ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

99

OŽUJAK

2007

3

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2007. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primitiuplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe,nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljenimaterijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sazanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija.Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom,na DVD-u, CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).Detaljnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

WEB-STRANICA ÈASOPISA: www.plsavez.hr/HP

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber99

Ožujak - March 2007

3

82

Veliki Èrnec – usamljenikSamoborskoga gorja

89

Èemu služe geodetski stupovina našim vrhovima

104

Bunje – poljske kuæice korisnei planinarima

108

Dolazi sezona krpelja...

Veliki Èrnec – usamljenik Samoborskoga gorja........82Robert Smolec

Rudnici na Èrncu ..........................................................87Vlado Božiæ

Èemu služe geodetski stupovi na našim vrhovima ..89Margareta Premužiæ i Marinko Bosiljevac

Moj Mont Blanc ............................................................94Jadranka Vukoviæ

Autom na Ivanšèicu......................................................98Mira Šincek

Velebitu, s ljubavlju ....................................................100fotografije: Goran Cajzek

Cjelolisna pavitinana Poštaku ..................................102Hrvoje Zrnèiæ

Bunje ..........................................................................104Ante Juras

Putovi predaka............................................................106Gordana Burica

Dolazi sezona krpelja!................................................108Dario Švajda

In memoriam: Marijan Wilhelm i Josip Muha ............112

Pisma èitatelja ..........................................................113

Speleologija ................................................................114

Vijesti ..........................................................................117

Kalendar akcija ..........................................................120

TEMA BROJAVeliki Èrnec u Samoborskom gorju

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIVrh Kleka (iz zrakoplova)

foto: Miroslav Nessek

SADRŽAJSADRŽAJ

81

»Na tom su brijegu zidali i grad, nu ‘zli duh’kamenje je odnašao i sagradio grad Lipovac.Brijegu je osobita cijena i zato, jer je ‘pun’ zlatai srebra«, pišu 1901. o Velikom Èrncu Hranilo-viæ i Hirc u »Zemljopisu Hrvatske«. Tako nanjegovu vrhu nikad nije niknuo zamak, ali ka-menje, eto, nije ostalo neiskorišteno.

Èini se da je to markantno brdo u istoè-nomu dijelu Samoborskoga gorja oduvijek bilonekako po strani. Ne bih rekao da je to zbogstraha od »zloga duha«. Prije æe biti da su garijetki poznavatelji željeli saèuvati od promjena.I sam bih se mogao svrstati meðu takve, jerotkad sam prije više od èetrdeset godina poèeoredovito zalaziti u njegove šume, doživljavamga kao oazu koju treba poštedjeti civilizacije,sjekire, pa i planinarskih markacija. I danas,kad njegovu moænu sjevernu padinu presijecaasfaltna cesta Rude – Palaènik – Hamor, a navrh vode dva markirana pristupa, Veliki seÈrnec još odupire. Zli duh više ne odnosikamenje, jer nikome ne pada na um zidati nanjegovu vrhu zamak, ali sklon sam vjerovati daovdje imaju svoje prste neke dobre vile kojepotièu šumu da sakrije sve ono što bi iz njemoglo izvirivati. Kao da poruèuju: »Ne dirajtega! Želite li ga upoznati, približite mu se!«

Eh, što ti je èovjek! Umjesto da se držimiskonskih djeèaèkih nagona, koji se oèituju uželji da se ima nešto skrovito, samo svoje,nikome drugome znano, danas taj isti djeèak

»šara« crveno-bijele krugove po èrneèkimstazama i otkriva ono što je prije želio sakritiod drugih. Bit æe da ipak s vremenom prevladaželja da se ono što je lijepo podijeli s drugima.

Zahvaljujuæi svojem položaju i za nevisokoSamoborsko gorje znaèajnoj visini, samozatajnije Veliki Èrnec, sa svojih 607 m, dobro vidljiviz velikoga dijela toga gorja, a vidi se i izZagreba. Stoga je malo neobièno što je raz-mjerno slabo poznat, tim više što se vrh togapleæatoga brda nalazi jedva èetiri kilometrajugozapadno od središta Samobora i što jesamo jedan kilometar udaljen od središta Ruda,poznatoga, nekad rudarskog naselja u srcuSamoborskoga gorja. Zaobišla ga je èak igranica Parka prirode »Žumberak - Samobor-sko gorje«! Dotièe ga tek svojim sjevero-istoènim dijelom.

Do vrha Velikoga Èrnca može se doæi izsmjera Palaènika, slikovitoga vikendaškognaselja kroz koje vodi planinarski put iz Samo-bora do Planinarskoga doma »Ivica Sudnik« naVelikom dolu i »Željeznièar« na Oštrcu. Marki-rani put poèinje na mostu preko potoka Grad-ne, u ulici Taborec, podno ruševina starogasamoborskoga grada. Iz Samobora do Palaèni-ka, nekad omiljena planinarskog usputišta,trebat æe vam 45 minuta do sat hoda. Samominutu dalje od obilježja Majke Božje KraljiceHrvata na Palaèniku, èim proðete ispod romanti-ènih brajda vinove loze i ponovno zakratko

82

SAMOBORSKO GORJESAMOBORSKO GORJE

Veliki Èrnec – usamljenikSamoborskoga gorja

Robert Smolec, Zagreb

Zahvaljujuæi svojem položaju i za nevisoko Samoborsko gorje

znaèajnoj visini, samozatajni je Veliki Èrnec, sa svojih 607 metara,

dobro vidljiv iz velikoga dijela toga gorja, a vidi se i iz Zagreba

stupite na asfalt, pred vama æe se otvoritipogled na dojmljiv, pravilan obris VelikogaÈrnca. Stotinjak metara dalje odvaja se udesnos ceste strm nastavak markiranoga puta pohrptu Pozorinu prema Velikom dolu i Oštrcu.Nakon petnaestak minuta oštroga uspona stižese na zaravan u šumi, gdje se desno nastavljaput za Veliki dol, a ulijevo odvaja markiranikrak za Veliki Èrnec (30 minuta do vrha). Putprema Velikom Èrncu najprije se desetak mi-nuta blago spušta kroz šumu do križanja neko-liko kolskih putova na sedlu koje ga razdvaja odsusjednoga šumovitog brijega – Konoplarke(595 m). Nastavi li se s toga sedla ravno niz-brdo, za desetak se minuta, markiranom krati-com, izbije na put Rude – Veliki dol, kojim naso obljetnicama HPS-a vodi tradicionalni pohod»Tragom prvog izleta HPD-a«. Na sedlu mar-kacije napuštaju kolski put i za dvadesetak nasminuta zanimljivom i spretno provedenomstazom vode do vrha. To je ujedno prvi marki-rani pristup do vrha Velikoga Èrnca. Osmislioga je i 1992. uredio Zdenko Kristijan, samobor-ski planinarski entuzijast i dugogodišnji »dušo-

83

ALA

N È

AP

LAR

Kutija za zigove i upisnu knjigu na vrhu Velikog Crnca

Veliki Èrnec – slikoviti prepoznatljiv vrhiznad Ruda

brižnik« planinarskih putova u Samoborskom iŽumberaèkom gorju.

Na vrh se može popeti i iz Ruda, od auto-busne postaje Vukoviæ (jedna postaja prijesredišta mjesta, dolazi li se iz Samobora, ili prvaposlije središta, dolazi li se iz smjera Jastrebar-skog). Put poèinje na mostu preko potoka

Rudarske Gradne i vodi kroz Kolarski breg, dioRuda koji se smjestio na padini Maloga Èrnca.Prvi je dio puta razmjerno strm i nedavno asfal-tiran, ali unatoè tome zanimljiv. Svoj cilj dosežeprelazeæi preko izrazita sedla koje Veliki Èrnecrazdvaja od Maloga. Od Ruda do Velikoga Èrncatreba otprilike 1 sat i 15 minuta lagana hoda.

Zemljovid Èrnca s oznaèenimulazima u rudnike

Panorama Malog (lijevo) i Velikog Èrnca (u sredini) snimljena s Palaènika

Zanimljivost prvoga pristupa jesu Velikepeèine (è i naglasak na i!), dva razvedena stje-novita izdanka na sjeverozapadnoj padini brda,izmeðu kojih nas u oštrome luku vodi marki-rana staza. Manji izdanak, lijevo od staze, visokdesetak metara, nalikuje velikomu kamenomzubu. Ljubitelji penjanja popet æe se u nekolikokoraka, preko maloga prevjesnog detalja, na tajmonolit. Okolno ga je drveæe s vremenompreraslo pa u zeleno doba godine ne pružavidika. Desna, veæa peèína, iz neobiènoga kutanudi vidik prema sjeveru, na ravnicu izmeðuZagreba i Krškog, te prema jugozapadu, nanedaleki Oštrc. Vidik prema zapadu prijeèišumovit greben Pozorina i Budine. Vršak jeveæe stijene kao stvoren za kratak predah upotpunoj tišini i poneki škljocaj fotoaparata, jervrh Velikoga Èrnca nije vidikovac. Stanka æevam se uèiniti poput kratkog izranjanja iz sjeno-vitoga šumskog mora. Osobitost je stijena nji-hov geološki sastav. One, naime, nisu vapnena-èke graðe, veæ su sazdane od raznobojnogakonglomeratnog materijala paleozojske starosti.

Tjeme Velikoga Èrnca oveæa je zaravan,èiju najvišu toèku odaje tek crveno obojenakutija u kojoj se nalaze žig vrha i žig Samobor-ske obilaznice. Mali broj ispisanih listova uupisnoj bilježnici svjedoèi da posjetitelji nisuèesti. Upitate li se kako su nastale jame nasamome vrhu, teško da æete pomisliti kako subaš ovamo dolazili vaditi gromade od kojih suizraðivali mlinske kamenove. Premda vrh nijeizrazit ni šumovit, osjeæaj da ste na vrhu neæeizostati.

Južno lice Velikoga Èrnca umnogome jedrukèije od sjevernoga. Toplo je i suho. Ne èudistoga tvrdnja dvojice autora s poèetka prièe da

je Veliki Èrnec »kako je zarastao šikarom, punzmija, pravo ‘zmijište’«, kojoj su dodali i ovajpodatak: »kad se neke godine šikara zapalila,zmije se razbježale na sve strane.« Oèito je daje prije stotinjak godina vegetacija bila znatnooskudnija i da su tamo uistinu carevali danasvrlo rijetki poskoci.

Za sunèanih smo se zimskih dana obièavalisjevernom padinom uspinjati na vrh i po dvade-setak centimetara visokom snijegu, da bismo s

85

Velike peèine uz planinarski put na Velikom Èrncu

MA

TIJA

SM

OLE

C

86

južne strane, nakon samo stotinjak prijeðenihmetara, sjedili na suhoj travi i sa svojevrsnogapraga uživali u vidiku na vrhove Plešivicu,Rancerje, Oštrc i Japetiæ te sela i zaselke raza-sute širom prostrane udoline što je zatvarajuokolni gorski hrptovi.

Uspon na Veliki Èrnec zgodno je upotpu-niti posjetom obližnjemu Malom Èrncu (522 m)jer manji »brat« nadoknaðuje najveæi nedosta-tak velikoga – vidik. S izrazitog prijevoja izme-ðu tih dvaju vrhova, na kojem se križaju spome-nuta asfaltna cesta i markirani pristup iz Ruda,nepunih je desetak minuta uspona do vrhaMaloga Èrnca. S ceste treba skrenuti premaistoku, ususret vrlo lijepo ureðenoj kapelici sv.Roka. Kapelicu su obnovili èlanovi Planinarskebratovštine sv. Bernarda iz Samobora. Iza kape-lice valja skrenuti lijevo uzbrdo i doæi podnooveæeg iskopa šljunka. Iskop je najbolje zaobiæislijeva, po jedva vidljivoj nemarkiranoj stazici,i produžiti njome do vrška, za koji rijetkisladokusci kažu da u sebi krije jedva osjetandašak dalekih Alpa. Vrh Maloga Èrnca s južnestrane nije obrastao šumom pa omoguæava lijepvidik. Vjerojatno nema cjelovitijega i ljepšegapogleda na Plešivicu od onoga s Malog Èrnca,osobito za vedrih jesenskih i zimskih dana. U smjeru juga-jugoistoka, pažljivo æe oko, gle-dajuæi preko selâ Cerja i Terihaja, uoèiti vršnidio zidina starog Okiæ-grada. Pod nogama namleži èitava rudarska kotlina, koju s juga zatvara

greben Plešivice, a sa sjeverozapada hrbatStražnik – Rancerje – Oštrc.

Tko želi u jednodnevnom izletu upoznatiovaj osebujan kutak Samoborskoga gorja, nekakrene iz Samobora preko Palaènika na VelikiÈrnec, spusti se na sedlo gdje se nalazi kapelicasv. Roka, popne se usput na Mali Èrnec i zatimsa sedla spusti u Rude, ili neka se uputi obrnu-tim smjerom. Katkad se planinari koji iz Samo-bora preko Palaènika idu prema Velikom dolui Oštrcu usput popnu na Veliki Èrnec i vrate naisti put. Za to je dovoljno odvojiti jedan sat.Drugi se pak odluèuju za malo dulju inaèicu, papri usponu iz Ruda do Velikoga dola ili prispuštanju s Velikoga dola u Rude skrenu krati-com na sedlo ispod Konoplarke i s te se straneuspnu na vrh. Zbog malo veæe visinske razlikei duljega pristupa, za tu inaèicu treba otprilikesat i èetvrt.

Premda šetnja opisanim markiranim puto-vima nudi dovoljno èari onima koji ih znajuuoèiti i u njima uživati, cjelovitu sliku dobit æetek oni koji se odluèe da u potrazi za šumskimplodovima ili iz znatiželje skrenu stranputicamai zapuštenim putovima u samo srce Èrnca, amožda i duboko dolje, u vjeèitu samoæu mra-ènoga klanca bezimenog potoka.

Nisu èrneèke šume više tako tajnovite kaonekad, ali možda u njima ipak pronaðete nekosamo vama poznato mjesto – iz djetinje mašte.

Mali Èrnec na nekim je kartama oznaèen kao Lampov bregM

ATI

JA S

MO

LEC

Kapelica sv. Roka na prijevoju izmeðu Malog i Velikog Èrnca

MA

TIJA

SM

OLE

C

SAMOBORSKO GORJESAMOBORSKO GORJE

Ostarim rudnicima bakra, željeza i gipsau Rudama pokraj Samobora napisanoje više struènih radnji i popularnih èla-

naka, ali se u njima nigdje ne spominju rudnicina Velikom Èrncu (607 m).

Rudarenje u RudamaS obje se strane potoka Rudarske Gradne

naveliko se rudarilo od antièkoga doba, tetijekom srednjega i novog vijeka. Raèuna se daje iskopano nekoliko kilometara rudarskih ro-vova. Za pohvalu je sadašnje nastojanje èlanovaKulturno-umjetnièkog društva »Oštrc« iz Rudada obnove zapuštene rudnike i predstave ihjavnosti.

Na podruèju Ruda za sada je poznato 16ulaza u te rovove. Najdulji je rov Vlašiæ, dug oko550 m, èiji je ulaz u središtu Ruda i sada djelo-mièno zarušen. Drugi je po dužini rov Sv. Troj-stvo, dug oko 520 m, koji se sada obnavlja, a treæije rov Elsa, dug 480 m. Jedan je od duljih rovovai Kokel, dug oko 200 m, spojen s rovom Sv. Troj-stvo. On se takoðer obnavlja. Ulazi u rovovenalaze se u podruèju od oko 310 do 360 metaranadmorske visine. Iz ova tri najveæa rudnikavadila se do sredine 19. stoljeæa bakrena ruda izkoje se u samoborskim talionicama proizvodiobakar. Stari zapisi svjedoèe da se krajem 18.stoljeæa proizvodilo mnogo bakrenoga posuða,naroèito za vojnièke kuhinje. Bakar su zagre-baèki trgovci prodavali u Hrvatskoj, ali i uinozemstvu, i to preko luka Bakar i Bakarac. Odrudarskog ili samoborskog bakra izlivena su izvona crkve sv. Katarine u Zagrebu.

Kad je zbog iscrpljenja nalazišta prestalaproizvodnja bakra, kopala se željezna ruda iproizvodilo željezo, ali kratko vrijeme, svegastotinjak godina. Posljednji se kopao gips, ali ion razmjerno kratko vrijeme. Posljednji istražni

radovi obavljeni su sredinom prošloga stoljeæa,kad je ustanovljeno da su sve zalihe iscrpljene.

Rudarski rovovi u ÈrncuNo, ruda se tražila i na Èrncu, tj. dalje od

središta Ruda, odnosno na padinama iznaddoline potoka Rudarske Gradne. Planinari kojiposjeæuju Veliki Èrnec, hodajuæi oznaèenimplaninarskim stazama, ne slute da i u unutra-šnjosti ovoga brda, na njegovim istoènim obron-cima, ima rudarskih rovova.

Na geološkoj karti okolice Ruda MilanaHeraka vidi se da je podruèje Velikoga Èrncagraðeno od sitnozrnatih taložina, breèa, konglo-merata i crvenih pješèenjaka, sjeverni, zapadnii istoèni obronak od mlaðih naslaga iz paleo-zoika, a južni obronak od starijih naslaga izpaleozoika.

Planinarima koji imaju kuæe za odmor naPalaèniku, Lipicama i Greguriæ Bregu i koji

87

Rudnici na ÈrncuVlado Božiæ, Zagreb

Mjesto istražnog kopa

VLA

DO

BO

ŽIÆ

èesto posjeæuju Veliki i Mali Èrnec, gdje beruborovnice i kestene, poznato je mjesto istražnihkopova i tzv. Rudnik na Èrncu. Mjesto istražnihkopova nalazi se na sjeveroistoènom obronkubrda, pedesetak metara iznad ceste Rude –Palaènik – Hamor, na nadmorskoj visini odotprilike 480 metara. Kopano je u podruèjudugom desetak metara. Nije poznato koliko seušlo u dubinu, ali se po iskopanom materijalumože zakljuèiti da to nije bilo duboko. Cijelo jeto podruèje sada obraslo niskom šumom.

Uzorak iskopanog materijala na mjestuprobnog iskapanja (istoèno od vrha) crvenka-stoljubièaste je boje, a po izgledu se nasluæujeda je možda rijeè o željeznoj rudi magnetitu ililimonitu.

Rudnik na Èrncu je istražni rov dug svegadeset metara. Nalazi se na istoènom obronkubrda, pedesetak metara zapadno od spomenuteceste, na oko 480 m nadmorske visine, samo5 – 6 m zapadno od kolskog puta koji od prije-voja Sv. Rok vodi na sjever istoènim obronkombrda. U rov se sada može uæi jedino puzeæi, akroza nj se kreæe èuèeæi.

Djedovi i unuci u èrneèkim rovovimaPosjetio sam rov više puta s prijateljima, a

2. travnja 2005. s unucima. Zanimljivo je dasmo tada u rovu našli dvije lopatice i starukantu, kao da se tu netko igrao rudara. Nara-vno da su to iskoristili i moji unuci (tada starisedam i devet godina). U rudniku smo gotovouvijek nalazili na spavanju jednog šišmiša.Uzorak materijala otkopanog iz sredine rudni-ka sivkaste je boje. Sudeæi po izgledu možda jerijeè o breèi, ali nema karakteristiènih tragovaneke rude.

Tog su dana do ulaza došetali jedan starièovjek iz Ruda i njegov unuk, kojemu je djeddošao pokazati gdje je on svojevremeno ruda-rio. Od njega sam tada saznao za još jedan rovna Èrncu, ali veæ duže vrijeme zarušen. Istraž-nih radnji, naime, bilo je sve do 1956., kada jekonaèno sve napušteno. On mi je pokazaorudnik u kojem je radio.

Ulaz se nalazi ispod sadašnje ceste Rude –Palaènik – Hamor, na sjevernom obronku brda,na nadmorskoj visini od oko 450 m, blizuvelikog zavoja i stalnog izvora koji teèe preko

ceste i sada otjeèe baš u smjeru bivšeg otvorarudnika. Po prièanju, rov je bio dug stotinjakmetara i s njim je stalno bilo nevolja jer je u njulazila voda. Jednog dana, kad u rudniku nijebilo nikoga, urušio se strop blizu ulaza pa jerudnik od tada napušten. I sad je vidljivo udu-bljenje, rupa u terenu, neposredno iznad rudar-skog rova, gdje se urušio strop rudnika. Maka-damska cesta, sagraðena poslije, prolazi izmeðunekadašnjeg otvora rudnika i ovog udubljenjau obronku brda. Preko mjesta gdje je nekadabio ulaz u rudnik (sada svega nekoliko metaraispod ceste), stalno se cijedi voda i natapadavno iskopani materijal. Ta je voda crveneboje pa je takvo i raskvašeno zemljište – tko unjega zagazi imat æe crvene cipele. To je mjestozbog stalne vlage obraslo gustim jednogo-dišnjim raslinjem.

Èlanovi KUD »Oštrc« namjeravaju u 2007.otvoriti dio rudarskog rova Sv. Trojstvo i ozna-èiti ulaze u ostale rudnike u Rudama. Ne bi bilološe oznaèiti i ove rudarske ostatke na Èrncu teih povezati planinarskom stazom. Time bi bilazaokružena cjelina rudarskih radova u ovomdijelu Samoborskog gorja, èime bismo podsje-tili nove naraštaje na nekadašnje teško rudarskozanimanje u Rudama i okolici.

88

Mali rudari u Rudniku na Èrncu

VLA

DO

BO

ŽIÆ

Poèeci izmjere Zemlje i njezina prikaziva-nja na kartama sežu još u stari vijek, kadje prvi put postavljeno pitanje Zemljina

oblika. Poznato je da je Zemljina fizièka površi-na vrlo nepravilna i složena oblika, pa je nijejednostavno izmjeravati i prikazivati na kartama.Premjeravanje je posao geodeta, a prikazivanjena kartama posao kartografa.

Osnove za prikaz Zemljine površineZemljin oblik najbolje predstavlja fizikalno

tijelo zvano geoid. Površina geoida odre-ðena je površinom svih oceanskih imorskih voda i u svakoj je svojojtoèki okomita na smjer sile teže.Zbog nepravilnosti u Zemlji-nom polju sile teže, površinageoida je, meðutim, nepravilnai kao takva nije pogodna zageodetska raèunanja. Da bi sesve detalje Zemljine površinemoglo geodetski izmjeriti i prikazati

na zemljovidima, potreban je jednostavnijimatematièki model, koji ima definiran koordi-natni sustav, a kojim se može toèno prikazatipoložaj bilo koje toèke na Zemlji. Buduæi da jeZemlja spljoštena na polovima, jednostavanmatematièki model koji se dobro približava tomobliku jest rotacijski elipsoid. Za geodetskepotrebe potrebno je koristiti se elipsoidom kojiæe što manje odstupati od plohe geoida.

Pojedini elipsoidi najbolje prikazuju Zemljinoblik na odreðenom podruèju regije ili države

(referentni elipsoidi), a za cijelu Zemljudefiniran je globalni elipsoid. Elip-

soidi se razlikuju u centru, orijen-taciji te velièinom i oblikom.Projekcijama elipsoida u ravni-nu dobivamo prikaze na karta-ma razlièitih mjerila.

Geodetska toèka može bitidefinirana u više koordinatnih

sustava, a svaki od njih vezan jeuz svoj jedinstveni elipsoid i njegovu

89

Èemu služe geodetskistupovi na našim vrhovima

Margareta Premužiæ i Marinko Bosiljevac, Zagreb

U sijeèanjskom broju našeg èasopisa objavljen je èlanak o planinarskoj kartografiji, koji jepobudio veliko zanimanje èitatelja, kao i neki drugi tematski i struèni èlanci u posljednjevrijeme. Uredništvu se nedavno javila planinarka i djelatnica Državne geodetske upraveMargareta Premužiæ, predloživši da putem èasopisa predstavimo i ono što stoji iza geograf-skih karata te da upoznamo èitatelje s važnošæu geodetskih stupova. Iako je ovaj èlanakpisan struènije od veæine èlanaka kakvi se objavljuju u »Hrvatskom planinaru«, sigurni smoda æe biti zanimljiv upravo zato što su ti stupovi prepoznatljivo obilježje mnogih našihvrhova (pokraj njih se èesto fotografiramo!), a veæina planinara ne zna èemu oni zapravosluže. Ovo je ujedno i apel geodeta planinarima da geodetske stupove ne ošteæuju i ponjima ne šaraju jer su oni izuzetno važni za geodetski posao, a to znaèi i za toènost zemljo-vida kojima se koristimo. Prošle je godine zapoèela sustavna obnova tih èuvara našihistaknutih vrhova, što planinari svakako trebaju pozdraviti, ali i pomoæi da uspjeh obnovene bude doveden u pitanje nespretnim zahvatima markacista ili na druge naèine.

Ur.

orijentaciju. Prostorni položaj toèke odreðen jepoznavanjem triju koordinata (geodetske širine,geodetske dužine i elipsoidne visine) u odreðe-nom koordinatnom sustavu. Za prikaze nakartama i planovima položaj geodetske toèkeodreðen je uvijek dvjema ravninskim (pravo-kutnim) koordinatama y i x, dok je treæa koordi-nata visina H i predstavlja udaljenost toèke povertikali od plohe geoida.

Prema geodetskim mjerenjima koja je 1831.i 1832. godine izvodio Bessel, 1841. je odreðentzv. Besselov elipsoid. Taj je elipsoid korištenkao referentni i za teritorij Republike Hrvatske.Položaj svake geodetske toèke u ravnini dobi-ven je Gauss-Krügerovom projekcijom.

Stalne toèke geodetske osnoveOsim koordinatnog sustava, geodeti su, iz

praktiènih razloga, trebali na terenu uspostavitidovoljan broj stalnih toèaka èiji æe položaj naZemljinoj površini biti poznat. Položaj toèakaodreðuje se pomoæu geodetskih instrumenata,mjerenjem od instrumenta za promatranje doreferentne toèke èije su koordinate poznate. Nataj se naèin dobivaju koordinate položaja ranijenepoznatih toèaka u korištenom referentnomkoordinatnom sustavu.

Geodetskim su izmjerama svojeg teritorijapojedine zemlje definirale svoje jedinstveneelipsoide i ujedno razvile nacionalne mrežetoèaka. U drugoj su polovici 20. stoljeæa satelit-ske tehnike mjerenja upotrebom GPS sustavaomoguæile odreðivanje globalnog elipsoida(GRS80) te uspostavu globalnih referentnihsustava, koji danas omoguæavaju jednostavnupovezanost i razmjenu prostornih podataka.

Povijesni i novi referentni sustaviu Republici Hrvatskoj

Za potrebe klasiène metode triangulacije,stalne toèke (trigonometri) postavljale su se naodreðenim udaljenostima tako da èine suvislu iupotrebljivu mrežu. Smještale su se na domi-nantnim toèkama terena kao što su planinskivrhovi, kako bi se mogle meðusobno dogledati(izravna linija od jedne do druge toèke). Smje-štanjem instrumenta (teodolita) na vrh stupamjere se kutovi prema susjednim trigonome-trima. Taj se postupak zove triangulacija.

Metodom triangulacije uspostavljena jemreža trigonometrijskih toèaka prvog reda. Nanašem je podruèju tu mrežu uspostavio Vojno-geografski institut iz Beèa u drugoj polovini 19.stoljeæa, buduæi da je u to vrijeme Hrvatska bilau sastavu Austrougarske monarhije.

Izmeðu dva svjetska rata uspostavio jeVojnogeografski institut iz Beograda, oslanja-juæi se na postojeæu austrougarsku mrežutoèaka i koristeæi isti Besselov elipsoid, triangu-lacijsku mrežu prvog reda za prostor tadašnjeJugoslavije. Sve donedavno bio je u upotrebi

90

Geodetsko snimanje GPS ureðajem 1994. godine prilikomistraživanja Lukine jame na sjevernom Velebitu

takav naslijeðeni referentni sustav, realizirankroz trigonometrijsku mrežu toèaka prvogareda. Ishodišna je toèka mreže bila u Beèu, atreba znati da je mreža sve manje toèna što sutoèke udaljenije od ishodišta. Mrežu trigono-metrijskih toèaka prvoga reda èinilo je 70-akosnovnih toèaka postavljenih na udaljenostimaod 20 do 50 km preko teritorija Hrvatske.

U novije je vrijeme metodama satelitskogpozicioniranja omoguæeno odreðivanje polo-žaja dogledanjem GPS prijamnika postavljenogna vrh stupa s GPS satelitima. To je danasrutinska metoda za uspostavljanje osnovnihgeodetskih mreža.

Nakon osamostaljenja Hrvatske odreðenesu GPS mjerenjima (CROREF ‘94, ‘95 i ‘96)koordinate osnovnih toèaka položajne mreže ueuropskom koordinatnom sustavu – ETRS ‘89,koji predstavlja osnovu našega novog službenogreferentnog sustava. Na taj se naèin Hrvatskapovezala s europskom referentnom mrežomGPS toèaka, a projektom CROREF ‘96 iz 1996.uspostavljena je osnovna položajna mrežaRepublike Hrvatske od 78 osnovnih trajno sta-biliziranih geodetskih toèaka u novom sustavu.

Veæina od 78 osnovnih toèaka našega no-vog referentnog sustava jesu trigonometrijske

toèke stare triangulacijske mreže, stabiliziraneu vrijeme bivše države, a samo je nekolikonovih toèaka. Stalne toèke geodetske osnoveveoma su znaèajne jer predstavljaju temeljnašega novog službenog referentnog sustavaHTRS96, koji je uveden 2004.

Stalne toèke geodetske osnove imajutemeljno znaèenje za geodetski prostorni sustavRepublike Hrvatske jer se na taj jedinstveni

91

Na vrhu Svilaje

Stalne toèke geodetske osnove imaju temeljno znaèenje za

geodetski prostorni sustav Hrvatske jer se na taj jedinstveni sustav

oslanjaju sve ostale izmjere i geodetski radovi na državnom podruèju

Geodetska toèka 286 Šatorina (1624 m)na najvišemvrhu srednjeg Velebita koji je dobio ime po drvenomšatoru koji su geodeti tamo podigli radi mjerenja

sustav oslanjaju sve ostale izmjere i geodetskiradovi na državnom podruèju (katastarski sustav,topografske karte, državna granica, inženjerskiradovi). Zbog toga su te toèke izrazito važne,kako za geodetsku struku, tako i za sve ostalekoji trebaju prostorne podatke. Osim što pred-stavljaju naše povijesno geodetsko naslijeðe,stalne su toèke vrlo važne i radi utvrðivanjaodnosa izmeðu povijesnoga i novoga službenogreferentnog sustava.

Stabilizacija i održavanje stalnih toèakaStalne toèke stabilizirane su kao armirano-

betonski stupovi ili klesani stupovi od pri-rodnoga kamena. Njihove su dimenzije obièno60×60×130 cm, a postavljeni su najèešæe nabetonskom postolju. Na nekim su toèkamapodignuti posebni signali (stabilizirane pira-mide), da bi se toèke mogle dogledati u klasiènojizmjeri.

Takva se stabilizacija ne koristi pri GPSpozicioniranju. Sama je toèka definirana ukle-sanim križem, èeliènom bolcnom ili reperom srupicom izraðenim od nehrðajuæeg èelika, a nanekim su toèkama stare oznake zamijenjenevijkom za prisilno centriranje GPS antena.

I danas se na velikom broju planinskihvrhova nalaze stabilizirane geodetske toèke,odnosno betonski stupovi navedenih dimenzija,po kojima su ti vrhovi prepoznatljivi. Naslužbenim su državnim kartama TK 1:25.000,osim vrhova, ucrtane i stalne toèke. Detaljanpoložajni opis toèke te dobro održavanje (marka-cije, prohodne staze) i poznavanje planinarskihputova olakšavaju pristup tim toèkama.

Osnovne geodetske toèke potrebno je oèu-vati da bi se na njima mogla obavljati nova

92

Uništena geodetska toèka na vrhu Tuhobiæa

Vrh Visoèice na južnom Velebitu

Piramida na Svetoj Geri, najvišem vrhu Žumberaèke gore

kontrolna geodetska mjerenja, a ona zahtije-vaju dobru stabilizaciju toèaka. Zato se toèkene smiju ošteæivati urezivanjem ili ispisivanjemnatpisa. Planinari bi trebali znati da je zakonomzabranjeno svako ošteæivanje i uništavanje tihtoèaka. Ovim putem pozivamo planinare da neispisuju nazive i ne stavljaju markacije ili plani-narske kutije na samu geodetsku toèku. Uspo-stava i održavanje stalnih geodetskih toèaka unadležnosti je Državne geodetske uprave pa jeradi oèuvanja tih toèaka potrebno dojaviti svakipokušaj njihova ošteæivanja (kontakt: marga-

reta.premuzic@dgu.hr ili tel. 01/61-65-416).

Projekt sanacije stalnih toèakageodetske osnove

Sadašnje fizièko stanje i izgled stalnih to-èaka geodetske osnove prilièno su loši, što jeposljedica gotovo nikakvog održavanja tihtoèaka u posljednjih pedesetak godina. Radisprjeèavanja njihova daljnjeg propadanja, unovom programskom razdoblju Državna geo-detska uprava planira obnoviti svih 78 toèakareferentne mreže Republike Hrvatske. Cilj jeobnove popraviti opæu stabilnost, kvalitetu iestetski izgled toèaka, te osigurati njihovu traj-nost za duže vremensko razdoblje. Poseban jenaglasak stavljen na oèuvanje oznake na gornjojplohi, kojom je definiran položaj toèke.Ugradnjom metalne ploèice s podacima o toèkijavnosti æe se pružiti osnovne informacije otoèki i planinskom vrhu (visina).

Projektom sanacije stalnih toèaka geodet-ske osnove, Državna je geodetska uprava 2006.godine sanirala sedam toèaka geodetske osnove(Brusnik, Kloštar Ivaniæ, Kalnik, Kozjaèu, samo-borsku Plešivicu, Kapavac i Veli vrh na Krku).Rezultat završenih radova na sanaciji toèakajest nov izgled stupova te, prije svega,poboljšana stabilnost osnovnih toèaka geodet-ske osnove.

93

Geodetski stup na vrhu Vranilcu na Kalniku prije obnove

Geodetski stup na vrhu Vranilcu na Kalniku nakon obnove

Osnovne geodetske toèke potrebno je oèuvati jer osim što

prestavljaju naše geodetsko naslijeðe, na njima se obavljaju nova

kontrolna geodetska mjerenja. Zato se te toèke ne smiju ošteæivati

urezivanjem ili ispisivanjem natpisa

Na ljetovanje s cepinom, derezama izimskom opremom. Ne, nisam poludjela!

Nisam kanila s cepinom u ruci defiliratijadranskim plažama, da me ljudi gle-daju i misle kakva je ovo èudakinja, niti

ubadati šiljke dereza u pijesak i tako izazivatipozornost nepoznate publike, nego sam cepin,dereze i – da sad ne nabrajam što sve ne, vune-ne kape, rukavice... – spakirala u ruksak te seuputila na Jadran. Htjela sam se nakon ljeto-vanja uputiti prema Mont Blancu, pa mi je, dakle,trebala oprema za visokogorsko planinarenje.

Za uspon na najviši vrh Alpa pripremalasam se malo trèeæi, malo više vozeæi bicikl, anajviše hodajuæi. I ništa mi od toga nije biloteško jer sve nabrojane aktivnosti volim. Štoviše, to bolje!

A možda za nekoga ipak jesam pomaloèudakinja? Možda sam èudakinja utoliko štosam silom htjela na najviši vrh Alpa. Molim vaslijepo, a što biste vi uèinili da vas organizatoricaputa telefonski obavijesti da od puta neæe bitiništa? Postoji, kaže ona, i drugi plan, drugi vrh,ali nije sigurno da æe se iæi. Mooolim? Pa ja samnekim ljudima veæ rekla da idem na MontBlanc i ne može tako! Postoji navodno nekodruštvo koje iz Zagreba ide na Mont Blanc, paneka njih kontaktiram. Uèinim tako, no odbišeme uz razlog: ne poznaju me, ne mogu na sebepreuzeti odgovornost da me vode. Sa svogagledišta imaju pravo. Sluèajno doznam da se naMont Blanc sprema i društvo s Lošinja. Telefo-niram predsjedniku društva, no, dakako, ni onime ne primaju. Razlog? Nemaju mjesta ukombiju. Sreæom, pojavila se i treæa moguænost(ne kaže se uzalud »treæa – sreæa«): planinareæiTriglavom prijateljica je upoznala društvancekoje kani na Mont Blanc. Moje je bilo da setelefonski javim voði puta, objasnim tko sam,što sam (toènije: što hoæu).

Francuskinji s kojom sam dijelila sobujedne noæi u hostelu, vidjevši kako imam ne-uobièajenu prtljagu za ljetovanje (cepin, gojze-rice i drugo), rekoh da idem na Mont Blanc.Zaèudila se, a potom mi zaželjela sretan put.Zgodna turistièka razmjena: ja idem u njezinuzemlju, ona je posjetila moju.

Put do FrancuskeNa dogovoreno mjesto u Zagrebu, oko šest

ujutro, stigao je po mene kombi iz Jastrebar-skog. Dodijeliše mi mjesto naprijed, izmeðuvozaèa i vodièa Darka, što mi odgovara. Lijepoæu sve vidjeti, kuda putujemo, svaki putokaz.

Vožnja je ugodna. Uživam kroz Sloveniju,Italiju, mijenjaju se krajolici. Prolazimo blizunacionalnog parka Gran Paradiso. Planinskihvrhova uokolo ima koliko ti srce želi! Dugoèekamo na ulaz u tunel Mont Blanc, ne smetanam èekanje, društvo je dobro raspoloženo.

Po dolasku, smjestili smo se u kamp LesRosieres pokraj Chamonixa. Vidici na svestrane svijeta su lijepi, jedino vrijeme nije bašvedro, tako da sivi oblaci ponegdje zaklanjajuplaninske vrhove. Prvo što sam pomislila vidjev-ši bijele vrhove bilo je: »uh, visoko!« Slika jeistovremeno zastrašujuæa i oèaravajuæa.

Tijekom noæi je padala kiša. Ujutro, zadobro jutro, doèekuju me mokre tenisice predulazom u šator. Sreæom, i tome ima uèinkovi-tog lijeka: preko èarapa obuvam najlonske vre-æice i stvar je u redu. Bez poteškoæa hodamChamonixom suhih nogu.

Buduæi da je jutro kišno i da se suncenimalo ne ukazuje, otpada odlazak na ledenjak.Šeæemo i razgledavamo Chamonix, glumimoobiène turiste, odlazimo u Musée Alpin dabismo saznali ponešto o povijesti penjanja naMont Blanc. Zadržavamo se pokraj reljefnemakete masiva Mont Blanca, s upisanim plani-

94

USPON NAUSPON NA NAJVIŠI VRH ALPANAJVIŠI VRH ALPA

Moj Mont BlancJadranka Vukoviæ, Semeljci

narskim objektima, vrhovima, ledenjacima,tako da zorno, u malom, vidimo put koji je prednama u iduæa dva dana – dopuste li nam vre-menske prilike.

Središte Chamonixa lako je upoznati, šeæe-mo istim glavnim ulicama veæ dva i više puta.Mnoštvo je trgovina planinarske opreme. Sje-damo u gostionicu, naruèujemo èaj, deèki binaruèili konobaricu!

Prognoza za sutradan jest bolje vrijeme.Uzdali smo se u to i s tim mislima pošli spavati.Spavala sam na posuðenom »luftmadracu«,lijepo mi je bilo: podsjeæa me na Jadran, mirišemi sol, a u Alpama sam.

Kreæemo! Kreæemo!Jutro nije osvanulo posve vedro, no krenu-

smo po planu: najprije žièarom, pa vlakomMont Blanc i najposlije pješice.

Po stijenama i kamenju koje lako pada naone koji su ispod, stižemo najprije do planinar-skog doma Tete Rousse. U njemu se ne zadr-žavamo predugo, veæ se penjemo do konaènogodredišta za taj dan: planinarskog doma

Gouter. U njemu je gužva veæ u predvorju. Tuje mnoštvo izuvenih dereza i štapova, a i udrugoj prostoriji ima još gojzerica, gamaša icepina. Ušavši u toplu blagovaonicu, osjetimlaganu glavobolju. Vidim Marka, sjeo je na pod,skupio se glave pognute na koljena. Nije mudobro. Požalim se Ivanu da me lagano boliglava, daju mi tableticu protiv visinske bolesti.

Za stolovima u blagovaonici nema mjesta,èekamo dok se netko makne. Tomislav znanešto francuskog, pa naruèuje hranu za nas.

S prozora su lijepi vidici na Mont Blanc, as prvim sumrakom uživam u prizorima ljubièa-stih i ružièastih boja neba iznad snježnih alpskihvrhova.

Rano se blagovaonica pretvara u spavao-nicu (ima dom i spavaonicu, ali je puna, u njunisam ni ulazila) tako da se klupe i stolovi mièui dižu s poda da bi na podu bilo mjesta zaspavanje. Zapravo, spava se i na stolovima.

Ulazim u vreæu, ali spavanje mi ne ide:dvojica svega nekoliko metara od mene prièajuglasno na jeziku sliènom ruskom. Odnekuddopre »pssst!«, ali oni nastavljaju. I ja sam im

95

nekoliko puta uputila »psssst!« da ušute, no bezuspjeha. Vidim da niti Dražen, polegnut polametra do mene, ne uspijeva zaspati.

Izlazim iz vreæe i iz doma. Dakako da jehladno, ali lijepa je noæ. Zatjeèem nekog plani-nara gdje spava vani u vreæi, tik do zida doma.

Uspon i vrhDva je u noæi, svjetla se u blagovaonici /

spavaonici pale, valja poæi prema vrhu. Navla-èimo opremu i navezujemo se, pa kreæemo.

Lijepo je vidjeti mnoštvo planinara koji suveæ daleko odmakli. Svi oni vide se samo kaotamne toèke u daljini. U poèetku hodamo supaljenim svjetiljkama, no noæ je vedra i nebozvjezdano, pa Dražen predlaže da ih ugasimo.Kako je sad tek lijepo, kad mjesec i zvijezdeobasjavaju èisti snijeg! Poneki planinari nasprestižu, puštamo ih. Darko spušta glavu uravninu cepina i rukama se oslanja na nj. Obja-šnjava da je to zbog dotoka krvi u glavu. Slije-deæi njegov primjer, isto poènem raditi i ja. Najednom je mjestu duboka pukotina u snijegu,baš nasred staze. Vidjeli smo je na vrijeme.

Svitanje. Osjeæam se odlièno i sigurno:odlièno jer je vidljivost dobra, imamo sreæu svremenom, a sigurno jer sam u rukama dvojicevodièa koji su veæ bili na ovoj planini, a osimtoga hodamo u navezu pa se ne bih dalekoodsklizala u sluèaju da padnem.

Ne fotografiram jer mi je to nespretno sdebelim rukavicama na rukama, a skinem li ih,postaje mi prehladno. Usto, zadržavala bih iusporavala navez. Ma, nisu slike bitne, bitno jesve oko mene uživo! Uživam!

Evo nas i na vrhu. Vrhova u daljini kolikohoæeš, i kakvih hoæeš, šiljatih i tamnih, golih ilioblih i prekrivenih snijegom... Vodiè brani dase previše približavamo rubu. Slikamo se, maloodmaramo i brzo kreæemo natrag.

Snijeg je suh, niz neke nizbrdice poželjehpotrèati, tako mi je lijepo bilo. No, mora sepaziti na svaki korak, nizbrdo stajati petom, ane prednjim dijelom cipela, pa treba držatirazmak, pa držati uže... Ima se tu posla. Posebnopazim da se ne spotaknem derezama o uže. Užemi se našlo nekoliko puta pod derezama, nonisam se nijednom spotaknula. Bravo ja!

Na jednom grebenu puše jak vjetar, dižesnijeg i nosi ga u lice. Èekamo da proðe, alibrzo uviðamo da tu stalno puše. Prolazimo nizgreben u pognutom hodu jer bi nas inaèe odniovjetar. Dobro je nositi ruksak: sad mi je njegovatežina bila važna i trebala kao nikad prije.

Žedan silazak Ne zadržavamo se dugo u domu Gouter.

Od Goutera do Tete Rousse spuštamo se satima.Sajle, klinovi... polako. Ugodno me bole noge,ponekad bih se željela odmoriti, ali nije vrijemeza dugaèke odmore, treba stiæi za dana. NekiMakedonci èuju nas kako prièamo, pa pozdra-vljaju »momke«. Dobronamjerno se pobunim:»Pa nismo svi momci!« »O, oprostite, nismovidjeli!« Ma normalno, kako æe raspoznati danismo svi momci kad sam zamaskirana kapom,kacigom, naoèalama.

Voda u termosici je neupotrebljiva jer jeledena, popila sam tek koji gutljajèiæ. Bila samveæ žedna i po dolasku u Tete Rousse odmahiskapila dvije litre soka, a nakon toga se nagra-dila juhom. Kako je prijalo!

Idemo rano spavati. Pokrivaèi su debeli,topli, vreæa mi i ne treba, ne spavam u njoj. Nespavamo na podu nego na krevetima. I nijegužva kao u domu Gouter. Ima i praznihkreveta u spavaonici. Netko je poèeo hrkati, nemogu ustanoviti tko, no veæ mi je pri rucikutijica s èepiæima za uši – pravo vrijeme da ihupotrijebim.

Zahod u domu je zanimljiv jer u njemunema vode (u cijelom domu, ne samo u zahodu),ali ima tekuæeg sapuna. Imala sam vlažnihmaramica tako da sam higijenu mogla ostvaritina pristojnoj razini. A i da nisam, pa što?

Pogled iz doline u visineNoæu je napadao novi snijeg. Dio puta do

stanice vlaka kroèimo s derezama, a kad smoprešli snježnu dionicu, skidamo ih. Sad smo veæuvježbani – šteta, taman sam uvježbala njihovostavljanje i skidanje ovih nekoliko dana, a višemi ne trebaju.

Stižemo do stanice vlaka, oblaci se zaèaspojave i zaèas nestanu, pojedine vrhove malovidiš, pa malo ne vidiš, igraju se skrivaèa. Dok

èekamo vlak presvlaèimo se iz znojne odjeæe usuhu. To je ujedno savršen trenutak za zaje-dnièki snimak za uspomenu (ne kako se skida-mo, nego kako stojimo ispred panoa s MontBlancom).

Lijepo je i iz dolinske perspektive gledatiMont Blanc, sav u suncu. I znati da smo ondjebili. I živi i zdravi se vratili.

Veèeramo u restoranu, društvo je naruèilonekoliko rundi piva. Nazdravljamo u èast uspje-šnog pohoda na Mont Blanc. Ugodan je razgo-vor o planinama na èijim su vrhovima Jaskancibili. Sve me to zanima... slušam pojedinosti.

Posljednji prizor prije odlaska na spavanjeu plavi šator bilo je divno zvjezdano nebo, kojekao da nas je odluèilo poèastiti ljepotom tu noæprije putovanja kuæi, dužeg od tisuæu kilome-tara. Htjedoh se dugo zadržati vani, upijajuæizvjezdani sjaj. Bila sam sretna zbog te beskrajneljepote, i planina, i zvijezda...

Ljuljamo seSutradan prijepodne žièarom se upuæujemo

na 3800 metara visok vrh Aiguille du Midi, nakojem je 1950-ih sagraðena graðevina s vidi-kovcima, suvenirnicom i izložbom o gradnji togobjekta. U jednom trenutku žièara je stala ipoèela se ljuljati! Meni je to bilo zgodno, nonekima je bilo slabo!

Vidljivost je sreæom dobra, pa je dojamoèaravajuæi. Oduševljena sam vidicima dubokodolje u dolinu, na Chamonix, ili prema MontBlancu. Pogled privlaèe i neki drugi, niži, ali užii okomitiji vrhovi.

Posjeæujemo i ledenu špilju, od koje nekikreæu na svoje pješaèke ture. Izmeðu dva šatorau blizini netko je izgradio snjegoviæa. Bih li tonazvala smislom za šalu ili jednostavno pohva-lom životu, je li netko snjegoviæem na neoèeki-vanom mjestu želio reæi kako je svijet lijep?

Gledala bih te oèaravajuæe prizore još dugo,dugo, no – vraæamo se. Vodiè nas je uputio dase trebamo vratiti do deset sati, a vodièa trebaslušati. Odmah nakon ruèka, opraštamo se odMont Blanca i kreæemo na put prema Hrvat-skoj, a on u sunèevu sjaju sav bliješti – ne možebiti ljepši.

97

98

Hej, polako! Veæ vas vidim kako kimajuæiglavom naglo okreæete stranicu, s ne-izostavnim pitanjem: »Kako li je samo

uredništvo dozvolilo da ovaj èlanak stigne u listza planinare? Autom na planinu! Svašta!« A daipak sjednete i proèitate? Ne dopustite da vasnaslov odvrati od èitanja!

Kad god je bilo moguæe, svoje sam plani-narske skitnje nastojala zabilježiti slikom ilidijapozitivima, da bih ih mogla, uz opširnuprièu i slikom približiti roditeljima. Znala samda bi i oni rado sa mnom u te prelijepe alpskeljepote, ali prvo su ih prijeèili poslovi i razneobveze, a potom su došle i bolesti sa sve veæimbrojem ogranièenja, zabrana i prepreka. Stoga,kad veæ nismo mogli zajedno u planine, prola-zili bismo u miru našeg doma sve one vrtoglavestaze, stjenovite i kamenite vrhunce, hladovnaodmorišta, vrhove bez kraja i konca, i divili sepogledu uhvaæenom objektivom. A ja bih im osvemu tome prièala, prièala, prièala...

Kako najopasnije uspone, najdramatiènijetrenutke i najvrtoglavije staze nije moguæe sni-miti, jer tada svu snagu, pozornost i volju valjausmjeriti na siguran ishod, s tih bi mjestaizostale slike. No ipak, moja je mama, znalasam to dobro, sve one opasne i gotovo zastra-šujuæe staze i bespuæa u stijeni zamišljala jošopasnijim i težim nego što su ustvari i bili.I stoga se još više brinula i još gorljivije molila.Svejedno, nikad me nisu odvraæali niti mi pri-jeèili odlazak u planinu. Razumjeli su mojuljubav i znali da su planine hrana za moju dušui odmor za duh. Zato su me mirno puštali,prateæi me molitvom, brigom i ljubavlju.

Ipak, uspjela sam barem tati omoguæiti dastvarno zakoraèi u taj »moj svijet«, da zaviri uplaninske tajne i udahne tu neopisivu ljepotukoja me je zaèarala i koja mi pomaže živjeti.

I tako smo laganim šetnjama zajedno obišlinaše niže i bliže, u svako godišnje doba lijepe izanimljive planine. Jednoga smo proljetnoganedjeljnog prijepodneva otišli do doma »Lujèe-kova hiža« na Ivanšèici, drugi put od Cimer-placa do vrha Ravne gore, onda opet na Stan-kov vrh na Bilogori, prošli naširoko Medvedni-com, a uputili smo se i strmom stazom krozlijepu šumu sve do ruševina gradine Puste Bele.Budno pazeæi na svaki njegov korak, usput bihmu prièala o dogodovštinama upravo s tihstaza, a on bi meni, zaboravljajuæi na godine ibolest, prièao o šumama svoga djetinjstva.Volio je te naše izlete i èeznutljivo priželjkivaoi odlazak na Ivanšèicu.

Mnogo sam puta bila na Ivanšèici u svakogodišnje doba. Ipak, nikad autom. To jedno-stavno nisam željela, nije se uklapalo u mojepoimanje planinarenja. Znala sam da i tata želiplaninom hodati, a ne jednostavno dovesti se iodvesti autom. Ali, njegova sve veæa želja da i

PLANINARENJE S OBITELJIPLANINARENJE S OBITELJI

Autom na IvanšèicuMira Šincek, Varaždin

Vršni dio Ivanšèice (pogled s vrha razgledne piramide)

99

on barem jednom bude na tom našem tisuænja-ku, ponukala me da odstupim od svojih èvrstihpravila.

Taj sam put zamolila prijateljicu Karmeluda nam se pridruži. Nikad neæu zaboraviti tokasno ljetno poslijepodne. Cestom koja mi jebila nepoznata, puna vododerina (kažu dainaèe nije), oprezno sam vozila, omoguæujuæitako tati da razgleda dokle pogled seže. Stalismo na parkiralištu nedaleko od doma. Poviše,na brežuljku, na temeljima buduæe kapelice,zajedno smo pozdravili Stvoritelja zahvalivši muna svakom trenutku što nam ga poklanja, naljepoti planine kojom nas okružuje. Popeli smose i na vidikovac. Moj se otac uvijek bojaovisina, ali ovaj je put radost što je na vrhuIvanšèice bila jaèa od straha. S ponosom iradošæu pokazivale smo mu bliže i dalje obriseplanina, udišuæi s blagim vjetriæem miris šume,polja, miris daljina. Nijedan èaj, a popila sam ihnebrojeno mnogo, nije bio tako ukusan i neæebiti vjeèno zapamæen, kao taj, ispijen u društvus mojim ocem na Ivanšèici.

Upisala sam tatu u upisnu knjigu, ponosnonapominjuæi da je tu prvi put i tako silno želeæida bude još koji put. S vrha Ivanšèice se možejedino dolje, nema moguænosti za duže šetnjevrhom, pa nije bilo druge nego u auto.

Znala sam da usponi na vidikovac i dotemelja kapelice nisu dovoljni da bi tata mogaos ponosom reæi: »Bio sam na Ivanšèici!«. Stogasam smislila plan. Odvezla sam auto malo daljei zaustavila se kod mjesta gdje planinarska stazaulazi u šumu i napušta cestu. Izašli smo. »Štosad?« – vidjela sam u tatinim oèima. Dadoh muštap i rekoh: »Vas dvoje polako krenite sta-zom...« te sjedoh u auto i odjurih. Parkirala sammnogo dalje, niže na cesti, i požurila njimaususret. Željela sam sa svojim ocem planinaritiIvanšèicom, pa makar to bio i spust s vrha, makako to kratko trajalo. Željela sam da Ivanšèicudoživi kao planinar i zato sam svom snagom

potrèala uzbrdo željna što prije ih stiæi. Jako suse iznenadili kad su me onako zajapurenu ugle-dali kako im trèim ususret. I onda smo se svetroje, polako, lagano i dugo spuštali kroz šumukoja se tiho ogrtala mrakom i mirisala svježi-nom veèeri. Svako smo malo zastajkivali kakobi tata mogao vidjeti zanimljivo drvo, èudno,mahovinom obraslo kamenje, busene cvijeæa,prve zvijezde u visokim krošnjama.

Kad smo se konaèno približili mjestu s kojegse trebalo vratiti na cestu do parkiranog auto-mobila, tata se s ponosom osvrnuo na put što segubio u mrklini šume i sretno izjavio: »Sadmogu reæi da sam planinario na Ivanšèici!«

Od svih staza na Ivanšèici, najdraža mi jeona prema Mrzljaku kojom smo moj tata i jajedne svježe ljetne veèeri zajedno silazili. Kadgod tuda proðem i zagledam se u krošnje bašonih stabala koje je i tata gledao, èini mi se dame u drhtaju njihova lišæa pozdravlja njegovglas, a u plavoj boji neba što proviruje krozkrošnje i sad vidim njegove oèi koje me zajednos mamom gledaju s neba i bdiju nada mnom.

Autorica Mira Šincek s ocem na vrhu Ivanšèice

Uspjela sam roditeljima omoguæiti da stvarno zakoraèe u »moj

svijet«, da zavire u planinske tajne i udahnu tu neopisivu ljepotu

koja me je zaèarala i koja mi pomaže živjeti

100

FOTO-DUPLERICAFOTO-DUPLERICA

Ledena draga

Kiza

Zavižanska kotlina

Velebitski botanièki vrt

Velebitu, s ljubavljufotografije: Goran Cajzek, Zagreb

101

Balinovac

Bukva u Lomskoj dulibi

Bez rijeèi

Hodajuæi visovima volim gledati, a jošviše volim vidjeti. Ovaj sam put zapaziobiljku koju dosad nikad nisam vidio.

Rijetka biljka i njeno stanište potakli su me dadio svoga doživljaja podijelim s vama.

Na izletu 15. lipnja 2006. zatekao sam se naPoštaku (1425 m). To je najviši vrh ogrankaLièke Plješivice. Nalazi se na sjevernoj straniceste Knin – Graèac, kod polja Mala Popina.Neke druge odrednice govore da se Poštak na-lazi sjeverno od kanjona u kojem izvire Zrma-

nja, ili sjeverno od željeznièke stanice Zrmanja,ili sjeverno od završnoga jugoistoènog dijelaVelebita. Tik ispod samog vrha, na južnoj ka-menjarskoj travnatoj padini, tragajuæi za zani-mljivim biljkama cvjetnicama, ugledam skupi-nu biljaka s pupovima, biljaka koje nikada prijenisam vidio, privlaènih i lijepih. Uzbuðenje!

Kako jabuka ne pada daleko od stabla, takosam pretražio okolinu nadajuæi se da ima iprocvjetalih primjeraka. I stvarno, pronašaosam još veæu skupinu u kojoj je bilo biljaka s

102

BILJNI SVIJETBILJNI SVIJET

Cjelolisna pavitina

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

Cjelolisna pavitinana Poštaku

Hrvoje Zrnèiæ, Zagreb

cvjetovima u razlièitim stadijima razvoja cvijeta,od mladog pupa do potpuno rascvalog cvijeta.Užitak ih je bilo gledati i pokušavati zapamtitišto više detalja. Uèinilo mi se na trenutak dafotoaparatu ne vjerujem kao svojim oèima.

Koja je to biljka? Uza sve knjige koje sampregledao u svom životu i uza sve što sam vidio,nisam mogao dokuèiti odgovor. Gledaj stablji-ku pa prolistaj u glavi porodice, rodove i vrste.Pa gledaj listove, pa opet u glavi provjeri poro-dice, rodove i vrste. Pogledaj cvijet, pa opetporodice... rodovi i vrste jure kroz glavu. Kori-jen neka ostane nepoznat. Nije dolazilo u obzirèupati koju od biljaka. A odgovora nisam imao.

Vrijeme je bilo za povratak. Skupim stvarii put pod noge nizbrdo. Užitak je velik, alièovjek nikada nije potpuno zadovoljan. Koja jeto biljka?

Odluèio sam zagonetku riješiti u Zagrebu.Prepustio sam se drugim ljepotama, pogledimana Kremen, Crnopac i dalje na Velebit. Okomene mnogobrojni raznovrsni cvjetovi, pa èaki soèna gusta zelena trava. A »izgubio« sam sekada sam došao na obronke obrasle koviljem.Najmanji dašak vjetra izaziva lelujanje površineèitavih obronaka! Gracilnost i gracioznost uistom leluju. Pavitina! – proleti mi kroz glavu.Ravna stabljika nije karakteristièna. Listovi, ne,nisu karakteristièni. Jedino cvijet može biti.Osjeæam unutrašnje titranje èiji je izvor lelu-janje kovilja.

Dolazim u Zagreb u veèernjim satima.Zatim uobièajeno – raspremanje, kupanje iosvježenje uz opuštanje. Zapravo, poveæavamsi napetost pred neizvjesno otkrivanje zago-netne biljke koju sam gore vidio. Ni sam neznam zbog èega. Razmišljam jesam li obaviosve što bi me moglo ometati u odreðivanjubiljne vrste. Koliko æe mi vremena trebati?Sati? Dani? Brišem ruke razmišljajuæi koju æuknjigu prvu otvoriti. Slika biljke mi ne treba. Jošmi je živa pred oèima.

Odluèih najprije uzeti u ruke Crvenu knjigu

vaskularne flore Hrvatske jer sadrži biljke razli-èitih stupnjeva ugroženosti, koja obièno pratirijetke biljke, a po mojoj prosudbi ova je bilarijetka. Otvorim knjigu na stranici koja poèinjevrstama s najnižim stupnjem ugroženosti ipoènem listati. Mogao sam i bržim putem kroz

kazala (pavitine), ali nisam. Želio sam produžitiužitak. Evo je! A prelistah svega 12 listova.Kako kratak užitak! Clematis integrifolia L.,cjelolisna pavitina.

Slika nije baš jasna. Odmah provjera rezul-tata. Produžavam užitak. Crvena knjiga upuæu-je na Forenbacherovu knjigu Velebit i njegov

biljni svijet. Slika potpuno ista. Idem na inter-net. Nakon upisivanja imena biljke u tražilicu,jednog klika na »enter« i jednog klika mišem,pojaviše se predivne slike cjelolisne pavitine.Više nema sumnje!

Pod samim vrhom Poštaka je nov, do sadanezabilježen lokalitet na kojem cjelolisna pavi-tina raste u Hrvatskoj. Ovaj je lokalitet timzanimljiviji jer je cjelolisna pavitina rjeða na po-ložajima s punim svjetlom, a ovo je mjestotakvo da je osunèano cijelog dana kad nemaoblaka. Cjelolisna pavitina svojim izgledom natom lokalitetu ne odgovara baš opisu u svakomdetalju. Primjerice, nisu baš svi cvjetovi viseæi,a stapke više cvjetova su kratke. Vjerojatno suproduženi zimski klimatski uvjeti prouzroèilikašnjenje cvatnje. Da bi biljka sustigla svojprosjeèni godišnji ritam cvatnje, cvjetovi su serascvali na kraæim, èak još uspravnim i do krajaneizraslim stapkama.

103

CJELOLISNA PAVITINAZnanstveno ime: Clematis integrifolia L.

Porodica: Ranunculaceae.

Stanište: Livade u nižim predjelima, a kamenjar-ske livade na višim predjelima (od 1000 do 1600 mnadmorske visine), rijetka.

Opis: 30 do 50 cm visoka biljka uspravne, uzdužnoizbrazdane stabljike kratko razgranate. Listoviveliki, ušiljeni i jajoliki, izvana nježno dlakavi, višeuz cjelovit rub i nasuprotno smješteni na stabljici.Cvjetovi su uglavnom pojedinaèni, zvonoliki, nadugaèkoj stapci, viseæi, s èetiri kopljasta i razmak-nuta lapa dužine 4 – 5 cm, tamnoljubièaste boje.Prašnici su žuti, èupavo dlakavi. Cvate u svibnju ilipnju. Plod je plosnat, smeði, jednosjemeni orahs dlakavim nastavkom dugim 4 – 5 cm. Raste napolusjenovitim toplijim, položajima, rjeða je napunom svjetlu. Otrovna je.

Rasprostranjenost u Hrvatskoj: 21 lokalitet.

Tko još nije gazio dalmatinskim planinar-skim stazama? Podsjeæaju nas na dugapješaèenja, bez veæih i napornijih uspona,

kroz ljuti krš i neugodnu zakržljalu makijudraèe, kupine i èesmine koja zapliæe noge i paraodjeæu. Unatoè tome, na njima uživamo u miri-sima aromatiènog bilja, posebno kadulje kad seljeti rascvjeta i zamedi, u zanimljivim vidicimana naše more i otoke ili èarima nekoga borovogili hrastovog šumarka kao zaštite od ljetnepripeke i omare, u ponekom rijetkom izvoru,jami ili špilji, te slikovitim kamenim kuæicamausputnih naselja.

Najgore je naæi se na stazi kad bura puše igrize za oèi ili kad kiša, praæena vjetrom, one-moguæava slobodno hodanje. Ipak, i tome imalijeka. Uz primorske planinarske staze èestonailazimo na jednostavno graðene poljske kuæi-

ce poznate pod imenom bunje. Zasigurno jemalo planinara koji nisu osjetili blagodati tihkamenih suhozidanih kuæica. One su odliènosklonište od nevremena i ljetne žege, pa su vrlokorisne planinarima na dalmatinskim planinar-skim stazama.

Što su, zapravo, bunje i kada su nastale? Tosu male kamene kružno-kupolaste graðevine,udomaæene samo na mediteranskom prostoru,posebno na podruèju sjeverne i srednje Dalma-cije, najviše na Braèu, Hvaru i šibenskom kopne-nom zaleðu. Ima ih i u Istri, gdje ih zovu kažuni.

Smatra se da su bunje bile prve nastambepretpovijesnog èovjeka pošto je napustio špiljui potražio sigurniju zaštitu za sebe i svojepotomke. Karakteristiène su za krševito podru-èje koje obiluje kamenom, a oskudijeva drvom.Slaveni doseljeni na ove prostore preuzeli su

104

BAŠTINABAŠTINA

Bunja na jednoj od šibenskih planinarskih staza (Pisak – Sv. Mihovil – Alati)

AN

TE J

UR

AS

BunjePoljske kuæice korisne i planinarima

Ante Juras, Šibenik

tradiciju gradnje bunja od starosjedilaca Ilira.Gradili su ih i hajduci, koji su u njima boraviliizmeðu napada na turske èete i karavane.

Sadašnje bunje, kojima se èesto koristimona planinarskim izletima kao skloništem, na-stale su u drugoj polovici 19. i poèetkom 20.stoljeæa, u vrijeme kada su Dalmatinci krèilisvaki pedalj zemlje za sadnju novih i obnovustarih vinograda uništenih od filoksere. Nisutada ni slutili da æe te malene, jednostavne iprimitivne kamene graðevine, namijenjeneratarima i stoèarima kao privremeni zaklon odnevremena i zaklon njihovim životinjama iplodinama, za iste svrhe poslužiti današnjimplaninarima.

Prevladava mišljenje da naziv bunja (uvrije-žena su i imena æemer, pudarica, poljarica ilijednostavno kuæica) potjeèe od talijanske rijeèibugna, što znaèi košara. U vezi s tim možemoprotumaèiti i ime košara za stoèarska skloništaili kolibe na Dinari (planinarsko društvo izKijeva posjeduje na Dinari sklonište nazvano»Martinova košara«). U Panoniji, na primjer,uobièajeno je bunjama nazivati jame zemunice,pa se pretpostavlja da su i Bunjevci dobili imepo njima.

Bunje æemo obièno primijetiti na rubovimaobradivih polja, danas èesto i na zapuštenimledinama koje su nekada bile obradive. Uvijeksu u zavjetrini (bonaci), odakle se pruža pogledna cijelo polje. Obièno su sagraðene podstablom, ili se do njih zasadilo stablo, kako bi,uz prostor pred njima, bile u hladovini.

Bunje su najèešæe visoke oko dva metra,zidovi su im debeli pola metra i graðeni od suhoslaganoga neobraðenog kamena iz neposredneokolice, a unutarnji je prostor takoðer promjeradva metra. Vrata su im niska (80 do 90 cm), pase pri ulasku treba sagnuti. Nemaju vratnica,osim ako služe za zatvaranje stoke. Vrata su uvi-jek okrenuta prema zapadu, gdje bura ne puše.

Bunje nemaju prozora jer se prostorijazraèi kroz same zidove, a unutra je nekolikoprikladnih kamenova za sjedenje. To je zbogtoga što se u manjim bunjama èesto ne možestajati. Rijetko na vrhu imaju otvor za zraèenjei odvod dima. Otvor je tada zaštiæen veæomploèom, pogotovo ako se u bunji loži vatra.Uobièajeno je u unutrašnjosti, u zidu, sagraditi

nišu, zvanu ponara, koja služi za odlaganjepredmeta i hrane.

Vrlo je zanimljiv postupak gradnje bunja,osobito krovišta, bez greda i veziva, složensamo od ploèa, tzv. škrilja. U postupku gradnjenajprije se odabere odgovarajuæe mjesto i oèistizemljište, zatim se u hrpe (gomile) složi kame-nje prikupljeno tijekom poljskih radova teoznaèi vanjski i unutarnji krug graðevine pomo-æu konopa i dva štapa koji služe kao šestar. Uzrub vanjskoga kruga slaže se krupnije kamenje,a u šupljine izmeðu vanjskoga i unutarnjegakruga (reda) nasipa se sitno kamenje. Za vratase ostavlja prostor širine 60 do 80 cm, a nadnjima postavlja oveæi kamen za nadvratnik.

Najveæa je originalnost i dosjetljivost uizgradnji krova. Na krupni zid stavlja se redploèa, tako da veæom dužinom leže na zidu, akraæom strše kao svod prostorije. Zatim se je-dnako tako na taj red slaže drugi, zatim treæiitd. Preko složenih ploèa takvoga polukugla-stoga krova kiša lako klizi i ne prodire u unu-trašnjost bunje.

Danas gotovo i nema majstora (struènjaka)koji bi znao pravilno sagraditi bunju. Stogasuvremeni poljodjelci grade poljske kuæice odcementnih blokova, najèešæe pokrivene salonit-nim ploèama ili crijepom, koje se nikako neuklapaju u slikovit okoliš, za razliku od tradi-cionalnih kamenih bunja.

Suvremeni èovjek mijenja i oplemenjujekrajolik, naèin života i rada, ali prirodne i neketradicionalne vrijednosti treba saèuvati za novapokoljenja. Bunje, kao svojevrstan oblik puèko-ga graditeljstva, to zasigurno zaslužuju.

105

Primjer oveæe nedovršene bunje

AN

TE J

UR

AS

Pješaèeæi po otoku Šolti nagledala sam sekilometara suhozida. To sveprisutno djeloljudskih ruku, stvarano stoljeæima prije

nas, stalno me oèarava i navodi na razmišljanje.Koliko li je truda, znoja, žuljevitih ruku, dana igodina trebalo da se izgradi jedan seoski putomeðen s obje strane èipkom od sivoga kame-na, tako spretno i visoko naslaganog jedan nadrugi, što odolijeva zubu vremena, svim buramai neverama koje su je tresle i rušile se nad njom?

A Šolta je bila, kao i drugi naši otoci, kaopaukovim mrežama prošarana putovima, èijusu gradnju svojim znojem zalili naraštajiotoèana. Gradili su ih i koristili u svim smjero-vima. Kad su išli u goru krèiti, brati frašku,saditi i brati plodove od kojih su živjeli, navapnenicu ili na ribe... Zato me zaboli svakisrušeni kamen, bezobzirno odvaljen iz pripa-dajuæe gomile. Èini mi se kao da je odlomljena

grana najljepšega stabla. Ali stabla æe ponovnonarasti, grana æe zarasti, no tko æe više graditizidove? Tko još to zna i umije? Kako složitikamen na kamen, ploèicu na ploèicu u okruglukupolicu poljske kuæice? Nama danas samocementom uspijeva povezati graðevni materijal.

Vješte ruke graditelja suhozida odavno suse umirile na šoltanskim grobljima. Ostavile sunam svoja djela, velièanstveni spomenik ljud-skom radu. Veæina je šoltanskih putova zaraslau makiju. Na njima su narasli borovi, èesmine,smrdeji. Suhozidi se i ne vide. Nekima èovjeknije prošao trideset, èetrdeset godina. Otkakosu se prestale paliti vapnenice, cijeli je otokobrastao makijom. Nakon prošloljetnog požara,koji se širio prema uvali Luèica i opet su postalevidljive mnogobrojne kamene ograde, pravilnorasporeðene za stotine vinograda koji susigurno bili u njima.

106

BAŠTINABAŠTINA

Kilometri suhozida – milijuni kapi graditeljskoga znoja

Putovi predakaNovom pješaèko-planinarskom stazom po Šolti

Gordana Burica, Split

Vraæajuæi se na otok, poželjela je skupinašoltanskih entuzijasta oživjeti jedan zapušteniseoski put. Radi se o putu za puntu Ražnja, aproteže se od Srdovaške lokve preko podnožjavrha Vele Straže pa prema jugu otoka sve domora. Time bi mještani Srednjeg i Donjeg Selaponovno imali put do mora na južnoj strani, aturisti, izletnici i planinari dobili bi zanimljiv putza svoje izlete. Želja je ostvarena kad se za tozainteresirala Udruga za afirmaciju mladih uSplitsko-dalmatinskoj županiji »Mala truba« izGrohota. U sklopu svojeg projekta »Uberi ovo!Šolta 2005.« osmislili su i izveli više radionicaza otoèane. Te je godine, tjedan dana, zorom,skupina dragovoljaca proèišæavala spomenutiput. Alata je bilo malo. Otoèani se baš nisupretrgli od pomoæi, ali uz nekoliko vrijednihiznimaka i uz njihove motorne pile, pola putaje bilo proèišæeno. Druga je polovica proèišæenau ljeto 2006.

Tako je jedan prekrasni put ponovno ugle-dao svjetlo dana. Završava dvjestotinjak metaraprije stjenovite punte, a onda stazica vodi nastjenovit rt. S obje strane su uvale, a ispred jepuèina, pogled prema Hvaru, Visu, Svecu.

Buduæi da sam i sama bila jedna od dobro-voljki koja je sudjelovala u proèišæavanju togaputa, poželjela sam ga pokazati kolegama iz

Planinarskoga kluba »Split«. Poèetkom stude-noga petnaestoro nas se uputilo na obilazakzapadnog dijela otoka i Puta Male trube.Jednosatna plovidba trajektom dovela nas je uluku Rogaè, odakle smo se starim seoskimputom preko uvale Kašijun popeli u SrednjeSelo. Meðu starim kuæama, naèetima zubomvremena, otkrili smo slikarski atelje i oduševilise radovima njegova vlasnika. Produživši uDonje Selo, veæ smo bili blizu odvojka koji izpolja vodi prema Putu Male trube. Nakonjednog sata ugodna pješaèenja, mirisa borovinei mediteranskog raslinja došli smo do završetkaširokog puta i stazicom se spustili do mora.Najhrabriji su se popeli na vidikovac. Poslijeodmora krenuli smo istim smo putem natragprema Grohotama. Grohote su središnje mje-sto na otoku, koje smo takoðer obišli, a ondasmo pomalo napuštenim putom preko Banjastigli u Rogaè na trajekt za Split.

Tako smo umjesto vapnenièara i težakaprohodali jednim donedavno neprohodnimputom i ponovno mu udahnuli dušu. Entuzija-sti su ga prilagodili potrebama današnjeg èovje-ka koji èuva i osmišljava baštinu svojih predaka.Obnova starih putova nije samo pothvat važanza turiste i planinare, veæ i naèin èuvanjabaštine predaka. E, da je više takvih primjera!

107

Najljepši dio planinarenja po starim šoltanskim stazama – silazak do mora

Dolaskom proljeæa sve više ljudi odlazi ugorja, a istodobno poèinje i aktivnostkrpelja. Krpelji žive u šumi, livadi,

grmlju i sišu krv sisavaca. Kad im se pružiprilika, prikvaèe se na životinju ili èovjeka,probodu kožu i poènu sisati krv. Vrlo malaživotinjica, velièine 1 – 2 mm, može tako postiæivelièinu graška.

Ubod krpelja kod èovjeka najèešæe nemanikakvih štetnih posljedica, osim veæe ili manjelokalne reakcije na slinu koju krpelj pušta uubodnu ranicu radi sprjeèavanja zgrušavanjakrvi. Reakcija se oèituje u lokalnoj upali, crve-nilu i svrbežu, koji, kad se krpelj odstrani,prolaze nakon nekoliko dana. Ipak, krpeljimogu prenijeti i vrlo ozbiljne zarazne bolesti.Planinari su skupina koja je vrlo izloženamoguæim oboljenjima. Zato je korisno upoznatise s bolestima koje prenose krpelji i nauèitikako se one sprjeèavaju i lijeèe.

Krpelja ima po cijeloj Hrvatskoj, ali zbognjihove brojnosti i rasprostranjenosti te po-tencijalne opasnosti od bolesti koje prenose,najugroženije je podruèje sjeverne i sjeveroza-padne Hrvatske.

MeningoencefalitisBolest prouzrokuje virus iz roda flavivirusa,

a nastupa nakon inkubacije koja traje od 1 do3 tjedna. Može imati oblik lagane proljetnegripe pa do teške bolesti mozga i moždanihovojnica, a u rijetkim sluèajevima može završitismrtno.

Bolest ima sezonski karakter jer zbognaèina prijenosa ovisi o aktivnosti krpelja –pojavljuje se u toplije godišnje doba, od pro-ljeæa do jeseni. U našem se podneblju prvisluèajevi pojavljuju veæ u travnju, dok je maksi-mum pojavljivanja u srpnju. Najèešæe pogaða

odrasle osobe koje profesionalno borave uendemijskim podruèjima (npr. šumski radnici,poljoprivrednici) ili koji tamo dolaze kao izlet-nici (planinari, gljivari, brdski trkaèi i biciklisti,djeca polaznici škole u prirodi, lovci). Spora-diènih sluèajeva može biti tijekom cijele godine.Kao prirodni rezervoar virusa (izvor zaraze)služe razlièite vrste malih šumskih glodavaca,zatim jež, krtica, te, rjeðe, ptice moèvarice išišmiši. Prenositelj virusa je krpelj.

U našoj se zemlji najznaèajnija prirodnažarišta nalaze u sjevernoj i sjeverozapadnojHrvatskoj, a godišnje oboli od 20 do 60 osoba,najèešæe muškaraca. Veæina zaraženih uopæene oboli. Ako se bolest razvije, klasièna slikabolesti oèituje se bifazièkim tokom. Prva fazajavlja se poslije inkubacijskog razdoblja od 7 do14 dana nakon uboda zaraženog krpelja. To jekratkotrajna bolest slièna gripi – javljaju se opæiznakovi infekcije: vruæica, glavobolja, klonulosti povraæanje. Èesto ostaje klinièki neopažena.

108

PLANINSKA MEDICINAPLANINSKA MEDICINA

Dolazi sezona krpelja!O krpeljima i bolestima koje oni prouzrokuju

Dario Švajda*, Požega

* Autor je proèelnik Komisije za medicinu Hrvatske gorske službe spašavanja

Ta prva faza traje oko tjedan dana, a slijediopæe poboljšanje, odnosno razdoblje latencijeu trajanju od 4 do 10 dana.

U drugoj, meningoencefalitiènoj fazi, kojase razvije tek kod manjeg dijela bolesnika, uzopæe simptome (povišenu temperaturu, glavo-bolju, bolove u razlièitim dijelovima tijela)javljaju se i znakovi infekcije središnjega živèa-nog sustava, tj. upale moždanih ovojnica (koèe-nje vrata, povraæanje, intenzivne glavobolje).Rjeðe dolazi i do upale mozga sa specifiènimznakovima, od vrtoglavice i pospanosti do pot-punog poremeæaja svijesti, paralize mišiæa i dr.).Kod najveæeg broja bolesnika bolest ipak imablagi tijek. Samo se u rijetkim sluèajevimajavljaju teži oblici, s paralizom mišiæa ramenogpojasa, ruku i disanja.

Borelioza ili Lyme boreliozaTo je bakterijska bolest koju uzrokuje

bakterija Borellia burgdorferi. Inkubacijsko vri-jeme varira od 4 do 40 dana, a bolest se poèinjemanifestirati crvenilom kože koje se od ubodaširi jednako na sve strane. Za boreliozu ne po-stoji cjepivo, a u prvoj fazi bolesti moraju seprimijeniti antibiotici, nakon èega uslijedi potpu-no ozdravljenje. Osobe cijepljene protiv krpelj-nog meningoencefalitisa nisu imune na ovubolest i moraju mjesto uboda krpelja nadziratimjesec dana. Bakterija koja je uzroènik bolestinalazi se u probavnom sustavu krpelja, a naèovjeka se može prenijeti ubodom zaraženogakrpelja. Pogaða podjednako i žene i muškarce,a najveæi broj oboljelih od ove bolesti bilježi seu lipnju i srpnju. U Hrvatskoj godišnje obolioko 250 osoba.

Razlikujemo tri stadija bolesti.Prvi stadij – Od uboda krpelja do pojave

prvih znakova bolesti proðe u prosjeku 2 – 3tjedna. Prvi je znak bolesti promjena na koži,tzv. migrirajuæi eritem – na mjestu ubodakrpelja nastaje crvenilo, koje se postupno širiu koncentriènim krugovima, a sredina postajesve bljeða, što može biti popraæeno svrbežom,bolovima i peèenjem. Usto se mogu pojaviti iopæi znakovi zarazne bolesti: povišena tempe-ratura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi umišiæima i zglobovima te poveæani regionalnilimfni èvorovi. Nakon nekoliko tjedana u

veæine ljudi kožne promjene nestaju i timebolest završava.

Drugi stadij – Ako se prvi stadij ne lijeèi,bolest kod nekih nakon više tjedana ili mjeseciprelazi u drugi stadij u kojem dominiraju razli-èita upalna stanja zglobova, srca i živèanog sustava.

Treæi stadij – Nakon više mjeseci ili godinamogu se pojaviti upale zglobova. Upala zahvaæajedan ili više velikih zglobova, koji su oteèeni ibolni. Na kraju nastaju teške degenerativnepromjene, uz gubitak zglobne hrskavice. U ovomstadiju mogu nastati i kroniène promjene na koži.

Lijeèenje se provodi antibioticima. Lijeèe-nje je u ranom stadiju bolesti uèinkovito, ali akose bolest ne lijeèi, mogu nastati ozbiljne poslje-dice. Zbog toga je važno bolest na vrijeme dija-gnosticirati i što prije zapoèeti s lijeèenjem.

ErlihiozaErlihioza je bolest koju prouzrokuje bakte-

rija pod nazivom Ehrlichia chaffeensis. Bakte-rija nakon prodora u organizam napada leuko-cite. Bolest nastaje 7 do 10 dana nakon ubodakrpelja. Poèinje visokom temperaturom, nela-godom, jakom glavoboljom, bolovima u mišiæi-ma i zglobovima, muèninom i povraæanjem, avide se i promjene na koži u obliku ružièastogosipa. U težim sluèajevima dolazi do upalesredišnjega živèanog sustava, ošteæenja bubregai poteškoæa s disanjem. Kod nekih zaraženihuopæe se ne pojave znakovi bolesti.

Bolest obièno prolazi bez posljedica, akatkad i bez jakih simptoma. Meðutim, kodstarijih osoba i onih koji imaju neke kroniènebolesti, može biti po život opasna. Terapijsko

109

Borelioza ispod kože

110

sredstvo izbora jest antibiotik. Preventivne semjere sastoje od opæih mjera zaštite od krpelja.

Ne tako rijetko dogaða se da se kod paci-jenta javljaju i borelioza i erlihioza. Ako nakondva dana uzimanja antibiotika nema poboljša-nja, treba svakako ponovno konzultirati lijeèni-ka da promijeni antibiotik za mnogo opasnijuboreliozu.

Opæe mjere zaštiteOpasnost se može smanjiti repelentima,

sredstvima koja odbijaju komarce i doneklekrpelje. Repelente treba nanijeti na gole i izlo-ženije dijelove tijela, no treba znati da onidjeluju samo nekoliko sati. Pri izboru obuæe iodjeæe preporuèljivo je koristiti zatvorenu obuæute izbjegavati vunu, flanel i ostalu odjeæu smnogo dlaèica. Bolja je svijetla odjeæa jer nanjoj lakše uoèavamo krpelja. Dakako, prepo-ruèljivi su dugi rukavi i duge nogavice, a kaozaštita za glavu šešir široka oboda. Uvlaèenjemmajice u hlaèe i hlaèa u èarape produžavamoput koji krpelj treba prijeæi i tako smanjujemomoguænost da doðu do kože. Poželjno je hodatiobilježenim stazama, èistim od žbunja, i izbje-gavati nepotrebno provlaèenje kroz grmlje,ležanje na tlu te odlaganje odjevnih predmetana grmlje.

Pri povratku iz prirode presvucite odjeæu ipažljivo pregledajte cijelo tijelo. Važno je pre-gledati mjesta gdje je koža najtanja (pazuh,

ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i izauha). Kod djece æe se krpelj èesto naæi na glavi,zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travinego odrasli.

Krpelja treba što prije odstraniti s kože. Tesu mjere dovoljne za samozaštitu zbog èinjeniceda krpelju treba nekoliko sati dok se ne ugni-jezdi u kožu, a opasnost od zaraze nastaje teknakon što je dovoljno dugo bio zariven u kožu.

Odstranjivanje krpeljaUklanjanje krpelja najvažnija je preven-

tivna mjera ako se krpelj veæ uèvrstio u koži.Krpelja je važno ukloniti što prije – rizik odinfekcije je to veæi što je boravak krpelja natijelu duži.

Dobro je znati da krpelj, pošto dospije nadomaæina, oko 6 sati traži mjesto za hranjenje,neko vrijeme buši kroz kožu, te da je potrebnoda siše najmanje 10 sati da bi prenio zarazu. Toukazuje na to da ima vremena za djelovanjeprije nego krpelj prenese zarazu.

Krpelja je lakše odstraniti prvih nekolikosati nakon uboda. Treba ga izvaditi cijeloga,skupa s rilcem kojim se drži u koži, što nijeuvijek lako jer rilce ima po sebi više nizovasitnih zubiæa usmjerenih u suprotnom pravcuod uboda.

Na krpelja i okolnu kožu ne smijemonanositi nikakva sredstva (premazivati uljem,benzinom, lakom za nokte i sl.), jer to pro-uzrokuje grèenje krpelja i pojaèano izluèivanjesline, što može izazvati ubacivanje poveæanekolièine virusa i bakterija u organizam èovje-ka, ako je krpelj inficiran. Krpelja uhvatiteneposredno uz kožu (na mjestu gdje usniaparat krpelja ulazi u kožu) pomoæu pincetedezinficirane alkoholom ili opaljene plame-nom. Budite smireni i ne žurite! Laganim povla-èenjem u više smjerova polako izvucite krpeljaiz kože. Ne povlaèite naglo, ne stiskajte i negnjeèite krpelja! Nakon odstranjivanja krpelja,

Uklanjanje krpelja najvažnija je preventivna mjera ako se krpelj

veæ uèvrstio u koži. Krpelja je važno ukloniti što prije – rizik od

infekcije je to veæi što je boravak krpelja na tijelu duži

treba mjesto uboda (i ruke!) dobro oprativodom i sapunom, te dezinficirati.

Ostane li rilce u koži (prepoznaje se kaositna tamna toèkica), treba ga odstraniti steril-nom iglom. Ako to ne uspije, nije potrebnakirurška intervencija, jer se naknadno ništaneæe dogoditi (rilce æe se razgraditi ili æe gakoža odbaciti).

Zaštita cijepljenjemSvi oni koji èesto borave u šumama, uz

navedene mjere opreza, najbolju zaštitu dobi-vaju cijepljenjem protiv krpeljnog meningoen-

cefalitisa. Cjepivo se daje u 3 doze, s tim da suprve dvije u razmaku od mjesec dana, a treæase doza daje 9 do 12 mjeseci nakon druge.Nakon tri godine daje se još jedna zaštitna dozacjepiva.

Prema podacima proizvoðaèa, cjepivo semože primijeniti nakon prve godine života.Radi postizanja dovoljne zaštite, cijepljenje jenajbolje zapoèeti u zimskim mjesecima. Nakonuspješno provedenog cijepljenja svim trima do-zama postiže se 95-postotna zaštita. Zdrav-stveno osiguranje ne pokriva troškove cije-pljenja. Cijena cjepiva po dozi je oko 250 kuna.

111

Krpelji su èlankonošci pauènjaci iz reda grinja iparaziti su toplokrvnih životinja, a iznimno i èovjeka.Dijele se na dvije velike porodice: Ixodidae (šikarni ilitvrdi krpelji) i Argasidae (stajski ili meki krpelji).

Glava, prsište i zadak èine im jednu cjelinu. Za razvoj i razmnožavanje krpelji trebaju obrok krvi,zbog èega povremeno žive kao nametnici na toplo-krvnim kralježnjacima (pticama i sisavcima), kojimasišu krv.

Krpelji su široko rasprostranjeni u prirodi, anajèešæe ih nalazimo u prizemnom sloju rubnihpodruèja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šika-rama i visoko travnatim staništima. Prilikom uboda,slinom mogu prenijeti razne zarazne bolesti. Tijelokrpelja je graðeno od glavoprsja i zadka te èetiri paranogu. Najzanimljiviji je organ za bodenje i sisanje krvi.To je ubodno rilo, èiji je središnji kopljasti dio opskr-bljen brojnim zubiæima okrenutim prema natrag,poput harpuna. Uz njega su prislonjene dvije nožastetvorbe s povratnim kukicama, pomoæu kojih krpeljprobija kožu. Takoðer, krpelji se odlikuju posebnimkombiniranim osjetilom, zvanim Hallerov organ,kojim registriraju prolazak životinje, njezinu toplinu iugljièni dioksid, te još neke mirise.

Krpelji se izrazito dobro prilagoðavaju nepovolj-nim uvjetima okoliša, kao što su nedostatak hrane,suša, hladnoæa i slièno. Mogu prilagoditi brzinu svogarazvoja i duga nepovoljna razdoblja bez hranepreživjeti kao neživa tvar. Meðutim, ono što je zamedicinu i epidemiologiju naroèito znaèajno jestèinjenica da zaraženi krpelji to ostaju cijeli svoj životnivijek, koji može trajati i do pet godina, a virusepredaju u potomstvo!

Krpelj u svojem razvoju prolazi kroz tri faze:lièinku, nimfu i odrasli oblik (adult). Obrok krvi nužanje krpeljima u svakoj od razvojnih faza, pa tijekomživota sišu krv tri puta, na tri razlièita domaæina.Ženka se može èešæe susresti kao napasnik, jer možesnijeti jajašca samo ako se nasiše krvi. Velièina krpeljarazlikuje se ovisno o razvojnom obliku: lièinka mjerioko 1 mm, dok je odrasla ženka velièine 4 – 5 mm.Kad se nasiše krvi, velika je kao zrno graška. Živi okogodinu dana, no može doseæi i starost od pet godina.

Krpelj ima malen radijus kretanja, a udaljenostkoju može prijeæi ovisi o razvojnom obliku. Odrasli sekrpelj može prošetati nekoliko metara u širinu upotrazi za hranom. Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivnokao npr. komarac – žrtve moraju pokupiti njih. On sepopne na vršak trave ili granèice grmlja i tu nepo-mièno èeka da se približi žrtva. Kada životinja ilièovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakvaèii prijeðe na njih, te traži povoljno mjesto na tijelu gdjese može svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv.

Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura ivlažnost, zbog èega imaju sezonsku aktivnost –najbrojniji su i najaktivniji u proljeæe i poèetkom ljeta.U najjaèem se ljetu povlaèe i praktièno ih nema, a ujesen se opet pojavljuju, ali u manjem broju. U hladnogodišnje doba (studeni – ožujak) krpelji se ne susreæu,osim ako je zima topla i bez snijega. Krpelji se zarazeprilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazumogu svojim ubodom prenijeti i na èovjeka, naðe li seon u njihovom prirodnom okolišu. Uzroènici bolestiprenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacijepa su stoga krpelji, osim što su prenositelji, i rezer-voari uzroènika bolesti.

O KRPELJIMA

112

Dana 29. prosinca 2006.iznenada je umro ing. Mari-jan Wilhelm. Rodio se 24.ožujka 1922. u Zagrebu, a pozanimanju je bio ekonomist.Bio je èlan HPD »Zagreb-Matica« od osnutka i mogaose pohvaliti èlanskim stažomod gotovo 60 godina. Bio je inekoliko puta èlan njegovavodstva. Suradnik je našegèasopisa od 1978. godine kada se javio èlankom »Ah,zašto sam zaboravio fotoaparat!«, kojim je nagovije-stio svoju karijeru planinarskog fotografa. MarijanaWilhelma kao fotografa prikazali smo 1989. godine(br. 3-4, str. 72.). Skupio je više od deset tisuæa dijapo-zitiva i sredio velik broj tematskih kolekcija, kojima jemeðu zagrebaèkim planinarima stekao osobit ugled.Održao je više od tisuæu (!) predavanja i time seuvrstio meðu planinarske rekordere. Njegove plani-narske slike rese brojna godišta našega èasopisa i onenam služe kao najbolja uspomena na tog vrijednogplaninara. prof. dr. Željko Poljak

Dana 29. studenoga 2006. grad Osi-jek zauvijek je izgubio poznatu planinar-sku liènost. Toga je dana prestalo kucativeliko planinarsko srce Josipa Muhe,istinskog zaljubljenika u planine, stijenje,šume i prirodu.

Josip Muha, roðen 27. ožujka 1921. uDolcima pokraj Orahovice, bio je još kaodjeèak svjedokom izgradnje prvoga plani-narskog doma na Jankovcu (1934.). Nje-gov ujak, koji je tada bio šef kolodvora uÈaèincima, poveo ga je nekoliko puta na Jankovac,što je u Josipu ostavilo najranija sjeæanja i uspomenena Papuk. Tijekom naukovanja krojaèkog zanata,èesto je s prijateljima odlazio na Papuk i Krndiju.Stjecajem okolnosti u Osijek dolazi 1957. godine kaopriznati krojaèki majstor i upošljava se u IMK »Slavo-nija«. U tom konfekcijskom poduzeæu nije dugo ostao,jer se tada radilo i subotama, a njemu je za obilazakslavonskih brda trebao vikend. Stoga ubrzo postajesamostalan krojaèki obrtnik.

Odmah po dolasku u Osijek, uèlaniose u PD »Jankovac«, gdje obavlja nizdužnosti, a krajem šezdesetih i funkcijupotpredsjednika. Buduæi da je bio aktivani u osjeèkom udruženju samostalnih obrt-nika, u planinarske je redove uveo mnogeobrtnike, prije svega krojaèe, i oformioKrojaèku sekciju pri Udruženju. Upravota sekcija bit æe temelj za osnivanje dru-goga planinarskog društva u Osijeku uveljaèi 1971. godine. PD »Zanatlija« ubrzo

je postalo jedno od najaktivnijih društava u Slavoniji,koje je okupljalo brojnu omladinu osjeèkih srednjihškola. Duh i ljubav za ljepote slavonskih i hrvatskihplanina te za planinarenje prenosio je na brojne nara-štaje osjeèke mladeži.

Josip Muha, kao pokretaè i višegodišnji pred-sjednik društva te jedan od najagilnijih èlanova, prido-nio je da se sredinom sedamdesetih i u osamdesetimgodinama prošloga stoljeæa planinarska aktivnost uOsijeku izvukla iz anonimnosti. Josip Muha postao je

MARIJAN WILHELM (1922. – 2006.)

JOSIP MUHA (1921. – 2006.)

Zaleðeni plitvièki slapovi – jedan od najdražihWilhelmovih fotografskih motiva

MA

RIJ

AN

WIL

HE

LM

113

DEGENIJA UMJESTO RUNOLISTAOve se godine navršava toèno stotinu godina

otkako je otkrivena velebitska degenija, reliktna iendemièna biljna vrsta. Otkrio ju je planinareæi poVelebitu poznati maðarski botanièar Arpad Degen17. srpnja 1907.

Velebitska degenija je siæušna trajnica žutih cvje-tova iz porodice krstašica i jedini je predstavniksvojega roda. Raste samo na Velebitu na nekolikoogranièenih mjesta, po siparima te ponegdje u puko-tinama vapnenaèkih stijena. Pripada ranoproljetnimbiljkama pa na visinama od 1200 metara cvjeta veæpoèetkom svibnja.

Premda je strogo zaštiæena, stradava zbog nesa-vjesnog ponašanja posjetitelja. Pogotovo je devasta-ciji izloženo stanište na srednjem Velebitu, s kojegsvake godine nestane veæi broj biljaka. Poznato je dasu je se domogli èak i uzgajivaèi cvijeæa u nekim

zapadnoeuropskim zemljama. Unatoè svim dosada-šnjim upozorenjima, ništa nije uèinjeno da se ovonalazište degenije bolje zaštiti, makar upozorenjimaili ograðivanjem biotopa. Prilika je da joj se barem zastotu godišnjicu otkriæa odužimo na naèin dostojannjezina floristièkog znaèenja. Velebitska degenija jedragulj biljnog svijeta Lijepe Naše, pa uistinu zaslu-žuje da ova 2007. godina bude u njezinu znaku. HPD»Prpa« iz Baških Oštarija veæ je u prošloj godinipokrenula nekoliko aktivnosti s ciljem i željom daumjesto runolista zaštitni znak hrvatskog planinarstvabude naša velebitska degenija. Vlado Prpiæ

BRAVO ZA ÈLANAK O PLANINARENJUS DJECOM!

Poštovano uredništvo! Razveselio me èlanak o pla-ninarenju s djecom u prošlom broju »Hrvatskog plani-nara«. Bravo za uvrštavanje i te teme u naš èasopis!

I sam imam slièna iskustva kao i autor èlanka, nosamo s jednim djetetom više – naime, nas je na izletimauvijek petero.

Danas u doba civilizacije ekrana i monotonesvakodnevnice djeci treba ponuditi moguænost da èujužubor potoka, da uživaju u dalekim vidicima, da ihdodirne prošlost na gradinama Ivanšèice, da im vjetarmrsi kosu na Bijelim stijenama, da bacaju kamenèiæeu zeleno modru ljepoticu Kupu, te da na kraju putautaže glad delicijama iz naprtnjaèe... Nikad nismo bilibliži - naši, sada veæ veliki klinci, i mi roditelji – kaona našim izletima! Uživali smo u našem zajedništvu iljepotama naše domovine! Krunoslav Košæak

sinonimom za planinarstvo u gradu na Dravi. Njego-vom zaslugom Udruženje obrtnika kupuje staru zgra-du u Aljmašu i pretvara je u prvi planinarski objekt naistoku Slavonije, na samoj obali Dunava. Taj je objektbio u funkciji sve do Domovinskog rata, kada je uni-šten u okupaciji Podunavlja.

Za nemiran duh pokojnog Josipa, našeg Jože, nidva planinarska društva nisu bila dovoljna. Odmah poosnivanju PD »Šumar« iz Zagreba, prikljuèuje se2000. njegovu osjeèkom ogranku i nastavlja s planina-renjem, premda je veæ u poznim osamdesetim godi-nama života.

Planinarenjem se Josip Muha – Joža, kako su gazvali svi ljubitelji planinarstva u Hrvatskoj, bavio pola

stoljeæa, kao aktivni èlan planinarskih društava »Janko-vac«, »Zanatlija« i »Šumar«. Tijekom tih pet desetlje-æa obišao je sve hrvatske i slovenske planine te dobardio bosanskih. Uspeo se i na Olimp, a pred sam krajživota, s 83 godine, boravio je i na Musali, meðutim,tih mu dana zdravstveno stanje nije dozvoljavalo usponna vrh. Velebit je Joži bio uzvišena planina, a posebnomu je bio drag Veliki Kozjak. Dakako, Josip Muha jenositelj brojnih priznanja i odlikovanja HPS-a.

Prvog su se prosinca 2006. na osjeèkom grobljuSvete Ane brojni planinari Osijeka i predstavnicislavonskih društava oprostili od Josipa Muhe i ispra-tili ga u vjeènost hrvatskih planina. Neka mu je lakahrvatska zemlja! Antun Zlatko Lonèariæ

Komušèice velebitske degenije

114

U subotu 16. prosinca 2006. u velikoj dvoraniEuropskog doma u Zagrebu održana je sveèanostprigodom 50. obljetnice rada Komisije za speleologijuHPS-a. U predvorju, ispred velike dvorane, i u samojdvorani, zagrebaèki, karlovaèki i šibenski speleolozipostavili su panoe sa slikama, nacrtima i tekstovima osvojem radu. Proslavi je uz mnoge uzvanike prisustvo-valo stotinjak speleologa iz Zagreba, Samobora,Karlovca, Kastva, Šibenika, Splita i Makarske te gostiiz Slovenije (iz Jamarske zveze Slovenije i Jamarskogakluba »Železnièar« iz Ljubljane). Svima je bilo zado-voljstvo obnoviti poznanstva s mnogim èlanovimastarije generacije. Lijepo je bilo vidjeti speleologedoslovno svih naraštaja, od najstarijih do najmlaðih.

Proslava je zapoèela uvodnim govorom sadašnjegproèelnika Komisije, dr. Dalibora Paara i pozdravomVlade Novaka, dopredsjednika HPS-a, koji je povo-dom 50. godišnjice Komisije, za njezin uspješan rad,proèelniku Komisije predao Plaketu HPS-a – najvišepriznanje HPS-a.

Prilikom izlaganja Vlade Božiæa o osnivanjuspeleoloških udruga u okviru planinarske organizacijeu Hrvatskoj, nazoèni su imali priliku pozdraviti VladuLonèara i Vjenceslava Juriæa, dvojicu živuæih osnivaèaSpeleološke sekcije u PD »Zagreb« (1949.). Oni suobnovili sjeæanja na preminule speleologe: prvog refe-renta za špiljarstvo u PSH Vladimira Redenšeka(1952. – 1956.), osnivaèa i prvog predsjednika Komi-sije Slavka Marjanca (1956. – 1957.) i prvog sljedeæegpredsjednika Komisije Veljka Šegrca (1958.). Bilo

nam je izrazito zadovoljstvo pozdraviti sve ostalenazoène proèelnike Komisije: Sreæka Božièeviæa(1959. – 1962.), Ivana Filipèiæa (1962.), Vladu Božiæa(1963. – 1999.), Anu Bakšiæ (1999. – 2003.), Igora Jeli-niæa (2003. – 2006.) i sadašnjeg proèelnika DaliboraPaara. U nastavku je Vlado Božiæ govorio o školo-vanju, Dalibor Paar o speleološkim istraživanjima, aIgor Jeliniæ o speleološkom ekspedicionizmu.

Po završenom službenom dijelu proslave, Tiho-mir Kovaèeviæ – predsjednik »Dinarida« – Društva zaistraživanje i snimanje krških fenomena, poklonio jeKomisiji umjetnièku sliku slikarice Jasne Anðeliæ, kojaje nastala u slikarskoj koloniji na speleološkom logoruna Zrmanji 2006. Uslijedio je domjenak i prikazivanjespeleoloških filmova.

Druženje je nastavljeno u Planinarskom domuGlavici, duboko u noæ. Veæina sudionika toga dru-ženja prenoæila je u domu. Sutradan su gotovo svi kojisu tu prespavali posjetili špilju Veternicu, a pridružiloim se još zagrebaèkih speleologa. Rasporeðeni u višeskupina, svi su prošli turistièki dio (u tišini, samo selektriènim svjetiljkama, da ne bi uznemirili šišmišena spavanju), Kalvariju, Zahod, Majmunski prolaz,Ramzesovo šetalište, Ponor 9 m, Pakao, Tobogan,Mlin i Prvi slap, došli do Plaže i slapa Viktorije teposjetili Visoku i Bijelu dvoranu i Novu Veternicu.Ova æe proslava svima zasigurno ostati u lijepomsjeæanju. Vlado BožiæSudionici proslave u Europskom domu

ALA

N È

AP

LAR

Dio sudionika u »Bijeloj dvorani« špilje Veternice

MIL

IVO

J U

RO

IÆ

PROSLAVLJENA 50. OBLJETNICAKOMISIJE ZA SPELEOLOGIJU HPS-a

115

Medjame ili Znetve, koje èini niz pukotinskihjama, nastale su, prema geologu i speleologu HrvojuMalinaru, na jedinstven naèin – potresom, tj. seizmi-èkom djelatnošæu u Zemljinoj kori. Jame se nalazeoko 3 kilometra sjeverozapadno od središta Samo-bora, blizu naselja Gornje Dubrave. Podruèje nakojem se jame nalaze veliko je otprilike 150×100 m.

Kroz samo središte po-druèja prolazi cesta s koje sutijekom tridesetak godina ne-savjesni pojedinci odlagali ujame smeæe i otpad. S godi-nama ga se nakupilo toliko daje povremeno nadvisivalo ru-bove jama. Iako su jame po-vremeno èišæene, cijelo je po-druèje postalo ilegalno odla-galište otpada, puno starihautomobila, štednjaka, hla-dnjaka, madraca, ali i meha-nièkog otpada iz mehanièkihi bravarskih radionica, klao-nièkog otpada i dr.

O Medjamama kao zani-mljivoj kraškoj pojavi, u vrije-me kad jame još nisu bile za-gaðene, pisalo je u struènojliteraturi mnogo autora, npr.N. Reizer (1911.), Z. Dugaèki(1950.) i M. Herak (1973.), akao o ugroženom podruèjukoje treba oèistiti i zaštititi N.Buzjak (1994., 1997. i 2005.),F. Islamoviæ (2005.) i H. Mali-nar (2006.). Bilo je i napisa udnevnom tisku.

Vrijedna je bila akcijaèlanova PD »Zagreb-Matica«(Edo Hadžiselimoviæ) i Spe-leološkoga kluba »Samobor«(Nenad Buzjak) kojoj je biocilj da se o oneèišæenju oba-vijesti javnost i upozori naprijeteæu zarazu. Zato su orga-nizirani struèni skupovi u Za-grebu, Samoboru i Bregani.Rezultat toga bila je, poèet-kom 2006., izrada projektasanacije. Izradila ga je zagre-baèka tvrtka »Uniprojekt«, natemelju dostupnih podataka o

velièini jama i pretpostavljenoj kolièini otpada unjima.

Èišæenje jama zapoèelo je sredinom studenoga2006., a prvi dio akcije trajao je tri tjedna. U èišæenjusu sudjelovali samoborsko poduzeæe »Komunalac« sasvojom mehanizacijom i èlanovi HGSS-a iz Gospiæa.Gorski spašavatelji sudjelovali su u vaðenju otpada iz

Medjame – kraški fenomen nadoma Samobora

VLA

DO

BO

ŽIÆ

VLA

DO

BO

ŽIÆ

USPJELO ÈIŠÆENJE MEDJAMA

116

veæe dubine, za što je bila potrebna njihova oprema istruènost. Akciju su financirali opæina Samobor iFond za zaštitu prirode. Tako je u studenom izvaðenoèetrdesetak kubiènih metara otpada.

Do veljaèe 2007. izvaðeno je ukupno 1000 kubiènihmetara otpada tako da sada nema vidljivog otpada ujamama i okolici, no nažalost, jame nisu oèišæene dokraja. Prema dimenzijama jama, poznatim od prijetridesetak i više godina (istraživali su ih zagrebaèki isamoborski speleolozi), vidljivo je da su jame zatrpanei prirodnim materijalom – zemljom, kamenjem, gra-njem i lišæem. Jame više onoliko duboke kao prije. O tome najbolje svjedoèi primjer Duge jame, koja jenekad bila duboka 15 – 18 m, a sada najviše 4 – 5 m.Ipak, važno je da se sada otpad više ne vidi. Najljepšaje ostala Velika jaruga, koja je oèišæena do dubine od7 – 8 m. Sve jame iz kojih je izvaðen otpad ograðenesu crveno-bijelim plastiènim trakama.

Ostaje pitanje kako zaštititi jame od novog zaga-ðenja – potrebna je i pravna i fizièka zaštita. Dobro bibilo jame proglasiti geomorfološkim spomenikomprirode, cestu kroz podruèje Medjama zatvoriti iprovesti ju izvan njega, podruèje ograditi i postavitiobavijesne ploèe. Ovo bi se podruèje lijepo uklapalou neku pouènu stazu okolice Samobora.

Vlado Božiæ

VLA

DO

BO

ŽIÆ

TUŽNA OBLJETNICA NA VELEBITUProšlo je malo više od godinu dana otkad su na

Svetom brdu tragièno stradali splitski planinari MiroDuplanèiæ, Zoran Skraèiæ i Ivo Milun. Nema izleta nisastanka na kojem ih se èlanovi PK »Split« ne sjete, amnogi èlanovi tijekom protekle godine pohodili suVlaški grad i Sveto brdo da bi im odali poèast iobnovili uspomene. Zbog nepredvidljivog vremena usijeènju, PK »Split« je odredio posljednji vikend urujnu kao datum buduæega memorijalnog pohoda naSveto brdo.

Prigodom prve obljetnice strašne tragedije, 13.sijeènja 2007., krenula je na Sveto brdo èetveroèlanaekipa PK »Split« s cvijeæem i svijeæom. U subotu smood parkirališta u NP »Paklenica« prekrasnom stazomuz potok Veliku Paklenicu planinarili pet sati do sklo-ništa »Vlaški grad«. Predvodio nas je Zlatko, koji je

nosio cvijeæe na ruksaku pa smo ga zbog toga prozvaliCvjeæonoša. Kad smo stigli u sklonište, zauzeli smomjesta za spavanje, divili se vidiku na more i otoke tese zatim uputili do spomen-ploèe koju su PK »Split«i HPS postavili prošloga lipnja na mjestu pogibije.Skinuli smo stari vijenac i stavili svježi buket cvijeæana ploèu u koju su uklesana imena trojice nastradalihplaninara te dirljiv sadržaj SMS poruke koju je ZoranSkraèiæ noæ prije smrti uputio supruzi Nataši: »Akopogledaš u mjesec, vidjet æeš i nas, ispod Svetog brda,u skloništu, uz malu vatru i toplu peæ. Mjeseèina, asvugdje snijeg.«

Drugi dan rano krenuli smo dalje prema Svetombrdu. Pod samim je vrhom bilo snijega i puhala jebura, ali smo bez veæih poteškoæa stigli na vrh. Tu smose zadržali vrlo kratko, tek toliko da se fotografiramo

Cvijeæe i svijeæa kraj ploèe postavljene u spomen naMiru Duplanèiæa, Zorana Skraèiæa i Ivu Miluna

Na mjestu tragedije èlanovi PK »Split« 13. sijeènjapoložili su cvijeæe u spomen na stradale prijatelje

Velebitski suton

118

pokraj križa i ploèe na kojoj je uklesano deset Božjihzapovijedi. Oprezno smo se spustili južnom stranomvrha, na kojoj nije bilo snijega, te se preko Ivinihvodica vratili u klanac Velike Paklenice.

Cijelim mi je putem pred oèima bila strminaispod spomen-ploèe, velika provalija žuta od trave,išibana vjetrom. Ova tužna obljetnica može bitipodsjetnik svim planinarima da u planinu idu dobropripremljeni i da treba odustati ako vremenski uvjetinisu povoljni za planinarenje. Lijepa je planina, lijepoje biti na vrhu, ali lijep je i život.

Livia Puljak, PK »Split«

BOGATA POVJESNICA – POTICAJ ZAAKTIVNOST

U subotu, 20. sijeènja èlanovi HPD »Sokolovac«iz Požege održali su u domu »Lapjak« u Velikojredovnu godišnju skupštinu društva. Svojim su odazi-vom rad skupštine obogatili izaslanici planinarskihdruštava iz Osijeka (tri društva), Našica, Orahovice,Pakraca, Lipika, Daruvara, Slavonskog Broda, Pleter-nice i Velike. Oni su, uz srdaène pozdrave, izruèili idarove, a to je uèinio i predsjednik Slavonskog plani-narskog saveza Miro Mesiæ, koji je okupljene pozdra-vio i u ime djelatnika Parka prirode Papuk. Skupštinisu prisustvovali i Bruno Horvat, predsjednik Turi-stièke zajednice grada Požege, te Zdravko Ronko,požeško-slavonski župan, koji je obeæao materijalno imoralno podržati sve aktivnosti požeških planinara,poklonivši im malu motornu pilu za èišæenje planinar-skih staza.

Izvješæe o radu podnio je predsjednik društva dr.sc. Antun Lovriæ, a u ime Gospodarskog odbora izvije-stio je Vjekoslav Trobiæ. Društvo je organiziralo

brojne izlete, a dogaðaj godine bio je visokogorskipohod na Ande (Peru i Bolivija) s planinarima izSlavonskog Broda i Zagreba. Veoma uspjela bila sutradicionalna okupljanja planinara na popularnim»Papuèkim jaglacima« i Martinjskom izletu.

Iskazao se i Gospodarski odbor sanacijom krovadruštvenog doma i dogradnjom planinarske kuæe»Trišnjica« na Papuku. Uz pohvale, kritièki se govo-rilo o negativnostima, posebice neodazivu na radnezadatke. Saslušana su i prihvaæena i druga izvješæa, tedonesen plan rada za 2007. godinu. Dopunjen je iStatut Društva. Novina je unošenje godine utemelje-nja u ime društva, pa ono sada glasi: HPD »Sokolo-vac 1898.«. Umjesto dosadašnje tajnice, na tu jedužnost izabrana Nada Banoviæ, koja vodi i KronikuDruštva.

Sudionici skupštine odluèili su da upravni odborraspiše novi natjeèaj za prodaju doma u Velikoj, a dase novac utroši za kupovinu stambeno-poslovnogprostora u Požegi i gradnju planinarske kuæe naPožeškoj gori. Novac dobiven sudskom presudom usporu s poduzeæem »Kamen-Ingrad« bit æe utrošen zaureðenje »Trišnjice«. Upravni odbor takoðer je ovlaštenda pokrene postupak povratka društvenog zemljištana Kapavcu (Požeška gora), te pripremi razne aktiv-nosti tijekom 2008. godine kada HPD »SokolovacPlaninarska kuæa »Trišnjica« na Papuku prije proširenja

IVIC

A K

OD

ŽOM

AN

1898.« obilježava 110. obljetnicu organiziranog djelo-vanja te 25. obljetnicu utemeljenja proljetnog izletapod imenom »Papuèki jaglaci«.

Najviše društveno priznanje »Stjepan Lovriæ Stipa«uruèeno je Katici Bartošek, Antunu Lovriæu, Vjeko-slavu Trobiæu i Ivanu Jakovini te Ivanu Dragi Tro-šelju, èlanu HPD »Krndija« Našice. Takoðer je obzna-njeno da je požeški planinar i gorski spašavatelj dr.Dario Švajda dobio priznanje HPS-a za seriju èlanakaiz planinarske medicine tiskanih u »Hrvatskom pla-ninaru«. Sve je završilo društvenom veselicom, uzodlièan nastup glazbenog sastava »Ritam-band« izPožege. Ivan Jakovina

DEVETI NOVOGODIŠNJI POHOD PD»NOVSKO BRDO«

Veæ devetu godinu zaredom PD »Novsko brdo«prve nedjelje po Novoj godini organizira planinarenjegorjem oko Novske. Na dan pohoda znalo je biti i–10 oC, no ove je godine bilo ugodno toplo. Osimdomaæih planinarki i planinara, izletu su se pridružilii èlanovi HPD »Jelengrad« iz Kutine, PD »Sokolovac«iz Požege, PD »Lipa« iz Lipika i PD »Psunj« iz Pakraca.Sudjelovalo je pedesetak planinara.

Na markiranoj stazi koju domaæi planinari nazi-vaju »VRA Bljesak« dijelom nedostaju markacije jer

su nestale uslijed šumske sjeèe. Markacije vode Vino-gradskom ulicom prema Pujiæu, a zatim na Crkvište(330 m). Staza se u Lukama (Strelište) odvaja desnopreko Skresinca. Na tom dijelu staze otvara se prekra-

119

Poèetak nove godine – bez snijega

Sudionici novogodišnjeg pohoda PD »Novsko brdo«

san vidik na Jezero, iako je okolina ogoljena sjeèomšume. Po hrptu se preko Samara (202 m) dolazi uNovsku. Cijela staza se može prijeæi za nešto manjeod èetiri sata.

Dio planinara otišao je i na Krièka brda, gdje senalazi najviši vrh na podruèju grada Novske. Na putuprema Zmajevcu (467 m) nalazi se spomen-obilježjepoginulim hrvatskim braniteljima, gdje su zapaljene

svijeæe. Do samog vrha nisu išli jer se nalazi u minskisumnjivom podruèju, ali se sa šumske ceste pružaprekrasan vidik prema Brezovu polju (985 m) – naj-višem vrhu Slavonije, Pakracu i Lipiku, pa sve doPetrova vrha iznad Daruvara. Za povratak je odabranput preko Jelenske glave (izvor Novljanèice) doNovljanskog jezera. Na jezeru nas je doèekala okrjepa:klasièan planinarski jelovnik, grah s kobasicama.

Davor Augustin

120

11. 3. Žene u planinu PD "Kamenjak", Rijeka

Željka Buševac, 051/331-212

Alisa Čalić, 091/50-28-235Kastav (šuma Lužina)

11. 3. Romarskim putem Belec - Marija Bistrica HPD "Belecgrad", Belec

Verica Havoić, 049/460-135, 098/16-09-056Belec - Marija Bistrica

14. - 18. 3. Stazama Punte Križa PK "Osorščica", Mali Lošinj

Bolto Gaberšek, 098/403-469

Marčela Badurina, marcela.badurina@jadranka.t-com.hrOsorščica

24. 3. Proljetni uspon na Oštru PD "Željezničar", Gospić

Andrija Benković, 053/574-305, 091/16-48-182Podoštra - Oštra

24. 3. 13. našički križni put HPD "Krndija", Našice

Slavko Žagar, 031/613-207Krndija

4. 4. - 30. 5. Planinarska škola HPD "Zagreb-Matica" HPD "Zagreb-Matica", Zagreb

Bruno Šibl, 098/237-566HPD "Zagreb-Matica", Petrićeva 4, 10000 Zagreb

5. - 10. 4. Romarskim putom po Lošinju PK "Osorščica", Mali Lošinj

Bolto Gaberšek, 098/403-469

Marčela Badurina, marcela.badurina@jadranka.t-com.hrOsorščica

6. - 9. 4. Po mljetskim špiljama PD "Mljet", Goveđari

Marin Perković, 098/470-469, marin.perkovic@du.t-com.hrOtok Mljet

9. 4. Pohod planinara po PPP-u PD "Pazinka", Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183ž. st. Borut - G. Vas - Planik - Korita - ž. st. Lupoglav

9. 4. Dan PD "Malačka" HPD "Malačka - Donja Kaštela", Kaštel Stari

Planinarska kuća "Malačka"

9. 4. Po Varaždinskom planinarskom putu HPD "Dugi vrh", Varaždin

Ivan Šoltić, 042/310-124, 091/72-48-118Varaždinski planinarski put - pl. kuća "Vagon" - Ledinec

9. 4. Memorijalni uspon Ronalda Browna HPD "Dubrovnik", Dubrovnik

Obod - Stražišće