ProložacGODINA XXXII. BROJ 2 (84) BOžIć 2013.

ISSN: 1330-755X

Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji

25. prosinca 2013. Srijeda - Božić- Rođenje Gospodinovo Ponoćke: Sv. Josip u 22 sata, Sv. Mihovil i Kraljica Mira u 24 sata Dnevne sv. mise: Sv. Mihovil u 9 i 11 sati i u Srca Marijina u 10 sati

26. prosinca 2013. Četvrtak - Sv. Stjepan prvomučenik Svete mise u crkvama : Sv. Mihovil u 9 i 11 sati, Kraljica Mira u 9:30 sati i Sv. Josip u 11 sati.

27. prosinca 2013. Petak - Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji Svete mise u crkvama: Sv. Mihovil u 9 sati, u Gospinoj crkvi na Vrljici u 11 sati i u crkvi Sv. Josipa u 11 sati. Blagoslov obitelji (od 14 sati) Podi, Ćurčije, Tolići, Bristovac i Matići.

28. prosinca 2013. Subota - Mladenci, Nevina dječica i blagoslov obitelji Sveta misa za sve pokojne u župi u crkvi Sv. Mihovila u 9 sati, a u crkvi Srca Marijina u 10 sati. Blagoslov obitelji: Bušanje, Mandići i Perići

29. prosinca 2013. Nedjelja - Sveta obitelj Svete mise: Sv. Mihovil u 9 i 11 sati, Kraljica Mira u 9:30 sati i sv. Josip u 11 sati. Blagoslov obitelji: Meteri gornji i donji, Špari i Petričevići

30. prosinca 2013. Ponedjeljak - Blagoslov obitelji Šumet, Čujići i Lug

31. prosinca 2013. Utorak - Blagoslov obitelji Mršići, Knezovići, Budim i Šerlije

1. siječnja 2014. Srijeda - Nova godina Sveta misa: Sv. Mihovil u 11 sati

2. siječnja 2014. Četvrtak - Blagoslov obitelji Postranje

3. siječnja 2014. Petak - Blagoslov obitelji Jezerine, Buljanija, Grabovine do Pezine ulice i Kraljevići

4. siječnja 2014. Subota - Blagoslov obitelji Centar od mosta do Pezine ulice, Lučica, Grabovci u Đardinu, Tolići, Garci, Škegre, Turići, Jonjići, Abazi do Dropuljića

5. siječnja 2014. Nedjelja - 2. nedjelja po Božiću - Blagoslov obitelji Svete mise: Sveti Mihovil u 9 i 11 sati, Kraljica Mira u 9:30 sati i Srca Marijina u 11 sati. Blagoslov obitelji:Mikulići, Grabovci, Barbići i Dropuljići, Radeljići i Krivača

6. siječnja 2014. Ponedjeljak - Bogojavljenje- Sveta Tri Kralja i blagoslov obitelji Svete mise u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati Blagoslov obitelji: Maršići, Rimci i Glavica

12. siječnja 2014. Nedjelja - Krštenje Gospodinovo Svete mise : u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati, u crkvi Kraljice Mira u 9:30 sati, u crkvi Srca Marijina u 11 sati..

Prolo@ac

1

GODINA XXXII. BROJ 2 (84) BOžIć 2013.

Put u BetlehemDavno je bilo kad sam vozio iz Dussel-

dorfa za Bruxssel. Bila je zima i padao je gusti snijeg. Iza Aachena ušao sam u jedan kružni tog.

Morao sam naći pravac za Brussel ali snijeg je prekrio table, koje su pokazivale smjer i nisam znao kud bih krenuo. Dok sam se vrtio u onom kružnom toku sjetio sam se, da su autoceste u Belgiji osvijetljene. I pošao sam pravcem koji je bio osvijetljen. I nisam se prevario.

Mi se nalazimo u vremenu Došašća, putujemo prema Isusovu rodnom gradu Betlehemu, putujemo prema Božiću, prema Isusu. Taj put smo osvijetlili adventskim svi-jećama. Te su svijeće simbol kako je Gospo-din Bog kroz povijest, kroz povijest spasenja osvijetlio put k svome Sinu Isusu. Idući od svijetla do svijetla ljudi stižu napokon k Isusu.

Prvo svijetlo koje je Gospodin stavio da rasvijetli stazu k svome Sinu je Abraham, praotac naše vjere. Mi vjerujemo u istog Boga u koga je vjerovao Abraham.

Drugo svijetlo je Mojsije. Mojsije izvodi Židove iz egipatskog ropstva, Isus izvodi sve ljude iz ropstva sotone, grijeha, i pakla.

Mojsije daje Deset zapovijedi i tim za-povijedima mi putujemo k Isusu a Mojsije je sam kazao Židovima: Proroka kao mene, podignut će vam Gospodin Bog.

Treće svijetlo je kralj David. Vi ste čuli kako u Jerihonu slijepi Bartimej sin Timejev viče za Isusom: Isuse, sine Davidov, smiluj mi se. Isto tako govori i Kanaanka u Tiru. Davidu je Bog obećao vječno kraljevstvo a to je Isusovo kraljevstvo.

Poslije Davida Bog osvjetljuje put k Isusu prorocima. Njih ima puno, spomenut ćemo samo neke.

Izaija prorok je djelovao oko 750. go-dine prije Isusa. On opisuje Isusa kao da je živio u njegovo doba, pa ga zovu evanđelist Starog Zavjeta.

On govori: Evo, djevica će začeti i roditi sin. Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan… O Isusu u muci govori: Bi ubrojen među zločince a ukopan s bogatima. Isus je razapet između dva razbojnika a grob mu dao bogati Nikodem i Josip iz Arimateje. Izaija nastavlja: Ne bijaše na njemu čari ni ljepote da bismo ga gledali…

Drugi je prorok Jeremija. Pozvan na proročku službu 626. prije Isusa.

On piše, da dolazi onaj koji će sklopiti Novi savez. Slično govori i prorok Ezekijel u progonstvu na rijeci Kebar kod Babilona. A vi svako jutro čujete, kako svećenik govori kod pretvorbe: Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza…

Prolo@ac

2

Danijel govori kralju Nabukodonozoru, kako će jedno kraljevstvo srušiti sva druga kraljevstva i ostati vječno kraljevstvo.

Zadnji prorok Ivan Krstitelj upire prstom u Isusa i kaže: Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.

A sada sve ovo što sam tvrdio, moram poreći, jer Ivan evanđelist piše za Ivana Krstitelja:“ Ne bijaše on svijetlo, nego da svjedoči za svijetlo

Svi ovi što sam ih naveo nisu bili osob-no svijetlo, nego su svjedočili za svijetlo,

za Isusa. A on je sam za se kazao: Ja sam svijetlo svijeta!

Nema drugog svijetla nego on.Svijetlo ima dva svojstva: Osvjetljuje i

grije. Isus nas osvjetljuje istinom naš razum i duh i grije ljubavlju naše srce.

Želimo da Isus osvijetli istinom i ogrije ljubavlju sve Proložane.

Sretan Božić i Novu godinu žele vam vaši

fra Vinko, fra Rafo i s. Filipa.

Prolo@ac

3

Božić i sv. Franjo u Prološcu

Ima nešto, osim Frame, fratara i časnih sestra, što sv. Franju ujedinjuje s Prološcom i Proložanima. A to je blagdan Božića, Franji i Proložanima drag i svet. Uprisutnjenje toga blagdana obje strane doživljuju kroz božićne jaslice i to Žive božićne jaslice. Ono što je Franjo započeo davne godine Gospodnje 1223., to Proložani nastavljaju od jubilejske 2000.-te godine. U prikazbi otajstva združiše se vjera i kultura, kršćanska predaja i pučka pobožnost.

Živim jaslicama sveti je Franjo želio doživjeti, svojoj braći i ondašnjem puku dočarati svu ljepotu Božićnog događaja. Prološka zajednica, kulturna i vjerska, želi to isto učiniti puku imotskog kraja. Zamisao i mjesto, učesnici i poruka su sastavnice koje ujedinjuju Franju i Proložane u upriličenju najljepšeg i najdražeg događaja koji se do-godio u Božjoj i ljudskoj povijesti.

Zamisao

Poznat po svojoj ljubavi prema svemu stvorenju sveti je Franjo poznat i po svojoj ljubavi prema Isusu, posebno prema njego-voj ljudskosti, koju je živio u tijelu sličnom našem. To potvrđuje i Franjina ljubav prema Isusovu rođenju. Franjo se Božiću radovao kao malo dijete i slavio ga na poseban način. Tajnu Kristova rođenja želio je doživjeti na stvaran i osjetljiv način.

Franjina zamisao i primjer nadahnjuju i začetnike prološkog pothvata. I oni žele da njihovi sumještani iz bliže i daljnje okolice, djeca i mladi, redoviti ili „Božinjaci“ imot-skog kraja dožive jedinstvenost božićnog događaja i ugođaja, da ga osjete na vidljiv

način. Jer svi se oni raduju tom najdražem blagdanu naše vjere. Pothvat hvale vrijedan i danas potreban kad se rastaču općeljudske i kršćanske vrednote, kad nam se nasilno nameću protunaravni stavovi bez korijena u uljudbi i životu imotskog kraja.

Mjesto

Za ostvarenje svoje zamisli Franjo izabire Greccio, brijeg obrastao šumom i ponekom pećinom, mjesto nedaleko od Ri-jetija, oko 100 km sjeverno od Rima. Franjin prijatelj, a kasnije i sljedbenik, vitez Giovanni Velita, pripravlja sve što je potrebno za Bo-žićno slavlje. Franjo želi svojim očima vidjeti i doživjeti u kakvu se siromaštvu rodio Isus u Betlehemu, kako je oskudijevao u onom što je najpotrebnije za novorođenče, kako je bio položen u jaslice, između vola i magarca.

Za svoj scenski prikaz Proložani biraju središte svoga mjesta - isušeno korito Suvaje. Tamo gdje se sastaju brdo i polje „što se ljube, što se bore da se spoje“ (Ž Tolić). U koritu koje „stvori bujica Suvaja kad prolo-mi, prolože kršne Badnjevice po njezinu koritu Proložac bi kršten i dobi ime“ (P. Gudelj, Put u Imotu, 160). To povijesno i mitsko mjesto izabiru Proložani da upriliče Isusovo rođenje. Kameni lukovi Šarampova mosta skladno su okružje Živim jaslicama. Petar Gudelj tvrdi da je Krist najmanje dva-put silazio u Imotu. Oba puta prošao je kroz Proložac. Prvi put da bi kaznio Gavana, a drugi put da bi nagradio Proložane. O Boži-ću silazi ponovno u liku Novorođenčeta da tajnom svoga rođenja obraduje tužne, pomiri zavađene, zagrli one koji se vole.

Prolo@ac

4

Sudionici

Greccio, godine Gospodnje 1223. Na badnji dan skupljaju se fratri s raznih strana, muževi i žene iz obližnjih mjesta s bakljama u rukama. Žele osvijetliti noć u kojoj je za-sjala velika svjetlost s neba koja razvedruje sve dane i sva vremena. Kad dođe Franjo ugleda da je sve pripremljeno po njegovoj želji i zamisli. Jaslice su spremljene, prostrta slama na kojoj leži novorođenče, privezani vol i magarac. Uokolo pastiri i sabrani puk. Franjo zadivljen promatra jaslice i poskaku-je od radosti. Za vrijeme sv. Mise naviješta Evanđelje te propovijeda o novorođenom Kralju koji se rodio u neznatnom gradiću Betlehemu. I svaki puk kad spomene Isu-sovo ime ili Betlehemsko Dijete obuzima ga neopisiva radost.

Proložac, priprava za Božić. Kao i kod Franje tako i u Prološcu Božić oduševljava zanesenjake i idealiste koji pronalaze obitelj

s novorođenčetom, pripremaju kostime za anđele, pastire i mudrace, skupljaju drva za pastirsku vatru. Župnik pozdravlja sabrano pučanstvo i tumači značenje povijesno spasenjskog događaja. Časna sestra vodi župni zbor sv. Mihovila, nadahnjuje glazbe-no scenski prikaz Živih jaslica. Iz polutame kanjona Badnjavice izlaze Josip i Marija s djetetom na magarcu i smještaju se u štalu, koju od drveta načiniše marljive ruke težaka i vinogradara. Djeca u bijelom uprisutnjuju anđele, čuje se božićna pjesma „Slava Bogu na visini“. Pastiri pristupaju k malom Isusu, iza njih kroče mudraci s Istoka, sv. Tri Kralja, noseći zlato tamjan i miru. Zvukovi božićnih pjesama ispunjaju korito Suvaje uzlaze pre-ma nebu i pridružuju se anđeoskom koru.

Kao u Grecciu tako i u Prološcu uokolo radoznalo i veselo mnoštvo, kršćanski puk slavi Božji pohod. Franjina je družba malo-brojnija, kad se usporedi s brojnim glumcima i još brojnijim pučanstvom oko mosta što

Prolo@ac

5

spaja Proložac s Podstranom. Na oba mjesta tajanstvena scena skriva u sebi neizrecivu poruku ljudima dobre volje.

Poruka

Franjo je Asiški začetnik božićnih jasli-ca, onih od figura i onih živih kao u Prološcu i drugdje po svijetu. Za Franju jaslice nisu samo raspjevani anđeli, pastiri sa svojim stadima, mudraci koji dođoše s istoka da se poklone novorođenom kralju. Za Franju su jaslice dramsko predstavljanje Božje ljubavi po kojoj Sin Božji postaje Sinom Čovječjim. Za Franju ljubav nije samo prazna riječ. Lju-bav je za nj i riječ i djelo. A da se Isus za nas rodio to je najveći znak Božji ljubavi prema nama. Božićne jaslice su izraz Franjine duše koja zrači toplinom Božje ljubavi.

Kod Živih jaslica u Prološcu uprizoruje se otajstvo: Vječni i svemogući Bog, izvor svega dobra i tvorac svega stvorenoga, radi nas postaje malen i siromašan u novoro-đenom Isusu. U njemu nas Bog pohađa, u

njemu nam pokazuje crte svoga lica, u nje-mu nam objavljuje svoje ime i daruje svoju ljubav, daruje samoga sebe. Žive jaslice koji Proložani uprizoruju dar su pučanstvu imot-skog kraja da na vidljiv i opipljiv način doživi tu jedincatu blizinu i toplinu Božje ljubavi. Franjo i Proložani dočaravaju tajanstvenost one svete noći kad se nebo susrelo sa ze-mljom, kad je veliki Bog postao malenim Djetetom, kad je Bog postao Božić.

Od one davne noći kršćani po svem svijetu na živopisan način uprizoruju Isuso-vo rođenje, taj jedinstven događaj u Božjoj i ljudskoj povijesti. Taj događaj označuje vrhunac Božje objave i Božje ljubavi. Božić potpuno promjenjuje ljudsku povjesnicu. Po Isusovu rođenju Bog zauvijek ulazi u naš svijet i život. Neuništiva snaga Božića dopire i danas do nas da nas uvede u čarobni svijet Božje ljubavi. Ta Božja ljubav predočena je u jednostavnoj slici božićnih jaslica koje je sv. Franjo počeo graditi, a Proložani nastavljaju.

dr. Dinko Aračić

Prolo@ac

6

Božićni simboliRazdoblje liturgijske godine između 25.

prosinca i 6. siječnja u vrijeme završetka sta-re i početka nove godine, među kršćanima se prepoznaje i prema božićnim narodnim običajima kao općeljudska slavljenička potreba.

Davne 567. godine crkvena sinoda u Toursu potvrdila je razdoblje od 12 božićnih dana. Završni dan tog slavlja u zapadnoeu-ropskim kršćanskim narodima postao je blagdan Sveta tri kralja. Blagoslov vode i narodni običaji s vodom 6. siječnja podsje-ćaju na dan Isusova krštenja, obavljao se i u slavenskim, rumunjskim i orijentalnim narodima.

Još od karolinških vremena, od 9 st. pa sve do uvođenja gregorijanskoga kalendara u 16. st. nova godina započinjala je na Božić.

Obnavljajući božićne običaje koji su vezani uz svetkovanje Rođenja Gospodinova, svake godine iznova potvrđujemo vječni protok vremena trudeći se da u njemu i mi ostavimo svoj biljeg.

Adventski vijenac

Adventski vijenac redovito se pravi od zimzelenog granja sa četiri svijeće. Postavlja se na stol u vrijeme došašća kao simbol is-čekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću pali se po jedna svijeća.

Pojava adventskih vijenaca i četiriju svijeća, koje simboliziraju četiri nedjelje došašća, u hrvatskim krajevima pojavilo se polovinom prošloga stoljeća. Poznato je da je vijenac u antičko doba predstavljao

Prolo@ac

7

pobjedu i čast jer se njime ukrašavala glava pobjednika. Prema predaji, prvi adventski vijenac ispleo je 1838. njemački evangeli-stički svećenik Johann Henrich Wichern u domu za siromašnu djecu Das Rahe Haus. Naime, mladi pastor i odgojitelj svake godine za Božić okupljao je djecu, siročad s ulice u jednu staru trošnu kućicu. Toga Božića, da bi svojim štićenicima učinio Božić lijepim, već početkom došašća načinio je drveni vijenac i na njega svaki dan postavljao novu svijeću u koju su, uz molitvu, zapalili. Tako je na Božić upalio 24 voštane svijeće: 19 mailih i crvenih svijeća za dane u tjednu, a četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svećenik je ovaj obred nazvao pobožnost svijećama. Ubrzo su njegovi štićenici počeli zimzelenim gran-čicama ukrašavati drveni vijenac. Ovaj se običaj počeo obavljati i u kršćanskim obite-ljima. Zbog praktičnosti, obred je sveden na vijenac od zimzelenog pruća sa četiri svijeće u čast četiri nedjelje došašća.

Prvi katolički adventski vijenac pojavio se 1925. godine u crkvi u Koelnu, a 1930. godine u Muenchenu. Od 1935. godine u Njemačkoj je nastao običaj da se obiteljski adventski vijenac blagosivlje u crkvi, a po-tom nosi kući.

Ponekad se adventski vijenac tumačio kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, i na život vječni. Voštane svijeće označavaju dolazeće svjetlo – Isusa. Ad-ventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema nekim običajima, na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja. Prema nekim tumačenjima, prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betle-hemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđeoska. Postupno je paljenje svijeća znak približavanja Božića.

Pšenica

Svake godine božićna pšenica koju sijemo u svojim domovima sve je bujnija i zelenija. Pratimo njeno klijanje i rast tijekom

desetak ili više dana uoči Božića. Ako je ne posijemo, nabavit ćemo je u cvjećarnici ili tržnici i s njom unijeti danak božićne obnove života u svoju sredinu.

Božićna pšenica sije se u pliticu, čašu, šalicu, lončiću za cvijeće, svakako u priklad-nu posudu. Nekada se sijanje obavljalo na blagdan sv. Barbare, (4. prosinca), a najka-snije na blagdan sv. Lucije, (13. prosinca), ali i na svetkovinu Bezgrješnoga Začeća, (8. prosinca) ili na blagdan sv. Nikole, (6. prosinca), a negdje i na blagdan sv. Katari-ne, (25. studenoga). U nekim se krajevima za božićnu pšenicu upotrebljava ne samo sjemenke pšenice nego i ječam, raž, zob, ku-kuruz pa i grah. Ovo prirodno zelenilo ukras je božićnoga stola, a simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode.

Badnjak

Badnjak je dan prije Božića, a to je ta-kođer i ime za drva koje se pali na ognjištu za Badnjak. Na ovaj se dan uređuje dom za božićne blagdane, kiti se božićno drvce i prave se božićne jaslice. Po gregorijanskom kalendaru, koji koriste katolici i evangelici, Badnjak se slavi 24. prosinca, a po julijan-skom kalendaru, koji koriste pravoslavci, Badnjak se slavi 6. siječnja.

Naziv najvjerojatnije dolazi od riječi bdjeti, biti budan, odnosno označuje noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdijenja jest paljenje vatre u čast Rođenja Gospodinova i proslava božićne polnoćke. Upravo s bdije-njem je povezano nekoliko običaja kao što je unošenje badnjaka na ognjište, paljenje obiteljske svijeće, posipanje slame po podu, objedovanje posne večere, molitva za žive i pokojne članove obitelji i pjevanje božićnih pjesama. Obiteljski obred bdjenja započinjao je domaćin s pozdravom: Faljen Isus! Dobro vam došla badnja večer! Na taj pozdrav uku-ćani su odgovarali: I s tobom zajedno! Negdje je pozdrav imao i drugačiji sadržaj: Faljen vam bio Isus i Marija i čestita vam Badnjica! Ukućani bi odgovarali: Čestita ti bila i duša, svitla obraza kao i do sada!

Prolo@ac

8

Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dio seoskih običaja, ali slavi se uz okićenu jelku ili bor, uz božićne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz pripravljenu večeru. Badnjak je tako bio uvod u drugi dio bdijenja, a to je sudjelovanje na božićnoj polnoćki.

Božićno slavljene badnje večeri slavi se kod svih hrvatskih katolika i to slavlje svjedo-či i opću svijest o privlačivosti otajstva vjere koje je povezano s Božićem.

Slama

Uz panj badnjak povezan je i obred uno-šenja i posipanje slame. Ulaze i u kuću unose slamu, gospodar bi izrekao pozdrav sličan kao i i kod unošenja badnjaka, a ukućani bi mu slično odgovorili. U nekim obiteljima bio je običaj da se te noći ne sjedi na sjedalicama i da se ne jede sa stola, nego se svi članovi posjedaju po slami oko prostrtoga stolnjaka s hranom. Prema pučkom tumačenju slama

se prostire zato jer se Isus rodio u štalici na slami.

Božićno drvce

Kao što je Badnjak, odnosno Božić bio označen panjem badnjakom, slamom i svijećom, tako božićno drvce simbolizira suvremeni Božić, i onaj u selu, i onaj u gra-du. Ovaj običaj kićenja božićnoga drvca u hrvatski kršćanski narodni običaj došao je iz germanskih krajeva. Nekad je božićno drvce bilo bjelogorično, a nakon pošumljavanja nekih germanskih područja uhoda se običaj kićenja zimzelenog božićnog drvca. Kako u narodnim običajima europskih naroda, pa tako i hrvatskoga, održalo je kićenje crno-goričnoga drveta.

Kao božićni ukras, umjesto drvca, kori-stile su se zeleno šiblje i penjačice, kao što je božikovina i bršljan. Način ukrašavanja božićnoga stabalca negdje se zove kriz-bam, a na njega su ukućani vješali jabuke,

Prolo@ac

9

naranče, pozlaćene orahe i lješnjake, različite ukrase od sladora, papira, stakla, šarene lančiće različitih boja i oblika, kao i svjetlećim lampicama i žmigavim žaruljicama, sjajnim kuglicama. Ispod božićnoga drvca napravile bi se božićne jaslice, a u blizini bi gorjela voštana svijeća.

Božićne jaslice

Pod božićnim drvcem u suvremenom obiteljskom stanu središnje mjesto često zauzimaju jaslice, likovni prikaz okolnosti Kristova rođenja ili događaji koji predhode tom činu ili ga slijede. U naše dane to je naj-češće od paipra načinjena biblijska scena. Može se kupiti u trgovini i bez mnogo novca i napora postaviti pod božićno drvce. Njihovo prvobitno mjesto je u crkvama. Obično se spominje legenda o sv. Franji Asiškom koji je 1223. godine u šumi pokraj Greccija uz oltar postavio jaslice sa slamom te doveo magarca i vola. Povijest jaslica kazuje kako su one pridonosile naučavanju Kristove vjere baš zato što zorno predočuju Kristovo rođenje. Služile su pobožnom promišljanju Isusovog života.

Na Božić se i sam Bog pojavio u mjeri čovjeka, primjerio se čovjeku, da se čo-vjek omjeri Bogom, da mu ponudi svoju beskrajnu mjeru. Blagdan Božića je Isusov rođendan, ali se od tada čovjek rađa na nov način. Po krštenju u svakom čovjeku želi se razviti Krist, točnije On želi da se svaki čovjek – kako piše sv. Pavao – razraste do pune mjere rasta Kristova. Dakle, u Božiću je utemeljeno čovjekovo dostojanstvo pa papa Leon Veliki sredinom 5. st. poučava kršćane: „Upoznaj, o kršćanine svoje dostojanstvo i pošto si postao dionik božanske naravi, ne vraćaj se u staru kukavnost.“

S jedne je strane Božić otkrio da je Bog kršćanstva okrenut prema čovjeku želi ga, voli ga i ljubi ga. S druge strane daje na znanje da je time što je Sin Božji postao čo-vjekom, njegovo je učovječenje postalo put našega očovječenja. Tako je u kršćanstvu bogoljublje nerazdvojivo od čovjekoljublja. I ni u jednoj drugoj religiji kao u kršćanstvu ne spajaju se bogoljublje i čovjekoljublje do te mjere da je Isusov učenik Ivan mogao napisati: „Tko ne ljubi svoga brata kojeg vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti!“

Marinela Petričević

Prolo@ac

10

Sveta noć

Palestinskim nebom prolazila je po-noć. Pozdravljale su je zvijezdice na nebu, suštanje lišća, srebreni valovi rijeka i tišina plodnih njiva.

Naša riječ ne može biti tako uvjerljiva kao događaj kad -dijete nam se rodilo-, kad-sin nam je darovan-. Poput sunčane zrake, poput tihog zvuka lire. pojavio se najdivniji miris, uzdrhtala je tvrda kora zemlje. On je sišao.

Slava na visini Bogu, a na zemlji mir ljudima, pjevali su anđeli dobrodošlicu mla-dom Kralju.

Tiho, tiho pristupiše pastiri i ponudiše svoja srca i misli, dobru volju. U očima Dje-teta zacakli se prva suza. Moć velike majčine ljubavi obrisala je prvu suzu.

Mi koji smo danas raspjevani ipak ne zaboravimo da Božić nema nikakve veze sa

Prolo@ac

11

atmosferom udobnosti. Nikada svečanijih odijela pred bijelom pelenica! Nikada udobni-jih stanova pred siromaštvom spilje! Nikada mekših ležaja pred tvrdoćom slame! Nikada toplijih soba pred hladnoćom betlehemske noći! Vijest ovoga Djeteta ide mnogo dublje, do središta našeg života, do naših odnosa prema onima koji su lišeni svega ovoga kao i Obitelj za koju u ovoj noći „ne bijaše mjesta u svratištu“.

Kad je to tako, onda još jedanput recimo da je ovo dan siromaha, dan napuštenih, dan očajnika.

Okruživši se njima u prvom času dolaska, upozorio nas je Gospodin da je upravo zbog njih došao. Kada je niz dolove, kroz ravnice, orila se i dalje velika pjesma mira i ljubavi, anđeoska harfa uljevala je u srca ljudi nadu i ljubav, da su oni zanosno zapjevali:Slava na visini Bogu!...

Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

12

Jeste li bili u Betlehemu?

San je brojnih Isusovih sljedbenika po-hoditi sveta mjesta koja je njihov Spasitelj posvetio svojom mukom smrću i uskrsnu-ćem. U božićno doba po našim crkvama, a u posljednje vrijeme i po svojim kućama, za Božić pravimo jaslice. U Prološcu već go-dinama priređuju se u koritu Suvaje podno Šarampova mosta žive jaslice. Svim time sebi i svojim najmlađima pokušavamo što vjerodostojnije dočarati otajstvo Isusova rođenja koje se dogodilo u Betlehemu. Ovog Božića htio bih vas sve povesti na lice mjesta, u sam Betlehem, da upoznate kakav je on danas.

Betlehem - naziv i značenje

Betlehem je gradić 23 km sjeverno od Hebrona i oko 8 km južno od središta Jeru-zalema. Nakon gradnji u novije doba dva grada praktično samo što nisu spojena. Iako mjesto i ime Betlehem potječu iz predizrael-skog vremena, prvi put spominje se u vezi s naseljavanjem izraelskih plemena (usp. 1 Sam 17, 12; Rt 1, 2). Sam naziv na židovskom jeziku Beth-lehem znači kuća kruha ili kuća boga Lahamu (arapski: Beit-Lahm = kuća mesa). U Svetom pismu nalazimo i dodatni naziv Efrata, po obitelji koja je mjesto nasta-vala (= plodan, po plodnosti kraja; usp. Mih 5,1) ili Judejski (po plemenu kojemu je grad pripadao), za razliku od Betlehema Zebulu-nova (plemena sa sjevera; usp. Jš 19, 15).

Gradić Betlehem leži na nadmorskoj visini od 777 metara. Rasprostro se u sple-tu judejskih brda na dvama brežuljcima povezanim sedlastom kosinom. Dolazeći iz Jeruzalema, na granici se pred očima ukaže najednom visoki betonski zid. To je tek dio

od gotovo 800 km duga i vrlo visoka zida koji razdvaja izraelski dio od palestinskoga. Na početku 3. tisućljeća podignuli su ga Židovi da bi se „zaštitili“ od Palestinaca. Tu je kontrolna točka na prijelazu između izra-elskog i palestinskog područja, a zanimljivo je da isti kontroliraju i na izlazu i na ulazu u Betlehem - Izraelci! Kad se prođe zid, puca divan pogled: skup bijelih, manjih i većih kuća ravnih krovova. Sve su od kamena. Kupolice i zvonici crkava kao da su izrasli iz zelenila smokava, maslina, vinograda, palmi i zelenih žitnih dolina. Takva slika viđa se u proljeće. U to doba, naime, ima nešto kiše. Ali ljeti, u sušne dane, zelenilo iščezava. Ravnice su nalik pustinji.

U Svetom pismu često se spominje Betlehem. Prvi put kad je riječ o Rahelinoj smrti (Post 35,19). Radi se o kćeri Labanovoj i najdražoj ženi patrijarha Jakova (Post 29, 6-30) te majci Josipovoj (Post 30, 22-24), koja je u Betlehemu umrla pri rađanju sina Benjamina (Post 35, 16-29). Prema drevnoj predaji, pokopana je na putu za Betlehem, gdje joj je Jakov podigao spomenik. Spomen na taj grob čuva se danas na ulazu u grad kad se dolazi iz Jeruzalema - malo kvadrat-no kupolasto zdanje. Betlehem je mjesto boravka Boaza i Rute, roditeljâ Obedovih, oca Jišajeva i djeda kralja Davida. David se u Betlehemu rodio i, nakon Šaulove smrti, g. 1004. prije Isusova rođenja bio pomazan za kralja (1 Sam 16, 4-13). Zato je gradić ušao u proročki navještaj Mesije, a s Davidom i njegovom obitelju u povijest. Malo-pomalo gubio je gradić zatim svoj glas, a s Isusovim rođenjem „najmanji“ od judejskih gradova stekao je svjetski glas. Zahvaljujući prilivu hodočasnika, znatno se i povećao.

Prolo@ac

13

U Isusovo doba uz Betlehem je prola-zio glavni put iz Jeruzalema za Gazu preko Hebrona, u ono doba veoma poznatoga trgovinskog središta. Prorok Jeremija spo-minje kako je tu u njegovo doba (6. st.) bilo poznato svratište. U nj su primane izbjeglice.

Betlehem - danas

Stanovništvo Betlehema do velikih je seoba, uvjetovanih ratnim zbivanjima i uspo-stavom države Izrael g. 1948., bilo pretežno kršćanske vjeroispovijesti. Betlehem je zatim pripao Jordanu. Posebno je bila u njemu zapažena nazočnost katolika. Među njima prvo mjesto zauzimali su oni latinskoga, rimskog obreda, a bilo je i onih sirijskoga, melkitskoga, armenskog i maronitskog, što je nama koji živimo u okruženju latinskog obreda teško i razumjeti. Među odijeljenim kršćanima susrećemo i danas pravoslavne Grke, Sirce, Armence i protestante. Uz to u Betlehemu ima i dosta muslimana. Zbog nekih nereda, g. 1834. egipatski vicekralj Ibrahim paša stao je na kršćansku stranu pa je srušena i cijela muslimanska gradska četvrt. Uglavnom svi žive od poljodjelstva i stočarstva. Od 16. st. među njima je posebno obljubljen obrt izrade spomen-predmeta od školjke bisernice i maslinova drveta. Kad su Izraelci g. 1967. zauzeli Betlehem, pučanstvo je naglo stalo iseljavati, posebno kršćani. Po stvaranju palestinske samouprave krajem 20. st. palestinski vođa imao je u Betlehemu i svoju rezidenciju. Nakon najnovijih nereda, muslimani se doseljavaju i množe, a kršćani sve više napuštaju Svetu zemlju... Oni su „zadnja rupa na svirali“. Ispadaju manjina, a do kakva posla teško je igdje doći. Evanđelje je omekšalo njihova srca i ne žele ni s kim dolaziti u sukobe. Zato, čim uhvate godina da mogu dobiti putne isprave, odlaze u Ka-nadu, Veliku Britaniju, Australiju... Ovisno gdje imaju strica, tetku ili koga od rodbine.

Na vjerskom i socijalnom području u gradu se posebno zapaža djelatnost redov-nika različitih družbi i svećenika, u službi najsiromašnijih, posebno pak nezbrinute

djece (Baby Hospital, Creche). Uz mnoge ženske redovničke ustanove u Betlehemu djeluju i muške redovničke zajednice, među kojima je najaktivnija franjevačka.

Špilja ili štala

Kako piše evanđelist, rimski car naredio je popis: „U ono vrijeme iziše zapovijed cara Augusta da se provede popis pučan-stva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu“ (Lk 2,1-3). Upravo je to bio neposredni uzrok Marijina i Josipova putovanja u Betlehem. Rimljani su imali sjajnu upravu. Ali zašto popis pučanstva? Nije caru bilo stalo do toga da se zna koliko zemlja broji pučanstva, kako smo često skloni misliti, koliko do brige oko ubiranja poreza. Njegova glavna svrha bila je procjena oporezivanja. Država je skupljala porez na cijelome svome području. No naj-veći porez i ujedno najvažniji izvor dohotka za državu bio je u osvojenim pokrajinama. Jedna je od njih bila i Sirija pod koju je u ono doba spadala i Sveta zemlja.

Za Marijina dolaska u Betlehem, „u svratištu nije bilo za njih mjesta“ (Lk 2,7). Bilo je to tipično srednjoistočno svratište: zidina koja okružuje otvoren prostor u kome se nalazi zdenac na kome će se osvježiti životinje i gdje će ljudi moći odmoriti. Preko noći vrata bi se zaključavala zbog potreb-noga mira.

Za Mariju i Josipa u Betlehemu nije bilo mjesta. Trebalo se snaći. Kako? Betlehemski predio bogat je prirodnim špiljama. Nisu to neke velike pećine poznate po prirodnim lje-potama koje bi turisti išli pohoditi. Najčešće su to mala skloništa ispod nadvijenih litica na obroncima brda i brežuljaka, redovito izdu-bena ljudskom rukom. Služila su kao zakloni za životinje, mjesto štale. Budući da je Josip bio Betlehemac, morao je poznavati te špilje. Jednu takvu na istočnoj padini betlehem-skog brežuljka izabrao je Mariji da se skloni i da u njoj donese svijetu dugo iščekivanog Spasitelja. Iako evanđeoski tekst o tome ne

Prolo@ac

14

govori, stara kršćanska predaja časti mjesto Isusova rođenja u jednoj špilji u Betlehemu na rubu ondašnjeg sela.

Oko Betlehema nalazimo i danas takve špilje. Ne služe ljudima samo kao štale, nego nekima i kao stan. Pomalo se čudimo i pitamo se, prokišnjava li tu. No, moramo se prije prisjetiti kako u Svetoj zemlji čovjek može biti gotovo sasvim siguran, pa bilo ne znam kako oblačno, da od početka svibnja do početka studenoga neće pasti ni kapi kiše. A i ostalo razdoblje zna biti i po dva-tri mjeseca bez ijedne kapi. Do ovogodišnjeg siječnja, Izrael je šest-sedam godina čekao na dobru kišu. Zato neki mogu naći u takvim špiljama, uz male preinake, i sasvim sigurno sklonište. Zar je šator bolji?! Prema predaji, takve špilje birao je i Isus za sebe i svoje uče-nike, kad bi se povlačili u tišinu i sabranost daleko od svijeta.

Pođemo li danas stotinjak metara ju-goistočno od svetišta Isusova rođenja, naići ćemo na špilje u kojima žive cijele obitelji. Ulaz su smanjili tako da su ga zazidali. Osta-vili su jedino vrata. Ona su ujedno i prozor i dimnjak. Taj „moderni“ stan nije prevelik: zaprema oko 8-9 m četvornih; visina je oko 2 m, ali se prema rubovima smanjuje. „Parketi“ su dobro izgažena zemlja. U jednom kutu smotana je postelja, koja se prostire samo navečer. U drugom je ognjište s nekoliko su-haraka, a uza nj tri-četiri posude i uljanica. U trećem ima nešto kućnog oruđa, a tu je i umi-vaonik s vodom. Prema potrebi, u stanu su razmješteni niski stočići. To je sav namještaj. Kao što se Sin Božji nije stidio roditi u takvoj špilji, tako se danas ni siromašni Betlehemci ne stide u njoj stanovati.

Betlehemska špilja danas

Dolazeći pred glavni oltar crkve Rođenja Isusova, hodočasnik zamjećuje i dvoje stube sa strana koje vode pod sam oltar. To su dva ulaza u špilju Rođenja - s jedne strane latinski i armenski, a s druge grčki. Na prvi se izlazi, a na drugi ulazi. Što to? Špilju Isusova rođenja razdijeliše kršćani među se! Razdijelili svaki

centimetar. Razdijelili i uljanice po njoj, i vri-jeme bogoslužja, sve su razdijelili! »as imaju katolici, čas pravoslavni Grci i čas Armenci. Ipak, različite su to crkvene zajednice, različiti narodi, a svi vjeruju u istoga Krista, svi mu se na svoj način mole, daju hvalu Bogu...

Naravno, špilja je kroz povijest mijenjala svoj izgled. Ipak, sačuvala je bitne crte. Da-nas ima pravokutni oblik. Duga je oko 12 m, široka 4, a visoka oko 3 m. Zidovi i pod špilje obloženi su sivkastim mramorom. Inače, tko zna kakva bi oblika špilja bila danas da nije tako zaštićena. Prije su, naime, hodočasnici htjeli ponijeti sa sobom za uspomenu obično i pokoji komadić stijene od svetoga mjesta. Špilja se na taj način uništavala. A šteta je bila da to sveto mjesto bude iznakaženo. Osim toga, zidovi su obloženi azbestnim, nezapaljivim platnom da bi štitili špilju u slučaju požara, koji je u prošlosti nerijetko znao izbiti. Dar je to francuskog predsjednika iz 1874. godine. Ipak, još se vide mjesta - po-sebno strop - i pomažu nam zamisliti kakva je nekada bila špilja.

Na tom svetom mjestu vise 53 uljanice i dočaravaju namjernicima zvjezdanu božićnu noć u kojoj se u toj špilji rodio Spasitelj Krist Gospodin. Ipak, tamu špilje razbija danas i električna rasvjeta.

Dva ulaza u špilju Rođenja sa strana pridodana su u 12. st., u križarsko doba. Ulazeći kroz franjevački ulaz, po dolasku na dno stuba, s lijeve strane našu pozornost privlači oltarić sa srebrnom zvijezdom ispod njega. To obilježava mjesto gdje je nekoć Ri-ječ, koja je Tijelom postala, došla na zemlju prebivati među nama. Zvijezdu su postavili franjevci g. 1717. mjesto stare koja je s vre-menom dotrajala. Iako su je pravoslavni Grci 12. listopada 1847. skinuli, vratili su je pod pritiscima francuskih vlasti na Visoku Portu u Carigradu. Na zvijezdi je latinski natpis: HIC DE VIRGINE MARIA IESUS CHRISTUS NATUS EST - OVDJE JE DJEVICA MARIJA RODILA ISUSA KRISTA. U starini su Židovi koristili slova za brojeve. Davidovo ime pisalo se D-V-D, što bi brojevima bilo 4-6-4. Budući da je Isus Davidova roda, zvijezda

Prolo@ac

15

je, kao simbol rođenja, dobila 14 krakova. Povezanost uz Davidov rod preko Josipa potvrđuje Isusovo čovještvo, njegovo ljudsko podrijetlo.

Kalvarija, sveti Grob, Nazaret, Betle-hem... Koje je mjesto svetije?! Zato pobož-ni hodočasnici, čim dođu na to mjesto, sagibaju koljena i prinose usne na mjesto gdje leži srebrna zvijezda da svetosti mjesta iskažu svoju počast cjelovom. Ipak, katolici na oltaru Rođenja ne mogu imati nikakva bogoslužja. Jedino imaju pravo zapaliti tu 4 uljanice.

Samo malo ispod oltara Rođenja, tri-četiri koraka prema južnoj strani špilje, za dvije stube niže, nalazi se u zasebnu kutku (3 x 1,80 m) drugi oltar. To je oltar svetih Mudraca koji se dođoše pokloniti Betle-hemskom Djetetu. Prema svjedočanstvima starih hodočasnika, ispred oltara mramorna ploča i slika mudraca iznad nje spomen su na jasle u kojima je dijete Isus bilo položeno. Tu su, naime, stajale nekoć jasle koje su

služile betlehemskim stočarima. U božićnoj noći postale su kolijevkom Sinu Božjemu. Tu je na slamu Marija postavila tijelo onoga istoga koji je za spasenje naše na križu visio. Pratilja sv. Jeronima, Paula, u jednom se pismu hvali da je poljubila jasle u kojima je nekoć ležalo dijete Isus. Taj sveti kutak povjeren je na upravljanje franjevcima koji su tu i predstavnici rimokatoličkog obreda. Na tom mjestu slave oni svagdano misnu žrtvu Kristovu. Svakog dana u popodnevnim satima dolaze u procesiji iz crkve sv. Katarine u špilju Rođenja i druge podzemne špilje-kapele gdje recitiraju određene molitve na svakom mjestu. Osobito su dirljive riječi koje se izgovaraju u špilji Rođenja: „Betlehem, evo u ovoj maloj špilji rodio se Stvoritelj nebesa! Ovdje bi povijen u pelenice, ovdje položen u jasle, ovdje ga vidješe pastiri, ovdje nad njim zasta zvijezda, ovdje mu se pokloniše mudraci, ovdje su pjevali anđeli: Slava Bogu na visini!“

fra Petar Lubina

Prolo@ac

16

Hodočašće kod kuće

Istražujemo cijeli život, Kopamo po duši

I ljudskim vrtovima. Na kraju stižemo početku.

Onamo Od kuda krenusmo

Davno

(Drago Štambuk: Ozimi usjev)

Bliži se kraj još jedne kalendarske godi-ne. Došlo je vrijeme plaćanja računa svake vrste, onih vidljivih, i onih drugih neopiplji-vih, ne manje važnih, duhovnih. Vrijeme je Adventa, pripreme za veliki događaj rođenja Isusa Krista, vrijeme hodočašćenja u sabra-nosti preispitivanja o osobnim usjevima i njihovim plodovima.

A, možemo li hodočastiti, ne putujući nikamo? Itekako. Nije li potrebno razmotriti u sebi sve loše počinjeno, priznati svoju greš-nost, s istom hodočastiti u susret Djetešcu na slamici s istinskom željom i odlukom da ćemo biti drugčiji, bolji, okrenutiji Njemu, bližnjemu svomu i svakom bratu čovjeku. Nije li nam dovoljno, u nama upaliti svjetiljku radosti, da nas odvede potrebnima, da bude-mo korisni, da u dane darivanja hodočastimo bolesnima, samima, da im donesemo osmi-jeh, lijepu riječ, šaku oraha, malo grožđica, kapljicu maslinova ulja i vrijeme za druženje u kojemu će prepoznati ljubav koju Bog od nas traži u činu darivanja. Tko nam osporava da budemo barem djelomice poput braće iz Taizéa, da rasprostremo svoj um, srce i dušu, istini i čistoći koju nam donosi Božićna noć?!

Možemo li se za tu Veliku noć pripremati hodočašćeći s krunicom u ruci u svom domu i u mislima putovati daleko u Fatimu, vratiti se u Međugorje, opet malo u Lourdes, pa ponovo u Hrvatsku do Marije Bistrice, načas biti u Svetoj Zemlji, „posjetiti“ Notre-Dame u Parizu, popeti se na španjolski Montsse-rat,…odsjesti u mnogim katedralama diljem svijeta? Moguće je dakako jer smo u trajnoj povezanosti s ljepotom oka, čistoćom duha i nadasve bezgraničnom ljubavi koju dariva Velika Majka Marija i Njezin sin čiju svjetlost neće utrnuti nikakvi zakoni.

Odredimo li hodočastiti jer smo nagovo-reni, putujemo li iz radoznalosti u nepoznato, ili smo možda zaokupljeni motivom kupnje nečega što nije domaće, hodočastimo

Prolo@ac

17

dakle, iz pukog konformizma jer je „netko“ organizirao „nekakvo“ hodošašće…, jao! Ne zanimaju li nas duhovne vođe i istinska vjera koja svojim zovom potiče na dalek, umara-jući put, odustanimo! Ne lažimo sami sebe i Onoga koji zna naše misli! Zar nije potrebno da smo obuzeti snagom Božjeg duha koji može zatrti svaki umor, nesanicu,…i koji želi da budemo svoji, zajedno s Njim?

Stoga, neovisno o tome kako i kamo hodočastimo, blizu ili daleko, hodom ili mislima, zvalo se ono: pelegrinato((lat.), pélérinage (fran.), pilgrinato (engl.), ili ho-dočašće, ponaški, riječ je o „činu duhovne predanosti“, ali ne bi trebalo misliti da je to i „pokora u kojoj pojedinac putuje… u neko daleko sveto mjesto“ - kako kaže jedna od definicija.

Nije moguće hodočastiti svim jedno-stavnim ili blještavo raskošnim Betlehemima

diljem svijeta koji će se upriličiti za veliki dan rođenja Isusova. Ali, moguće je ma gdje bili otvoriti sve svoje biće i zapjevati Betlehem-sku Štambukovu:

Neka cila zemlja piva Do nebesa digne glas,

Di nam svitli zvizda zlatna Betlehemskog Kralja znak.

Dojdi Dite moje duše Donesi mi pravu Rič

Osvitli mi zvizdan pute Da znam doć na zadnji pir.

S ovim riječima i s onima „U sve vrime godišta…“ sretan Božić svim ljudima dobre volje!

Mara Pezo

Prolo@ac

18

Zanimljivosti

• Grupa lovaca koja je lovila u Mađar-skoj 1767. godine bila je iznenađena kad je u medvjeđoj jazbini našla osamnaestogodišnju divlju djevojku. Preživjela je svoje djetinjstvo s med-vjedima. Trebalo je puno vremena da se vrati u normalan ljudski život.

• Dok je bio guverner države New York, američki državnik Franklin Roosvelt uvijek je trčećim korakom prelazio 77 stuba Capitola bježeći od novina-ra. Samo oni novinari koji su uspjeli trčati s njim, mogli su biti sigurni da će dobiti intervju.

• Ptica koja se zove Mali Lešinar, a koja živi u Africi neobično voli jesti jaja od noja, ali njegov kljun nije dovoljno jak da bi razbio jaja od noja. Zato Mali Le-šinar uzme među noge kamen, digne se u zrak i gađa kamenom jaje. Onda se spusti i lako ga pojede.

• Prva hidroelektrana kod nas, pa i jed-na od prvih u svijetu, izgrađena je na rijeci Krki. Od hidroelektrane je vodio dalekovod do Šibenika, tako da je ovaj grad među prvima u svijetu dobio izmjeničnu struju. Ta stara elektrana i danas proizvodi struju ali služi i kao prava muzejska vrijednost.

• Najveći proždrljivac među ribama Jadranskog mora je Oslić. Poznat je po svom ukusnom mesu bogatom bjelančevinama. Oslić u nedostatku druge hrane napada i jede svoje naj-bliže srodnike.

• Lijepom pisanju u 18. stoljeću učili su učenike tako što bi im vezivali guščije pero za prste.

• Američki doseljenik George Grant, koji je 1881. živio u Londonu, tražio je

način kako bi na lak i brz način došao do bogatstva. U jednim novinama pročitao je da je princ Albert neiz-lječivo bolestan. Odmah je krenuo i pokupovao sve zalihe crnog platna u Londonu. Kad je princ umro, Grant je po skupljoj cijeni prodavao svoje plat-no od koga se pravi crnina i zaradio više od četvrt milijuna dolara.

• Otok Mljet je u doba Rimljana služio kao utočište prognanih bogataša.

• Glazba za himnu čileanske ratne mor-narice uzeta je iz opere Ivana pl. Zajca „Nikola Šubić Zrinjski“.

• Za pronalazak konzerviranja ribe u hermetički zatvorenim posudama za-služan je Napoleon, jer je on zadužio tadašnje znanstvenike da pronađu način za čuvanje hrane od kvarenja.

• Na Antartiku u periodu najžešćih zima, kad se temperature kreću izme-đu 30 i 60 stupnjeva ispod nule, ptice imperatorski pingvini su primorani na nogama nositi svoju mladunčad. Muž-jaci pingvina na isti način nose jaja po četiri mjeseca, a da za to vrijeme ništa ne jedu.

• Najopsežnije jelo na svijetu je punje-na deva koju beduini služe na svojim svadbama. Kuhanim jajima napuni se riba kojom se nadjeva kuhana kokoš. Punjenim kokošima puni se pečena ovca da bi se ona smjestila u devu koja se zatrpa pustinjskim pijeskom na kome se loži vatra.

• Na pustom otočiću Murtežu kraj Mur-tera živio je, potpuno sam, punih 85 godina Božo Kučić, tri puta duže od poznatog Robinskona Crusoa junaka poznatog romana.

Prolo@ac

19

• Zemljinu atmosferu svaka 24 sata bombardira 72 milijuna meteora. Vrlo malo ih uspije doći na površinu jer izgore od trenja sa zrakom. Meteorit težak 20 tona pronašao je Adolph Nordence 1901. godine na Grelandu.

Kad je izmišljen kišobran?

Nikad. Izmišljen je suncobran, a onda se on upotrebljavao i za obranu od kiše. I danas suncobran skoro ne postoji nego kišobran. Nitko ne zna kad je suncobran izmišljen ali svakako davno. Kažu da su ga Kinezi još u 11. stoljeću prije Krista upotrebljavali. Zna se da su suncobran upotrebljavali stari Egipćani i Babilonci. U tim starim vremenima sunco-bran je bio simbol moći i dostojanstva pa su ga upotrebljavali uglavnom kraljevi i kraljice i kraljevska svita. Upotreba suncobrana bila je veoma raširena u staroj Grčkoj. Od Euro-pljana Irci su prvi upotrebljavali suncobran za zaštitu od kiše te je od suncobrana postao kišobran. Tijekom Srednjeg vijeka upotreba kišobrana odnosno suncobrana bila je sa-svim isčezla. Ponovno se pojavljuje tek u 16.

stoljeću u Italiji. I tada je kišobran bio znak i moći. U Francuskoj se pojavio kišobran 1680. godine, a po tom i u Engleskoj. Iza 1700. godine kišobran se proširio cijelom Europom.

Kad bi svijet bio selo

Jednom je zagrebački Večernji list zamislio da je cijeli svijet selo. Pa evo kako bi to selo izgledalo. Selo bi imalo samo sto stanovnika. Evo kako bi ono bilo: U njem bio bilo 55 azijata, 21 europljanin, 14 amerika-naca i 10 ostalih.

Od njih 100 žena bi bilo 58, a muškaraca samo 58. Bijelaca bi bilo 30, a ostalih 70 bili bi „obojani“. Među njima bi bilo 30 kršćana, a ostali bi bili nekršćani. Od tih stotinu njih 6 bi posjedovali 59 % ukupnog seoskog bogatstva. Njih 6 bili bi Amerikanci dok bi 80 % stanovnika živjela u lošim stambenim uvjetima, a 70 % ne bi znalo čitati ni pisati. 50 % bilo bi pothranjeno. Jedan bi umirao, jedan se rađao, a samo jedan bi imao kompjutor. To bi bilo naše selo.

PRIPREMIO: Fra Rafael Begić

Prolo@ac

20

3. kolovoza 2013. – U 15 sati na no-gometnom igralištu Šarampov održali smo svečanost polaganja vijenaca i odrješenje za pok. Peru Pirića, nekadašnjeg istaknutog igrača NK Mladosti. Poslije toga održan je tradicionalni nogometni turnir.

4. kolovoza 2013. – Održano je hodo-čašće Imotske krajine u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske gdje su nazočili i naši župljani.

11. kolovoza 2013. – Članovi Franjevač-kog svjetovnog reda župe Proložac zajedno sa mjesnom ministrom Majom Ivanko nazo-čili su proslavi sv. Klare u Podbablju.

12. kolovoza - 14. kolovoza 2013. – Održana je trodnevna duhovna priprava za svetkovinu Uznesenja Marijina koja se svečano slavi u našoj župi na izvoru rijeke

Kronika župe Proložac

Vrljike. Prvog dana trodnevnice pred pre-punom crkvom vjernika održana je sveta misa i propovijed koju je predvodio fra Ivan Vuletić, ovogodišnji mladomisnik i župni vikar iz Imotskog. Drugog dana trodnevnice svetu misu nakon Krunice u Gospinoj crkvi predvodio je fra Josip Sušić dok je misu i propovijed na uočnicu predvodio fra Petar Lubina, urednik lista „Marija“. Tog dana ispo-vjedilo se jako dosta vjernika iz domaće župe kao i iz cijele Imotske krajine, a pomagali su nam okolni župnici.

15. kolovoza 2013. – Proslava Velike Gospe u Zelenoj katedrali gdje se i ove go-dine okupilo mnoštvo vjernika iz cijele Imot-ske krajine. Središnju misu predvodio je fra Kristian Stipanović, gvardijan u Imotskom,

Prolo@ac

21

a tijekom mise bio je nazočan i general Ante Gotovina. (opširnije na susjednim stranica-ma lista „Proložac“)

16. kolovoza 2013. – Svečano smo proslavili sv. Roka u Vinjanima. Nazočni župnik i fra Rafo.

22. kolovoza 2013. – Fra Vinko i fra Rafo bili su na proslavi Kraljice Hrvata u Grubinama u župi Podbablje.

2. rujna 2013. – Započela je nova škol-ska 2013./2014. godina. U 10 sati održana je sveta misa koju je predvodio župnik fra

Prolo@ac

22

Prolo@ac

23

Vinko uz koncelebraciju fra Rafe, a djecu je animirala vjeroučiteljica Maja Ivanko.

7. rujna 2013. – Autobus naših župljana hodočastio je u Vepric kod Makarske. Povra-tak kući uslijedio je u večernjim satima.

17. rujna 2013. – Rane sv. Franje sveča-no slavimo u našoj župi već nekoliko godina kao zaštitnika mjesnog bratstva OFS-a naše župe. Ovom zgodom pridružili su nam se članovi bratstava FSR-a iz župa: Imotski, Pod-bablje, Zmijavci, Runovići i Vinjani. Nakon krunice slijedila je sveta misa koju je u crkvi Sv. Mihovila predvodio fra Zoran Kutleša, ko-ordinator OFS-a Imotske krajine. Poslije mise organizirano je druženje u župnoj dvorani.

29. rujna 2013. – U slavlju sa mno-gobrojnim vjerničkim pukom danas smo proslavili blagdan našega zaštitnika sv. Mi-hovila. Budući da je bila nedjelja prvu svetu misu služili smo u 9 sati koju je predvodio fra Rafael, a svečanu svetu misu u 11 sati koju je predvodio fra Nedjeljko Knezović,

naš domorodac koji je na službi gvardijana u Živogošću kod Makarske. Prije mise održana je tradicionalna procesija. U 17 sati istog dana održana je svečana sjednica lovačkog društva „Ričina“ iz Prološca, a sat vremena kasnije uslijedio je blagoslov lovačkog doma koji je izgrađen ove godine, a uz njega i kapela sv. Huberta. Uz mjesnog načelnika Matu Lasića ovom svečanom skupu nazočio je i dožupan Ante Šošić, a tom prilikom se pekao i vol.

1. listopada 2013. – Započeli smo „Listopadsku pobožnost“ koju smo održa-vali tijekom cijelog listopada u crkvama Sv. Mihovila i Kraljice Mira u Šumetu.

4. listopada 2013. – Svečano smo proslavili sv. Franju u Imotskom. Tijekom večernje mise svoja prva obećanja dalo je naših 9 framaša.

17. listopada 2013. – Održana je sve-čanost „Dani kruha“ u našim školama i vrtićima.

Prolo@ac

24

18. listopada 2013. – Fra Vinko i fra Rafo na proslavi sv. Luke u Podbablju.

1. studenoga 2013. – Budući da je danas svetkovina Svih Svetih u našoj župi tijekom svetih misa skupilo se mnoštvo vjernika. Služene su dvije svete mise u ju-tarnjim satima, a jednu u poslijepodnevnim. Običaj je u našoj župi da se mole odrješenja za pokojne tako da su nam za ovu zgodu na ispomoć došla dva bogoslova.

2. studenoga 2013. – Povodom Dušnog dana i spomena na sve vjerne mrtve prvo misno slavlje slavili smo u 9 sati, a poslije toga smo molili odrješenja na grobovima. Isto smo nastavili do poslijepodnevne svete mise u 16 sati.

8. studenoga 2013. – Nakon godinu dana strpljivog rada na crkvi Sv. Josipa u Po-dima danas smo je konačno pokrili crijepom.

13. studenoga 2013. – U Imotskom je održan dekanadski sastanak kojem su nazočili fra Rafo i župnik.

21. studenoga 2013. – Proslavili smo Gospu od Zdravlja u Postranju gdje se nalazi

Prolo@ac

25

kapelica posvećena Blaženoj Djevici Mariji Gospi od Zdravlja kraj stare župne kuće kojoj se i danas nadziru temelji. Prvo misno slavlje u 10:30 sati predvodio je fra Zoran Kutleša, a u 15 sati fra Rafael Begić. Budući da je padala kiša nismo imali procesiju nego smo izmolili litanije Bl.Dj.Marije. Skupilo se dosta svijeta.

22. studenoga 2013.– Svetu Ceciliju zaštitnicu pjevača proslavili smo zajedno sa našim zborom. Svetu misu predvodio je župnik, a propovijedao fra Rafo. Susret je nastavljen večerom u ugodnoj atmosferi zajedno uz pjesmu i čašu vina.

6. prosinca 2013.– Svetoga Nikolu pro-slavili smo kod kapele „pod Gajem“ uz pro-metnicu Proložac Donji - Studenci. Tu misu vodio je fra Rafael zajedno sa župnikom, a iza mise je održan blagoslov automobila. Ujutro u 9 sati u crkvi Sv. Mihovila služili smo misu koju su po tradiciji organizirali Pirići na svoju nakanu. Misu je predvodio fra Vinko. Ovom zgodom bili smo na ručku u obitelji Petra Mršića. Poslije objeda župnik i Đelo Matić (ovom zgodom sv. Nikola) obišli su djecu iz dječjeg vrtića, susreli se sa djecom i

podijelili im darove koje je sponzorirala opći-na Proložac. Poslije je održana priredba koju su pripremile učiteljice zajedno sa učenicima 1.-4. razreda.

9. prosinca 2013.– Započeli smo po-hod bolesnika te starih i nemoćnih osoba u našoj župi. Prvo smo pohodili Grbavce, Kne-zoviće, Budim pa Bušanje i Pode. Sljedećeg dana obišli smo stare i nemoćne u predjelu Jezerine, Buljanija i Srednje Selo, a onda Lug i Šumet. Fra Rafo i fra Vinko ovom prigodom posjetili su 120 staraca-bolesnika.

11. prosinca 2013.– U športskoj dvorani u Prološcu odigrana je utakmica između eki-pa sastavljena od igrača iz općine Ružić kod Drniša za koje su nastupali i fra Jozo Jukić, bivši naš kapelan i fra Ilija Mikulić, župnik Kljaka i fra Damir Ćiro Čikara protiv naših proložana. Na susretu se pojavio i poznati hrvatski pjevač Marko Perković Thompson koji je svojim dolaskom obradovao djecu iz OŠ Ivan Leko (popodnevna smjena) koju su se radosno s njim i fotografirali.

Fra Vinko Gudelj, župnik

Prolo@ac

26

Proslava Velike Gospe

15. kolovoza 2013.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije i ove je godine svečano proslavljena na Vrljici u župi Proložac. Vjernici su se za proslavu pripremali trodnevnicom, u kojoj su misna slavlja predvodili i propovijedali fra Ivan Vuletić, župni vikar Imotskog, fra Josip Sušić, dušobrižnik u Kölnu, i fra Petar Lubina, urednik lista „Marija“.

Na samu svetkovinu, 15. kolovoza, sve-ćenici su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja već od 4 sata, a prva je sveta misa slavljena u crkvi na Vrljici u 5 sati. Zavjetnu misu u 5.30 sati kod stare crkve na Opačcu predvodio je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog.

Središnje slavlje počelo je u 10.30 sati procesijom, nakon koje je u Zelenoj katedrali bilo euharistijsko slavlje, koje je predvodio

Prolo@ac

27

fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan, župnik i dekan, uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Vinka Gudelja i župnog vikara fra Rafaela Begića te fra Marka Babića. Pjevanje na misi animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova iz Prološca, Imotskog, Pod-bablja, Poljica, Runovića, Vinjana i Zmijavaca pod ravnanjem s. Filipe Smoljo i uz sviranje s. Jasne Kasalo.

Na početku slavlja pozdravnu riječ i čestitku svim prisutnim vjernicima uputio je župnik fra Vinko, posebno pozdravivši dragog gosta generala Antu Gotovinu, što su prisutni vjernici popratili gromkim pljeskom.

U propovijedi je fra Kristian citirao pjesmu fra Ivana Režića o majkama: „za-boravljajući sebe tuđom se srećom hrane“. Rekao je da se i Marija, kao naša nebeska majka, hrani našom srećom te želi da bude-mo sretni i na zemlji i nakon smrti. Stoga je potrebno da mi, njezina djeca, s ove svetko-vine pođemo u svakodnevni život s čvrstom odlukom da ćemo živjeti zajedno s Bogom sve dane svoga života. Istaknuo je da nas Marijin primjer potiče da budemo u životu

Prolo@ac

28

otvoreni nadahnućima Duha Svetoga i da pred Bogom i ljudima hodimo u poniznosti, po čemu će se u našem životu, kao i u Mari-jinu, proslaviti svemogući Bog.

Prolo@ac

29

Rane sv. FranjeČlanovi mjesnoga bratstva Franjevač-

koga svjetovnog reda koji djeluje u župi sv. Mihovila u Prološcu, u zajedništvu s ostalim članovima bratstava FSR-a koja djeluju na području Imotske krajine (Imotski, Podba-blje, Runovići, Vinjani i Zmijavci), u utorak 17. rujna proslavili su svoj zavjetni dan mje-snog bratstva OFS-a- Rane sv. Franje. Uoči svečanoga misnog slavlja u središnjoj crkvi Sv. Mihovila u Prološu održana je molitva Gospine krunice koju su predmolili pred-stavnici pristiglih bratstava Franjevačkoga svjetovnog reda. Nakon toga uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio fra Zoran Kutleša, župni vikar župe sv. Franje u Imotskom te duhovni asistent mjesnog brat-stva OFS-a u Imotskom uz koncelebraciju fra Vinka Gudelja, župnika Prološca, fra Rafaela Be-gića koji je župni vikar u Prološcu kao i duhovne asistente FSR-a mjesnih bratstava: runovićkog župnika fra Mladena Prolića, zmijavačkog župnika fra Franu Lacu te fra Jakova Udovi-čića, župnog vikara u Vinjanima.

Uoči misnog slavlja za vrijeme kojega su pje-vanje predvodili članovi OFS-a u Prološcu nazoč-ne je pozdravio prološki župnika fra Vinko Gudelj te zaželio dobrodošlicu svim članovima franje-vačkog svjetovnog reda.

Propovjednik mi-snog slavlja fra Rafael

Begić, istaknuo je važnost franjevačke kariz-me koja djeluje punih 800 godina te ljepotu pripadanja franjevačkoj obitelji. Također osvrnuvši se na Rane sv. Franje, istaknuo je važnost svakog dana i trenutka u kojem čovjek djeluje uz imperativ međusobnog poštovanja te samopoštovanja kao temelj razvijanja odnosa svake vrste, a potom i konstantni rad i ustrajnost koji vodi ka osob-nom putu svetosti, a po primjeru sv. Franje Asiškoga. Nakon misnog slavlja fra Vinko Gudelj je sve okupljene pozvao na zakusku, a prisutni članovi su po završetku misnog slavlja skupljali novac za siromašnu obitelj iz Prološca.

Prolo@ac

30

Proslava sv. Mihovila

29. rujna 2013.

U drevnoj imotskoj župi u Prološcu, u nedjelju 29. rujna 2013. svečano je proslav-ljen naslovnik i zaštitnik sv. Mihovil. Središnje slavlje počelo je procesijom kroz mjesto u 10.30 sati prilikom kojeg su imotski policajci nosili urešeni kip sv. Mihovila kroz sela oko crkve. Nakon procesije uslijedilo je euharistij-sko slavlje koje je u župnoj crkvi predvodio fra Nediljko Knezović, župnik u Živogošću, uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Vinka Gudelja te fra Rafaela Begića. Pjevanje je

animirao Mješoviti župni zbor pod vodstvom s. Filipe Smoljo.

U propovijedi je fra Nediljko naglasio važnost sv. Mihovila kao simbol borbe protiv zla. Navodi da u svakom ljudskom čovjeku postoje dva vuka, dobar i zao, a prevladava onaj kojeg više hranimo. Kako bi očuvali dostojanstvo, opstojnost i postojanost u su-rovoj stvarnosti čovjek treba biti biće ljubavi, poštenja, čestitosti i opraštanja, posebno se osvrnuvši na društvene prilike u Prološcu, kao i društvu općenito. Također je čestitao

Prolo@ac

31

svima koji dijele ime sv. Mihovila, kao i Ra-faela i Gabriela.

Svetkovinu sv. Mihovila na poseban način slave i imotski policajci kao svog zaštitnika. Policijska postaja Imotski pred-vođena načelnikom Zvonkom Bubalom je sudjelovala u svečanosti prilikom nošnje urešenog kipa sv. Mihovila te prigodnih čita-nja tijekom sv. Mise. Sv. Mihovil je ujedno i

zaštitnik osnovne škole u Prološcu te tom pri-godom učenici škole su imali svoj program, a sv. Mihovila su također na poseban način slavili i lovci Imotske krajine sudjelujući na misnom slavlju, a u poslijepodnevnim satima otvaranjem lovačkog doma u Lugu, mjestu u Prološcu. Uoči svetkovine sv. Mihovila u župi je održana trodnevna duhovna priprema.

Prolo@ac

32

Franjevačka mladež (FRAMA) u župi

Proložac

Vijeće

Mjesni izbori za novo vodstvo Frame Proložac održani su 19. listopada 2012. go-dine. Izborima su predsjedali Pero Mihaljević i Perina Granić.

Izabrani su članovi vijeća:

• Predsjednica: Ivana Maršić

• Potpredsjednica: Matijana Đuka

• Tajnica: Žana Buće

• Blagajnica: Ana Maršić

• Voditelj formacije: Irena Dogan

• Vijećnici: Ivan Božinović i Ivan Radeljić

• Predstavnica OFS-a u vijeću Frame: Tatjana Meter

• Duhovni asistenti: fra Vinko Gudelj i s. Filipa Smoljo.

Vijeće Frame sastaje se jedan put mje-sečno, ako je potrebno i češće. Na sastanci-ma vijeća sudjeluju članovi vijeća i duhovni asistenti. Zajedno se dogovaramo o progra-mu i radu Frame za nadolazeće susrete i razgovaramo o problemima i poboljšanjima našeg bratstva.

Članovi bratstva

Članovi našeg bratstva uglavnom su učenici srednje škole, a nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, mali broj je onih koji prelaze u drugo bratstvo iako stu-diraju u drugim mjestima.

U crkvi sv. Mihovila 7. travnja 2013. odr-

žana su primanja i obnova obećanja.

U crkvi sv. Franje u Imotskom, 4. listo-

pada 2013., svoja prva obećanja primilo je

sedam framaša zajedno s ostalim Framama

Imotskog samostanskog okružja.

Naše bratstvo broji 34 člana.

Tjedni susreti

Tjedni susreti Frame održavaju se

petkom s početkom u 20 sati. Na početku

svakog susreta moli se večernja molitva

časoslova, a susret također završavamo

kratkom molitvom. Teme koje se održe kroz

mjesec su kršćanske, crkvene, svjetovne, a

svakog prvog petka u mjesecu održava se

molitveni susret, odnosno klanjanje. Susrete

održavaju članovi vijeća, duhovni asistenti,

a ponekad i framaši koji su sudjelovali na

školi animatora ili imaju želju održati temu.

Sekcije

Svake godine, naši su framaši uključe-

ni u različite sekcije (liturgijske, glazbene,

karitativne, ekološke, likovne, sportske…) u

kojima aktivno i sudjeluju. Posebno značaj-

no sudjeluju u karitativnoj sekciji koja je od

najveće koristi za dobrobit najpotrebnijih.

Prolo@ac

33

Sudjelovanje na framaškim i drugim susretima

Kroz proteklu godinu framaši su sudje-lovali na sljedećim susretima:

• 27.10. za područni susret u Podbablju prijavljeno je većina framaša Frame Proložac

• Ivana Maršić i Ivan Radeljić su su-djelovali na područnom sastanku u Vrgorcu

• Na izbornoj skupštini sudjelovali su Ivana Maršić i Irena Dogan

• Na duhovnom kapitulu u Splitu bili su Ivana Maršić, Žana Buće, Ivan Radljić i Matijana Đuka

• Na školi animatora u Sinju sudjelovali su Ivan Radeljić, Žana Buće, Ana Mar-šić i Matijana Đuka

Na područnom susretu u Hrvacama sudjelovali su Ivan Radeljić, Mate Radeljić, Ante Meter i Josipa Bajić

Razno

Naši framaši aktivno sudjeluju na ne-djeljnim svetim misama i misnim čitanjima. U sklopu ekološke sekcije framaši uređuju crkveni okoliš i dvoranu u kojoj se održavaju tjedni susreti.

Za vrijeme Došašća framaši izrađuju različite ukrase, čestitke i predmete za žu-pljane čiji prihod uvijek ide u humanitarne svrhe.

Karitativna sekcija bavi se prikuplja-njem odjeće, namirnica, novca… brigom za starije i nemoćne u vrijeme velikih kršćan-skih blagdana.

Organizirali smo i turnir u malom nogo-metu za članove svih Imotskih Frama, kako bi se okupili u zajedničkom druženju.

Framaši mjesečno daju svoj prinos od 10 kuna za financiranje bratstva.

Matijana Đuka, potpredsjednica

Prolo@ac

34

„Maršuše otimaju selo zaboravu“

(VII)

„Dršćete od sreće, jer ste cvijeće Treptite od milja, jer ste zbilja“

Vjekoslav Majer: Maslaček

Još jedno ljeto prođe, i radost druženja ponovo dođe. Iscuri mi ova rečenica u rimi mada to nisam željela, ali unutarnji glas po-nekad snažnije odjekne od izvanjskog pa je zasigurno i ovaj put tako.

Sreća je uistinu tu, jer je zbilja tu. Mi smo još jednom zajedno, sretne što smo žive, svaka sa svojim mislima, malim ili većim problemima, ponekom usahlom granom u cvijetu sazrijevanja, ali s neizostavnim

(na fotografiji nema Maršuša koje su kasnile na dogovoreno druženje)

Prolo@ac

35

osmijehom na usnama i vedrinom pogleda koji priziva sjećanje na prošlost upečaćenu kukuruzovim kruhom u simbiozi božjih da-rova koji nas okružuju.

Kao i prethodnih godina, Maršuše su svojim nesebičnim doprinosom u već uhodanoj organizaciji, kao što je u naslovu naznačeno, po sedmi put, molitvom za svoje pretke, pozdravnom riječju nazočnima i za sve one koje iz određenih razloga nisu mogle doći na zajedničko druženje, pjesmom, ple-som, dosjetkama, vicevima, pokojom suzom prožetom osmijehom na „trnje i kamenje“ iskušano zajedno, dajući nam i polet, i snagu, i vjeru da izdržimo odonda do danas, dale pečat i zemlji iz koje su izrasle, i nebu pod kojim su rasle: zovnicom, torbom, užetom, stapom i loparom, iznad kojih neizostavno bdije KRIŽ i barjak: crven, bijeli, plavi, da se ne zaboravi! Kako bi scenografija o događaju bila potpuna čitamo:

Dobro došle Maršuše!

Dolaze Maršuše jedna za drugom, hrle u zagrljaj neovisno o tome kada i gdje je bio zadnji susret, jer ovo je poseban dan. Radu-jemo se jedna drugoj ne žaleći ni prijeđeni put (Njemačka, Belgija, Australija, Zagreb ili bilo koje mjesto u Hrvatskoj), ni vrijeme, ni novac. Cilj je ostvaren. U predblagdanske dane VELIKE GOSPE koja je ionako odu-vijek u svoje okrilje primala svako ljudsko biće, čekati je s radošću susreta s nekima s kojima si odrastao, koji te najbolje mogu razumjeti u ovom tobože naprednom globali-zacijskom svijetu demokracije, otvoriti dušu i srce, zapjevati nama svima dragu gangu, sa željom da ostavimo trajnu uspomenu Maršušama koje će tek, ako Bog dade, biti rođene. I, izuzetno zadovoljne što smo u tom smislu dogovorile da u obnovljenu Crkvu sv. Josipa Radnika ostavimo trag naše ljubavi za ZAŠTITNIKA obitelji – sv. JOSIPA, našim darom za koji bismo željeli da za sada ostane tajnom. Čekamo svečano otvorenje!

Zahvaljujući Bogu za svaki korak prije-đen na dosadašnjem putu, za svaku zbilju

koja nas je snašla ma kakva ona bila, za svaku laticu cvijeća koju nam je dragi Bog darovao u našoj djeci, za svaki stisak ruke koja ljubav pruža, za svaki treptaj oka koji nas životnom stazom vodi, razišle smo se u po-ponoćnim satima, kao i obično, s najiskrenijim željama da u dobrom zdravlju, u društvu sa SVEMO-GUĆIM, i dogodine otimamo selo zaboravu. Dao Bog da tako i bude!

S ovom željom upućujem iskrene če-stitke za sretan i blagoslovljen BOŽIĆ svim MARŠUŠAMA ma gdje bile, kao i svim lju-dima dobre volje.

Vaša Maršuša – Mara Pezo

Prolo@ac

36

Sumrak demokracije

Na građansku inicijativu „U ime obite-lji“ u nedjelju, 1. studenoga 2013. održan je referendum na kojemu se odlučivalo o defi-niciji braka kao zajednice između muškarca i žene. Na referendumu se za tu definiciju odlučilo 67,79 posto građana koji su izišli na referendum, a protiv je bilo 33,59 posto, pa će navedena definicija biti uvrštena u naš Ustav.

Ovako bi otprilike glasila agencijska vi-jest o tom događaju koja bi zadovoljila većinu demokratskog svijeta, ali u Hrvatskoj se, kao i mnoge druge stvari, nije mogla dogoditi bez drame. A drama se počela odvijati još za vrijeme prikupljanja potrebnih potpisa građana da bi se mogao podnijeti zahtjev za održavanje referenduma, a potpisa je priku-pljeno više od 750 tisuća. Na čelu onih koji

Prolo@ac

37

su bili protiv referenduma, odnosno protiv volje građana, javno je stala naša kompletna vlast uključujući predsjednika države, Vlade i Sabora. U startu su pokušali referendumsko pitanje proglasiti neustavnim. Kad im to nije uspjelo, htjeli su referendum preduhitriti čak mijenjanjem Ustava, a kad im je sve napore srušio Ustavni sud, nastavili su antikampa-nju još većom žestinom ne birajući riječi ni sredstva.

Ovdje je nužno napomenuti kako se protivljenje vrha svim potezima koji su upere-ni protiv pretjeranih zahtjeva gay i lezbijskih pitanja ne događa samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi. Teško je povjerovati kako su naši čelnici, odreda intelektualci, odjednom pobrkali vrijednosti pa misle kako je zlo dobro, laž istina, nastranost vrlina, a ljubav mržnja. Ali se s velikom sigurnošću može ustvrditi kako iza ovakvog sinkroniziranog ad hoc ustajanja protiv volje naroda stoje nevidljivi dirigenti koji drže konce i novce u svojim rukama, a vođe su pristale milom ili silom na ples marioneta. Njihovi istomišlje-nici i poltroni okupljeni oko podija plješću njihovim plesnim koracima koji više sliče na stampedo bizona nego na ugodnu ljudsku zabavu. A sve to vodi ka zbunjivanju naroda, zagovaranju amorala, satiranju gospodar-stva i, kao krajnjem cilju, uništavanju malih nacija u korist globalnog društva. Nažalost, globalizacija se provodi tako rigoroznim metodama koje bi se u određenom trenutku lako mogle pretvoriti u globalno ugnjetava-nje da ne kažem globalnu tiraniju.

Međutim, ove smjele pretpostavke, koje nisu baš bez osnova, su posebna tema koju treba istražiti, prikupiti dokaze i onda o njoj meritorno govoriti i pisati. Stoga se vratimo referendumu i razlozima njegova pokretanja. Ne treba ni spominjati kako su vladajući odmah na početku pokušali Crkvu staviti po strani i zabraniti svećenicima da o tome govore vjernicima. Naravno, svećenici su se na to oglušili, a zapravo praktičnim vjerni-cima nisu o tome trebali ništa ni tumačiti. I zdanja pobožna baka s krunicom u ruci zna da se jedino brak između muškarca i žene

zasniva na Božjim i prirodnim zakonima, da se jedino u takvim brakovima mogu rađati djeca i održavati čovječanstvo. A znali su i u građanskoj inicijativi „U ime obitelji“, koja je odjednom odlučila prekinuti famoznu hrvatsku šutnju, kako bi bez ovakve odluke istospolni brakovi nastavili s novim traže-njima, pa i s usvajanjem djece. Stvarale bi se tako generacije djece koje nikada ne bi mogle osjetiti najveću ljubav, a to je ljubav prema majci. Bili bi lišeni majčinih zagrljaja, pogleda, majčinske brige i ljubavi. Srećom, nakon upravo održanog referenduma to se neće dogoditi.

Prebrojeni glasovi iz glasačkih kutija označili su i kraj ove drame koja je imala vraške zaplete, ali se srećom završila happy endom. Stožer za obranu Vukovara već je prikupio više od 450 tisuća potpisa za održavanje novog referenduma o ukidanju ćirilice u Vukovaru. Premijer Milanović, poput onog francuskog kralja koji se „proslavio“ izrekom „Država – to osam ja!“ – opijen vlašću i materijalnim dobrima, energično uzvikuje kako tog, a i drugih referenduma više neće biti. Otvoreno je najavio kako će novim zakonima i inim smicalicama onemo-gućiti izjašnjavanje naroda koja su suprotna volji vlasti. A referendum je, nota bene, jedina mogućnost građana za neposredno odlučivanje. Najavljujući, dakle, dokidanje, a u doglednoj budućnosti možda i ukidanje referenduma, zapravo je najavio i sumrak demokracije u Hrvata.

Ali postoji ona narodna mudrost kako je svako zlo za neko dobro. Trenutna aktualna vlast kao da nije svjesna kako bahatim i ri-goroznim ponašanjem i vrijeđanjem građana koji su ih izabrali na dobro plaćene položaje zapravo marljivo radi u korist vlastite štete. Sve to narod zna i pamti. Pa ako se po upravo minulom referendumu jutro poznaje, vlada-juća koalicija za slijedeće parlamentarne izbore koji će se održati za dvije godine, a možda i prije, nema baš puno racionalnih i realnih razloga za optimizam.

Tomislav Božinović

Prolo@ac

38

Prava djece i njihova uloga u izgradnji mira

Vukovar je grad na istoku Hrvatske na granici dviju država, dva naroda, na granici dvije boli. Nekad je bio središte Slavonije okrunjen ljepotom baroknih zgrada i muzeja, u sjeni svoga Vodotornja koji je bio spas za sušnih dana. Bio je uokviren prekrasnim zelenim površina i skladnim plodnim orani-cama, a u jednom trenutku činilo se kako se sve prometnulo u oganj. Jednom je netko ispjevao „stoji grad – Vukovar“. Još uvijek je tu, uznosit i prkosan, ali u sjeni suza i boli koja crpi njegovu snagu. U kolovozu 1991. godine razmirice i neslaganja u mišljenjima koja su rezultirala strašnim ratom, uništila su idilu toga prekrasnog gradića. Smijeh je zamijenila okrutna stvarnost. Vapaji ranje-nika, plač starih ljudi i djece odzvanjali su cijelim svijetom. Svima je dobro poznata kronologija rata, ali manje je poznato što se događalo u glavama tih mladića koji su se preko noći iz leptira pretvorili u šišmiše i lešinare. Pucnjava, zamračenja, raketiranja, snajperisti i istinsko zlo sručili su se na Vu-kovar. Pepeo, magla i dim zaklonili su sunce i tama je iz dana u dan sve dublje prodirala u svaku poru toga grada. Sloboda je pod reskim zvukom sirene za uzbunu prognana u vlažna i tamna skloništa, dok se na površini odigravala mučna borba prsa o prsa. Oni koji su nekoć sjedili u istim klupama i čuvali slike sa zajedničkih matura najednom su se gledali preko nišana, a među njima je sada stajala crta razgraničenja. Htjeli - ne htjeli, ratne karte imale su drugačije planove za njihovu budućnost. Dvadeset i dvije godine poslije, trezveno možemo sagledati činjenice i zaključiti da se rat možda mogao okončati puno brže i bezbolnije s mnogo manje žrtava i bijelih križeva. Vukovar pod opsadom nije

imao nikoga osim svojih Vukovaraca koji su hrabro branili Mitnicu, Trpinjsku cestu, svoje domove i obitelji. Zveket oružja bio je demon-stracija sile, nasrtanje na tuđe domove jer je netko tko je bio daleko od svega pomislio da ima pravo oduzeti nečiju slobodu, dom i obi-telj. Netko je pomislio da je rat tek kazalište živih lutaka, a kad se lutka potrga, pamte je puno kraće nego li dijete svoju izgubljenu lutku. Premda je rat gotov, ljudi i danas vode bitku sami sa sobom, sa sjećanjima i straho-vima. Njihovi demoni izviru kao sjenke rate i prati ih u svakom novom danu. Sigurno bi se rado odmaknuli od svega, ali koliko im je još ostalo snage? Društvo ponekad zna biti licemjerno i sjetiti se Vukovara samo kada se pale svijeće ili kada Vukovarcima breme prošlosti postane preteško. Vukovaru nisu

Prolo@ac

39

dosta pamfleti i govori podrške. Vukovaru trebaju djela, a ne riječi.

Vukovaru treba optimizam kakav je jednom stigao na njegov kolodvor s Vlakom slobode. On strpljivo čeka da ga pogleda-mo očima jednog običnog čovjeka koji je spreman učiti sve ispočetka. Vukovar ima novo lice izborano od rata, boli i višegodišnje patnje. No, podno svake ruševine nalazi se ona zelena livada, kroz svaku pukotinu ulazi novo svjetlo, u svakom čovjeku još uvijek postoji volja da krene naprijed. Pogled na bijele križeve koji traže smiraj u tišini vuko-varskoga groblja je šaka zemlje u drhtavim rukama pogrbljenoga starca koji zna da je plodnost te zemlje sačuvana u staklenci nje-gova srca. Zagledamo li se dovoljno dugo u obrise dunavske magle, razaznajemo da je Vukovar dijete, otac, djed, drvo u dvorištu, čamac na Dunavu. Sjećanje koje čovjeka veže za zemlju, za njegov dom i djetinjstvo jedina je nit koja može ponovno istkati život-ne priče. Rodna gruda koja se usadi u tabane ranjena čovjeka ne dozvoljava mu da se on ikada odijeli od nje. Stoga, Vukovar je doista nedjeljiv od svojih ljudi i ne preostaje im ništa

osim ponovne borbe da vrate osmijeh i nadu u grad koji su životima obranili.

Vukovar pripada svojoj djeci koja će ga svojom nevinošću i neokaljanim srcem ozdraviti. On pripada Davidu, prvoj bebi rođenoj u ratnom Vukovaru. Hladni zidovi vukovarske bolnice i svjetlost svijeća bilu su nijemi svjedoci njegova rođenja. Plakao je tako glasno da su ga čuli svi i oni s jedne strane i oni s druge strane, kao da je htio reći da je on tu. Njegov plač bio je molitva da prestanu pucati, molitva za mir, za nje-govo pravo na život, ali isto tako i tužaljka za unaprijed izgubljenim djetinjstvom koje nitko ne može nadoknaditi. Najstrašnije od svega je prihvatiti stradanje djece. Taj trenu-tak svjedoči da sva znanost, svi pedagozi i odgojitelji nemaju nikakvoga značaja kad na drugoj strani stoji neman! David je došao na ovaj okrutni svijet, ali je želio živjeti, a ne odmah umrijeti. Htio je poslati poruku da želi ostati, rasti u svom gradu i uz svoje roditelje, igrati se s prijateljima i jednoga dana šetati svoju djecu i unučad uz Dunav. U Bibliji je napisano kako je David pobijedio Golijata. Tako je njegova majka htjela da i ovaj David pobijedi svoga Golijata – rat. Onaj tko je

Prolo@ac

40

započeo rat, nije računao s tim da će njego-ve ratne strategije pokleknuti pred plačem i nevinošću novorođenoga djeteta. Ništa ne može dati snagu ratnicima kao strah da će izgubiti svoju djecu i da bi njihova djeca jednoga dana mogla biti lišena slobode. Srećom, to se Vukovarcima nije dogodilo i danas u Vukovaru ima tisuće malih „Davida“ koji plaču i smiju se dijeleći svakodnevnicu kakva god ona bila. Djeca ne znaju za zlo. Odrasli su previše povrijeđeni da shvate kako trebaju učiti od djece. Hrvatski dječak će podijeliti igračku sa srpskim dječakom i dodati mu loptu na igralištu jer oni ne znaju što je podijeljenost. Tko zna, možda su oni već shvatili da će zajedno najlakše postići gol! Djeca se nikada ne bi međusobno vri-jeđala kada bi ih stariji naučili da svakoga treba poštivati. Djeca uče ono što vide. Svi bi im trebali nastojati pružiti što bolju sliku suživota u miru. Vukovar danas šalje snažnu poruku svijetu bez obzira na sve što se do-godilo Vukovarci, bili oni hrvatske ili srpske

nacionalnosti, odlučili su ostati i krenuti ispočetka. Zapravo je nelogično da je novi početak teže shvatiti i prihvatiti ljudima koji nisu iz Vukovara nego samim Vukovarcima. Upravo je u tome njihova snaga. Svi bi se trebali ugledati u njih: i nakon rata nailaze na brojna neslaganje i poteškoće, ali sve-jedno nitko ne odlazi iz svoga grada. Mislim da pjesnik Josip Pupačić nije ni slutio kako će se njegovi stihovi potvrditi u Vukovaru i Vukovarcima: „I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte pokušati da me rastavite od mene. Nemojte pokušati ovu zemlju - žive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli izvesti iz mene.) Ali, čovjek je neiseljiv, kao i zemlja. I ne može se rastati od sebe.“ Nadam se da živim u vremenu kada će Vukovarci konačno dostojanstveno pokopati svoje umrle, moći živjeti od svojega rada, odgajati djecu bez sjena prošlosti i sretno živjeti u slobodnoj državi za koju su se borili.

Irena Dogan

Prolo@ac

41

Otvori se i budi svjetloU sklopu pripreme za došašće u samostanu ŠSF-a na Lovretu, održana je

duhovna obnova. Tema obnove bila je Otvori se i budi svjetlo, a nadahnuta je biblijskim tekstom o slijepom prosjaku Bartimeju. Organizirana je za učenice 7-ih i 8-ihrazreda osnovne škole iz Imotske krajine. U duhovnoj obnovi sudjelovalo je 36 djevojaka. Voditeljica obnove bila je s. Stela uz

pomoć s. Filipe.

Dana 30. studenoga 2013. g. djevojčice sedmih i osmih razreda iz Druma, Imotskog, Prološca i Zmijavaca uputiše se sa s. Filipom Smoljo na duhovnu obnovu.

Radosna lica, toplih srca i s pjesmom na usnama uputile smo se u Split. Iako se prije nismo dobro poznavale, led smo razbile i nova prijateljstva stekle čim smo u autobus zakoračile. Kad dođosmo u Split u samostan ŠSF-a na Lovretu, dočekale su nas sestre čija se dobrota, sreća, mir i ljubav ocrtavala s njihovih lica. Srdačan doček i osjećaj topline doma ne zaboravlja se lako.

Sa s. Stelom nama uronili smo u pje-smu, tišinu, igrokaz, plakate, zajedništvo. I još bi više trebalo da se izrekne dubina duše i misli. Iako smo zajedno provele

cijelo subotnje popodne, vrijeme je proletje-lo poput brzog vagona, u čijim sanducima stajasmo mi i naše misli. Poslije ugodnog druženja bile smo počašćene večerom, koja je bila pun pogodak za naše nepce.

Predvečer pođosmo u crkvu moliti sa sestrama. Bijaše to najljepši trenutak, trenu-tak u kojem su se srca i raspjevani glasovi uzdizali Bogu.

No, kao što svemu dođe kraj, tako je do-šao kraj i našoj duhovnoj obnovi. U srcima će nam zauvijek ostati nova prijateljstva, susret sa sobom, prekrasne uspomene i pjesma. Ovo je samo mala kap u moru uspomena doživljenih na duhovnoj obnovi. Voljela bih da nam sestre otvore vrata samostana češće, pa i na više dana.

Anela Mikulić, 8. B

Prolo@ac

42

Duhovna obnova za osmaše u Imotskom

Već nekoliko godina u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u došašću se održi duhovna obnova za učenike osmih razreda osnovne škole. Duhovna je obnova ove godine bila u subotu 14. prosinca, a u njoj su sudjelovali osmaši iz Imotskog, Krivodola, Prološca, Runovića i Zmijavaca - njih 103 sa svojim vjeroučiteljima.

Susret je započeo u 15 sati euharistij-skim slavljem koje je predvodio fra Zoran Kutleša, uz koncelebraciju fra Vinka Gudelja. Vjeroučitelji Ante Kujundžić, Anela Kukavica i s. Filipa Smoljo animirali su pjevanje, a osmaši su radosna srca Boga slavili. Fra

Zoran nas je u propovijedi o Ivanu od Križa potaknuo da mjerilo našeg života bude Isus Krist.

Nakon okrjepe u fratarskoj blagovaonici duhovnu obnovu nastavili smo fra Zorano-vim predavanjem u kojem nas je pozvao da ne izgubimo Isusa u slavljenju ovog Božića. Potaknuo je mlade da se preispitaju kakvi bi bili naši dani da Isus stanuje s nama.

Duhovnu obnovu završili smo medita-cijom koju je pripremila s. Filipa na temu da Isus ovog došašća pronađe put do srca svakog čovjeka.

Marija Škeva

Prolo@ac

43

Školski kutak

Posjet Marka Perkovića Thompsona

Jučer je u posjet našoj školi stigao ne-očekivani gost. Na sveopću radost i odušev-ljenje naše djece, ali i odraslih svojim nas je nenadanim posjetom iznenadio naš poznati pjevač Marko Perković Thompson. Djeca su bila oduševljena gostom iznenađenja pa su čak svi zajedno nakratko i zapjevali. Ono što smo uspjeli zabilježiti pogledajte. Nadamo se da će prilika za ovakve fotografije biti još.

Priredba za sv. Nikolu

Priredbom koju su nam pripremili uče-nici od 1. - 4. razreda naše škole, u petak, 6. prosinca obilježili smo djeci najdraži dan - Sv. Nikolu.

Naši najmlađi su ponovo pokazali svoju razigranost i svestranost. Tako smo imali brojne recitacije i plesne izvedbe. Na kraju predstave prisutnima se obratio i sam Sveti Nikola i razveselio djecu darovima koje su zatekli u svojim školskim klupama.

Prolo@ac

44

Prolo@ac

45

Predavanje o epilepsiji

U četvrtak, 28.11. u prostorijama naše škole gostovala je dr. Katica Vučemilović specijalist školske medicine. Pred učiteljskim vijećem je održala kratko predavanje o epi-lepsiji. U svom sažetom ali temeljitom preda-vanju, nazočnima je skrenula pažnju na sve oblike epilepsije i posljedice koje ona nosi.

„Svatko ima pravo na djetinjstvo“

U Domu kulture u utorak 19.11. gosto-vali su učenici OŠ Stjepan Radić Imotski. Zajedno sa svojim mentorima pripremili su predstavu pod nazivom „ Svatko ima pravo na djetinjstvo“.

U prepunoj dvorani su svojom dojmlji-vom izvedbom još jednom podsjetili na ratne

Prolo@ac

46

strahote koje je Vukovar doživio prije 22 go-dine. Napravili su odličnu predstavu kojom su ostavili dubok dojam na sve prisutne. Nadamo se da će nam doći ponovo sa novim odličnim izvedbama.

Dan sjećanja na Vukovar

Hrvatski sabor je 29. listopada 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode.

Obljetnice su prigode da se prisjetimo na neke najvažnije trenutke i događaje koji su se zbili u našoj povijesti. Kao i prethodnih godina i ove godine obilježili smo izradom prigodnih panoa, molitvom i paljenjem svi-jeća za sve poginule i stradale.

Dani kruha u Prološcu

Kroz mjesec listopad, već uobičajeno. obilježavamo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.

Ove smo godine prigodni program odr-žali u Domu kulture. Sve što su za taj dan sa svojim učiteljima pripremili pokazali su nam najprije stariji, a odmah zatim i naši mlađi učenici. Posebnu draž ovogodišnjoj proslavi dalo je gostovanje našeg Vedrana Vidaka. Uz popratno prikazivanje fotografija o životu djece i ljudi u Africi, njegove su riječi imale posebnu težinu. Također prigodni program za dane kruha održale su i naše Područne škole. Područna škola Ričice bila je ovo-godišnji domaćin. Program je bio bogat uz gostovanje djece, učitelja i roditelja Područ-nih škola Meteri i Dolića Draga. O svemu navedenom pogledajte više u fotogaleriji.

Pripremila: Ana Kokić

Prolo@ac

47

Prolo@ac

48

- ZA - obitelj -Svaki čovjek treba određeni prostor

koji će mu omogućiti da se razvije u punu osobnost.

U prvom redu to je obitelj. Svako zdravo društvo počiva na obitelji.

Što se sve radi da se razore obitelji, obitelj nema alternativu. Obitelj je najmanja ljudska zajednica. Ona nastaje iz braka muža i žene, dolaskom dijeteta.

Ova prirodna životna zajednica sastav-ljena od oca, majke i djece stvara temeljnu stanicu ljudskog društva. Cilj obitelji je odgoj djece kako bi ispunili svoj životni zadatak prema Bogu,Crkvi i svojem narodu.

U našoj domovini Hrvatskoj, 1. prosinca održan je povijesni trenutak u životu hrvat-skog društva i hrvatske države, naime održan je referendum o ustavnoj definiciji braka u organizaciji „U ime obitelji“.

U činjenici da formalno pitanje braka je tako oštro podijelilo hrvatsko društvo u kojem od 1945. manjina po moći i snagom medija dominira-manipulira većinom, vjerni-ci i ljudi dobre volje dali su većinom svoj glas „ZA“, i tako dali vlastima i režimskim mediji-ma za što su i da im ova vlast ni bilo koja od idućih ne dira svetinje a to su: Obitelj,Vjera i Domovina.

U državama čiji građani još poštuju humani tradocionalni moral i čiji građani su stali u obranu institucije braka i obitelji, or-ganizirani međunarodni lobiji vode agresivnu borbu za ukidanje tradicionalnih norma na području bračnog života.

Na udaru je najstarija i najsvetija insti-tucija ljudske kulture, na udaru je svetinja braka kao zajednica muža i žene, na udaru je obitelj kao osnovna ćelija svakog humanog društva.

Hrvatska je još uvijek zdravo tkivo Europe-što se tiče braka i obitelji. Moćnici svijeta kao i neki domaći političari itekako

su toga svijesni. Hrvatske obitelji su stup Hrvatske države.

Te obitelji treba obezvrijediti pa zato se ne biraju sredstva da svoje projekte pretvore u stvarnost. Nametanjem 4. modula Zdrav-stvenog odgoja, donošenje zakona o isto-polnim brakovima ili zajednicama manjina uz potporu vladajućih političara Hrvatsku bi pretvorili u ideološku državu. Hrvatskom na-rodu je dosta ideologizirane države (od1945 do 1990), pa je

1. prosinca glasom ZA sprtječio još jedno razaranje tradicionalnog civilizacijskog pojma -brak-.

Hrvatska mladeži ne bojte se tradicio-nalnog braka. Hrvatska mladeži ne bojte se stvarati obitelj –ona je garancija opstojnosti Hrvatske države. Hrvatska mladeži podižite djecu-svako dijete je božji dar. Hrvatska mla-deži dok je Bog sa vama tko je protiv vas.

Nema te sile na ovom svijet koja će vas srušiti dok je vjere u Boga i Hrvatska sloga.

PRIPREMIO: Jure Maršić

Lijepa naša domovino

Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša s Bogom i čovječanstvom, jedina dužnost i najviši zakon, zipko i grobe, kruše naš svag-dašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino o koju se na skeletnoj krpi kockaju vjerolomnici kao za roba afrikanskog, draga, sveta, gažena, mu-čenička zemljo naša Hrvatska!

A.G. Matoš(1910.) Odabrao: Mate Radeljić

Prolo@ac

49

Razgovor: Marinela Petričević

Dipl. teolog i voditeljica katoličke udruge Lovret, Marinela Petričević u razgovoru za Podbablje

portal govori o skorašnjem referendumu, zdravstvenom odgoju te daje odgovore na

pitanje zašto se danas brže rastajemo nego ženimo ili udajemo?

Kako komentirate ovo što se posljed-njih dana događaja oko referenduma „U ime obitelji“?

- Smiješno je dovoditi ovu ozbiljnu ini-cijativu u skandalozan kontekst u kojem se prikazuje. Nažalost, pokazala se potreba za ustavnim definiranjem braka kao zajednice muškarca i žene jer se u društvu pojavila vrlo agresivna kampanja koja se odupire narav-nom i božanskom zakonu te promovira jedan sustav vrijednosti koji je stran kršćanskom i zdravo-razumskom poimanju života i svijeta. Bilo je motivirajuće pratiti izniman trud mla-dih ljudi, intelektualaca koji su nastojali, a u tome i uspjeli, probuditi svijest mnogih gra-đana naše domovine koji su svojim potpisom stvorili uvjete za predstojeći referendum.

Što mislite, koliko Crkva podupire referendum?

- Biskupi Hrvatske biskupske konfe-rencije uputili su 18. studenoga poziv kojim potiču sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje, da izađu na referendum te na pitanje: “Jeste li za to da se Ustav Republike Hrvat-ske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca“ – odgovore ZA. To je u skladu s općeljudskim i evanđeoskim vrijednostima te s tisućljetnom tradicijom i kulturom hrvatskog naroda i većine drugih

hrvatskih građana. A potvrdnim odgovorom na referendumsko pitanje, ne ugrožavaju se drugačija osobna opredjeljenja.

Jeste li i Vi za to da se brak definira kao zajednica muškarca i žene?

- Apsolutno! Sve osim zajednice jednog muškarca i jedne žene, ni po naravnom, ni po božanskom zakonu ne može se nazvati brakom. Dobro razlikovati, ne znači diskri-minirati, nego upravo suprotno – poštivati.

Hoće li se u Hrvatskoj dogoditi nešto veliko, ako rezultati poluče pak drukčije rezultate ?

- To može biti pokazatelj da živimo u vrlo dekadentnom, opasnom vremenu, ali ne bih unaprijed podcijenila svih 750 000

Prolo@ac

50

potpisa koje je u vrlo kratkom roku sakupila inicijativa „U ime obitelji“. Vjerujem da će svi oni, a i mnogi drugi, potvrditi svoj stav 1. prosinca i tako jasno poslati poruku da je hrvatsko društvo izgrađeno na kršćanskim vrijednostima i svoju budućnost polaže u vjernost Kristu i Crkvi.

Je li Crkva danas u krizi?

- Prije bih rekla da je vjera pojedinaca u krizi, a ne Crkva.

Zašto se danas brže rastajemo nego ženimo ili udajemo?

- Nisu mi poznati podaci o razvodima u Hrvatskoj. Teško je nabrojati razloge koji utječu na to da su naše obitelji razorene. Bez sumnje u prvi plan izbijaju razlozi mo-ralne prirode:krivo poimanje seksualnosti, nespremnost na žrtvu i odricanje, različiti egoistični razlozi zbog kojih se stupa u brak i sl. Odmah iza njih trebalo bi spomenuti socijalne razloge: nedostatak zaposlenja, nedostatna pa i loša briga države za obitelj, loš utjecaj medija, porast nasilja, droge itd. Ali bez obzira na razloge, rastava braka naj-više pogađa djecu, a i na roditeljima ostavlja duboke psihofizičke ožiljke.

Što je najveća prepreka ujedinjava-nju kršćana i zašto ekumenizam djeluje sporo?

- Ekumenizam je pokret koji nastoji obnoviti jedinstvo podijeljenih kršćanskih Crkava. Taj pokret je nastao 1910. godine na Međunarodnoj konferenciji uglavnom protestanskih zemalja u Glasgowu. Katolič-ka crkva se brzo priključila tom pokretu, a Drugi vatikanski sabor je kao svoje glavne ciljeve postavio obnovu jedinstva među svim kršćanima. Najpotrebnije je obraćenje srca, zajednička molitva, ekumenski odgoj, uzaja-mno upoznavanje među bradom i suradnja s njima, ako smo i ako su otvoreni Duhu. Svojim ekumenskim stavom mi nikoga ne možemo prisiliti na istovjetno djelovanje jer ekumenizam je plod ljubavi. U ljubavi su uvijek dvije strane u djelovanju. Ako jedna

od njih nije spremna uzvratiti na ponuđenu ljubav, nju se na to ne može prisiliti. U nadi protiv svake nade, mi želimo li biti vjerni crkvi, moramo ekumenski djelovati. Kad sva sredstva iscrpimo, uvijek nam ostaje neiscrpljiva molitva.

Voditeljica ste udruge, koja je prije 2 mjeseca proslavila petnaest godina svoga postojanja. Koliko je udruga za to vrijeme pomagala ljudima, koji su u potrebi?

- Sestre franjevke koje vode Dom Lo-vret proširile su svoje pomaganje starijim i bolesnim osobama, iz ustanove na adrese njihova stanovanja. Najprije organiziranjem Službe za pomoć i njegu pri Domu Lovret (1995. godine), a zatim osnivanjem Kato-ličke udruge Lovret (1998. godine). Ovim organiziranim pomaganjem na adresama stanovanja, mnogim našim sugrađanima je odgođen smještaj u Dom ili je trajno prestala potreba za odlaskom iz vlastitog obiteljskog prostora u ustanovu. Ovaj program se širio u proteklih 15 godina, na način da se djelo-vanje organiziralo i u drugim mjestima izvan Splita (otok Šolta, otok Brač, grad Omiš, općina Zmijavci, Proložac i Podbablje) i na način da se uključivalo u provedbu progra-ma, uz odrasle osobe, i djecu i mlade. Vizija ovoga rada je stvarati zajednicu u kojoj se starijim i bolesnim osobama omogućava uključenost u bogatu mrežu društvenih po-vezanosti, prvenstveno s vlastitom obitelji, a zatim s prijateljima i čitavom zajednicom. Poslanje, misija ovog projekta je raditi na prevladavanju negativnog stava prema sta-rosti i starenju. Povezivati starije, bolesne i nemoćne osobe s mladima i zdravima kao trajnu potrebu normalnog življenja. Razvijati solidaran odnos među generacijama, dobro-susjedsku pomoć i volonterski rad.

Je li četvrti modul zdravstvenog od-goja po Vama štetan za učenike osnovnih škola ?

- Radi se o perfidnom ulasku homosek-sualne propagande u škole pod krinkom zdravstvenog odgoja. Učenike se podučava

Prolo@ac

51

da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i heteroseksualni. Učenike se podučava da, bez obzira na svoj spol (koji je određen rođenjem), mogu sami odabrati da su nekog drugog „roda“. Kad biraju svoj „rod“, osim što mogu odabrati jesu li muš-karac ili žena, jednako tako mogu odabrati i da su homoseksualac ili biseksualac. Zastu-pnici rodne ideologije smatraju da su jedine prirodne razlike između muškaraca i žena one u spolnim organima (spol), a sve druge razlike (u osjećajima, načinu razmišljanja...), proglašavaju posljedicama društvenih stere-otipa („rod“). Za nametanje tih društvenih stereotipa rodni ideolozi najviše krive obitelj i roditelje, a kroz ovaj bi program djecu tre-balo „osloboditi“ tih stereotipa. Djeca bi se trebala modi uživjeti u neki drugi „rod“. Ovaj program nameće svjetonazor koji negira i ignorira sve općeljudske vrijednosti vezane uz spolnost, te ovaj program nameće svjeto-nazor koji je suprotan vrijednosnom sustavu većine roditelja.

Imate li neku poruku za kraj, kako za stare, tako i za mlade?

Budućnost je samoga društva ukorije-njena u mladim i starijim osobama. Potrebno je raditi, kako bi čovjek svaki trenutak svoga života živio dostojanstveno i u punini. Stariji čovjek se ne smije promatrati tek kao neki objekt kojem se treba poklanjati dužna paž-nja, blizina ili pružati usluga. Treba mu omo-gućiti da se i on, unatoč često ograničenim svojim snagama, potrudi na temelju svoga bogatog životnog iskustva, svoju mudrost, svoje svjedočenje o nadi i ljubavi prenijeti na mlađe generacije. Mladi u društvu ne smiju zanemarivati starije, nemoćne i osamljene osobe. Potrebno je pronaći vremena i družiti se s njima. Što više toga bude u jednoj obite-lji, župi to će biti više plodne međugeneracij-ske solidarnosti i biti će zagarantirana mirna, sretna dob budućih generacija, među kojima smo svi mi, svejedno u kojoj se životnoj dobi sada nalazimo.

Razgovarao: Darko Lončar

Vukovar

Majko! Tko sam ja?

Slika izblijdjela na

Kamenu uspomena.

Prepolovljeno srce

Ranjene duše.

Bol u grudima

Pogrbljene majke.

Tek mali tračak nade,

Oči pune bola.

Rijeka crvena od krvi

Ranjena junaka.

Gordana Dogan

Tko sam ja?

Nepregledni put.

Izgubljena duša.

Grad zlatnog sunca.

Tajna zemlje, sakrivena

u suzi pravednika.

Neugašena vatra

Što ponosno gori.

Krik majke i plač djeteta.

Bol naroda, nezaboravljena

stvarnost.

Da, to sam ja!

VUKOVAR

Gordana Dogan

Prolo@ac

52

Kršteni u župi u 2013. godini

1. Anja Bajić, 6. siječnja 2013. Jeri i Marina r. Vicković

2. Šimun Šimić, 13. siječnja 2013. Luka i Nevena r. Nenadić

3. Stipe Lasić, 20. siječnja 2013. Senko i Magdalena r. Ljubičić

4. Mija Blažević, 27. siječnja 2013. Ivica i Ivana r. Petričević

5. Matej Blažević, 27. siječnja 2013. Ivica i Ivana r. Petričević

6. Božena Dropuljić, 27. siječnja 2013. Milan i Ana r. Pezo

7. Paola Čujić, 27. siječnja 2013. Slaven i Zlata r. Miletić

8. Anđelko Grabovac, 3. veljače 2013. Milan i Anita r. Zdilar

9. Mara Matić, 3. veljače 2013. Ivica i Mirela r. Bašić

10. Mila Kolovrat, 31. ožujka 2013. Lukica i Dinka r. Vuković

11. Mislav Rako, 31. ožujka 2013. Mario i Mirjana r. Knezović

12. Ivano Vujčić, 1. travnja 2013. Mario i Ivana r. Lasić

13. Matea Lasić, 7. travnja 2013. Mate i Marija r. Petričević

14. Damir Kolovrat, 7. travnja 2013. Petar i Marina r. Budimir

15. Danijel Petričević, 21. travnja 2013. Ivica i Josipa r. Šimunović

16. Roko Bajić, 28. travnja 2013. Mario i Dijana r. Lasić

17. Mihaella Tolić, 28. travnja 2013. Marin i Josipa r. Šerlija

18. Matej Kokić, 5. svibnja 2013. Mladen i Zorica r. Kokić

19. Gabrijel Leko, 19. svibnja 2013. Ivan i Nikolina r. Kukulj

20. Marko Kolovrat, 9. lipnja 2013. Dominik i Suzana Stojić

21. Ante Šimić, 23. lipnja 2013. Branimir i Ana r. Parlov

22. David Petrušić, 7. srpnja 2013. Stjepan i Danica r. Glavaš

23. Nina Božinović, 21. srpnja 2013. Darko i Matija r. Rako

24. Mate Bajić, 4. kolovoza 2013. Ante i Viktorija r. Ćapin

25. Emilija Katić, 11. kolovoza 2013. Ivan i Andrea r. Rastija

26. Domagoj Jozić, 11. kolovoza 2013. Danijel i Anamarija r. Marincel

27. Matej Mikulić, 11. kolovoza 2013. Ante i Ivanka r. Grbavac

28. Estelle Pezo, 18. kolovoza 2013. Boris i Ivana r. Blažević

29. Laura Prgomet, 18. kolovoza 2013. Zlatko i Helena r. Galić

30. Ante Petričević, 24. kolovoza 2013. Mate i Mirna r. Ujević

Prolo@ac

53

31. Leon Mršić, 25. kolovoza 2013. Dominik i Ivana r. Kraljević

32. Tomislav Petričević, 1. rujna 2013. Ante i Ivana r. Jović

33. Karlo Odak, 22. rujna 2013. Mirko i Silvija r. Ćapin

34. Kristijan Knezović, 6. listopada 2013. Vinko i Andrea r. Mršić- Božinović

35. Toni Šerlija, 13. listopada 2013. Stipe i Katarina r. Juričić

36. Goran Maršić, 13. listopada 2013. Marijan i Martina r. Arapović

37. Katija Prgomet, 13. listopada 2013. Mijo i Tonkica r. Družić

38. Ivano Maršić, 3. studenoga 2013. Damir i željka r. Bajić

39. Ivan Zujić, 10. studenoga 2013. Ante i Tina r. Brečić

40. Antea Maršić, 29. prosinca 2013. Ante I Ivana r. Adžija

Umrli u 2013.

1. Marija Maršić (Kujdić) ž. Josipa,,, 10.10.1939.,, 12. siječnja 2013.

2. Mila Meter ud. Danijela,,,, 1.1.1927.,,, 15. siječnja 2013.

3. Ana Blažević ud. Mate,,, 20.12.1918.,,, 15. siječnja 2013.

4. Ana Lasić ud. Mije,,, 4.8.1928.,,, 29. siječnja 2013.

5. Ivan Stojić pok. Jure,,, 27.1.1928.,,, 17. veljače 2013.

6. Paulina Mandić ž. Mije,,, 13.10.1936.,,, 1. ožujka 2013.

7. Maksimilijan Perić p. Ivana,,, 1939.,,, 9. ožujka 2013.

8. Milan Bonovil pok. Ante,,, 11.1.1938.,,, 14. ožujka 2013.

9. Antica- Tonka Božinović,,, 21.11.1926.,,, 21. ožujka 2013.

10. Ante Mikulić pok. Vladimira,,, 2.9.1944,,, 25. ožujka 2013.

11. Ivan- Milan Mandić „Miće“, 9. 2. 1933., 13. travnja 2013.

12. Boro Cvitanović po. Ivana-Vlade,, 25.10.1967.,, 22. travnja 2013.

Prolo@ac

54

13. Ana Bilić „Seka“ ud. Nikole,, 26.7.1936.,, 2. svibnja 2013.

14. Mirko Barbić pok. Mate,, 26.4.1937.,, 10. svibnja 2013.

15. Mara Adžija „Maršuša“,, 20.12.1927.,, 16. svibnja 2013.

16. Jozo Mršić pok. Ante,, 2.1.1962.,, 20. svibnja 2013.

17. Anđa Juričić ud. Luke,, 13.6.1924.,, 6. lipnja 2013.

18. Josip Radeljić pok. Marijana,, 6.9.1935.,, 30. lipnja 2013.

19. Mila Grabovac ud. Pave,, 5.8.1928.,, 1. srpnja 2013.

20. Danka Rimac ud. Jeronima,, 2.7.1934.,, 1. srpnja 2013.

21. Mijo Župić pok. Ivana,, 16.1.1927.,, 12. srpnja 2013.

22. Ante Tonći Radeljić Ivanov,, 4.1.1961.,, 13. srpnja 2013.

23. Ljuba Cvitanović ud. Vinka,, 1.8.1937.,, 28. srpnja 2013.

24. Mila Juričić ud. Damjana,, 9.11.1930.,, 30. srpnja 2013.

25. Anđa Klarić- Dračar ud. Ivana,, 24.1.1925.,, 9. kolovoza 2013.

26. Ana Grabovac ž. Tadije,, 12.6.1938.,, 17. kolovoza 2013.

27. Luca Grabovac pok. Ivana,, 17.10.1939.,, 17. kolovoza 2013.

28. Ivanka Tolić ud. Vicka,, 4.6.1957.,, 1. rujna 2013.

29. Tomislav Jukić pok. Ljube,, 9.11.1965.,, 4. rujna 2013.

30. Ana- Olga Petričević ž. Ivana,, 5.6.1938.,, 7. rujna 2013.

31. Ante Petričević pok. Bože,, 14.2.1934.,, 15. rujna 2013.

32. Mara Rajič ud. Stipe,, 3.11. 1924.,, 22. rujna 2013.

33. Vladimir Juričić pok. Vladimira,, 10.9.1939., 28. rujna 2013.

34. Frano Odak pok. Mihe,, 10.10.1940.,, 30. rujna 2013.

35. Ana Leko ud. Ante,, 16.10.1924.,, 6. listopada 2013.

36. Mijo Vidak pok. Stipana,, 8.9. 1939.,, 29. listopada 2013.

37. Ante Leko - Ćipić pok. Marija,, 6.7.1935.,, 11. prosinca 2013.

38. Milan Kraljević pok. Ante, 15. 12. 2013

Prolo@ac

55

Popis vjenčanih u župi Proložac kroz 2013.

godinu1. Zoran Turina i Ivana Bubalo,

9.2.2013.

2. Stipe Šerlija i Katarina Juričić, 13.4.2013.

3. Dominik Mršić i Ivana Kraljević, 13.4.2013.

4. Mario Karoglan i Josipa Tolić, 28.4.2013.

5. Silvio Barbarić i Mila Cvitanović, 10.05.2013.

6. Goran Žulj i Suzana Božinović, 17.08.2013.

7. Nikola Livajić i Karolina Grbavac, 18.08.2013.

8. Ivan Ćelić i Ivana Katanić, 24.08.2013.

9. Marinko Prka i Tea Radeljić, 13.09.2013.

10. Ivan Puljak i Boženka Turić, 14.09.2013.

11. Jozo Brstilo i Marija Buće, 14.09.2013.

12. Ivan Jonjić i Ljuba Božinović, 20.09.2013.

13. Stipica Majić i Anđelka Kadijević, 20.09.2013.

14. Antonio Tolić i Matea Čujić, 11.10.2013.

15. Ivan Brdar i Antonia Grbavac, 12.10.2013.

16. Ante Šumelj i Tihana Petričević, 26.10.2013.

17. Robert Petric i Marijana Lasić, 16.11.2013.

18. Ivan Mustapić i Marina Maršić, 7.12.2013.

Prolo@ac

56

Da mi nije susjeda

da nije meni mojih susjeda

ja ne bih naučio jahati konja.

da mi nije susjeda ne bi znao kako boli

konjsko kopito.

Mario Bilić

Perpetuum mobile

Šaptom sam pao-pokoj mojoj duši. Pokošen cvijet sam nasilne samoće, a mrtva hladna mene nijemost guši kristalnim stihom kamene mirnoće.

Sebe sam dao u beskrajan zalog širine misli i dubine drijema.

Proročki sam pao u svoj umni talog. Za ljubav nekog mutnog teorema.

Bezbroj sam puta ustao i pao ja, kao stvaran poklonik tišine,

a bez da sam na se urotnike zvao i bio svjestan svoje dvosjekline.

Slavno sam pao; nek je pokoj duši onoga sveca što mir moj je krao.

Znam zašto blijedim i znam što me guši,

a zašto pao-ne znam nit sam znao.

Mario Bilić

Prolo@ac

57

Stepinčevo srce

Nad Zagrebom nešto tiho svjetluca,

To sjaju iskre Stepinčeva srca…

Sastale se iskre male

Na vrhu Stepinčeve katedrale

I u kruni povrh Marijina čela ;

U tami modroj zagrebačke noći

Svjetlost bijela radost toči

S Manduševca što se gradu daje

I putnika krijepi:

O zdravo, zdravo Djevo!

Zdravo grade lijepi !

Sa sjevera, sa Sljemena

Vjetar ne miruje,

Iskre raspiruje

U plamene ognje iskre male

Iz srca poniznoga sina

Plamti ljubav

A u srcu

Cijela domovina!

I u raju tvoje misli

K nama lete

Iskre padaju

S aureole svete …

Kad zaboli

Neka stara rana –

Oj domovino ,

O koliko teških dana …

Oj domovino,

O koliko prolivene krvi

I mladosti što čekala je

Cjelov prvi…

Nedočekano

U svjetlosti sja …

Sa Sljemena vjetar

Ne miruje,

A sa juga

U susret mu

Maestral kreće :

Hrvatska je vječna !

Stepinčevo srce nikad

Prestat sjati neće !

Nad Zagrebom

Nešto tiho svjetluca,

To Stepinčevo srce

Za nas kuca …

Vesna Matić, dr. med.

22.03.2013. god.

Prolo@ac

58

Mihaele, kreni prvi!

Idem u Koloni Anđeli me prate.

Mihaele Kreni prvi,

Stani pred svoje Hrvate ! Brani ovaj pitomi kraj

- kao što braniše ga vitezovi moji

vukovarski heroji – koliko ih je stradalo!

-Zar nije pretijesan Raj ?

U zelenilu Bijeli križevi stoje.

Majke traže sinove svoje, Imena nema

Nit ikakva znaka Za njenog junaka.

Ime mu šapće Niz Kolonu tiho,

Molitvom ga zove – Znaš li kuda Sokolove ove Odvedoše?

Utješi majke Anđele mili!

Zar i u tvojoj ruci Drhti mač?

Zar dirnuo te majki plač? Ne plači Mihaele,

Pa ti si vođa Vojske Svete! Znam, dirnulo te

Ono dijete Koje traži oca

I djevojka s rupcem Na cvijeće

A u rukama svijeće Za živote istrgnute

Za nade ugasle Upali

Upali lampione Za naše šampione

U disciplini Ljubavi za svoje

Oni najviši stoje !

Urezani u Sjećanje Kao u granit

Ne mogu nikad više pasti Svakim će danom

Više rasti S gradom iseljenim

Iz sebe sama S gradom

Nezacjeljivih rana…

Ustani Mihaele! Viteže Božjih četa!

U Tvojim očima Istina sveta O dragima

Što su za domovinu Živote dali… Kreni prvi,

Stani pred svoje Hrvate! Plani pogledom

Niz Kolone rijeku, Niz Dunav,

Gdje mačevi Tvoji Ko valovi teku …

Vesna Matić, dr. med. 21.11.2013 god.

Prolo@ac

59

Zavičajni haiku

(Slika dana poukom kazana u govoru moje matere; gledanje pedeset treće)

Vitar zorozov

Luda lâmetina Napravi krndiš i ode

Pa se ti drpi

Na livu nogu

Vazdan nasršeno Zuar tople beside

i slane ruke

Dan nedotupit

Škriplje po caklu K’o da mi zube guli

Gleda kaprica

Kad zabole bubci

Vavli k’o šćene Razložijo k’o Peronja

K’o da ga deru

Nakon šćete

Muli k’o zaliven Ujde li vuk magare Prođe k’o goveče

Prazna glava

Ne’š ušićârit: iz šupljega u prazno

Opet - ćo ćuko!

Bez dangube

Nesta dana Sprnjauri štogod

i bâci u se

Šmeljavo iće

Niz grlo neće Ne znaš ‘ko koga ide

Râna k’o gubina

Oguglalo tako

Jedva oduzgor Do zemlje skvrčeno

Radeć odišćeli

Dolunjalo

U gluvo doba Lipo me iznebuši

K’o uvodina

Drago Maršić

Prolo@ac

60

Sazrela seoska idila - LVII -

(- Ne miri se čeljade ni kantarom ni aršinom!...; vedre zimske slike i pouke)

Staro smeta

Križa baba rašćiku za ručak, dok se did zabavlja oko vatre u šporetu. Odmaknuo je did stolac unazad pa joj smeta, ne može dobavit drvenu kašiku iz rava...

- Ma kako si sijo tako na paškiljac, Bog te pomoga! Moram ob’lazit oko tebe k’o oko svetog Vasilije. Ajde tamo u ćošu di

ne smetaš čeljadi po kući!...; ljuti se baba Manduka.

- Ajde, ajde! Dok sam moga vuć i kopat nije tako bilo! Sad svak goni u ćošu! Staro če-ljade nema di, di god je - svakomu na putu!...; odvraća did pomičući stolac, da ne smeta.

- Ne ljuti se, nego poslušaj. Uvik si go-vorio da je poslug sveta stvar!...; smiruje ga Manduka potiho.

Prolo@ac

61

Zna kako će

Dani djetinjstva, bezbrižni, najljepši dani. Tako malo je trebalo da bi dan bio radostan. Samo, kako to reći onome tko ne zna za ćikaru varenike prije izlaska u hladno zimsko jutro, onome tko nikada nije odre-zao komad kruva, namazao masti i posuo cukrom. Koje li sreće u čekanju: mater će doći iz Varuša i donijeti biloga kruva. Možda će kupiti i marmeladu u metalnoj kantici. Onda ćemo svi po malo marmelade na svoj komad kruva. I pomalo grist, da duže traje. A kad svi odu nekud i ne budu gledali, ja ću još dva-tri puta kašikom same marmelade. Kad mater vidi i potraži krivca, reći ću da ja sigurno nisam i neznam ‘ko je. Da nije kuća izila?! E da, bilo i prošlo.

Raspravljaju baba i unučić za stolom, uz bijelu kavu i namaze. Ima on još i načetu paštetu i dvije vrste salame, svega. Može on sam odrezati kruh i namazati, ali - za svaki slučaj, opominje ga baba da se ne poreže i da čuva stolnjak. A ne mora baš previše ni mrvit oko sebe, nije slabi’ očiju pa da ne vidi šta radi.

Namazala je i baba na kruv, bar da opro-ba. Odgovara joj sirko, ali kruv je malo tvrđi, a zubi slabi. Domalo se baba snalazi, uzima posudicu i odmah kašikom iz posudice u usta. Tako joj je najlakše. Gleda je unučić koji trenutak, a onda će joj:

- Baba, ne ide se namaz tako kašikom u usta, nego na kruv namaže!...

- Neka, neka, moje dite, zna baba kako će. O sebi se ti misli, a moren ja i ‘vako!...; prekida baba Jela unučićevo pametovanje.

Ko će prvi

Život prolazi. Svatko u svojim brigama. Roditelji na jednoj strani, djeca opet na dru-goj - kako se tko snađe. Kad je sve u redu i po redu, dobro je. Sve je sudbina.

Vrijeme starosti dođe, a najteže je ako prolazi u samoći. I dobro je dok osoba može sama o sebi. Je staro i sve više nemoćno,

ali opet bi koji dan duže! Bez obzira što to ne priznaju:

- Kamo sriće da sam umrla čim sam se rodila, ne bi jadna ‘vliko patila u životu! A što se ugodnosti tiče i prije i sada: davno je dobro uteklo od mene, ako ga je ikada i bilo!...; znala bi reć baba Jela.

Došla, po dogovoru, nevjesta kod sve-kra da mu štogod pripomogne i obavi po kući ono što on već i ne može. Donijela je tek pripremljene štrudle i nešto voća, a to dida ćaki, kako ga odmilja zove, najviše gôdi. Nije svekar sam u kužini. Navratio mu je i prijatelj Zoran, koji mu je po godinama najbliži, pa u ljudikanju malo skrate staračko vrijeme. Još gorega je zdravlja, ali ne da se tako lako, posebno ga jezik ne izdaje:

- Dobra je tvoja nevista Marijane, čim donosi kolače!...; primjećuje Zoran i nastav-lja, pomalo prebacujući na šalu: - Samo ne smiš toga puno, da se ne udebljaš. Imat ćeš priko devedeset kili, a ko će te unda iznit iz kuće kad umreš? I bit će te teško obuć u novu robu...

- Ma ništa za to, ne triba sad nova roba, more se pokopat i u piđami, ko da će ko gledat!...; i nevjesta se šaljivo uključuje u brižljivu raspravu.

- A ne, ne..., ja sam mu odlučio obuć novo odijelo kad umre!...; nastavlja Zoran po svome, šaleći se na račun obojice starih.

- Ma dobro je to što si ti odlučio moj Zorane, nego: nismo se mi još dogovorili ko će prvi!...; zaključuje did Marijan priču, uzimajući malo ljepši kolač sa pijata.

Pa ti računaj

- Znaš li ti Matiša koliko traje loza u vinogradu? Koliko godina živi?...; propituje i iskušava Pere kuma, ulazeći u kužinu.

- A koliko? Ne znam ni ja: jedno 25 go-dina! Je i više, možda i 50 godina!...; trudi se Matiša naći pravi odgovor.

- E nije, moj Matiša, nije toliko nego dvi godine iza naši’ roditelja! Sad ti računaj, ako ne viruješ! Dok je ćaća bio živ u vinogradu

Prolo@ac

62

je bila loza, a sad priuzela kupina i drača...; razjašnjava Pere svoju računicu.

Babina prognoza

Čudno neko vrijeme došlo. Nije lako starijima, a ni mlađima nije lakše. Uvidio to Pere i jada se:

- Slušaj Matiša, pametna je moja mater, unaprid bi gledala i daleko vidila. Rekla bi mi: uči moj Pere, bit će ti lašnje u životu ako završiš školu!...

- Tako i je. Svaka mater tako govori, ako želi dobro svome ditetu!...; podržava Matiša Perinu priču.

- E, je je, tako je, ali moja pokojna baba Anica je još pametnija i još je dalje vidila. Ona bi mi rekla: uči moj Pere, završi školu, bit ćeš svoj čovik i nećeš ništa radit!... Pogodila moja baba Anica; nakon škole nema posla! Baš ništa ne radim!...; završava Pere priču.

Zakasnila i ona

Diže Matiša meso na dim. Nema mu tko pomoći pa mora sam uza skale, niza skale. Treći put, dok je silazio sa šuvita opazi da mu je Stipanov ćuko uzeo komad oglavine i biž! Ljut Matiša i na se i na ćuku. Taman mu

Prolo@ac

63

mačka dođe i mota mu se oko nogu, a on je kîša od sebe govoreći:

- Mujs od mene! Sad si došla da na tebi iskalin îd! Što nisi čuvala meso dok sam bio na šuvitu...

Čudna ćukenja

Vrijeme je rada u Njemačkoj. Privreme-nog rada. Za nekoga cijeli život u tuđini. Teku šezdeset i neke.

- Sve što more štogod privridit ode u Nje-mačku - trbuvom za kruvom; samo žensko, dica i starčad kod kuće!...; znala bi reć baba Manduka po selu.

A iz Njemačke se dolazilo kući dvaput godišnje, za Veliku Gospu i Božić i to je sve. Kod Crkve nedjeljom Opeli i Mercedesi njemačkih registracija. Dođu na misu svi, oni iz bližega, a i oni iz Bušanja i sa Poda s autima. Moraš pokazat šta imaš, nek vide i cure i stariji.

Prolo@ac

64

- U autu obavezno paljivi bomboni, ci-garete i umitni ćuko ili šešir ispod stakla na gepeku!...; konta baba Manduka naslonjena na prvo auto, pa dodaje:

- Čudna su ova Njemačka ćukenja. Nu k’lišna su, a ko da su živa! Samo što ne laju. Side mirno i cilo vrime mrdaju glavom...

Bez okolišanja

Zabolilo Ivukinu kravu i morao je doći veterinar. Obavio on svoje i naplatio dolazak više nego je Ivuka i mislila, ali opet – bolje i to nego da živina dospije.

Prije nego će u auto, primjeti veterinar ispred kokošinjaka tri-četiri pulastrice, pa će babi Ivuki:

- Baba, lipe vam kokoši. Volio bi znat kad ji kuvate?...

- Pravo ću ti reć, moj dokture, kad ku-vam kokoš! Samo onda kad je kraj njoj ili čeljadetu!...; iskrena je Ivuka.

Da nije umrla

Vraća se Manduka kući. Taman na po kolovoza. Kljukica u ruci i pomalo s noge na nogu. Ne žuri joj se: - nemam di žurit, a i kod kuće ne plaču mi dica!, znala bi reć.

Javlja joj se Pere u prolazu, a ona ga ne prepoznaje:

- Eto Bože, javljaš mi se, a ja te i ne znam. Koji ‘no si ti?...; znatiželjno će baba Manduka.

- Ja sam Pere, iz gornjega sela, ćaćin i materin, moraš me znat!...

- Znam, znam... O’ tamo je bila i pokojna Mara Ikanova, dobra žena, ali rano ode!...; nastavlja Manduka spremno.

- Je, je, o’tamo je! Bog joj da pokoj! Da nije umrla, bila bi još živa!...; bez okolišanja će Pere i ubrza korak odlazeći.

Ima li još

Sklanja se baba Manduka pod bala-turu. Zacrnilo se nebo učas, udarila krupa ko manita. Slomilo i smlatilo i u vrtlu i u vinogradu. Žao babi intrade, ali ne može se protiv jačega.

Domalo se smirilo nevrijeme, samo još siva i grmi u daljini. Kako god zablica na nebu baba negoduje:

- Moj Ilija gromovniče, moga si i bez toga! Sad još i svitliš, zar gledaš je li išta ostalo nestučeno?!...; Eno ti Mandića kuk i Badnjavice!...

Drago Maršić

Prolo@ac

65

Pjesme, prvotisak

U babinoj glavi dok uzvariva mliko

Nikako ga dočekat Bog ga pomoga dragi

Čeljadetu priša a ono ko da se libi

Skineš li očiju s njega Eto ti ga Bože

Ode priko bronzina Pokipi ko vedenako

Šćeta mi dvojaka Ono komina se uništi Razrovaše se matuni pa čeljade nema di niti kruva zaprećat

A i krave mi ža Da ne zasuši skroz pa mi kuća gladna Evo se libi sa strane Koju ne vidim dobro

E nećeš majci! Ajde ti sa komina prije nego li ćeš

u lug iz bronzina

Po majčinu zagovoruSklopljenih ruku skrušena u osami pozdravlja Gospu

Ista vošćana svića za sve nedilje došašća

Isti pogled Nebu ista čeljad u mislima

Kad bršćanom u kršćenu vodu

i poškropi kućni kamen kad molitvu skonača AMEN

pastiri će jaslicama slaveći u hodu

Dar Nebeski rođen svom zemaljskom rodu

Po majčinu zagovoru Badnja večer

Porodila Svitlo

Drago Maršić

Prolo@ac

66

Anđa Juričić † 6. 6. 2013.

Marija Maršić K. † 12. 1. 2013.

Mijo Vidak † 29. 10. 2013.

Mila Grabovac † 1. 8. 2013.

Jadranko Mandić † 18. 4. 2013.

Jozo Radeljić † 30. 6. 2013.

Luca Grabovac † 17. 8. 2013.

Ante Leko Ćipić † 11. 12. 2013.

Ante Petričević † 15. 9. 2013.

Ana Grabovac † 17. 8. 2013.

Ana Leko † 6. 10. 2013.

Ana Petričević † 7. 9. 2013

Ana Bilić (Seka) † 2. 5. 2013.

Anđa Klarić Dračar † 9. 8. 2013.

Frano Odak † 30. 9. 2013.

Naši pokojnici

Umrli

Prolo@ac

67

Ante T. Božinović † 4. 1. 2004.

Mijo Buće † 17. 1. 2011.

Petar Dogan † 9. 12. 1993.

Ivan S. Grabovac † 29. 12. 1996.

Vinko Bajić † 5. 11. 2012.

Marija Buće † 21. 11. 2004.

Branko Češljar † 31. 12. 2012.

Ante T. Grabovac 28. 10. 2004.

Nediljka Bajić † 13. 5. 2003.

Mijo–Barba Bubalo † 2001.

Mila Čavrlj † 10. 10. 2009.

Ivan Klarić Dračar † 1992.

Marija Bajić † 10. 3. 2007.

Ban Bubalo † 2. 1. 1990.

Stjepan Buće † 20. 3. 1996.

Ana Klarić Dračar † 1995.

Ante Abaz † 20. 3. 2008.

Ante Brnas † 30. 10. 2008.

Stipe Buće † 3. 2. 1970.

Ante Dračar † 5. 4. 2011.

In memoriam

Prolo@ac

68

Nikola Grabovac † 9. 11. 1996.

Danijel Kokić † 11. 12. 2008.

Ante Knezović † 15. 5. 2010.

Ljubo Maršić † 9. 1. 2011.

Ivan Mršić † 19. 11. 1992.

Vinko Mršić † 23. 5. 1987.

Slava Knezović † 20. 6. 2000.

Ljuba Juričić † 21. 12. 2010.

Joka Maršić K. † 9. 11. 2012.

Ante Mršić † 5. 12. 2002.

Matija Maca Mršić † 10. 1. 2009.

Petar Knezović † 26. 12. 2010.

Pavle Grabovac † 3. 9. 1993.

Ante Leko Pešić † 11. 2. 2012.

Ante Mrsic † 9. 2. 1998.

Matija Mršić † 23. 3. 1988.

Mirko Knezović † 3. 12. 2007.

Vladimir Grabovac † 26. 11. 1996.

Jure Leko † 26. 9. 2009.

Neda Maršić B. † 3. 10. 2012.

Jozo Mršić † 22. 11. 1971.

Matija Knezović † 4. 5. 2009.

Ante Tonko Leko † 9. 2. 2008.

Milan Maršić K. † 24. 10. 2012.

Ivan Mršić † 23. 7. 1981.

Prolo@ac

69

Ante Petričević † 20. 10. 1974.

Slavko Lovre Stojić † 19. 8. 2011.

Ruža Petričević † 1. 11. 1993.

Marko Sabljić † 9. 3. 1955.

Mara Petričević † 29. 12. 2010.

Ante Sabljić † 8. 9. 1946.

Karlo Petričević † 2. 11. 2006.

Marija Rajič K. † 2. 10. 2010.

Ilija Petričević † 5. 12. 1980.

Nediljka Vidak † 19. 2. 2001.

Danijel Raič † 7. 3. 2004.

Miro Šimić † 19. 12. 2010.

Prolo@ac

70

In memoriam Marijana Vardić

rođ. Bilić (1961. - 2013.)

Nebo je tvoje

(sestri Marijani)

sklopi oči sestro

i Nebo će biti zauvijek tvoje

tako sestro

Nebo je zauvijek tvoje

Mario Bilić

Draga moja sestro.Noć je duga, ali završava. Nebo je naj-

modrije kad sklopimo oči. Ti si svoje sklopila i živiš u modrini. Rukom si dotakla sunce. Koje ne prži. Koje grije. U ljubavi koju imaš i koju si obilno davala. U mudrosti kojom si disala i izdisala. U početku života koji je i za-vršetak. Ti si svoj započela, trajala i završila. Kako si najbolje znala i mogla za sve nas koje si vo ljela: umom, srcem i dušom.

Ponoć je i ptice spavaju. I ti spavaš, a zapravo bdiš. Tako je to kod Gospodina: spavaš, a bdiš.

Kada sam bio malen, štitila si me od gusaka. Kad sam porastao, branila si me od jačih od mene. I tako oduvijek i zauvijek. A sada me braniš kod Gospodina.

Tvoj su život obilježile rane. One unu-tarnje i vanjske. Od početka do završetka. A

sada, kod Gospodina, nema više rana. Samo blaženstvo koje traje. Koje je neuništivo. Kao što su do brota i blagost kojima si nas kroz život darivala i krijepila. Srce i dušu.

Mi smo, kako nas vjera uči, dolje, a ti si gore. Moli se gore za nas kod Gospodina. Znaš da treba. Kao što si uvijek znala što treba. Kada se jednom sretnemo, razumi me, grješan sam čovjek. Kao onda, uplašen, kad si me štitila od gusaka.

Tvoj brat Mario.

Prolo@ac

71

Prolo@ac

72

Prijatelji lista „Proložac“

1. Ana- Nada Mršić 200 kn

2. Jennifer Knezović 20 eura

3. Žarko Petričević 200 kn

4. Marija Tomičić 50 kn

5. Ruža Kilić 100 kn

6. Mate-Dražan Petričević 200 kn

7. Ante Ćorić pok. Lukice 200 kn

8. Ante Leko Matin 50 kn

9. Anka Pezo Radina 50 eura

10. Vlade Juričić 15 kn

11. Ante Mandić- Hvar 100 kn

12. Mate Juričić 50 kn

13. Dragica Vokić 50 kn

14. Jakov Ćorić 300 kn

15. Petar Mršić 100 kn

16. Dr. Mate Petričević 200 kn

17. Filip Meter 100 kn

18. Anka i Boris Bubalo 100 australijskih dolara

19. Nedjeljko Neđo Blažević 50 eura

20. Iva Knezović ud. Zvonka 150 kn

21. Ivan Bonovil Džoni 60 kn

22. Mara Grubišić 200 kn

23. Nada Maršić Bunsen 50 eura

24. Luka Leko 200 kn

25. Silvana Češljar Češković 150 kn

26. Danica i Igor Vučić 150 kn

27. Zvonimir Matić 200 kn

28. Branko i Mira Maganjić 100 kn

29. Darko Grabovac 200 kn

30. Slavko Mikulić pok. Ante 200 kn

31. Ana Tonka Mršić 100 kn

32. Dinko Jukić 100 kn

33. Mladen Mikulić 150 kn

34. Petar Mršić 50 eura

35. Lidija Leko 200 kn

36. Marko Sabljić pok. Ante 200 kn

37. Andrija Petrušić 100 kn

38. Robert Ogrizek 350 kn

39. Stipan Katavić 100 kn

40. Filip Brnas 50 kn

41. Mijo Grbavac 100 kn

42. Petar Mršić 100 kn

43. Dragutin Katavić 50 kn

44. Mijo Šimić 100 kn

45. Slavenko Bubalo pok. Josipa 100 kn

46. Ante Kokić 100 kn

47. Ivan Petričević 100 kn

48. Ivan Kolovrat 100 kn

49. Mara Kasalo 20 eura

50. Ivan Petričević- Dugi Rat 100 kn

51. Marija Vrljić r. Kraljević 200 kn

52. Mila Matas 100 kn

53. Dinka Barčot 100 kn

54. Šimun Dropuljić- Samobor 150 kn

55. Mario Bajić- Mostar 100 kn

56. Ante Grabovac stariji 100 kn

57. Ljuba Buće 50 kn

58. Drago Pirić 150 kn

59. Nevenka Dračar 100 kn

60. Vinko Grabovac 200 kn

61. Ivan Kraljević 300 kn

62. Ana Bebić- Metković 200 kn

63. Mira Buće Ikanova 100 kn

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXXIII., Božić 2013., Br. 2 (84) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj

• • •Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Rafael Begić, s. Filipa Smoljo Krešimir Bajić, Drago Maršić,

Mario Bilić, Vito Grabovac,

Tomo Božinović Mladen Vuković,

Tatjana Meter Ana Mikulić

• • •Fotografije: Boško Ćosić Drago Maršić

s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić

fra Kristian Stipanović i župni arhiv

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem

crkvenih i redovničkih poglavara.

• • •Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na

adresu: Uredništvo lista «Proložac»

Župni ured 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

vinko.gudelj@gmail.com

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajPut u Betlehem .........................................................................1

Božić i sv. Franjo u Prološcu ...................................................3

Božićni simboli .........................................................................6

Sveta noć ................................................................................10

Jeste li bili u Betlehemu? ......................................................12

Hodočašće kod kuće .............................................................16

Zanimljivosti ...........................................................................18

Kronika župe Proložac .......................................................... 20

Proslava Velike Gospe .......................................................... 26

Rane sv. Franje ...................................................................... 29

Proslava sv. Mihovila ............................................................. 30

Franjevačka mladež (FRAMA) u župi Proložac .................. 32

„Maršuše otimaju selo zaboravu“ (VII) ................................ 34

Sumrak demokracije ............................................................ 36

Prava djece i njihova uloga u izgradnji mira ....................... 38

Otvori se i budi svjetlo ...........................................................41

Duhovna obnova za osmaše u Imotskom .......................... 42

Školski kutak......................................................................... 43

- ZA - obitelj - .......................................................................... 48

Razgovor: Marinela Petričević .............................................. 49

Kršteni u župi u 2013. godini ................................................ 52

Umrli u 2013. ......................................................................... 53

Popis vjenčanih u župi Proložac kroz 2013. godinu ........... 55

Stepinčevo srce ..................................................................... 57

Mihaele, kreni prvi! ............................................................... 58

Zavičajni haiku ...................................................................... 59

Sazrela seoska idila - LVII - ................................................... 60

Pjesme, prvotisak ................................................................. 65

Naši pokojnici........................................................................ 66

In memoriam Marijana Vardić rođ. Bilić (1961. - 2013.)..... 70

Prijatelji lista „Proložac“ ........................................................ 72