.

Za našeg zadnjeg hodočašća biskup Komarica sav ushićen rekao nam je da je masovna grobnica (Jama Golubnjača) pro-nađena i da su žrtve eshumirane. Pogledali smo i video sa snimkama eshumiranih ho-dočasnika koji čekaju dostojanstven ukop. Nakon dugog niza godina bit će pokopani i njihovi najmiliji će znati gdje počivaju.

Sva naša hodočašća u drvar neka budu snaga i jakost malobrojnom katolič-kom puku u tom mjestu da ustraju u vjeri i očuvanju katoličanstva na tim prostorima.

Sva naša hodočašća u drvar neka budu snaga i jakost

malobrojnom katoličkom puku u tom mjestu da ustraju u vjeri i očuvanju katoličanstva na tim

prostorima.

Biskup F. Komarica između dva Budimira, Ante Admirala i Žarka političara, u društvu sa Siverćanima. Drvar, 27. 7. 2014.

54


Hodočašće na Udbinu

30.08.2014.

U subotu, u 07.00 sati ujutro polako smo krenuli prema Udbini. Putovali smo iz

Siverića, kroz Knin i druga mjesta, u koji-ma nas je dočekala magla, prema Udbini, Krbavskom polju na kojem su Turci vodili žestoke borbe s Hrvatima u 15. stoljeću, još točnije 1493. godine.

Ušli smo u grad, parkirali automobile, te se dogovorili kako ćemo dalje. Stali smo u jednom kafiću da se malo osvježimo i odmorimo od puta. Nedugo zatim krenuli smo prema Crkvi hrvatskih mučenika.

dok smo čekali početak svete mise, malo smo razgledali crkvu, kriptu i ostale zanimljive sadržaje.

U 10.45 sati oglasila su se zvona i pro-cesija je krenula iz crkve prema vanjskom oltaru. Započelo je misno slavlje, koje je predvodio sisački biskup dr. Vlado Košić, a uz njega na Udbini je bilo mnoštvo sve-ćenika i nešto manje biskupa.

Na samom početku zahvalio je svim hodočasnicima koji su i ove godine došli na Udbinu. Trg ispred crkve i okolica bili

Marko bukarica

55


Siverćani ispred kipa sv. Ivana Pavla II., Udbina30. 8. 2014.

56


su prepuni. Svi su sa zadovoljstvom slušali svetu misu, a to su mogli i oni koji nisu bili na Udbini jer su HRT i nekoliko radio postaja prenosili bogoslužje.

Kada je sve završilo, krenuli smo “pod oras”, na već poznato mjesto gdje smo ručali.

Nakon zajedničkog objeda i druženja polako smo se počeli razilaziti, svi osim našega Ferde Topića koji je ostao s Iva-nom Puncetom i Tomislavom Odakom do kasnih večernjih sati.

Njih trojica uveseljavali su ljude i vodili razgovore na opću radost njihovih slušatelja, a na sebe su pozornost privlačili narodnim nošnjama.

bio sam prvi put na Udbini, bilo je vrlo lijepo i mislim da tko god nije bio, naravno ako može i hoće, treba poći na Udbinu.

Biskup F. Komarica dobrano je pobjegao biskupu A. Ivasu i prvi došao na cilj, jer je ipak mlađi i prestignu šibenskog biskupa. Udbina 30. 8. 2014.

Ivan Puncet i Tomislav Odak u narodnoj nošnji bili su meta brojnih fotoreportera, s Karlom, naravno..., Udbina 30. 8. 2014.

57


Hodočašće Siverćana u Međugorje

20. rujna 2014.

Evo, i ove godine uputili smo se na hodo-čašće Kraljici Mira u Međugorje. To već

pomalo postaje tradicija da naši župljani u organizaciji župnog ureda svake godine u mjesecu rujnu hodočaste u to, za cijeli svijet – sveto mjesto.

Toga dana, već u 05.00 sati ujutro dvo-katni autobus je bio ispred župnog ureda

da pokupi gornje Siverćane, a nakratko iza toga stao je u Jabuki, kod željezničke rampe, da pokupi tucet donjih Siverćana. Potom se uputio preko Petrova polja gdje ga je čekalo još nekoliko žitelja Kadine Glavice. Još je bio mrak jer su mrki oblaci vladali cijelim nebom, ali nas kiša nije pratila sve do samog Međugorja.

Kiša dugotrajna... Kata Tomić, Ferdo Topić, Karlo i Marica Ramljak, Međugorje, 20. 9. 2014.

Sudionik hodočašća

58


Svako hodočašće u Međugorje je put u “nepoznato”, danas bi se slobodno moglo kazati da je to put u samo živo srce katoličke vjere u svijetu. dosad je u to “nepoznato”, u tu duhovnu oazu vjere i mira, hodočastilo gotovo 35 milijuna ljudi iz svih krajeva svijeta, iz svih naroda svije-ta, počesto i iz različitih konfesija. Mnogi su došli, a da nisu ništa očekivali, ali su se svojim kućama vratili duhovno obogaćeni, puni nekog božjeg mira, i mnogi kao da su postali preobražene osobe.

Ulaskom u Međugorje, počela je ovo-godišnja “tradicija” padanja kiše skoro svaki dan. dio hodočasnika se iskrcao u neposrednoj blizini Crkve sv. Jakova, a onaj hrabriji mlađi dio produžio je autobusom do podnožja brda ukazanja. Poslije smo saznali da su na povratku preko oštrog kamenjara dobro pokisli, u olujnom vjetru i kiši, praćeni silnom grmljavinom i munja-ma, a put je postao i klizav pa su gotovo požalili što su tamo išli, ali su se sjetili da svako hodočašće traži i naše male žrtve i završili su, bježeći od kiše i oluje, u Crkvi sv. Jakova na misu na francuskom jeziku iza koje je počela i sveta misa na hrvatskom.

Nevrijeme se potrudilo da se ne dožive sve one meditativne čari koje prate duhov-ni život u Međugorju i njegovo ozračje u mjeri u kojoj je to bilo moguće za lijepoga vremena. No, unatoč svemu, crkva je bila dupkom puna hodočasnika i na njemačkoj, talijanskoj, francuskoj, ali skoro i na hrvat-skoj svetoj misi.

Po završetku svete mise pa do pola-ska autobusa, ta dva slobodna sata, svi su iskoristili po vlastitoj želji, u objedu ili obilasku najbližih suvenirnica. Potom svi smo se uputili prema parkiralištu s kojeg smo planirali krenuti u 18.00 sati.

Na povratku nismo išli autoputom već starom cestom preko Imotskoga i Trilja prema Siveriću. Kao što nas kiša nije pratila u odlasku jednako nas tako nije pratila ni u povratku. dolaskom u Imotski, obišli smo velebnu crkvu sv. Franje, gdje nas je primio jedan bogoslov fra Jerko i održao kratki govor o povijesti izgradnje crkve, ustvari prave velike bazilike. Tom prilikom župni ured smo podarili s jednim primjerkom postera Snaga i ljepota pjesme Lijepa naša domovino!

Potom smo obišli Plavo jezero u Imot-skom, kao jednu od prirodnih ljepota i turističku atrakciju.

Slijedio je put do Siverića, na kojem je svatko sabirao svoje dojmove, a u jednom smo svi bili suglasni, a to je da nam je svima bilo žao što vrijeme nije bilo ljepše. ali ni takvo vrijeme nije nam uspjelo pokvariti atmosferu raspoloženja u autobusu, u dru-ženju, u molitvi, pjevanju, šali i sl.

I na kraju treba reć’ i ovo: Na putu SI-VERIĆ – MEĐUGORJE – SIVERIĆ autobus autoprijevoznika dražena Čupića pouzda-no je jurio pod mirnom i čvrstom rukom gospodina Marijana bagavca.

dosad je u to “nepoznato”, u tu duhovnu oazu vjere i mira,

hodočastilo gotovo 35 milijuna ljudi iz svih krajeva svijeta, iz svih naroda svijeta, počesto i

iz različitih konfesija. Mnogi su došli, a da nisu ništa očekivali, ali su se svojim kućama vratili

duhovno obogaćeni, puni nekog božjeg mira, i mnogi kao da su

postali preobražene osobe.

59


Hodočašće župljana župe sv. Petra iz Siverića u Krasno

08. studenoga 2014.

Mjesto Krasno nalazi se u sjevernom podvelebitskom području, 20-tak

kilometara od Senja. do Krasna se može doći s primorske strane Velebita, s Ja-dranske magistrale preko Svetoga Jurja i Oltara ili s kontinentalne strane Velebita iz pravca Otočca. automobilom se od Zagreba do Krasna dolazi za oko 2,5 sata.

Nekada je svetište Majke božje od Krasna navodno bilo najveće marijansko mjesto hodočašća u Hrvatskoj, posjećenije od Marije

bistrice i Trsata.

Ivica Odak, dr. vet. med.

60


Nekada je svetište Majke božje od Krasna navodno bilo najveće marijansko mjesto hodočašća u Hrvatskoj, posjećenije od Marije bistrice i Trsata. U svetište su ljudi dolazili pješice, čak s Krka, iz bosne i dal-macije. danas Gospino svetište u Krasnom godišnje posjeti i do 100.000 ljudi. Crkva Majke božje u Krsnom sagrađena je u 18. stoljeću, na temeljima srednjovjekovne crkve.

Krasno se nalazi na čak 714 metara nadmorske visine i sjedište je Nacional-nog parka Sjeverni Velebit. Krasno nudi

davna pobožna priča kazuje da su pastiri u krasnarskoj šumi pronašli na nekakvom panju

čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje,

gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. ali prenesenog

cvijeta nestade, dok ga pastiri ne nađoše na istom panju kao i prvi put. To se čudo ponovilo

nekoliko puta: prenesli bi cvijet, a on se opet vraćao na panj u

šumi.

velike mogućnosti za aktivni odmor u prirodi. Naše definitivno najljepše svetište Majke božje, smješteno je u našoj Lici u srcu Velebita! Nekada je Svetište Majke božje od Krasna bilo najveće hrvatsko Marijansko svetište, puno veće od Marije bistrice i Međugorja koja su tek kasnije postala svetišta. Legenda o Majci božnoj krasnarskoj potječe iz 1219. godine. dav-na pobožna priča kazuje da su pastiri u krasnarskoj šumi pronašli na nekakvom

panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. ali prenesenog cvijeta nestade, dok ga pastiri ne nađoše na istom panju kao i prvi put. To se čudo ponovilo nekoliko puta: prenesli bi cvijet, a on se opet vraćao na panj u šumi. Mjesto koje je Majka božja odabrala, nije bio ni vidikovac, niti je na tom mjestu netko živio, već naprosto jedna jama. Narod je shvatio Gospinu želju, sagradivši joj na tom šumi kapelicu, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podigli su joj žrtvenik. Kroz naredna stoljeća Krasno postaje poznato marijansko proštenište, naročito čuveno po čudesnim ozdravljenjima. Svetište Majke božje od Krasna za mene je pravo svetište, baš kakvo bi trebalo biti, daleko od buke, trgovina, prometa... u netaknutoj ličkoj prirodi!

Narod je shvatio Gospinu želju, sagradivši joj na tom šumi

kapelicu, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podigli su

joj žrtvenik.

61


Ivan Topić

blagoslov križa na Promini

8. studenoga 2014. u 7:30 h usponom od buha preko Mijalovca do vrha Promine,

te u 9:00 h stazom od Lišnjaka započelo je obilježavanje dana Pd Promina. Nakon okupljanja ispred planinarskog doma počeo je uspon obnovljenom stazom do vrha Čavnovka, čime je ova staza svečano otvorena. Uslijedili su radovi na čišćenju i označavanju staze, te postavljanje križa koji je danas blagoslovio drniški župnik fra Petar Klarić na vrhu planine Promine.

Šta su govorili naši stari

– Čovik je stvoren za rad, ka tica za let.

– bez sebe drugome ne moreš zla učinit’.

– Pijanca i lupeža jedino smrt more odvratiti.

– bolje je dati bikaru (mesaru!), nego likaru.

– I dobar čovik strada, a zli čovik mora stradat’.

– Ta naša ženskad samo zanovita! bolje bi bilo bez nji’, kad bi se moglo!

– Kraljevstvima i carevinama vladale su kraljice i carice, a ne kralji i carevi.

– Ko puno obećaje - ne viruj mu: Uvečer trista - ujutro ništa!

– Nesta vina – nesta razgovora!

– Koga je bog stvorio i kapu mu je skrojio.

– Šta se s kime rodi, lika mu se ne navodi.

– Svak zna šta je pravo, ali neće!

– Jaka je kobila narod!

Ivica Odak, dr. vet. med.

62


Tamo gdje vječno sunce sja

Slušajući dobro poznate stihove dade Topića, odlučili smo se na putovanje u Makedoniju.

Upravo kako kažu stihovi, nakon pro-hladne i oblačne noći kroz Hrvatsku,

oblačnog i kišnog prijepodneva kroz Srbiju, u poslijepodnevne sate stigli smo u Make-doniju, točnije makedonsku prijestolnicu Skopje.

skopje grad bogate i burne povijesti koji je, turistički gledano, dugo vremena

bio u sjeni makedonskog bisera Ohrida. U njemu se susreću staro i novo, tradici-onalno i moderno. To je grad koji privlači svojom energijom i živopisnošću. U sre-dištu grada ima svega: mnoštvo spome-nika, građevina, statua brojnih povijesnih ličnosti. blještavi objekti nameću se za pozornost.

Spomen – kuća Majke Tereze, Skopje

andrijana Nedoklan, Joško Nedoklan i Marina Odak

63


Obično razgledavanje gradova po-činjemo od srca grada, gradske tržnice. dinamična, živa i vesela gradska tržnica bila nam je topla i srdačna dobrodošlica. Posjetili smo: Gradsku tvrđavu, Crkvu sv. Spasa, Nacionalnu galeriju umjetnosti... prelazeći stari kameni most analizirali smo povijest grada... razgledali moderni gradski centar, prošli pored Gradskog muzeja i za kraj ostavili Spomen – kuću Majke Tereze.

spomen – kuća majke Tereze u Skopju otvorena je 01. veljače 2009. godine. Ovaj spomenik mjesto je sjećanja i susreta, posvećen redovnici i dobitnici Nobelove nagrade za mir.

Majka Tereza, časna sestra albansko-ga porijekla, rođena je pod imenom agnes Gonxha bojaxhiu u blizini ovog novoizra-đenog mjesta sjećanja dana 26. kolovo-za 1910. godine. dobro nam je poznato da je Majka Tereza osnovala Katoličku

redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti. Gotovo pet desetljeća služila je siromašnima, bolesnima, siroča-di i umirućima. Osim Nobelove nagrade za mir 1979. godine dobitnica je brojnih međunarodnih nagrada. Više puta boravila je i u našoj domovini. župnik njene župe u rodnom Skopju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom antom Gabrićem. Preminula je 05. rujna 1997. godine u Kalkuti. Papa Ivan Pavao II proglasio ju je blaženom 19. listopada 2003. godine.

Nakon divnih, nezaboravnih trenuta-ka snažnih dojmova napuštamo Skopje i nastavljamo put prema Ohridu, vožnjom preko Tetova, Gostivara i Kiševa uživajući u prekrasnom krajoliku.

ohrid je grad s bogatom povijesnom ostavštinom. danas se ponosi brojnim

Soba Majke Tereze

Majka Tereza i Ivan Pavao II

64


vrijednim znamenitostima od kojih su neke stare više tisuća godina. Među njima je Cr-kva sv. Klimenta i Pantelejmon. Ona je repli-ka stare crkve izgrađene na istom mjestu na kojoj ju je podigao sv. Kliment Ohridski 863. godine. Izgradnja Crkve sv. Pantelejmon i osnivanje istoimenog manastira pripisuje se sv. Klimentu Ohridskom, učeniku Ćirila i Metoda, koji je u manastiru podučavao prve monahe glagoljicu da njome napišu prvu bibliju na staroslavenskom jeziku. Tako da je Manastir sv. Pantelejmon bio na neki način Prvo slavensko sveučilište.

Posjetili smo i Samuilovu tvrđavu, čiji korijeni sežu u 4. stoljeće prije Krista.

Tri kilometra masivnih zidina i tornjeva okružuju moćni kompleks s kojih se pruža sjajan pogled na Ohrid i okolicu.

Prošli smo pored amfiteatra gdje smo se kratko zaustavili. Nismo se dugo zadr-žavali zbog restauracije objekta.

Otišli smo u Crkvu sv. Sofije, trobrodnu baziliku iz 11. stoljeća, poznatu po križnom tlocrtu i veoma očuvanim freskama.

Nezaobilazan je bio Manastir sv. Na-uma, koji nas je podsjetio na naš Gospin otočić Visovac. Manastir je osnovao sv. Na-um krajem 9. stoljeća. Samostanska crkva posvećena sv. arhanđelima Mihaelu i Ga-brijelu podignuta je 900. godine. Manastir

Prostor za molitvu unutar Spomen – kuće Majke Tereze

65


Crkva sv. Klimenta, Ohrid

i crkva doživjeli su tijekom vremena brojne preinake. današnji izgled crkve potječe iz 16. stoljeća sa brojnim preinakama iz kasni-jih stoljeća i restauracijama iz 20. stoljeća. Manastir više nije u vjerskoj funkciji, već je pretvoren u muzejsko turistički objekt. Samo se samostanska crkva koristi kao vjerski objekt.

Prisustvovali smo prezentaciji tradicio-nalne izrade ohridskih bisera. Rijetko koja žena može doći prvi put u Ohrid, a da ne kupi nakit od bisera. Tako je bilo i u našem slučaju.

Razgledavanjem biljaninih izvora za-vršavamo posjet Ohridu.

Odlazimo u Strugu, grad poezije, gdje rijeka Crni drim istječe iz Ohridskog jezera. Potom bitola pa Kruševo. U Kruševu smo

posjetili groblje Gumenj, gdje je pokopan poznati pjevač Toše Proeski.

Kraj boravka u Makedoniji je Tikveška dolina, najznačajnija vinska regija u Make-doniji. Odlazimo u Kavadarce, gdje se nalazi najveća vinarija u jugoistočnoj Europi, Ti-kveš. Svi znamo za makedonska vina T’ga za jug i Vranac. Prije puta slijedio je razgled vinske kleti uz domaći makedonski ručak i degustaciju vinâ u vinskoj kući.

Makedonija je zemlja za odmor i uživanje u svim osjetilima: domaća hra-na, izvrsna vina i rakije, više od tisuću manastira, bazilika, kapelica, stari zanati, prirodne ljepote... ljubazni i gostoljubivi do-maćini, nenametljivi Makedonci potrudit će se da Vam pruže sve, a opet, ni u jed-nom Vas trenutku neće opteretiti svojom gostoljubivošću.

66


Tragom nezgodno minulog vremena

Na slici lijevo je fra Gabro Nikolić, dugo-godišnji odgojitelj (PREFEKT) sjeme-

ništaraca u Frranjevačkom sjemeništu u Sinju. Na slici desno je vjerovali ili ne glavni i odgovorni urednik župnoga lista SIVERIĆ koji je u sadašnjem trenutku tijeka vremena što prolazi kao sanci...

Fra Gabro je pozvao službenog foto-grafa, a ja za to nisam mario niti mi je bilo stalo do njegova dolaska već je meni do mo-jijeh jada!... Odgojitelj je fotografa upozorio riječima: Kada ja Stipi izdam zapovijed: RUKE NA KOLJENA, vi škljocnite apa-ratom; isto tako učinite kad se oglasim: RUKE U RUKAVE!

Junače, fra Gabro se obratio meni rječi-ma: Moraš brže izvoditi vježbe! Smatram

da sam te prilično dobro pripremio glede skorašnjih vojnih operacija!

a vaš urednik SIVERIĆa toga je, naime, dana do podne bio u habitu... a da bi toga istoga dana poslije podne ponio teški drveni kofer na svoja ramena, a prije toga pozdrav s odgojiteljem fra Gabrom, uz njegove popratne riječi ohrabrenja i pripomene: nemoj biti zabušant (onaj koji izbjegava vršiti dužnosti i obaveze).

Moje misli lete prema krajnjem jugu Makedonije, točnije u Resen... ukrcao sam se na vlak RERU u Sinju i pravac Kopilica (predgrađe Splita) gdje sam sjeo u drugi vlak, koji je vozio dalje... i tako nekoliko presjedanja do Skopja. U velikom gradu na Vardaru, na željezničkom kolodvoru smo čekali vlak koji je vozio do bitolja. Oglasio se službeni spiker ovim riječima: Patnički voz (čitaj: Putnički vlak!). Op. Urednik po-misli u sebi: to je naš PATNIČKI, vozi nas patnike u vojsku! Ukrcaj prema bitolju gdje su čekali vojni transporteri koji su nas razvozili u pojedina odredišta: Resen, Ohrid, Strumica... Eh, kada sam ugledao Resen i kasarnu pao mi je mrak na oči... kako i ne bi? Kuće u gradu (u to vrijeme) od gline očišćene ilovače, a kasarna se smjestila na priličnoj uzvisini. Svi prilazi do nje vode strminama... Kada smo ulazili kroz kapiju na vojni poligon, dobro sam pomislio da sam već tada počeo polagati životni fakultet. Promatram nove osobe, jugooficire i nenaviknut na tako nešto, slušam njihovu prepoznatljivu galamu u kojoj se iščitava demonstracija silovitosti.

fra STJEPaN MaTIĆ

67


Pomislio sam: nema ti više odgojitelja; sam se snalazi uz božju pomoć. U tim trenucima sjetih se da sam prije nekoliko dana u božanskom ČaSOSLOVU, što ga službenici Crkve na svim stranama svijeta mole; prisjećam se, žarko sam molio: op-kolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile... svi koji me vide, podruguju se meni razvlače usne, mašu glavom... oprezno ispitujem situaciju i uočavam ima li koga iz mojega jata. Eto za dva dana vi-djeh stigao je i fra Mile Čirko. Tako smo već prvi mjesec dana upoznali brojne Livnjake, duvnjake, Kuprešake... u jedno vrijeme u Resenu dosegnut je najveći broj klerika i bogoslova -22 na broju! I kasarna u Rese-nu slovila je kažnjeničkim odredištem... tko god od nas nije bio zauzet vojničkom obvezom, mogao je raditi za opće dobro svih molitava Gospine krunice na mjestu gdje su se čete postrojavale. Oficiri su nerijetko znali osluškivati: o čemu to mi vodimo razgovore. Nisu jugooficiri znali

razlučivati: franjevac, dominikanac, isu-sovac, salezijanac...

Sve su to oni svodili na zajednički na-zivnik, pomalo posprdno pop(ovi).

Prisilni vojni rok u Makedoniji

Prvi i posljednji odlučujući obračun u kancelariji

Šutimo obadva! a ja sam zazvao Gospodina da se zauzme za moj susret s čovjekom koji ne voli Crkvu božju... a ni ja mu neću biti po volji. Kao da sam čuo riječi: “Nemoj smišljati obranu... dat će ti se što ćeš i kako ćeš govoriti... Ta ne govoriš to ti...”

Ulazim unutra, posve sam: prvi puta vidim nepoznatu osobu. Visok, visokopo-zicionirani oficir, koštunjav, crne brčine... gledam njegova ramena: jedno njegovo

fra STJEPaN MaTIĆ

dobro se prisjećam: dan je bio vedar, vrijeme toplo, pravo rujansko (mijovil-

sko, bablje) ljeto, godine Gospodnje 1961. U velikoj spavaonici koristi se popodnevni odmor, jedan dio vojnika spavaju, a drugi potiho razgovaraju. Najednom, nenadano u spavaonicu uleti vojnik Sotirov, pisar, bu-gar. I namah upita: “Koji je to Stipe Matić?” “Ja sam , rekoh!” “Zove te major Uskoković, pođi sa mnom!”

Ruke u rukave

68


rame barem za 10 centimetara niže je od drugoga. To se posebno zapaža kada hoda po kancelariji...

I počeo je žestoko! “Pa, Stipe, po bogu brate, kako si mogao tako životno zalutati?” “Pa ja nisam zalutao! dobio sam poziv u vojsku, i evo me, tu sam!” “Nisam mislio na to!” veli kontraobavještajac1. Znao sam i ja vrlo dobro da nije mislio na to!... Ja tada nisam znao značenje skraćenice KOS, to je za mene bila nepoznanica, ali sam zato dobro znao što je kosovac, to je vrlo opasan čovjek, čuvaj ga se!

“Nego ti Stipe, po bogu brate, grdno si se prevario, učiš za svećenika. Tko te uputi na izbor zvanja koje će ti donijeti pomrčinu

1 UDBA (Uprava državne bezbjednosti), jugo-slavenska tajna policija; formirana pod imenom Odjeljenje zaštite naroda (OZNA) u svibnju 1944. pri Povjerenstvu za narodnu NKOJ-a. U ožujku 1946. Ozna ulazi u sastav Ministarstva unutrašnjih poslova i mijenja ime u Upravu državne bezbjednosti, a od dijela Ozne formira se sigurnosna služba JNA pod imenom KOS (Kontra obavještajna služba).

Od 1964. Udba djeluje pod imenom Služba državne bezbjednosti (Sdb). Pod vodstvom aleksandra Rankovića Udba postaje sve-moćna organizacija od koje strahuje i sama državno – partijska elita. Udba je u lipnju uspjela ukloniti a. Rankovića i S. Stefanovića. djelujući i u inozemstvu, Udba je organizirala i brojna pogubljenja hrvatskih emigrantskih političkih djelatnika. drastičnim oblicima policijskog pritiska Udba je postala simbolom političke represije.

KOS (Kontraobavještajna služba), služba državnog aparata SFRJ osnovana sredinom 1952. kad se iz Udbe izdvaja područje vojne sigurnosti; 1966. preimenovan u Upravu sigur-nosti JNa. KOS se osobito bavio praćenjem “neprijateljske emigracije” i “unutrašnjeg neprijatelja”, naprasito se obračunavao s pri-padnicima hrvatske dijaspore koji su na bilo koji način osporavali SFRJ. Za vrijeme raspada Jugoslavije (1991.) razornim i terorističkim akcijama nastojao je onemogućiti uspostavu Republike Hrvatske.

života?” “a tko Vâs uputi u oficire?” “Ti si vrlo mlad i još uvijek nisi zreo, pa te prevariše!” “ako li još nisam zreo, kako vi kažete, zašto ste me zvali na odsluženje vojnog roka?” Šuti... a potom je na redu drugo pitanje: “Stipe, po bogu brate, tko danas vjeruje u boga, samo babe?” “Kako samo babe?” slijedilo je moje protupitanje! “ako je cijenjeni američki predsjednik pravi vjernik i javno ispovijeda svoju vjeru pred očima cijelog svijeta, u tome nam on John F. Kennedy2 može biti pravim uzorom.” Major se izderao i osjetio se povrijeđenim: bacio je (osuo) na me drvlje i kamenje... “Je li američki predsjednik baba? Nije! Pa onda? Pa, po bogu brate, ‘ko koga ovđe pita?” a onda je počeo cinički (podrugljivo, podlo): “deder, Stipe, po bogu brate, pričaj mi nešto o bogu da i ja povjerujem!” Onda je iz latinskog “dobio po nosu”. Ja njemu: “Margaritas ante porcos!” “To je sigurno latinski!” ispali major – kosovac. “Ja ne znam latinski, mora da je težak!” “Težak je, zato ga Vi i ne znate, jer je težak...”

Gore na latinskom ispaljena rečenica na hrvatskom lijepo zvuči: “Ne bacajte bi-serje pred svinje, kad one žele kukuruza”, tj. ne treba o uzvišenim stvarima govoriti pred ljudima koji ih ne razumiju.

druga majora zanimaju i druga pita-nja: “Stipe, po bogu brate, rugaju li ti se vojnici?” “Nisam ja ruglo da će se vojnici rugati...” “a, da li te poštivaju pripadnici vojske, jadan ne bio?” “Eh, to pitajte njih!... ja znam da obični vojnici dobro vide.” ah, onda se izdera na te riječi: “a, ja ne vidim, je li? Zar sam ja tukac?” “Ja to nisam rekao!” “Ispada tako! S tobom se ne da ni razgova-rati!” “Pa nisam ja zakazao ovaj susret...”

...Na podugačkom stolu stoje dvije različite kutije cigareta. Nudi major: “Stipe,

2 američki predsjednik JOHN F. KENNEdY ubijen je 22. studenoga 1963. godine u dallasu, Teksas.

69


po bogu brate, zapali jednu, jadan ne bio!” Zahvalio sam jer sam čuo ranije da ima opasnih cigareta... Major – kosovac naš međusobni susret pomalo privodi kraju te kaže: “dragi Stipe, jadan ne bio, kada ti bude teško pri duši, dođi k meni ovdje na razgovor!” “druže majore, da me ova kancelarija više nije vidjela!” “Pa s tobom se ne da divaniti!” “Ja služim dvije godine, da služim četiri godine ova kancelarija neće me vidjeti!” “Eh, oca mi”, veli major, “na što ja naiđe? želim mu sreću, a on ovako...”

“Vi nemate za što mene pozivati, niti biste to po zakonu smjeli činiti! Što sam ja u civilu, to se Vas ne bi smjelo ni ticati. Ja ću biti pravi vojnik: i ako budete imali vojnike kakav ću biti ja, onda nećete imati ni pijanaca niti kriminalaca, neće biti bjegunaca: imat ćete savršenu armiju...” budući da sam prepoznao po naglasku da je Crnogorac, zaokružio sam pogledom po kancelariji i pokazao desnom rukom da me kancelarija neće vidjeti više ...“Ovo je prvi i zadnji moj dolazak u ovu kancelariju... ako me bez razloga pozovete, čuvajte se većeg

LEGENDA: Nekad (a) davno (na silu, pod moranje, pod prisilom, bez pogovora, bez protivljenja) prisilni vojnici! FOTO: KALČE

A danas gdje su i što rade...

Sjede (slijeva na desno): Rrok (Roko) Mirdita, nadbiskup Tirane i predsjednik Biskupske Konferencije Albanije, Pranjić (civil) u Tomislavgradu, fra Josip Božić (odnedavno) po drugi put župnik u Cetinju (Crna Gora), Marko Serdarušić (civil).

Stoje (slijeva na desno): Petar Lovrić (civil), NN (civil), fra Tomislav Maganić, pokopan u Livnu, Šimundža (civil), fra Mile (Karlo) Čirko, profesor crkvene glazbe u Splitu, fra Stjepan Matić (Siverić), Kovač (civil) okolica Tomislavgrada.

70


od vas!” “Tko si ti’” “Tko sam ja? Čut ćete!” Gotovo me istjerao vani. a ja sam sretan što sam se tako ponio. “Pa nisam ja, po bogu brate Stipe, tebi ništa nažao učinio. želio sam te usrećiti u životu da ne živiš u tami.” “Kakva tama? Vi živite u tami koja Vâs je obuzela...” “ajde, odlazi, jadan ne bio kad si prava crna kukavica! Odlazi da te moje oči više ne vide!”

I tako ratoborni i rasrđeni kosovac bez zamišljenog učinka završi svoju neuspjelu misiju!

Pred polazak u Resen moj odgojitelj fra Celestin belamarić me ohrabrio i otprilike rekao: “ako te koji pozove na obavijesni razgovor, dobro ga “okrpi” da se nikada ne oporavi!”

Već odavna sam imao namjeru opisati odvijanje (gore navedenog) odlučujućeg verbalnog dvoboja u jednomu od brojeva našega lista. Čekao sam. Zamisao je sazri-jevala... ipak je izašao na svjetlo dana te je tako postao dostupan našim čitateljima.

...Taj opasni oficir državne slzužbe (ne)sigurnosti rijetko je dolazio u Resen, ali kada bi se pojavio za mnoge vojnike bio je to strah i trepet, prava noćna mora. Mogu spomenuti da ga od našega međusobnog obračuna (a to je bilo moje tek početno vrijeme u vojsci) nikada više vidio nisam. On je živio u Ohridu u glavnom stožeru službe za sigurnost. Samo je povremeno dolazio u Resen koji je bio sastavni dio 197. pješadijskog puka.

Prisjećam se jednog isto tako teškoga dana. bilo je to 15. prosinca 1961. godine. Prvi put sam samo na noćnoj straži. bio je hladan dan, a još puno hladnija noć: oko 21.00 sat začula se užasna eksplozija na susjednom stražarskom mjestu, malo iza toga još dvije snažne eksplozije potresle su magazinom koji je bio pod svojim svodovi-ma krio puno: mina, bombi i ostalog bojnog arsenala. Sutradan vidio sam veliku hrpu

bomba, mina usred magazina kojeg je krov desetak metara otišao u zrak.

Nešto iza 21.00 sat (mnoga vojska je po-zaspala) svira uzbuna! Vojnici vrve prema stražarima i pitaju što se zapravo dogodilo. Vojnici opasali kasarnu (vojarnu). a Vaš je sadašnji izvjestitelj iz onog vremena iz Re-sena te kobne noći bio osam sati na straži, što je nedopustivo... podsjetimo: noć je bila vedra, hladna uz dobru vidljivost, što je jednom ubačenom špijunu uspjelo napra-viti dar–mar na magazin meni susjednog stražara... zapitao sam se: “bože moj, što će biti do kraja moga vojnog roka kada je ovako na samom početku?... ”

Kada bi se navečer čitao raspored vojnika, osobito mjesto stražara, opasno mjesto “visokog rizika”, uzdisali su stariji vojnici, otprilike: “ajme meni, gdje me odredi, a za mjesec dana imam poći kući!...”

Prisjećam se, bio je ljetni dan, žega, ne-snosna vrućina. I zemlja puca od silne vrući-ne... na tom otvorenom uređenom prostoru u po bijela dana raspored se odvija vojnika. Svaki vojnik mora iskopati rov i dobro ga zaštititi. Kapetan I. klase Enver Halulić obilazi kako se odvija posao, tako dođe do mene i upita: “Matiću, je li teže ovdje ili tamo gdje si ti? (tamo gdje živiš, op. ured.)” Odgovorio

“Vi nemate za što mene pozivati, niti biste to po zakonu smjeli

činiti! Što sam ja u civilu, to se Vas ne bi smjelo ni ticati. Ja ću biti pravi vojnik: i ako budete imali vojnike kakav ću biti ja, onda nećete imati ni pijanaca

niti kriminalaca, neće biti bjegunaca: imat ćete savršenu

armiju...”

71


sam otprilike: “Tko zna, hoće i umije – njemu ništa teško nije! a za vas je ovo veliki teret, a tamo gdje sam ja, kako vi kažete, i još bi bilo teže, jer mnoge predmete koje ja učim Vi za njih nikada čuli niste...” “dobro, dobro, bolje je da drugi vojnici nisu čuli kako si me “poklopio”, i otiđe...”

Tko zna, hoće i umije – njemu nikada teško nije...

Više puta išli smo na strelište. daleko je to od grada i naselja, jer se odvijaju bo-jevna gađanja i tako mora biti... govor je o vatrenom oružju...

Pripravnici za svećenički poziv bili su pod osobitim povećalom u očima oficira... ako vojnim oficirima odbrusite pri prvom obavijesnom razgovoru, prvoga dana vas natovare onim što su nosili konji i mazge... Tako se dogodilo i vašem sadašnjem uredniku “Siverića”! To dobro zna fra Mile Čirko i drugi...

Za dva božića nisu me namjerno htjeli pustiti na dopust (odmor)kako bi božićne blagdane proveo u našoj Franjevačkoj za-jednici ili kod kuće, svejedno... Oni su dobro znali što je božić za bogoslova katolika.

U dane boravka drugog božića u vojsci čitaju imena vojnika za odlazak kući na dopust. O meni šute! Nema kući! Momci: Livnjaci, duvnjaci, Kuprešani... dočekaše me kad sam se vraćao sa straže: “Stipe, sve čita na odsustvo, a tebe priskaču.” “Neka priskaču”, kažem, “tko se zadnji smije, najslađe se smije!”

Tek u veljači 1963. godine pustiše me na zasluženi odmor. Nakon moga odlaska kući, iznenada se “rodiše” vojne vježbe, a snijeg gotovo do pojasa. Noćili u snijegu u zemunicama. Kraste, brazgotine, smrzotine... I kada sam se vratio mnoge rane imali su vojnici od posljedica leda i žestoke zime...

Preko 700 dana provedenih u vojsci, 149 noći držao sam stražu; često sam slu-šao pucnjavu na granicama albanije, Grčke i “Juge” u hladnoblokovsko vrijeme...

Eto, tako je sporo prolazilo vrijeme u velikoj “životnoj školi”. Molilo se, osobito na straži... Svaki od bogoslova u danima provedenim u vojsci pazio je na se i nije nikomu dopustio da padne mrlja na Crkvu božju... Među klericima i bogoslovima, gdje nas je tada u Resenu bilo 22 (dva-deset dva), bio je i Rrok (Roko) Mirdita, danas nadbiskup Tirane, glavnoga grada Republike albanije.

I samo još jedna (a ima ih napretek) zgoda.

Jedno jutro u mjesecu studenom bila je na otvorenom nastava – politička nasta-va. Cijela I. četa na okupu. Jedan kapetan pita i mene (a magla, hladno, inje), a ja potiho... a on (kapetan) glasno pred svom vojskom: “Možeš li ti glasnije?” “Ne mogu, smeta mi magluština.” “Ne možeš?” “Ne mogu.” “a znat ćeš vikati kad se vratiš.” “Neću.” “Eh, nećeš dok se ne vratiš tamo! Znat ćeš vikati, ne boj se! a ovdje ti se ne da. Nemaš snage...” drugovi vojnici, 10 minuta voljno (čitaj: odmor).

Moglo bi se puno zgoda i nezgoda napisati iz davno prohujalog nezgodnog vremena...

Cijenjeni i voljeni čitatelji “Siverića”, ako vas kadikad put nanese iz pravca bi-tolja i div-planine babe, bacite pogled na Prespansku dolinu, grad Resen i njegovu uzvisinu na kojoj se nalazi velika bivša kasarna (vojarna), a sada je to Srednjoš-kolski centar, što smo ga fra Mile Čirko i fra Stjepan Matić obišli početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

Fra Mile je bio iskusni i prokušani zapo-vjednik IX. pješačke pukovnije... naravno, malo šale nije naodmet, zar ne?

72


Kralj vjekova

1. dođite k meni – Kralj vjekova zove. Uzmite krčage – svoje živote! Stavite u njih plodove uma, ruku! Skupite darove svoje; milosti, dobrote! Ponesite i jade, tugu, muku! Uzmite i radosti i sve svoje ljepote! Ponesite i svoje nade – puste snove! - Kralj vjekova zove!

2. dođite k meni – uzmite žali: svoje stide, svoje srame, svoje pakosti! Uzmite i sve gladi, sve žeđi, grehote! Ne zaboravite i svoje tajne skrite! Uzmite i svoje sramote! Napunite krčage života ove! - Kralj vjekova zove!

3.Uzmite i sva zla i sva dobra i sve što ste od života brali! Uzmite i ono što ste i što niste u svome tijeku – drugima dali! Ponesite brbljarije, zle misli, psovke! Ponesite i svoje plače, suze, jadikovke! Ponesite zla i dobra plodove ove! - Kralj vjekova zove!

4. Uzmite svoje čine što su boli za druge! Ponesite svoje bitke, ubojstva, krađe! Ponesite i ratove i bijele kuge! Ponesite suze majke, tugu oca, sve obiteljske pokupite svađe! Ponesite i krik nerođene djece ove! - Kralj vjekova zove!

5.

Ne zaboravite ono što ste drugima jalni! Ponesite i golotinje, svoje bludnje! Ponesite laži, obmane, kletve, žudnje, slasti! Uzmite i svoje gnjeve, svoje strasti! donesite, samo donesite pred noge ove! - Kralj vjekova zove!

6.

dođite k meni – ponesite i ono što ste nevraćeno dali! Ne zaboravite svoje časti, užitke! Laktanja svoja, ruke ispod žita, probitke! dođite sa svime što je činilo vaše ime! donesite sve stvari ove! - Kralj vjekova zove!

7.

Ponesite i ono što ste znali i što ste znanju dali! Ponesite i pravdu kad ste sudili! Pravdu što je niste htjeli, a drugima nudili! Ponesite i svoju ljubav za druga stvorenja! Svoje molitve, čežnje, trpljenja! Ponesite i svoje ideje – stare i nove! - Kralj vjekova zove!

8.

Stavite i ono što ste ljepoti dali! Pjesme, stihove, otkrića, slike, arije - ponesite, samo ponesite! Ponesite i milosti za sva živa bića! Skupite duhovne darove ove! - Kralj vjekova zove!

Mile Prpa

73


9.

Ponesite i sva uživanja, raskoši lude! Sve škrtosti, sve zavisti – sve, sve u jednom krčagu da bude! Što ste i što niste napojili žedne, nahranili gladne, zaodjenuli gole! Ponesite i riječi utjehe ove! - Kralj vjekova zove!

10.

Ostavite svoja imanja, svoje stvari, svoj nakit, novac i svoja odijela! Neka dođe samo gola duša cijela! Sve što je satkano od tvari bacite u neki krčag stari! Sve ostavite stvari - bile stare, bile nove! - Kralj vjekova zove!

11.

Na vaše dare, na vaše duge, na vaše muke Kralj vjekova pruža svoje svete ruke! Na vaše grijehe, na vašeg života dane Kralj vjekova otvara svoje svete rane! Na darove vaše drage što pred njim stoje Kralj vjekova otvara sveto srce svoje. - Slava ti, Kralju vjekova!

12.

Za vas, za vaše zle živote, puni što su krčazi stida, sramote, puni bluda, ubojstava, grabeži, grehote, puni mržnje, plača, tuđe tuge. U oholosti sve boli što učiniste za druge s moje strane stanite lijeve! - Kralj vjekova reče!

13.

Za vas, za vaše drage živote, puni što su krčazi mira, patnje, dara, molitve, milosti, dobrote. Puni što su znoja i plodova rada, ljubavi, sloge, utjeha i nada sa moje strane stanite desne! - Kralj vjekova reče!

14.

Sve ono što ste učinili i što niste učinili za jednog od ovih malenih – meni ste učinili i meni niste učinili! Kralj vjekova reče! dođite k meni – dođite k meni! - Kralj vjekova zove!

* * *

Autor stihova mile prpa

Autor glazbe prof. vinko Glasnović

Održana glazbena premijera u crkvi Sv. Mater slobode

Prepjevan na nekoliko jezika, izišla trojezična knjiga hrv. talijanski. i esperanto.

UNESCO zatražio pet primjeraka knjige

74


Hrvatska narodna duša

Svaki bi narod u Božjim očima trebao biti poput najljepšeg cvijeta,

koji je svima prepoznatljiv, koji ima svoj miomiris, svoju raskošnu paletu boja ugrađenu u njegove latice,

ukratko da ima svoju dušu koja je Bogu draga.

a da bi to sve imao on mora biti složan, čovjekoljubiv, bratoljubiv, miroljubiv,

ali i odlučan marljiv i ponosan i svjestan samoga sebe, svjestan svojih vrijednosti, svoje prošlosti, sadašnjost, ali još više i svoje budućnosti

Svaki narod ima svoju dušu. Zato budite oporezni prema narodu,

vrlo lagano je možete povrijediti, naškoditi joj, jer duša naroda je

poput krhke biljčice – ona je vrlo osjetljiva, osjeća bol nepravde,

osjeća strah ali istovremeno i ponos, dostojanstvo, prkos, ponekad i silnu buru i oluju

ako joj je ugroženo njeno biće, njen corpus, njena povijest,

sadašnjost i budućnost.

Svaki narod na svijetu, i svaki u cje-lokupnoj svojoj povijesti, imao je i još ima svoju dušu kao svoj nomen, kao čelo i lice po kojem ga mogu prepoznati svi drugi narodi,

ali i svi pojedinci u svijetu. Narod je poput svakog čovjeka, on želi biti prosperitetan, uspješan, istaknut, prepoznatljiv, sretan, on ima svoju domovinu, svoju slobodu, ima svoje mislioce, filozofe, umjetnike, svoje znanstvenike, svoje kraljeve, predsjednike, svoje vladare, svoje političlare i sl. ovisno kako ga pratila sreća kroz povijest. ali on ima i svoje tragedije, svoje ratove, svoje nesreće, vrijeme svog ropstva i poniženja – ukratko kroz tisućljetni život prate ga i sreće i nesreće, poput svakog čovjeka kao pojedinca.

Svaki narod ima svoju dušu. Zato bu-dite oporezni prema narodu, vrlo lagano je možete povrijediti, naškoditi joj, jer duša naroda je poput krhke biljčice – ona je vrlo osjetljiva, osjeća bol nepravde, osjeća strah ali istovremeno i ponos, dostojanstvo, prkos, ponekad i silnu buru i oluju ako joj je ugroženo njeno biće, njen corpus, njena povijest, sadašnjost i budućnost.

Političari, budite posebno oprezni prema narodu. Izvažite svaku riječ koju izgovarate, prije toga dobro promislite njen smisao, jer vaša kriva riječ ako je javno izgovorena ranjava narod poput mača koji prodire u samo njegovo srce. a dobra i mudra riječ političara je poput melema

Mile Prpa

75


koji se stavlja narodu na ranu. dok politička blebetala u narodu, su poput dvorske lude na nekom kraljevskom dvoru.

Političar ili vođa naroda mora biti mu-dar, pronicljiv, oprezan, ponekad i suzdržan, a ponekad i čvrst, nepokolebljiv i hrabar – ovisno o situaciji u kakvoj se trenutno narod nalazi. Čovjek koji nema senzore za svoj vlastiti narod ne smije ni pod kojim uvjetima postati njegov vođa, predsjednik i slično. Narod takvom čovjeku ne smije dati povjerenje, pa ni ono najmanje.

ako se takav čovjek progura na vrh države, pa otkrije svoj pogubni karakter, narod ga treba odmah smijeniti, ponajprije pravnim sredstvima, a ako se tome odupire treba primijeniti i druge metode da ga se udalji s funkcije koja mu ne pripada. Takvim postupcima on na svoj način pokorava narod. sputava njegov razvoj, ograničava mu slobode samo u interesu svog vlastitog jastva i samoljublja. Mi smo u Hrvatskoj svakodnevno svjedoci takvog ponašanja.

“Dok je jedan narod prisiljen da se pokorava i dok se pokorava, on čini dobro, ali čim može da zbaci svoj jaram i zbaci ga, on čini još bolje, jer povrativši svoju slobodu na osnovu onog istog prava na temelju kojeg mu je i oduzeta, ili je on bio u pravu da je povrati ili dru-gi nisu bili u pravu da mu je oduzmu” (Tako je govorio veliki francuski filozoif Jean-Jack Rousseau u svom čuvenom Društvenom dogovoru.)

a svakom narodu sloboda se može oduzeti na različite načine, ponajprije vanj-skim utjecajem, ratom, agresijom, ali neri-jetko i unutrašnjim izopačenjem njegovih vođa, političara, pa čak i u situacijama da nema niti najmanje vanjske ugroze. Kad je u pitanju ugroza naroda bilo ona vanjska ili ona unutarnja, postoji prirodno pravo ali i dužnost samog naroda da tu ugrozu ukloni svim mogućim raspoloživim sredstvima.

Ta unutarnja ugroza može biti različita - od nesposobnosti političara da uspješno vode gospodarstvo države, pa sve do njihovih kriminalnih aktivnosti, krađe, korupcije ili nerijetko i izdaje vlastitog naroda na ovaj ili onaj način.

Obzirom na različiti svjetonazor od velike većine naroda, ti

političari ne mogu imati ni ljubav prema svom narodu i što god naprave nema usaglašenosti

s njime, oni su poput krivo nasađenog alta i što god se s njim

napravi ispadne krivo.

Naši hrvatski političari, koje u pravilu iznjedre različiti stranački interesi, a što je još tragičnije i različiti svjetonazori grupa i grupica koje ne predstavljaju matični tijek samog naroda – u pravilu ne osjećaju hrvatsku nacionalnu dušu, nemaju za to ugrađene senzore, pa zato djeluju i pod-muklo, nastupaju kao blebetala koja i u domovini i u inozemstvu javno sramote svoj vlastiti narod. Oni su počesto strano tijelo u nacionalnom corpusu. Oni nikako ne mogu usaglasiti svoj vlastiti svjetonazor sa svjetonazorom naroda kojeg ima njegova populacija u vrlo visokom postotku.

Obzirom na različiti svjetonazor od velike većine naroda, ti političari ne mogu imati ni ljubav prema svom narodu i što god naprave nema usaglašenosti s njime, oni su poput krivo nasađenog alta i što god se s njim napravi ispadne krivo.

Ovih dana je osnovan i počeo je u Hrvatskoj djelovati Etički sud (po ugledu na onaj filozofa bertranda Russella u Ve-likoj britaniji) i koji je odmah za početak svog rada uzeo u obradu četiri političara iz

76


same hrvatske državne vrhuške. Već same “optužnice” zorno pokazuju da je njihov svjetonazor suprotan onom moralnom svjetonazoru ogromne većine naroda – i iz te suprotnosti nastali su silni nacinalni problemi, koji gotovo generalno uništa-vaju i pokapaju hrvatsku državu i doveli su je do tako visokog stupnja ugroze, da ćemo upravo zbog njih uskoro možemo doći u situaciju koju više neće biti moguće kontrolirati i koja može rezultirati s nesa-gledivim pa i tragičnim posljedicama. a već do sada je narodu nanešena ogromna i nenadoknadljiva šteta, kao i duševna bol.

ali oni i dalje ostaju na visokim politič-kim pozicijama, jer njihove funkcije uglav-nom nisu usmjerene u pravcu dobrobiti na-roda, već su svojim postupcima i vladanjem pokazali da ih zanima samo ostanak na vlasti pod bilo koju cijenu. Takve pojave su poznate u povijesti pojedinih država i pred-stavljaju nešto najnemoralnije u politici. Iz brojnih njihovih postupaka proizlazi da na nacionalnoj razini ne postupaju bona fide, osim ponekad na građanskoj pa ih je teže prepoznati i razotkriti. Rezultat njihovog vladanja je katastrofalan, vidi se po plodo-vima kojih gotovo da nigdje nema. Nema ih nigdje, ni na kojem području gospodarske i društvene djelatnosti. Ne samo da nema na-pretka, već i dosegnuti dometi se ubrzano smanjuju, a oni su i dalje nasmijani. Čuvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde – kaže narodna poslovica.

Posebno su postali agresivni u borbi da dobiju i naredni mandat vladanja i na predsjedničkim, ali i na parlamentarnim izborima. Kako se čini da su spremni na sve samo da zadrže svoje mandate, bolje kazano sinekure, svoje i svojih brojnih pri-jatelja koji su se dobrano uhljebili na račun poreznih obveznika.

Poznati su brojni slučajevi da je u veli-kim krizama svjesno ili nesvjesno loptica

predana narodu. I sada na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima to će se do-goditi - jer je na narodu da odluči.

Ovi predstojeći predsjednički izbori su povijesni, sudbonosni trenutak Hrvatske i cjelokupnog nacionalnog korpusa. Pravi prijelomni trenutak ili hamletovski – biti ili ne biti, pitanje je sad? Odgovor na to pitanje može dati samo narod što većim izlaskom na izbore.

ako ovaj put narod u velikom broju ne iziđe na izbore i ne opredjeli se za nekoga koji predstavlja hrvatsku nacionalnu dušu, koji predstavlja svjetonazor ogromne veći-ne naroda, tada nismo dostojni ni države ni slobode. Tamo gdje je narod pasivan nema mu budućnosti, ali mu nema ni slobode – on postaje fizičko, moralno i duhovno roblje, pa slijedom takvog vladanja drugačije nije ni zaslužio.

Zato svi trebamo izići na predstojeće izbore, i zdravi i bolesni, i umorni i optere-ćeni, i radosni i razočarani i dobrano otvoriti oči prije zaokruživanja “za” ispred nečijeg imena - treba provjeriti je li ta osoba iz na-šeg stada, nosi li u sebi hrvatsku narodnu dušu, ima li u sebi ljubav za svoj narod, je li sprema žrtvovati se i dati od sebe sve za dobrobit naroda i države.

Sloboda i prosperitet naroda su kao miomiris najljepšeg rajskog cvijeta, a bog ga dariva narodima preko njegovih dostojnih pojedinaca. Ovaj put na izbornom meniju imamo takvu osobu i na nama je da je prepo-znamo. Na nama je da se odlučimo - za biti ili ne biti, za svoju opstojnost ili svoj nestanak.

Ovaj put se jedna osoba s punom lju-bavi duboko zagledala u samu dušu svog naroda da joj ona bude vodič, da joj bude izvor nadahnuća za sve političke poteze koje će biti spremna povući u svom pred-stojećem predsjedničkom mandatu. Zato svi joj uzvratimo ljubav jer je ona doista zaslužuje.

77


Zagonetka naselja Stridon

Prava je povijesna i kulturološka šteta što ne znamo gdje se nalazio grad Stridon!

U njemu je rođen i proveo svoje djetinjstvo i dio svoje mladosti teolog, filolog, književnik i pisac sv. Jeronim, uz Sv. augustina i druge crkvene oce, otac kršćanstva, prevoditelj prve biblije s hebrejskog jezika na latinski jezik, poznate pod imenom Vulgata, za kojega oni koji su ga iz ljubomore svoja-tali rekoše “da dalmatinski trn nije mogao procvjetati takvom prekrasnom ružom”. Ta ljubomora je postojala, jer je Jeronim u svom vremenu, a i za buduća vremena nadmašio mnoge.

Taj umni i po mnogočemu žustri čo-vjek, neobično živahna duha i oštrog temperamenta za sebe je rekao: “Oprosti mi, Gospodine, jer sam dalmatinac!” a Jeronimova dalmacija znatno je bila veća i šira od naše današnje dalmacije. Prote-zala se do rijeke Save, zahvaćala bosnu, dijelove Crne Gore i Srbije. Sam Jeronim je spomenuo da je njegovo mjesto rođenja utvrda Stridon (oppidio Stridonis) na rubu dalmacije prema bosni. Jeronima je na-zvao dalmatincem i njegov suvremenik, grčki pisac Paladije. To Jeronimovo naselje ili “oppidum” srušili su Goti u svojim napa-dima na te prostore.

Svake godine 30. rujna slavi se blag-dan sv. Jeronima, zaštitnika naše dalmaci-je. On je ujedno i simbol, znak današnje dal-macije u srcima i kulturi svih dalmatinaca. Tko nije čuo za sv. Jeru?! Od dubrovnika do Šibenika i Zadra i šire u dubinu dalma-cije zna se za ime i štuje se Sv. Jere. Tko bi nabrojio sve njegove crkve i crkvice širom svijeta i diljem Hrvatske. Spomenimo samo

onu legendarnu špiljicu na Marjanu gdje su živjeli pustinjaci, gdje je po legendi neko vrijeme živio i sv. Jere. Znakovit je natpis nad vratima te crkvice, koji uz latinski na hrvatskom znači: “Meni je grad tamnica, a samoća raj”.

Pa tko ne bi svome sinu dao njegovo ime, kad se radi o

velikom misliocu, širitelju vjere u Krista i kršćanskog nauka,

velikom svecu, tumaču te vjere, svjedoku vjere, koji je tu vjeru

potvrđivao svojim životom živeći u pustinji i špilji, gdje je proučavao vjeru i o njoj pisao, sve u oskudici i samoći poput

drugih svjedoka vjere.

Naši stari spominjali su i štovali sv.Jeru i svojim su sinovima davali njegovo ime. Pa tko ne bi svome sinu dao njegovo ime, kad se radi o velikom misliocu, širitelju vjere u Krista i kršćanskog nauka, velikom svecu, tumaču te vjere, svjedoku vjere, koji je tu vjeru potvrđivao svojim životom živeći u pustinji i špilji, gdje je proučavao vjeru i o njoj pisao, sve u oskudici i samoći poput drugih svjedoka vjere. a nadasve je tu vjeru potvrđivao svojim naučavanjem, pišući velik broj spisa i djela, tumačeći tu vjeru kršćanskom puku i vodeći rasprave s ostalim sv. ocima, velikim naučavateljima kršćanstva, sukobljavajući se često svojim

Ivan Topić

78


stajalištima s njima, zbog svog osobnog sta-va i temperamenta dalmatinca (primjerice sa sv. augustinom). U njegovim radovima, uz značajan prijevod biblije Vulgate, zna-čajne su ispravke koje je napravio radeći na ispravcima sva četiri evanđelja, gdje je ispravio 3500 tekstualnih pogrešaka, prema tumačenju velikog poznavaoca sv. Jeronima – prof. dr. fra Marijana Mandaca.

Velike su zasluge našega sv. Jere – sv. Jeronima, kako zbog samog spomena imena dalmacija, ali više za cijelo kršćan-stvo i katoličku crkvu u Hrvatskoj. Možemo navesti značaj osnivanja Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu koji je osnovan pod njegovim imenom. U početku su osnovane hrvatske bratovštine u Rimu, zatim su uzele ilirsko ime. Nakon dodjele jedne crkvice od strane pape Nikole V., istu crkvicu posve-tiše sv. Jeronimu “dalmatincu rodom iz Stridona”. Papa Siksto V. (1585. – 1590.) dao je izgraditi današnju crkvu sv. Jeronima u Rimu (1589.) i ustanovio Ilirski kaptol.

Presudom Svete Rote 1655. godine, više od dva stoljeća prije Ilirskog Preporoda, prav-no se i pojmovno označuje hrvatska nacija. Iz tih prvih udruga proizašao je konačno nakon nekoliko faza preimenovanja, Papin-ski hrvatski zavod svetog Jeronima godine 1972. odlukom pape sv.Ivana – Pavla II.

Zbog velikih zasluga na polju kršćan-skog naučavanja i kulturoloških dostignu-ća, mnogi su sv. Jeronima svojatali i htjeli uključiti u svoj nacionalni krug. Htjeli su to Talijani i Mađari, vodeći se nepotvrđenim tumačenjima da je njegovo mjesto rođenja grad Stridon bio na njihovom području (Istra i Međimurje). Konačno se u tom nije uspjelo, ma da nije potvrđeno gdje se nalazio Stridon. ali ipak vrijedi ona Jeronimova napomena: “na granici dalmacije i Panonije”!

Uočavajući značajnost Jeronimove pojave u ljudskoj povijesti i njegovih djela i izražajnih dosega, kako u kršćanstvu, tako i teološko – filozofskom smislu, te u

Caravaggio: Sveti Jeronim

79


pismu i jezicima, kojima je vladao, mnogi su ga umjetnici u znak zahvalnosti nastojali ovjekovječiti svojim djelima. Od hrvatskih književnika i humanista starih generacija već 1487.godine Šibenčanin Juraj Šižgorić, zatim Marulić, koji je vodio rasprave o mjestu rođenja Jeronima, naselju Stridon, pišući i o njegovim djelima. O sv. Jeronimu pisali su i dubrovčanin Vinko Pribojrvić (1532.), Marko Orbini (1601.), kasnije pavlinski povjesničar Ljudevit bedeković (1688. – 1760.). Čitava plejada likovnih umjetnika, slikara i kipara, svojim je djelima prikazala lik velikog sveca, teologa, pisca i filologa Jeronima. Među njima spomenimo Sandra botticellija, Nikolu Firentinca, Giovannija bellinija, velikane dürera i Tiziana, Giuseppe Riberu, čuvenoga Carravaggia, antonija Zanchija i druge. Hrvatski kipari u Rimu Nikola Lazanić, Jeronim Paštrić i Ivan Lučić u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću klesali su njegove kipove i reljefe u kamenu, za potrebe tadašnje hrvatske bratovštine. Mnoge njegove likove i reljefe isklesao je andrija aleši, suvremenik Nikole Firentinca.

Neumorna istraživačkog duha, uronjena u veličinu boga,

proputovao je mnoge krajeve tadašnjeg svijeta, počevši od Rima, gdje je studirao, preko

Grčke, Cipra, antiohije i Egipta, na kraju do Izraela, Kristove

domovine, gdje je u špilji našao svoj mir.

O životu sv. Jeronima značajno je i potrebno naglasiti da je bio neumorni put-nik, i da je svih zadnjih 30 godina proveo u betlehemu, gdje je na kraju i dovršio svoj zemaljski život godine 419. ili 420., a kako

je sam naveo da je rođen 347. god., živio je, dakle, 72 ili 73 godine. Svih zadnjih 30 godina živio je u jednoj špilji u betlehemu, blizu mjesta Kristova rođenja, gdje se rodio Spasitelj svih ljudi, provodeći dane u pisa-nju, čitanju i prevođenju biblije Vulagate.

Obuhvatiti i prikazati cijeli zemaljski život sv.Jeronima u jednom kratkom pri-kazu, gotovo je nemoguće, jer su njegovi putevi i dosezi preveliki i široki, za naše uže poimanje. Neumorna istraživačkog duha, uronjena u veličinu boga, proputovao je mnoge krajeve tadašnjeg svijeta, počevši od Rima, gdje je studirao, preko Grčke, Ci-pra, antiohije i Egipta, na kraju do Izraela, Kristove domovine, gdje je u špilji našao svoj mir. Za nas je najznačajnije što nam je pojasnio nauk kršćanstva i o tom ostavio svoja napisana djela, na koja se možemo osloniti u našim razmišljanjima i prihva-ćanju naše vjere. Ta djela zrače posebnim vrsnim stilom književnog izražavanja. Kao što je u svemu bio poseban i u tom pogledu dosegnuo je svoj vrhunac.

Na kraju gotovo da i nije važno što nije odgonetnuta zagonetka naselja Stridon. Mnogo nam je važnije što nam je dala veli-kog sveca i naučavatelja kršćanske vjere, koji nam i danas osvjetljava puteve te vjere i naš put kojim trebamo ići prema kraju našega zemaljskog života.

Andrija Aleši: Sveti Jeronim

80


Sjećanje na fra Julijana

Kada sam prvi put došla u ovaj kraj, čula sam priču o jednom malom fratru, velikog duha i velike snage.

Pitala sam kako mali fratar? Objašnja-vali su mi da je nizak rastom, a velik svojim djelima. da je velik svojim djelima u životu, vidjela sam na njegovom ispraćaju u vječni život na otočiću Visovcu. S velikim brojem vjernika nazočila sam tom ispraćaju. Mnoš-tvo vjernika, koji su poštivali i divili se trno-vitom životnom putu svačijeg fra Julijana.

Kažem svačijeg jer su ga svojima sma-trali Studenčani, Stankovčani, Gračani, a da ne spominjem Siverćane čiji je bio po svom rođenju. Oni su ga najbolje i pozna-vali, njegov težak uznički život, suđenje i sve posljedice tog namještenog procesa.

Sve je to naš fra Julijan stoički podnio i opisao u svojim knjigama Nečastiva urota I i Nečastiva urota II . Ne trebam napomi-njati da sam knjige pročitala, a vjerujem i većina čitatelja ovog lista.

Sve mi je to u sjećanju, ali ima nešto što mi se posebno urezalo u pamćenje.

Znate i sami da bi naš fra Julijan nasto-jao doći kad je god mogao u našu župu. Iako

narušenog zdravlja dolazio bi za Petrovdan i svakako za blagdan Sv. Stjepana Prvo-mučenika, na imendan našeg sadašnjeg župnika. Tako sam ga i ja upoznala. Uvijek veseo, nasmijan i spreman za šalu. Kad bi ga upitali čime da ga počastimo, samo bi se nasmijao i onako priko oka pogledao rekavši: “Zna onaj mali brko šta ja čekam, samo nemoj da je žestoka i prijaka.” Brko bi mu donio već skuhanu kavu i uz to nei-zbježnu cigaretu. Svi smo mi znali da on to baš i ne bi smio zbog svog narušenog zdrav-lja, ali nismo mu mogli ne ispuniti tu želju.

Uvijek bi se raspitivao o župljanima, pričao o svojim doživljajima iz davnina. Iako se njegov govor zbog bolesti i godina teško razumio, pažljivo bi ga slušala i divila se snazi koja bi proisticala iz tih riječi.

Naš je fra Julijan već devet godina u svom vječnom domu na otočiću Visovcu.

duboko vjerujem da nas promatra i moli za nas.

Gospodine, Ti mu budi milostiv, daj mu da počiva u miru.

da je velik svojim djelima u životu, vidjela sam na njegovom

ispraćaju u vječni život na otočiću Visovcu.

Naš je fra Julijan već devet godina u svom vječnom domu

na otočiću Visovcu. duboko vjerujem da nas promatra i moli

za nas.

Sanja Puncet

81

lisTak poezije

Ivan Topić

Pjesme mog vremena

BijeG iz pUsTinje“Pustinjo, ti cvjetaš Kristovim cvijećem! Samoćo, u tebi se rađa kamenje od kojega se u Otkrivenju gradi grad velikog Kralja!”

sv. jeRonimTreba pobjeći u pustinju iz ove svakodnevne pustinje daleko od poljâ pohlepe živjeti svoj mir jesti skakavce i korjenje divljih biljaka ponovno se vratiti čovjeku ako ga tada još bude.

Jer što imamo razmišljati što među ljudima zaključivati što radosno doživljavati čemu se od srca radovati što s voljom popravljati i ljudsko izgrađivati kad među ljudima cvijeta cvijeće posijanog zla rasiplje među nama otrovne polemove s prašnika propagirane smrti.

bolje je negdje se skloniti nego duhom klonuti. (a ipak ne graditi za sobom zidove zbog nade koja klija u nama da će među ljudima procvjetati cvjetovi ljubavi i mira)

UzdiGnUTi čovjekUzdigao se čovjek iz praha zemaljskog dignuo se do neba Pretekao zvijezde Utonuo u svemir Razdjelio čestice Razulario snagu Pomutio vode Zatamnio nebo dokinuo vrste Proširio pustoši Podigao mora i poplave voda Uznemirio duhove ljudske I dalje razmišlja što još može učiniti da ostvari svoje nezasitne prohtjeve

Sjedi na uzglavlju slave velike Ništa mu nije neprepoznatljivo Raširio krila pohlepe svoje Ljubi božanstvo svoga tijela Ubija potomstvo svoje (Mrzi svakoga tko se tomu protivi!) Vodi ratove Slavi svoju ispraznu slobodu

82

LISTaK POEZIJE »SIVERIĆ« bR. 27

Ipak sva ti je slava čovječe u prolaznosti i nedosegu Trajnog Na kraju toneš u zagonetnost i upitnost

pRašina vRemenaNe dopustite da vas zaguši prašina vremena. Ne kašljucajte izbacite prašinu iz svojih udisaja.

Ne omogućite onima što siju vihore prašine da vas njome omame. Napnite i srca i pluća -izbacite zagušljivu prašinu.

budite pažljivi. Prašina vremena sije otrove koji će vam zatrovati dušu. Prašina vremena prosijana je u zlim rešetima s opakim namjerama.

Ona bi mogla zatrovati svijet sasjeći korijene čovjeka uvesti ljude u tamu.

Izađite na svjetlo. Potražite zrak bez otrova prašine u danima tame naši dana.

mešTRovićev joB

Taj snažni lik Meštrovićev Job u srca nam tiska čovjekovu kob.

dok nebu pruža svoje suhe ruke svima pokazuje čovjekove muke.

a dok od boga milost traži on našu ljudsku nemoć snaži.

Cijelo Jobovo izmučeno tijelo snažno veliča umjetnika djelo.

Ivan Meštrović: JOB

83

»SIVERIĆ« bR. 27 LISTaK POEZIJE

Čiji to noževi plešu u žitu

Kati Šolić, majci kojoj su u domovinskom ratu

ubijena četiri sina

bol je probudila zoru i poduprla zadnje jutarnje zvijezde, mojom ravnicom smrt odzvanja, rat nadolazi poput bujice uz njisku konja i odsjev noževa. Na ljepljiv štropot krvi grlo se moje trznulo, zgrčeni prsti izranjaju iz klasja, oglasio se muk djačji tiši od svitanja, crnji od noći koja me vreba. Noževi su poljem krenuli, jeza je šutke polegla na me, svi su vidici ukopani u zaglušene nabore svijeta kroz koje me vode oči moje slijepe majke.

Utihnuše fazani u skršenom šiblju., noževi ga obliznuše sablasnije od ognja koji traži svoj novi dom pod stopama aveti što izlaze iz zagušljivih jazbina s grozdovima tame na boku. Upalio se krvavi uštap tamo gdje se jauk survao na me, zatvorila sam prozore i zvijezde utrnula, jer među klasjem neprijatelj buči, proključao je nož u spaljenom žitu, iznesena su gladna sječiva na oranice, . a krvave postelje prostrte kraj rijeke što dubi korijenje tužnih vrba.

Ej, ti kojem ni ime ne smijem izustiti

niti se sjećati odraza tvog u stravi svog

jauka,

skinuo si s mene osmijeh i bacio ga u

rijeku

kao razderanu halju

rugajući se mojim očima

čiji je pogled izranjao iz tvojih krvavih

dlanova..

Jednim klikom čelika poništio si ženu

što nosi tvoju ljubav,

ugasio starca što nosi tvoj život,

zamračio dijete što nosi tvoje svjetlo,

nisi prepoznao njihov glas u cvrkutu

ptice,

ni njihov dah u šumoru vjetra,

ne možeš ih dozvati natrag

ni prostrti na tepih od šarenog cvijeća.

Uzaludno je razumjeti život pod čelikom

krvavim

koji će te raskomadati,

razdvojiti od razigranih vidika

i vratiti natrag među crve

gdje kosti slušaju pjesmu zrikavaca

i vječnu tužaljku vjetra

koji je pokidao svoje vjetrenjače.

Rosa Petković

84

LISTaK POEZIJE »SIVERIĆ« bR. 27

Otvorila sam prilaze povrh širokih njiva i prosula ljepotu rasplamsalih griva niz orošene oranice, a ti si, ponesen hlapljivom pohlepom za modrinom što sagorijeva na mojim rukama, glasom promuklim od razgolićenih sjena smrti, zaurlao: “Lezi, kučko, ima da te koljem!” Ej, majko neutješna, nož je spreman krvariti sa mnom u žitu, duboko u mojim njedrima krvavi će me mjesec obasjati! ah, da mi je udahnuti česticu mira iz tvojih nijemih usana i uzeti zraku svjetla iz tvog usnulog oka sad kad sam grudi s nožem zbratila savijajući glavu poput suncokreta što ište izvor svjetla na zadimljenom nebu.

Ej, ti kojem ni ime ne smijem izustiti niti se sjećati odraza tvog u stravi svog jauka: gledam tvoje ruke – moja krv na njima buči, gledam tvoje oči – moje kosti u njima hropte! Kletvo, molitvo mračna što pepelom se plodiš, varljiv si glasnik neupaljenog plamsanja u oluji svibanjskoj koja će izbrisati olujni krug samoće težak od krvi, pelina i smrti.

Ej, ti kojem ni ime ne smijem izustiti niti se sjećai odraza tvog u stravi svog jauka, kržljava sjemenko toga što misliš da jesi,

pozdravljam tvoju svirepu ćud, jer namjera ti je uzaludna – tu negdje u krvavom klasju rastalila sam tvoje noževe i pretočila ih u čeličnu oštricu srca iz koje se prostirem u svijet uvijek ispočetka umnožena ljubavlju! I gle, sad kad je zemlja provjetrila kosti, uljuljala crve i isprala krv sa mojih mekanih stijena, ti si opet tu! Ne bojim se, mirno te gledam u oči i vidim potrošile su svjetlo, plakati ne mogu, hladne su i krvave, nalik jamama iz kojih te moji sinovi dozivaju.

85

»SIVERIĆ« bR. 27 LISTaK POEZIJE

albina Tomić

Pjesme

Gdje CaRUje svjeTlosT

Olovno je nebo pritislo dolinu, miruju u magli ogoljele grane, cvjetnice u blatu leže uspavane, reski fijuk vlaka propara daljinu.

Ušutjeli vrapci u čekanju plahom, na zapadu rumen, dan polako gasne. U plaveti tračak prve zvijezde jasne. Noć dolinu grli ustreptalim dahom.

Na Petrovo polje spustila se tama, sve je stalo, samo vrijeme brzo leti. Kada budem bolna, umorna i sama,

u presudnom času, samoći i sjeti, povedi me, bože, cvjetnim livadama, gdje caruje svjetlost i mir vječni, sveti!

(2014.)

UzalUd

Uzalud praporci zveče, uzalud trepere svijeće, uzalud srma se ljeska u sjaju lampiona!

Uzalud znamenje razno, ako je srce prazno, sve je tek kula od pijeska, uzalud zvone zvona!

(1994.)

RadniCi posljednjeG saTa

(mt, 20, 1-16)

Gospodar nekog vinograda radnike prima od zora rane. Na izmaku dan je, al i tada lutalac neki na vrata bane.

I oni rani i ovi novi marljivo rade do kasne ure. “Upravitelju, sve ih pozovi po svoju plaću nek požure!”

Gospodar svakom po denar plati, časni se gazda pogodbe drži, isto onima posljednjih sati i svima što sunce dugo ih prži.

I nasta buna: “Zar isto plaćaš njima i nama? Tu smo od jutra!” “O, zavidno srce, zar ne shvaćaš traženje mučno, strepnju za sutra?!

Sve što sam ikom suviše dao uzeo nisam od plaće tvoje, pa zašto bi ti bilo žao što podatno je srce moje?!”

Gospodar blag što obilno daje dobrog je Oca nebeskog slika. Ljubavi mjera drugačija je kada se motri s vječnih vidika.

86

Mali Ivan Dučić Ivičin pred polazak u Zadar. Snimio: Ivica Dučić

Uspomena na Svetu Krizmu

mladež i mladi

Mladež i mladi

87

»SIVERIĆ« bR. 27 MLadEž I MLadI

Siverić, 1957.

Djevojke iz Tomića slikane u Visovcu 1958. .

Lijepo je sjetiti se

88

MLadEž I MLadI »SIVERIĆ« bR. 27

Tomić Rosa i Marija

Slikano u Promini kod Svete Ned

Ovo je slikano 1957. godine za televiziju: prijateljice koje su kupile otpad od rude, u sredini je Danica Rogina iz Tomića ostale su iz Badnja

89


Markova obitelj: sin Ivica, kćeri Marica i Ana i supruga Manda. Oni su danas odrasle osobe, svako sa svojom obitelji. Neka ih dragi Bog čuva, a Isus ih povede svojom stazom. Njihova majka sa obitelji i baka.

Marko Baković, Siverić 1970

90


biskup Komarica u Siveriću

29. rujna 2014

Anđela, Milan, župnik, Marija, Biskup, Karlo, Marica , Slavica... Na Balkonu Vile Rustike u obitelji Milana Ramljaka. A iza je prostrano Petrovo polje... Sve snimio : vlč. Zlatko Matić, biskupov tajnik

Anđela, Marica, Ferdo, b. Komarica, Karlo, Marko, fra Stjepan, Milan. Siverić, 29. rujna 2014.

91


Iza Biskupa tajnik Zlatko Matić

Petar Čule, momci iz Tivta: Ivan, Darko, Mato, sasvim desno je Vedran, te domaći puk... Momci iz Tivta, nakon proslave redarstvene operacije OLUJA u Kninu i Čavoglavama, pohodili su i Siverić. 5. kolovoza 2014. Snimila: Anđela Ramljak

92


Najsvečaniji dan moje najstarije unuke

Moja najstarija unuka je antonija, a zovemo je Tončica.

bila je uzorna učenica u osnovnoj školi, kao i odlična studentica na fakultetu.

Sada je diplomirani građevinski inženjer (ili kako se sada kaže magistar građevine).

Odgojena je u pravom katoličkom duhu te od osnovne škole pjeva u crkvenom zboru u njihovoj župnoj crkvi sv. Liberana.

Prije par godina upoznala je dobrog mladića, koji je dipl. ing. elektrotehnike. Nakon nekog vremena su se zaručili, a sada 25. X. bilo je svečano vjenčanje.

Vjenčanje je bilo veličanstveno. Crkva je bila puna ljudi, a njezin zbor uz pratnju harmonija i violončela je pjevao.

dirljivo je bilo kako su mladenci bili sretni, a župnik je u propovijedi bio pun hvale za nju, njezine roditelje i braću. Mlađa sestra Iva također čita i pjeva u zboru. Na-jmlađa barbara uvijek čita poslanice.

Ne mogu opisati kako smo svi njezini najbliži bili sretni i razdragani, tako da smo od sreće i zaplakali.

Na vjenčanju i večeri bilo nas je oko 240. Ja sam kao najstarija imala čast da u Sali prije večere izmolim Oče naš, naravno preko mikrofona.

Kako sam već u visokim godinama i ni-sam zdrava vjerojatno će mi ovo vjenčanje

ostati u sjećanju kao kruna na kraju život-nog puta.

baka Mira

93


94


Krštenje Zdeslava Nakića - alfirevića

Krstenje Zdeslava Nakića - Alfirevića, sina Hrvoja i Barbare, rođ. Odak, u Siveriću 22.06.2014.

u Siveriću 22.06.2014.

95


Ivana Nakić i Tomislav duvančić

vjenčani 23. kolovoza 2014. u Siveriću

96

Kako smo nastali?

iz naše škRinje

“dica, zna li mi neko od vas reći kako smo nastali?” upita učiteljica. U razredu na-stade živa debata. “Jedan po jedan, molim!”

Neko kaže da ga je donila roda, neko da su ga našli prid vratima, jedan reka i osta živ da su ga dobili na lutriji, neko da je ciganima iz kara ispa, nekoga baba u traveži donila...

dođe red i na mene. “da čujem tebe Tomićka!” “Mene je dragi bog stvorio.” “Ma nu ti mudrice! Kakav bog? boga nema!” “E, baš ima!” “Oćeš šibe?” “Ne bi.” “Sidi drvo na drvo!” I zapraši mi jedinicu.

Potom otvori knjigu s majmunima. “Gledajte dica, mi smo postali od majmu-na.” Na livoj stranici pri dnu pa sve do kraja desne vidiš majmuna u čučećem položaju, onda četveronoške, zatim poluispravljen i pogrbljen, a u konačnici uspravan ki svića. Trijumfalno digla knjigu i s njom lagano njiše s liva na desno kako bi sva dica mogla vidit od koga su postali. a mi u šoku. Ispripadani.

I organizira drugarica učiteljica izlet u Split, u zoološki vrt. Neka dica vide na licu mista kakvi su im preci bili. bez zastajki-vanja, maršira ki general pored kaveza i vodi nas drito majmunima. a mi dica kad smo ih ugledali onako raščupane i dlaka-ve, razbižali se po Marjanu vrišteći. Jedva nas povatala. Sva izvan sebe, brojeći nas i plašeći se da ne bi koje ostalo. doslovno se kupala u vlastitom znoju.

da bi se nekako iskupila odvela nas do pauna i papagaja. a dica ka dica, zaboravili majmune diveći se raskošnim repovima pauna i smijući se brbljivim papigama.

Ostale životinje vidili smo letimično, u prolazu. Valjalo je nadoknadit izgubljeno

vrime dok nas je vatala po Marjanu. Vid-no uzrujana bila je u vlaku na povratku kući neprestano nas brojeći. I tako sve do Perkovića.

Umisto da je izvukla dobru pouku, zada nam za domaći uradak “Kako smo nastali”? Mene probio mrtvački znoj. ako napišem da me stvorio dragi bog u konač-nici ću imati duju. Ma ne more me bacit i napišem. Pa kud puklo da puklo.

Kad je pročitala šta sam napisala, na-kostrišila se ki mačka. “Reci ćaći i materi da dođu na razgovor, odma sutra! Jesi li razumila?”

Ujutro moji roditelji dođu, a tata upita: “Recite koji problem imate s našom ma-lom?” “Tvrdoglava, nepokorna, neće da sluša.” “Nemoguće, ona je dobro i primje-reno dite, barem ste Vi to uvik govorili. Šta je napravila?” “U domaćoj zadaći napisala da je nju dragi bog stvorio.” “a da ko drugi, molit ću lipo”, odgovori tata, a mama nasta-vi, “svi smo mi dica božja!” “Vama nema pomoći, vi ste totalni primitivci”, zapinila se, “mi smo postali od majmuna!” “ako ste vi postali od majmuna, mi sigurno nismo pa neka smo primitivci!” “a imate li Vi ćaću i dida?” “Imam.” “Jesu li oni majmuni?” “Nipošto.” “a ko je onda Vas stvorio?” “U knjizi piše...” “Manite se ćorava posla, to vam ode neće proći. Nego, izbrišite maloj jedinicu, zaboravite majmune jer ih ionako ima i priviše na ovoj planeti.”

Triba li reć da su od tada majmu-ni postali tabu tema? Nitko ih više nije spominjao.

Marija Lojić

Marija Lojić

97

»SIVERIĆ« bR. 27 IZ NaŠE ŠKRINJE

Marija Seka Tomić

Jokino plemenito srce

Početkom 40-ih godina prošlog stoljeća, pred drugi svjetski rat u našim krajevi-

ma mnogi su mome djedu Jakiši govorili kako se on ne treba bojati niti strahovati za djecu jer nema nikoga u obitelji tko bi išao u rat. Moj otac bio je invalid, a stric fra Gabrijel bio je skoro pa dječak.

ali u životu vrlo često bude suprotno od onoga kako zamišljamo.

djed Jakiša imao je brata Ivana. Njega je rat sa suprugom Maricom zatekao u Sive-riću – u Topićima, gdje je njegova supruga imala obiteljsku kuću svojih roditelja.

Na Veliku subotu 12. travnja 1941. godine baba anica spremila je nešto za Uskrs djeveru i njegovoj ženi. Uputila je svoju djecu, strica fra Gabrijela i tetu Maricu, u Topiće.

Put ih je vodio pored Kućetine (ru-darska stambena zgrada). dolaskom do Kravaruša – ispod Todorovića, opazili su neke vojnike kako idu prema njima. da se ne bi susreli oni su se požurili. Vidjeli su kad su se vojnici približili da su to četnici.

Potrčali su prema Odacima. Ispred njih su išle dvije male curice – kćeri Joke buka-rice. Četnici su zapucali. Mala Marija dijete od 7 – 8 godina pala je mrtva. dok su trčali teta Marica je rekla stricu: “Ranjena sam!”

Ušli su u kuću bogoslava Odaka. Kasnije su nekako uspjeli doći do kuće svoga strica u Topićima. Teta Marica, kako je nosila torbu u ruci, bila je ranjena u ruku (dlan), u bok i u trbuh. Stric fra Gabrijel ujutro je došao u Tomiće iz Topića javiti što se dogodilo. Moj otac je odmah požurio naći liječnika i vozača.

Nikako nijie mogao naći liječnika. Kod tete Marice nastala je sepsa i trpjela je strašne bolove.

Išao je kod nekih vozača u Siveriću i molio da mu prevezu sestru u Tomiće. Odbili su ga. Neki su i htjeli, ali im ukućani nisu dozvoljavali. Spominjao je imena.

Otišao je do Joke Ramljaka – Lukete. Zatekao je Joku uz krevet bolesne supruge anke. Oko njih su bila njihova dječica. Za-molio ga da preveze tetu Maricu iz Topića u Tomiće. Jokina dobra supruga anka – svi su govorili da je bila dobra žena, znala je da neće dugo živjeti. Molila je Joku neka ne ide jer su djeca malena.

Joko Ramljak - Luketa

98

IZ NaŠE ŠKRINJE »SIVERIĆ« bR. 27

dobro sam upamtila Jokine riječi, koje je rekao jer ih je otac bezbroj puta prepri-čao. “Iđem pa makar poginuo!” Otišao je izloživši svoj život u ratnom vihoru. Gotovo se ponio kao otac Maksimilijan Kolbe u nacističkom logoru u auschwitz kad je žrtvovao svoj život za jednog Poljaka.

dovezao je tetu Maricu do Stubla. Na stolici sa jastukom donijeli su je do kuće.

Moj otac do kraja svog života bio je neizmjerno zahvalan dobrom Joki Luketi. Očeve riječi zahvalnosti ostale su mi u srcu. Toliko puta sam vidjela oca kako moli na Jokinom grobu.

Kad uređujem svoju obiteljsku grob-nicu, uvijek očistim i Jokinu ako je vjetar nešto pobacao. Grobnica je jedna do druge. Iako Jokinu grobnicu besprijekorno ure-đuje njegova nećakinja Ljiljana Nedoklan.

Joko dobri! Iako te nisam upoznala hvala ti što si učinio mojoj žalosnoj obitelji koja ti je i danas zahvalna preko njenih potomaka.

Na Joku se mogu primjeniti Isusove riječi: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”(Mt. 25, 45)

Gospodin mu bio nagrada!

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Marija Seka Tomić

Još si živ?

Ovih dana razmišljala sam što bih napisala za naš župni list “Siverić”. Ima dosta tema koje me zaokupljaju, ali najviše one iz

ranog djetinjstva.

do 90-ih godina prišlog stoljeća, osim u obitelji, nije se smjelo govoriti o straš-

nim zločinima partizana i komunista kroz drugi svjetski rat, a posebno o zločinima iza rata. Pisalo se, govorilo na skupovima, učilo djecu u školi o partizanima kao “oslobo-diteljima potlačenih naroda”. Sva njihova zlodjela pripisivala su se poraženoj vojsci.

Tek 90-ih godina prošlog stoljeća poče-le su se iskapati brojne jame po Hrvatskoj gdje su partizani i komunisti bacali nevine ljude, žene i djecu, čak i ranjenike iz bolnica – jama Jazovka.

Mnogo je takvih jama od Maribora do Skopja. Imamo i mi naših lokalnih jama; Moseć, Mratovo...

Siverćanima su najbolje poznate jame u Erveniku o kojima se nažalost malo zna. Moj otac je pričao kako su kamionima vozili ljude iz Siverića i okolnih mjesta u Ervenik. Pričao je kako su jednog dobrog mladića iz Siverića ukrcali u kamion, a neko ga je od mještana Siverića upitao gdje ide. Od-govorio je u trinaesti podzemni bataljon. Nije znao jadnik što to znači. Tako su mu “osloboditelji” rekli.

brat toga mladića kazivao mi je da je znao zateći oca kako plače. Kad bi ga upitao zašto plače, otac bi mu odgovorio da mu je nešto utrunilo u oko. Nije smio javno plakati.

99

»SIVERIĆ« bR. 27 IZ NaŠE ŠKRINJE

Mnogim siverskim majkama ubijeni su svi sinovi – nekima od njih po tri si-na. Mnoge obitelji ostale su bez muškog nasljednika.

Te izvanredne “kamionske linije” za Ervenik uveli su komunisti krajem 1944. pa nekako do kraja 1945. godine.

Moj otac radio je kog Rudnika mrkog ugljena Siverić. Odlazeći na posao susreo ga jedan “osloboditelj” iz Siverića, zausta-vio ga i upitao: “Još si živ?” Otac je ostao začuđen njegovim pitanjem. Na očev upit zašto ga to pita “osloboditelj” je odgovorio: “Pa mislim na loše prehrambene prilike.” Očito mu je bilo žao što ga se nije ranije sjetio te ga uputio po hranu u Ervenik u trinaesti podzemni bataljon.

To isto polupismeno bahato stvorenje visoko pozicionirani funkcioner Rudnika mrkog ugljena Siverić 60-ih godina prošlog stoljeća kaznio je novčano moga oca “jer je i do sada bio aljkav na poslu”. Tako je pisalo u rješenju. Nije imao ni srama ni stida što sam ja već u to vrijeme radila u Socijalnom u drnišu, gdje je dolazio ako bi mu bilo što trebalo za radnike Rudnika mrkog uglja Siverić. To je bilo godinu dana prije odlaska moga oca u mirovinu.

Moj otac je bio odgovoran na poslu. Radio je na glavnom ventilatoru 25 godina, odakle je rudarima u rudnik dovodio čisti zrak. Rudari su bili silno zadovoljni sa mojim ocem. Poštivali su ga i cijenili njegovu od-govornost i stručnost na poslu. bio je silno žalostan zbog tog ponižavajućeg rješenja. Ljubomorno ga je čuvao u kućnoj arhivi. Toliko puta bi znao reći, gotovo do smrti: “Ja aljkav! Ja aljkav!” boljelo ga je.

Meni je žao što nemam tog vrijednog pismenog dokumenta koji je izgorio kad su mi četnici zapalili kuću.

To isto stvorenje početkom 1972. godine neposredno iza 21. sjednice CK SKJ kad su smijenjeni Savka i Tripalo, u

drnišu jedne srijede, kad je bilo najviše svijeta, meni iz čista mira kad sam pokraj njega prolazila reče: “Šta se ono tvoj brat bavi politikom u Zagrebu?” Stanko je tada studirao. Normalno je, kao i svi studenti da je i on kao i svi studenti odlazio na skupove studenata. Otkud njemu ti podaci? Silno ga je zanimala moja obitelj.

I kad smo očekivali da će se javno govoriti, osuditi taj zloglasni komunistički režim, opet dođe do zataškavanja i nažalost od nekih rukovodećih političara Republike Hrvatske do veličanja partizana. Kao da nemaju niti malo odgovornosti prema proš-losti. U bivšim komunističkim osudili su se i procesuirali zločini komunizma. U nekim postkomunističkim zemljama ne može biti rukovoditelj, ako je bio u bivšem ko-munističkom sistemu politički angažiran.

Možda je dobro, što neki roditelji čija su djeca bačena u jame nisi živi jer bi po-našanjem nekih naših političara u mislima još jedanput proživljavali bacanje svojih sinova u jame.

100

Fra Stjepan Matić

Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi

Pavlovo treće misijsko putovanje 53. – 58.

zatišje pred buru

Suvišno je uopće govoriti o Pavlovoj glavobolji što mu je zadaše zbivanja,

nemiri i bune u mladim i poletnim azijskim crkvama. O tome svjedoče dvije Pavlove poslanice Korinćanima i jedna Galaćani-ma, napisane u Efezu. Tamo su stigli ljudi iz Jeruzalema koji siju svakojake laži protiv Pavla.

Kažu da glad oštri vid. Ljudi progledaju kad on zaprijeti: Mnoštvo kao da se probu-dilo. Prolomio se strahovito glasan urlik: „Velika je dijana Efeška!“ a onda: „Pavla pred narodni sud! Pavla pred lavove!“ Sa-stavila se povorka koja je za sobom povukla sve hodočasnike, dangube i vucibatine koji nikada nemaju vremena za posao, ali ga zato uvijek imaju za ovakve prizore. Povukli su za sobom i neke židove koje nisu razliko-vali od kršćana. aleksandar, veliki Pavlov neprijatelj, istupio je da uvjeri masu kako Pavao ne pripada njima nego je izdajica i odmetnik. ali masa ga je prepoznala i urlala: „židov! židov!“ I da nije stupio na pozornicu gradski načelnik vjerojatno bi Pavao zlo završio.

Ovaj čovjek, poznavatelj ljudske duše i čovjek reda, a ne zavodnik, najprije je pustio mnoštvo da urla. On znade iz arene da zvijer

treba najprije pustiti da se umori, a onda joj zadati udarac. To vrijedi i za razjarenu masu. dva sata ih je netremice gledao. a kad se buka počela stišavati, dao je znak rukom. Pravi potez, u pravom trenutku, učinio ih je nijemima, a onda je prozborio: „Nećemo razgovarati o vjeri. Ugled arte-mide je neokrnjen. Nitko nije pogrdio našu božicu! ali ovo što činite kalja čast, ugled i povlastice grada.“

Masa bučno skupljena, u tišini se razišla.

Onako, iskreno govoreći, Pavao je zaista kao prevratnik. Najprije je napao Mojsijev zakon i tako lišio Hram njegovih vječnih povlastica. Sad je položio sjekiru na artemidino svetište, udario je na korijen poganstva. Nije se nikako mogla zaustaviti bujica istine i pravde, dobrote i ljubavi. Efez je postao veliki kršćanski grad. U tom gradu pisao je sveti Ivan svoje Evanđelje: „a to je pobjeda koja pobjeđuje svijet, vjera naša!“ Tamo je njegov grob. Među zidinama ovoga grada održano je devet crkvenih sabora. Godine 431. protiv Nestorija, Sabor je ovdje u Efezu proglasio štovanje blažene djevice kao Majke božje... Godine 1403. postao je Efez plijenom Mongola. danas tamo živi šačica kršćana.

vjeRski podlisTak

101

»SIVERIĆ« bR. 27 VJERSKI POdLISTaK

Kako je tamo Krist Gospodin sve iz-gubio? Moramo biti načistu da se najveći neprijatelji kršćanstva rađaju u njegovim vlastitim redovima. Na Istoku je vjera postala stvar državne politike. a samo iskrena vjera srca smije računati na Isusova obećanja.

Zima 57. – 58. Pavao u Korintu učvr-šćuje narod božji u kršćanskoj vjeri.

U Korintu se Pavao zadržao punih osamnaest mjeseci. Za cijelo to vrijeme nije Korint napustio ni trenutak. Tu, u neobično pokvarenom gradu, trebalo je Crkvu dobro osoviti na vlastite i čvrste noge. Kad se već donekle držala na vlastitim nogama, pusta Grčka više nije zanimala Pavla. Osim ate-ne i Korinta u njoj više nije bilo velegrada. Zato je svoj oštroumni pogled usmjerio prema Efezu, jednom od najvećih središta starog svijeta, o čemu smo izvještavali u dva pretprošla broja našega lista (Siverić, br. 24. i 25.)

oproštaj od efeških starješina

Prije no što je Pavao doputovao u grad Milet, silno se bio približio glavnoj

prijestolnici Male azije Efezu gdje je tri go-dine neumorno radio te ga je s mora mogao vidjeti kao na dlanu. Čovjek se pita: Zašto nije skrenuo u Efez? Nije mu dopustila lađa, koja je dulje vremena stajala kod Mileta da bi se obavio istovar i utovar. a Pavao dobro promišljeno nije htio da drugom lađom skoči do Efeza jer je bio uvjeren u to da bi ga kršćani radosna srca zadržali u svojoj sredini pa ne bi na vrijeme stigao proslaviti duhove u Jeruzalemu. a možda bi se i pogani bili ponovno pobunili kad bi ga spazili u Efezu.

Velika svetačka superzvijezda sv. Pa-vao velikan sveopće Crkve božje i lučonoša božanske istine svoj dalekovidni pogled usmjerio je i prema Jeruzalemu.

Prošla je zima. dana 5. ožujka Rim je velikom svečanošću otvorio „početak plovidbe“. U starom svijetu zimi i noću redovito se nije putovalo. Pavao se već izdaleka spremao na put u Jeruzalem. Za-nimljivo on se nije mogao oteti čaru grada koji „ubija proroke i kamenuje one koji su mu poslani...“.

No Pavlove misli još plivaju nad kr-šćanima u Efezu. On se uvelike zanimao kako žive kršćani i pošalje glas biskupima i svećenicima da ih čeka u Miletu. . Od Mileta i Efeza ima gotovo šezdeset kilometara. dok je glasnik stigao u Efez, a crkveni se starješine sabrali i navrijeme prispjeli u Milet trebalo je najmanje tri dana. Kopnom i morem pohrliše biskupi i svećenici iz krajeva efeških da zdušno pozdrave svog duhovnoga oca, a njima se priključiše i crkveni glavari iz okolice velegrada Efeza.

a ti glavari, moramo dobro naglasiti, bili su prava udarna snaga i veliki pomagači u Mladoj Crkvi koja se danomice jačala, množila i rasla utjehom duha Svetoga. Svi su mu ovi podnijeli iscrpan izvještaj o stadu na Njivi božjoj i iznalazili su načina kako još bolje učvrstiti Mladu Crkvu na započetom

102

VJERSKI POdLISTaK »SIVERIĆ« bR. 27

putu, koji je sami Krist Gospodin. a kada je došao čas rastanka očinski ih opomene Pavao u poduljem govoru da savjesno vrše svoje dužnosti i upozori ih na pogibli koje će Crkvi opasno zaprijetiti. Taj je govor jedan od najljepših u svetomu pismu. ovdje ga donosimo potpuno u cijelosti.

„Vi znadete“, govoraše im Pavao, „kakav sam bio među vama cijelo vrijeme počevši od prvoga dana, kad dođoh u aziju; kako sam bogu služio u svoj poniznosti i u suzama i u pogiblima koje me snađoše za zasjeda židovskih; kako nisam propustio ništa kazati što bi vam moglo koristiti i ka-ko sam vas naučavao i javno i po kućama pripovjedajući židovima i poganima da se pokaju pred bogom i vjeruju u Gospodina našega Isusa Krista. I ovo sad me nešto sili da pođem u Jeruzalem. a ne znam što će mi se u njemu dogoditi, osim što mi duh Sveti kazuje po svim gradovima da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje.

ali se svega toga ne bojim niti marim za svoj život, nego da izvršim dužnost svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa da propovijedam evanđelje milosti božje. I sad evo znam da nećete više vidjeti lica moga, vi, koje sam na putovanjima pohodio i propovijedao vam kraljevstvo božje. Zato Vam svjedočim u današnji dan da sam čist od propasti sviju, jer nisam propustio ništa, već sam javljao sve, što god od vas hoće.“

„Pazite na sebe i na sve stado, nad kojim vas duh Sveti postavi biskupima da upravljate crkvom božjom, koju stječe krv-lju svojom. Ja znadem da će poslije moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci, koji neće štedjeti stado. I između vas samih ustat će koji će krivo naučiti da povuku učenike sobom. bdijte, dakle, i ne zabora-vite da tri godine dan i noć nisam prestao sa suzama opominjati vas. I sad vas, braćo, preporučam bogu i milosti njegovoj, koji vam može dati da napredujete i stečete

slavu nebesku sa svim svetima. Zlata ili srebra ili odijela nisam tražio ni od koga, kako sami znate, jer što je trebalo meni i onima, koji su sa mnom zaradiše ove ruke moje. U svemu vam pokazah, kako treba radom pomoći bijednima i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer je on rekao: Mnogo je blaženije davati nego uzimati.“ (dJELa aPOSTOLSKa 20, 18 – 38)

Ove iskrene riječi ostavile su silan dojam na Pavlove slušatelje. Kad je završio govor Pavao je kleknuo da se pomoli bogu za njih. I oni popadaše na koljena. Za traja-nja molitve začulo se jecanje i mnogi su bili sa suzama u očima. ali kad je Pavao ustao, začu se silan plač i svi se zgrnuše oko Pavla da ga zagrle i staviše svoju glavu na njegova ramena kako to i danas čine na bliskom istoku. Najviše ih je zaboljelo kada je Pavao rekao da ga više neće vidjeti.

Na sreću se ta Pavlova slutnja nije obi-stinila. Kad se lađa imala otisnuti, Pavao se upravo morao istrgnuti iz njihova zagrljaja.

Plačući gledahu kršćani još dugo za Pavlovom lađom dok im se nije izgubila iz vidika na širokim morskim pučinama...

O kako nam sv. Pavao apostol Isusa Krista svima može biti uzoran! Imajmo na umu način njegova vladanja u datim prilikama i okolnostima. I ispitajmo sami sebe: imam li ja osjetljivosti za drugoga, da ne budemo na teret drugima...

a Pavao plovi uzburkanim morem i smišlja kako, s pomoću božjom, sve pri-vesti Kristu, koji je jedini Put, Istina i život.

I tako Pavao „zelenom magistralom“ putuje: Filipi, Troada, Milet, Rodos, Cezareja Primorska koja je nešto preko 100 (sto) kilometara udaljena od Jeruzalema gdje je u predvečerje blagdana duhova stigao veliki glasnik, nenadmašni veliki Pavao, apostol naroda (pogana).

103


Čitluk – Jasensko:

Proslava svećeničkih obljetnica

čitluk, selo sjeverno od Sinja. U rimsko doba Colonia Claudia Aequum na

važnom putu od Salone prema unutrašnjo-sti. Grad je pravokutna oblika (420 x 270) s utvrđenim uličnim rasterom, položajem gradskog trga s kapitolijem, kupalištem i drugim građevinskim objektima kul-tne i stambene namjene. bio je opasan zidinama, a otkopani dio foruma, ostaci stupova i ukrašeni dijelovi zgrada govore o monumentalnim i raskošnim građevinama.

Pronađena glava Herakla (sada u franje-vačkom samostanu u Sinju) jedan je od najljepših primjeraka rimske skulpture u dalmaciji.

Eto tu, u samoj blizini grada Aequuma, što ga je oko 50. godine poslije Krista, na današnjem Čitluku, osnovao rimski car Klaudije za islužene ratne veterane, na obližnjoj maloj uzvisini stoji nova crkva sv. Frane iza dva susjedna mjesta Čitluk i Jasensko gdje je održana proslava sveće-ničkih obljetnica: 20.07.2014.

proslava svećeničkih obljetnica

U nedjelju, 20. srpnja 2014., u crkvi Sv. Frane na Čitluku i Jasenskom, zlatni jubilej svećeništva proslavili su fra Šimun Čugura i fra Josip Čugura, a srebreni jubilej fra Fra-no Čugura, fra Ivan Čugura i fra anđelko domazet. Slavlje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman.

Slavlje je započelo procesijom u kojoj su sudjelovali ministranti, djevojke u narodnim nošnjama, svećenici i slav-ljenici. Na početku euharistijskog slavlja .o Provincijal je pozdravio slavljenike i naglasio kako je ovo slavlje zahvala i mo-litva. U ovom slavlju zahvaljujemo bogu za svećenike koji slave zlatni i srebreni jubilej. Isto tako danas molimo boga da

Fra Stjepan Matić

104


nam udijeli nova duhovna zvanja koja će slijediti njihov primjer.

U propovijedi je provincijal fra Joško Kodžoman naglasio važnost svećeničkog poziva u životu čovjeka i društva jer bez svećenika slika društva bi bila mnogo dru-gačija. Osvrćući se na slavljenike istakao je kako danas s ponosom slavimo ove jubileje jer oni pokazuju kako je lijepo biti svećenik o čemu svjedoče današnji slav-ljenici. Zahvalio je roditeljima slavljenika jer su ih kršćanski odgajali i poduprli na njihovu putu da postanu svećenici. Svaki od današnjih slavljenika je poseban i svaki od njih je veliko bogatstvo iako svjesni svojih slabosti. O. Provincijal je također nadodao kako mu je žao što je zadnje slavlje mlade mise u ovom mjestu bilo prije 18 godina i stoga je uputio poziv da svi mole za nova du-hovna zvanja i stvaranje pozitivnog ozračja usprkos utjecaju medija. Na kraju propo-vijedi o. Provincijal je slavljenicima izrazio

zahvalu za svako učinjeno dobro i zaželio im još mnogo rada na njivi Gospodnjoj.

Na završetku slavlja zbor je otpjevao himne Gospi Sinjskoj i domovini, a zatim je fra Šimun Čugura zahvalio svima u ime slavljenika. Zahvalio je bogu i brojnima za sve dobro koje su primili.

Sinjski gvardijan fra Petar Klapež podijelio je prigodne darove slavljenicima.

Fra Eugen Poljak, župni vikar Čitluka i Jasenskoga, također je uputio čestitku slavljenicima i zahvalio pojedinačno sudi-onicima slavlja: o. Provincijalu, ministran-tima, djevojkama u narodnim nošnjama, onima koji su sudjelovali u uređenju crkve kao i onima koji su pripremali šatore i hra-nu. Posebnoo je zahvalio članovima zbora kojim je dirigirala s. Tea Vrdoljak, a za or-guljama Josip Grčić. Nakon euharistijskog slavlja bio je priređen prigodni ručak za sve sudionike.

Bila je to veličajna zahvala Bogu za veličanstvena djela njegova

105


Fra Milan Ujević i njegovo doba

Eh, Milane! “Onaj koji ljubi cvijeće, ne mora mirisati kao ruža”- tako glasi japanska poslovica... fra Milane, zna se da iz dana u dan nastojiš biti dobar čovjek i svećenik... je li lako biti dobar? - Nije, mogu ti odmah odgovoriti: ima puno stvari što me živciraju, npr. što me najviše žulja i peče, to je nepravda u svijetu, gdje najviše ispašta ljudska sirotinja. Čuvam se i u tome sam vrlo oprezan da ne bi koga “ubio jezikom”. Čuj kako glasi jedna grčka izreka: Riječi često sijeku jače od mača” - pa zar nije tako? Kada te netko “ujede” jezikom, nije lako! - I obrnuto, naravno!

slike iz života

106


Fra Milan (kao mladomisnik) dijeli blagoslov Božji okupljenom mnoštvu

Fra Milan prima roditeljski blagoslov

107


Fra Milan i njegova viseća palaća jutarnjeg rumenila - palača proljeća u Kadinoj Glavici! Doima se (recimo) kao pogled s tvrđave MASADA na MRTVO MORE...

Fra Milan zagledan u svoje velebno zdanje...Fra Nikola Bilić, fra Ćiro Ujević i fra Julijan Ramljak

108


Franjevački mladomisnici u Makarskoj 1964. godine

Cijenjeni šibenski biskup Srećko Baturina u župi sv. Josipa Radnika u Kadinoj Glavici

109


Franjevci: M. Ujević, Š. Čugura, J. Matić, S. Vekić, F. Samodol, J. Čugura, J. Zrnčić, M. Jurišić, S. Čovo, P. Pletikosa

110


Peti s lijeva, fra Berislav Nikić, jedini živući od starijih

Mate Meštrović, sin kipara Ivana, i fra Milan

Fra Milan između BURNUMA i KRIŽA: Komu ću se uteć’ bijedan? Kad će drhtat i pravedan! Sjeti se, o spase mio!...

111


112


Marija Grcić, rođ.Topić

Plan Gospodnji

Hvaljen Isus i Marija! Plan i poslanje od boga je zvijezda vo-

dilja koja nas prati i usmjeruje. “Ne boj se crviću Jakovljev”, govori Gospodin. “Moji ljubljeni, moji izabrani, moja djeca.”

Gospodine, evo nas pred Tobom u domu ljubavi i mira. Zahvaljujući za sve vrijeme poniznosti, strpljenja i pripremajući se za ovaj svečani dan vjere, nade i ljubavi. U vremenu duhovnih razmišljanja i molitve, crpeći snagu duha Svetoga da bi bili jači i sposobniji pristupiti trajnom zavjetu Treće-ga reda. Hvala naš dobri Isuse što nas jačaš

i upravljaš nama. Osjećajući Tvoju brigu nikad nismo posumnjali u neuspjeh unatoč nevoljama, bolestima i raznim preprekama. Mi smo sad i uvijek s Tobom Isuse, uz našeg voditelja župnika fra Petra Klarića i ostalu našu braću franjevce kao i časne sestre. želeći otvarati vidike naše župe, duhovnih zajednica te svih vjernika i ljudi dobre volje.

Gospopdine neka Tvoj plan i poslanje zaživi u nama, neka zvijezda vodilja zasja u svim ljudima dobre volje!

Mir i dobro!

Pred oltarom katedrale sv. Jakova u Šibeniku Zdravka Lilić sa sinovima Marijanom i Zvonimirom, te sa stricom Matom. Šibenik, kolovoz 2013.

Nakon šetnje prelijepim Šibenikom sjedoše da se osvježe pored katedrale, Marijan i Zvonimir Lilić, sa mamom Zdravkom i njenim stricem Matom. Šibenik, kolovoz 2013.

113


Marija Grcić, rođ.Topić

Poruke svetog Franje

Franjo ništa ne traži za sebe. Zato nema suparnika. Zahtijeva bezgranično što-

vanje boga i dostojanstvo svake ljudske osobe. Tu je izvor osjećanja za braću. Franjo djeluje u šutnji. Potom je uzvikivao. Manje mudrovanja više nastojanja. Tu je

izvor za bratstvo među ljudima. Posjedo-vao je više vjere bez planova. Zahtijevao je bezgraničnu nadu u boga. Poručuje braći i čitavom svijetu da nam je glavna briga osvojiti duh Gospodnji. Moliti se uvijek čista srca.

Trag u pijesku

Marija Lojić

da su ljudi po naravi sumnjičavi Isus je to vrlo dobro znao. Zato odluči da će

čovjeka koji mu je prilazio staviti na kušnju.

“Isuse, hoćeš li uvijek biti sa mnom?” “Hoću, uvijek ću biti s tobom.”

I ne znajući kako, nađe se u pustinji. Podiže se strašna pješčana oluja, izmijeni krajobraz – sve postade drugačije. Umjesto prema rubu pustinje, zalazio je sve dublje u nju.

“Isuse, jesi li sa mnom?” upita upla-šeno. “Tu sam, ne boj se!” Čovjek odahne, no svejedno se obazre i vidje dva ljudska traga u pijesku.

Utišala se oluja, upeklo sunce. Čo-vjek ne pita Isusa da li je sa njim. Opet se

okrene i ugleda dva traga u pijesku. do-bro je, nisam sam, moji Isus je sa mnom, pomisli u sebi.

žestina sunca baca ga na koljena. Na oči mu se spušta veo magle. Iscrpljen i zadnjim atomom snage okrene se i ugleda samo jedan trag na pijesku, ali dublji.

“Isuse, Isuse”, prošapće panično, “obećao si mi da ćeš uvijek biti sa mnom, zašto si me ostavio?”

“Nisi sam, s tobom sam, nisam te ostavio.”

“Kako nisi, vidim samo jedan trag.”

“To je moj trag, nosim tebe, prijatelju moj!”

114


Marija Lojić

Vrlo važan gost

Mnoštvo svijeta okupljalo se oko Isusa pozorno slušajući svaku njegovu

riječ. Među njima bila je i starica koja je imala žarku želju da ju posjeti u njenom skromnom domu.

Stoga skupi hrabrost, pristupi Isusu i reče mu: “Isuse moj, samo jednu želju imam da mi dođeš i da budeš moj gost. Hoćeš li doći?” “Hoću, doći ću ti sutra, a sada pođi u miru.”

Ode žena sva radosna. Svoju izbicu očistila do savršenstva. Sve zablistalo.

Ujutro se digne zorom i sva puna išče-kivanja čeka Isusa. U sebi moli da joj taj dan nitko ne dođe kako bi mogla neometano razgovarati s Njim.

Samo što pomisli na to, kad evo joj sestre na vrata. Kud baš sad našla vreme-na za priču, a danima je nije bilo. a njoj gori pod nogama. Pazeći da je ne uvrijedi obzirno joj objasni kako nažalost nema za nju vremena jer očekuje vrlo važnog gosta. Sutra neka dođe kad hoće i koliko hoće.

Sestra, razumna žena, okrene se na peti i ode pognutih ramena.

Nije prošlo dugo, dolazi joj susjed. Sa-mo si mi ti još trebao da me daviš sa svojom kostoboljom i problemima pomisli u sebi. I njega otpravi govoreći mu da dođe sutra jer čeka vrlo važnog gosta. I starac ode teškim korakom vidno razočaran.

bliži se podne, a Isusa još nema. Po tre-ći put otvoriše se vrata, a na njima nasmijani dražesni dječačić. I njega otpravi obećavši mu da će se baka sutra poigrati s njim i još će ga počastiti. danas nikako ne može jer će joj doći vrlo važan gost. Poslušno i on ode dok mu sjena tuge prekrila lišce, a i izdajničke suze zacakliše u očima ozbiljno prijeteći da će kao bujica poteći.

Vrijeme prolazi, spustila se noć, a Isusa nema.

Ujutro požuri k Isusu pa mu reče: “Isu-se moj, jučer sam te čekala, a ti nisi došao.” “Jesam, bio sam kod tebe tri puta i svaki put si me otpravila govoreći da dođem sutra jer ti čekaš vrlo važnog gosta.

I ne mogu, a da se ne zapitam: Koliko li smo puta otpremili Isusa? Koliko li smo puta skrenuli pogled? Koliko li smo puta uskratili pomoć misleći na svoju vlastitu udobnost? Jer što se nas tiču tuđi problemi ionako imamo i svojih na pretek.

Jesmo li postali egoisti ili smo na dobrom putu da to postanemo? ali bogu hvala, ima još dobrih ljudi zlatnog srca osjetljivih na tuđe nevolje i stradanja.

I da svaki od nas pruži barem jednom nevoljniku pomoćnicu ruku, ublažili bismo njihove patnje i život bi bio mnogo ljepši!!!

115


putovima pape ivana pavla ii.

Hodočašće u Poljsku od 5. do 11. listopada 2014.

U organizaciji Šibenske biskupije oko 350 vjernika, a od toga petnaestak

iz župa drniš, Siverić i Kadine Glavice, predvođeni šibenskim biskupom antom Ivasom, hodočastilo je u južnu Poljsku, u sveta mjesta od 5. do 11. listopada 2014. Sa svojim hodočasnicima iz drniša krenuo je i drniški župnik fra Petar Klarić. Siverićki župnik fra Stjepan Matić dao je fascikl drniškom župniku s podosta materijala o duhovnom i nacionalnom te svekolikom životu Poljaka. Ove je materijale koristio kada je hodočastio u Poljsku. dio materijala dobro mi je došao na ovom hodočašću, na čemu zahvaljujem fra Stjepanu.

Uvečer oko 22 sata, petoga listopada, krenuli smo s pet autobusa iz Šibenika . U Poljsku smo išli preko Slovenije, austri-je i Češke. Kad smo došli do slovenske granice bilo je potrebno pokazati osobne iskaznice, a kasnije nitko do Poljske nije tražio dokumente, niti je bilo „klasičnih“ graničnih prijelaza. dao sam komentar u našem autobusu na granici sa Slovenijom, a potaknut činjenicom da moramo dati na uvid osobne iskaznice, kako se dobiva dojam kao da Hrvatska „nije punopravna članica„ europske unije.

U autobusu smo molili, malo zadrije-mali kroz Sloveniju, na pojedinim benzin-skim postajama osvježili se, a kad je sva-nulo ponovno smo molili krunicu i pjevali

duhovne pjesme, razgledali ljepote austri-je, Češke i Poljske. Na autocesti prema Częstochowi bila je veća gužva svih vrsta automobila, a posebice kamiona i cisterni. U oko su mi zapele dvije registarske oznake na kamionu i cisterni: jedna ukrajinska, a druga ruska. Kamioni voze autocestom jedan za drugim, a misao mi leti u Ukraji-nu, na Krim, u Rusiju i na tamošnja ratna zbivanja i stradanja, pa se u sebi zdušno pomolih bogu i Gospi Jasnogorskoj da što prije završi taj rat i zavlada mir.

Kad smo oko 17,30 sati 6. listopada ulazili u Częstochowu i u brdu vidjeli veli-čanstveni zvonik i svetište Gospe Jasno-gorske, uzbuđenje je postajalo sve veće i veće. Škljocali su i fotoaparati želeći što vjernije zabilježiti ovaj povijesni trenutak. Generalni vikar šibenske biskupije, mons. Marinko Mlakić, koji je vođa puta u ovom autobusu, vrlo je lijepo kazao o ovom gradu i Gospinom svetištu, kao što je lijepo vodio i informirao za vrijeme vožnje.

Kad smo došli u Gospino svetište, generalni vikar Mlakić predslavio je misu u velikoj crkvi sa svećenicima i hodočasni-cima. Ozarena lica i radost hodočasnika bila je rječita. Poslije mise smjestili smo se u hodočasnički dom, a drugi u hotel. Svi smo s nestrpljenjem čekali 21 sat, kad se u zavjetnoj Gospinoj kapeli, gdje se čuva ori-ginalna slika Gospe Jasnogorske, spušta

fra Petar Klarić

116


„Rajska djevo kraljice Hrvata.“ Ovaj brat laik sve čini sa smiješkom i radosno. Kad je čuo da smo došli iz Hrvatske, bio je sav sretan, kao i svi ostali koji su bili vrlo uljudni i susretljivi.

Treći brat laik u sakristiji piše misne in-tencije, a u međuvremenu u šutnji meditira.

Mnogi hodočasnici dolaze u sakristiju i traže blagoslovljenu vodu. Sakristiju i svetište održavaju časne sestre, a civili laici - suradnici u uniformi plave Gospine boje drže red u svetištu, dok mnogi hodočasnici u Gospinoj kapeli vješaju svoje krunice, šta-ke i druge predmete u znak zahvale Gospi za primljena dobročinstva.

Jedne je večeri jedna mlada obitelj doš-la s paraliziranim djetetom ispred Gospine čudotvorne slike i molila za njegovo ozdrav-ljenje. I ja sam se u sebi pomolio bogu, po zagovoru Gospe, za ovo dijete, a vjerujem da su i ostali priključili molitvi. Pri izlazu prema sakristiji pristupila mi je njegova majka dajući mi znak da ga blagoslovim, što sam i učinio.

Kad se spušta srebrni zastor ispred Gospine slike, svečano sviraju orgulje i fan-fare. Osjećaj je veličanstven. Trnci idu kroz tijelo, a kosa se od radosti diže. Čovjek ima predivan osjećaj, kao da ga Gospa rukom miluje po glavi. Ushit, ponos i radost su neopisivi. Veliko mnoštvo hodočasnika u tišini i molitvi gleda taj prizor. Poslije molitve i pobožnosti Gospi svi hodočasnici u tišini idu na odmor, puni duhovne radosti i za-hvale bogu i Gospi za sve lijepo doživljeno.

Ujutro smo svi ustali u pet sati, a u pet i pol već počinje Jutarnja molitva ispred slike Gospe Jasnogorske i traje do šest sati, kad (7. listopada u 6 sati) naš biskup ante Ivas zajedno s nama svećenicima iz sakristije ulazi u zavjetnu kapelu. Točno u šest sati ponovno sviraju orgulje i čuju se fanfare, ponovno veličanstven osjećaj dok se diže srebrni zastor i dok se otkriva slika Gospe

Ispred glavnog ulaza u svetište Gospe Jasnogorske u Częstochowi visi hrvatska zastava između mnogobrojnih iz cijeloga svijeta.

srebrni zastor kojim se prekriva Gospina slika s djetetom Isusom. Prije spuštanja srebrnog zastora jedan pavlin moli molitve u čast Gospe i drži kratki nagovor, a zatim pročita s papirića zahvale hodočasnika Gospi što im je bog uslišio molitve po nje-zinom zagovoru. Svima nam se ova gesta svidjela. Naime, jedan brat laik dočekuje u sakristiji svećenike i vjernike. Na papiriće zapisuje njihova svjedočanstva o milostima koje bog daje po Gospinom zagovoru. Ta se svjedočanstva svaku večer čitaju ispred čudotvorne Gospine slike.

drugi brat laik je sakristan i isključivo brine o dočeku biskupa i svećenika. Poma-že im u pripremi liturgijskih slavlja i misa, te pobožnosti kod slike Gospe Jasnogorske i animira pjevanje marijanskih pjesama. Tražio je od nas da pjevamo više puta :

117


Jasnogorske. Ispred tog Gospina lika sla-vili smo svetu misu. Ovom veličanstvenom duhovnom prizoru nazočili su, osim nas, i drugi hodočasnici, ukupno negdje oko pet stotina. Tog jutra,poslije naše mise, desetak mađarskih svećenika slavilo je misu u sedam na oltaru ispred slike Gospe Jasnogorske.

Ovo je svetište u Jasnoj gori jedno od najznačajnijih u svijetu. U njega je 2004. hodočastilo preko 3,5 milijuna hodočasni-ka iz preko 66 država. Slika Gospe Jasno-gorske nalazi se u pavlinskom samostanu u bazilici Rođenja Marijina. Predaja kaže da ju je naslikao sv. Luka na dasci stola koji je sam Isus napravio u Nazaretu, a da ju je spasila sv. Helena i donijela u Carigrad u 4. st. Preko Ukrajine došla je do Poljske. U vrijeme ikonoklastičkog pokreta bila je skri-vena u šumama Poljske, a zatim donesena u Częstochowu. Poslije svih tih tragičnih događaja 1430. izgrađena je veličanstvena gotička katedrala, a u 17. i u 18. st. preure-đena je u baroknom stilu. Poljski kralj Jan

II. Kazimir okrunio je Gospu - Majku božju za caricu Poljske.

Mi, hodočasnici iz šibenske biskupije, tog smo 7. listopada u 10 sati, pod struč-nim vodstvom jednog pavlina, razgledali svetište i muzej u kojem smo vidjeli sliku bl. alojzija Stepinca. Inače, u ovom pavlin-skom samostanu živi 90 svećenika i preko 110 braće laika. Ovaj podatak čini se gotovo nevjerojatnim, ali je istinit. Svatko od njih ima svoja zaduženja i obveze u svetištu i po okolnim župama. Ovo svetište ima svoj ra-dio „Jasna gora“. Tu živi generalni prior koji je poglavar svim pavlinima u svijetu. Kada sam vidio ovo mnoštvo pavlina, misao mi je otišla na naš hrvatski narod i na krizu duhovnih zvanja kod nas. Promatram sta-riju, ali vrlo sretnu braću redovnike, a tako i mlađe. Pomislih: hvala ti bože za ovu braću svećenike i redovnike koji izrazom svoga lica i tijela pokazuju duhovnu smirenost, radost i sreću. Pavlini idu u bijeloj odori i s bijelom kapicom na glavi. Neki su hodoča-snici u šali dobacivali: “Evo pape Franje“.

Svaki dan ujutro u 6 sati svečano se diže i uvečer u 21 sat spušta srebrni zastor ispred čudotvorne slike Gospe Jasnogorske.

118


doista, neki od njih su izgledom i odorom toliko slični današnjem papi.

Zadivili smo se kada smo vidjeli koja se tu bogata duhovna i nacionalna baština čuva. Između ostalog, vodič nam je kazao kako je ispravno Majku božju zvati Gospa Jasnogorska, a ne Częstochowska. Kazao je još kako Poljaci nju nazivaju smeđa, a ne crna Gospa. Još je rekao kako je papa Ivan Pavao II više puta hodočastio u ovo svetište i da je u znak zahvalnosti Gospi što mu je spasila život darovao cingulum, pojas koji je nosio, a na kojem se vide tragovi njegove krvi kad je na njega na Trgu sv. Petra u Va-tikanu, 13. svibnja 1981., pucao ali agca. Taj se pojas danas nalazi na oltaru uz sliku Gospe Jasnogorske..

Lijepo je bilo vidjeti dvije tisuće mladih na duhovnoj obnovi u ovom svetištu; onu njihovu sabranost, tišinu i molitvu. Popodne je (7. listopada) biskup Ivas predvodio križni

put oko Gospina svetišta. Čitanja su čitali svećenici hodočasnici, a sedmu postaju čitao je drniški župnik Klarić. Poslije križnog puta fotografirali smo se s biskupom ispred velikoga brončanog kipa svetoga Ivana Pavla II. Valja još napomenuti da takvih kipova ima više u Poljskoj, a neke smo i vidjeli na ovom hodočašću.

Uvečer u 21 sat ponovno smo su-djelovali u pobožnosti prema Gospi pri svečanom spuštanju srebrnog zastora. doživljaji i prizor isti kao i prvi put. Ovom prigodom biskup Ivas je generalnom prioru uručio zlatnik koji je izrađen u prigodi 700. obljetnice šibenske biskupije. Obojica su uputila riječi zahvale i poticaja štovanja Gospe. Mnogi su se hodočasnici suznih očiju oprostili od Gospe, te su išli na konak.

Ujutro, 8. listopada, iz Częstochowe smo krenuli u grad Wieliczka u blizini Kra-kowa, gdje se nalazi jedan od najstarijih

Šibenski biskup Ante Ivas predvodi popodne (7. listopada 2014.) Put križa oko svetišta Gospe Jasnogorske. Na slici su s lijeva na desno: gosp. Neven Skroza, pastoralni suradnik u župi sv. Jakova u Šibeniku, don Krešo Mateša, katedralni župnik, biskup Ante Ivas, generalni vikar Marinko Mlakić; gosp. Marko Petrović, pastoralni suradnik iz Skradina, nosi križ, njegov župnik don Gabrijel Jagarinec i drniški župnik fra Petar Klarić koji ima „mistični“ doživljaj.

119


rudnika soli još, iz 13. st. Iz ovoga rudnika vadila se sol sve do 2007. godine. Pravi je podzemni grad izrađen od soli, pa je postao svjetska atrakcija. Na dubini od 200 metara nalazi se najveća podzemna crkva na svijetu u čast blažene Kinge.Prema poljskoj legendi, za otkriće rudni-ka u 13. st. zaslužna je kraljica Kinga, kći hrvatsko-ugarskog kralja bele IV. i žena

poljskog kralja boleslawa Skromnog. Kraljica je svoj zaručnički prsten bacila u mađarski rudnik soli, ali ga je rudar pro-našao u Wieliczki. U rudniku postoji kip kraljice Kinge i rudara izrađen od soli, a u pozi kako joj rudar vraća prsten. Kraljica Kinga postala je zaštitnica rudara. U rud-niku ima nekoliko manjih kapela, brojnih oltara, mnoge sklupture kao i veliko slano

Zajednička fotografija svih 350 hodočasnika ispred kipa sv. Ivana Pavla II poslije Puta križa u svetištu Gospe Jasnogorske.

Biskup Ante Ivas, vrhovna poglavarica franjevki od Bezgrješne iz Šibenika s. Zdravka Gverić sa svojim sestrama i ostalim hodočasnicima u rudniku soli u gradu Wieliczka u Poljskoj.

120


Skluptura od soli: rudar vraća prsten kraljici Kingi.

Hodočasnici iz Drniša, Siverića i Kadine Glavice ispred kipa sv. Ivana Pavla II. od soli u najvećoj crkvi na svijetu koja je, poslije vađenja soli, uređena u čast blažene Kinge u gradu Wieliczka.

jezero na dubini od 135 metara. Zanimljivo je da smo na kraju razgledavanja rudnika vidjeli sklupture rudara kako se spuštaju u rudnik niz konop i pjevaju marijansku pjesmu „Salve Regina“ - Zdravo Kraljice. Ništa čudno za Poljake koji je marijanski narod. Od 1978. rudnik je upisan na

UNESCO-ov popis spomenika svjetske baštine u Europi. Ima još mnogo toga za-nimljivoga u ovom rudniku. dok sam ga razgledao pali su mi napamet naši rudnici u Siveriću i Trbounju i pitam se: zašto i mi ne bismo mogli i naše rudnike osposobiti za turizam?

121


Iz rudnika soli išli smo u Krakow, nekad glavni grad Poljske (1038.-1596.). Važan je kulturni, gospodarski, komunikacijski i turističko-vjerski centar. Ima stanovnika kao i Zagreb. U starom djelu grada na brežuljku smješten je Wawel, kraljevski dvorac i katedrala gdje su se pokapali polj-ski kraljevi i velikani. budući je bilo ostalo malo vremena za razgledanje, vidjeli smo samo katedralu, s namjerom da ćemo se ponovno drugi dan vratiti.

Zatim smo išli na glavni trg Krakowa, u crkvu Velike Gospe u kojoj je biskup Ivas predslavio sv. misu sa svećenicima i hodočasnicima, a propovijedao je drniški župnik Klarić. Kada mu je generalni vikar Mlakić, još na putu u autobusu, kazao da propovijeda jedan dan, rekao mu je da bi imao želju 7. listopada, na svetkovinu Gos-pe od Ružarija, jer je ona zaštitnica župe drniš. budući je taj dan otac biskup Ivas slavio misu kod Gospe Jasnogorske, o. Klarić je propovijedao 8. listopada u crkvi Velike Gospe na glavnom trgu u Krakowu. Prije mise pater Robert reče u sakristiji o.

Klariću da je to crkva Velike Gospe. Kad je isti to čuo, bijaše mu veoma drago jer je on kršten upravo u župnoj crkvi Velike Gospe u Stankovcima, a tako se i župa zove. To mu je bio još jedan poticaj da radosno propo-vijeda o Gospi - Kraljici Hrvata, a posebice u Poljskoj na ovom hodočašću i to upravo u crkvi Velike Gospe i na dan hrvatske ne-ovisnosti. Je li to baš slučajno? Propovijed donosimo u ovom broju glasnika „Siverić“.

Poslije mise išli smo na konak u ho-dočasnički dom na Kalvariju koji drže franjevci, OFM. Odmah smo imali križni put u sklopu svetišta, koji je predvodio generalni vikar mons. Mlakić. Kod druge postaje predvodio sam dio čitanja, dok su ostale postaje molili drugi hodočasnici. Poslije večere išli smo na konak.

Zanimljivo je da a brdu Kalvarija ima jedna zavjetna kapelica u kojoj živi redovnik pustinjak, koji čini pokoru i čuva kapelu. Hranu mu donose hodočasnici. Nedavno je umro jedan redovnik pustinjak, pa ga je zamijenio drugi.

Drniški župnik i definitor fra Petar Klarić propovijeda u crkvi Velike Gospe u Krakowu. U prezbiteriju sjede s lijeva na desno: generalni vikar M. Mlakić i biskup A. Ivas.

122


Ujutro 9. listopada krenuli smo za Wa-dowice - rodno mjesto svetog pape Ivana Pavla II. Wadowice se spominju u 10 st., a pod današnjim imenom prvi put 1325. godine. danas imaju oko dvadeset tisuća stanovnika. Poznate su kao rodno mjesto svetoga pape Ivana Pavla II. Mnogobrojni hodočasnici i turisti dolaze u ovaj grad, a broj se povećava od kada je papa proglašen svetim.

U župnoj crkvi slavljena je misa koju je predslavio generalni vikar Mlakić s nama svećenicima, a propovijedao je don ante Pavlović, ravnatelj biskupijskog Caritasa i župnik Srime. Poslije mise fotografirali smo se za uspomenu uz krstionicu u kojoj se krstio sveti Ivan Pavao II.

Odmah uz ovu crkvu, s istočne stra-ne, nalazi se rodna kuća ovoga velikoga i svetoga pape. Kuća je pretvorena u njegov muzej, koji je 1984. prvi put otvoren za

javnost. Na prvom katu nalazi se stan u kojem je rođen Karol Jozef Wojtyla – sv. Ivan Pavao II. Od 9. rujna 2014. postavljena je multimedijalna izložba koja prikazuje cijeli života ovoga sveca. Srce muzeja je stan u kojem je odrastao papa, u kojem se nalaze orginalni predmeti: srebrna torba majke Emilije, brojna keramika, uspomena Prve pričesti, foto album… Izložba prikazuje razdoblje života u Krakowu do atentata i njegova brojna hodočašća. Tu je i kupola koja simbolizira Vatikan i replika svetih vrata iz 2000. godine koja je blagoslovio za ovaj muzej papa benedikt XVI.

Razgledavanje muzeja traje gotovo dva sata, a grupa može imati najviše tri-deset hodočasnika. Od nas 350, samo je nas tridesetak, od kojih nekoliko iz drniša i Siverića, imalo sreću dobiti karte i ući i vidjeti ovaj svečev muzej. U muzeju su izloženi mnogi predmeti, slike i sve ono što je vezano za njegov život i svetost. Već

Hodočasnici iz Drniša, Siverića, Kadine Glavice, župnik drniški o. P. Klarić i župnik Piramatovaca fra Eduard Sokol ispred kipa sv. Ivana Pavla II i crkve u kojoj je on kršten u Wadowicama u Poljskoj.

123


Rodna kuća sv. Ivana Pavla II koja je pretvorena u njegov muzej u blizini crkve u kojoj je kršten.

u osnovnoj školi bio je izvrstan u jezicima. Kao malo dijete ostao je bez majke, a ka-snije i bez oca. Zavjetovao se Gospi “Totus tus“- sav tvoj. I to je geslo stavio kasnije u papinski grb. Kad je poslije atentata 1981. žurno prevezen u bolnicu u Rimu, i dok su liječnici što prije škarama htjeli razrezati odjeću na prsima da bi zaustavili krvare-nje, u gotovo nesvjesnom stanju, papa je rukom uzeo ruku glavnog kirurga, koji je to kasnije svjedočio, i nije mu dao da ška-rama sječe krvavu odjeću. Kad je liječnik s pažnjom skinuo krvavu odjeću, vidio je da o vratu pape visi škapular Gospe Karmel-ske, kazala je s. bogumila baran, vodič u muzeju. Taj se škapular nalazi neoštećen u njegovoj rodnoj kući, u ovom muzeju. Osim toga, u njemu se nalazi sivo krvavo odijelo u kojem je papa ranjen, kao i novi suvremeni pištolj kojim je pucao ali agca. Samo su tri metka ispalila, jer je pištolj zaglavio i nisu ispaljeni ostali meci. Papa je bio uvjeren da je Gospa zaustavila metke u njegovom tijelu,kazala je s. bogumila. Kad je papa 13. svibnja 1982. hodočastio Gospi Fatimskoj u Fatimu, darovao je metak iz svoga tijela da

se ugradi u Gospinu krunu, u znak zahvale što mu je spasila život. Pištolj je postavljen na podu, pa se po njemu može hodati, a vidi se kroz prozirno staklo, a uz pištolj je i granitni četvrtasti kamen s Trga sv. Petra.

U jednoj prostoriji na katu u podu je stavljena zemlja iz svih zemalja u koje je pa-pa hodočastio. Za stoto jubilarno putovanje izabrao je Hrvatsku. Tako sam vidio tri kutije s natpisom njegova putovanja u Hrvatsku i zemlju iz Hrvatske, jer je papa tri puta poho-dio Hrvatsku (1994., 1998. i 2003.). Poviše zemlje je veliko prozirno staklo po kojem se može hodati, a po zidovima su slike iz zemalja koje je papa pohodio, tako i slike iz Hrvatske. S. bogumila baran, kojoj smo u šali kazali da je Hrvatica, jer barana ima kod nas, na što se ona nasmijala, ali i dodala da je ipak Poljakinja, na kratko nam je pustila sliku i ton pape kad je prvi put pohodio Hr-vatsku u rujnu 1994. i to detalj iz zagrebačke katedrale. U muzeju se nalazi bijeli sat koji je stao kucati kad je papa umro. Škvere su stale u 21,37 sati. Čuli smo i otkucaje srca ovoga sveca u njegovim posljednjim

124


trenutcima života. Prije nego je umro, tisuće hodočasnika i mladih molili su na Trgu sv. Petra kao i milijuni u cijelom svijetu, a on je čitao bibliju, tj. drugu poslanicu Korinćani-ma, 10 poglavlje. Kad je završio zadnje riječi toga poglavlja: “ a tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi! jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj koga Gospodin preporučuje“( 2 Kor,17-18 ), napi-sao je + amen! Tada je izdahnuo predavši svoju dušu Svevišnjem Gospodinu, jer ga je Gospodin našao da je prokušan. Ta se bi-blija nalazi otvorena s papinim rukopisom u ovom muzeju. Osim toga nalazi se otvorena replika evanđelistara, koji je vjetar listao, a s. bogumila reče kako duh Sveti puše kao vjetar, pa je i tada listao evanđelistar koji je bio na kapseli pape Ivana Pavla II za vrijeme sprovoda na Trgu sv. Petra. Tu su i rukopisi njegovih enciklika, dnevnika… Na jednom zidu vidi se preslika preko 3000 papirića, a originali su u Vatikanu, koje su hodočasnici iz cijeloga svijete pisali i ostavljali na papin grob. Još nam zvoni u

ušima usklik hodočasnika na Trgu sv. Pe-tra, za vrijeme sprovodne mise i oproštaja od voljenog pape: „Santo subito“- svetac odmah. Tu su slike i video zapisi s njegovih svjetskih susreta s mladima. U muzeju se nalazi digitalni foto album u kojem se vidi njegova slika s majkom kad je bio dijete. To je jedina sačuvana slika iz njegova ranog djetinjstva, a original se čuva u Vatikanu. Reče s. bogumila kako je papa mnogima ovu sliku pokazivao, a posebice obiteljima i majkama. U muzeju se još nalaze: kajaci, skije, njegova planinarska odjela i mnoge druge stvari koje je upotrebljavao kroz život, a koje su zanimljive za posjetitelje. Tko kod vidi ovaj muzej, doživi veliko emocionalno i duhovno iskustvo. Za posjetitelje ulaz u muzej je slobodan utorkom.

Na kraju posjeta ovom muzeju zapisao sam u knjigu dojmova: “Hvala sv. ivane pavle ii. za sve što si učinio za naš hrvatski narod. sretni smo što smo kao hodočasni-ci šibenske biskupije posjetili tvoju rodnu kuću i rodnu poljsku. molim te da i dalje

Fra Petar Klarić moli s hodočasnicima za ubijene u logoru Auschwitz.

125


Fra Petar Klarić ljubi moći sv. Ivana Pavla II. u katedrali sv. Stanislava i Vaclava u Wawelu (Krakow), koja se smatra poljskim nacionalnim svetištem, a u njoj su se pokapali poljski kraljevi, pokapaju se predsjednici i drugi ugledni Poljaci.

budeš moćni zagovornik za naš hrvatski narod. zagovaraj za mene i moje nakane„. Wadowice, 9.10.2014., fra petar klarić, drniš - Hrvatska.

Iz Wadovica smo krenuli za auschwitz gdje smo vidjeli u logoru dosta tragova zlo-čina koji su počinjeni u drugom svjetskom ratu nad nevinim ljudima. Između ostaloga, vidjeli smo bunker gladi u kojem je umro sv. Maksimilijan Kolbe. U toj sobi i danas se čuva svijeća s cvijećem, koju je darovao sv. Ivan Pavao II za posjeta ovom logoru. Na kraju razgledavanja pomolili smo se za ubijene.Iz auschwitza vratili smo se ponov-no na konak u Kalvariju.

Ujutro 10. listopada išli smo u Krakow. Ponovno smo se vratili u Wawel gdje smo razgledali muzej i katedralu detaljnije, što nismo uspjeli u prvom posjetu. Imali smo vremena i za osobnu molitvu. Oko sat i pol

vremena ostao sam moleći uz moći Ivana Pavla II u katedrali, koje sam od srca polju-bio. Potekle su mi i suze radosnice. I ostali su hodočasnici molili kod ovih moćiju. Na papiriću sam mu napisao zahvalu i upalio svijeću za moćni zagovor kod boga za udi-jeljene mi mnoge milosti.

Iz Wawela smo išli u centar grada u isusovačku crkvu sv. barbare, gdje je biskup Ivas slavio misu, a propovijedao je don Krešo Mateša, župnik župe sv. Jakova u Šibeniku. Na kraju mise biskup je zahva-lio pateru Robertu bartoszeku, Poljaku, iz Kongregacije duha Svetoga, koja od prije dvije godine drži u našoj biskupiji župe Mandalinu i Zablaće, koji je puno doprinio u organizaciji ovoga hodočašća, a zatim je uručio zlatnik njegovoj zajednici, koji je izdan o 700. obljetnici šibenske biskupije. Reče biskup Ivas kako mu je kazao pater

126


Robert da su po sobama mnogi pavlini plakali, kad su preko TV ekrana gledali i čuli pjesmu „Rajska djevo kraljice Hrvata“ , kuju smo pjevali ispred slike Gospe Jasno-gorske. bili su ganuti vjerom i pobožnošću nas Hrvata.Svi smo velikim pljeskom od srca zahvalili pateru Robertu za sve što je učinio u organizaciji našega hodočašća.

Poslije mise imali smo vremena za objed i za razgledavanje grada. U 17 sati iz centra Krakowa krenuli smo u obližnje svetište božanskog milosrđa. U ovom se svetištu nalazi posljednje počivalište sv. Faustine Kowalske, a u njegovoj blizini sagrađena je 2002. nova bazilika, a nalazi

se u distriktu Lagiewinki. dvojica papa posjetili su ovo svetište, kao i milijuni hodo-časnika iz cijeloga svijeta. U svetištu smo izmolili krunicu božanskog milosrđa koju je predvodio don ante Pavlović. Poljubili smo i moći sv. Faustine. Poslije molitve u tišini smo napustili ovo svetište, ispred kojeg je jedna časna sestra govorila nama hodočasnicima o njegovoj povijesti i o sve-tačkom liku sv. Faustine, sa željom da i mi nasljedujemo njezin svetački život. Iz ovoga svetišta radosno smo se uputili kući. U au-tobusu je bilo veselo. Pjevale su se duhovne i nacionalne pjesme. U Šibenik smo došli 11. listopada oko podne, a zatim svatko s osobnim automobilima svojoj kući. Svi smo bili doista sretni: biskup ante Ivas, mons. Marinko Mlakić, generalni vikar, don Roko Glasnović, biskupov tajnik, don Krešo Mate-ša, župnik katedrale i župe sv. Jakova, don Gabrijel Jagarinec, župnik Skradina, fra Eduard Sokol, župnik Piramatovaca, don ante Omazić, župnik Vrpolja šibenskog, don ante Pavlović, župnik Srime, don Tuna Jozić, župnik Jezera i drniški župnik Klarić, vrhovna poglavarica Franjevki od bezgrješ-ne iz Šibenika s. Zdravka Gverić sa svojim sestrama kao i svi hodočasnici, zbog svega lijepog i duhovno što smo doživjeli na ovom hodočašću. bogu hvala!

Nova bazilika Božanskog milosrđa u Lagiewinki sagrađena je u blizini samostana i svetišta Božanskog milosrđa.

Na glavnom ulazu u svetište Božanskog milosrđa, gdje je pokopana sv. Faustina Kowalska, u distriktu Lagiewinki u blizini Krakowa, visi hrvatska zastava između ostalih. Hodočasnici iz Drniša, Siverića i Kadine Glavice s ponosom su se fotografirali uz svoju zastavu na ulazu u svetište.

127


Propovijed drniškog župnika fra Petra Klarića u crkvi

Velike Gospe u Krakowu u Poljskoj 8. listopada 2014.

na dan hrvatske neovisnosti

I tebi,koja si također, Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta,

Kraljica svete krunice, povjeravamo danas same sebe,

zemlju ovu svu i narod sav hrvatski. Papa Ivan Pavao II, Zadar, 9. lipnja 2003.

braćo i sestre! Ove smo veličanstvene riječi čuli 9.

lipnja 2003. godine u Zadru na molitvenom skupu na Forumu, kad ih je izgovorio Sveti otac papa Ivan Pavao II. Mi smo jučer slavili Gospu od Krunice, a danas, kao što je rekao otac biskup na početku mise, slavimo dan hrvatske neovisnosti. Papa je tada bio svje-stan da, dolazeći u Hrvatsku, dolazi među hrvatski narod koji je vjeran bogu, koji je pobožan Gospi i njoj se moli. Papa zna da naš hrvatski narod moli krunicu, kao što ju je i on sam svakodnevno molio. bio je svjestan da će ove njegove riječi i izgovo-rene molitve imati dalekosežnu vrijednost u povijesti našega hrvatskog naroda. I ne samo to, nego je papa dijelio krunicu kad bi

primio bilo koga, ili se osobno rukovao bilo s kime. Uvijek je davao krunicu u ruke, čega sam osobno svjedok, jer je i meni osobno, odgojiteljima i ostalim bogoslovima da-rovao krunicu. bilo je to 24. rujna 1984. u Castel Gandolfu. Papa je bio svjestan, kao i mi, a što je jučer na svetoj misi naglasio i otac biskup, da je u bitci kod Lepanta bila presudna molitva krunice. I našu hrvatsku neovisnost mi dugujemo bogu i Gospi Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, Velikoj Gospi, u čijoj crkvi sada slavimo ovu misu, Majci našoj, Zaštitnici našoj, Zaštitnici hr-vatskog naroda, Kraljici Hrvata.

Čuli smo u današnjem evanđelju kako su došli apostoli i divili se Isusu kad je i kako molio, bilo sam ili zajedno s njima.

128


Međutim, apostoli su najprije molili u svojim kućama. Molili su u sinagogi, ali im to nije bilo dovoljno. Osjetili su potrebu da se još dublje i još jače sjedine u molitvi s bogom. Kazali su Isusu: Učitelju, molimo Te, nauči nas moliti! Mi jesmo molili kod kuće. Mi jesmo molili u sinagogi, ali to nam nije dostatno. Isus ih je naučio moliti, čuli smo, „Oče naš“. Ovoga trenutka i mi kažimo, kao i apostoli: Isuse,molimo Te,nauči nas moliti! I mi molimo s našim obiteljima. I mi molimo u našim „sinagogama“, u našim crkvama, ali je veliko pitanje kakva je ta naša molitva. Je li ona iz dubine srca i duše ili je površna?

Molitva ima svoje ciljeve:

Prvi je cilj kraljevstvo božje. Po molitvi idemo u kraljevstvo božje. da bi se naša molitva ostvarila, Isus nas je naučio kako treba moliti „Oče naš“ i druge molitve.

drugi cilj molitve je oproštenje. Čovjek koji ne oprašta neće mu biti uslišana moli-tva. U tom nam je uzor i sam Krist Gospodin, kad je kazao: „ Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ U oproštenju uzor može biti, a i jest, naš veliki prijatelj hrvatskog naroda, bijeli Hrvat, svetac Ivan Pavao II. Jer, on je oprostio čak i svome atentatoru ali agci, koji je na njega pucao 13. svibnja 1981. na Trgu sv. Petra u Vatikanu.

Treći cilj molitve jest taj da ona mora bi-ti ponizna, jednostavna. Mora biti skromna. Molitva mora biti ustrajna. Kad kažem poni-zna i skromna, onda mislim kako nemamo pravo ljutiti se na Gospodina zašto nam tada i tada nije uslišao našu molitvu. Sve ono što nam je Gospodin podario, to nam je dao besplatno. To je njegov besplatni dar nama. Naš je život besplatni dar. Zato u molitvi trebamo biti ponizni. U molitvi tre-bamo biti ustrajni. Isus se često puta služio slikama o gorušičinom i pšeničnom zrnu. Kad zrno padne u zemlju, ne daje odmah ploda, nego se čeka da isklija. Tako je i s molitvom. Potrebno je vrijeme da isklija, da

bi donijela rod. Zato će molitve koje smo molili ovih dana, jučer, danas, koje moli-mo i koje ćemo moliti na ovome našemu hodočasničkom hodu, biti uslišane kada proklijaju i sazriju u našim dušama. a za to je potrebno vrijeme.

Sretni smo zbog svega onog lijepog i duhovnog što smo doživjeli kod Gospe Jasnogorske i što smo danas doživjeli u rudniku soli. Moliti se može na zemlji. Moliti se može blaženicima, svetcima u nebu gdje moli anđeoski kor, Majka naša i Presveto Trojstvo. braćo i sestre, mi smo danas živi svjedoci da se može moliti u podzemlju. Može se moliti u zemlji - u rudniku soli u Wieliczki. Vidjeli smo kolika je bila molitva i kolika je bila vjera; one kapele, one crkve, one kipove, one svece…, to je izgradila duboka i čvrsta vjera. da nas Isus nije na-učio „Oče naš“, ovu prvu molitvu i da nisu moljene ostale molitve, pitanje je bi li naš dragi poljski narod, a i naš hrvatski, imao pouzdanje u boga i bi li bog uslišao tolike molitve i vapaje kao što je to uvijek činio.

braćo i sestre, budući danas slavimo hrvatski dan neovisnosti, zahvalni smo bogu, dragoj Gospi i krunici koju su nosili o vratu naši branitelji. Jer, kao što je otac biskup na početku mise naglasio, po mo-litvi krunice bog nam je podario slobodu.

Neka krunica ne bude samo među prstima i u ruci, neka bude u srcu , neka bude u našem životu. Veliki Ivan Meštrović zapisao je ove veličanstvene riječi:

„Naša zemlja sačuvala je uspomene naše, a naša Gospa lozu našu.“

Naša domovina Hrvatska čuva i čuvat će velike i divne uspomene naše, ali neka Gospa, neka krunica u ruci sačuva lozu našu hrvatsku. amen!

129


Željko Lilić sa sinovima Marjanom i Zvonimirom uzdignutih ruku u čast pobjede Hrvatske vojske. U Turnju kod Karlovca na izložbenim primjercima oružja korištenog u Domovinskom ratu.

130

Pisma prijatelja lista

Đakovo, 2014.

poštovani gospodine matić!

Zahvaljujem Vam što ste mi ne tako davno poslali časopis “Siverić”, koji ima čla-naka i građe koja nadilazi mjesni i vremen-ski značaj, premda mene osobno zanima i sve drugo što se tiče kraja u kojem žive i rade naši ljudi. Tako je nedavno udruga Runovi-ćana u Osijeku imala svoj godišnji susret, a misnom slavlju u toj prigodi predsjedao je novi đakovačko – osječki nadbiskup msgr. dr. Đuro Hranić.

ako budete dolazili u Slavoniju kojom prigodom, bit ću Vam na raspolaganju za vodstvo u đakovačkoj katedrali i Đakovu.

Sad sam već petu godinu u mirovini pa imam dosta vremena, a zdravlje me za sada još dosta dobro služi...

S pozdravima i izrazima izvrsnoga poštovanja, ostajem odani Vam i zahvalni

msgr. Luka Marijanović

Metković, 2014.

dragi fra stjepane!

Primio sam Vaš župski list “Siverić”!

Od srca Vam zahvaljujem i želim Vam puno uspjeha u Vašem daljnjem radu, a u životu puno zdravlja!

Lijep pozdrav!

Tomislav Panza

Imotski, 2014.

poštovani fra stjepane!

Primio sam četiri broja Vašeg cijenje-nog župnog lista “Siverić”. Koliko sam mogao letimično primjetiti nastavili ste onako lijepo i uspješno kako ste radili na Njivi božjoj u Slivnu i to 9 godina.

U Slivnu ste ostavili velikog traga i u duhovnom i u materijalnom pogledu. Svake godine na Presveto Trojstvo ako je ikako moguće pođem u Slivno kod Ivana Talaje, antte Nogala ili branke arić, koja vodi Udrugu slivanjskih žena “Slivanjke”. Svi Vas se rado sjećaju i toplo pozdravljaju.

“Siverić” je vrlo opširan, pravi vjerski časopis i pozorniji čitatelj koji nikada nije

pisma pRijaTelja lisTa

131

»SIVERIĆ« bR. 27 PISMa PRIJaTELJa LISTa

bio u Siveriću može saznati niz korisnih informacijs iz vjerskog života, običaja, po-vijesti, kulture... dobro je da se to zabilježi jer samo napisano ostaje. Ono što nije za-pisano kao da se nije ni dogodilo.

Osim sadržajem “Siverić” je zanimljiv i grafički! Sve pohvale i za vrlo kvalitetni papir na kome se tiska! Onaj tko se bavi takvim ili sličnim poslom zna da to iziskuje i znatne troškove, a da o vremenu i ne spominjemo.

Na taj način ulazite u povijest župe Siverić, ali i cijelog mjesta. Kada netko za stotinu ili više godina bude pisao ili prou-čavao Siverić u ovo naše vrijeme onda će obvezno morati čitati Siverić.

Na kraju Vama osobno i Vašim surad-nicima želim puno uspjeha na stvaranju još boljeg Siverića!

Ante Aračić, urednik “Imotske krajine”

Split, 2014.

Dragi fra Stjepane!

dobio sam uredno Vašu pošiljku za-dnjeg broja lista “Siverić” (Petrovdan, 2014.).

Hvala Vam što se sjetite bivših župlja-na! Hvala i za pozdrav onoj petorki na slici!

O Vašoj marljivosti i trudu u proteklih 25 brojeva ja nemam više što reći nakon našega provincijala fra Joška Kodžomana, koji je to lijepo napisao.

Započeli smo i ovaj listopad sa anđe-lima čuvarima u mjesecu koji je posvećen blaženoj djevici Mariji od krunice.

Ne možemo zaboraviti da je tu u prvom redu i naš Sveti Franjo asiški. Siromašni i ponizni Franjo zalagao se i pomagao siro-masima i teškim bolesnicima od gube, i sam se razbolio. Čuo je tajanstveni božji

glas da ga slijedi. bog je primio Franjino predanje i suobličio ga svome Sinu poda-rivši mu biljeg rana Isusovih.

Sveti Franjo zagovaraj nas i Svetoga oca, papu Franju kod Marijina Sina da ti uvijek ostanemo vjerni i da se Isus po nama proslavi u ovome svijetu.

Srdačni pozdrav i svako dobro!

Jozo Parlov (Deco)

Primorski dolac, 2014.

Hvaljen isus i marija! poštovani fra stjepane!

Najprije vam zahvaljujem na 26. broju Vašeg župskog lista “Siverić”! Jedan za mene, a drugi sam dao bratu. Poznajemo se od 1976. godine, kad ste došli u moju rodnu župu Primorski dolac.

Sve ovo vrijeme vežu me lijepe uspo-mene na Vas, Vašu duhovnost i predalački rad u našoj župi, a evo koliko vidim marljivi ste, prijatni i dostupni ostali za vazda.

Čitajući i pregledavajući ovo glasilo “Siverić”, fasciniran sam kako je kvalitetno

132

PISMa PRIJaTELJa LISTa »SIVERIĆ« bR. 27

prezentirano. Prepuno pisanih ilustracija i kvalitetnih fotografija koje živo svjedoče proteklo vrijeme, kako u mojoj župi tako i svugdje gdje ste dospjeli biti župnikom ili hodočastili diljem naše domovine, u inozemna svetišta ili pak u posjet našoj Hrvatskoj dijaspori!

Sjećam se kad sam davno prije 38 godina odlazio u srednju školu i hodio na Nedjeljnu svetu misu u kapelu Gospe Kar-melske u bakoviće! a Vama tada relativno mladom župniku, u ondašnjem političkom sustavu, bi drago što eto ima nas odraslijih dječaka na “dotrinam i jutarnjoj misi”.

Pa onda kad sam i nekoliko godina kasnije iz boke Kotorske dolazio u očevu obiteljsku kuću sa ženom i kćerkom i raz-govarao s Vama!

Imao sam prilike sresti Vas u travnju ove godine u drnišuna “Lijepom našom” (snimanje) i pomoći Vam pročitati broj sjedala rezervirano za Vas.

Istim povodom “Lijepom našom” u mom i na neki način Vašem Primorskom docu 25. rujna 2014. godine. Mnoštvo

svijeta, Vi sa dva svoja siverićka prijatelja, a ja kao dopredsjednik mjesnog KUd-a imao sam “puno opreme” na svojoj na-rodnoj nošnji. a puno nekih obveza prije početka snimanja emisije što se prikazala dvoepizodno na HRT-u. a gdje s guslama i tronošcem da se malo rasteretim. Mislim se, najbolje da mi ih pričuva fra Stjepan i njegovi prijatelji.

I zaista, tako je i bilo, ostavio sam ih u sigurnim rukama. U cjelovečernjem tijeku snimanja sam nastupao malo kao guslar, a više sam imao monolog u rimi kako je nekad bilo, kako sad i kako očekujem u Primorsko docu.

Čini mi se bilo je prelijepo pa čak i više od toga, a zadovoljna publika, otac ante Ivas, župan ževrnja, načelnik općine bože Vidić, svi nazočni svećenici i naravno glavni urednik branko Uvodić!

Sve što je dobro i lijepo lako i brzo pro-đe, a svojim ustrajnim radom, marljivošću i vjerom izborimo se da je tako i često.

IN TE dOMINE SPERaVI CROaTaS NON CONFUNdaR IN aETERUM... u Tebe se Gospodine uzdam, nedaj da se Hrvati postide ikada!

Zato i Vama, dragi moj fra Stjepane, želim dobro zdravlje, životnu radost i božji blagoslov za sve što činite za hrvatski narod i domovinu!

Jakov Vržina

Hrvace – Sinj, 2014.

dragi naš fra stjepane!

Veliko nam je zadovoljstvo što ste nam uručili posljednji broj Vašeg lista, a i što ste nas gostoljubivo dočekali i primili na Petrovdan.

133


Zaista smo inspirirani Vašim mjestom i njegovim ljepotama te mnogobrojnim poučnim pričama i člancima u Vašem listu. Posebno bi istaknuli Vaše hodočašće u Rim. dojmile su nas se fotografije koje su zabilje-žile mnoštvo vjernika koji su prisustvovali velikom misnom slavlju na trgu. S velikim oduševljenjem čitamo riječi umjetnika Mile Prpe. Iz njegovih “Misaonih krijesnica” mo-žemo puno toga naučiti i spoznati.

Zadivljeni smo što tako mala župa ima ovako velik list koji čitamo u Sinju i okolici. bilo bi nam zadovoljstvo da nas posjetite u nadolazećoj godini kada slavimo 300. obljetnicu obrane grada Sinja pod zaštitom Čudotvorne Gospe Sinjske.

Neka Vas dragi bog čuva i blagoslovi!

Veliki pozdrav šalju Vam

Ante Cvitković i Ema Radoš

dragi fra stipe!

Primio sam broj 25. i 26. tvoga lista “Siverić”na čemu ti od srca zahvaljujem. Priznajem da redovito pratim tvoje brojeve listova već od Slivna i uvijek ostajem zadiv-ljen i sadržajem i porukom koju preko njih upućuješ božjem narodu.

Tvoja Franjevačka preosjetljivost za boga i božje sjaji sa svake stranice lista, a ljubav prema vjernicima i domovini svemu daje novi pečat, tj. pečat ljubavi.

Ti kao i tvoji suradnici u listu zaslužu-jete velike pohvale i jedino što vam mogu poželjeti je: s istom ljubavlju i istim žarom naprijed!SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU

2015. ŽELI TI STARI PRIJATELJ

fra Bruno

134

PISMa PRIJaTELJa LISTa »SIVERIĆ« bR. 27

Samo ću spomenuti gosp. Milu Prpu božić u srcima – što veli, Najveći bojovnik za život – Isus Krist. Pa kako krasno piše o sv. Pavlu u jednom od prošlih brojeva. Znate Vi, rado čitam o sv. Pavlu. a tek Istina, Čovjek je istina, a istina je čovjek.

duboko u mom srcu tinja jedan članak gospođe Marije Seke Tomić. Gospođa Marija opisala je jednu životnu priču, koja govori kako je jedna majka trebala ići na željeznički kolodvor, gdje će proći jedan vlak sa zarobljenicima među kojima će biti njezin sin. Nažalost, majka je vidjela samo ruku na prozoru vlaka i čula glas: Mama! Od tada se i ja spremam (ne znam hoću li uspjeti) napisati životnu tragediju moje obitelji. Kako je moja majka čekala svoja dva sina da joj se vrate, ali ih, nažalost, nije nikad dočekala. žao mi je našeg Mirka anića. Neka mu dobri bog bude milosrdan. On veli: “Moj život u prolazu, kroz pjesme će ostati sjena. O, Hrvatska, mati moja, Ti, ostaješ za sva vremena!”

Srdačan pozdrav!

Cvita i Ljubica Jukić, rođ. Mikrut

drniš, 2014.

Veoma poštovani glavni i odgovorni uredniče župnog lista „Siverić“, izražavam svoju iskrenu zahvalnost na ljepoti lista, sadržaju i slikovnoj obradi. Na kraju molim dragoga boga da blagoslovi Vas i vaše suradnike, kao i sav puk Vaše župe Siverić

mr. sc. Ante Komar

Osijek, 2014.

poštovani i dragi fra stjepane!

Evo i mene sa par riječi. ali što reći o tako kvalitetnom listu “Siverić”? Ničem se ne trebamo čuditi.

O sposobnosti, bolje reći kvaliteti glavnog urednika sve riječi hvale! Kao da imate deset života. Neću nabrajat sve župe Vašeg plodnog rada. Mogu slobodno reći svugdje ste ostavili divne primjere kao pravi sin našeg sv. oca Franje. Hvala vam!

Iza Vas su isto tako vrijedni i pametni suradnici. Ne znam koga bih izdvojila. Svi oni predivno zbore i učeno svaki o svom štivu.

135


Poštovani Uredniče, suradnici i čitatelji

lista “Siverić”

dragi Siverićani, kao što je svojedobno vaš (ali i naš) cijenjeni župnik i urednik lista fra Stjepan Matić, napisao u jednom od svojih Uvodnika da “I najduže

putovanje počinje prvim korakom”, danas je više nego vidljivo da to putovanje hvala bogu, traje trinaest godina i neprijeporno je da će ono ako bog da, trajati još godinama koje su pred nama.

List “Siverić” nije samo ponos Urednika i njegovih suradnika, nije samo ponos žitelja Siverića, već i onih koji su iz svog Siverića otišli kako se to kaže “trbuhom za kruhom”, a takvih je ne mali broj, ali on je ponos i svih žitelja drniškog kraja.

Važno je naglasiti da na području Grada drniša u ovom trenutku su rijetki listovi (iznimka je list “Miljevci”) koji na jedan sveobuhvatan način obrađuju vrlo složenu materiju, satkanu od mnogih događaja, vrijednih povijesnih datuma, važnih činje-nica iz područja crkvenog života župe, kulture, športa do gospodarstva svog kraja.

Svim dobronamjernim čitateljima razvidno je da je u stvaranju svakog poje-dinačnog broja lista “Siverić” u proteklom vremenu, bilo potrebno utkati mnogo truda, mnogo vremena i ljubavi svih suradnika, a bez božjeg blagoslova sam trud, znanje i volja suradnika ne bi bili dostatni da se list održi cijelo ovo vrijeme.

živim u uvjerenju da će list i dalje biti poveznica onih Siverićana koji su zbog raznih razloga otišli iz svog zavičaja, sa rodnim krajem i žiteljima Siverića, da će list i dalje okupljati sve one suradnike koji će svojim radovima, fotografijama, prilozima i zabilješkama kako iz crkvenog života tako i svakog drugog događaja u Siveriću i okolici.

Pred nama su nadolazeći kršćanski blagdani od adventa do Tri kralja. Vrijeme je to prisjećanja na rođenje onoga koji je došao da bi nas otkupio, vrijeme je to onoga koji je svoj život za naše spasenje dao. ali prije svega, vrijeme je to mira, molitve, ljubavi i vjere.

S tom porukom, svim Siverićanima ma gdje bili, svim suradnicima i Uredniku lista “Siverić” od srca želim,

blagoslovljen božić i svako dobro u Novoj 2015. godini

Vaš gradonačelnik mr.sc. Josip Begonja

136

dodaTak lisTU

Naši pokojnici

Ja sam PUT, ISTINa i žIVOT, govori Gospodin, gospodar života i smrti

Kršćanstvo je vjera istine, ljubavi i života. Vjerujte u život, vjerujte u uskrsnuće da vaša radost bude potpuna!

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znanci-ma tužnu vijest da je naša draga majka, baka, prabaka i punica, gospođa

stana odak rođ. Topićblago u Gospodinu preminula u srijedu, 17. 9. 2014. u 99. godini života.Pogreb drage pokojnice obavljen je u ponedjeljak, 22.09.2014.Ožalošćeni: kćerke Šonja i Vesna, sin Tomislav, unučad Zoran i Karolina, praunučad Tomica i Luka, zet Tomislav te ostala tugujuća rodbina.Počivala u miru božjem!

dana 25. 06.2014. godine poslije teške bolesti napustila nas je naša draga

Ranka antonjeta prohaska 1943 - 2014

Posljednji ispraćaj obavljen je dana 27. 6. 2014. godine na mjesnom groblju sv.

Petra u Siveriću.

Ožalošćeni: brat darko sa suprugom Marinom, teta Marija Rajčić, obitelj pok. brata Miljenka te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Počivala u miru božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 17.07.2014. u 74. godini života preminula naša draga majka, sestra, baka i prabaka

milka černivec - zdenka 1941.-2014.

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je dana 19. 7. 2014. na groblju Sv. Petra Siveriću.Ožalošćeni: kćeri agneza i Snježana, sestra božena, unučad: Ivana, Marina i Matko, zet Ivan,praunučad i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivala u miru božjem!

137

»SIVERIĆ« bR. 27 dOdaTaK LISTU

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijatelj ima i znancima da je dana 06.08.2014. blago u Gospodinu preminuo naš otac, djed i pradjed

ivan Tomić - ćima 1927. - 2014.

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnikaobavljen je dana 8. 8. 2014 na groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: sin Ivan-Vito, kćeri Marija i Slavica, braća Krsto i Vlado, obitelj pok. sestre anke, obitelj pok. brata Zvone, unučad: Joško, Silvija, Hrvoje, Josipa, Jelena, Ivana, ana i Ivan, praunučad: Marijana, Marin, Martina, Marijeta Patrik, Cvita, Marija i antea, te ostala rodbina i prijatelji.Počivao u miru božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 9.8.2014. god. preminula u 55. godini života naša draga sestra, teta i rodica

Tonka odak (seka) 1959 - 2014

Pokop drage nam pokojnice obavljen je dana 11. 8. 2014. god. na groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: sestre Marica i Zdenka s obiteljima, brat drago s obitelji te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivala u miru božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 21. 8. 2014. u 87. godini života blago u Gospodinu preminuo naš dragi i plemeniti tetak, rođak, prijatelj i susjed

ive Tomić pok. Frane 1928. - 2014.

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 22. 8. 2014. na groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: branislav i Hrvoje Tomić sa obitelji, te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 14.10.2014. godine blago u Gospodinu preminula u 90. godini života naša draga majka, sestra, baka i prabaka

kata Radeljak ud. mate rođ. Bukarica 1925 - 2014

Pokop drage nam pokojnice obavljen je dana 16. 10. 2014. god na groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: kćeri Evica, Mira i ankica s obiteljima, braća Joso i Petar s obiteljima, obitelj pok. brata Tonća, sestra anka s obitelji, unučad, praunučad te ostala mnogobrojna tugujuća rodbina i prijatelji.Počivala u miru božjem!

138

dOdaTaK LISTU »SIVERIĆ« bR. 27

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 19. 10. 2014. god. preminuo u 70. godini života naš dragi otac, brat, svekar i djed

zvonimir Tomić pok. josipa 1945-2014

Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana 20. 10. 2014. god. na groblju sv. Petra u Siveriću.Ožalošćeni: sin Josip, kći blaženka, braća Mile, Ivan i Joso s obiteljima, obitelji pok. braće Petra i Tonća, sestre anka, anđa i Slavka s obiteljima, obitelj pok. sestre Marice, nevjesta Helena, zet darko, unučad anđelka, Mateo, Josipa, Petra, Marko i Roko, te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru boljem!

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac i brat, gospodin

ante Ramljakblago u Gospodinu preminuo u petak 1. kolovoza 2014. u 76 godini nakon duge i teške bolesti. Ispraćaj dragog nam pokojnika bio je 6. kolovoza 2014. u krematoriju na Mirogoju.Ožalošćeni: supruga Ratka, kći Sanja, sin Joško, brat Josip, Spomenka i Holger te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru boljem!

S tugom u srcu javljamo tužnu vijest rodbini, prijateljima i znancima daje dana 12.11.2014, u 57 god. života blago u Gospodinu preminuo nakon teške bolesti naš voljeni suprug, otac, brat, ujac i zet.

Rajko mirković pok. drage 1957. - 2014.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je dana 14. 11. 2014 god. na mjesnom groblju Sv. ana u Kosovu.Ožalošćeni: supruga Marija, sin Marko, kćer anđela, brat Petar, sestre Slavka, anka i Rajna s obiteljima te ostala tugujuća mnogobrojna rodbina i prijatelji.Počivao u miru božjem !

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je napustila naša draga majka, baka i prabaka

kaTa Ramljak rođ. nikšić 1935. - 2014.

blago u Gospodinu preminula dana 25.XI.2014. u 80. godini života.Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je 26. XI. 2014. god. na mjesnom groblju sv.Petra u Siveriću.Ožalošćeni: kćeri Marica, Slavica, davorka, nećak dragan s obitelji, zetovi Veljko i živko, unučad Katarina s obitelji, Marina, Slavko, Marin, Luka i antonija, praunučad Lana i Lea te ostala mnogobrojna rodbina i prijateljiPočivala u miru božjem!

139


Naše iskreno suosjećanje s članovima iz poštovane obitelji Novosel zbog ovoze-

mnog gubitka vrijednog člana vaše obitelji.

Njegovoj supruzi Katici, u našemu listu suradnici - hvala od srca!

a ti, Gospodine, udjeli svome službeniku dubravku vječni pokoj u kraljevstvu

svome!

Uredništvo

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac, sin, šogor i tetak, gospodin

dubravko novoselblago u Gospodinu preminuo u petak, 17. listopada 2014. u 64. godini života nakon teške bolesti.Ispraćaj dragog pokojnika bio je u srijedu, 22. listopada 2014. u krematoriju na Mirogoju.Ožalošćeni: majka Štefanija Mira, supruga Katica, kćerka Jelena, sin domagoj, stric, strine, šogori, šogorice te ostala brojna, rodbina, prijatelji i znanci.Počivao u miru božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je iznenadnom smrću dana 31. X. 2014. godine blago u Gospodinu zauvijek napustio naš dragi suprug, otac, brat, djed i stric

slavko mrđen pok. Blaža 1935. - 2014.

Sahranjen je u rodnom Siveriću 2. XI. 2014. godine.Ožalošćeni: supruga ana, kći Gordana, unučad Ivan i antonia, zet Tonći, brat dinko s obitelji, obitelji pokojne braće Joze, Nikole i Stipe te ostala rodbina i prijateljiPočivao u miru božjem!

žalosni što se opraštamo od naše majke, bake, prabake i sestre, javljamo da je blago u Gospodinu preminula

Božena Ramljak rođ. kovačić

3.12.1922.-15.11.2014.Ispraćaj drage pokojnice bio je 19. 11. 2014. godine na groblju Mirogoj.Ožalošćeni: djeca Marija i Josip, snaha Olga i zet Zvonko, sestra ankica, unučad Đurđica, Marijana, Ivana, Marko, Lucija, Luka, Marko, Ivan i Matija, praunučad, te ostala tugujuća rodbina.Počivala u miru božjem!

140


Tužna srca javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima žalosnu vijest da je 21. 07. 2014. preminuo u 54. godini nakon kratke i teške bolesti naš dragi brat, ujac, stric i nećak

ivica Ramljak pok. josipa 1961.-2014.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je dana 23. 07. 2014. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.OžaLOŠĆENI: brat Tihomir, sestre Marica, Milena i ankica, nećaci alvin, Kristijan, Ivica, Josipa, Hrvoje, Luka i Melina, zetovi Ivan i Mladen, te ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i znanci.Počivao u miru božjem!

Naš voljeni supug, otac dida i pradida:

marko Baković pok. petra 6. 6. 1931 - 1. 4. 2006.

Kako je teško živit bez voljene osobe. dani prolaze, a tuga i bol ostaje.Tvoji koji te najviše vole supruga Manda s obitelji.Počivao u miru božjem!

S tugom u srcu javljamo tužnu vijest rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 28.10.2014 u 92. god. života blago u Gospodinu napustio naš dragi i plemeniti otac,brat, ujac,stric, svekar i djed

Frane Ramljak pok.Frane 1923.-2014.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je dana 30.10.2014 god. na mjesnom groblju Sv. Petra u SiverićuOžalošćeni: sinovi Tomislav i Zvonimir, brat Vladimir s obitelji, brat Mile s obitelji, sestra anđa s obitelji, sestra Milka s obitelji, nevjesta anita, unuci domagoj, branimir, Matej i Trpimir, unuka Katarina, šura ante s obitelji,te ostala tugujuća mogobrojna rodbina i prijatelji.Počivao u miru božjem!

Pogreb Ivice Ramljaka

141


IN MEMORIaM Frane Mate Ramljak

(1923 - 2014)

Croatio, iz duše te ljubim... dragi oče, gornji refren istoimene po-

pularne pjesme, koju smo ti suznih očiju otpjevali prije nego što smo te položili u grob, zorno oslikava smisao tvoga života... da, cijeli svoj život si ljubio svaku stopu ove napaćene zemlje, sanjajući samostalnu i slobodnu Hr-vatsku i čvrsto vjerujući da će taj san postati stvarnost. Kao još golobradi mladić nisi mo-gao ravnodušno gledati kako crveni demoni halapljivo proždiru nevine hrvatske domo-ljube te si se, nošen velikom ljubavlju prema svome narodu, otvoreno i hrabro pobunio, završivši zbog toga na dugogodišnjoj robiji u Lepoglavi i Staroj Gradišci. Mislili su krvoloci da će te slomiti, da će u tebi ubiti svaku volju za daljnjim životom, no gadno su se prevarili - ne samo što si stoički izdržao sve jezive komu-nističke torture, nego si se vratio još čvršći, još nepokolebljiviji, odvažno krenuvši u novi život. ženiš se plemenitom ženom, koja ti je, nakon godina boli i patnje, došla kao melem na ranu, kao utjeha, kao nada... Rađa ti sinove Tomislava i Zvonimira (u inat dušmanima), i tvoj život poprima jednu sasvim novu di-menziju... Toplo obiteljsko gnijezdo čini te još odlučnijim, još motiviranijim da letvicu kva-litete našega života podigneš na višu razinu. Radiš od jutra do mraka, pošteno zarađujući kruh za svoju obitelj, istodobno se izvanredno školujući. I to sve s granitnom voljom i željom za uspjehom. Rad, rad i samo uporan rad, to je bio tvoj moto, stoga nas nije začudilo kad si jednoga dana došao s pričom da počinjemo graditi kuću u Vodicama. Gradili smo je dugo

i mukotrpno, odričući se svega pomalo, a ti si, dragi oče, bio i projektant i izvođač radova... Koliko ljubavi, koliko umijeća, koliko znoja, koliko žuljeva... doista, kuća ponosa! Teška srca smo napustili omiljeni Siverić i preselili, dakle, u Vodice. Počeo si raditi u Šibeniku. Nije trebalo dugo da te ljudi zavole, jer su odmah prepoznali tvoju moralnu vertikalu. Uvijek na dispoziciji drugima: pomoć u nevolji, lijepa riječ, utjeha, ohrabrenje, koristan savjet... To si uspio usaditi u svoju užu i širu obitelj: neupitno poštenje i čast hrvatskog čovjeka, bogoljublje, domoljublje i Ljubav prema bližnjima. Rijeka života tekla je svojim uobi-čajenim ritmom, donoseći nam nove životne situacije, prolazile su godine, jedni događaji smjenjivali su druge, a onda je došao događaj koji je sve zasjenio - Hrvatska je proglasila svoju samostalnost. Nisi morao govoriti, tvoje lice je sve govorilo. Neopisiva sreća. Zanos. Ponos. Suze radosnice. Rekao si: Sad mogu i umrijeti. No, dragi bog je s tobom imao druge planove, doživio si da Tvoja nasljedna loza bude bogata najljepšim izdancima, unucima koji nose dična imena: domagoj, branimir, Matej, Trpimir i Katarina. bogu hvala na Nje-govoj darežljivosti, jer djeca su istinsko blago ove Prelijepe Naše. Mili naš oče, pokoj vječni darovao Ti Gospodin i svjetlost vječna svjetlila Ti da počivaš u miru vječne radosti sa svojom ljubljenom ženom. Tamo ćemo svi jednom doći - u obilje Gospodinove blizine i radosti.

S ponosom i ljubavlju, .........................sinovi Tomislav i Zvonimir

142


In memoriam Mate - Frane Ramljak

(28.10. 2014.)

dana 30.10.2014. g. u siverićkom groblju opraštajući se od preminulog Ma-

te-Frane Ramljaka, nad njegovim grobom njegov nećak Josip Odak, izgovorio je nekoliko oproštajnih riječi koje zavrijeđuju biti zabilježene i u našem listu.

dragi ujo Mate! Opraštamo se od tebe mi tvoji Siverćani, Vodičani, prijatelji, rođa-ci, tvoja braća i sestre, tvoja nevjesta, unuka i unuci i tvoji sinovi Tomislav i Zvonimir.

U obitelji dida Frane i babe Kate bilo je petero sinova i tri kćeri koji živiste nakon smrti svojih roditelja. I upravo po riječima tvoje braće i sestara, kako onih koji ovdje počivaju, ujca Tonća i Iće te tete ankare, a tako i ovih živih, ti si ujče u svoj užoj i široj obitelji bio poseban. Poseban možda zbog nadarenosti prema kiparstvu i slikarstvu jer gledao si i osjećao ovaj svijet drugačije nego mi obični ljudi, poseban možda po tome što si bio talentirani nogometaš kojem se nudila slavna i lagodna budućnost ili po-seban po tome što je u tebi plamtjela ljubav prema bližnjemu svome, svom narodu i do-movini Hrvatskoj. Nažalost, tvoju mladost i tvoj život koji je mogao proteći lagodnim životom u umjetnosti ili sportu prekinula je okrutna robija od skoro dvanaest godina.

Nakon izdržane robije nisi proklinjao, mrzio niti bio željan osvete zbog nanijete ti nepravde, nego uvijek bio miran i staložen s nepokolebljivom vjerom u dolazak sretnije i slobodnije budućnosti koju si i dočekao. Tvo-je robijanje nije te nagnalo ni na izgovaranje

psovki a u trenucima ljutnje i srdžbe znao si samo kazati: “sunce mu garavo”.

Premda o strahotama i svireposti robije nisi rado govorio ipak si znao kazati da si ponosan što si u to vrijeme robijao skupa i sa blaženim alojzijem Stepincem kao i tvojim prijateljem pomoćnim biskupom zagrebačkim Mijom Škvorcom i velikom ple-jadoj Hrvata političkih robijaša od kojih neki nažalost nisu preživili torturu komunističkog konclogora i režima. Takvom svojom žrtvom bio si nam veliki uzor, ponos i lučonoša pokazujući kako živjeti, trpjeti i voljeti svoju domovinu , obitelj i dragog boga.

Nakon izdržane robije oženio si ujnu bosiljku kojoj si se prije tri dana pridružio na nebu, a danas ćete evo biti u zajednič-koj grobnici sa ovozemaljskim ostacima. Sjećamo se dragi ujo Mate sa kakvim si se riječima oprostio u našem župnom listu nakon ujnine smrti. Tako može samo čo-vjek koji voli svoju ženu, obitelj i domovinu Hrvatsku. Gledajući sada na ovom našem groblju pored Svetog Petra toliko je nad-grobnih spomenka koje si ti svojim rukama napravio. Tvoji najčešći ukrasni motivi bili su Gospa, Isus i anđeli, te od vodičkog okita gdje se nalazi Gospa sa djetetom pa do lika Krista okrunjenog krunom. I upravo kao takvog, vjerujemo dragi ujče, da su te anđeli po zagovoru Gospe kod svog sina Isusa Krista, odnijeli na rukama u kraljev-stvo božije, oni anđeli raširenih ruku i krila kakve si ti znao izraditi.

Počivao u miru božjem.

143


144


Mrtvačnica u Siveriću

žitelji župe sv. Petra u Siveriću formirali su Inicijativni odbor za gradnju mrtvač-

nice, napravili strategiju i krenuli raditi.

Za dobivanje lokacijske dozvole bilo je potrebno ishoditi sve dozvole, pa je geodet-ska kuća “Geomapa” iz drniša napravila elaborat te joj na ovaj način zahvaljujemo.

Troškovnik s potrebnim elementima dovoljnim za gradnju napravila je tvrtka “dizain-ing” d.o.o. iz drniša i potom nadzi-rala radove pa i njima iskreno zahvaljujemo.

Od pet pristiglih ponuda izabrali smo izvođača radova tvrtku “Graditelj” – Ivo di-čak iz badnja. Koristeći žiro-račun župe, uz dogovor s našim župnikom fra Stjepanom Matićem, išli smo u prikupljanje financijskih sredstava po obiteljima čiji su grobovi u groblju u Siveriću.

Vidjevši da na računu ima za početak solidna količina sredstava, u veljači 2013. godine počeli smo graditi mrtvačnicu. Cilj je bio sagraditi ugrubo, pokriti i zatvoriti, što smo i uspjeli te zbog nedostatka sredstava prekinuli radove.

Puno nam je pomogao naš list “Sive-rić” pravovremeno i točno izvješćujući o pristiglim uplatama potencijalnih korisnika

mrtvačnice i posebno o donacijama nov-čanih sredstava donatora.

Naš blagajnik Edo Radeljak vodi raču-na o financijama pa će, kao i do sada, dati kompletno stanje uplata.

donatori u materijalu i strojevima puno su nam pomogli pa smo nastavili gradnju.

moramo spomenuti donatore i svima od srca zahvaliti:

– “Röfix” donirao materijal za žbukanje

– GIRK “Kalun” vapno i kameni materijal

– “Mikrosiverit” donirao kamen i jalovinu

– Ive Peteržilnik, unutarnja vrata sanitar-nog čvora i klizna vrata na rashladnoj komori

– željko Odak (bepov), klima uređaj

– Mladen Šiklić, opremanje odra kova-nom galanterijom

– Marko Nakić, svom potrebnom me-hanizacijom na uređenju okoliša i po potrebi u fazama gradnje

– “drniš commerce” bojama za unutar-nje bojanje zidova i bojama za drvo.

Mario Lilić

145


posebno treba navesti donacije:

Josip Tomić (Ele), kompletni radovi na vodoinstalacijama i kanalizaciji te većinsko opremanje sanitarnog čvora

Petar bukarica (Peško), kompletni radovi na elektroinstalacijama i njihovo puštanje u uporabu.

ne smijemo zaboraviti ni:

– željka Odaka i Josipa Nakića, jer su postavili svu keramiku i ploče poda nadstrešnice;

– Edu Radeljaka, koji je obojio sve unu-tarnje zidove i kompletnu građu u objektu i nadstrešnici.

svima njima iskreno i veliko Hvala!

Hvala i našim ženama na čišće-nju objekta, a kasnije i na pripremanju domjenka.

Hvala i željku Šikliću na montaži klima uređaja.

Hvala svima koji su radili na uređenju okoliša (koji nije u cijelosti završen) i koji su pomagali na bilo koji način.

Naš župnik fra Stjepan Matić mrtvač-nicu je blagoslovio 07.IX.2014. pa se s tim danom objekat stavlja u funkciju jer je u potpunosti završen.

na kraju ću napomenuti:

žiro-račun se ne gasi, pa su uvijek moguće uplate, a financijska sredstva će dobro doći da okoliš napravimo u skladu sa objektom i što je moguće funkcionalnije.

ako sam bilo koga omaškom izostavio navesti, ispričavam se, pa ću to urediti u sljedećem broju lista “Siverić”.

146


Knjižnici Franjevačkog samostana Majke od Milosti Visovac

dana 21. rujna 2014. godine siverski župnik bio je na Visovcu te je gvardijanu fra Mati Gveriću i fra Mati Topiću, bolničkom kapelanu, čestitao Imendan. Gvardijanu fra Mati predao je arboretum poeticum kao dar za samostansku knjižnicu.

poštovani!Slobodan sam Vas zamoliti da u vašoj

knjižnici Franjevačkog samostana Majke od Milosti preuzmete na trajno čuvanje autorski primjerak mojih sabranih djela aR-bORETUM POETICUM. Po jedan primjerak ove knjige odložen je u Gradskoj knjižnici

grada Zagreba, jedan u Nacionalnoj i sveu-čilišnoj knjižnici Zagreb i jedan primjerak u Knjižnici grada drniša. Obzirom da nemam mogućnosti izdati ovu knjigu, a sve skupa samo s ciljem da se sačuva za budućnost, trajno polažem i kod Vas jedan autorski primjerak.

U knjizi ima još pravopisnih grešaka, ali je veći dio već ispravljen na dVd-u kojeg prilažem uz knjigu. Knjigu se ni pod kojim uvjetima ne bi smjelo iznositi iz knjižnice. Kao autorski primjerak knjiga je tiskana samo u 6 (šest) primjeraka.

U Zagrebu, 20. rujna 2014.

Mile Prpa

147


Prijatelji lista Siverić

1. Marija Plećković 30 kn

2. Katarina bojčić, rođ. Ramljak 50 kn

3. Marija Novaković, ud. Mladena 50 kn

4. Luka Odak s obitelji 100 kn

5. ana Odak (Ivanova) 50 kn

6. Ivančica Jerčić (Split) 50 kn

7. Manda bukarica, ud. Marka 100 kn

8. Viktor Mrđen 100 kn

9. Ozren Mrđen 50 kn

10. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn

11. Manda Mrđen 100 kn

12. Kata Matetić 100 kn

13. Stjepan i Sanja Lucić 200 kn

14. Kata Tomić, ud. Ivana 50 kn

15. Mate Ramljak (Vodice) 200 kn

16. Ivan Mlađo Tomić 200 kn

17. Snježana Černivec 100 kn

18. agnezija Sučić 100 kn

19. dr. anastazija i dr. Vladimir bukarica (Osijek) 200 kn

20. Emilija Malenica, rođ. Topić (Perth – australija) 300 kn

21. Ivan i anka Topić 200 kn

22. Marija Grcić, rođ. Topić 250 kn

23. Nena Šiklić, ud. Ivana 100 kn

24. Slavka Tomić, ud. Ivana (Remete) 50 kn

25. Tomislav Tomić, pok. Ivana 100 kn

26. Karma Ramljak, prof. 200 kn

27. ana živković, rođ. Ramljak 100 kn

28. Milan Radeljak 50 kn

29. Ratka Ramljak, ud. Tonća (Zagreb) 50 €

30. anđelina Odak (Zagreb) 100 kn

31. Miranda balić (dugopolje) 100 kn

32. ante Tomić (žuko) 100 kn

33. ante i Milka Tomić (Njemačka) 100 kn

34. Vlatko Tomić 50 kn

35. Mile Tomić 50 kn

36. Milan Ramljak, pok. Ivana 100 kn

37. Marica Zulić, rođ. Ramljak 100 kn

38. Vjera Mihoč, rođ. Ramljak 50 kn

39. Ivica bukarica, pok. Marka 50 kn

40. Ive Prpa 200 kn

41. Josip Tomić (Ele) 100 kn

42. Marija Odak, ž. Stipe 50 kn

43. Ljilja Nedoklan, ž. Miljenka 50 kn

44. ante Odak (biskup) 200 kn

45. ante Tomić, pok. Mile 50 kn

148


46. Ivan Puncet sa obitelji 50 kn

47. Milka Tomić, prof. 200 kn

48. Milka Odak, učiteljica 50 kn

49. fra žarko Maretić, župnik u banjevcima – Ravni kotari 750 kn

50. Stipe i Marija Lojić 200 kn

51. dubravka Kranjac 50 kn

52. Marija Goreta 60 kn

53. Milan Radeljak (Trogir) 200 kn

54. don ante bošnjak, župnik u Raslini 100 kn

55. dinko Tomić (Varaždin) 100 kn

56. Marinka dučić, Matina 150 kn

57. Mate i Marija dučić 100 kn

58. željko Šiklić 50 kn

59. Mile Radeljak s obitelji 100 kn

60. Milan Ramljak, pok. Mile (Ljubljana) 100 kn

61. desa Kedžo (Kaštel Lukšić) 100 kn

62. Ivica Ramljak, pok. Nike (Split) 100 kn

63. Tonći i Mira dučić (Rijeka) 200 kn

64. Slave Mrđen, pok. blaža s obitelji 50 kn

65. Marija Seka Tomić 200 kn

66. N.N. 150 kn

67. Ratko (Rade) Odak (Frankfurt) 100 kn

68. željko Tomić 100 kn

69. Katica Novosel (HZZO Zagreb) 200 kn

70. živko Novaković 100 kn

71. darko Prohaska 400 kn

72. albina Tomić 100 kn

73. Nada Lovrić, rođ. Tomić 50 kn

74. Vjera Penga, rođ. Tomić 50 kn

75. Mile Odak, balin (Zagreb) 200 kn

76. Vjera Mrđen 100 kn

77. Miro Odak 50 kn

78. Marija Skelin (Šibenik) 200 kn

79. darko Topić 100 kn

80. Ivanka Pendelj 100 kn

81. Jela Jezidžić 50 kn

82. Milka Vulić 50 kn

83. Josip Prpa, Vukovar 200 kn

84. Katica Meštrović r. Prpa, Zadar 100 kn

85. Ivana Zrilić, Zadar 100 kn

86. ante Tonći Prpa 100 kn

87. Milka Vulić 50 kn

88. Ljubica Mikrut Jukić i Cvita Mikrut (Osijek) 200 kn

89. Manda baković, ud. Marka, s obitelji 50 kn

90. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn

91. Ivan blažeković (Zagreb) 100 kn

92. Mr. sc. ante Komar (drniš) 50 kn

osoba, koja je željela ostati

u tajnosti, za potrebe

lista siveRić izdvojila je

1500 kn.

149


Spisak obitelji koje su uplatile za izgradnju mrtvačnice

1. Tomić Ive – Lazeka 700 kn

2. Tomić dine – Maćinov 1000 kn

3. Tomić ante – žuko 1000 kn

4. Tomić Mate – žukin 1000 kn

5. Tomić dražen – žukin 1000 kn

6. Tomić Milenko, pok. blaža (Mile) 1000 kn

8. Tomić Josip – Zvonimirov 1800 kn

10. Tomić Tomislav – Longov 1000 kn

13. Tomić Ive – Remeta 2700 kn

14. Tomić Tomislav – Ivin 1000 kn

15. Tomić božena, ud. Slave 700 kn

18. Tomić Goran – žarkov 1000 kn

19. Tomić ante, pok. Miloša 1000 kn

21. Tomić branislav – Kole 1050 kn

22. Tomić Hrvoje 1050 kn

23. Tomić anka ud. Ive 700 kn

25. Tomić Goran, pok. Ive 700 kn

29. Tomić Slave, pok. Jerkana 900 kn

31. Tomić Petar – Pešunov 700 kn

32. Tomić bore – Petrov 500 kn

33. Tomić Valentin – Petrov 700 kn

34. Tomić Petar - Petrov 700 kn

35. Tomić Mile – Rejo 1000 kn

37. Tomić Ive pok. Ive i ante 2000 kn

38. Tomić Zvone – Maćinov 1000 kn

39. Tomić Josip – Zvonin 1000 kn

40. Tomić Ive – Ćima 390 kn

41. Tomić Ivica – Jakišin 1300 kn

42. Tomić Seka i Milka 1300 kn

43. Tomić Stanko 1000 kn

44. Tomić Tonći – Ivice 1300 kn

45. Tomić Kata, ud. Ivana 700 kn

46. Tomić Ivan – Mlađo 700 kn

47. Tomić Josip – Ele 700 kn

48. Tomić brigita 700 kn

50. Tomić dario, pok. Zvone 700 kn

51. Tomić ante 700 kn

52. Tomić Josip, pok. bogoslava 1000 kn

53. Tomić boris - Josipov 300 kn

54. Tomić damir – Josipov 600 kn

55. Tomić Vili – Josipov 500 kn

56. Tomić Smilja, ud. baje 350 kn

57. Tomić Smiljan 350 kn

58. Tomić Mladen 400 kn

59. Tomić Milenko, pok. Mate 1000 kn

60. Tomić ante – Makac 1000 kn

61. Tomić Mario – antin 1000 kn

63. Tomić dinko, pok. Nine 1000 kn

64. Tomić Ivan – dinkov 700 kn

66. Tomić Marijan – dinkov 1000 kn

67. Tomić Neda, ud. Mate 700 kn

68. Tomić Frane, pok. Nine 1000 kn

69. Tomić Mile, pok. Petra 1000 kn

72. Tomić ante, pok. Petra 1000 kn

150


73. Tomić Vlade, pok. Petra 1000 kn

74. Tomić Nataša, ud. ante 1000 kn

75. Tomić Hrvoje – Zanko 800 kn

76. Tomić ana, ud. Mile 900 kn

77. Tomić Petar, pok. Stipe 700 kn

78. Tomić ante – Remo 1000 kn

79. Tomić Zvone, pok. Martina 700 kn

80. Tomić Marko, pok. Martina 1000 kn

81. Tomić Mile, pok. Stipe 1000 kn

82. Tomić Đela 700 kn

83. Tomić Ivan, pok. Josipa 1000 kn

84. Tomić Josip, pok. Josipa 700 kn

86. Tomić Vlade – Ćimin 1000 kn

87. barić živko 700 kn

88. barić danijel 700 kn

90. barić Stipe 400 kn

92. barić ante – Toni 400 kn

93. Prpa ante 1000 kn

94. Prpa Krešimir 1000 kn

95. Prpa Josip 1000 kn

96. Prpa Mile i Ivica 1300 kn

97. Prpa Tomislav 700 kn

98. Prpa Zvonimir 1000 kn

99. Prpa Stipe i Zdravka 1200 kn

100. Prpa Mile 1000 kn

102. Prpa Tome, pok. Rade 1000 kn

103. Prpa boško, pok. Rade 1000 kn

104. Prpa Stipe 700 kn

105. Prpa Tomislav 700 kn

106. Prpa Mlađo i Vlade 1200 kn

111. Prpa Tome, pok. Marka 1000 kn

112. Ramljak Mate – Tušalov 600 kn

115. Ramljak Mile – Tušalov 900 kn

117. Ramljak Tonko – bićin 700 kn

120. Ramljak Josip – bićin 120 kn

121. Ramljak Ivan – dreljin 1000 kn

122. Ramljak Jelka 700 kn

123. Ramljak Marija, ud. Ive 700 kn

127. Ramljak Mara, ud. Tonća 1400 kn

128. Ramljak Vlatko – Tušalov 750 kn

130. Ramljak željko, pok. Nike 1000 kn

131. Ramljak Ivica, pok. Nike 700 kn

132. Ramljak Mirko – Sedlar 1000 kn

133. Ramljak Slavko – Longo 700 kn

135. Ramljak ante – Iglica 700 kn

136. Ramljak Milan, pok. Franka 700 kn

137. Ramljak Tihomir – dude 700 kn

139. Ramljak Joso – Tula 700 kn

140. Ramljak Miroslav – Tula 1000 kn

141. Ramljak Mladen – Tula 700 kn

142. Ramljak anđa – anđulina 700 kn

143. Ramljak Katica – Sedlarova 1000 kn

144. Ramljak Stipe – Čambre 1000 kn

153. Ramljak živko 700 kn

154. Ramljak Karma 1000 kn

155. Ramljak anđelka – bela 700 kn

159. Ramljak Karmela 600 kn

161. Ramljak Tonka – Štucn 700 kn

164. Ramljak Ivan – Tajko 700 kn

167. Ramljak Marin 300 kn

170. Ramljak Milan – Pirkus 700 kn

173. Ramljak davor 200 kn

174. Ramljak Ivan – Cigo 1000 kn

175. Ramljak Luka 700 kn

176. Ramljak Joso, pok. Luke 1000 kn

177. Ramljak Ivica – Josin 1000 kn

185. Mrđen Milan, pok. Stipe 1000 kn

186. Mrđen Mladen, pok. Stipe 1000 kn

187. Mrđen Mira i damir, pok. Stipe 1000 kn

151


190. Mrđen ana, ud. ante 500 kn

191. Mrđen Milenko, pok. ante 1000 kn

192. Mrđen Ivan, pok. Josipa 1000 kn

200. Mrđen Ivanka, pok. Mate 700 kn

206. Mrđen Viktor 800 kn

207. Mrđen Ozren 1000 kn

208. Mrđen Manda 700 kn

209. Mrđen Mile – Mito 700 kn

211. Mrđen Miroslav, pok. Kreše 700 kn

214. Mrđen dinko, pok. blaža 1000 kn

215. Mrđen Slavko, pok. blaža 1000 kn

216. Mrđen bože, pok. Josipa 1000 kn

217. Mrđen dražen, pok. Josipa 700 kn

218. Mrđen boško, pok. Ivana (bore) 1000 kn

223. Mrđen Mile – Milija 1000 kn

224. Mrđen Marija, ud. Nikole (blaža)700 kn

228. Mrđen boris, pok. Jere 700 kn

232. Mrđen Ivan, pok. Kerbaša 700 kn

233. Mrđen Milan i Miroslav, pok. Kerba-ša 1700 kn

234. Mrđen Tomislav, pok. Kerbaša 1000 kn

235. Razlog Zdenka, pok. Kerbaša 1000 kn

239. Šiklić Petar, pok. Marka – brnjok 1000 kn

241. Šiklić Veselin, Petrov 1000 kn

242. Šiklić Marinko, Petrov 1000 kn

243. Šiklić Josip, pok. Jere 350 kn

245. Šiklić Roko, pok. Joke 1000 kn

246. Šiklić Slavica, ud. dane i Jelka 800 kn

247. Šiklić Joško, pok. dane 700 kn

248. Šiklić Mirko – Tičica 1000 kn

250. Šiklić Mira, ud. ante 1000 kn

251. Šiklić Matko, pok. ante 1000 kn

252. Šiklić Jurica, pok. ante 1000 kn

257. Šiklić blaženka, ud. Srećka 1000 kn

258. Šiklić željko, pok. Srećka 1000 kn

259. Šiklić Jerislav, pok. Mile 1000 kn

260. Šiklić Mile, pok. Mile 1000 kn

261. Šiklić Zvonimir, pok. Ivana 1000 kn

262. Šiklić Josip, pok. Ivana 1000 kn

265. Šiklić Nena, ud. Mile 700 kn

266. Šiklić Josip, pok. Mile – drago 700 kn

267. Šiklić Mate, pok. Ivana 700 kn

268. Šiklić Petar, pok. Ivana 700 kn

270. Šiklić Roko, pok. Mile 1000 kn

271. Radeljak Petar – Šakčev 1000 kn

272. Radeljak Marko – Šakčev 700 kn

273. Radeljak Petar – Kombo 1000 kn

274. Radeljak ante – Šipo 1000 kn

275. Radeljak Marko – dragi 700 kn

276. Radeljak branko 1000 kn

277. Radeljak Tome 1000 kn

278. Radeljak Josip – Ivičin 1000 kn

279. Radeljak Mladen 1000 kn

280. Radeljak Vlade 1000 kn

281. Radeljak dragan 1000 kn

282. Radeljak Milan 1000 kn

283. Radeljak Ivan – Milanov 1300 kn

284. Radeljak Ivica 1000 kn

285. Radeljak Milan – Ivičin 1000 kn

286. Radeljak Josip – Šipin 1000 kn

287. Radeljak Jere – Kržić 400 kn

288. Radeljak Tonći 350 kn

289. Radeljak Marija, ud. Ivice 700 kn

290. Radeljak Kata, ud. Mate 700 kn

291. Radeljak Mile 1000 kn

152


292. Radeljak Niko 1000 kn

293. Radeljak Ljubica, ud. Frane 1000 kn

294. Radeljak Josip – Kole 1000 kn

295. Radeljak Edo 1000 kn

296. Radeljak anka – Lelčeva 700 kn

299. Radeljak Ivica – Galaić 1100 kn

302. Radeljak Ivica – fratar 2000 kn

304. Radeljak anka – Galerova 200 kn

305. Radeljak živko 700 kn

307. Ivić Rozika 1000 kn

308. Ivić dragan, pok. Josipa 1000 kn

309. Ivić Petar - Pejo 1000 kn

310. Ivić Ivica 1000 kn

311. Ivić Stipe – Joža 1000 kn

312. Ivić boris 700 kn

313. Tonković branka, rođ. Ivić 1000 kn

315. Puncet Marija 1000 kn

316. Puncet Ivica 1000 kn

317. Puncet anka 1000 kn

319. Puncet damir 1000 kn

320. Puncet dušanka, ud. Frane 700 kn

321. Puncet željka, ud. Mlađe 700 kn

322. Puncet Mara, ud. Mile 850 kn

323. Puncet Rajko 850 kn

324. Lovrić Marija, ud. Mirka 700 kn

325. Lovrić Ivica 1000 kn

326. Lilić Roko 1000 kn

327. Lilić Mario 1000 kn

328. Lilić željko 1000 kn

330. Lilić berislav 700 kn

332. Lilić Tomislav 700 kn

333. Lilić Joško 700 kn

334. Lilić Radoslav 1000 kn

335. Lilić Zdravko 700 kn

337. Lilić Ivica 700 kn

339. Lilić Zoran 700 kn

340. Lilić Neva 1000 kn

343. Miličević Ivica, pok. Mate 1000 kn

344. Miličević ana, ud. Josipa 300 kn

347. Softić Mira 1000 kn

349. Pučić Tona, ud. Mile 900 kn

350. Pučić damir 900 kn

351. Pučić Ivan 1000 kn

353. ban Neven 700 kn

355. Gverić dalibor 1000 kn

358. Reljić Smiljan 1000 kn

360. Pučić Tonći 800 kn

365. Knez Mladen 1000 kn

368. Mališa Eugen 700 kn

369. Mališa Viktor 700 kn

370. Peteržilnik Ive 700 kn

371. Černivec Zdenka, ud. Vlade 500 kn

372. Černivec Karmela 700 kn

373. Černivec Sebastijan 700 kn

374. Škorić Ivan 1000 kn

377. bjelomesni anđa 1000 kn

380. Matetić Marko 1000 kn

381. Matetić Tonko 1100 kn

383. Todorović Marko 1700 kn

384. Todorović Saša, Markov 700 kn

385. Todorović Mile 385 kn

386. Todorović aljoša 650 kn

387. Todorović Nikica 1000 kn

388. Todorović Ivko 700 kn

391. duilo anđelka 1000 kn

392. duilo dražen 1000 kn

393. Odak Rade, pok. Jere 700 kn

394. Odak Stipe, pok. Jage 700 kn

395. Odak Zdenka, ud. Nikice 1000 kn

397. Odak Kata, ud. ante 700 kn

153


398. Odak Ivica – begićev 1000 kn

400. Odak Ferdo 700 kn

402. Odak Zlatko 700 kn

403. Odak Josip – Šoša 400 kn

405. Odak Mladen 700 kn

406. Odak Nikola – bućilo 700 kn

407. Odak boris 700 kn

408. Odak željko, pok. Petra 2700 kn

409. Odak Veljko, pok. Mile 1000 kn

410. Odak ana, pok. Ivana 1000 kn

411. Odak Mira, ud. Mladena 700 kn

412. Odak dragan 600 kn

413. Odak ante – biskup 1000 kn

414. Odak Josip 1000 kn

415. Odak Mario 700 kn

416. Odak Ive 1000 kn

417. Odak Ive – baketun 350 kn

420. Odak Luka, pok. Stipe 1200 kn

421. Odak Miro 700 kn

422. Odak Goran – dujin 1000 kn

423. Odak Mile, pok. bože 700 kn

424. Odak Mile, pok. Petra 700 kn

425. Odak Vuka, ud. bože 700 kn

426. Odak Veljko 1000 kn

427. Odak Marija, ud. Tomislava 700 kn

428. Odak željko 700 kn

429. Odak dario 700 kn

431. Odak Joško, pok. Kute 700 kn

435. Odak Ive 700 kn

440. Odak Miro – Jagin 700 kn

441. Nakić Marko, pok. Petra 700 kn

442. Nakić Ivica, pok. Petra 700 kn

443. Nakić Ružica, ud. Petra 700 kn

444. Nakić Josip, pok. Marka 1000 kn

445. Nakić Marija, ud. ante i Milenko 1000 kn

446. Nakić boris, pok. ante 1000 kn

448. Nakić Slavko 700 kn

449. Nakić Mladen – Slavkov 700 kn

450. Nakić Josip, pok. Ivana 700 kn

454. Nakić Milka, ud. Petra 700 kn

455. Nakić Marija, ud. Ivana 1000 kn

456. Nakić Jere, pok. Ivana 1000 kn

457. Nakić Jelica, ud. boška 700 kn

458. Nakić Valentin, pok. boška 700 kn

460. Nakić Mladen, pok. Frane 700 kn

462. dučić Josip 1600 kn

465. dučić Ivica 700 kn

466. dučić ante 700 kn

467. dučić Mate 700 kn

471. dučić drago 700 kn

472. Plećković danijel 700 kn

473. Plećković Marija 700 kn

479. Novaković anka, ud. ante 900 kn

480. Novaković Zvonko 700 kn

481. Novaković Ivanka 700 kn

483. Novaković Marija, ud. ante 1000 kn

485. Novaković živko 1000 kn

486. Novaković dinko 700 kn

487. Novaković Mirko, pok. ante 1000 kn

488. bukarica Petar 700 kn

489. bukarica Milka 700 kn

490. bukarica Mladen 1000 kn

491. bukarica Mile, pok. Mile 700 kn

492. bukarica Joso, pok. Mile 700 kn

495. bukarica Vjeko 1000 kn

496. bukarica Matko 700 kn

497. bukarica Marijo 700 kn

499. bukarica Šime 1400 kn

505. bukarica dragan 1000 kn

154


506. bukarica Ive 700 kn

507. bukarica Manda 1000 kn

509. bukarica Joso 1000 kn

510. bukarica Tonka 1000 kn

511. bukarica Tome, pok. ante 1000 kn

512. bukarica Ivica, pok. ante 1000 kn

514. bukarica Marica – bukina 1000 kn

515. bukarica Marinko 1000 kn

516. bukarica Ivica, pok. Mate 700 kn

517. bukarica ante 1000 kn

518. bukarica Hrvoje – antin 1000 kn

519. bukarica davor – antin 1000 kn

520. bukarica Mićo 700 kn

521. bukarica Jadranka 550 kn

523. bukarica berislav 1000 kn

524. bukarica Josip – braco 700 kn

525. bukarica dražan 700 kn

526. bukarica Vladimir 1000 kn

527. Milošević božena 700 kn

528. bukarica Joso, pok. Mate 1500 kn

529. živković Stanko 1000 kn

530. Topić boris 1000 kn

531. Topić Nada 1000 kn

532. Topić anđelka 1000 kn

533. Topić žarko – Jokačin 700 kn

534. Topić ante - Sritko 1000 kn

535. Topić Zvone – brilin 700 kn

537. Topić Tomislav 700 kn

538. Topić Joso – Matoica 700 kn

539. Topić Ivica – Škrbilo 600 kn

540. Topić bogoslav 500 kn

541. Topić darko 300 kn

542. Topić Ivica – Šerif 750 kn

543. Topić Krešo 700 kn

546. Topić Ivan 1100 kn

547. Topić Tvrtko 1000 kn

548. Topić Ivan, pok. Pavla 250 kn

549. Topić ante – dežurni 700 kn

550. Nedoklan Srđo 1000 kn

551. Nedoklan Zdravko 1200 kn

552. Nedoklan Mile – Markica 1000 kn

553. Nedoklan Joško – Jandrin 1000 kn

554. Nedoklan ante – andrijin 700 kn

556. Nedoklan Goran, pok. Mate 900 kn

557. Nedoklan Zoran, pok. Mate 900 kn

558. Nedoklan Mate, Matekin 1000 kn

561. Nedoklan Rozika, ud. Frane 700 kn

563. Midenjak Joso 700 kn

564. Midenjak Mile – Josin 700 kn

565. Matijević branko 700 kn

566. Ivić anka, ud. Jose 700 kn

567. Nedoklan Slavko – andrijin 700 kn

568. Mrđen Katica, ud. Smiljana 1300 kn

569. Radeljak Marko – Milanov 1000 kn

570. Šiklić Mladen, pok. Slavka 700 kn

571. Pučić Tonći, pok. Mate 800 kn

572. Odak Petar – balinov 700 kn

573. Tomić Jakša – Ivice 700 kn

575. Tomić Ivan (nepoznat poziv na broj) 400 kn

576. Šiklić antonia, pok. ante 300 kn

577. Šiklić željko 700 kn

579. Stipanović Marija 1000 kn

580. Ramljak ante 760 kn

donacije

600. Sambrailo Evica – Šuštičina 700 kn

601. Matić fra Stjepan 1200 kn

602. bukarica Milka, pok. Vicka 700 kn

155


603. bukarica Stanko, pok. Mate 700 kn

604. Novaković Ivan 700 kn

605. Novaković Josip 700 kn

606. Strunje Marija, rođ. Novaković 350 kn

607. Pećanec Spomenka 700 kn

608. Grad drniš – Gradonačelnik 9500 kn

609. Vukušić Marija 300 kn

610. abramac Vladimir 50 kn

611. Megla Slavka, rođ. Reljić 700 kn

612. Cetinić živana, rođ. bukarica 2000 kn

613. brakus damir – Pogrebno Poduze-će “brakus” 1500 kn

614. Tomić dinko 200 kn

615. Udruga žena “Sveta barbara” Sive-rić 1000 kn

616. Obitelj pok. Nikole Odaka - bućila 2200 kn

617. Obitelj pok. Matilde Odak, uplatili Jasmina i Oliver 2600 kn

618. Mikelić Marija 700 kn

619. Topić Mira – PUNTa d.o.o. 500 kn

620. Obitelj pok. ante Tomića bariše 3850 kn

621. Obitelj Odak, pok. Vuke 150 kn

622. Zdenka Ćevid sa unukom barba-rom 1000 kn

623. Lojić Stipe i Marica 700 kn

624. Vlaić Niveska 1000 kn

625. SPLITSKa baNKa (obračun ka-mate) 552 kn

626. anđelić Ivica 2552 kn

627. Obitelj pok. Kate Radeljak, ud. Mate 2000 kn

Spisak obitelji župe sv. Petra Siverić za izgradnju mrtvačnice prema dospjelim uplatama, plus uplate donatora kojima velikodušno zahvaljujemo, a posebno našim mještanima koji nisu vezani mje-stom ukopa, ali su osjetili potrebu da nam pomognu. Spisak od 1 do 627 kako slijedi po iznosu uplate. Napomena: Svi koji imaju stare uplatnice trebaju ispuniti novi obrazac sa svojim osobnim brojem (poziv na broj platitelja) i upisati iBan – žiro račun HR 20 2330 0031 5002 10558 sa svrhom za izgradnju mrtvačnice u siveriću. Svi koji su uočili neki propust slobodno se obratite blagajniku Edi Radeljaku na br. 098 883 654. Odbor za izgradnju mrtvačnice svima vama želi

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I NOVU GODINU!

Za potrebe crkve

1. darko Tomić 100 kn

156


Radili na čišćenju crkve sv. Petra u Siveriću

1. ana Odak, Ivanova

2. Jutta Todorović

3. Ljiljana Todorović

4. Marija Seka Tomić

5. Jelena Tomić, Stankova

Sve kandalire (svijećnjake) očistila anka Ramljak, ž. Josina.

Prilog župljana Siverića za školovanje djece u africi

župljani župe Sv. Petra u Siveriću po-dupiru školovanje sedmoro djece u africi.

1. Zrinka Vujević (Knin) 50 kn

2. djeca OŠ Siverić 160 kn

3. Lidija Nakić 50 kn

4. Ivica Prpa, pok. Frane 200 kn

5. Joso Ramljak, pok. Luke 50 kn

6. Mario Odak (antin) 200 kn

7. ante Odak (biskupov) 50 kn

8. anđelina Odak 40 kn

9. Tomislav Tomić (Remetin) 100 kn

10. Milena Odak, ž. Zdravka 20 kn

11. Ivančica Jerčić, rođ. Odak 50 kn

12. Ivica bukarica, pok. Marka 100 kn

13. Marko Matetić 50 kn

14. Mira Odak, ud. Mladena 50 kn

15. Manda bukarica, ud. Marka 40

16. Zdravka Prpa 40 kn

17. ante Tomić (žuko) 40 kn

18. Stipe Odak (Jagin) 50 kn

19. Tona Pučić 50 kn

20. Milenko Nedoklan 50 kn

21. Jutta Todorović 100 kn

Malumo Cecilia

157


22. Veljko i Milenka Odak 100 kn

23. Tomislav Prpa, pok. Frane 50 kn

24. anđelka Tomić, ž. Mlađe 70 kn

25. anka Topić, ž. Ive 50 kn

26. Kata Tomić, ž. dinka 50 kn

27. albina Tomić 50 kn

28. Joso Tomić (Ele) 100 kn

29. Vjera Mrđen (borina) 50 kn

30. Milka Tomić (antišina) 100 kn

31. Karma Ramljak 100 kn

32. Slavica Odak, ž. Mile 50 kn

33. Svijetlana Odak, ž. željka 100 kn

34. Marija Plećković 20 kn

35. Seka Tomić, ž. ante (Makac) 20 kn

36. Seka Tomić antišina 100 kn

37. ana Odak, Ivanova 50 kn

Još ima jedan izvjestan broj župljana koji jednostavno žele ostati samozatajni, ne žele da im se objave imena

Mwaku Ndala Mwila Ndala

dva Ispravka

dužni smo ispraviti dvije netočnosti radi točnosti:

U listu “Siverić”, br. 26., str. 156. stoji napisano: Momci iz župe Gospe van Grada (Šibenik) pod vodstvom fra Ivana Maretića, a mora pisati fra Ivana Maletića igrali su dopadljivo, za svačiji ukus!

Fra Ivane, ljudski je pogriješiti, a anđeoski priznati pogrješku, zar ne?

* * *U listu “Siverić”, br. 26., str. 11. potkrala se grješka u pisanju. Piše: bazilika sv.

Klare koja se nalazi u crkvi SaNTa MaRIa dEGLI aNGELI (Sveta Marija anđeoska). To nije točno!

Treba pisati: PORCIUNKULa, crkvica iz vremena sv. Franje (12. stoljeće) nalazi se u crkvi SaNTa MaRIa dEGLI aNGELI (Sveta Marija anđeoska). Crkva Svete Marije anđeoske je s kraja XVI. i početka XVII. stoljeća.

158


Sadržaj

Uvodnik

Glavni i odgovorni urednik: Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta ................................... 1

CRTiCe iz povijesTi siveRića

josip šiklić: Izostanak s posla rudara u Siveriću tijekom 1962. godine ........................................... 3

poznaTi i manje poznaTi siveRćani

ivan Topić: Siverćanin Ivica dučić vrhunski kirurg u americi ............................................................ 8

pisani pRilozi žUpnom lisTU

marko Bukarica: blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla ....................................................... 10

ivica vukičević: Poštovani Vikaru naše Šibenske biskupije...............................................................11

Tonći prpa: Crtice s putovanja ............................................................................................................ 12

josipa prpa: drniš: Održan 2. Festival zborske glazbe “Jubilate deo” ........................................... 15

Procesija na Svetog Petra .....................................................................................................................17

fra sTjepan maTić: Siverić – Šibenik – Stara Gradiška – Đakovo ............................................... 18

fra sTjepan maTić: Povijesno hodočašće, a ono je za pamćenje ................................................ 28

fra sTjepan maTić: Reportaža iz albanije ...................................................................................... 36

sanja puncet: Sva siverska hodočašćenja u drvar .......................................................................... 52

marko Bukarica: Hodočašće na Udbinu ............................................................................................ 54

sudionik hodočašća: Hodočašće Siverćana u Međugorje ............................................................... 57

ivica odak, dr. vet. med.: Hodočašće župljana župe sv. Petra iz Siverića u Krasno....................... 59

ivica odak, dr. vet. med.: blagoslov križa na Promini .......................................................................61

ivan Topić: Šta su govorili naši stari ....................................................................................................61

andrijana nedoklan, joško nedoklan i marina odak: Tamo gdje vječno sunce sja .................... 62

fra sTjepan maTić: Tragom nezgodno minulog vremena ............................................................ 66

fra sTjepan maTić: Prisilni vojni rok u Makedoniji ........................................................................ 67

mile prpa: Kralj vjekova ....................................................................................................................... 72

mile prpa: Hrvatska narodna duša ......................................................................................................74

ivan Topić: Zagonetka naselja Stridon ............................................................................................... 77

sanja puncet: Sjećanje na fra Julijana .............................................................................................. 80

159


lisTak poezijeivan Topić: Pjesme mog vremena ...................................................................................................... 81

Rosa petković: Čiji to noževi plešu u žitu ........................................................................................... 83

albina Tomić: Pjesme .......................................................................................................................... 85

mladež i mladiMladež i mladi ....................................................................................................................................... 86

Lijepo je sjetiti se .................................................................................................................................. 87

biskup Komarica u Siveriću ................................................................................................................ 90

Baka mira: Najsvečaniji dan moje najstarije unuke .......................................................................... 92

Krštenje Zdeslava Nakića - alfirevića ................................................................................................. 94

Ivana Nakić i Tomislav duvančić ........................................................................................................ 95

iz naše škRinjemarija lojić: Kako smo nastali? .......................................................................................................... 96

marija seka Tomić: Jokino plemenito srce ....................................................................................... 97

marija seka Tomić: Još si živ?............................................................................................................ 98

vjeRski podlisTakFra stjepan matić: Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi.................................................................. 100

Fra stjepan matić: Čitluk – Jasensko: ............................................................................................. 103

Fra Milan Ujević i njegovo doba ........................................................................................................ 105

marija Grcić, rođ.Topić : Plan Gospodnji ..........................................................................................112

marija Grcić, rođ.Topić : Poruke svetog Franje ................................................................................113

marija lojić: Trag u pijesku ................................................................................................................113

marija lojić: Vrlo važan gost ..............................................................................................................114

fra petar klarić: putovima pape ivana pavla ii. ........................................................................115

Propovijed drniškog župnika fra Petra Klarića u crkvi Velike Gospe u Krakowu u Poljskoj 8. listopada 2014. na dan hrvatske neovisnosti ............................................................................... 127

pisma pRijaTelja lisTaPisma prijatelja lista ........................................................................................................................... 130

Poštovani Uredniče, suradnici i čitatelji lista “Siverić” ..................................................................... 135

dodaTak lisTUNaši pokojnici ..................................................................................................................................... 136

IN MEMORIaM Frane Mate Ramljak .................................................................................................141

In memoriam Mate - Frane Ramljak ................................................................................................. 142

mario lilić: Mrtvačnica u Siveriću ..................................................................................................... 144

160


mile prpa: Knjižnici Franjevačkog samostana Majke od Milosti Visovac ....................................... 146

Prijatelji lista Siverić ............................................................................................................................147

Spisak obitelji koje su uplatile za izgradnju mrtvačnice .................................................................. 149

Za potrebe crkve ................................................................................................................................ 155

Radili na čišćenju crkve sv. Petra u Siveriću .................................................................................... 156

Prilog župljana Siverića za školovanje djece u africi ....................................................................... 156

dva Ispravka ....................................................................................................................................... 157

siveRić list župe sv. petra apostola siverić

izdavač: župa Svetog Petra apostola – Siverić,

22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

Glavni i odgovorni urednik: fra Stjepan Matić, župnik

Uredničko vijeće: fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S. Tomić, Ferdo Topić,

željko Lilić, andrijana Nedoklan, Joško Nedoklan, Milan Ramljak, Marko bukarica, ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić,

Mladen bukarica, berislav Lilić

lektor: Mile Prpa

Fotografije: iz fra Stjepanove arhive, berislav Lilić, Ivan Topić, Milan Ramljak, Tonći i Krešimir Prpa, Marina Odak, Mile Prpa, ante dučić, Marinko i albina Šindilj, vlč. Zlatko Matić, Ivica Odak, anđela

Ramljak, arhiv biskupije Šibenik i drugi

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LIST žUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić

Grafički urednik: Silvio družeić

Tisak: JaFRa – PRINT d.o.o.

naklada: 1250 primjeraka

spliTska Banka d.d. podRUžniCa dRniš devizna knjižica 2297 – 00410 – 9

lisT se odRžava dRaGovoljnim pRilozima vjeRnika; Te je osloBoĐen plaćanja poReza

"Ti je živiš, Kriste Rimljanine“

P avao, sluga slugu božjih, uputio se iz Rima da na svetim mjestima koja su

vidjela Kristov vremeniti boravak među na-ma "prikaže Kristu Njegovu Crkvu, pozove k njoj jedinoj i svetoj odijeljenu braću i moli božansko milosrđe za mir među ljudima". U Tagbi na Tiberijadskom jezeru uronio je u vo-du, kojom je nekad plovila lađa Petra ribara, svoje ruke što imaju vlast vezati i odriješivati vlast koju je Krist predao Petru kraj jednoga sivog kamena izraslog iz te vode.

"I zato je ona Tvoja Crkva, Gospodine", rekao je u betlehemu, korak od mjesta gdje se Sin boga živoga rodio kao čovjek da spasi čovjeka, "i još uvijek živi u dosljednom nam nasljedstvu onoga Tvog izvora: Ti je slijediš, Ti je braniš, Ti je očišćuješ, Ti je jačaš, Ti je živiš, Kriste Rimljanine".

Već na početku pontifikata ovoga Petrova nasljednika opaženo je da su nje-gove riječi sagrađene od dijamanta i čelika. Ovoga jutra u betlehemu, na dan bogo-javljenja, 6. siječnja 1964. godine, zasjalo je u njima ono isto što je Petru apostolu prije dvije tisuće godina istrglo priznanje: "Gospodine, kamo da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga."

Rimska Crkva je život. Ona je nepre-kidna težnja čovjeka prema savršenstvu vlastitog ostvarenja, "neprekidno utjelov-ljenje Sina čovječjega". Zato su stari kato-lički pisci zvali Krista Rimljaninom. Zato je Pavao VI. biskup rimski, osjetio dužnost da Ga tako nazove upravo sad kad je raširio ruke prema odijeljenoj braći.

Crkva ukorijenjena u Rimu, Crkva sagrađena na Petru apostolu koji je umi-rući blagoslovio Grad i svijet, Crkva koja je Krista osjetila Rimljaninom sačuvala je stbaralačku snagu kroz dvije tisuće godina. Nikad se nije zaustavila, nikad podlegla, nikad ukočila, nikad zahirila na putovima čovjeka: uvijek je neustrašivo govorila riječi života, riječi što su zasjale sjajem pouzda-nja s usana rimskoga biskupa na mjestu rođenja Sina Čovječjega:

"Znamo da čovjek pati od strašnih sumnjai imamo za nj odlučnu riječ, i usu-đujemo se ponuditi je to više zato što je ona ljudska: riječ Čovjeka ljudima, riječ Sina božjega koji se htio nazvati Sinom Čovječjim".

Pavao, Sluga slugu božjih, vratio se u Rim apijevom cestom što su je gradili konzuli (312. pr. Kr.), cea za stom kojom su prošli koraci legija rimske vojske što su širile i čuvale civilizaciju našega svijeta, cestom uz koju su pokopani mučenici, cestom na kojoj je Petar apostol sreo Krista spremna da Ga za spas Rima razapnu po drugi put.

Mora da se Pavao VI. biskup rimski, na večer svoga povratka sjetio toga zapisa Luke liječnika, izvjestitelja iz apostolskih vremena. Jer izašao je na prozor svoga doma i rekao grada mira Rima: "Vi ste ra-zumjeli da između Krista, Petra i Rima teče izravna nit, i ta je nit prenosilac svih mojih blagoslova."

Go

din

a 14

. B

roj 2

. (27

.)

Bo

žić,

201

4.

papa pavao vi u svetoj zemlji

... za čovjeka je želio da pronađe sebe primajući više vrednote ljubavi i prijatelj-stva, molitve i razmišljanja za sve prijelaz u ljudskije stanje...

Za Pavla VI. novo ime ime mira bilo je is t inski razvoj . bio je prvi papa putnik izvan Italije, a njegova prva postaja, šest mjeseci nakon izbora, bila je Sveta zemlja

papa FRANJO uzdigao ga na čast oltara, 19. listopada 2014.

Documents

Godina 14. Broj 2. (27.) Božić 2014