ProložacGODINA XXIX. BROJ 2 (78) BOžIć 2010.

ISSN: 1330-755X

Prolo@ac

1

GODINA XXIX. BROJ 2 (78) BOžIć 2010.

Dragi Proložani, dragi čitatelji!

postati dijete Božje. Nije to obmana. To je stvarnost ovoga dana!

Evo, u želji da dragi Bog bude s nama, a mi s Bogom u svom životu ma gdje bili, mi, vaše župsko osoblje, želimo vam čestit Božić i obilje blagoslova u novoj 2011-oj godini.

Vaši:fra Ante Madunić

fra Petar Pletikosa i s. Filipa Smoljo

Isus je rođen!Za Božić i novu 2011. godinu, evo nas

opet s našim župskim listom „Proložac“ pred Vama u župi, u Domovini, inozemstvu i u naj-udaljenijim krajevima ovoga svijeta. Svima Vam želimo navijestiti Radosnu vijest: „Rodio se Isus, Emanuel – Bog s nama!“ Rođenje Božanskog Djeteta već više od 2000 godina ostaje veličina, neponovljivost i čudesnost. Crkva to rođenje navješta kao najsvjetliji i najsvetiji događaj u ljudskoj povijesti.. Od tada do danas Božić ne gubi svoju toplinu i radost i uvijek s porukom da rođenje Isusovo privlači ljude, nadahnjuje dobre misli, smek-šava tvrda srca i zbližuje ljude da budu dobri jedni prema drugima, jer ovo je događaj u kojemu se Bog-Sin utjelovio za čovjeka, uzeo ljudsku narav da bude čovjek među ljudima, da bude sa čovjekom suputnik i supatnik, da bude čovjekov prijatelj i brat, Spasitelj. Zato se danas svi radujemo , jer se „očitovala lju-bav Božja, Spasiteljica svih ljudi“! U božićnoj noći Bog je ljudski rod obdario najljepšim darom, darovao nam je samoga sebe, jer Bog je došao k nama, utjelovio se i postao čovjekom, da bi čovjek ponovno mogao

Prolo@ac

2

Pođimo u BetlehemKliči iz sveg grla, Kćeri sionska!

Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Zah. 9,9

Riječi Zaharije -proroka najavljuju, a Betlehem potvrđuje veliku istinu koja razve-seljava srca djece, ispunja nadom očekivanja mladih vjernika, a odrasle i starce utvrđuju u vjeri da je Bog od samih početaka čovječan-stva zavolio čovjeka i da ga neprestano ljubi. To je potvrdio nebrojeno puta, a rođenjem Isusa konačno i stvarno pokazao da je on Bog ljubavi i da sve što čini; čini za čovjeka i radi čovjeka. Zato poziv pastira” Hajdemo do Betlehema!” Lk 2, 15 trajno uprisut-njuje taj sveti događaj i potiče sljedbenike

Betlehemskog događaja da nikada ne smet-nu s uma” kakvu i koliku nam je ljubav po-kazao naš Gospodin”. Naime, utjelovljenje Sina Božjega, prvog brata svih ljudi, pokaza se kao manifest ljubavi, dobrote, strpljivosti i darivanja. A osjetiti se bratom samoga Bož-jeg Sina, osjetiti njegovu dobrotu, strpljivost i darivanje te participirati u ljubavi od koje nema veće znači uistinu postati djetetom Božjim i subaštinikom nebeskih radosti. Zato je svaki Božić blagdan radosti, mira i međusobnog prihvaćanja.

Prolo@ac

3

Bog traži čovjeka

Jednom davno i davno Bog iz kaosa stvori divan svijet na čijem “tjemenu” postavi čovjeka, svoju sliku i priliku, kao krunu i Kralja svih stvorenja i dade mu vlast nad ovom zemljom i svim njezinim bogatstvima. No, čovjek u svojoj oholosti iz tog divnog svijeta opet učini kaos, sebe odijeli od njega, navuče na sebe prokletstvo i krenu putem tame i nesigurnosti. Ipak, Onaj koji je u svojoj svemoći sve stvorio pokrenut ljubav-lju “kada dođe punina vremena” opet sve obnovi u djelu Isusa Krista. Tako rođenjem u Betlehemu” onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu “. Iz 9, 1 U Isusu Bog dođe tražiti čovjeka, učini sebe malenim poput djeteta, predaje se u ruke ljudi kako bi te ljude opet pridobio i povratio ih u kuću Očevu. U Isusu Bog radikalno staje na stranu čovjeka. U njegovoj muci, smrti i uskrsnuću Bog se najviše približio čovjeku i svim njegovim životnim prilikama. U Isusu

ga je opet našao i pokazao mu put kako će on, tj. čovjek tražiti i pronaći svoga Gospodi-na. Jer, Bog nikoga ne otpisuje niti odbacuje, za sve ima razumijevanja, dobrote i simpatije. Dakle, prije više od 2 000 godina “tražeći ljude” iznenada se pojavio Čovjek koji je probio krug smrti i krenuo novom čovjeku nepoznatim, ali spasonosnim putem, a to je put praštanja i ljubavi. Sin Božji rođen u Betlehemu, usmrćen na križu i uskrsnuo u Maslinskom vrtu ispružena je ruka Božja sva-kom čovjeku i svemu čovječanstvu. Tražeći čovjeka, on se u Betlehemu zauvijek ugradi o u povijest svijeta i isto tako se želi ugraditi u tvoju, u moju, u njegovu povijest da svima nama bude Spasitelj.

Došao je dati nam život

“Gle, Krist se rađa u doba popisa pu-čanstva, jer je došao da nas upiše u knjigu života.” (sv. Grgur) Naslovna stranica knjige

Prolo@ac

4

o kojoj govori sv. Grgur je Betlehem sa znakom jaslica i porukama spasenja. Prva od njih je: “svi smo braća Isusa Krista i djeca našega zajedničkog nebeskog Oca “. Da! Isusovim rođenjem u Betlehemu svi smo uključeni u njegovo bratstvo u kojemu vlada ravnopravnost i zajedništvo. Postavši čovjekom, Krist se pobratio sa svim

beskućnicima, obespravljenima, prikra-ćenima, onima koji su na rubu društva, a őnima koji su uzrokom svemu spomenutom uputio poziv da se odreknu svoje oholosti i pridruže poniznima i malenima. Dijete iz Betlehema hoće da se dublje pobratimo, čvršće povežemo, osjetimo jedni druge i živimo jedni za druge. Svojim životom u siro-maštvu, u trpljenju i potpunom predanju On želi pokazati čovjeku koliko ga ljubi i kako je spreman sve učiniti da tog čovjeka izvede na put spasenja, da mu daruje život. A upravo je to druga poruka Betlehema. Božić je blagdan života, blagdan svakog novog ljudskog čeda, svake nove kolijevke. Ta njegova poruka je posebno danas bremenita. Zašto danas? Pa zato što moderni čovjek, nažalost, više povla-đuje kulturi smrti, nego kulturi života. I svi oni koji su na strani kulture smrti nisu dostojni slaviti Dijete iz Betlehema, a blještavilom svo-jih izloga, darovima koji svjetlucaju zlatom, i dijamantima i veličanstvenim gozbama ne će, koliko god se trudili, moći isprati svoje nečiste savjesti. Božić se dostojno slavi samo u onom domu, selu, gradu ili narodu koji je životan i životvoran. Dar Betlehema u nama treba poduprijeti volju za životom, odluku da mlade ljude podržavamo u volji za život, a ne za smrt; da ih odgajamo i učimo kako

Betlehem

Ovdje je rođen Isus Krist

Prolo@ac

5

na Istoku vidjeli zvijezdu, došli u Betlehem i otkrili Boga i čovjeka. I tako od pokoljenja do pokoljenja osluškujući glas Božjih ljudi u Betlehemu pronalaze mir svojoj duši, svjetlo na putu života, jakost u nevoljama i patnji, nadu u bespućima sumnji i izgubljenosti, vjeru koja osnažuje i ljubav koja ih pokreće prema samom izvoru, a taj je naš Isus. I svemu tome središtem bi Betlehem. Budi i ti dijelom te divne betlehemske povorke! Bit ćeš ako Novorođenome otvoriš svoje srce, dopustiš da ga On ražeže svojom ljubavlju, u njemu se nastani i obaspe ga svojim mirom,

bogoljubljem i čovjekoljubljem. Pa, pođi u Betlehem! Isus te čeka! Ne oklijevaj!

FBP

će biti darovatelj i njegovatelji života. Jer, Isus je život, došao je da nam daruje život, on hoće život i hoće da svaki njegov sljed-benik i sljedbenica voli i širi život. “U ponoć se Bog rodi, Nebo zemlju prosvitli; Ko u podne svitlo bi, svetom Divom Marijom!” Ove riječi naše božićne pjesme usmjeruju nas na još jednu poruku Betlehema, a to je poruka “Božje svjetlosti”. Danas nam nije teško doći do tehničke svjetlosti, ali je jako važno paziti da nam ta svjetlost ne zablješti oči duše. U cijeloj ljudskoj povijesti svjetlost je simbol duhovnog svjetla, istine i života. Taj simbol postaje stvarnost u Betlehemu i postiže svoju puninu na Kalvariji, odnosno uskrsnom jutru. Isus je naša svjetlost, bo-žansko sunce koje nam i svijetli, i grije nas i osvjetljuje put koji iz ove doline suza vodi do radosti nebeskoga života.

Betlehem ishodište spasenja

“A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izići onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.

Mih 5, 1 Riječi proroka za koje su živjeli naraštaji židovskog naroda postale su im kamenom spoticanja onoga momenta kada je Rođeni u Betlehemu počeo naviještati Radosnu vijest spasenja. Dakle, za Židove događaj u Betlehemu bi nešto neočekivano i zbunjujuće, a voljom Svemogućega (uz uplitanje čovjeka car August - jer, Bog uvijek surađuje sa čovjekom) Betlehem postade ishodištem ljudskoga spasenja. Po rođenom od Djevice Betlehemska zvijezda zasja jed-nom zauvijek na obzorju spasenja i odatle svijetli sve do onog momenta kada se Dijete Božje opet pojavi pred svojim otkupljenicima kao njihov dobri i pravedni sudac.

Marija, najčistija Božja Posuda, vje-rovaše riječi Gsspodnjoj i podari čovjeku Spasitelja; Josip, vjerni i ponizni sluga, ot-kri volju Svemogućega i postade čuvarom najuzvišenijeg blaga što ga Bog podari čo-vječanstvu; pastiri su čuli glas anđela, pošli do jaslica i pronašli svoj mir; mudraci su

Zašto nam služe ruke

Ruke pružamo na pozdrav i pomirenje. I još? S njima mogu mnogo graditi, i s njima

mogu razarati. Rukama mogu nekoga uzeti u obranu ili ga

tući. S njima mogu davati se i uzeti. Rukama mogu milovati i bol nanositi.

Ruke rade i ruke se igraju. Ruka pokazuje, a može i sakriti.

Rukama mogu činiti figure od svjetla i tame ili ih mogu samo u džepove nabiti.

Svašta mogu u mojim rukama činiti, prijetiti ili tapšati po ramenu,

zdvajajući rukama lice sakriti ili nekoga tješiti, njegovati, ali i ranjavati,

stablo saditi ili ga čupati stavljati kamen na kamen za kuću ili je raza-rati. Možemo protivnika s rukom na oružju

susretati ili mu pružiti ruku pomirenja. Što ćemo učiniti s onim što imamo, na

nama je. Isus reče: Bez sustezanja sklopi mir sa svojim protivnicima.

Stvarati mir i pomiriti se ne trpi nikakvu odgodu. Nama je mir Kristov darovan da ga

i dalje izgrađujemo, i sada možemo početi.

Thomas Fische

Prolo@ac

6

Proslava Velike Gospe u Zelenoj katedrali

Svetkovina Velike Gospe svečano je proslavljena u nedjelju 15. kolovoza u Gos-pinu svetištu na izvoru rijeke Vrljike u pra-staroj imotskoj župi sv. Mihovila arhanđela u Prološcu.

Središnje misno slavlje, koje je i ove godine okupilo deset tisuća vjernika pridoš-lih iz svih župa Imotske krajine i susjedne Hercegovine, služeno je u 11 sati u Zelenoj katedrali, specifičnom zdanju sagrađenom u obliku otvorene bazilike s velikim kamenim oltarom ponad kojeg dominira veliki želje-zni križ, predvodio ga je fra Zoran Kutleša, imotski gvardijan, župnik i dekan, uz kon-celebraciju fra Marka Babića, profesora na

Katoličkom-bogoslovnom fakultetu u Splitu, fra Nediljka Brečića, prološkog župnika fra Ante Madunića te još sedmorice svećenika.

U svojoj propovijedi dekan Kutleša na-glasio je kako je hrvatski narod sve svoje naj-veće pobjede dobio upravo za blagdane koji štuju Majku Božju, o čemu svjedoči i Gospa Sinjska pa i Gospa od Anđela u Imotskom. Kasnije je naglasio:“ Ona je bila naša vodilja i ostat će, kako bi nam pomogla u očuvanju obitelji koje su uzdrmane ne samo recesijom već i bombardiranjem dijela medija koji propagiraju da je vjera u Boga promašaj. Neki nam ponovno žele nametnuti zvijezdu koja bi nas vodila, a ne znaju da je pod tom

Prolo@ac

7

zvijezdom tijekom Drugog svjetskog rata i poraća ubijeno 610 svećenika. Neka nam Majka Božja bude vodilja jer jedino tako možemo učvrstiti svoju vjeru, mir u sebi, mir u obiteljima, koji je itekako potreban u ovim teškim vremenima. Ona je nada i tko vjeruje u nju i slijedi njezin put, ima nade“- istaknuo je imotski dekan fra Zoran Kutleša.

Tijekom svečane svete mise pjevao je Veliki mješoviti pjevački zbor iz župe Prolo-žac pod ravnanjem njihove dugogodišnje voditeljice s. Filipe Smoljo.

Na kraju svete mise svima se zahvalio župnik Prološca fra Ante Madunić. Čestitavši svim Proložanima dan njihove općine poseb-no je zahvalio i Župnom zboru te njihovoj voditeljici s. Filipi Smoljo koji svake godine uveličaju misno slavlje, a svojim velikim doprinosom pripomažu u radu župe.

Prije svečane svete održan je i tradici-onalni ophod u kojem su prološke djevojke obučene u narodnu nošnju Imotske krajine nosile cvijećem urešenu Gospinu sliku.

Na blagdan Velike Gospe od ranih jutarnjih sati pristizale su kolone hodoča-snika, napose mladeži, prema svetištu na izvoru rijeke Vrljike i u Zelenu katedralu da bi prvo misno slavlje bilo služeno u pet sati na Opačcu , na mjestu bivše benediktinske opatije. Nakon toga služene su svete mise svakog sata, a vjernici su imali prigodu i za sakrament pomirenja koji su dijelili župnici okolnih imotskih župa.

Ovom prigodom izašao je i župni list „Proložac“ koji neprekidno izlazi od 1982. godine dva puta godišnje.

Blagdanom Velike Gospe župa Proložac slavi blagdan svoje suzaštitnice i Dan općine. Ova župa, koja je jedna od najstarijih župa na području Imotske krajine, osnovana je odlaskom Turaka iz Imotske krajine 1717. go-dine. Danas se sastoji od sela: Proložac Donji, Proložac Gornji, Postranje i Šumet. U župi se uz župnu crkvu sv. Mihovila, sagrađenu 1901. godine, nalaze još četiri filijalne crkve.

Gvardijan fra Zoran Kutleša za vrijeme propovijedi

Prolo@ac

8

Provincijal fra Željko Tolić u bolnici umjesto

u Zelenoj katedrali

Danica gotovo pola stoljeća stalno živi u Splitu, a osjeća se kod svoje kuće jedino kada ponekad vikendom dođe u rodni Pro-ložac. Najdraže joj je tamo biti za blagdan Velike Gospe, poslušati svetu misu na izvoru Vrljike i sastati se s rodbinom i prijateljima. Ove 2010. godine to joj nije bilo moguće. Iznenada se našla u KBC Firule u Splitu, ali ne na svom radnom mjestu na torakalnoj kirurgiji, nego u bolesničkom krevetu. Tre-balo je u najkraćem roku izvršiti potrebne pretrage i podvrgnuti se operaciji, jer počet-na dijagnoza i prve liječničke prognoze nisu obećavale ništa dobra.

Istoga dana i u istu bolnicu, pa i na isti kat, stigao je i iste noći operiran i dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provin-cije Presvetog Otkupitelja, svećenik koji je na blagdan Velike Gospe trebao predvoditi svetu misu i propovijedati u Zelenoj katedrali. Danica je stoga otišla nekoliko bolesničkih soba niz hodnik i zakucala na fra Željkina

vrata. „Fra Željko“ - rekla je podrhtavajućim glasom - „ja sam na Veliku Gospu trebala slušati svetu misu u Zelenoj katedrali koju ste Vi trebali predvoditi, a evo nas oboje u bolnici!“

- Ne brinite, gospođo Danice, bit će za nas još Velikih Gospa - tješio je svećenik Da-nicu. Kasnije će se pokazati kako je fra Željko bio u pravu, jer je kod oboje bolesnika po-stoperativni oporavak išao u najboljem redu.

Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 2010. godine, posjetih bolesnike koji su bili u bolnici umjesto u Zelenoj katedrali. Fra Željku sam zamolio za kraći razgovor za naš list koji je on odmah ljubazno prihvatio. Priu-pitah ga kako se osjeća u ovim okolnostima.

- Danas se zaista osjećam vrlo sjetno, jer su cijeli dan moje misli u Prološcu, gdje sam trebao predvoditi svetu misu i propovi-jedati. Također sam trebao predvoditi misu i u Sinju u 18 sati. Na poseban se evo način u mislima osjećam kao da sam u Prološcu s našim dragim narodom i župnicima u Zele-noj katedrali na izvoru Vrljike. Ali prva stvar koju sam jutros učinio jest da sam izmolio Gospinu krunicu, a i malo prije nego ste došli izmolio sam krunicu još jednom kao utjehu za sve ono što sam danas propustio.

* Imam informacije iz Prološca kako je i Proložanima žao što danas niste s njima, a župnik fra Ante se do zadnjeg časa nadao da ćete unatoč bolesti ipak stići. To, naravno, zbog Vaše operacije nije bilo moguće. Kako se sada zdravstveno osjećate?

Prolo@ac

9

- Hvala Bogu, osjećam se vrlo dobro. Doktori kažu da su sada nalazi vrlo dobri i da se zdravstveno stanje uredno oporavlja. Moram kazati da je sve ovo za mene bilo neočekivano. Sve se odigralo u tri dana. Nisam jednostavno znao o čemu se radi. Dotada sam trčao, igrao, plivao, ali me odjednom uhvatilo i završio sam u bolnici na operacijskom stolu. Istina, u životu je sve nepredvidljivo, ali spoznaja da se prepuštam u Božje ruke pomaže da sve to ide lakše.

* Ovo pitanje ne mogu izbjeći, Hoćete li dogodine ispraviti ovaj „promašaj“ za koji niste osobno krivi i predvoditi misu u Zelenoj katedrali?

- Svakako, ono što sam propustio ove godine moram nadoknaditi, jer u životu nikada i nikome nisam ostao dužan, pa se moram odužiti i mojoj dragoj Imotskoj krajini, osobito Proložanima i brojnim hodočasnicima.

* Vi ste rodom iz obližnjih Vinjana pa Vam je Zelena katedrala vjerojatno u srcu od djetinjstva. Jeste li joj išli u pohode i prije nego ste postali svećenikom?

- Kako ne, majka je često išla na hodo-čašćenja u Slivno, Zmijavce, Runoviće, a na poseban način Gospi na Vrljiku. Normalno da mi je kao djetetu bilo drago ići s njom, osobito na Veliku Gospu, a ako nisam mogao tamo biti tjelesno, bio sam barem duhovno.

* Imoćani Vas vrlo dobro poznaju, po-sebno Vaš svećenički put. Relativno mladi brzo ste napredovali u fratarskoj hijerarhiji.

- Zahvaljujem Bogu za sve što mi je u životu dao. Svjestan sam da mi je dao i talente i darove koje nisam zakopao, nego sam s voljom Božjom i providnošću koju mi je dao surađivao. Ono što mi je dano ja sam to iskoristio. U životu sam se uvijek držao načela kako treba raditi i biti ustrajan u nekim stvarima, a onda uspjeh dolazi sam po sebi. Prema tome, nakon mog studija u Rimu, gdje sam doktorirao crkvenu povijest na prestižnom sveučilištu Gregorijani, vratio sam se u domovinu i predavao na gimnazija-ma i fakultetima, a onda su fratri vjerojatno zapazili neki potencijal u meni, neku novost,

neku svježinu, pa su me izabrali za provin-cijala. U ovih sedam godina, dakle u prvom šestogodištu, ponovno sam izabran na tri godine, dakle na devet godina. Smatram da u sve to vrijeme fratre nisam ni u čemu razočarao, nego da sam i njima i cijeloj svojoj Provinciji, na poseban način svojim dragim Imoćanima, bio na ponos.

* Dakle već u ovom trenutku mogu obećati Proložanima i Imoćanima da ćete iduće godine na Veliku Gospu predvoditi svetu misu u Zelenoj katedrali!?

- Od srca bih to želio ako me opet nešto neočekivano ne zadesi.

* Nadajmo se da ne će i da ćete ove neugodnosti koje Vam se događaju brzo zaboraviti. Premda još niste ozdravili, usuđu-jem se dotaknuti i još jednu neugodnu temu. Recite jesu li po Vašem mišljenju odnosi između Crkve i naše vlasti dobri.

- Mogu slobodno reći, jer sam informiran o tome, da su odnosi zaista vrlo bliski i vrlo dobri. Koji put u nekom segmentu ponešto zaiskri, ali se to uvijek nastoji riješiti dijalo-gom pa se problem i riješi.

Prolo@ac

10

* Međutim, tiskovine često pišu negativ-no o Crkvi. Kako Vi to doživljavate?

- Mogu samo reći da su Biskupska kon-ferencija, provincijali i redovnici imali više susreta na tu temu o ovim napadima koji se doista događaju kroz tiskovine. Ništa to nije neočekivano i treba samo znati jednu stvar, a to je da je jedan američki veleposlanik kad je odlazio iz Hrvatske kazao otvoreno i javno koji je njegov najveći neuspjeh za vrijeme njegova mandata u Hrvatskoj, a to je da nije sveo katoličanstvo u Hrvatskoj ispod pedeset posto. Ovo vam sve govori.

* Nisu u tome uspjeli ni brojni novinari po novinama koji uporno tvrde kako se u vjerskim medijima ne bi trebalo baviti politi-kom kao da su vjernici građani drugog reda.

- I svećenici i običan svijet su uvijek opredijeljeni ovako ili onako. Mi smo uvijek u životu na nekim izborima, životnim izbo-rima, državnim izborima, parlamentarnim

izborima… Ništa nije čudno da ljudi rasprav-ljaju o nekoj opciji koja će biti zdrava, kon-struktivna, koja će donijeti sreću, napredak i ponos ljudima. Zbog toga netko može krivo gledati na pojedine stavove, možda koji put i na istupe. Ali ovdje treba naglasiti jednu činjenicu. Ako dobro pratite medije, vidjet ćete da pojedini svećenici istupaju ljevičarski. Njima je sve dopušteno, oni su kao neka „savjest naroda“, dočim kada neki drugi pokušaju nešto drugo dokazati ili pođu drugim putem od ovih, onda nas oni napa-daju, šikaniraju, „oni su opasni, njih treba ušutkati“ i tako dalje. Prema tome, novine su tu. One mogu biti u formaciji i informaciji, ali mogu biti i te kako razdorne i destruktivne.

* Fra Željko, u ime čitatelja „Prološca“ i u moje osobno ime hvala Vam na ovom razgovoru. Dobro nam došli 15. kolovoza 2011. u Zelenu katedralu.

Tomislav Božinović

Prolo@ac

11

Divno si čudo stvorila, krunicu kad si dala

Svaki dan u mjesecu listopadu i svibnju iz OŠ „Ivan Leko“, poslije nastave, s torbom na ramenima i krunicom u ruci idemo u crkvu sv. Mihovila. Moleći svakodnevno krunicu, radosni i raspjevani, učimo otajstva. Izmjenjujemo se u molitvi. Tko prvi do fra Ante, taj moli otajstvo krunice, a s. Filipa nam svima udovolji jer s njom otajstva mo-limo po razrednim odjelima.

Isus je molio Oca svoga da svi budu jed-no, a mi smo 18. listopada s milijun djece svi-jeta Otajstva svjetla molili za mir i jedinstvo u svijetu. Krunicu smo oblikovali od svjećica koje nas podsjećaju na Isusa uskrslog koji je svjetlo svega svijeta. Križ smo oblikovali od cvijeća jer Kraljicu Krunice krunimo cvije-ćem, a mi smo njezino cvijeće mira, ljubavi, prijateljstva i zajedništva.

Isus je molio Oca svoga da svi budu jedno

Prolo@ac

12

Iz župske kronike

koncertom. Sakupi se mnoštvo znatiželjnika koji uz zabavu i dobru spizu ostanu do dugo u noć.

13. 8. 2010. – Dragu večer trodnevnice predvodio je fra Jakov Begonja, župnik Stu-denaca sa svojim crkvenim zborom mladih. Nakon mise uslijedilo je pod murvom u žup-skom dvorištu ugodno druženje i domjenak s pjesmom.

14. 8. 2010. – Posljednja večer trodnev-nice je i ispovijed za župljane naše župe. Misu i pripravu za ispovijed predvodio je gvardijan fra Zoran Kutleša. Hvala Bogu, odazove se veliki broj župljana na ispovijed, a na raspo-laganju bude dvadesetak svećenika koji se nakon mise navrate u župsku kuću na posnu večeru. Ujutro u 03.00 sata treba se ustajati.

15. 8. 2010. – Najveća je vjerska pro-slava u Imotskoj krajini Velika Gospa na Vrljici. Mnoštvo vjernika i hodočasnika od ranih jutarnjih sati sa svih strana hodočasti na Durmiševac i Opačac. Svećenici su spre-mni za ispovijedanje, a počima se svetom misom u 05.00 sati, koju na otvaranju slavi mjesni župnik želeći dobrodošlicu najranijim hodočasnicima, a na Opačcu bosonoge i mlade hodočasnike pozdravlja gvardijan fra Zoran Kutleša i s njima slavi svetu misu na otvorenom ispred starokršćanske crkvice.

8. 8. 2010. – Svetu misu kod kapele sv. Franje predvodio i održao propovijed župnik fra Ante s koncelebrantom fra Nediljkom Knezović. Na misi sudjeluju vjernici Knezo-vića - njih oko pedesetak, a misa se slavi na njihovu nakanu. Iza mise Stanko Knezović, koji je podigao ovu zavjetnu kapelicu, pozove uzvanike na obiteljski domjenak.

Danas je također hodočašće Imotske krajine Gospi Sinjskoj. Iz naše župe išao je jedan autobus vjernika.

11. 8. 2010. – Susret FSR-a samostan-skog okružja na proslavi svete Klare, koju danas Treći red Podbablje uzima za svoju nebesku zaštitnicu. Prigodnu sliku sv. Klare izradila je slikarica Vesna Ujević, a sliku je blagoslovio gvardijan fra Zoran Kutleša. Mi-sno slavlje predvodio je fra Frano Doljanin, podružni predsjednik FSR-a uz asistenciju svih nas duhovnih asistenata samostanskog okružja. Nakon mise i zajedničkog fotogra-firanja uslijedilo je druženje u župskoj kući.

12. 8. 2010. – Prvi dan trodnevnice Veli-koj Gospi. Krunicu i svetu misu predvodio je i prigodnu propovijed održao fra Frano Laco, župnik Zmijavaca.

Danas je i spomen na iseljenje u EKO selu /Gornji Proložac/. Taj spomen obilježi se svetom misom u crkvici sv. Josipa, a zatim na prostranim ledinama piknikom i

Prolo@ac

13

Svečanoj svetoj misi prethodila je pro-cesija uz animaciju fra Kristijana Stipanovi-ća, učitelja naših postulanata u Imotskom. Za malo vremena Zelena katedrala bila je ispunjena mnoštvom vjernika, svećenika u concelebraciji i uzvanika općine Proložac, čiji se Dan danas obilježava. Misno slavlje prati naš Crkveni mješoviti zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Na početku mise župnik fra Ante Madunić zaželio je dobrodošlicu svim vjernicima iz imotskih župa i susjedne Hercegovine, a na poseban način našim odseljenim Proložanima diljem Domovine i inozemstva. Načelniku općine gosp. Mati Lasiću i Poglavarstvu čestitao je Dan općine Proložac i prepustio vođenje svete mise fra Zoranu Kutleši, gvardijanu samostana sv. Franje u Imotskom, župniku i dekanu Imot-skog dekanata. U svojoj nadahnutoj propo-vijedi fra Zoran je isticao uzvišenost Blažene Djevice Marije na nebo uznesene i njezinu nebesku pomoć vjernom puku i svima koji se njoj utječu. Na poseban način naglasio je važnost obiteljske i privatne molitve Majci Božjoj uz riječi ohrabrenja nama vjernicima u ovim kriznim vremenima. Slavlje se nasta-vilo dernekom i završilo večernjom svetom misom u crkvi na Durmiševcu.

16. 8. 2010. – O.župnik na ispomoć za svetkovinu sv. Roka u Vinjanima.

22. 8. 2010. – O. župnik na proslavi Kraljice mira u Grubinama, župa Podbablje.

25. 8. 2010. – Svake godine na go-dišnjicu pogibije hrvatskog branitelja Ilije Perajice iz Livna, čuvajući tradiciju od župni-kovanja u Vrlici, gdje je branitelj i poginuo, župnik fra Ante predvodi misu zadušnicu na groblju u Komoranima, gdje je pokojnik pokopan. Na Zadušnicu se sakupi stotinjak vjernika, a dođe i delegacija grada Vrlike i položi vijenac na grob pokojnog Ilije.

1. 9. 2010. – Župi Proložac dodijeljen je župski vikar ( župski pomoćnik) u osobi fra Petra Pletikose. Fra Petar je obavljao u svom svećeništvu službu župnika u više župa naše provincije, a bio je i gvardijan i član uprave naše Provincije. Često puta je vodio i hodočašća u marijanska svetišta po

Europi. Želimo mu dobrodošlicu i uspješno djelovanje u pastoralnom i duhovnom životu naše župe.

5. 9. 2010. – Početak nove školske godine u Hrvatskoj. Naša osnovna škola započela je svoj rad molitvom i svetom mi-som u crkvi sv. Mihovila, gdje su svi primili i blagoslov od župnika koji za njih slavio svetu misu. Na misi su sudjelovali učenici i svi djelatnici škole.

7. 9. 2010. – Hodočastili smo s dva autobusa Maloj Gospi u Vepric. Naši vjernici vole ovo hodočašće i zaista ga u duhu vjere i obave.

12. 9. 2010. – O. župnik sa još troje čla-nova naše župe pošao u Livno u samostan Gorica na godišnjicu smrti svog kolege fra Draška Teklića, koji je prošle godine od po-sljedica teške bolesti preminuo u Njemačkoj na dužnosti dušobrižnika za Hrvate.

17. rujna 2010. – U župi Proložac u crkvi sv. Mihovila održan je sastanak FSR-a samo-stanskog okružja. Nazočni su bila članovi svih postojećih bratstava, ukupno 120. Ovo

Prolo@ac

14

je bio i dan u kad se slave Rane sv. Franje, a naš Treći red je taj dan uzeo za svoj dan kojega ce svake godine posebno obilježa-vati. Svetu misu predvodio je gvardijan fra Zoran Kutleša uz asistenciju svih duhovnih asistenata i predsjednice Mile Šuto. Nakon mise uslijedilo je druženje u samostanskoj dvorani uz domjenak.

25. 9. 2010. – Početak trodnevnice sv. Mihovilu. Zbog berbe grožđa, koja pada u ovo vrijeme, na trodnevnicu se odazove manji broj vjernika. U trodnevnici obavili smo sv. ispovijed učenika osnovne škole.

29. 9. 2010. – Sveti Mihovil i dan škole. Proslavu svetog Mihovila predvodio je fra Frano Doljanin, podružni predsjednik Frame, uz koncelebraciju nas svećenika iz samo-stanskog okružja. Proslava zaštitnika župe započela je procesijom oko Škarpe i svetom misom. Vjernici su se dobro odazvali, a misi su nazočili učenici i djelatnici osnovne škole.

Opreminuća sv. Franje, kako je to običaj i propis u našem franjevačkom redu za sve samostane.

4. 10. 2010. – Svetkovina utemeljitelja Franjevačkog reda sv. Franje. Po običaju svi smo mi fratri toga dana zajedno u samostanu na svetim misama i bratskom druženju. Na večernjoj svetoj misi framaši iz svih župa sa-mostanskog okružja,gdje postoji franjevačka mladež, daju svoja prva obećanja u Frami. Od 121, koliko ih je bilo, iz naše župe bio je 21 obećanik. Time oni postaju punopravni članovi Frame s aktivnim i pasivnim pravom glasa. Čestitamo!

8. 10. 2010. – Održana izborna skupšti-na Frame Proložac na kojoj je izabrano novo Vijeće te predsjednik i dopredsjednik naše Frame. Za predsjednika je izabran Danijel Bonovil, a dopredsjednica Ana Mandić.

17. 10. 2010. – Podružni susret Splitsko-dubrovačkog bratstva Frame u Splitu. Među 450 framaša iz naše župe nas je bilo 52. Treba pohvaliti našu skupinu što je intezivno sudjevala u programu susreta i pokazala visok stupanj odgovornosti i svjesnosti što je to Frama i kako se kroz nju djeluje. Uz to naša „ pokretna kuhinja“ iz Prološca prpre-mila je objed za sve sudionike, framaše i njihove voditelje.

27. i 28. 9. 2010. – Ove dvije večeri o. župnik predvodio je devetnicu sv. Franji u Imotskom i održao homilije. Devetnici su nazočili i skupina vjernika iz naše župe.

1.10. 2010. – U samostanu u Imotskom održana Duhovna obnova za članove Trećeg reda. U obnovu su se uključile, prema mo-gućnostima, i članice našeg Trećeg reda. Ujedno danas je započela i Listopadska po-božnost u župi. Moli se krunica Majci Božjoj, kojoj je posvećen mjesec listopad.

3. 10. 2010. – U naš samostan sv. Fra-nje uoči same svetkovine na večernju svetu misu sakupimo se svi mi fratri samostan-skog okružja i obavimo zajednički molitvu

17. 10. 2010. – Misijska nedjelja. U crkvama naše župe prikupljeni milodari i pomoć pojedinaca dostavit će se Nadbisku-pijskom uredu u Splitu za potrebe misija.

31. 10. 2010. – U popodnevnim satima mi smo svećenici na raspolaganju vjernicima za odrješenja na groblju.

Prolo@ac

15

1.11. 2010. – Svetkovina Svih Svetih. Sve mise po običaju uz prisustvo većeg broja vjernika kako radi same svetkovine tako i radi posjeta pokojnima na grublju. Popodne smo obavili odrješenja na groblju za sve koji su se pribilježili.

2. 11. 2010. – Dušni dan. Uobičajeno se daje pijetet našim pokojnima, a mi svećenici bili smo na raspolaganje našim vjernicima.

7. 11. 2010. – Hodočašće vjernika naše župe u Međugorje. Željom vjernika danas se pošlo u Međugorje jednim autobusom. U za-dnji čas javljalo se još kandidata pa molimo naše vjernike da se za svako naše hodočašće odluče ranije, čim prije nakon objave zbog tehničkih razloga.

13. 11. 2010. – Susret FSR-a U Vinja-nima na kojem su sudjelovale i naše članice Trećeg reda. Česti susreti pokazali su se dobrima i trećoredci ih žele.

21. 11. 2010. – Svetkovina Krista kralja i blagdan Gospe od Zdravlja. U našoj župi Gospa od Zdravlja slavi se kod njezine crkvi-ce u Podstranju. Nakon jutarnje svete mise cijela župa upućena je na glavnu svetu misu u 10.30 sati u Podstranje. Unatoč vrlo kišnom vremenu, koje već traje mjesec dana, na misu se prikupio oveći broj vjernika. Svetu misu

glavnu i popodne predvodio je naš župski vikar fra Petar Pletikosa. Treba napomenuti da su ove godine roditelji dvoje novokrštenika Petričević i Leko željeli krstiti svoju djecu u Gospinoj crkvici na današnji blagdan. Bog je dao da je kiša prestala samo za vrijeme svete mise pa su novokrštenici mogli ostati na cijeloj misi. Među komentarima se čulo da

se ni najstariji članovi župe ne sjećaju da se ovdje ikada obavilo krštenje. Zato roditeljima novokrštenika čestitamo!

28. 11. 2010. – U popodnevnim satima održan roditeljski sastanak roditelja i ovogo-dišnjih prvopričesnika. Sastanak je vodila s. Filipa, vjeroučiteljica.

6. 12. 2010. – Sveti Nikola. Darom našeg Poglavarstva općine i načelnika gosp. Mate Lasića svoj našoj djeci do četvrtog razrer-da osnovne škole, predškolcima i vrtiću sveti Nikola donio je svoje prigodne darove. Sveta misa služena je za obitelji Pirić, koji današnjeg sveca časte kao svog nebeskog zaštitnika, a glavna sveta misa s blagoslovom vozila održa-na je kod kapele sv. Nikole pod Gajem. Misu je predvodio župnik i na kraju blagoslovio sličice sv. Nikole i sva vozila idući od jednog do drugog. Ove godine pristiglo je na blago-slov točno 200 vozila. U svojim napomenama župnik je pozvao roditelje mladih vozača da im budu prvi i najodgovorniji učitelji kako se ponašati na cestama da izbjegnemo nemile prometne nezgode koje su, prema statistici, najučestalije kod mladih vozača.

Prolo@ac

16

Život u FSR-u i Frami

Franjevački svjetovni red u župi Proložac

Franjevački svjetovni red (Treći red ) je javno društvo u Katoličkoj crkvi koje potječe od nadahnuća svetog Franje Asiškog (1182.-1226.). Sveti Franjo osnovao je tri reda:Prvi je muški (franjevci-redovnici) , Drugi je ženski-klarise po svetoj Klari i Treći je red za ljude u svijetu, (Franjevački svjetovni red) koji žele živjeti evanđeoski život po primjeru sv. Fra-nje. Njegovi se članovi ujedinjuju u crkvene zajednice koje se zovu bratstva. FSR ima svo-ja pravila, vodstvo, duhovnu svrhu i duhovne asistente. Prema crkvenom upisniku FSR u župi Proložac, dopuštenjem Franjevačke provincije Split, a na zamolbu tadašnjeg župskog vikara Ivana Vuke, dana 25.ožujka 1972.godine u novicijat FSR primljeno je osam članica, koje su se nakon dvije godine oblikovanja u novicijatu zavjetovale 10.lipnja

1973 g. a to su: Mara Cvitanović, Mara Šimić, Mara Tolić, Ana Barbić, Ana Matić, Iva Šimić, Antica Dropuljić i Jela Kokić. Poslije su još upisane Pavica Bubalo, Anica Brekalo, Anđa Juričić i Marija Pirić koje su se zavjetovale u svojim rodnim župama. Posljedni upis bio je 1982.godine. Zbog smrti većine postojećih članova FSR je u župi Proložac zamro duže vrijeme.Na savjet provincijala dr. fra Željke Tolića početkom Uskrsa 2007.godine župnik fra Ante Madunić najavio je obnovu FSR u župi. Prijavilo se 14 kandidata i kroz godinu i pol dana pripreme u novicijatu do kraja je ustrajalo 9 članova te su dana 11.studenog 2008. primljene u novicijat FSR,da bi se nakon oblikovanja u novicijatu, milošću Božjom,dana 25.ožujka 2010. g.(Blagoviest) sestre Davorka Leko, Dinka Leko, Marija Maršić, Anđelka Ivanko, Anka Ivanko, Maja

Prolo@ac

17

Ivanko, Emilija Mandić, Jagoda Meter i Ta-tjana Meter zavjetovale da će u svjetovnom staležu kroz sve vrijeme svoga života živjeti Evanđelje Isusa Krista u FSR opslužujući njegovo pravilo. Zavjete je primila s.Mila Šuto ministra područnog bratstva, a sv.misu je predvodio fra Frano Doljanin, pročelnik vijeća za duhovna zvanja Splitsko- dubro-vačkog područja,uz asistenciju imotskog gvardijana fra Zorana Kutleše i župnika fra Ante Madunića. Bratstvo Proložac znakovito je odabralo 17.rujna katolički blagdan Rane sv. Franje za svoj dan. Obilježavanje dana FSR Proložac započelo je molitvom Fra-njevačke krunice koju se predvodili članovi područnih bratstava.Svetu je misu predvodio fra Zoran Kutleša uz asistenciju duhovnih asistenata područnih bratstava.Misno slavlje pjevanjem je uveličao mješoviti crkveni zbor s voditeljicom s.Filipom Smoljo.

FSR nastojat će svojim molitvenim živo-tom i aktivnim djelovanjem te okupljanjem novih kandidata nastaviti još većim žarom živjeti i promicati duh sv.Franje Asiškog u župi Svetog Mihovila u Prološcu.

Mir i dobroTatjana

Mjesno bratstvo FSR-a proslavilo zaštitnika

Stotinjak članova FSR-a koji su pristigli iz mjesnih bratstava koja djeluju na području Imotske krajine (Imotski, Vinjani, Runovići, Zmijavci, Podbablje i Proložac) okupili su se u drevnoj imotskoj župi sv. Mihovila u Pro-lošcu gdje su zajedničkim misnim slavljem i druženjem uveličali blagdan Rana sv. Franje koji se slavi kao zaštitnik mjesnog bratstva FSR-a iz te župe.

Euharistijsko slavlje u prološkoj župnoj crkvi Sv. Mihovila arkanđela predvodio je imotski župnik, gvardijan i dekan fra Zoran Kutleša uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Antu Madunića inače i duhovnog asisten-ta FSR-a iz župe Proložac, fra Bruna Pezu, fra Mladena Prolića, župnika i duhovnog

asistenta FSR-a u Runovićima, fra Franu Lacu, župnika i duhovnog asistenta FSR-a u Zmijavcima te fra Vinka Gudelja, župnika i duhovnog asistenta FSR-a iz Podbablja.

Tijekom svoje propovijedi svim članovi-ma FSR-a naglasio je kako je zajedništvo bit-na spona koja mora povezivati sve kršćane, a na poseban način članove Franjevačkog svjetovnog reda. Kasnije je istaknuo: „To naše zajedništvo očituje se kroz naše brojne susrete časteći zaštitnike pojedinih bratstava gdje svi okupljeni i povezani bratskom lju-bavlju slavimo Boga u svim našim župama i mjesnim bratstvima“. Istaknuo je i samo važnost FSR-a koji se često ističe i u brojnim karitativnim djelatnostima, a na poseban na-čin ohrabrio je sve članove FSR-a da nastave čvrsti i ponosni biti revni članovi Trećeg reda.

Uvod u svetu misu tijekom koje je pjevao Mješoviti zbor župe Proložac uz orgu-ljašku pratnju svoje dugogodišnje voditeljice s. Filipe Smoljo bila je Franjevačka krunica koju su predmolili članovi pojedinih bratstava

Rane sv. Franje

Prolo@ac

18

FSR-a te pozdravni govor prološkog župnika fra Ante Madunića koji je istaknuo kako je radostan što predstavnike i mnoge članove bratstava FSR-a može pozdraviti kao doma-ćin u njegovoj župi te u njihovoj župnoj crkvi Sv. Mihovila. Naglasio je kako je ovaj susret simbolično održan u ovoj crkvi kojega je Sv. Franje posebno častio.

Nakon susreta gostoljubivi domaćini uglavnom članovi FSR-a Proložac na čelu sa svojim župnikom fra Antom Madunićem pripremili su prigodni domjenak u župnoj dvorani.

Josip Šerić

15. Obljetnica Frame Splitsko-dubrovačkog područja

SPLIT-Petstotinjak mladih, pripadnika Franjevačke mladeži pristiglih iz svih bratsta-va koja djeluju na području Splitsko-dubro-vačkog područnog bratstva kao i njihove ko-lege iz župa Zadarsko-šibenskog područnog bratstva koje pripadaju Franjevačko provin-ciji Presvetog Otkupitelja-Split, okupilo se u subotu 16. listopada na proslavi 15. obljetni-ce prvog osnutka Franjevačke mladeži u Pro-vinciji te na redovitom područnom susretu.

Susret koji je održan pod geslom «Idite i zahvaljujte», započeo je prijamom sudionika i pozdravnim govorima: fra Šimuna Biloka-pića, gvardijana samostana na Trsteniku koji je ovom zgodom bio domaćin mladima, zatim Ane Mikulić, područne predsjednice te fra Frane Doljanina, područnog duhovnog asistenta Franjevačke mladeži i FSR-a.

Nakon prigodnog doručka te pozdrava uslijedilo je kratko predavanje o povijesti Franjevačke mladeži u ovom području koje su održali fra Jakov Udovičić, prvi voditelj Frame, i prof. Ivane Petričević, dugogodišnje predsjednice Frame, koji su ukratko prikazali početke, razvoj, te osnutak prvog bratstva u Imotskom sada davne 1995. godine kada je fra Jakov Udovičić okupio sedamdesetak mladih i s njima osnovao prvo bratstvo. Poseban naglasak dvoje predavača stavilo je i na Hod Frame, koji je vrhunac godišnjeg djelovanja u bratstvu, a koji su organizirani čak trinaest puta. Drugi dio programa zapo-čeo je pokorničkim bogoslužjem u crkvi koje je predvodio fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent FSR-a, a potom je bila mogućnost za osobnu ispovijed. Središnje euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi predvodio je dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

Prolo@ac

19

uz koncelebraciju fra Bože Šustića, duhov-nog asistenta Frame Dubrovnik-Rožat, fra Jakova Udovičića te još sedmorice svećeni-ka. Istaknuvši važnost sv. Franje i njegovo neizmjerno dobročinstvo u svome obraćanju mladima kroz zanimljivu homiliju o. Provinci-jal istaknuo je: «Draga Franjevačka mladežii! Ono što je na poseban način odredilo život sv. Franje, bila je crkvica sv. Damjana i riječi koje mu je s križa u toj crkvici uputio Krist: «Idi, Franjo, i popravi moju kuću...». Franjo je te Kristove riječi razumio i u svoje vrijeme na najbolji način ostvario. No, i nakon 800 godina te Kristove riječi ne gube svoju snagu i smisao. I danas one traže vjerne sljedbenike i vrijedne graditelje koji će, kao Franjo u svoje vrijeme, biti poslušni Riječi Gospodnjoj i po toj Riječi oblikovati svoj život: život svoj osob-ni i obiteljski, mladenački i starački, bračni i društveni, život crkveni i vjernički, život javni i politički - svekoliki život u ovoj zemlji, zemlji našoj Hrvatskoj.” Nakon toga provincijal To-lić posebno je naglasio mladima: «Danas kad se uz neviđenu podršku sredstava za javno priopćavanje favorizira isključivo materijalni

pogled na svijet u kojem se najbolje snalaze i najbolje prolaze oni koji su svoje srce i dušu utopili u materiju i materijalno, u tržišno i profitabilno - ti idi i pokaži da čovjek ne živi samo od kruha i ruha, nego i od Riječi Božje, koja visi ovdje na križu; idi i gradi, živi i svje-doči svijet u kojem se duhovno i materijalno, sakralno i profano, ljudsko i božansko ne isključuju, nego se, kao i u Franji, mogu do neba vinuti.» Nakon toga uputio je apel svim mladićima i djevojkama da grade svijet do-padljivo i prepoznatljivo na franjevački način. Propovijed je zaključio riječima: «U gradnji takvoga svijeta na sve vas zazivam blagoslov sv. Franje: Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva. Neka vas licem svojim obasja i milostiv neka vam bude. Neka pogled svoj Gospodin svrne na vas i mir vam podari. Draga Franjevačka mladeži, Bog bio s vama i Franjin blagoslov uvijek počivao na vama!» Iza svete mise od strane članova Franjevačke mladeži uručeni su i prigodni darovi: fra Želj-ku Toliću, fra Jakovu Udovičiću te fra Frani Doljaninu kao znak zahvalnosti za njihov trud u djelovanju Frame. Nakon objeda koji

Prolo@ac

20

su pripremili župljani župe Proložac zajedno sa svojim župnikom fra Antom Madunićem uslijedilo je prezentacija o djelovanju Frame od 1995. godine i svjedočanstvom framaša te izlaganjem fra Frane Doljanina koji je svoju prezantaciju naslovio „Od teenagera do sveca“. Kroz sliku i riječ pokušao je u pr-vom dijelu prikazati sličnosti mladog Franje Asiškoga i framaša danas te ohrabriti ih da i oni mogu na putu svetosti bili slični njemu. Završni dio susreta odvijao se u radu po skupinama u kojima su framaši govorili o svojim iskustvima života u Frami. Cjelodnev-ni program završio je zabavom i rekreacijom.

Josip Šerić

Obnova i primanje obećanja Frame Proložac

U crkvi sv Mihovila dana 26.9.2010. na sv.misi održana je obnova obećanja za framaše koji su već primljeni u Framu, i

primanja novih framaša koji žele biti primlje-ni u bratstvo franjevačke mladeži.

Sudjelovali su: Marko Blažević, Valen-tina Blažević, Daniel Češljar, Marin Mandić, Antonela Maršić, Edita Maršić, Ivana Porobić, Ana Petričević, Bruna Tomić, Antonija Bajić, Jelena Božinović, Marija Buće, Martina Kne-zović, Petar Knezović, Ana Mandić, Danijel Bonovil, Petra Češljar, Mirko Dropuljić, Josip Grbavac, Ivan Maršić i Nikolina Petričević.

Primljeni su u Framu:Ivan Brnas, Marija Blažević, Miroslava

Bubalo, Mila Dračar, Anamarija Dropuljić, Slavko Dropuljić, Tina Grabovac, Josip Kraljević, Vladimir Leko, Marijana Maršić, Valentino Maršić, Željko Maršić, Ante Mikulić, Mia Meter, Josipa Perić, Josip Strinić, Josipa Šimić, Marijana Šimić i Vedrana Šerlija.

Čestitke svim framašima uz franjevački pozdrav:

Mir i dobro!Ana Petričević

Prolo@ac

21

Obred obećanja u franjevačkoj mladeži

Crkva sv. Franje, u Imotskom 4.10.2010.Na blagdan sv. Franje održan je obred

obećanja iz svih frama Imotske krajine. Zajedno smo zamolili dobrotu Božju da im pomogne u ostvarenju njihove odluke te da ih vodi putem sv. Franje Asiškog, živeći Kristovo evanđelje u bratstvu franjevačke mladeži – Frame. U Ime svih framaša Frame Proložac franjevački znak Tau primila je Tina Grabovac, a molitvu franjevačke mladeži čitala je Mila Dračar.

Obećanja su dali:Ivan Brnas, Marija Blažević, Miroslava

Bubalo, Mila Dračar, Anamarija Dropuljić, Slavko Dropuljić, Tina Grabovac, Josipa Kraljević, Vladimir Leko, Marijana Maršić, Valentino Maršić, Željko Maršić, Ante Mikulić, Mia Meter, Josipa Perić, Josip Strinić, Josipa Šimić, Marijana Šimić i Vedrana Šerlija.

Zahvaljujemo Bogu za ove mlade, koji žele živjeti sa svjetovnim bratstvom i svom franjevačkom obitelji.

Mir i dobro!Ana Petričević

Izbori predsjednika i novog vijeće Frame Proložac 8.10.2010.g.

Dana 8.listopada 2010. g. u župi Prolo-žac održana je izborna skupština na kojoj je izabran novi predsjednik mjesnog bratstva i Vijeća frame. Na skupštini je bilo ukupno 48 framaša naše Frame koji imaju obećanja.

Za predsjednika je izabran Danijel Bo-novil, za podpresjednicu Ana Mandić, za vijećnika Ivan Maršić, za tajnicu Ana Petri-čević, za voditelje formacije Antonija Bajić i Mia Meter, a za blagajnicu Antonela Maršić.

Zahvaljujemo se prošlom Vijeću i pred-sjednici Nikolini Petričević na vođenju Frame

Prolo@ac

22

kroz ove dvije godine. Čestitamo novom Vijeću i predsjedniku Danijelu Bonovilu na izborima te želimo i nadamo se da će i ovo Vijeće uspješno voditi Framu kroz novu go-dinu u bratstvu Franjevačke mladeži.

Mir i dobro!Ana Petričević

Split-Trstenik: Proslava 15 godina Franjevačke mladeži

Proslava 15 godina Franjevačke mla-deži u Splitsko-dubrovačkom područnom bratstvu održana je u Splitu u samostanu na Trsteniku u subotu 16. listopada 2010. godine pod geslom „Idite i zahvaljujte“ . Na ovaj susret došli su framaši iz sljedećih župa: Bajagić, Dubrovnik – Rožat, Imotski, Metković, Podbablje, Proložac, Runovići, Sinj, Split - Gospa od Pojišana, Split - Gospa od

Dane Bonovil novi predsjednik Frame Proložac

Zdravlja, Split - Sv. Obitelj, Vinjani i Zmijavci. Uz Frame koje pripadaju tom područnom bratstvu na susretu su bile i frame iz Zadar-sko-šibenskog područnog bratstva koje pripadaju Provinciji Presvetog Otkupitelja: Drniš, Lišane, Šibenik-Meterize, Šibenik-Šu-bićevac i Šibenik-Varoš. Prvih deset godina, nakon osnutka frama u Hrvatskoj, frame su bile podijeljene po provincijama, a danas su podijeljene na područna bratstva. Ukupno je bilo oko 450 framaša uz još desetak ‘starijih’ framaša koji su bili pioniri Frame na ovom području.

Nakon prijama sudionika (prijava, čaj i kava) oko 9.00 sati, u 9.45 sati započeo je program u samostanskoj dvorani. Ana Mikulić, predsjednica Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva pozdravila je sve prisut-ne franjevačkim pozdravom „Mir i dobro“ i ukratko izrazila želje vezane uz te dvije rije-či. Zatim je fra Šimun Bilokapić, gvardijan samostana na Trsteniku, također pozdravio sve framaše i goste i izrazio zadovoljstvo što se ovaj susret događa baš u ovom samosta-nu. Fra Frano Doljanin, područni duhovni asistent, pozvao je sve na molitvu i ukratko objasnio geslo „Idite i zahvaljujte“. Prvi dio programa završio je izlaganjem fra Jakova Udovičića, prvoga voditelja Frame, i prof. Ivane Petričević koji su ukratko prikazali početke, razvoj i hod Frame kroz ovih 15 godina. Ana Mikulić je fra Jakovu Udovičiću udijelila darove u znak zahvalnosti za sav njihov trud i žrtvu kroz ovih 15 godina.

Drugi dio programa započeo je pokor-ničkim bogoslužjem u crkvi koji je predvodio fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent FSR-a, a potom je bila mogućnost za osobnu ispovijed. Duhovni asisteni koji su došli sa svojim framašima i fratri samo-stana na Trsteniku bili su na raspolaganju za sakrament pokore. Euharistijsko slavlje, koje je započelo u 12.00 sati, predvodio je dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a u koncele-braciji su bili duhovni asistenti. Na završetku euharistijskom slavlja fra Frano Doljanin dao je mali dar o. Provincijalu u znak zahvalnosti

Prolo@ac

23

za sve što su provincijali od samog početka, preko duhovnih asistenata, učinili za Framu.

Objed framašima i duhovnim asistenti-ma pripremili su vjernici iz župe Proložac koji se rado nazivaju ‘pokretna kuhinja’.

Treći dio proslave održan je nakon obje-da u dvorani gdje je prvo prikazana prezen-tacija o djelovanju Frame od 1995. godine i svjedočanstvu framaša te izlaganjem fra Frane Doljanina koji je svoju prezantaciju naslovio „Od teenagera do sveca“. Kroz sliku i riječ pokušao je u prvom dijelu prikazati

sličnosti mladog Franje Asiškoga i framaša danas i ohrabriti ih da i oni mogu na putu svetosti bili slični njemu.

Završni dio susreta odvijao se u radu u skupinama u kojima su framaši govorili o svojim iskustvima života u Frami. Cjelodnev-ni program završio je zabavom i rekreacijom.

Susret je organiziralo područno vijeće Frame, a u organizaciji susreta mnogo su pridonijele Frama s područja grada Splita (Gospa od Zdravlja, Gospa od Pojišana i Sv. Obitelj).

Dubrovnik - Rožat: Područna i izborna skupština Frame

U subotu, 6. studenoga 2010. godi-ne, održana je područna skupština Split-sko-dubrovačkog područnog bratstva u samostanu Pohođenja Marijina u Frami Ro-žat. Nakon pozdrava Ane Mikulić, područne predsjednice, molitve Jutarnje i duhovnog nagovora fra Frane Doljanina, područnog duhovnog asistenta, uslijedio je radni dio skupštine.“Pokretna kuhinja” iz Prološca

Prolo@ac

24

Radni dio skupštine imao je sljedeće točke: izvještaji rada područnog vijeća, organizacija škole animatora, proljetna skupština, osmi nacionalni susret Frame u Imotskom (13. - 15. svibnja 2011.), hod Frame 2011., međunarodni susret Frame i svjetski dan mladih u Madridu (12. - 21. kolovoza 2011.), osvrt na broj obećanika i primljene u Frami, stanje mjesnih bratstava te osvrt na područne i nacionalne susrete.

Drugi dio skupštine bio je izborni. Na ovoj četvrtoj izbornoj skupštini predsjedala je Nina Lukež, nacionalna tajnica (Rijeka-Žabica) i fra Milan Krišto, nacionalni duhovni asistent (Zagreb-Kaptol). Nakon prihvaćanja pravilnika IV. izborne skupštine uslijedio je izbor područnog vijeća. Slavlje izbora zapo-čelo je pokajničkim činom, čitanjem Evan-đelja, duhovnim nagovorom fra Milana Krište te zazivom Duha Svetoga.

Nakon molitve kratko su prema Statutu protumačene službe u vijeću: predsjednik,

Ana Mikulić ponovno izabrana za predsjednicu Splitsko-dubrovačkog

područja Frame

Novoizabrano područno vijeće Frame

Prolo@ac

25

potpredsjednik, tajnik, blagajnik i voditelj formacije. Na prijedlog predsjedateljice skupštine prihvaćeno je da Marta Radoš, nacionalna voditeljica formacije (Rijeka-Trsta), bude tajnica skupštine, a Antonela Petric (Vinjani) i Ana Perić (Split-Gospa od Zdravlja) brojači glasova. Framaša (mjesnih predsjednika i delegata) s pravom glasa bilo je 27. Rezultati glasovanja:

– Predsjednica - Ana Mikulić (Proložac) - 22 glasa

– Potpredsjednica - Lidija Brkan (Imotski) - 17 glasova

– Tajnica - Ana Milas (Podbablje) - 14 glasova

– Blagajnica - Antonela Petric (Vinjani) - 11 glasova

– Voditeljica formacije - Perina Granić (Split-Gospa od Zdravlja) - 15 glasova

Izborni dio skupštine završio je moli-tvom blagoslova za izabrane u područno vi-jeće, molitvom franjevačke mladeži i zazivom Božjeg blagoslova na sve prisutne.

Na područnoj skupštini sudjelovali su također svi područni duhovni asistenti: fra Matej Jovanovec, fra Miljenko Vrabec i fra Frano Doljanin, kao mjesni asistenti fra Ante Madunić i fra Božo Šustić. Na skupštini je bio i Dario Tolić (područni voditelj formacije, predstavnik franjevačkoga svjetovnog reda.

Domaćin susreta Frama Rožat i njihov duhovni asistent fra Božo Šustić sve članove područne skupštine primili su radosna srca što su na poseban način pokazali pripremivši zajutrak i objed svim sudionicima skupštine. Na ovom susretu ukupno je bilo 49 framaša i duhovnih asistenata.

Iza sastanka našli smo se na Stradunu i zapjevali Zdravo Djevo kraljice Hrvata

Prolo@ac

26

Franjevačka molitva za duhovna zvanja

NedjeljaJutarnja molitvaBože, ti si se objavio kao Stvoritelj i

Spasitelj. Pomozi franjevačkoj obitelji da svjedoči različitost zajedničkog života.

Večernja molitvaBože, pozvao si nas da budemo uje-

dinjeni u tvojoj ljubavi. Daj da naše svjedo-čenje izazove pravdu i mir za sve.

PonedjeljakJutarnja molitvaBože, poslao si nas da donosimo

Radosnu vijest tvoga Kraljevstva. Nastavi podizati u franjevačkoj obitelji sve više i više braće i sestara koji će širiti Radosnu vijest.

Večernja molitvaBože, poslao si apostole u svijet da

naviještaju Kraljevstvo. Daj da svi svjetovni franjevci vjerno svjedoče Tvoju ljubav i mir.

UtorakJutarnja molitvaBože, pozvao si nas da svoj život uskla-

dimo prema Evanđelju. Pouči sve franjevce da prihvate život radosne pokore i očuvaj nas nepokolebljive u služenju Tebi.

Večernja molitvaBože, pozvao si nas da budemo ljudi

molitve po primjeru sv. Franje i sv. Klare. Daj da naš molitveni život bude naš izvor snage u služenju ljudima.

SrijedaJutarnja molitvaBože, apostoli su odgovorili na Kristov

poziv “dođi i vidi”. Udijeli nam milost da pozovemo druge na naš način života.

Večernja molitvaBože, Franjo i sv. Klara bili su siro-

mašni i ponizni. Daj da, živeći te kreposti,

ohrabrimo druge da slijede franjevački način nasljedovanja Krista.

ČetvrtakJutarnja molitvaBože, Franjo i Klara iskazivali su ne-

izmjerno strahopoštovanje za euharistiju. Daj da naše štovanje Tijela i Krvi Kristove bude primjer onima koji teže prema franje-vačkom životu.

Večernja molitvaBože, Franjo je vidio Tvoju ljubav u bra-

tu suncu, mjesecu i svakom stvorenju. Daj da nas njegovo radosno promatranje Tvoga djela vodi k dubljem poznavanju Tebe.

PetakJutarnja molitvaBože, Franjino nasljedovanje Krista

dovelo ga je do dara rana. Daj da nas naši dnevni križevi uzdignu k većoj ljubavi pre-ma Tebi i ljudima.

Večernja molitvaBože, Isus nas je naučio svojim živo-

tom da svoje živote polažemo u tvoje ruke. Podaj franjevcima hrabrost i ljubav da pri-hvate dio u pashalnom otajstvu.

SubotaJutarnja molitvaBože, Blažena Djevica Marija prihvatila

je poziv da bude Majka Isusova. Daj da lju-bav franjevačkog poziva pridonese novom rođenju pravde i svetosti u svijetu.

Večernja molitvaBože, pomozi nam slušati Tvoju volju

hodajući stopama Tvoga Sina. Daj da vo-đeni Duhom Svetim franjevački život može pozvati druge na svetost i služenje.

Gospodine, učini me sredstvom svoga mira:

Prolo@ac

27

Središnje misno slavlje za imotske policajce

29. rujna, privukao je u svečevu crkvu veliko mnoštvo vjernika iz svih župa Imotske kraji-ne kao i iz domaće župe Proložac.

Drugu godinu svečanoj svetoj misi nazočili su i djelatnici PP Imotski sa svojim načelnikom g. Ljubom Zečićem koji blag-danom sv. Mihovila slave svoga zaštitnika. Ovogodišnje misno slavlje predvodio je fra Frano Doljanin, duhovni asistent FSR-a i Frame za Splitsko-dubrovačko područje te pročelnik Vijeća za duhovna zvanja Fra-njevačke provincije Presvetog Otkupitelja-Split uz koncelebraciju gvardijana, dekana i župnika u Imotskom fra Zorana Kutleše, don Stjepana Lončara, koji obnaša dužnost policijskog kapelana, te fra Ante Madunića, župnika u Prološcu te još trojice svećenika.

U svojoj homiliji pred prepunom drev-nom crkvom Sv. Mihovila koje je izgrađena u periodu 1897.-1901. od klesanog kamena u neoromaničkom stilu s tri lađe, za župnika fra Mate Gnječa, po nacrtu arh. Ćire Iveko-vića, ovogodišnji propovjednik fra Frano

Blagdan sv. Mihovila arkanđela, kojeg vjernici drevne imotske župe Proložac slave kao svoga zaštitnika i ove godine na blagdan

Prolo@ac

28

Doljanin je istaknuo kako se današnji dan kojim se slavi sveti Mihovil, zaštitnik djece i policije, može povezati sa slavljenjem Dana škole u Prološcu te Dana policije. Istaknuo je kako se sveti Mihovil borio protiv zla te se posebno osvrnuo na policajce kazavši kako je i njihova dužnost borba protiv zla jer su čuvari reda i zakona. Posebno se osvrnuo na tešku i nezavidnu poziciju svih policajaca.

Na kraju svete mise tijekom koje je pjevao Veliki mješoviti pjevački zbor iz župe Proložac pod ravnanjem svoje voditeljice s. Filipe Smoljo riječ zahvale posebno je uputio župnik župe Proložac fra Ante Madunić koji se na poseban način zahvalio svima koji su doprinijeli za slavlje ovoga dana, a nada-sve predvoditelju misnog slavlja fra Frani Doljaninu. Na poseban način zahvalio je djelatnicima policije, koji su došli u velikom broju kako bi proslavili blagdan Sv. Mihovila svoga zaštitnika kao i svim djelatnicima OŠ Ivan Leko u Prološcu koji blagdanom ovoga sveca slave svoj dan. Nakon upućenih čestit-ki župnik Madunić nije krio oduševljenje što je običaj okupljanja imotskih policajaca na

ovaj blagdan u župi Proložac postao svoje-vrsnom tradicijom.

Iza svete mise, kojoj je prethodila tra-dicionalna procesija kroz mjesto u kojoj su policajci nosili kip svoga zaštitnika, a na čelu su išli župni barjaci, učenici OŠ Ivan Leko u narodnoj nošnji plesali su poznato „Imotsko kolo“ za koje ih je pripremila učiteljica Dina Garac.

Blagdanom sv. Mihovila župa Proložac, jedna od najstarijih župa na području Imot-ske krajine kojoj se ime prvi put spominje 1444. godine Stjepana Vukčića Kosače, slavi blagdan svoga župnog patrona.

Kroz proteklu godinu upornošću župni-ka fra Ante Madunića, a prema nacrtu dipl.ing. Marinka Dropuljića, uređen je prostor oko crkve Sv. Mihovila i postavljena nova rasvjeta. Tim činom izvršeno je popločavanje rubnog pojasa uz stari dvorišni zid u šrini cca 2,00 m kamenim pločama veličine i izgleda ploča postojećeg pločnika ispred crkve.

Ovom prigodom u Prološcu je snimana i emisija Branka Uvodića „Lijepom našom“.

Josip Šerić

Prolo@ac

29

Sveta CecilijaMješoviti crkveni zbor naše župe s vodi-

teljicom s.Filipom Smoljo u večernjim satima 22.studenog proslavio je blagdan Svete Cecilije. Sveta Cecilija se časti kao nebeska zaštitnica glazbe i glazbenika te crkvenih zbo-rova. Vjeruje se da je sveta Cecilija za svoga života, zbog svoje pobožnosti i predanosti Nebu, mogla čuti anđeosko pjevanje te da je mogla svirati na svakom glazbalu.Također se smatra da je ona izumila orgulje i posvetila ih bogoslužju.

Slavlje je počelo svetom misom koju je predvodio župnik fra Ante Madunić, koji se u svojoj propovijedi osvrnuo na život svete Cecilije koja je kao savršeni uzor kršćanske žene iz ljubavi prema Kristu prigrlila djevi-čanstvo i podnijela mučeničku smrt. Poslije euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno u župnoj dvorani.

Tatjana Meter

Kome da pođemSavjest je jasna u osnovnom principu:

moraš činiti dobro i izbjegavati zlo. No što je dobro a što zlo u konkretnom, pojedinačnom slučaju? Tu se ljudi razilaze. Jedni smatraju rat opravdanim, drugi kažu da se ne smije uzimati oružje u ruke. Jedni rastavljaju brak, drugi uviđaju da je to nepravda zbog djece. Jedni smatraju da su predbračni od-nosi normalan slijed ljubavi, drugi kažu da su egoizam u dvoje i zato neljudski. Jedni se drže morala islama, drugi hinduizma, treći budizma, četvrti “zdravog razuma”, peti kršćanskog morala. Tko ima pravo? Taj pluralizam mišljenja i propisa pokazuje da ljudi svojom logikom ne mogu vidjeti što je u pojedinom slučaju ispravno. To znači

da ljudi nužno i lutaju. Tako na žalost i jest. Zato toliko zla među nama. Kad bi nam netko pokazao što je uvijek dobro, zemlja bi pro-cvjetala pravdom i mirom. Još kad bismo to mogli i vršiti...! Dosad se samo jedan čovjek u povijesti čovječanstva usudio reći da ima i znanje morala i snagu za njegovo vršenje: Isus iz Nazareta. Rekao je da je on Istina. I da onaj tko ide za njim ne će lutati u tami. Rekao je ne samo Istina nego i Put. I još više: da je sam Život. Bilo bi to lakoumno od njega da nije sve i životom dokazao. Umro je za te tvrdnje. Činio je čudesa, liječio, opraštao, dao božansku silu svijetu, nadvladao smrt. Mili-jarda ljudi danas ide na njim. On je Sin Božji.

Tomislav Ivančić

Prolo@ac

30

Sveti Stjepan đakon i prvomučenik

Po katoličkom kalendaru 26.prosinca Crkva slavi blagdan Svetog Stjepana prvo-mučenika koji je svojim životom, ljubavlju i mučeničkom smrću postao sličan Isusu Kristu. Možemo reći da je Božić blagdan srca, a sveti Stjepan blagdan krvi. Upravo Božićni blagdan postavlja temelje ljubavi između Boga i čovjeka. Bog je toliko ljubio svijet da nam je dao svoga Sina. I tako je Sin Božji postao čovjekom upravo zato da sebi sjedini cijelo čovječanstvo i učini ih djecom Božjom. Mučenička smrt svetog Stjepana je najbolji dokaz kako smrt onih koji su Kristovi nije smrt, nego pobjeda nad smrću. Njihova

smrt je zapravo ulazak u život. Zato Crkva ne naziva njihov dan smrti smrtnim, nego njihovim rođenjem. To se najbolje vidi kod smrti svetog Stjepana koji je u času svoje smrti gledao Isusa Krista kako ga čeka da ga primi u vječno blaženstvo. Sveti Stjepan je bio pun Duha Svetoga zato je uvijek bio spreman i život svoj dati za Krista. Kad su ga kamenovali, on ih ne proklinje, umire pod gomilom kamenja i u smrtnom času moli za svoje neprijatelje. Isto tako je i molitva Isusova učenika svetog Stjepana obratila židovskog mladića Savla, koji je bio prisutan kod Stjepanove mučeničke smrti i odmah nakon toga prešao na kršćanstvo i postao Kristov apostol sveti Pavao. Sveti Stjepan je prvi mučenik koji je postao predivnim cvijetom Božića. Upravo zato Crkva vođena Duhom Svetim slavi blagdan svetog Stjepa-na na drugi dan Božića.

Marinela Petričević

Sveti Ivan apostol i evanđelist

Blagdan svetog Ivana Apostola i Evan-đelista Crkva slavi 27. prosinca.

Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Otac mu se zvao Bedej, a majka Saloma. Apostol Jakov je njegov stariji brat. Sveti Ivan Apostol pokazao je najprije svoju veliku ljubav prema Isusu kada se ve-likodušno odazvao pozivu svog božanskog

Učitelja. Isus je svakog svog učenika ljubio, ali svetog Ivana ljubio je posebno. Ivan je bio gotovo uvijek uz Isusa. Na gori Taboru gledao je Isusovo preobraženje. On prati Isusa na svim njegovim putovanjima po Judeji, Samariji i Galileji. Upijao je u sebe sve Isusove riječi i promatrao je njegova čudesa. Tri godine je proveo u Isusovoj

Prolo@ac

31

Isusove posljednje riječi i primio je najveće odlikovanje umirućeg Spasitelja kad mu je rekao: „Sinko, evo ti Majke.” Ivan koji je jedini bio podno križa bio je prvi i kod Isusova groba u rano Uskrsno jutro. Tako je Ivan postao svjedok čitavog Isusovog javnog života: čudesa, smrti i uskr-snuća, kao i čitavog poletnog kršćanstva. Nakon smrti Blažene Djevice Marije Ivan je otišao u maloazijski grad Efez. Kao biskup djelovao je u tom gradu u kojem je već sveti Pavao propovijedao i osnivao kršćanske zajednice. Val okrutnih progona zahvatio je i Ivana za vrijeme cara Domicijana. Odveden je u Rim na suđenje. Tada je pred latinskim vratima bio bačen u kotao vrelog ulja, ali je iz te strašne i smrtonosne kupelji izašao neozlijeđen. Također i otrovni napitak koji su mu dali nije mu naškodio. Tada ga je car prognao na mali otok Patmos. Sva svoja viđenja napisao je u svojoj knjizi Otkrivenje u kojoj je posebno naglašena ljubav prema Bogu i prema čovjeku.

I kao posljednji od apostola napisao je svoje Evanđelje u kojem je osobito naglaše-no Isusovo božanstvo.

Svim čitateljima lista Proložac uime Uredništva i u svoje osobno ime želim sretan i blagoslovljen imendan (Stjepan, Stjepanka, Ivan, Ivana, Iva).

Marinela Petričević

blizini. Ivan je pripadao izabranima, koji su smjeli pratiti Isusa u Getsemanski vrt. Njega je Isus u dvorani Posljednje večere posjeo sebi s desna i njemu prvom pružio euharistijski kruh i kalež svoje presvete krvi . Ivan je ostao vjeran Isusu za vrije-me njegove muke i smrti na križu. Bio je svjedok strašne nepravde i osude, koju je Poncije Pilat izrekao nad Bogočovjekom. Neustrašivo je stajao pod križem iako je bio najmlađi u apostolskom zboru. Slušao je

SrećaTražiš li sreću, nikad je ne ćeš naći.

Sreću ti hvale kao krasna leptira koji, eto, nema što nego doletjeti k tebi i spustiti se pokraj tebe. Ali nije tako. Kažem ti: ne traži sreću i ona će ti doći sama po sebi.

Sreća je kao sjena koja te prati i kad ne misliš na nju. Sreća će te obuzeti kao divan osjećaj kad budeš zaboravio na sebe a živio za druge. Pokušaj zaboraviti

sebe, svoje vlastiti zadovoljstvo i breme. Razveseli drugoga, misli na svoju obitelj, utješi nekog bolesnika, pomozi siromahu, posjeti nekog starca i jednog ćeš dana odjednom osjetiti kako si sretan. Ta se sreća ne može kupiti! Ona je kao jeka. Uzvraća ti jedino ako razdaješ samoga sebe. A davati samoga znači ljubiti.

Phil Bosmans

Prolo@ac

32

Koncert božićnih klapskih pjesama

Klapa sv. Mihovil Proložac i ove godine organizirala je koncert božićnih klapskih pje-sama pod nazivom U susret Božiću. Koncert je održan dana 17. prosinca s početkom u 20:00 sati u crkvi sv. Mihovila u Prološcu.

Nastupile su klape: Sv. Mihovil Proložac, Neviste Imotski, Bratovština sv.Stjepana Sovići, Mindula Čiovo, Sv. Mihovil MUP Split, Štorija Kaštela, Pasika Kostanje, solisti Marijana Pezo i Marijan Župić Vukas te Man-dolinski orkestar iz Vrgorca pod ravnanjem Tome Ercega. Koncert se održava već drugu godinu, a težnja organizatora je da postane tradicijom.

Tatjana Meter

Klapa “Sveti Mihovil” Proložac za vrijeme snimanja “Lijepom našom” na blagdan sv. Mihovila ove godine u Prološcu

Vraćam ti sve

Kad si tekla mutna ili bistra, uvik si mi nešto donosila

u svom mulju drvlja i kamenja.

Tugu i boli si mi prala, a radost i sriću kupala

u svom mulju drvlja i kamenja.

Sada ti vraćam sve što si mi dala,

Suvajo, lipotice Badnjavica.

Sve ti u krilo bacam: ljubav svoju i sićanja,

Suvajo, lipotice Prološca.

Mate Kokić

Prolo@ac

33

„Maršuše otimaju selo zaboravu“ (IV)

Kada ti srce ispuni milina i kad ponovno kreneš stopama djetinjstva, znaš da je opet, četvrtu godinu zaredom, došao naš dan, Dan Maršuša. Ispunjene čežnjom, srećom, ushićenjem što smo se opet okupile, do-lazimo u naše selo, koje nas ponosno, kao gordi starac, čeka i ljubi svojom ljepotom. Zvona sv. Josipa pjevaju najljepše pjesme selu u čast, a u daljini se čuju stope naših djedova i baka, majki i očeva, smijeh djece i kas konja.. Uz pjesmu, osmijeh i pokoju suzu nizali su se svi oni naši davni snovi, sva ona žar života u našem selu, kad je i ono najma-nje vrijedilo najviše, kad je bilo mnogo više pjesme i smijeha, kad se u svakom kutku našeg sela čula dobra pjesma, koja je uvijek bila neizostavni dio. Uz miris gorskog smilja i onaj čisti zrak mnogo su nam nedostajale naše Maršuše diljem svijeta, koje nisu mogle doći, ali su bile tu, uz nas, u svakoj našoj

pjesmi, svakoj našoj riječi, u svakom našem zagrljaju.. Presretne što smo zajedno, nizale su se pjesme, stara ganga, bećarci, sevdalin-ke.... Od najstarijih Maršuša, čije su žuljevite ruke i svaka bora na licu pričale svoju priču, došle su i one najmlađe, koje su tek krenule u životne izazove. Kroz te naše drage zvuke osjećali smo se kao jedno srce i jedna duša, s nadom da je ovo tek početak našeg dugog druženja.

Naše brižne organizatorice spremile su najukusnija jela, koja su bila neizostavni dio večeri. Na kraju otišle smo svojim kućama, svojim obiteljima, a onaj dio u srcu ostavile u našim Maršićima, da nas čeka do iduće godine, kada ćemo opet biti zajedno. Zaista, ono što vrijedi, nikada ne umire, nikada ne blijedi ...

Maršuša: Katarina Jurić-Kaćunić

Prolo@ac

34

Dvije nove predstaveDramska skupina Proložac i svoju novu

komediju Daj čekić, autora i redatelja Marija-na Grbavca, uplela je u kolajnu svojih kazališ-nih uspješnica. Nakon travanjske premijere u svom mjestu s uspjehom i dobrim prijamom kod gledatelja prološki su glumci ovog ljeta i jeseni gostovali u Drumu, Gornjem Prološcu, Sinju, Runoviću, Gatama, Kaštel Sućurcu, Kninu, a posebno je uspješno bilo u punoj dvorani Časničkog doma HV-a u Lori – Polju-du u Splitu. Slijede gostovanja u Makarskoj i Podgori, a bit će još humanitarnih izvedaba u Prološcu. Komedija počinje pjesmom “Moj lipi anđele” posvećena lani preminulom ute-meljitelju dramske skupine Ivanu Maršiću, a sve konce na sceni drži Marijan Grbavac “Mirić” kojemu u nizanju viceva potpomažu Ana Lešina, Antonija Grbavac, Tatjana Meter, Krešo Dropuljić, Marinko Tolić, Vlado Bono-vil i Ante Knezović. Predstava načinje niz pi-tanja našeg društva, od sporne tajkunizacije

i crnih fondova, spajanja kraja s krajem, šopingoliji, dogi i alkoholu, obrazovnom sustavu, obiteljskim odnosima, javnom i pri-vatnom moralu, uvjerljivosti naših političara i njihovih izjava. Predstava može nasmijati u ova krizna i depresijska vremena i dobrodošli je dokument vremena kako prava kazališna umjetnost uvijek hrabro postavlja otvorena pitanja koja tište malog čovjeka.

Prološki kazališni amateri pripremili su i novu Božićnu predstavu. Prema tekstovnom predlošku Ankice Božinović-Kljajo redatelj Marijan Grbavac dopisao je priču o našem gnjilom doživljaju Došašća i Božića, kada svi gledamo samo materijalne darove, iza kojih ne vidimo ljudsko lice, srce koje kuca, dušu koja brine svoje duboke unutarnje jeke ovog doba. U predstavu Rođendan uključeni su učenici te je očekivati još jedan zanimljiv i aktualan kazališni događaj.

Mladen Vuković

Prizor iz predstave “Daj Čekić”

Prolo@ac

35

Oslobođenje Čačvine i bijeg fratara s Prološkog blata

Sjeveroistočno od sinjske tvrđa ve s onu stranu Cetine Turci su držali utvrdu Čačvinu, dobro naoružanu. Udaljena je od Sinja 11 milja i nalazi se na jednom rubu brda Prolog, koje - spuštajući se - otvara zgodan prolaz u Hercegovinu ili Vojvodstvo sv. Sabe. Providur general Emo pošalje krajišnike Trogira, Spli-ta, Poljica, Klisa i Sinja s regularnom vojskom i iskusnim časnicima i pod snažnom paljbom granata Mlečani su brzo uzeli utvrdu. Dana 25. svibnja 1716. sklopljen je ugovor između Cara i Republike Venecije, što je Turcima Bosne ubilo moral i učinilo ih nepovjerljivima prema kršćanskim podložnicima, osobito re-dovnicima, pa su ih pokušali uništiti. U jezeru na Imotskom polju na jednom otočiću bio je jedan komadić na kojem su imali samostan Manja braća opslužitelji provincije Bosne Sre-brene, odakle su izlazili i pastorizirali katolike. Turci su čekali u zasjedi da iznenade fratre.

Skriveni, čekali su da fratri prijeđu lađom na obalu. Brat jednog fratra, koji je vidio tursku zasjedu, dozove fratre i kaza im za prijevaru. Turci ga uhvate i nabiju na kolac, licem okrenutim prema samostanu. Fratri, vidjevši opasnost, pošalju jednog brata da pronađe mjesto u mletačkoj državi gdje bi se mogli skloniti. Konte Dišmanić (Caralipeo) iz Omiša bi njihov prijatelj i dobi dopuštenje generala te im dodijeli mjesto blizu Omiša. S njima pobjegnu i mnoge katoličke obitelji i smjeste se dijelom u planini Biokovu, a di-jelom uz Cetinu. Ostale obitelji, koje su bile s onu stranu tvrđave u Imotskome, zatraže pratnju ili pomoć da se mogu povući. To im je dano sljedeće godine i oni odu sve do Pe-trova polja i zauzmu selo Umljanoviće, koje su napustili oni što su zbog gladi odselili u Ugarsku.

Gašpar Vinjalić

Prolo@ac

36

Prološki poljoprivrednici ove su godine osvojili niz priznanja. Pobjednik 2. župa-nijskog natjecanja u oranju, održanom 9. srpnja u Sinjskom polju, je Zdravko Meter iz Luga. Natjecalo se ukupno 14 orača iz Dalmatinske zagore, a Zdravko je najbolji u kategoriji plugova prevrtača. A prošlog mjeseca u Hotelu Lav u Podstrani održana je 20. Sabatina, skup dalmatinskih vinara i vinogradara, na kojemu je Branko Ćorić pro-glašen najboljim vinogradarom. Sudionici skupa posjetili su i imotsko vinogorje, nove nasade Ante Grabovca te Vinariju Poljopri-vrednog kombinata Imota.

76-godišnji Branko Ćorić ima ukupno 4.800 čokota vinove loze, a sorte su uglav-nom stare imotske - kujundžuša, vranac i rudežuša. Vinogradarstvo je naslijedio od oca, podigao je i sam neke vinograde i u

Branko Ćorić najbolji vinogradar

njima prosječno ubere i do vagun i pol (150 kvintala) grožđa. Dio masta ulije u vlastite podrume, a većinu preda našoj vinariji.

-Teško je toliko loza uredno obrađivati, a moram najviše sam. Žena mi je bolesna pa mi pomaže kći Marija i unuci, petero njih, troje studiraju, a pomogne malo i zet Galić i njegova djeca, ali svatko ima svoje obveze. Vinograd mi je u dobrom stanju, uvijek ga gnojim stajskim gnojem jer držim po 4 krave i 4 svinje. Zadnjih godina je kriza, teže se plaća i nama vinogradarima, ali ipak naša Vinarija uspije sve tri rate za otkupljeno grožđe platiti od sljedeće berbe, a drugdje je i gore stanje. Zadovoljan sam ovom nagradom na Sabatini, neka su se i mene sjetili nakon tolikih predanih količina grožđa – kaže nam još uvijek čili Branko, koji otkriva i tajnu svoje vitalnosti:- Uvijek nešto raditi, živjeti skromno, ni u čemu pretjerivati, jesti domaću hranu, svoje povrće, mlijeko, jaja i meso, jer uz loze uzgojim junicu ili bika za potrebe kućanstva pa meso i ne kupujem.

M. Vuković

Prolo@ac

37

Vinjalićeva kronika ratova s Turcima

Na 22. Knjizi Mediterana u Splitu pred-stavljena je knjiga Kratki povijesni i krono-loški pregled zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514.- 1769. autora Gašpara Vinjalića (Za-dar, 3. listopada 1707. – Visovac, 16. svibnja 1781.), manje poznatog svećenika koji se školovao u franjevačkom samostanu na Visovcu (Krki), bio učiteljem i gvardijanom na šibenskom i kninskom području. Pisao je latinsku gramatiku i tri sveska kronike o dalmatinskim i bosansko-hercegovačkim kra-jevima gdje su živjeli Hrvati i drugi narodi pod mletačkom, austrijskom i turskom vlašću, a rukopisi se čuvaju u Franjevačkom arhivu na otočiću Visovcu. Prva dva sveska njegove kronike (Compendio istorico e cronologico delle cose piu memorabili occorse agli Illiri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna) preradio je i pod svojim imenom u Veneciji

1775. objavio mletački franjevac Giananto-nio Bomman. Treći dio osta u rukopisu do naših dana, pisan na osnovi nekih danas zagubljenih vrela, a svjedočanstva očevida-ca nisu pribilježena na drugom mjestu, pri čemu je Vinjalić prilazio kritičarskim duhom. Rukopis je početkom prošlog stoljeća za tisak pripremao Šime Urlić, a dio o Kandijskom ratu priređivao je i Petar Karlić, no knjiga nije ugledala danje svjetlo. Prije tridesetak godina fra Josip Ante Soldo ponovno je potaknuo objavljivanje, knjigu je preveo i priredio dr. fra Bruno Pezo, predgovor napisao dr. fra Vicko Kapitanović 2007., i konačno je tiskana tek 2010. u nakladi Književnog kruga Splita. U knjizi se na petnaestak mjesta spominju pokušaji oslobađanja Imotskoga od turskog jarma pa te činjenice (poneke od kojih neki drže legendama) pročitajmo opet.

M. Vuković

Prolo@ac

38

Nek ste vi meni došliDok ti gledaš kako ćeš progurat misec,

pokrit minuse, začepit rupe, svekrva ti obzna-ni da će doć strina iz Adelajda i donit će strica. Kako ti imaš pune ruke posla (tribaš razmistit dicu, uredit strini sobu i odredit najbolje misto za strica), odluči se da će po nji na avion ić tvoj čovik i svekrva. Triba i lipo dočekat, a i zaslužili su. Znadeš i sama da je svake godine stiza barem jedan paket iz Australije. Doduše, nije ga se tribalo u kuću ni unosit, moglo se s njin odma u kontejner. Ali Bože moj! Daro-vanom se u oči ne gleda, a dobro se dobrin vraća. Strina je naše domaće čeljade pa će sigurno volit malo lešade, malo ispod sača, a bacit ćeš i na gradele kad dođu, nek se ne ladi. Odma s vrata, ne pitajuć di ni šta, strina će lipo smistit strica na novi kamin. Bog mu da sto pokoja. Ne moš mu reć “laka ti crna zemlja”, kad čovik nije pod njon. Strina će te ljubit i komplimetirat ti i govorit kako te je baš tako zamišljala, sve dok svekrva ne počne nabrajat iza svega glasa, slažuć rime o pokojnom stricu. Unda će rastužit i strinu i tebe pa ćete jedna drugoj past u zagrljaj, inacajuć i šmrčuć, sve dok jadna svekrva od puste žalosti opet ne onemoća i skljoka se na trosjed ni živa ni mrtva. Tvoj čovik i dica trčat će i unosit strinine kuvere i ostalu prtljagu, a ti ćeš mislit kako je toliko stvari stalo u auto. Svekar će nazdravljati stricu i njegovu povrat-ku kući. Doduše, nije baš u nekom izdanju u kojem gaje očekiva, ali najbitnije je da se on njemu vratio. Kad sidnete za ručak, strina će poist dva-tri lista salate i obrušit se na vas da šta ne pazite šta idete i pijete, kako živite i kako se hranite. Mogli bi se ugledat na nju. Kako je ona trideset godina vegetarijanka i šta joj fali, kako je pokojni nije sluša, pa je završio u limenci na kaminu. Nije tebi čudno što je stri-na to što je. Vidila si ti svašta u životu, barem što se ića tiče. Ne tribaš ić daleko, imaš sve u svojoj kući. Evo, ona mala, ako metneš kuvat kokoš, začepit će nos i pobić u selo. Neće ti se vratit u kuću dok ne prođe ručak. Ako joj za

večeru razbiješ jaje i poprigaš ponfri. Odma će ti se raskrivit kako joj jaje smrdi zato što ga je kokoš snila, a šopašje ponfrijen kako bi se udebljala. Ako skuvaš kakvo varivo, ajde oni mladi mali će i pojist, ali ne daj Bože da u njemu ima i pilja mesa, odma mu se kontra,za povratit. A oni stariji, Bože mi prosti, ko da mu je vuk ćaća, samo crveno meso ide. Neće ti sist za stol ako mu na pijatu nema kakav do-bar odrezak, šnicel ili kotlet. Samo ti je čudno što strina ima stotinu kila, a rani se ko zec. Ali briga te, nije na tebi da se o tom misliš. Nek ide šta oće, ima u vrtlu kupusa i zelja. Kad susidi i rodbina čuju da je stric doša kući svi će se tit susrist s njin i reć mu dvi riči. Strina će i dočikat i govorit kako se stričeva želja da okupi rodbinu i prijatelje oko sebe napokon ostvarila, a svekrva će žalit i smantavat jer ne mere podnit da ga više nema. Ti ćeš pazit da je limenka uvik na svom mistu. Dici ćeš zapritit da je smiju samo iz daleka gledat. Ne daj Bože da kogod strica prospe. Ko bi ga više skupio. Kako je strina navikla na svicke tren-dove, tebe će zadužit za frizuru i imidž, a zato što ti je kao zahvalna velikodušno će ti stavit svoj ormar i toaletu na raspolaganje. Čovik i auto koje ste išton kupili, naravno na kredit, bi će atento dvadeset i četri sata, jer se rodbina lipo proširila, a ne smi ni za živu glavu nikoga propušćat. Neće ona njemu ostat dužna. Sva-ku će mu vožnju poštenu platit od tri do pet dolara, ovisno koliko će trajat, a svake subote svako će dite dobit po australski dolar kako bi se počastili s društvon, a i nek se znade da je strina došla. Kako se strina lipo udomaćila, a svekrva dobila društvo za koj in je patila, a pošto si i ti svladavala vegeterijansku kužinu, a svekar konačno naša razloga za što češće nazdravljanje, a i onog ko ga ne će prikidat dok štogod govori, zaključi se da bi bilo najpa-metnije (kad je tako širokogrudna i podatna) da strina ostane s vama, makar koju godinu, barem dok ne prođe ova recesija.

Vaša Taja

Prolo@ac

39

Udruga mladih KUM Proložac nastavlja s aktivnostima

U prošlom broju župnog lista objavili smo priču o Udruzi mladih iz Prološca te o aktivnostima koje nekolicina mladih ljudi iz naše župe i općine provodi kroz godinu. Tom prigodom najavili smo projekt “ Da! Za zdravi život !” koji je u međuvremenu uspješno ostvaren. Projekt koji je uključivao malonogometni turnir mladih Imotske kraji-ne, biciklijadu kroz Proložac, javnu tribinu o zdravom životu, projekciju dokumentarnog filma “Moja trapula“ te koncert Klape Kam-panel ispunio je sva očekivanja. Posebno atraktivna bila je biciklijada kroz Proložac, a svesrdno su je podržali brojni zaljubljenici u biciklizam, ali i drugi stariji i mlađi Proložani. Za sjajan završetak projekta koji je pokrenut s ciljem afirmacije zdravih stilova življenja pobrinula se jedna od ponajboljih hrvatskih klapa, klapa Kampanel. Podsjećamo, “Da ! Za zdravi život !” sufinanciran je od strane Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH. Također, ističemo kako je za dosadašnje aktivnosti Udruga nagrađena godišnjom skupnom nagradom za 2010. godinu od strane Općine Proložac.

Pored navedenih ljetnih aktivnosti Udru-ga mladih bila je i suorganizator humanitarne večeri „Imota u Lisinskom“ , a predsjednik Udruge Hrvoje Garac član Organizacijskog odbora. Humanitarnom večeri u Lisinskom prikupljana su sredstva za obnovu i uređenje imotskog rodilišta, a svoj doprinos akciji dali su brojni Proložani i Imoćani.

Udruga mladih KUM i O.Š. Ivan Leko iz Prološca zajednički su pripremili aktivnosti u povodu obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti u koje su bili aktivno uključeni i prološki osnovnoškolci koji su pripremili predstavu “Alkoholna ljubomora”. Nakon predstave učenike je o problemima ovisnosti informirao dr. Željko Ključević, voditelj službe za ovisnosti pri Zavodu za javno zdravstvo. O svemu više donosimo u sljedećem broju župnog lista.

Za više informacija o aktivnostima i samoj Udruzi posjetite službenu internetsku stranicu KUM-a www.kum-prolozac.hr.

Ana LekoBiciklijada kroz Proložac,

kolovoz 2010.godine

Završetak projekta „DA!! Za zdravi život!“- koncert Klape Kampanel,

kolovoz 2010. godine

Prolo@ac

40

Mario Bilić: IZOPĆENICI

a ispred prvog su ciklusa tri minijature bez naslova posvećene „momu ćaći“. U njima zavičajnom ikavicom (cviće, ditinjstvo, dite) i zavičajnim leksikom (mirluši, tražijo) govori o svojoj djetinjoj ljubavi prema ocu. Doživljaji određuju pjesnikov unutarnji svijet, čine ga motivski zanimljivim, označuju ga korespondirajući s njim:

neka se spusti tvoja ruka

na moju glavu da zamirluši

cviće moga ditinjstva

POSKOKOVO SIME, prvi ciklus ove knjige, otvara se pjesmom bez naslova (bez naslova su i ove druge pjesme u ovoj knjizi): šest lirskih deseteraca podsjeća na deseterce u jadikovkama ucviljenih majki za nestalima, poginulima i umrlima. Motiv kruhoborskoga usuda i kruhoborskih odlazaka preko bijela svijeta u zavičajnoj ikavici i zavičajnim leksi-kom pojačava doživljaj tjeskobne ostavljeno-sti malodobne djece u samotnosti i tjeskobi siromaštva:

ni kruv nema sviju sedam kora

otkako si uprtijo sriću

kano torbu priko bila svitaU pjesmama se variraju motivi tradi-

cijskog odgoja (muški ne plaču), krajnje oskudice, ljubavi roditeljske sa suznim oči-ma, generacijskih nesporazumaka, čistoće naravi, bezizlaza, izgubljenosti u tuđini, novih metafora iz kršćanskog poimanja svijeta i

(Imotski, 2010.)

Nakladnik IMOart upravo je obznanio knjigu pjesama Proložanina Marija Bilića, naslov koji je IZOPĆENICI (Imoart, Imotski 2010.). Pjesnika smo čitateljima Prološca već predstavljali. Podsjetimo se njegovih obznanjenih knjiga: Peta zapovijed (NZMH, Zagreb, 1990.), Knjiga ljubavi (Albatros, Zagreb 1998.), Rane zagledane u Nebo (IMOart, Imotski 2004.), Imotski sokolovi (UHD Imotski, „Imotski sokolovi“), Gospo-dinov štićenik (Alfa, Zagreb, 2006.), Što je kritik htio reći (HKD Napredak, Split, 2007.), i Prološko blago (ZUPUZ, Zagreb, 2009.). Nije uobičajeno da sam autor tumači vlastitu poeziju, pogotovu ne u posveti, što je učinio Mario Bilić u svojoj novoj knjizi pjesama napisavši mi „…. ova zla kob našeg naroda“ naznačujući temu koja se zrcali u njegovim pjesmama. Knjigu pjesama IZOP-ĆENICI čine četiri ciklusa: POSKOKOVO SIME, IZOPĆENICI, OSUDA I PROPEĆE,

Prolo@ac

41

života (oči- svitnjak svetog Ante), prirode (usta- suva ditelina) i usmene književnosti (ruke- moje grdne rane), mukotrpnog svag-danjeg života (zemlja tvrda a nebo visoko), a nove Bilićeve metafore (sine – ime posko-kovo oko poskokovo sime) i posuđene pučke metafore (sine – srićo) svježinu i ritmičnost crpe iz zavičajne ikavice i zavičajnog idioma. Naslovom knjige IZOPĆENICI naslovljen je i drugi ciklus ove knjige pjesama. U njemu zdvaja na našim povijestnim usudom i nesretnom poviješću domovine Hrvatske. Jasno je zbog takvog povijestnog usuda iskazana optužba, vapaj, revolt:

raskućilo nas i razbaštinilo u kuću pustili

svoje sime u zemlju prosuli

naše oči u kući nikla

drača iz zemlje se

razlila tuđina

Pjeva o iskonski negda cjelovitom seoskom življenju, žali za njim nasuprot suvremenom građanskom liberalizmu i posvemašnjem relativizmu, o suvremenosti kao izopćenosti, kao progonstvu iz iskona, kao naličju života, kao lutanju iskorijenjenih s jasnom porukom:

govorim da u dno

nas progovorim

Nacionalnoj se povjestnici kao pjesnič-koj temi Bilić višekratno vraća doživljavajući ju kao (m)učiteljicu, a našu suvremenost kao posvemašnje naše iskorijevanjivanje:

imena nam izbrisali

iz matica

………..

i uputili nas u prošnju

Pjesnik se ne miri s postojećim (hrvatski časnik) tukao se za Hrvatsku, licemjerima usprkos poziva:

za svojom zvizdom

podsjećajući posljednjom pjesmom iz ciklusa na zlotvore:

odvedoše mi sestre

zatvoriše braću

U trećem ciklusu imperativima apo-strofira obranu identiteta pod svaku cijenu i utjecanje Stvoritelju kao jedinoj spasonosnoj mogućnosti.

PROPEĆE, završni ciklus, otkriva pjesni-ka (sebe) kao proroka koji, noseći svoj križ, obstaje i ustraje svim kušnjama i nevoljama usprkos. Pjesnik Mario Bilić i ovom svojom knjigom pjesama ustraje na svom iz ranijih knjiga prepoznatom poetskom putu sveudilj otkrivajući nove znakove, nove zvukove i nova značenja svoga zavičajnog ikavskog idioma, koji mu se podatno otkriva nudeći svu raskoš svojih jezičnih mogućnosti. U svom ga je prološkom djetinjstvu baštinio, a sada mu se opetovano vraća kao izvoru iz kojega žudno pije da otkrije zapretano ali ne i zaboravljeno duhovno naslijeđe što su ga predci stoljećima u nj pohranjivali.

Ivan Juroš

Prolo@ac

42

Proslavili zlatni jubilejZlatna generacija maturanata Imotske

gimnazije, generacija 1959./60., proslavila je 50 godina mature. Od 54 maturanta u poslijepodnevnim satima sastalo se nas tu desetak ispred stare Gimnazije u Imotskom. Proslavi se odazvala i razrednica prof. Ivana Benčić-Vučemilović. Nakon pozdrava i fo-tografiranja maturanti su se uputili u crkvu sv. Mihovila u Prološcu gdje je služena sv. misa za nas prisutne i osmero kolega koji nažalost nisu više s nama. Misu je predvodio župnik župe sv. Mihovila fra Ante Madunić. Slijedio je domjenak u restoranu „Dijamant“ u Prološcu. U ugodnoj atmosferi prepričavale su se zgode i nezgode dječaka i djevojčica koji su osam godina, često gladni i oskudno odjeveni pješice iz svojih sela Imotske krajine i susjedne Bosne i Hercegovine svako jutro išli u Imotski da bi uspješno položili malu,

a zatim i veliku maturu-ispit zrelosti. To je generacija koja je rođena početkom drugog svjetskog rata i koja je osjetila svu bijedu i neimaštinu. Međutim, to ih nije omelo da budu uspješni u učenju i vladanju. Poslije su krenuli na daljnje školovanje u Zagreb i Split. To je generacija čiji je svaki član uspješno završio školovanje, tako da među nama ima prosvjetnih djelatnika, ekonomista, pravni-ka, inženjera, liječnika…

Što se tiče naše prološke župe, 1951. godine nakon četiri razreda pučke škole u Imotski kreće oko 150 školaraca da bi ispitu zrelosti pristupilo nas šest. Na svu sreću svih šest je i danas među nama i uživaju zaslu-ženu mirovinu. Ovo nije kraj naših druženja jer smo se dogovorili da ćemo se sastajati svake godine prve subote mjeseca kolovoza.

Branimir Mandić

Slavljenici u crkvi sv. Mihovila u Prološcu

Prolo@ac

43

VukovarGrad Vukovar je smješten na obali

rijeka Dunava i Vuke. To je grad heroj kako ga ljudi nazivaju. U tom prekrasnom gradu ptice su budile ljude sa svojom prekrasnom pjesmom. A danas? Danas taj grad i te ljude bude suze u očima i tuga u srcu. Prije 19 godina u tom gradu se dogodila velika tuga koja je još uvijek prisutna u srcima tih ljudi koji žive u Vukovaru i u srcu grada. I ne samo stanovnika Vukovara nego i cijele Hrvatske. Moji mama i tata su tada živjeli u Vinkovcima i prisjećaju se svega što se tada događalo u Vukovaru, a i u Vinkovcima. Moj tata je bio u ratu i proživio je jako puno ružnih i tužnih dana, on kaže da se ne voli prisjećati tolike tuge, jer želi da ja rastem u radosti i da moj mali život ne bude ispunjen tužnim uspome-nama. Gledala sam na televiziji što se sve događalo te 1991. godine u gradu Vukovaru. Pitala sam mamu: „zašto su ti ljudi uništavali i ubijali ljude i djecu“? Koliko god je mama

pokušavala, ja svejedno nisam sve shvatila. Na televiziji su rekli da je najmlađe dijete koje je ubijeno u tom gradu imalo šest mjeseci, a najstariji djed 104 godine.

Tko mi može objasniti što je to malo dijete bilo krivo ili taj djed koji nije ni mogao hodati od starosti.

Zašto je uopće i bio taj rat? Toliko je ljudi izgubilo domove, svoje najdraže, a zašto? Ja bih htjele znati. Moja mama nas puno voli i sretna je što nas ima. A na televiziji su poka-zali kako su neke mame izgubile svoju djecu u tom ratu i nikada ih nisu pronašle. Kako se osjećaju te mame? Želim da se rat više nikad ne dogodi. Želim da se ljudi vole. Da se u razredu svi volimo, a ne da gledamo tko se bolje oblači ili tko ima bolje ocjene. Svi smo mi dragom Bogu isti. A mi smo samo djeca. Zato pružimo ruke jedni drugima, podignimo ih visoko, budimo prijatelji.

Ines Dogan 4.A

Prolo@ac

44

Bleiburg 65 godina poslije

“Polje bijelih ljiljana u svibanjske bijele zore

bolno pokošeno. Polje plavih ljubica

u svibanjske plave noći suzom orošeno.

Nevino je janje vođeno na klanje.

Kud je Hrvat prošo, makovi su rujni

po poljima cva1i.”

Tako je opjevao bleibuško polje hrvatski pjesnik Vinko Nikolić, a njegovom pjesmom sisački biskup Vlado Košić počeo je homiliju na središnjoj komemoraciji žrtvama blaiebur-ške tragedije 15.svibnja 2010.g. “Bleibuško

polje postalo simbol najvećih stradanja hrvatskog naroda u njegovoj 14 stoljetnoj povijesti. S ovog mjesta prije 65 godina zapo-čela je masovna likvidacija hrvatskog naroda (cvita hrvatske mladosti). Na bleibuškom polju su stradali desetci tisuća nedužnih ljudi, a da se ni jednom od njih nije ni na kojem sudskom pa ni prijekom komunističkom procesu dokazala krivnja. Mi kršćani, nje-govi učenici, pozvani smo na hrabrost, kaže sisački biskup Vlado Košić. Ne misleći na sebe, trebamo uvijek govoriti istinu i samo istinu, jer kako je rekao naš gospodin Isus Krist “Istina će vas osloboditi.” Ne istina koju uljepšavaju jedni ili poružnjuju drugi, već istina kakva ona stvarno i je. Sudionik ove tragedije nedavno preminuli hrvatski pjesnik Mato Marčinko opisao je to ovako: Pune

Prolo@ac

45

ophodne ceste vojnika i staraca,majki,žena i djece.Smrt nas je slijedila danima,na šajkači joj trorogoj zvijezda petokraka,na rukavu mrtvačka lubanja s ukriženim kostima. Od smrti s Istoka bježali smo k bijelim anđelima Zapada,s pouzdanjem nevinih, vjerujući džentlmenskoj riječi.Bježali smo od smrti,a smrt nas je čekala u Blaiburgu.U Dvorcu na brdu visoku, obučena u englesku odoru, o vratu joj ogrlica viteškog reda podvezica Bila je noć, gavranolika bleiburška noć. Si-jevanje noževa u mraku , štektanje strojnica.Kao pokošeno snoplje na polju mrtvi redovi poklane vojske. Plaču majke za ubijenom djecom i djeca za ubijenim majkama. Glas one smrti iz bleibuškog Dvorca,obučena u englesku odoru Albiona oholog,odjekuje nad stratištem: Očistite palubu! Na mostu dravogradskom zaori se urlik divljih goniča: “Padaj kišo krv operi kud prolaze proleteri!”.

I dok ove šume, brda i doline pamte te tragične dane, ni mi ne smijemo šutjeti. “Jer da mi zašutimo,i kamenje bi progovorilo!”-kaže sisački biskup Vlado Košić.

Posebno danas kad se opet pokušava pisati neka nova nedogođena povijest i kad

se pokušava krivotvoriti istina. Laž je uvijek bila glasnija i htjela ugušiti istinu, ali istina-premda tiha i prividno često poražena-na kraju uvijek pobijedi. Istina nikada nije na prodaju i sa istinom se nikada nitko nije mogao cjenkati. Molimo se ovdje, ističe biskup Košić, molimo se za duše poginulih, ubijenih, stradalih, zarobljenih hrvatskih vojnika, za tolike žene, djecu i ljude koji su ovamo došli vjerujući da je zapad Hrvatima utočište. Premda su vrijedeće međunarodne konvencije zabranjivale da se zarobljenici izruče onima od kojih su bježali, oni su bili izdani i predani svojim progoniteljima. Kakva je to pravednost koja uporno nastoji abolirati počinitelje zločina, smatrajući da su žrtve krive ili djelomično krive. Žrtve se moraju jednako tretirati i neka se već jednom prestane s tim izluđivanjem našeg naroda i neka se priznaju sve žrtve kao žrtve. Tako se nabacuje krivnja na pripadnike Križnog puta koji su bez ikakva sudskog procesa i mogućnosti da se brane ubijani kao da nisu ni Božja stvorenja, a kamoli ljudi, po šumama i gorama kud god ih se gonilo s ovog mjesta i to više mjeseci i godina nakon

Prolo@ac

46

što je rat završio! Takav scenarij su mogli izmisliti i provesti samo ljudi bolesnih umo-va, ali nije jasno da mi još i danas moramo slušati njihove branitelje. S ovog mjesta, ističe biskup Košić, Crkva i on osobno kao katolički biskup ne mogu prihvatiti nikoju takvu optužbu nevinih ljudi, te da Crkva žrtve Bleiburga i križnih putova ne smatra krivima, da se moli za njih i da želi da njihovi najbliži dobiju konačno zadovoljštinu barem u tome da znaju gdje su im njihovi najmiliji ubijeni, da barem znaju za njihove grobove i da se mogu pomoliti za njih i upaliti svijeću. Mnogi su bezdušnici stali na put zemaljskoj pravdi, ali ne će moći stati na put Božjem sudu. Ovo nas mjesto prosvjetljuje, na ovo bi mjesto svaki Hrvat morao hodočastiti da se pokloni žrtvama i dade poučiti istinom kako duboko može čovjek pasti. Tu padaju sve maske. Ovo je mjesto molitve i zato se u tišini ovih dolina, šuma i bregova može naučiti puno toga, prije svega kako da se ne gazi po tuđim suzama, kako se brani istina, ali i kako se umire u ljudskom poniženju, a ipak nikada bez nade da je Božja milosrdna ruka uvijek uz svakog čovjeka, pa snašla ga ne znam kako velika nevolja, a najgora je kad čovjek padne u ljudske bezbožne ruke.

Europska Unija je trima rezolucijama osudila komunizam kao totalitarni režim i komunističke zločine. Zanimljivo je kako to da naša država tako lako usvaja sve što EU traži od nje, samo ove tri europske rezolucije o zločinima komunizma ne nalaze nikakva odjeka u našem hrvatskom društvu, osim u šturoj Deklaraciji koja nikoga ni na što ne obvezuje niti pravno sankcionira komuni-stičke zločine. Zaplakala je majka Hrvatska za sinovima svojim i ne će se utješiti jer ih je Herod krvi žedan pogubio. Plače ljuto Matija, Anđa i Fatima za sokolima svojim. Plače i ljuto cvili, ne zato što bi bili poginuli u boju na megdanu junačkome, nego što su poginuli na izdaji tuđinca, što su bili umlaćeni na cestama; na način nedostojan junaka. Plače, ljuto plače i cvili Hrvatska majka i neće joj rana srce nikad zacijeliti nad divnom i poletnom hrvatskom mladošću, koja je u

zrelom cvijetu pokošena i bačena u ponore Kočevskog roga. Opraštati je ljudski, žrtvova-ti se je ljudski, patiti je ljudski, ali i pamtiti je ljudski. Tako je jecao velečasni Vilim Cecelja, prvi hodočasnik na ovo polje smrti i zatora, kada je na Majčin dan 1963.g. ovdje održao molitvu za poginule u Bleiburgu i na križnim putovima na kojima su stradali oni koji su bili bačeni u razne Hude jame, Kočevske roge. Tezna, Jazovke i Maceljske šume. Blažena Djevice Marijo, Tebe su Hrvati kroz povijest nazivali najvjernijom majkom, odvjetnicom Hrvatskom, Kraljicom Hrvata. Ti se moli za nas, za našu budućnost, da ju gradimo na istini o prošlosti i da oplakujemo sve naše poginule sinove i kćeri, jer svi su oni naši te da nas kao narod ne dijele žrtve koje su pale na svim stranama. Molimo Te, nauči nas danas ovdje u Blaiburgu i sav naš narod da se u poniznosti borimo protiv svake ideolo-gije i zatiranja prava čovjeka i naroda, protiv svakog totalitarizma, da se ne bojimo osuditi zločine, a priznati istinu. Na kraju svoje ho-milije sisački je biskup Vlado Košić rekao: „Presveta Bogorodice Kraljice Svibnja, moli za nas i za svi našu poginulu braću i sestre i izmoli mir hrvatskom narodu. AMEN“

„Nemojte vjerovati ako vam kažu da ginemo. Lažu, jer naši junaci žive

u svakom srcu hrvatskom. Ako vam kažu da majke plaču,

nemojte vjerovati. One tek suzama zalijevaju

cvijeće na humcima. Ako vam kažu

da su mnogi nestali, da se za njih ne zna, nemojte vjerovati.

Jer oni su dobili sva srca svih Hrvata. Ako vam kažu

da je Hrvatska okrnjena, smanjena, nemojte vjerovati.

Iz svake grude zemlje, iz svakog kamena i rijeke

već se diže snaga nepobijeđenih, ni gradovi nisu uništeni, ni sela sražena.

Jer oni imaju neuništivu dušu.Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

47

Hrabro srceDavne 1974. godine jutro u Splitu bilo

je sasvim uobičajeno. Živost u gradu, kao i svakog radnog dana. Ljudi zaokupljeni svo-jim poslom, obvezama ili šetnjama. Nitko nije mogao ni slutiti što će se događati tog dana pod Marjanom. na posao je otišao, kao i obično, naš junak kojem ćemo posvetiti ovaj podsjetnik. Ante Božinović sin Kate i Paške Božinović, rođen je 1926. u Prološcu Donjem, a nekoliko godina poslije s obitelji se odselio u Split. Radio je kao vrstan tokar u poduzeću „Dinara“ na izradi ortopedskih pomagala. Na poslu se tog jutra nije dobro osjećao. Imao je želučane tegobe i u vrijeme marende uputio se do stana popiti nekakav lijek. Živio je na Mejama, gdje se odvijala ova drama koju ću opisati. Radnici „INA-PLIN-a“ iz Kaštel Sućurca obavljali su svakodnevnu dostavu tog energenta po gradu. Te noći je padala kiša i bilo je mokro i sklisko. Kamion je udario u zid i počeo gorjeti. Naš Ante dolazi do mjesta nesreće nakon par minuta. Vidio je što se zbiva i auto koje gori. Ljudi u panici bježe što dalje od tog mjesta. Kad je izišao iz svog automobila, jedna ga je žena povukla za ruku i panično rekla: „Šta stojiš i gledaš,

svakog će časa eksplodirati“! Vozači kami-ona, kao i stanari iz okolnih zgrada, svi su se razbježali kao miševi kad brod tone. Naš Proložanin bio je ogorčen ovim prizorom. „Zar je moguće da neće nitko priskočiti i pomoći?“ Vatra je sve jača, a situacija sve teža. Cijeli svoj život od petnaeste godine živio je uz motore, automobile raznih katego-rija, kamione i nalazio se u raznim nemilim trenutcima, ali sada šta uraditi? Motor još radi, dotok goriva mora prestati. Treba ga hitno ugasiti! Ušao je u zadimljenu kabinu i nije mogao napipati ključ, ali snašao se. Prebogato vozačko iskustvo mora donijeti ploda. Ubacio je u brzinu, naglo pustio kvačilo i motor se ugasio. Golim rukama je izvukao nagorjelu masu iz auta i kao duh uspio iz njega izaći opečene kose, obrva i ruku. Tek tada je vatra počela slabiti. Kad su ga vidjeli takvog, ljudi su počeli oprezno prilaziti. Stigli su i vatrogasci na gotov čin. Sve je bilo riješeno. Ljudi su ga tapšali po ramenu i govorili kojekakve hvalospjeve, a Ante, ne osjećajući ni bol želudca ni opekline ruku, pogleda prema nebu i reče. „Hvala ti, dragi Bože, danas smo odradili veliki posa“.

On je pokazao uz hrabrost i da je velikodušan čovjek. Na dodjeli nagrade za „pothvat godine“ u Beogradu dodijeljena mu je zlat-na plaketa, a za srebrnu je dobila žena iz Bugojna koja je iz goruće kuće spasila troje djece. Uzeo je svoju nagradu i predao toj ženi. Bio je zadivljen njezinim dobrim djelom, a koliko je on spasio ži-vota? Možda tisuće! Ante nas je napustio 1993. godine i prešao u Blaženstvo vječnoga života. Neka ga Bog nagradi za sve što je učinio i pomagao drugima.

Vice Božinović

Prolo@ac

48

In memoriam Zvonko Pirić Brajo

Dragi prijatelju! Dragi naš Brajo! Nema materinih, ćaćinih ni bratovih suza da te oplaču. Ni nebo za tobom danas ne plače. Tu tajnu suza danas plaču tvoje Magdalena i Valentina. Tu tajnu danas plače tvoja sestra Ivka i svi mi koje si volio.Danas se smiješi nebo, a plače zemlja. Tvoj prijatelj pjesnik danas je zaboravio sve svo-je stihove. Koje je stvarao u dugim noćima. Koje si rado čitao i o kojima si pisao. Ali jedna pjesma živi i živjet će vječno u tvom prijatelju pjesniku. To je pjesma tvog života: koja izvire u Badnjavicama, a uvire u Zagrebu.

(1961.-2010.)

Moj cvit (Braji)

moj cvit je maslačak čije latice

lutaju svijetom

vjetru je povjeren smisao

života i smrti maslačka

Mario Bilić

Dug je i trnovit bio tvoj put od Prološca do Zagreba. Put od Badnjavica, Močila, Mosta, Šaram-pova, Verošišća, preko Sinja, Visovca, Makarske konačno do Zagreba. Ali, koliko god te život šibao, nikad nije nestao smiješak na tvojim usnama. I oči pune radosti. Sanjat ću još dugo te oči pune radosti. Još dugo ću sanjati tvoju vedrinu koju nijedan grobar ne može pokopati.Samo te dvije riječi mogu oslikati: ljubav i odanost: prema obitelji, prijateljima, Bogu i domovini.

Počivao u miru Božjem.

Tvoj prijatelj

Mario Bilić U Zagrebu, 28. listopada 2010.

Prolo@ac

49

Jesen

Ona je tu Svuda oko nas, Niz lice joj klizi Teške kapi kiše.

Na kolodvoru vremeplova Ona nekog čeka.

Haljina šarena Gležnje joj skriva,

Pet slova u imenu nosi. Purpurni sag

Iza sebe ostavlja. Na kolodvoru vremeplova

Ona nekog čeka. Hladni vjetar iz rukava,

Oblak crni iznad čela Tri mjeseca u džepu nosi

Zvijezde slabo broji, A sunca se boji.

Na kolodvoru vremeplova Ona nekog čeka.

Evo stiže!!! Sestrica u haljini bijeloj

Prilazi sve bliže.

Vice Božinović

Život

Otkad ugledah Te očima svojim,

zakopčano te držim U njedrima mojim.

Pet decenij a u tebi dišem I posebnim zanosom ovo pišem.

Polje- iskrižane fete krova Za1ivano zno-jem slanim,

Vinograd u lepezu svrstan I žito zlatno zrnjem izvijanim.

Suvaja u zagrljaju mosta, Bura češlja s Badnjavica Opraštamo se od starih,

Rađaju se nova dica.

Jezero gadnu ćud ima. Ko brod na pučini

Manastir na njemu blista, A Krenica ostaje uvik ista.

Cili život u Bijakovu gledam I znan: lipo je čoviku mladu,

Ali jednom svi ćemo bit u čempresa hladu.

Vice Boživović

Prolo@ac

50

Prijatelji listaDragica Sabljić 100 kn, Ante Maršić

(Kanada) 200 can dol., Ivan i Slava Stojić 100 kn, Ante Kraljević 200 kn, Iva Marinović 100 km, Ankica Kovačec, 100 kn, Jakov Ćo-rić 200 kn, Frane Matić 20 eura, Ante Meter (Kranjske Toplice) 100 kn, Ante Kraljević Paškin 100 kn, Jozo Juričić (Zagreb) 200 kn, Marija Bašić 50 kn, Ružica i Ivica Kilić 600 kn, Anka Mrkonjić 150 kn, Marija Rebić 200 kn, Ana-Nada Mršić 200 kn, Anđa Jukić 200 kn, Ivan Kolovrat 100 kn, Ica-Iva Juričić p. Vinka 50 can dol., Iko Maršić Kujdić 50 can dol., Milan Juričić 100 can dol., Danica sa Hvara Rosa la Ponte 100 can dol., Nediljko Blažević 50 eura, Stipe Bajić (Rijeka) 100 kn, Dinka Barčot 100 kn, Mila Matas 100 kn, Iva Jakirčević 100 kn, Mijo-Miće Maršić Kujdić 20 eura, Zvonko Prgomet 100 eura, Ana Bebić 200 kn, Danica Klapirić (Kanada) 200 kn, Mara Marica Garac 50 kn, Zvonko Matić (Zagreb) 400 kn, Seka Laušić 200 kn, Kažimir Grabovac 100 kn, Drago Meter Mir-kov 100 kn, Mladen Mikulić 100 kn, Tereza Župić r. Božinović 20 eura, Marija Karabatić r. Radeljić 300 kn, Ivana Raškopoljac 50 eura, Bosa Radeljić 20 eura, Anka Derer 100 kn, Vinko Katavić 100 kn, Pile Brnas, 50 kn, Marija Rebić 200 kn, Stipe Katavić 100 kn, Lidija Leko 200 kn, Zdenko Juričić 380 kn, Dragutin Katavić 100 kn, Drago Rajič 100 kn, Andrija Petrušić 100 kn, Denis Pezo 200 kn, Ivanka Bajić ud. Ivana 100 kn, Miodrag Meter 200 kn, Mirko Kasalo 200 kn, Ivan Maršić 100 kn, Petar Mršić p. Stipe 50 kn, Marijana i Lukica Maršić 50 eura, Iva Juričić ud.Vinka 50 can dol., Mirko Juričić 100 can dol., Mila i Ivan Kraljević 50 eura, Mijo Grbavac p. Ante 100 kn, Milan Knezović pok. Srećka 200 kn, Tomislav Petrušić (Solin) 100 kn, Mijo Meter 100 kn, Jozo Tolić (Zagreb) 50 kn, Ivan Tolić (Zagreb) 50 kn, Mira Damjanović 50 kn, Ivan Petričević (Dugi Rat) 100 kn, Tomislav

Mandić (Ve1. Gorica) 100 kn, Šimun Dropu-ljić (Samobor) 150 kn, Mara Poček 20 eura, Ana Knezović (Split) 100 kn, Branko Mandić 200 kn, Obitelj p. Mije Mikulić 100 kn, Nikola Knezović 20 eura, Tomislav Rako 400 kn, Drago Pirić 150 kn, Milica - Mila Petrušić 200 kn, Drago Škegro 100 kn, Marija Vrljić 200 kn, Ljuba Grabovac 200 kn.

Prolo@ac

51

Prolo@ac

52

KršteniOd Božića 2009 do Božića 2010.

1. 1. Roko Kolovrat

2. Stella Tolić

3. Ante Radeljić

4. Nino Češljar

5. Živko Pezo

6. Ivan Grabovac

7. Lucija Ivanko

8. Ana Marija Češljar

9. 9. Frane Maršić

10. Luka Dropuljić

11. David Mikulić

12. Anamarija Maršić

13. Leona Turić

14. Marta Prgomet

15. Marica Šimić

16. Mia Jukić

17. Slavko Lasić

18. Tino Lasić

19. Emanuela Grabovac

20. Gabrijel Tolić

21. 21.Tara Mandić

22. 22.Filip Petričević

23. 23.David Kraljević

24. 24.Dominik Maršić

25. 25.Josip Rako

26. 26.Leon Meter

27. 27.Gabrijel Mršić-Božinović

28. Ela Šerlija

29. Mia - Jelena Pezo

30. 30.Laura Petrušić

31. Luka Ivanko

32. Damir Lasić

33. Marino Šimić

34. Maša Mikulić

35. Petar Kolovrat

36. Tina Maršić

37. Ana Meter

38. Leon Šimić

39. Mia Juričić

40. Martina Maršić

41. Matea Ćurčija

42. Ante Bajić

43. Antea Grabovac

44. Drago Škegro

45. Mila Grabovac

46. Dario Tolić

47. Lara Petričević

48. Ivana Matić

49. Tomislav Čujić

50. Klaudija Turić

51. Marija Lasić

52. Marin Prgomet

53. Lana Rako

54. Ante Rako

55. Petra Bubalo

56. Dina Petričević

57. Klara Leko

58. Ivan Matić

59. Ivan Maršić

60. Diana Petrušić

61. Leonardo Leko

62. Mirna Pezo

63. Živko Pezo

Prolo@ac

53

UmrliOd Božića 2009. do Božića 2010.

1. Slavko Miška Vidak

2. Milica Petričević

3. Branko Pezo

4. Mate Cvit-anović

5. Jela Petričević

6. Ivan Ikica Kolovrat

7. Ljuba Petrušić

8. Marko Kasalo

9. Josip Grabovac

10. Jela Mandić

11. Gojko Lasić

12. Lara Ćurčija

13. Josip Ćorić

14. Kata Maršić

15. Anđa Grbavac

16. Ivan Bajić

17. Marko (Jozo) Mandić

18. Zvonko Mandić

19. Slava Knezović

20. Ante Maršić

21. Jela Juričić

22. Grgo Lasić

23. Jure Stojić

24. Luka Bubalo

25. Senka Goreta r. Kolovrat

26. Rade Sabljić

27. Zorka Lasić

28. Eugen (Dragi) Šimić

29. Jela Bajić

30. Ljuba Bubalo

31. Ivan Iko Maršić

32. Mijo Grabovac

33. Ana Rako

34. Ante Rako

35. Petar (Pere) Kolovrat

36. Ante Knezović

37. Dobrica-Dragica Ćorić

38. Stipan Bubalo

39. Ana Leko

40. Ante Meter

41. Zorka Knezović

42. Vice Knezović

43. Ante Tonći Meter

44. Nediljko Jozo Grbavac

45. Ante Lasić

46. Nikola Niko Petričević

47. Stipan Stipe Maršić

48. Ana Juričić

49. Marijo Rajič

50. Ante Meho Radeljić

51. Zorka Barbić

52. Krsto Grabovac

53. Mara Petričević

Pokoj vječni daruj im

Gospodine!

Prolo@ac

54

Raspored blagoslova obitelji

Ponedjeljak, 27.12.2010. - od 14.00 sati: Gornji Podi, Donji Podi, Čurčije, Tolići,

Bristovac i Matići.

Utorak, 28, 12.2010. - od 14. 00 sati: Bušanje, Mandići i Perići.

Srijeda, 29. 12.2010. - od 10.00 sati: Meteri Gornji, Sabljići, Petričevići, Špari,

Grbavci, Mršići, Knezovići, Budim i Šerlije. (Počima se

od kuće Stipice Leke, Blaževića i Metera).

Četvrtak, 30. 12.2010. - od 10.00 sati: Šumet i Čujići.

Petak, 31. 12.2010. - od 10.00 sati: Lug

Nedjelja, 2.1.2011. - od 14.00 sati: Jezerine, Grabovine, Buljanija do Pezine

ulice i Kraljevića. (Uzmite u obzir da je nedjelja pa se

može malo ući i u noć.)

Ponedjeljak, 3.1.2010. - od 10.00 sati: Podstranje do Radeljića

Utorak, 4.1.2010. - od 10.00 sati: Pezina ulica uključivo do Mosta, od Mosta

do Mikulića, Lučica, Grabovci u Đardinu, Tolići, Garci,

Škegre, Turići, Jonjići i Abazi.

Srijeda, 5.1.2011. - od 10.00 sati: Mikulići, Grabovci, Barbići i Dropuljići.

Četvrtak, 6.1.2011. - od 14.00 sati: Radeljići, Krivača, Maršići, Rimci i Glavica

Molimo naše župljane da se nastoje okupiti na ovu zajedničku molitvu za svoju obitelj. Neka se pripremi križ, svijeća i blagoslovljena voda i, ako tko ima, nabožni predmeti za blagoslov. Unaprijed zahvaljujemo na prijamu u vaše obitelji!

Prolo@ac

55

Zavičajni haiku

(čeljade i svakodnevna vrtutma u govoru moje matere; gledanje četrdeset sedmo)

Naum

Púra oko zubi A gospodu glumi Uséknit se ne zna

Pokora

Usrićio se Ko bos kroz draču prođe

Sad će bit manji

Zasluga

Krasta na láktu Sam pa’ sam se ubio

Kalala sila

Ne ide

Ko uvodina U gluvo doba noći

Âla dočíkat

Bar ikako

Ne trči prid rudu Što na umu to na drumu

Ispeci pa reci

Nezgoda

Klipsalo kljúse Ujde li vuk magare Jedan ajvan manje

Čič

Mraz od podlanice Buganci na prstima

Prisvedile bičve

Sirota

Jadno čeljade Podadulo od plača A šudarić mokar

Srića

Baš kad ne triba Nesr’tne kosti bole

Reuma lúda

Bude tako

Čami čeljade Neće dan prije zore

Noći nikad kraja

Drago Maršić

Prolo@ac

56

Sazrela seoska idila - LI -

(- Sve gospoda, a pura oko zubi!...; zimske vedre slike)

Novo vrijeme

Ne zna mali Pere za zabranu. Što naumi tako mora biti ili će se naljutiti. Sve igračke razbacao po kući i uživa slažući dvorce. Ne-maš kuda proći od vrata do šporeta. Materi to ne smeta, ali baba Manduka ne može proći a da ne zapne. Komentira ona pomalo u sebi: - U ovo novo vrime matere ne znaju ditetu reć - nemoj! ili miruj! A dite bi krenilo u zmijin kljun! Zato triba uzet prut u ruku i

pripelit, kadikad i zbecnit na dite, za njegovu korist. Zar bi se ja tribala mislit o njezinu drletu, a ona će sidit uz kavu i televiziju, a ne vidi krndiša oko sebe. Padat će im, zar, mana sa nebesa?!

Prolazeći do vanjskih vrata slučajno baba sruši Perin plastični toranj, a mali isko-lâčio oči i ozbiljno se naljutio na nju:

- Baš sad moraš prolazit kraj moga dvorca? Jedva sam ga napravio, a ti sve

Prolo@ac

57

srušiš. Nema prolaza, eno ti vanka imaš vrtla i kopaj!...

- Čuješ dite, prut je iz Raja izaša! Nemoj da te opomenem ovom kljukicom pa ćeš bit mirniji, a ne meni kazivat kud ću i šta ću!...; izlazeći odgovara Manduka na unukovu ljutnju.

Opet isto

Opotio se Markan pilajući i sijekući drva. Ni unuku više nije zanimljivo gonjat karijolu.

- Dide, lakše mi je igrat igrice nego s tobom cipat drva i slâgat u pušnicu!...; po-vjerava se Iko didu, tražeći razumijevanje.

- Junače moj, izdrži još malo i ne misli na igrice. Didu je lakše kad si uzanj! Ako budeš dobro sluša i radio kupit će ti did trišanja za Božić!...; kuša did unučića.

- A rugaš se, nema dide trišanja za Božić. Može li nova igrica ili nešto drugo?...; primjećuje Iko grešku i opominje.

- Kad nećeš trišanja, a igrice nisu do-bre, kupit će ti did naoćale s kojima se vidi iza okuke!...; uz osmijeh dodaje Markan unučiću.

Nije joj do šale

Onemoća Marinko, noge ga izdale.- Čeljade ostari i nije više za u polje ni u

brdo. Sad mu ostaje - stolac prid kuću, sidi, moli Boga i ako je moguće - šuti. A to nije lako izdurat kad te još jedino jezik služi!...; šalio bi se Marinko na svoj račun.

Pozdravlja ga kuma Anica. Još čila, jačerma na njoj i uže preko ramena. Ode lišnjak iznosit.

Ne može Marinko a da ne primjeti:- Jesi vridna Anice, ali isto tribaš znat

da je svetac svaki dan!...Nije Anica dobre volje i nije joj baš do

Marinkova podrugivanja pa ga prekida:- Je kume Marinko, je. Tebi je svetac, i

to zapovidni, svaki dan! Sidiš i ne radiš ništa po cile dane, osim što se podrugivaš, a drugi vršu oko tebe...

Prava pomoć

Zbrecne Matiša na Lucu i kad treba i kad ne treba. Mlađi odoše svojim putem, a njih dvoje ostadoše sami i u dobru i u zlu. Nemaš se s kim svadit nego s najbližim.

- Mater i pratar uvik su krivi za sve. Najlakše je na nji’ vikat!...; rekao bi fra Vinko Prlić.

Kad matere nema na red dođe i žena. Tako bilo i kod Luce, a kad je uvidjela da neće tako lako na kraj s Matišom požali se svećeniku:

- Ma dobar je moj Matiša, ali nagal, naljuti se, viče, okaša se, odma’ krndiš oko njega...

- Znaš šta Luce, ovo ti mora pomoć!...; svituje je svećenik, dodaje joj punu bocu i nastavlja: - kad Matiša na te zaviče ti uzmi u usta malo ove kršćene vode i bit će dobro.

Nije prošlo dugo kad evo ti Luce sve-ćeniku po novu vodu. Pomoglo joj je, ali i nestalo. Domalo, eto ti nje i treći put po vodu, a svećenik će:

- Možda je Matiša nezgodan, ali čini mi se Luce da ni ti nisi kratka jezika. Najbolje

Prolo@ac

58

je da ja dođem blagos’ovit vaš bunar isprid kuće, tako da si ti mirna bar što se vode tiče!...

Ima u mene

Već četvrti dan ne izlazi Ikan iz kuće. Prehlada nikako da mu prođe. Naiđe jedno jutro kum Pere obići bolesnika i pita ga za zdravlje, a ovaj mu iskreno odgovara:

- Bolje sam kume, iđe na bolje! Sidi za stol, samo nemam te čime počastit!...

- Ne brini Ikane!...; odvraća mu kum Pere i nadodaje:

- Ima u mene, kupio sam na pazaru pola pečenice. Evo ti, izriži i počasti me! Ali, moraš mi dat 200 kuna!...; zaključuje Pere pametno.

Čudne oči- Koja ti je to dioptrija, Marinko?...; pita

ga liječnik dok ulazi u sobu i skida naočale s očiju.

- Pravo da ti kažem moj dokture, ne snalazim se s tim. Nevista kaže da ne vidim prsta prid očima kad triba, ali što god ne triba vidit da baš dobro vidim. Priviše dobro! Ko da sam dva’estak!...; ruga se Marinko na svoj račun i dodaje: - pa ti sad odredi!...

Nema ništa

Džaba tablete. Bolila Markana glava već peti dan. Nema druge nego uzeti uputnicu i u bolnicu na snimanje. Tako i bude. Ostane Markan nekoliko dana kod rodbine i obavi snimanje. Srećom, sve je u redu. Jedva do-čekao da se vrati kući, a onda će ženi s vrata umjesto pozdrava:

- Mile, nisu mi ništa našli u glavi!...- Znala sam ja to moj Markane prije

nego si iša’ tamo! Nego, reci mi šta govore: od čega te boli glava?!...; k’o bajage znati-željno propituje Mila.

Nije mu isto

Ulazi momčić u stričevu kužinu slo-bodno i bez kucanja. Isto mu je kao da je u svojoj. Možda i bolje, nitko ne viče na njega.

Stric ga voli i čim mali dođe, traži on po kući nešto posebno za njega. Da mali napravi bilo kakvu štetu - stric mu oprašta - pusti dite!

Ulazi nećak to popodne u stričevu ku-žinu, ali strina sama. Stric je izašao namîrit živinu, bacit ovcama i dinijeti drva.

Nema strina protiv maloga ništa, ali ne da ditetu da sve bude po njegovu, bez obzi-ra čije je. Mirovao momčić malo uz šporet čekajući stričev dolazak, ali već mu dugo. Poče znatiželjno vrludati pogledom po kući, a strina ga odmah opominje:

- Sidi, miruj, ne zaviruj! Ako ne moreš, vidiš di je ostavljeno za izać, ‘ajde kudan si i doša’!...

Pogodilo ga

Objašnjava Pere situaciju nakon što je završio dnevnik na televiziji. Malo je bučniji, viče i lamata rukama oko sebe, ko da drži govor, a nema kome.

- Ništa te nisam razumila Pere, ne daj Bože, ko da ti se pamet privrnila!...; smiruje ga Mara.

- Znam Mare koliko si teška! Ništa za to, ne tribaš mi se opravdavat. Mene bi izne-nadilo da si me razumila!...; objašnjava Pere vršući oko stola.

Pouka

Ulazi baba Manduka u kužinu. Unučić je ni ne primjećuje, sjedi na babinoj stolici i gleda televiziju.

- Ajde, digni se! Me’ščini da bi ja mogla znat kad si se ti rodijo! A i ove nesr’tne kosti, ne daj Bože da te bole k’o mene!...; opominje baba unučića.

- Baba, pusti me na miru! Nisam ti ja kriv što si se rodila prije mene i što te kosti bole!...; pametuje unučić odlazeći didu An-tuki kraj šporeta.

- Kako ona viče na te! Reci ti meni voliš li više svomu didu ili babi?...; iskušava Antuka maloga.

Prolo@ac

59

- Tebi dide, manje vičeš na me!...; iskre-no će unučić, sjedajući didu na koljeno.

- A voliš li ti Mate više sebi ili meni?...; nastavlja did iskušavanje.

- Dide, više volim sebi nego tebi!...; ne da se unučić prevariti.

- E, vidiš moj Mate, šta te je koštalo reć da više voliš meni?!...; poučava ga did Antuka i dodaje: - moga’ si dobit ovu kesicu bombona što mi je u džepu, a ‘vako je mo-ram dat drugomu, a tebe naj volim...

Drago Maršić

Pjesme - prvotisakPita mene smrt

Moja mater Ja do nje

Smrt gleda

Kako si Pita mene smrt

Eto tako Nije baš najbolje

Zato te i pitam Gleda u me smrt

Odlazak

I bude tako

Malo po malo

Dođe vrime

I tribalo bi ić

A ne čini ti se

da si baš davno poša

Da je i davnije bilo

Drago Maršić

Prolo@ac

60

Jozo Grabovac † 09. 01. 2010.

Ivan Kolovrat † 24. 12. 2009.

Ante Radeljić † 19. 10. 2010.

Zorka Barbić † 07. 11. 2010.

Marko Kasalo † 07. 01. 2010.

Vice Knezović † 29. 07. 2010.

Jela Mandić † 19. 01. 2010.

Slavka Knezović † 21. 02. 2010.

Nikola Petričević † 21. 08. 2010.

Nediljko J. Grbavac † 04. 08. 2010.

Ante Maršić † 21. 02. 2010.

Naši pokojniciUmrli

Pokoj vječni daruj im Gospodine

Prolo@ac

61

Ante Petričević † 17. 08. 2002.

Stjepan Buće † 20. 03. 1996.

Marija Maršić † 04. 12. 1996.

Luka Lujo Čujić † 22. 09. 2009.

Ivan Maršić † 19. 11. 1992.

Ante Brnas † 30. 10. 2008.

Ante Mršić † 05. 12. 2002.

Ivan I. Grabovac † 24. 11. 2000.

Milica Petričević † 07. 12. 2009.

Blaž Maršić † 01. 10. 1981.

Dalibor D. Leko † 05. 02. 1992.

Ante Božinović † 06. 09. 2002.

Antica Leko † 25. 09. 2003.

Ana Božinović † 17. 11. 1990.

Marijan Leko † 12. 02. 1986.

Marija Kolovrat † 11. 05. 2000.

Ana Češljar † 12. 06. 1995.

Mila Grbavac † 17. 09. 2009.

Vice Češljar † 03. 01. 1985.

Mara Petričević † 29. 11. 2010.

In memoriam

Prolo@ac

62

Dragutin Prlj † 08. 07. 2005.

Stipe Buće † 03. 02. 1970.

Stipe Mandić † 13.01. 2004.

Ana Petričević † 30. 12. 2006.

Mijo Milan Buljan † 10. 09. 2001.

Jure Leko † 26. 09. 2009.

Josip Maršić † 13.04. 2003.

Ante Tonko Leko † 09. 02. 2008.

Branimir Prlj † 15. 07. 1997.

Petar Kolovrat † 13. 05. 2010.

Mijo Adžija † 24, 04. 1963.

Dubravko Bralo † 07. 06. 2006.

Božo Prlj † 28. 12. 1987

Ana Leko †12. 09. 1994.

Zvonimir Poček † 12. 11. 2009.

Maša Prlj † 21. 06. 2008.

Ante A. Adžija † 17. 10. 1984.

Boro Grabovac † 09. 04. 2006.

Roko Prgomet †25. 06. 2008

Marko M. Adžija † 24. 11. 1995.

Ruža Adžija † 30. 09. 1996.

Nediljka Vidak †19. 02. 2001.

Mila Čavrlj †10. 10. 2009.

Frano Adžija † 12. 01. 1973.

Nediljka Šimić † 08 12. 2008.

Prolo@ac

63

Nikola Šurlin † 07. 02. 2005.

Mara Grbavac † 25. 01. 1999.

Karlo Petričević † 02. 11. 2006.

Ante Župić † 16. 09. 1983.

Ante Grbavac Nestao u Bleiburgu

Ante T. Božinović † 04. 01. 2004.

Iva Božinović † 17. 08. 1988.

Ana Maršić † 18. 11. 2006.

Danijel Kokić † 11. 12. 2008.

Ivan Božinović † 27. 09. 1982.

Slavko Vidak † 02. 12. 2009.

Luka Ćorić † 06. 01. 2008.

Marija Buće † 21. 11. 2004.

Ljuba Petrušić † 27. 12. 2009.

Damjan Juričić † 29. 11. 2004.

Ante Petričević † 20. 10. 1974.

Ivan Čujić † 14. 09. 2009.

Matija Mršić † 23. 03. 1988.

Jozo Mršić † 22. 11. 1971.

Ana Radeljić † 09. 11. 2000.

Ruža Petričević † 01. 11. 1993.

Ivan Radeljić † 21. 03. 1993

Prolo@ac

64

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXX., Božić 2010., Br. 2 (78) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Ante Madunić

• • •Uredničko vijeće: fra Ante Madunić,

fra Bruno Pezo, Drago Maršić,

Mario Bilić, Vito Grabovac,

Tomo Božinović Marinela Petričević,

Mate Petričević, Zvonko Pirić; Ivan Juroš,

Mladen Vuković, Nina Petričević Tatjana Meter

s. Filipa Smoljo

• • •Fotografije: Krešo Bajić

s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić i župni arhiv

• • •Jezični savjetnik: prof. Ivan Juroš

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkve-

nih i redovničkih poglavara.• • •

Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na adresu:

Uredništvo lista «Proložac» Župni ured

21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

www.prolozac.hr

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajDragi Proložani,dragi čitatelji! .................................................1

Pođimo u Betlehem .................................................................2

Proslava Velike Gospe u Zelenoj katedrali .............................6

Provincijal fra Željko Tolić u bolnici umjesto u Zelenoj katedrali ............................................................................8

Divno si čudo stvorila, krunicu kad si dala ..........................11

Iz župske kronike ...................................................................12

Život u FSR-u i Frami .............................................................16

Franjevačka molitva za duhovna zvanja ............................. 26

Središnje misno slavlje za imotske policajce ...................... 27

Sveta Cecilija ......................................................................... 29

Kome da pođem ................................................................... 29

Sveti Stjepan đakon i prvomučenik .................................... 30

Sveti Ivan apostol i evanđelist .............................................. 30

Sreća .......................................................................................31

Koncert božićnih klapskih pjesama .................................... 32

„Maršuše otimaju selo zaboravu“ (IV) ................................. 33

Dvije nove predstave ............................................................ 34

Oslobođenje Čačvine i bijeg fratara s Prološkog blata ...... 35

Branko Ćorić najbolji vinogradar ......................................... 36

Vinjalićeva kronika ratova s Turcima .................................. 37

Nek ste vi meni došli ............................................................ 38

Udruga mladih KUM Proložac nastavlja s aktivnostima .... 39

Mario Bilić: IZOPĆENICI ....................................................... 40

Proslavili zlatni jubilej ............................................................ 42

Vukovar .................................................................................. 43

Bleiburg 65 godina poslije.................................................... 44

Hrabro srce .............................................................................47

In memoriam Zvonko Pirić Brajo ......................................... 48

Prijatelji lista .......................................................................... 50

Kršteni .................................................................................... 52

Umrli ...................................................................................... 53

Raspored blagoslova obitelji ................................................ 54

Zavičajni haiku ...................................................................... 55

Sazrela seoska idila - LI - ...................................................... 56

Pjesme - prvotisak ................................................................. 59

Naši pokojnici........................................................................ 60