ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

99

TRAVANJ

2007

4

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:31 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2007. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primitiuplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe,nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljenimaterijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sazanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija.Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom,na DVD-u, CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).Detaljnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

WEB-STRANICA ÈASOPISA: www.plsavez.hr/hps/HP

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:31 Page 2

GodišteVolume

BrojNumber99

Travanj - April 2007

4

122

Petrova gora na Kordunu

130

Wildspitze – »Divlji vrh«

136

Penjaèki uspon poBlagajskoj stijeni (BiH)

142

Pet dana – stotinu kilometara Biokova

Petrova gora – planinarska »terra incognita«..........122

Branko Meštriæ i Vitomir Murganiæ

Petrova gora u buduænosti ........................................129

Oliver Vlainiæ

»Divlji vrh« i nije tako divlji ........................................130

Tvrtko Pervan

»Ekstremisti« na Blagajskoj stijeni ..........................136

Hrvoje Jenei

Lastavice ....................................................................140

Miljenko Vargek i Hrvoje Zrnèiæ

Pet dana, stotinu kilometara Biokova......................142

Ivan Rakiæ

Dinarske zabilješke....................................................147

Nikola Gojeviæ

Glavni odbor HPS-a ....................................................149

Darko Berljak

Planinarski putovi ......................................................152

In memoriam: Dražen Drago Vukušiæ ......................156

Planinarski tisak ........................................................157

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Drago Bozja ....158

Kalendar akcija ..........................................................160

TEMA BROJAPetrova gora

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIKraljev grob na Petrovoj gori

(prema legedni mjesto pogobije Petra Svaèiæa)foto: Oliver Vlainiæ

SADRŽAJSADRŽAJ

121

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:26 Page 121

Prije nekoliko je brojeva urednik »Hrvat-skog planinara« prošao podruèjem Bano-vine i u velikom èlanku zavapio nad zlomsudbinom i perspektivama podruèja koje jeimalo sjajnu prošlost, bilo u središtu zbivanja iu komunikacijskom težištu, da bi se danas našlona periferiji svega, napušteno, zaboravljeno ibez veæe planinarske perspektive. Meðutim, i sdruge strane rijeke Gline postoji podruèje kojeje bilo znaèajno u prometnom i povijesnompogledu. Njime dominira planinski masiv kojije bilo teško ne vidjeti – zbog odbljeska neèegavelebnog i sjajnog na njegovu vrhu. Pogaðate,govorimo o Kordunu i Petrovoj gori.

Gdje je Petrova goraNa udaljenosti od samo devedesetak kilo-

metara od Zagreba, u središnjem dijelu Hrvat-ske, južno od Karlovca, prostire se jedno odnajšumovitijih i ekološki najèišæih podruèjanaše domovine – Kordun s Petrovom gorom.Kordun je omeðen na jugu rijekom Koranom,na zapadu rijekom Mrežnicom, na sjeveru rije-kom Kupom, a na istoku rijekom Glinom igranicom prema susjednoj BiH. Reljefno gle-dano, Kordun je prijelazna zona izmeðu dinar-skog planinskog podruèja (Lika) i ravnièarskogprostora Središnje Hrvatske. Teren je uglav-nom brežuljkast, s manjim uzvisinama, koje sepostupno poveæavaju prema Petrovoj gori. Najugoistoènoj granici Korduna nalazi se Petrovagora. Naziv Kordun dolazi od francuske rijeèicordon, što znaèi niz ili red. U ovom se sluèaju

to odnosi na niz povezanih stražarnica i utvrdaprema isturenom turskom položaju u zapadnojBosni.

U povijesnom kontekstu zaista apsurdnozvuèi tvrdnja da je danas Petrova gora pro-metno izolirana. Dolinom Une dolazila je glav-na rimska cesta koja je povezivala rimskeprovincije Dalmaciju i Slavoniju (ne treba sum-njati da su legionari rado zastajali u obližnjimtermama u današnjem Topuskom!) da bi jedankrak ceste odlazio na zapad gotovo prekosamog vrha u Kamensko (danas je dio te cesteuklopljen u novu planinarsku stazu).

U današnje je doba magistralna veza premaDalmaciji izmaknuta dalje na zapad, ali je cijelaPetrova gora omeðena i definirana cestamakoje je okružuju: Vojniæ – Gvozd – Perna –Krstinja – Vojniæ. Iz nekih drugih razloga, krozsamo središte gore, do samog vrha, vodi asfalt-na cesta, a izgraðene su i brojne šumske ceste.

Što nudi Petrova gora?Petrova je gora stara geološka formacija,

razmjerno bogata vodom i specifiènom, ponaj-prije šumskom vegetacijom. Naravno da je toizvjesno planinarsko ogranièenje, jer nedostajuširoki vidici, no nadoknaðuje ga velika razvede-nost reljefa, s brojnim grebenima i dubokimprodorima obogaæenima svježim potocima. A žuborenje potoka u kombinaciji s debelimhladom može biti itekako zgodan razlog zadugotrajne ljetne šetnje. Lijepo je i na proljeæe,kad se sve ispuni cvjetnim »aranžmanima« ili

122

KORDUNKORDUN

Petrova gora – planinarska»terra incognita«

Branko Meštriæ, Zagreb i Vitomir Murganiæ, Karlovac

Meðu planinama hrvatskim znamenita je Petrova gora. Ona nije ni tako visoka

koliko Zagrebaèka gora ili Plešivica, ali je posve odijeljena od drugog gorja, pa

zato više imponira. (Radoslav Lopašiæ)

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:26 Page 122

ujesen, kada se šuma oboji u tople tonovepožutjela lišæa.

Ni s vidicima zapravo nije tako kritièno.Petrova je gora osamljen masiv, a to podrazu-mijeva itekako široke vidike – ako se možeteizdiæi iznad krošanja. A tridesetsedammetarskispomenik na Petrovcu i napušteni komunika-cijski toranj na Magarèevcu, koji bi lako mogaopostati planinarskom piramidom, osiguravajuizvrstan vidik na neposrednu okolicu, ali i navelik dio središnje Hrvatske, Gorskoga kotara,pa i Slovenije, a naroèito sjeverozapadne Bosne.

Najznaèajniji vrhovi na Petrovoj gori jesuMali Petrovac (512 m), Veliki Petrovac (507 m),Magarèevac (474 m) i Veliki Velebit (482 m).Gora je bogata i vodotocima, potocima i izvori-ma pitke vode. Veæi su potoci Utinja, Trebnja,Velika i Mala Bistra, Vojišnica, Blatuša, Velikai Mala Radonja, uz još mnogo malih izvora ipotoka.

Povijesne okolnostiZa bolje razumijevanje toga podruèja treba

posegnuti za dalekom prošlošæu, kada ga nasta-njuju ratoborni Janudi (Japodi ili Japidi), mje-šavina Kelta i Ilira. Za rimsku ih je državu po-korio Oktavijan 35. godine stare ere, osvojivši

njihovo glavno uporište Metulum. Petrova jegora, po svemu sudeæi, bila kontrolna toèkaceste koja je išla od Solina prema rimskomgradu Sisciji. Hrvati ovo podruèje nazivaju Sla-tina, što znaèi topla voda, i tada Petrova goraprvi puta dobiva hrvatsko ime Slatska gora iliGvozdena gora. Gvozdena bi gora u suvreme-nom hrvatskom jeziku znaèilo: »gora šumovita«.

Pod kraj 11. stoljeæa sukobile su se naprostoru Slatske ili Gvozdene gore maðarskavojska i èete posljednjega hrvatskog kralja PetraSvaèiæa. U neravnopravnoj bitki Petar Svaèiæ jeteško ranjen. Od zadobivenih je rana preminuote je pokopan na podruèju Slatske gore. Od tadagorje nosi njegovo ime - Petrova gora.

Krajem 13. stoljeæa fratri pavlini podigli susvoj samostan na vrhu Velikog Petrovca i samo-stansku crkvu posveæenu svetom Petru apo-stolu. Zbog uèestalih pljaèkaških provala Tura-ka, fratri su se preselili u novoosnovani samo-stan na Kamenskom. Tek krajem 17. stoljeæaVeliki Petrovac ponovno dobiva na važnostikao predstraža u borbi protiv Turaka, te je naruševinama staroga pavlinskog samostanasagraðen granièni èardak.

Narod naseljen oko šumovite Petrove goretijekom Drugog svjetskog rata teško je strada-

Lovaèki dom »Muljava« i spomenikna Velikom Petrovcu (507 m)

ZVO

NIM

IR T

ANO

CK

I

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 123

124

vao od neprijatelja i stoga veæ u srpnju 1941.godine u šumi Abez KP podiže narodni ustanak.Petrova gora postaje legendarna po svojimtajnim partizanskom bolnicama.

Ni Domovinski rat nije zaobišao Petrovugoru, buduæi da su je pobunjeni Srbi uèinilisredištem i uporištem svoje pobune protivHrvatske. Veæ u ožujku 1990. održavanjemmitinga na Petrovoj gori zapoèinju takozvana»dogaðanja srpskog naroda«. Na vrhu Petrovegore, u spomeniku koji je trebao postati spome-nikom narodne revolucije i jedinstva narodaHrvatske, smjestili su vojno zapovjedništvosvoje pobune. Posljedice èetverogodišnjeg rataprotiv vlastite domovine i danas su svudavidljive.

Petrova gora i planinarstvoTeško je utvrditi koji su razlozi da je

Petrova gora u planinarskom smislu mnogogodina bila zapostavljena, premda u svibnju,1977. PD »OKI« iz Zagreba sveèano otvaratransverzalu Petrova gora s 15 kontrolnih toèa-ka. Transverzala je bila duga 52 km, a trasa jojje bila Vojniæ - Petrovac - Centralna partizan-ska bolnica – Veliki Velebit – Biljeg – Vojniæ.Još su vidljive stare markacije, pogotovo ublizini Centralne partizanske bolnice, Magar-èevca i Malog Petrovca.

Na zajednièkom sastanku PS BiH i PSH,održanom u lipnju 1982. u Velikoj Kladuši(BiH) zakljuèeno je da se ustanovi i transverzalaod Petrove gore do Bihaæa. Posao trasiranja i

Tijekom proteklih godinu dana na Petrovoj gori ureðen je

planinarski put u obliku osmice. Ishodište mu je Muljava, a

obuhvaæa najznaèajnije toèke na toj gori

Planinarska obilaznica

Petrova gora

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 124

markiranja buduæe obilaznice dobivaju PD»OKI« iz Zagreba i PD »Krajišnik« iz VelikeKladuše, a tiskan je vodiè i dnevnik. Na žalost,danas ne postoje podaci o tome koliko je pla-ninara prošlo jednom ili drugom obilaznicom.

Imajuæi u vidu da u tom kraju nema tradi-cije planinarenja, a i iz razgovora sa starijimèlanovima društava na širem karlovaèkompodruèju, može se zakljuèiti da planinarskeobilaznice, a pogotovo transverzala Petrovagora - Bihaæ, nikada nisu zaživjele u pravomplaninarskom smislu.

Na inicijativu Uprave šuma podružniceKarlovac èlanovi PD »Dubovac« iz Karlovcatrasirali su i markirali nove planinarske putovepo Petrovoj gori. Cilj je bio oformiti mrežuplaninarskih putova koji bi obuhvatili najzna-èajnije kulturnopovijesne lokalitete, kao i sveplaninarske znaèajke na ovom prostoru. Stogasu trasirana tri smjera koji povezuju ishodište(prostor Muljave) s vršnim prostorom Petrovegore (Petrovcima). Južni smjer u širokom lukuzahvaæa prostor Centralne partizanske bolnicepa preko grebena Magarèevca ide prema vrhu.Na obronku Magarèevca sreæe se sa središnjim

smjerom koji dolazi oštrim usponom prekogrebena Malog i Velikog Velebita (prikladanza silazak!). Konaèno, sjeverni smjer se koristismjerom Rimskog puta i njime sa sjevera prilaziVelikom Petrovcu. Na vršnom dijelu (Mali iVeliki Petrovac) obilježeno je još nekolikosmjerova koji povezuju zanimljive lokalitete(spomenik, Kraljev grob, ostaci samostana).

Osim ovih, na prostoru Muljave postoje joši pouèna staza, pa invalidska staza, a i brojnešumske ceste i putovi, koji se mogu koristiti zašetnje i upotpuniti mrežu planinarskih putova itime osigurati posjetiteljima razlièitih moguæ-nosti uživanja u prirodi.

U suglasnosti s Komisijom za planinarskeputove HPS-a PD »Šumar« je na ureðenimplaninarskim putovima organiziralo planinar-sku obilaznicu Petrova gora. Kako se pokazaloda bi jednostavni kružni obilazak veæini plani-nara ipak bio predugaèak, obilaznica je osmi-šljena kao dvodjelna vezna obilaznica s dvakruga koja prate dva glavna prilaza vrhu –sjeverni i južni, sa zajednièkim središnjim silaz-nim dijelom preko Velebita.

125

Slikovito jezero Muljava kod lovaèkog doma

OLI

VE

R V

LAIN

IÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 125

Obilazak pojedine dionice traje tek neštoviše od 4 sata, što podrazumijeva da je u dvaizleta (dva dana) mogu obiæi i manje spremniplaninari, a oni najspremniji mogu cijeluobilaznicu obiæi i odjednom za 8 – 9 sati ugodnešetnje.

Izbor prilazaPetrova gora udaljena je 89 km od naše

prijestolnice Zagreba i u blizini je Karlovca iSiska. Iz Zagreba joj se može najbrže priæipreko Karlovca, Vojniæa (90 km) i lovaèke kuæe»Muljava« (9 km). Iz Karlovca postoji auto-busna veza do Vojniæa. Najsigurnije je voznired autobusa provjeriti na telefon 047/600-740.Može se, takoðer, doæi i iz Siska preko Glinedo Vojniæa. Cesta sa strane Topuskog, iz Perne,nije baš dobra, ali se može proæi terenskim vozi-lima. S obzirom na razmjerno veliku udaljenostod Vojniæa, korištenje javnih prijevoznih sred-stava za dolazak zasad nije pogodno, ali postojimoguænost da se naknadno uspostavi planinar-ska staza trasom šumske pruge koja je nekadišla do danas nepostojeæe pruge Karlovac –Sisak, odnosno do sadašnje ceste Vojniæ –Gvozd.

Do gotovo svih važnijih lokacija obilaznicepo Petrovoj gori može se stiæi automobilom, ališto æe u tom sluèaju ostati od planinarenja?

Opis putaKao što smo veæ spomenuli, staza je osmi-

šljena tako da ju je najpogodnije prolaziti u dvadijela. Evo i kratkih uputa za obilazak.

Obilazak poèinje na Muljavi. Cestom trebakrenuti na jug pored nadstrešnice uz potokVelika Radonja. Nakon 10’ dolazi se do mjestagdje silazi staza s Malog Velebita (tuda se vraæakad se zatvori krug). Markacije vode dalje 10’cestom do lovaèke èeke, gdje skreæu oštrodesno u šumu. Slijedi uspon kroz jedinstvenujelovu šumu na Veliku Barijan kosu. Na mjesti-ma se s puta otvaraju vidici prema spomenikuna vrhu Petrove gore, a može se vidjeti i visokitoranj južno od spomenika na Magarèevcu.Staza se s kose spušta kroz šumu da bi za dese-tak minuta naglo skrenula lijevo i oštrije se usljedeæih 15’ spustila prema nekadašnjem omla-dinskom domu. Ispred doma staza izlazi na

126

Spomenik na Velikom Petrovcu

Kraljev grob

VITO

MIR

MU

RG

ANIÆ

VITO

MIR

MU

RG

ANIÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 126

cestu koja vodi do partizanske bolnice. Cestomvalja krenuti lijevo, ali ne treba hodati asfaltom,veæ se dvjema kraticama kroz šumu za petnae-stak minuta dolazi do prvih baraka Centralnepartizanske bolnice.

Nastavljamo dalje usponom izmeðu barakabolnice pa preko partizanskog groblja i dalje doDebele kose, najudaljenije toèke na trasi. Tumarkacije izbijaju na šumsku cestu kojom valjapoæi lijevo. Na jednom mjestu kratimo oštarzavoj i brzo ponovno izlazimo na cestu. Daljehodamo cestom i nakon 40’ stižemo do na-puštene vojarne na vrhu Magarèevcu. Vojarnaje napuštena i ne preporuèa se ulazak u njezinprostor, ni penjanje na toranj. Bilo bi planinar-ski vrlo zanimljivo od vojarne naèiniti jedan odveæih i solidnijih planinarskih domova, a ideal-no bi bilo kad bi se odašiljaèki toranj mogaopreurediti u razglednu piramidu.

Trasa nastavlja cestom i za 15’ dolazi doraskrižja planinarskih putova. Cestom sa sjeve-ra prilazi staza s vrha Petrove gore (sjevernadionica obilaznice), a zajednièka trasa objedionice skreæe u šumu i slijedeæi trasu bivšelovaèke ograde visokom bukovom šumom na-preduje po hrptu dvaju Velebita. Za dvadese-tak minuta markacije tako stižu do Malog Vele-bita, nižeg, ali izrazitijeg kamenog vrha (zapra-vo jedinog kamenog vrha na cijeloj obilaznici!).Cijelim putom po hrptu Velebita valja obratitipažnju na sjevernim padinama na božikovinu(Ilex aquifolia L.), poznatu zaštiæenu biljku,koja je po našim planinama vrlo rijetka.

S Malog Velebita nastavlja se još nekolikominuta po grebenu, a potom slijedi oštar stope-desetmetarski spust hrptom obronka, pred krajèak i zavojima. Do potoka Velike Radonje sestiže za dvadesetak minuta i tu se zatvara krugjužne dionice obilaznice. Dionica završava po-vratkom na Muljavu cestom u sjevernomsmijeru (10’).

Drugi, sjeverni krug obilaznice povezujeMuljavu preko pouène staze i Rimskog puta sapovjesnim kompleksom na vršnom dijelu Petro-ve gore. Trasa kreæe od ulazne ploèe pouènestaze iza lovaèke kuæe Muljava. Za dvadesetakminuta laganog uspona, pouènom stazom izlazise na šumsku cestu koja ide trasom nekadaš-njeg puta iz rimskog doba. Markacije nas dalje

127

Ostaci pavlinskog samostana na Malom Petrovcu

Petrova gora zanimljiva je i za gljivare

ZVO

NIM

IR T

AN

OC

KI

OLI

VE

R V

LAIN

IÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 127

vode upravo tim antièkim smjerom, najprijelaganim usponom, a poslije strmije i konaènokamenim usjekom prema spomeniku na Veli-kom Petrovcu (507 m).

S vrha strmim spustom na istok vodi marki-rana staza, kojom se silazi do šumske ceste, apotom njome u južnom smjeru za 20’ dolazi doKraljeva groba. No, buduæi da su na ovomvršnom dijelu na relativno malom prostoruispresijecanom silnim cestama, stazama i prila-zima, èak zanimljiva planinarska odredšta(kontrolne toèke), one se mogu obiæi i drugim,kraæim putovima.

Na mjestu zvanom Kraljev grob, uz spome-nik i pouènu ploèu, ureðeno je i zgodno odmo-rište za posjetitelje.

Na Malom Petrovcu (512 m) planinari æevidjeti arheološke nalaze sa èak tri povjesnasloja. To su rimska utvrda, temelji starog

pavlinskog samostana i ostaci granièarskogèardaka. Staza je provedena opkopom negda-šnjih utvrda. Na zapadnom uglu je prilaz sparkirališta, pouèna ploèa kao i odvojak zanastavak puta.

Markacije nove obilaznice »Petrova gora«s vrha se spuštaju prema Magarèevcu, vodeusporedno s cestom, a potom se u predjeluVelikog Velebita trasa povezuje s prije opisa-nom južnim krugom obilaznice. Odatle sezajednièkom trasom staza vraæa na Muljavu.

Bez obzira na to što su staze markirana uoba smjera, predlažemo da se je obilazi u opisa-nom smjeru jer je to lakše.

128

Nova planinarska obilaznica

»Petrova gora«* ima 8 KT

najpogodnije ju je proæi u dva

izleta od 4, odnosno 4 i pol sata

* Ove æe se godine akcija »Hodanjem k zdravlju« koju ukarlovaèkom kraju tradicionalno organizira PD »Dubo-vac« iz Karlovca, održati na Petrovoj gori 14. travnja.Tom prilikom bit æe službeno otvorena Planinarskaobilaznica »Petrova gora« i predstavljen dnevnik i vodièpo obilaznici. U organizaciji akcije sudjeluju Hrvatskešume, županijski planinarski savez, PD »Šumar« i Stani-ca vodièa Karlovac, a stazu æe osiguravati i HGSS StanicaKarlovac.

OLI

VE

R V

LAIN

IÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 128

Možda se èini da je na Petrovoj gori sve obavije-no prošlošæu, no sudeæi prema zbivanjima u posljed-njih godinu i pol dana, tamo se je poèela zbivati isadašnjost, koja vodi u ljepšu buduænost. Planovi kojisu nekad bili samo vizije i želje polako se pretaèu urealizaciju.

Hrvatske šume sa svojom karlovaèkom podružni-com gospodare svim državnim šumama i šumskimzemljištima na Petrovoj gori, što je oko 11,5 tisuæahektara. Uvidjevši da gora pruža mnogo veæi poten-cijal od samoga bavljenja šumarstvom, odluèili su isko-ristiti te moguænosti. Krajem 2006. završili su obnovulovaèke kuæe na Muljavi, koja je od 1995. bila zapušte-na i devastirana. Danas se tamo primaju gosti u petsoba, dva apartmana i jednoj obiteljskoj sobi, sukupno 22 ležaja. Restoran nudi svoje usluge u triprostorije, velikoj dvorani na katu, koja prima 70 oso-ba, te manjoj dvorani i lovaèkom salonu u prizemlju,koje mogu ugostiti po 30 osoba. Kuæa radi svaki dan,a planinari, uz korištenje ugostiteljskih sadržaja, moguza veæe skupine dogovoriti i prilagoðenu prehranu,smještaj ili korištenje velike dvorane, npr. za godišnjeskupštine i sl. Da bi se olakšao boravak planinarima,u pomoænoj se zgradi uz lovaèki dom planira urediti iplaninarska soba s desetak kreveta.

Sedamdesetih je godina prošloga stoljeæa uzlovaèku kuæu izgraðena velika nadstrešnica, pokrivenadrvenom šindrom. Pod njom se može smjestiti više od250 osoba. Kroz samu nadstrešnicu protjeèe potokVelika Radonja, što boravku daje poseban ugoðaj. Jošposebniji ugoðaj daje ražanj koji pokreæe ta istaRadonja, kao i roštilji, peke i ostala »oprema« za pri-premu hrane.

Lovaèki dom i drvena nadstrešnica postoje tektridesetak godina, a potoci i prekrasna priroda mnogoduže. Što æe im se pridružiti u buduænosti? Premaplanovima Uprave šuma u Karlovcu, Turistièki centarPetrovu goru trebalo bi èiniti još èitavo mnoštvosadržaja. Prostor iza nadstrešnice, uzvodno uz VelikuRadonju, trebali bi upotpuniti drveni bungalovi – osamautohtonih kuæica s po osam kreveta. Smješteni udolini koja je s obje strane obrasla šumom i na èistompotoku, pružat æe moguænost odmaranja u prirodnomokruženju, u debeloj ljetnoj hladovini. Uz cestu kojomse dolazi do lovaèkoga doma, a s one strane rijeke(sutra možda i jezera!), veæ bi se ove godine trebaourediti prostor za izviðaèki kamp, koji æe moæi služiti iza druge namjene na otvorenom prostoru, kao što surazna natjecanja i druženja. Naravno da æe i planinarimoæi »baciti« šatore pored Radonje.

Lovaèki dom i sama Muljava prirodno su pola-zište za šetnje planinarskim i pouènim stazama. Plani-narska obilaznica Petrova gora svojim oblikom osmice

poèinje i završava upravo ovdje. Dijelom sjevernetrase obilaznice prolazit æe pouèna staza nazvanaRimski put, jer slijedi trasu kojom su nekada Rimljaniprolazili za toplice Topusko, a koje su ostaci još idanas mjestimice vidljivi. Pouèna æe staza pouèavatiposjetitelje o ekološkim temama i bit æe najviše nami-jenjena školskoj djeci. Na završetku te staze završavatæe i pouèna staza za osobe s posebnim potrebama,koja æe poèinjati iznad lovaèkoga doma. Bit æe u pot-punosti izgraðena od drveta i prilagoðena osobama stjelesnim invaliditetom, te slijepim i slabovidnimosobama (kao na Bliznecu na Medvednici). Dakakoda æe je moæi koristiti i svi ostali.

Iako su još u sferi ideja, spomenimo i planove zaizgradnju velebnoga muzeja biološke raznolikosti uprostorima spomenika na Velikom Petrovcu, potom inajavu opæine Vojniæ da æe stari Omladinski domispod bolnice ponovno vratiti u funkciju. No, za plani-nare je najzanimljivija ideja da se vojni objekt naMagarèevcu preuredi u pravi, veliki i èvrsti planinar-ski dom. To bi, uz širok prostor oko objekta, velikurazglednu piramidu na konstrukciji komunikacijskogatornja i središnji smještaj u masivu Petrove gore, otvo-rilo putove u prostor Vrletnih strana, gdje bi se našloprostora i za zahtjevnije – pa i »klinèane« putove.

Petrova gora nudi moguænost bavljenja raznimsportovima i tjelesnim aktivnostima. Zbog toga su uplanu biciklistièke staze koje æe obuhvatiti prostor odVojniæa do Topuskoga. Planira se izgraditi i manjisportski centar s igralištima za mali nogomet, odbojkuna travi, badminton, boæanje, paintball i strelièarstvo.U daljnjoj buduænosti predviða se i umjetno jezero,koje može nuditi ribolov, kupanje i vožnju èamcima.

Zamisli su lijepe, a kako æe se pretvoriti u stvar-nost, prepustimo vremenu koje je pred nama.

Oliver Vlainiæ

129

Lovaèki dom »Muljava«

PETROVA GORA U BUDUÆNOSTI

OLI

VE

R V

LAIN

IÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 129

Dok sam još bio »klinac« nisam ni sanjaoda æe kameniti vrhunci europskih pla-nina postati moja opsesija. Jedan je vrhposebno golicao moju maštu, što zbog imena(Wildspitze – »Divlji vrh«), što zbog položajana karti Europe – relativno je osamljen, nemaveæih gradova u blizini i opkoljen je bjelinamakoje su predstavljale vjeène snjegove.

Tridesetak godina poslije stojim na vrhuWildspitzea, pomalo razoèaran, jer se mistiènivrh pretvorio u uljuðeni alpski tritisuænjak, kojimojoj ekipi, osim pri izlasku na strmo, zaleðenosedlo Mitterkarjoch, nije zadao previše glavo-bolje. No, krenimo od poèetka.

Standardna trojka brodskih visokogoraca(Ante, Igor i ja) nije ni ovaj put uspjela omaso-viti redove. Naprotiv, jedva smo našli vremena(i novca) za tradicionalni ljetni uspon na nekiod istaknutih alpskih vrhunaca. Odabrali smoWildspitze, vrh za koji sam uspio zainteresiratisvoje planinarske prijatelje, priznavši im onajdio prièe o djeèaèkom snu.

Tragovima ÖtzijaNajviši vrh cijeloga Tirola i drugi najviši vrh

u Austriji nalazi se na krajnjem zapadu tedržave, na granici s Italijom. Pristup do njegaprilièno je dug te se bez automobila ne isplatikretati na put – zahtijevalo bi to previše vre-mena, novca i presjedanja. Mi smo izabrali»istoèni« pristup, preko Ljubljane, tunela Kara-vanke i Lienza te dolinom rijeke Drave do izla-ska na autocestu Bolzano – Innsbruck. OdInnsbrucka dalje malo na zapad do ulaza uprelijepu dolinu Ötztal, a onda prema jugu doVenta. Put kojim smo se vratili u Hrvatskujednostavniji je i najkraæi pa ga toplo prepo-ruèujem: od slovenske granice autocestom doSalzburga i Innsbrucka, a onda dalje kako samopisao na poèetku.

Vent (1920 m) je neobièno alpsko mjesto,bez stalnih stanovnika, smješteno u dolinskomproširenju rijeke Ötztaler Ache. U njemu jenekoliko desetaka alpskih hotela i restorana,trgovina i donjih stanica uspinjaèa, a na krajumjesta, nakon prelaska preko dva mosta,zapoèinje isprva solidna, a poslije prilièno loša

130

PLANINARENJE U ALPAMAPLANINARENJE U ALPAMA

»Divlji vrh« i nije tako divljiImpresije s uspona na Wildspitze (3772 m)

Tvrtko Pervan, Slavonski Brod

Ledenjaèka pukotina

TVR

TKO

PE

RV

AN

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 130

brdska cesta, primjerena samo za terenska vozila.Cesta prestaje nakon 9 km, ispred MartinBusch Hütte (2501 m). Pomalo bezlièan plani-narski dom, ispunjen do posljednjega mjesta(uglavnom izletnicima), poslužio nam je kaouporište za sutrašnji »aklimatizacijski« usponna 3606 m visok Similaun.

Nakon loše prospavane noæi i za alpskeprilike kasnog ustajanja, krenuli smo prema sati pol udaljenoj Similaun Hütte (3019 m),smještenoj pod istoimenim vrhom, na granicivjeènog leda. Simpatièan planinarski dom,ljubazno (i zgodno!) osoblje i mnogo ljepšividici nego od Martin Busch Hütte natjerali sunas da požalimo što noæ nismo proveli ovdje.No, što je – tu je!

Kratak odmor uz (lošu) austrijsku kavu, petminuta hoda do ledenjaka – i zatim dereze nanoge, a cepine u ruke. Ledenjak Similaun jepoložit, nema previše pukotina, u donjem dijeluje bez snijega i, najvažnije od svega, može segotovo posve zaobiæi. Naime, uspon na vrhSimilaun može se izvesti rubnim morenama bezposebne opreme. Ipak smo nastavili sredinomledenjaka, uspjevši se èak zapetljati u ono malo

pukotina na njemu, ali smo uz nekoliko vještihskokova riješili problem (èisti led, prilièno skli-sko, bolje je iæi okolo!).

Sat i pol ne pretjerano strmog uspona i –vrh! Vidici su, kao i obièno, nesvakidašnji, na-roèito na dva kilometra niže smješteno umjetnojezero, èarobne smaragdne boje. Jednosatniodmor na 3600 metara proveli smo grickajuæislavonske specijalitete (kulen i slaninu), koji susnažnim mirisom privlaèili pozornost nadola-zeæih planinara. Nekoliko smo puta zaèuli:»Mmmmmmm!« i slièna mrmljanja, a jednogaje, oèito gladnog britanskog »gospodina«,izgled i miris naše marende natjerao da zapo-ène s neugodnim komentarima na naš raèun.Našu èast i njegovo zdravlje spasila je njegovadugonoga partnerica s kojom smo iz èistomuških razloga poslije rado uspostavili kontakt.

Buduæi da se uspon na Similaun pokazaoprelaganim, ostatak smo dana proveli u potraziza nalazištem Ötzija, èovjeka pronaðenog smrz-nutog 5000 godina nakon smrti pod Similau-nom, inaèe turistièke atrakcije toga dijela Tirola.Jednosatni silazak do Similaun Hütte te istotoliko vremena za prilaz po djelomièno marki-

131

Slikovito naselje Vent (1920 m) nema stalnih stanovnika

TVR

TKO

PE

RV

AN

Wildspitze, najviši vrh cijeloga Tirola i drugi najviši vrh u Austriji

nalazi se na krajnjem zapadu te države, na granici s Italijom

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 131

ranoj stazi kroz kamenito-ledeno-japanski* kršdo spomenika na kojemu piše da je »tu negdje«pronaðen ledeni èovjek iz Ötztala, prilièno nasje umorio, tako da smo se zadovoljni uputili dodoma i poslijepodne proveli ništa ne radeæi(hrana, pivo, hrana, pivo...)

Najviši vrh TirolaJoš jedna loše prospavana noæ i u zoru se

spuštamo u Vent, gdje nekoliko sati provodimou kupovini i razgovoru s osobljem prodavaonicai hotela, uglavnom našim ili srpskim gastarbaj-terima. Zatim smo, punih naprtnjaèa, u zamje-nu za sat i pol jednoliènog uspona travnatimpadinama nad Ventom, žrtvovali pet eura zažièaru kako bismo se za 10 minuta popeli naStablein. Slijedio je sat i pol laganog, pa svestrmijeg uspona do Breslauer Hütte, zajedno sašarenim društvom brojnih planinara i izletnika.Na 2840 metara veselo je i prebukirano – domje velik, uredan i izrazito funkcionalan, a smješ-taj i hrana nude se po povoljnim cijenama.Ostavljamo stvari u sobi i skitamo se oko domaplanirajuæi sutrašnji uspon i izviðajuæi prve kilo-metre, kako sutra rano ujutro, po mraku, nebismo zalutali. Veèer provodimo u ugodnom

132

* »Japanski« se odnosi na nekoliko skupina Japanaca kojisu bez opreme, poneki u tenisicama, s vodièem ili beznjega, izgubljeno tumarali visokogorjem u potrazi zaÖtzijem!

TVR

TKO

PE

RV

AN

Obelisk na mjestu gdje je pronaðen Ötzi, zaleðeni èovjek

TVR

TKO

PE

RV

AN

Vrh Similaun injegov ledenjak

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 132

druženju sa Zagrepèaninom Danijelom koji veænekoliko godina sezonski radi u domskoj kuhi-nji, za solidnu plaæu – ali bez dana odmora u trimjeseca rada!

Slijedi napokon dobro prespavana noæ ibuðenje u zoru. Nažalost, noæ je veæ ustupilamjesto danu i žurimo s odijevanjem i doruèkomda se na ledenjaku naðemo prije sunca. Hoda-juæi sat i pol (opet sat i pol!) kamenitim bes-puæem, pratimo rijetke markacije i, malo èešæe,humke od naslaganog kamenja. Zalutati se nemože jer se cijelo vrijeme uspinjemo uskomledenjaèkom dolinom strmih boènih strana.Napokon, prvi izazov: gotovo posve otopljenledenjak Mitterkarferner, èiji se tanak i uzakjezièak pruža strmo gore ka prijevoju Mitter-karjochu. Prve su dvije treæine uspona jedno-stavne unatoè nagibu od 45 stupnjeva.

Stupamo smrznutom prtinom koja u zavo-jima osvaja stotinjak metara visine. Završnihdesetak metara snijeg je gladak, potpuno sle-ðen, pa dereze na njemu ne ostavljaju traga.Kopamo nekoliko stuba u ledu i oprezno seprebacujemo preko prijevoja, gdje je situacijaslièna. Dok mi oprezno napredujemo, porednas ležerno, u veselom razgovoru, poput para

duhova, prolazi mladi par, uopæe se ne obazi-ruæi na led i strminu, dok se izmeðu njih klatinekoliko metara užeta (nisam baš shvatio èemuim služi). Vidim da je mojim partnerima krivošto nama treba desetak minuta za detalj kojimladi Austrijanci proðoše za minutu! Sliježemramenima i nastavljam kopati u ledu te užetomosiguravati naš silazak niz padinu do ledenjaka,poštujuæi obeæanje dano ženi – da æu se živvratiti sa svake ture!

Napokon, evo nas na ledenjaku Taschach-ferneru! Pred nama je klasièan jednosatniledenjaèki uspon, a jedina su poteškoæa nanjemu rijetke, ali dosta široke (i duboke) puko-tine, koje prelazimo po vlastitom nahoðenju jerputa nema, a rastopljeni tragovi juèerašnjihuspona vode na sve strane. Na pola najširepukotine noga mi odjednom propada u snijegdo kraja (originalni se izraz rimuje s ovim, aliga ne smijem upotrijebiti), ali deèki natežu užei ja se oprezno izvlaèim, zavirivši nakratko ubezdani otvor koji sam napravio.

Glavni vrh djeluje kao da je na dohvat ruke,ali nam najprije razmekšan snijeg, a zatimizlomljen i zaleðeni krš vršnoga grebena oduzi-maju mnogo vremena. Kraj velikog smo že-

133

Kamenèina kojoj se nitko ne bi želio naæi na putu

TVR

TKO

PE

RV

AN

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 133

ljeznoga križa na vrhu Wildspitzea tek nakonviše od èetiri sata hoda od doma.

Oduševljeno razgledavamo panoramu svrha visokog 3772 metra: više od trideset triti-suænjaka iznad Ötztala i bezbrojni drugi vrhovii doline strmih strana svuda su oko nas. Pose-bnu pozornost privlaèi bijela glava Weisskugela,odnosno Palla Biance, kako Talijani nazivajuovaj markantni vrhunac. Bilježim ga za jedanod sljedeæih uspona, ali mi pozornost iznenadaprivlaèi drama na zapadnom rebru glavnogavrha gdje onaj, prije spomenuti mladi austrijskipar, pokušava u silasku svladati desetak metaravisoku snježnu okomicu iako su i dalje meðu-sobno navezani na tri metra užeta! Njihovaborba traje predugo, a moju zabrinutost irazmišljanje da im krenemo upomoæ ili dazovemo austrijski GSS pobijaju neuzbuðeni,gotovo ravnodušni pogledi domaæih alpinistakoji su se u meðuvremenu pojavili na vrhu i

zajedno s nama pratili zbivanja nekoliko stotinametara ispod nas. Nakon gotovo sat vremenamladi se par spušta na ledenjak i dugo, dugogrli. Odahnuli smo i nastavili uživati u prekra-snom okolišu, ali zbog ove predstave potpunosmo izgubili volju za jelom.

Slijedi spust istim putom niz greben, pa nizledenjak Taschachferner. U nastojanju da izbje-gnemo silazak sada veæ razmekšanim jezièkomledenjaka Mitterkarfernera, slijedeæi domaæeplaninare, trideset metara zapadno od prijevojaMitterkarjocha otkrivamo improviziranu »ferra-tu« visoku dvadesetak metara. Na njoj je labavorastegnuto staro penjaèko uže i postavljenodesetak neobiènih velikih spiralnih željeznihklinova. Ferratom se spuštamo do ledenjaka ionda tumarajuæi meðu kamenjem fantastiènihboja i uzoraka, ledenjaèkim potocima i usamlje-nim komadima leda nastavljamo do BreslauerHütte.

134

TVR

TKO

PE

RV

AN

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 134

Umor i zadovoljstvoUmorni smo, zadovoljni ostvarenim i oslo-

boðeni svih želja, osim one za hladnim pivom,koju odmah ispunjavamo. Prava budistièkanirvana. Svi se natjeèu kako da nam još višeuljepšaju dan: pred domom je fešta, vlasnik iglavni kuhar sviraju i jodlaju, sunce je napokonrastjeralo sve oblake što su nam posljednjih danaizazivali zabrinutost pa ugodno grije u zavjetrinidoma, a sve su, èini se, tirolske ljepotice došlebaš danas pred Breslauer Hütte. Napokon namse nikamo ne žuri, žrtvujemo preostale eure zatoplo tuširanje i još topliji obrok, kojim nam jenaš novosteèeni prijatelj Danijel prepuniotanjure. Prilaze nam domaæini, èestitaju naosvojenom vrhu i objašnjavaju nam da su Hrvatiovdje jako rijetki gosti (èemu se èudimo, jer jedo Zagreba samo 7 sati vožnje). No, ništa višenije važno, sada smo tu i dobro nam je, zaslužilismo ovaj trenutak, uživamo u njemu.

Posljednji je dan ture pa æemo si priuštiti imalo turizma – idemo u Salzburg. Nažalost,prethodnu je noæ u nevremenu, koje smoprespavali, cijelo podruèje ostalo bez struje pažièara ne radi – pred nama su dakle dodatnadva sata hoda. Da sve bude kako ne treba, naautocesti je prometna nezgoda i provodimo umirujuæoj koloni još dva sata. Toliko æemomanje lutati po Mozartovom rodnom gradu, alinam ni to ne kvari raspoloženje. Stižemo uprelijepi stari grad, svatko izvlaèi odnekud jošnekoliko eura, dostatnih za kavu na glavnomtrgu i nekoliko Mozart-kugli, kakve poslije,potpuno jednake, ali po znatno nižoj cijeni,nalazim u slavonskobrodskom Kauflandu!

U kasno poslijepodne, teška srca napu-štamo Salzburg i prepuni dojmova s ove prekra-sne ture upuæujemo se autocestom k jugoistokui Lijepoj Našoj.

135

Kod križa na vrhu Wildspitzea

TVR

TKO

PE

RV

AN

Na vrhu – nad oblacima

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 135

Desetak kilometara jugozapadno od Mo-stara nalazi se mjesto Blagaj s jednimod najveæih kraških vrela u Europi,izvorom rijeke Bune, koja se nakon samo 8 kmtoka ulijeva u Neretvu. Iznad samog vrela dižese impozantna Blagajska stijena, u središnjemdijelu visoka 180 metara. Stijena je trapeznogoblika, sa središnjim dijelom koji je do polovicestalno prevjesan. U središnjem je dijelu vrlokompaktne graðe i monolitna, mjestimièno splitkim udubljenjima velièine šake i veæima. U njima bi eventualni penjaèi najvjerojatnije

napipali samo ptièji izmet, jer se ptice tamognijezde u velikom broju. Oblik i boja stijene,koja na tom dijelu odudara od ostaloga dijela,sugeriraju da je posrijedi velik odlom.

Prema rubovima »trapeza« nagib prelazi uvertikalu, a na samim je rubovima èak i polo-žitiji od 90°. U tim dijelovima prevladavajupukotine, ploèe, police i ostali oblici, koji ukombinaciji s kvalitetnom stijenom pružajuprepoznatljiv ugoðaj penjanja, slièan onome uvelebitskim stijenama. U položitijim dijelovimai žljebovima ima prilièno grmlja i raslinja, što

136

ALPINIZAM – BOSNAALPINIZAM – BOSNA I HERCEGOVINAI HERCEGOVINA

Izvor rijeke Bune pod Blagajskom stijenom

»Ekstremisti« naBlagajskoj stijeni

Hrvoje Jenei, Zagreb

HR

VO

JE J

EN

EI

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 136

ubrzava postavljanje meðuosiguranja, ali zatomjestimice može omesti napredovanje.

Po prièama mještana, jedini poznati ozbilj-niji pokušaj uspona u središnjem dijelu stijenezbio se poèetkom 80-ih godina prošlog stoljeæa,a izveli su ga najvjerojatnije zenièki alpinisti.Tom prilikom nisu ispenjali središnji prevjesveæ su došli samo do velikog otvora u stijeni slijeve strane prevjesa. Penjaèi su tako djelomiceispunili plan, jer je jedan od motiva bio da seistraži taj otvor za koji se pretpostavljalo da jeulaz u špiljski sustav. Po lokalnoj legendi, špiljaspaja izvor Bune u podnožju stijene sa staromutvrdom Šæepan gradom na grebenu koji senadovezuje na vrh Blagajske stijene.

Blagajska stijena nije jedina penjaèkaatrakcija u tome kraju. Nedaleko od izvora na-lazi se manje uoèljiv, ali takoðer zanimljiv kla-nac, s nešto nižim stijenama. Tamo se poèet-kom 50-ih godina prošloga stoljeæa zaputiomladi francuski alpinist s namjerom da istražipenjaèke potencijale klanca. Poslije tri danamještani su ga našli mrtvog u podnožju stijena.

Spomenuti Šæepan grad narodno je ime zastari grad Blagaj, a poteklo je od hercega Stje-pana koji je u njemu stolovao. Ruševine koje sei danas dobro vide iz doline ostaci su nekadmoæne i strateški važne obrambene utvrde iz14. stoljeæa. Bilo je to sjedište bogate vlastelin-ske porodice Hraniæ Kosaèa. Unatoè dobrojutvrðenosti i odliènom strateškom položaju, nauzvisini s dobrim pogledom na dolinu, pao je1465. pod turskom najezdom zbog masovnogapovlaèenja stanovništva prema dubrovaèkompodruèju. Zbog gubitka obrambene važnostinapušten je i postupno propada.

Na izvoru Bune èlanovi veslaèkoga kluba»Blagaj« u malim gumenim èamcima na veslavode posjetitelje na desetominutnu vožnju ugrotlo samog izvora. Od njih smo saznali da jetaj izvor jedan od najzanimljivijih speleoroni-laèkih objekata u Europi. Posljednjih godina

ekipa francuskih speleologa ronilaca provodisedam dana godišnje u detaljnom istraživanju ikartiranju sustava potopljenih kanala. Do sadaistražen sustav proteže se 385 metara u duljinui 68 metara u dubinu. Ipak, još nije pronaðenizlaz niti veza sa zaleðem kojom bi se objasniloporijeklo tako velike kolièine vode.

A sad o tome kako je nama bilo....Potegnemo mi tamo jedno popodne iz

Èapljine, gdje smo proveli tjedan dana u kolo-vozu prošle godine, da malo pogledamo »kajima i kaj bi se moglo«. Doðemo, parkiramo sei odemo preko mosta na drugu stranu rijekeodakle se stijena bolje vidi. Stojimo tamo,gledamo desni rubni greben stijene dalekozo-rom i planiramo smjer, štandove i slièno. Kako

137

Prema legendi koja se prenosi s generacije na generaciju, špilja u

podnožju Blagajske stijene spaja izvor Bune sa starom utvrdom

Šæepan gradom. Šæepan grad narodno je ime za stari grad Blagaj,

a poteklo je od hercega Stjepana koji je u njemu stolovao

Blagajska stijena visoka je oko 180 metara

HR

VO

JE J

EN

EI

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 137

je to potrajalo neko vrijeme, najedanput nasnetko zove s obližnje terase:

N. (Neæko): »Alo, momci, šta vas zanima?«Mi: »Pa evo, malo gledamo stijenu...«N.: »Oæete se pet?«Mi: (Hrvoje zbunjen, Krešo odgovara) »Ja,

pe’æemo se...«N.: »...ma æete se pet il’ æete silazit?«Mi: »Pet æemo se, pet.«N.: (silazi s terase i dolazi k nama) »A ðe

bi se vi peli, jadni ne bili? Jel’ tamo iznadvode?«

Mi: »Ma ne, sad bi za poèetak tu desno damalo usnimimo situaciju...«

N.: »Aaaa-ja, to moš, bola’, bes problema!Ja mislijo da bi vi tamo u sredini ðe je crveno.Zna’ šta ti je tu fol? Saæu ti ja reæ... to ti je,bola’, kontranagib, kontaš? Da je to vako pravo(pokazuje rukom okomicu), bola’, to bi s’akibes problema peo, al ovako, jok.«

I tako smo nastavili prièu sa simpatiènimNeækom i njegovim ocem koji nam se pridružiomalo poslije. Od njih smo èuli prièe o alpini-stièkom pokušaju iz 80-ih i o nesretnom Fran-cuzu, kojeg je, s ostalim mještanima, tražio iNeækov otac. Nakon sat vremena ugodnadruženja »zapalili« smo nazad u Èapljinu sodlukom da se sutra ujutro vraæamo sa svomopremom.

Vratili smo se iduæe jutro oko 8 sati i uzkavicu prièekali da se istrese toga ljeta redovitijutarnji pljusak i da se stijena barem maloposuši.

Delfinov smjer (za Stanku)Stijeni se pristupa po šljunkovitoj stazici iza

restorana na suprotnoj strani rijeke, od parki-rališta. Sa stazice se skreæe na sipar, tamo gdjeje zidiæ koji ga podupire malo srušen, pa jeuspon najlakši. Siparom dalje, držeæi se desnoi ravnajuæi se prema stijeni. Taj je komad vrlonezgodan zbog strmog sipara i grmlja. Mora sestalno biti na siparu, koji tvori prirodne prolazekroz grmlje. Ulaz u smjer oznaèen je èovuljkomu podnožju stijene i prilièno je tijesan za dvo-jicu, pogotovo za pripremu opreme i presvla-èenje. Ipak smo odustali od desnoga grebena iodabrali smjer lijevo od samoga grebena, tj. uz

desni rub stijene, jer nam se greben èinio pre-više razvedenim i nezanimljivim.

Prva je dužina dugaèka samo 30 m. Uprvom dijelu prolazi po laganim ploèama i žlje-bovima (III) te postupno prelazi u strmiježljebove (IV). Odmah nakon toga dolazi kljuènidetalj (A1) smjera, nezgodna kosa glatka ploèakoja visi ulijevo, a zdesna joj je glatki trbuh. Tuje Krešo stao i na nekakvom jadnom drvcunapravio »nazovi-štand«, u nadi da æu ja, kaolakša polovica naveza, uspjeti nekako proæi.

Dakle, odmah na poèetku druge dužinenalazi se opisani detalj (A1) i ulaz je u njprilièno nezgodan. Odmah mi je bilo jasno daneæu ni pokušavati proæi slobodno jer na dohvatnije bilo mjesta za meðuosiguranje (razlog zbogkojeg je Krešo radio štand na tom drvcu), asamo štand sigurno ne bi izdržao pad faktora 2.Èak je i obilaženje Kreše na štandu bilo nezgo-dno, a sam ulaz u detalj svodio se na jednudobro postavljenu nogu i drugu koja se oslanjasamo na trenje, dok rukama samo grlim ploèui trbuh. Kad sam se uspravio na noge, Krešo mije pritiskao onu slabiju nogu na stijenu, da neprokliže, dok sam ja lijevom rukom zabijaodugaèak profilni klin u pukotinu izmeðu ploèei trbuha. Tek kad sam ga zabio i stao u ubaèenistremen, mogli smo malo odahnuti, jer je klinizgledao prilièno sigurno, barem pod mojomtežinom. Do kraja detalja slijedio je još jedanklin sa stremenom, nakon èega sam izašao nalakši (IV) teren. Do iduæega štanda, na odliè-noj polici u hladu pravoga drveta, napravio samjoš 30 metara.

Treæu dužinu (IV+) od 20 m vodio jeKrešo, a išao je samo do velike zaravni nagrebenu. Tamo je složio štand da smanji trenjejer je smjer dalje skretao ulijevo, u izrazit žlijeb.

138

Jedini poznati ozbiljniji pokušaj

uspona u središnjem dijelu

stijene zbio se poèetkom 80-ih

godina prošlog stoljeæa, a

izveli su ga najvjerojatnije

zenièki alpinisti

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 138

Prvih 20 metara èetvrte dužine ide po raz-vedenom žlijebu (IV-V) s dovoljno grmlja zameðuosiguranje. Stijena je u njemu priliènoklimava pa sam si prilikom postavljanja prvogmeðuosiguranja, na nekih 7–8 m, izvalio glonðuvelièine dvogodišnjeg djeteta ravno u krilo.Jedva sam je istresao a da mi ne padne na nogu,uže ili na Krešu. Završnih 20 m ide po razvede-nim ploèama do poveæe police na kojoj su sesunèali poskoci. To je ujedno i kraj smjera, jerje preostalih 40-ak metara do vrha rastegnutopreko otprilike 200 metara jako razlomljenogagrebena, što prekida kontinuitet penjanja.

Spust smo izveli ugodnim absajlom 4×30 m,koristeæi se pouzdanim grmljem kao sidrištima.Vjerojatno bi se dužine ubuduæe mogle boljepodijeliti tako da ih bude samo tri, ali da budumalo dulje.

PovratakNa povratku iz smjera spuštamo se po

siparu prema rijeci. Pri silasku sa sipara nastazicu kojom smo došli, vidimo izdaleka dvo-jicu kršnih momaka iz spomenutoga veslaèkogakluba »Blagaj«. Stoje poprijeko na stazici, rukuprekriženih na prsima, i èekaju nas. »Baš super!«– pomislim. Sad æe nas još na kraju i lokalci

zafrkavati zato kaj smo se »peli« bez pitanja.Još da smo u kakvom nacionalnom parkuèovjek bi i razumio, ali ovdje...?

Lijepo ih pozdravimo i krenemo pored njih,kad se odjednom njihova smrknuta lica razvukuu srdaèan južnjaèki osmjeh.

N. (Neæko 2.): »Zdravo momci! Jeste li viona dvojica što su se peli tamo gore?«

Mi: »Paaa, ooovaaaj, jesmo, da. Zašto?«N.: »Pa ništa. Tako eto, vid’li vas ðe se

spuštate pa vas došli malo pozdravit i tako.«Odmah nam je bilo lakše! Deèki su super!

Zaprièali se mi s njima o njihovim planovimaza razvoj turistièko-pustolovne ponude Blagajai o tome kako je to njima sve zanimljivo (alpi-nizam i penjanje), ali ne znaju baš dovoljno pase toga još nisu latili. Za sada su uspjeli pokre-nuti samo obilazak vrela èamcem, a uskoroplaniraju trasirati i nekoliko biciklistièkih tura.Za kraj su nas pozvali na kratku vožnju èamcemu vrelo da nam ga malo pokažu i isprièaju onjemu. Jedan od mladiæa pružio nam je ispredèamca prsluke za spašavanje i kacige obvezneza sve posjetitelje koji idu na vožnju èamcem.Vidjevši to, Neæko ga zaustavi i dobaci: »Pustito bola’! Šta æe to njima! Pa to su ekstremisti!«

139

HR

VO

JE J

EN

EI

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 139

LastaviceMiljenko Vargek i Hrvoje Zrnèiæ, Zagreb

Svatko ima pravo slobodno izražavati svoje emocije (neuznemirujuæi druge). Pa evo kako to rade planinari na izletimakoje je organiziralo HPD Kapela u 2006. godini!

PLANINARSKI UŽITCIPLANINARSKI UŽITCI

Veliki Rajinac

Šatorina

Sv. Vid

Raduša

Dinara

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 140

Kremen

Èuèavac

Triglav

Crikvena Bjelolasica

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 141

Zamisao da proðemo uzduž cijeloga Bio-kova, od prijevoja Dubci do Ploèa, raslaje u nama trojici èlanova SAK »Eks-trem« duže vrijeme, ali su se naša razmišljanjao tom pustolovnom izazovu spojila tek potkraj2006. godine. Svatko je imao neki svoj plan, alièim smo ukrstili ideje i želje, sve je ostalo tekloveoma brzo. Samo je dvadeset èetiri sata tre-balo za konaèni dogovor i polazak.

5. sijeènja – kišni i magloviti usponIshodište puta bilo nam je podruèje Ža-

vnjak kod Gornjih Brela. Kreæemo iza kišne isnježne noæi i sve je oko nas zatvoreno maglom.Kamenje je mokro i sklisko pa je potrebnomnogo pažnje, a teški ruksaci veæ nas nakonpola sata vuku nazad.

Željko uspostavlja dobar tempo i brzo sti-žemo do šumarske kuæice na Bukovcu, na èijimnas vratima doèekuje Frano Šošiæ. On je ovamodošao nešto prije nas jer doèekuje veæu grupuplaninara.

Pred nama je dugotrajan uspon grebenomdo Šæirevca. Sve se strmije penjemo a novisnijeg je sve dublji, tako da treba dobro pazitina škrape da noga ne propadne u kakvu rupu.Nadomak vrhu, ispod Šæirevca, gusta maglatraži od nas punu koncentraciju. Tu je terenprilièno širok i u takvim uvjetima snalaženjenije nimalo jednostavno.

Buduæi da dobro poznajemo Biokovo,mnogi su nam orijentiri veæ otprije poznati idosta brzo izbijamo na greben koji vodi premaSvetom Iliji. Oštar sjeverni vjetar koji ubada itraži i najmanju rupicu prisiljava nas da iz

142

DALMACIJADALMACIJA

Kratak predah na usponu prema Šæirovcu

Pet dana, stotinukilometara BiokovaUzdužna tura Biokovom od Dubaca do Ploèa

Ivan Rakiæ*, Makarska

* Èlanovi SAK-a »Ekstrem« iz Makarske Željko Bocko-vac, Velimir Juras i Ivan Rakiæ alpskim stilom prošli supoèetkom ove zime put duž cijeloga Biokova u pet dana.Tu vrlo zahtjevnu ali vrlo atraktivnu turu predstavljamozabilješkama iz planinarskog dnevnika Ivana Rakiæa. Zaobilazak cijelog puta potrebno je veliko iskustvo, plani-narska vještina i vrhunska fizièka spremnost, a SAK»Ekstrem« iz Makarske planinarima koji bi željeli upo-znati Biokovo na taj naèin, spreman je pružiti potrebneinformacije.

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 142

ruksaka izvuèemo kape, rukavice i gore-texjakne. Kratko ali ugodno gostoprimstvo pružanam kapela Svetog Ilije na vrhu gdje Velimirdijeli svakome po komad èokolade. Bockonastavlja dalje prtiti snijeg, ali kako hladnoæa ivjetar sve više pojaèavaju i snijeg je sve zaleðe-niji, a dan sve više brže odmièe, skraæujemo putsilaskom do lugarnice »Osièine« kako bismoprvu noæ proveli u èvrstom objektu.

6. sijeènja – vedar i miran danIduæe jutro svanuo je vedar i miran dan, i

sva trojica smo znali da moramo taj dan pote-gnuti. Otad je naš jutarnji pokret bio nešto prije8 sati, a završavao negdje iza 16 sati poslije-podne.

Nakon što smo izašli iznad Osièina, upuæu-jemo se, držeæi visinu, padinama Kuranika nagreben koji æe nas voditi, zaobilazeæi Motiku,ravno prema Lokvi. Gazimo bez odmora i tek15-ak minuta zastajemo kod planinarske kuæena Lokvi kako bismo se okrijepili. Nastavljamodalje prema Vošcu i tu izbijamo na biokovskucestu kojom silazimo prema Laðeni i RavnojVlaškoj.

Sunce je još iznad mora kad skreæemo naStazu, bijeli put koji vodi na Saranaè. Taj maka-dam koji je još uvijek dobro saèuvan vodi nasprema selu Šošiæima. No, èim smo se odvojiliod Staze, nailazimo na lijepu zaravan gdje æemo

143

Na pola puta izmeðu Svetog Ilije i Vošca

Biokovo je planina koja veæ samom svojom pojavom izaziva

poštovanje. Iako se nalazi »korijenom u moru«, nudi doživljaje kao

kakvo visokogorje, pogotovo zimi

Na Braèu je sunce veæ zašlo...za koji trenutak æe i na Biokovu

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 143

zanoæiti. Prijatelji podižu šator, a ja skupljamdrva i veæ nakon pola sata imamo visok plamen,zategnuti šator i juhu koja vrije. Èim smo pojelijednu, pristavljamo vodu za drugu, i sva trojicapripremamo prutiæe za peèenicu i pancetu.

Siti sjedimo oko vatre i za prvo vrijemešutimo, uživamo, osluškujemo. Veæ nam sepolako pod kožu uvlaèi duh planine, naèinje nasi svim èulima osjeæamo ljepotu zimske veèeri uplanini. Inspiraciji nema kraja, pa se recitirajustihovi Ujeviæa, Preradoviæa pa èak odigravajuscene iz »Kiklopa« Ranka Marinkoviæa. Umje-sto da nas je taj dan iscrpio, èini se da planinadaje dodatni impuls.

7. sijeènja – vidik snova sa SutvidaNoæ je za Velimira i mene bila prilièno

hladna, dok je Bocku u njegovoj vreæi bilovruæe, a i spavao je kao beba. Ujutro ustajemprvi i od ostataka drva ponovno palim vatru idoruèkujemo uz taj božanstveni plamen koji nesamo da grije u prohladno jutro nego i vraæaenergiju i nadahnjuje za novi dan.

Spuštamo se prema selu nadajuæi se dabismo tamo mogli dobiti komad kruha za sluèajda zatreba, kao nekakvu rezervu, više od brige

da æe nam nedostajati, nego iz stvarne potrebe.Prvi èovjek kojeg susreæemo u selu je Iko Jujno-viæ, koji nam daje i kruh i vino.

Nastavljamo dalje prema selu Brikvi odaklevodi put na Sutvid, markantan i vrlo lijep vrhiznad Brikve odnosno iznad Igrana. Dolazeæipod vrh ostavljamo markirani put koji vodizaobilazno i upuæujemo se prema vrhu prateæineki slabo prohodni put. Stižemo gore na neštobolje utabani put za koji vjerujemo da nas vodiprema vrhu, meðutim, on ga zaobilazi. Ne pre-ostaje nam drugo nego tražeæi najbolji prolazprobiti se kroz gusto svezani grab do vrha.

Vrh Sutvida nas potpuno oèarava raskoš-nim vidicima. Meðu vrhove Biokova koji imajunajvelièanstvenije vidike, uz Svetog Juru,Svetog Iliju iznad Basta, Svetog Iliju nad Baæi-nom i Kimet treba svakako ubrojiti i Sutvid.

Spuštamo se dalje prema Prosiku s kojegmarkacija dalje vodi silazno prema Živogošæu,ali mi nastavljamo grebenom. Greben je èist ilijep (to je strmo uzdižuæi vijenac planine nadobalom). Brzo napredujemo, no ipak ocjenjuje-mo da do Drvenièkih stina taj dan neæemo stiæi.Spušta se veæ mrak i zaustavljamo se na jednomniskom prijevoju. Ritual je isti kao i prethodne

Istaknuti vrh Svetoga Jure glavnije orijentir na cijelom putu

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 144

veèeri – i šator i vatra i juha istovremeno sugotovi. Ostalo je pancete i luka i vrlo brzo zabo-ravljamo na glad. Potrošili smo vodu i tek jeBocko ostavio malo vode za jutarnju kavu, alizato je tu vino koje smo jutros kupili u Šoši-æima. Dan završavamo neobiènim prièama,sjedeæi u krugu oko vatre, sretni što je veædobar komad puta za nama.

8. sijeènja – od Sokoliæa do RiliæaNastavljamo dalje grebenom. Teren je sve

teže prohodan i napredujemo preskaèuæi sjedne skliske kamene gromade na drugu, zaobi-lazeæi prepreke i provlaèeæi se kroz gustiš, pasve to bezbroj puta. Izlazimo na vrh Sokoliæ ispuštamo se napokon prema Drvenièkim sti-nama. Odatle put vodi prema selima Višnjici iKokoriæima na samome rubu planine, no miostavljamo markacije i zavlaèimo se u gustu izaraslu udolinu, prateæi smjer prema Riliæu.Nakon gotovo dva sata hoda primjeæujemo daput kojim se kreæemo zavija unatrag pa ganapuštamo i uspinjemo se na greben koji pratinaš smjer. Na jednom mjestu nailazimo nadobar put koji prelazi preko grebena. Spuštamose njime u udolinu, nadajuæi se da æemo u njojpronaæi markacije iz sela Višnjice.

Pružamo korak i nastojimo pronaæi vodujer smo na nuli. Jedini napici kroz cijelo jutrobila je voda iz kamenica na koje smo naišli dok

smo se provlaèili preko grebena. Nismo sepreviše premišljali hoæemo li je piti ili ne – žeðje bila jaèa.

Nakon sat hoda stazom oznaka nas vodi dopravog jezera u kamenu. Utapamo se skoro unjemu, punimo zalihe i užurbano nastavljamodalje. Htjeli bismo do noæi nadoknaditi jutro-šnje vrludanje.

Prolazimo Riliæ i negdje na pola putaprema Podaèkom polju, s prvim sumrakompostavljamo novi logor. Veæ smo uigrani, sveteèe brzo i jednostavno. Okružuje nas nekakva

145

Zasluženi odmor

Teško prohodan krševitigreben Drvenièkih stina

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 145

izmaglica i te veèeri naša vatra je topla i svije-tla oaza u sveokružujuæem miru i tišini. I mismo u krugu oko vatre nekako postali važniji,planina nas je uzdigla. Koliko smo se u tojpustari mi posvetili njoj, toliko je – èini se – iona postala bliska nama. Lijepo je to osjetiti usebi.

9. sijeènja – planina nas je nagradilaOsjeæamo da je došao zadnji dan našega

puta i da nema više mnogo do cilja. Ipak, neprolazi ni taj dan bez zamki i nevolja. Nakonsilaska na Podaèko polje utvrðujemo da jemarkacija gotovo nestala i da je sve zaraslo.Pokušavamo proniknuti logiku kojom bi netkomarkirao put po tom terenu i na taj naèinuspijevamo pronaæi jedva vidljive markacije.

Sve se popravlja kod kapelice Gospe odAnðela na briškim stijenama. Slijedi novo ubr-zanje i spuštanje prema selu Grnèeniku, a odatleuspon prema Svetom Paškalu iznad Gradca.Zaobilazimo sam vrh i žurimo prema SvetomIliji. Na samom križanju kuhamo zadnju kavu i

okrepljujemo se zadnjim èokoladicama. Vidiksa Svetog Ilije ponovno nas oèarava i prepu-štamo svim èulima da uživaju u ljepoti trenutka.

Jedini nemir u nama stvara pitanje postojili kakav put prema Baæini ili æemo se moratiprobijati bespuæem po grebenu. Bocko prviuoèava markaciju koja vodi onim grebenomkoji smo veæ zacrtali za silazak. Taj put zahtije-va mnogo pažnje jer vodi terenom s brojnimoštrim, dubokim i nestabilnim zasjeèenim ka-menim gromadama. Tek nakon èetrdesetakminuta dohvaæamo pravu stazu i preostaje namjoš samo da izbijemo na cestu, pred suvremenaprometala i zakljuèimo da su zvukovi prirode,spokoj i smiraj planine iza nas. Stigli smo na cilju rano poslijepodne.

Veæ ranije, Bocko je radi popularizacijeBiokova, ali i zbog izazova, suradnje i druženjana ovakvim višednevnim turama predložio dase onima koji u zimskom razdoblju proðu ovudionicu podari naziv »biokovski vuk«, no daka-ko, najveæa je nagrada ono što svatko ponese usebi.

Završetak puta – silazak sa Svetog Ilijeiznad Gradca prema Baæinskim jezerima

146

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 146

Dinara, planina ljepotica dalmatinskogakrša, najviša je hrvatska planina. Sreæom,svakim danom sve je više zainteresira-nih za upoznavanje Dinare i njezinih zanimlji-vosti. Evo nekoliko planinarskih zanimljivostiiz njezine povijesti!

Izgradnja signalnog stupa – sinjalaGeodetski je stup na vrhu Dinare u sada-

šnjem obliku izgraðen 1961. godine, pa je,prema tome, lani proslavio svoj 45. roðendan.Na mjestu sadašnjega stupa prije je bila»kulina«, hrpa kamenja koju su podigli dinar-ski pastiri da bi oznaèili najviši vrh Dinare.

Sadašnji je stup visok oko 150 cm, a izgra-ðen je od kamena, pijeska i cementa. Sagradilaga je ekipa radnika i geodetskih inženjera. Savje graðevinski materijal, osim kamena, a uklju-èujuæi i vodu, na vrh Dinare dopremljen namagarcima.

Od žitelja kijevskoga kraja samo sam ja,tada trinaestogodišnji dinarski djeèarac, imaoprivilegiju sudjelovati u izgradnji stupa nanajvišem planinskom vrhu Hrvatske. Tada sam(1961. i 1962.), za vrijeme boravka ekipe naSinjalu tijekom srpnja i kolovoza, bio njihovopskrbljivaè, kako materijalom za izgradnjustupa, tako i namirnicama i potrepštinama zaboravak u planini. Svakih dan-dva dopremaosam na magarcu, iz Donjih Torina ili selaGlavaša na vrh potrebite stvari i materijal.

Sjeæajuæi se tih dana, danas mogu sa sigur-nošæu tvrditi da sam osoba s najviše uspona naSinjal. Tih je uspona na vrh bilo više od 50. No,

po broju uspona na Sinjal nisam sasvimusamljen. Prate me Glavašani Marko Gojeviæ,braæa Stipe i Joso Gojeviæ i drugi, a s obziromna to da su mlaði od mene, možda me i dostignu.To im od srca želim!

Ovom bih prigodom zamolio sve one kojiimaju stare ili starije fotografije Sinjala, tj. naj-višega vrha Dinare, da mi fotokopije ili origi-nale tih slika pošalju na adresu: Nikola Goje-viæ, F. Grabovca 26, Zagreb. Unaprijed zahva-ljujem!

Najmlaði planinari s DinareOno što me je kao dinarskoga veterana i

zaljubljenika u Dinaru posebno razveselilo i

147

ZANIMLJIVOSTI S NAJVIŠEG VRHA HRVATSKEZANIMLJIVOSTI S NAJVIŠEG VRHA HRVATSKE

Autor èlanka kraj stupa u èijemje podizanju sudjelovao

Dinarske zabilješkeNikola Gojeviæ, Kijevo

Geodetski je stup na vrhu Dinare u sadašnjem obliku izgraðen

1961. godine. Od svih žitelja kijevskoga kraja samo sam ja, tada

trinaestogodišnji djeèarac, imao privilegiju sudjelovati u izgradnji

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 147

148

razgalilo mi dušu, zbilo se 11. rujna 2005., pri-likom 8. tradicionalnog uspona planinara naSinjal. Toga je dana na najviši vrh Hrvatskestigao najmlaði hrvatski planinar, hrabri maliPatrik Prskalo iz Kastva (Rijeka), star tada

samo osam mjeseci. Istina, mali se Patrik »uspeo«na leðima tate Nikole i u pratnji mame Marlenei sedmogodišnje sestre Andreje. Za svoj jepodvig dobio i priznanje HPD-a »Sinjal 1831«.Patrik je bio na Sinjalu i 2006., a njega i njegovuobitelj pozivam i na 10. jubilarni uspon, koji æese održati za Dan domovinske zahvalnosti 2007.

Kad smo kod mladih planinarskih nada isnaga, moram još spomenuti i Mateja Gojeviæa(sina Markovog), najmlaðega èlana HPD »Si-njal 1831«. No, to samo po sebi ne bi bilo tolikobitno koliko èinjenica da se Matej sa svojih petgodina ukljuèio u rad društva i da aktivnosudjeluje u obilježavanju i èišæenju planinarskihputova po Dinari. Danima je boravio na Do-njim Torinama i sudjelovao u gradnji planinar-skog skloništa »Martinova košara« i drugimposlovima. Jasno, i Matej je za svoje sudjelo-vanje dobio priznanje.

Kao dinarskog veterana i zaljubljenika uDinaru posebno me raduje što na našim tradi-cionalnim usponima na Sinjal sudjeluje velikbroj djece i mladeži svih uzrasta. Hvala im odsrca. Oni su jamstvo da Dinara više nikada neæebiti zapostavljena i zaboravljena.

Patrik Prskalo – najmlaði planinar na najvišem vrhu

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Travnjak u vršnomdijelu Dinare

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 148

Nakon otvaranja sjednice predsjednikHPS-a H. Kraljeviæ zamolio je èlanoveGlavnog odbora da se minutom šutnjeprisjete i odaju poèast planinarima koji odprošle sjednice više nisu s nama.

Predsjednik HPS-a predložio je u pozivu nasjednicu poslani dnevni red od 13 toèaka, kojije jednoglasno prihvaæen. Isto je tako jednogla-sno prihvaæen i prijedlog sastava verifikacijskekomisije (M. Mesiæ, D. Butala i B. Rajšel), ovje-rovitelja zapisnika (H. Kraljeviæ i I. Hapaè) izapisnièara (D. Berljak).

1. Verifikacija èlanova Glavnog odboraprema èlanku 26. Statuta HPS-a. Verifikacij-ska komisija prema predanim evidencijskimlistiæima ustanovila je da su nazoèna 32 od uku-pno 39 èlanova Glavnog odbora, koji premaStatutu HPS-a èine predsjednik i dopredsjed-nik HPS-a, èlanovi Izvršnog odbora, proèelnicistruènih i organizacijskih komisija HPS-a iHGSS-a (ili njihovi opunomoæeni zamjenici) tepredstavnici gradskih i županijskih planinarskihsaveza. Osim toga, verifikacijska komisija izvije-stila je kako je od zadnje sjednice Izvršnogodbora Planinarski savez Dubrovaèko-neret-vanske županije dostavio dokumentaciju zaregistraciju u HPS koja je u skladu Statuta HPS

te Izvršni odbor stoga predlaže da taj Savezsudjeluje u radu Glavnog odbora, a da ga Izvršniodbor na sljedeæoj sjednici uvrsti u Registarèlanica HPS-a. Izvještaj i prijedlog Verifikacij-ske komisije jednoglasno je prihvaæen pa jeukupno u Glavnom odboru 40 èlanova. S ured-nim evidencijskim listiæima na sjednici 24. velja-èe 2007. pristupila su, prema tome, 33 èlana, teje za donošenje pravovaljanih odluka potrebno17 glasova.

2. Donošenje Poslovnika o radu Glavnogodbora HPS-a. Poslovnik je bez rasprave pri-hvaæen jednoglasno.

3. Imenovanje proèelnika i zamjenika ko-misija HPS-a. Svi proèelnici i zamjenici (nave-deni u zagradama) u struènim i organizacijskimkomisijama HPS-a imenovani su jednoglasno, ito: u Komisiju za priznanja: Milivoj Rihtariæ(Mato Bilièiæ), orijentaciju: Ivo Tišljar (NikolaTot), vodièe: Darko Luš (Mladen Mužiniæ),gospodarstvo: Božidar Krznariæ (Krešimir Bar-takoviæ), speleologiju: Dalibor Paar (MartinaBorovec), planinarsko skijanje: Branko Šeparo-viæ (Mario Rodeš), povijest planinarstva: Bori-slav Aleraj; zaštitu prirode: Slavko Ferina(Miljenko Habrle), alpinizam: Branimir Rajšel(Marko Vuèiniæ), športsko penjanje: Marko

149

IZ RADA HPS-IZ RADA HPS-aa

Glavni odbor HPS-aSkraæeni zapisnik sjednice održane 24. veljaèe 2007.

Darko Berljak, glavni tajnik HPS-a

Nazoèni: H. Kraljeviæ (predsjednik HPS-a), V. Novak (dopredsjednik HPS-a), F. Novosel, A. Bakšiæ,D. Domišljanoviæ, D. Butala, G. Gabriæ, I. Hapaè, B. Margitiæ, Ð. Petroviæ, R. Broniæ (èlanovi Izvršnogodbora), V. Sor (èlan Izvršnog odbora i proèelnik Komisije za školovanje), I. Tišljar, M. Rihtariæ, D. Luš,B. Meštriæ, B. Krznariæ, D. Lovreèek, B. Šeparoviæ, J. Kosoviæ (proèelnici komisija za orijentaciju, pri-znanja, vodièe, promidžbu i izdavaštvo, gospodarstvo, suradnju s upravama zaštiæenih planinskihpodruèja, planinarsko skijanje, planinarske putove), M. Vuèiniæ, V. Božiæ, Ž. Adamek, D. Berljak, A.Maroviæ (zamjenici proèelnika ili opunomoæeni predstavnici komisija za alpinizam, speleologiju,kadrovsku, statutarnu i normativnu djelatnost; planinarske pohode, visokogorske uspone i daleka puto-vanja; športsko penjanje), B. Rajšel (HGSS), B. Buljan i F. Baliæ (PS Splitsko-dalmatinske županije),M. Fulir (PS Krapinsko-zagorske županije), B. Kušen (PS Varaždinske županije), T. Èaniæ (PS Lièko-senjske županije), M. Mesiæ (Slavonski planinarski savez), Ž. Gobec (Planinarski savez Zagreba) –ukupno 32 èlana Glavnog odbora HPS-a.

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 149

Rožman (Anamarija Maroviæ u funkciji povje-renice do Sabora komisije 10. ožujka 2007.),planinarske putove: Jasna Kosoviæ (TomislavPavlin), školovanje: Vladimir Sor (Darko Do-mišljanoviæ), promidžbu i izdavaštvo: BrankoMeštriæ (Alan Èaplar), statutarnu, normativnu ikadrovsku: Goran Škugor (Žarko Adamek), zasuradnju s upravama zaštiæenih planinskihpodruèja: Dražen Lovreèek (Miro Mesiæ) i za pla-ninarske pohode, visokogorske uspone i dalekaputovanja: Željko Žarak (Tomislav Markoviæ).

4. Izvještaj o radu Hrvatskog planinarskogsaveza u 2006. g. Nakon kraæeg osvrta glavnogtajnika HPS-a D. Berljaka o radu Saveza i F.Novosela o radu Izvršnog odbora u 2006., a èijije detaljan izvještaj objavljen u »Hrvatskomplaninaru« br. 1/2007., izvještaj je jednoglasnoprihvaæen.

5. Izvještaj o radu komisija HPS-a u 2006. g.Izvještaji o radu struènih i organizacijskih komi-sija HPS-a primljeni su u Uredu HPS-a i usažetom obliku objavljeni u HP 1/2007. Proèel-nici su prema potrebi mogli usmeno nadopunitiizvještaje na sjednici ili odgovoriti na posta-vljena pitanja o radu u svojim komisijama. B. Meštriæ, proèelnik Komisije za promidžbu iizdavaštvo, upoznao je èlanove Glavnog odborao novoj web stranici HPS-a koja je otvorenaprošle godine, a danas veæ ima preko 90 surad-nika. Pozvao je društva i komisije koje to jošnisu uèinile da se ukljuèe u samostalno ureði-vanje stranica, jer to omoguæuje njen wikisustav. Najavio je i obilježavanje 100. godišta»Hrvatskog planinara«, kao i digitalizaciju svihobjavljenih materijala u tih 100 godina u našemèasopisu, koja æe se zapoèeti ove, a završiti slje-deæe godine. M. Rihtariæ, proèelnik Komisije zapriznanja, pozvao je sva ona društva (a ima ihpreko 50% od ukupnog broja èlanica HPS-a)koja rijetko ili nikada ne traže priznanja zasvoje èlanove. Izvještaji struènih i organizacij-skih komisija HPS-a za 2006. godinu prihvaæenisu jednoglasno.

6. Izvještaji o radu gradskih i županijskihplaninarskih saveza. Izvještaje o radu u pisa-nom obliku dostavili su PS Krapinsko-zagorskežupanije, PS Zagreba i PS Lièko-senjske župa-nije. Njihovi predstavnici dali su i usmeno kraæiprikaz tih izvještaja, a to su uèinili i predstav-

nici ostalih saveza nazoèni na sjednici Glavnogodbora.

7. Zakljuèni raèun HPS-a za 2006. godinu.Glavni tajnik HPS-a objasnio je stavke zakljuè-nog raèuna HPS-a u 2006. godini. Ukupniprihod iznosio je 1.516.481,50 kn, a ostvaren jeod prodaje markica sa 459.446,00 kn i ostalihprihoda u iznosu od 1.057.035,50 kn (70%ukupnog prihoda) od prodaje planinarske lite-rature, pretplata za »Hrvatski planinar«, najam-nina i oglasa te vlastite djelatnosti. Ukupnirashod bio je 1.214.642,17 kn pa pozitivni saldoiznosi 301.839,33 kn, koji æe biti uobièajenaprièuva za djelatnost u prvom tromjeseèju kadasu i najmanji prihodi. Prihodi u 2006. g. bili su10% veæi od onih u 2005. g., èime je zadržanoizuzetno povoljno kretanje zadnjih nekolikogodina u kojima se prihodi ravnomjerno pove-æavaju sa stopom od 10% godišnje. Rashodi subili 20% manji od planiranih. Razlog su, osimurednog poslovanja s najmanjim moguæimtroškovima, razne uštede i odgoda pojedinihakcija, toènije akumulacija potrebnih sredstavaza izgradnju i obnovu planinarskih objekatakoji æe se ostvariti ove i sljedeæe godine. Istotako, neka planirana sredstva za nakladništvoutrošit æe se u 2007., jer za pojedina izdanja izopravdanih razloga nisu na vrijeme predani svimaterijali za grafièku pripremu. Zatraženofinanciranje programa i akcija komisija u 2006.u potpunosti je ostvareno. Svi ostali troškovi iprimljeni raèuni na vrijeme su plaæeni i premanijednom dobavljaèu ne postoje dužnièki odno-si HPS-a iz 2006. godine. Izvještaj i zakljuèniraèun prihvaæeni su jednoglasno.

8. Izvještaj Nadzornog odbora HPS-a za2006. g. u pisanom je obliku bio priložen mate-rijalima uz poziv na sjednicu Glavnog odbora.Na svojoj sjednici održanoj 8. veljaèe 2007. NOHPS-a obavio je uvid u ostvarenje programaHPS-a, zakonitost i primjenu opæih i organiza-cijskih akata i zakljuèaka Skupštine, Glavnogodbora, Izvršnog odbora i komisija HPS-a,materijalnog i financijskog poslovanja HPS-a terada struène službe HPS-a te ocijenio da je svenavedeno obavljeno vrlo uspješno, u skladu sazakonom, Statutom HPS-a i odlukama tijelaHPS-a. Izvještaj NO prihvaæen je jednoglasno.V. Novak, dopredsjednik HPS-a, istaknuo je da

150

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 150

se nakon svih izvještaja o radu HPS-a i NO kojisu podneseni na ovoj sjednici, nameæe zaklju-èak kako sva tijela, dužnosnici i zaposleniciHPS-a vrlo kvalitetno, odgovorno i na vrijemeobavljaju svoj posao i da takav rad zaslužujenajviše ocjene Glavnog odbora.

9. Proraèun za 2007. g. – ukupno HPS iposebno za Komisije HPS-a. Predložen jeproraèun usklaðenih prihoda i rashoda od2.147.074,00 kn, što je èak za 43% više od onogu 2006. godini. Od prodaje èlanskih markicaplanira se 22% ukupnog prihoda. Veæinu pri-hoda (preko milijun i pol kuna ili 78% u 2007.g.) osigurat æe se iz drugih izvora financiranja.Sredstvima od èlanskih markica plaæa se policaosiguranja za sve èlanove i financira djelatnoststruènih komisija HPS-a. U njihovim sadrža-jima sudjeluje prosjeèno oko 3000 naših èlano-va i u 2007. planira se oko 150 akcija. Te æe sedjelatnosti u ovoj godini morati finacirati, osimod prodaje markica, i iz ostalih izvora jer je zapredviðene akcije potrebno osigurati rekordnasredstva u ukupnom iznosu od 534.500,00 kn.Glavne stavke šesnaest komisija su sljedeæe:Planinarski putovi: tri teèaja za markaciste,školovanje instruktora, izrada metalnih žigovaza vrhove HPO-a i VPP-a, materijal za rad, sastan-ci i interventne akcije na terenu (20.000 kn);Gospodarstvo: projekti Šugarska duliba, Za-vižan, Skorpovac, kuæa na Snježniku, ostaliprioriteti na terenu, 100.000 kn vrijedan natje-èaj za obnovu planinarskih objekata, daljnjaizrada arhiva imovinsko-pravnih odnosa za sveplaninarske objekte u HPS-u (ukupno 260.000kn); Promidžba i izdavaštvo: digitalizacija»Hrvatskog planinara«, knjige »Lukina jama«,priruènik za markaciste »Planinarski putovi«,plakati, letci i druga manja izdanja, ureðivanjeweb stranice, kalendar za 2008. (117.000 kn);Speleologija: seminari, istraživaèki logori iekspedicije u zemlji i inozemstvu (15.000 kn);Vodièi: zimski i ljetni teèaj, teèaj za vodièedruštvenih izleta, visokogorska vježba, oprema(15.000 kn); Orijentacija: sufinanciranje trka zakup i prvenstvo Hrvatske (12.000 kn); Zaštitaprirode: tradicionalne akcije tijekom godine(7.000 kn); Priznanja: sastanci komisije i sreði-vanje arhive, nabava plaketa, diploma i znaèaka(15.000 kn); Školovanje: tisak diploma za plani-

narske i struène škole, tisak jedinstvenogPrograma školovanja u HPS-u (7.000 kn); Alpi-nizam: skup penjaèa u ledu u Francuskoj,nastupi reprezentacije u Svjetskom kupulednog penjanja i za prvenstvo Hrvatske, ispitiza naslov »alpinist«, instruktorski seminar iispiti, BMC skup u Škotskoj, teèaj za mladealpiniste u Chamonixu (19.500 kn); Športskopenjanje: natjecanja za prvenstvo Hrvatske,Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup (17.000 kn);Planinarsko skijanje: tri trke za prvenstvo i kupHrvatske, Europsko prvenstvo (15.000 kn);Povijest planinarstva: daljnje ureðenje arhive uSamoborskom muzeju i postave zbirke u Ogu-linu (5.000 kn); Suradnja s upravama zaštiæenihplaninarskih podruèja (3.000 kn); Planinarskipohodi, visokogorski usponi i daleka puto-vanja (4.000 kn); Statutarna, kadrovska i nor-mativna djelatnost (3.000 kn). Predloženi pro-raèun komisija i ukupno HPS-a u zbirnom izno-su od 2.147.074,00 kn prihvaæen je jednoglasno.

10. Donošenje potrebnih odluka o UèilištuHPS-a. Odlukom Izvršnog odbora od 4. rujna2006., a prema odredbama novog Zakona ošportu koji to omoguæuje, izabrano je Povjeren-stvo za pripremu potrebne dokumentacije zaregistraciju i rad Uèilišta HPS-a, posebneustanove za obrazovanje i školovanje unutarHPS-a. Izvršni odbor je na sjednici 4. prosinca2006. usuglasio tekst od 36 èlanaka Odluke oosnivanju Uèilišta HPS-a i predlažu je na usva-janje Glavnom odboru (dostavljena je uz pozivsvim èlanovima GO). Uz usvajanje Odluke oosnivanju Uèilišta, potrebno je imenovati iprivremenog ravnatelja Uèilišta, za kojeg sepredlaže prof. dr. sc. Hrvoje Kraljeviæ. Glavniodbor jednoglasno je prihvatio Odluku o osni-vanju Uèilišta HPS-a i Kraljeviæa imenovao zaprivremenog ravnatelja.

11. Prijedlog Nacrta izmjena i dopunaStatuta HPS-a. Prošlog ljeta donesen je Zakono športu. Komisija za statutarnu, kadrovsku inormativnu djelatnost HPS-a pripremila jepotrebne izmjene koje taj Zakon uvjetuje zanacionalne sportske saveze, a Izvršni odbor ihpredlaže Glavnom odboru na usvajanje. Premaodredbi èlanka 68. Statuta HPS-a da je Glavniodbor ili, ako on tako odluèi, Izvršni odborovlašten uskladiti Statut sa svim novim zakon-

151

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 151

152

skim promjenama koje ne mijenjaju našu osnov-nu svrhu, ciljeve i djelatnost, jednoglasno jeodluèeno da se izmijeni i dopuni Statut HPS-asukladno Zakonu o športu u preambuli, te uèlancima 5., 10., 11. i 19. (Statutarna odluka oizmjenama i dopunama dostavljena je uz pozivna sjednicu svim èlanovima GO). Te izmjenebit æe poslane na obveznu verifikaciju Hrvat-skom olimpijskom odboru, zatim na ovjeru uUred opæe uprave, što je i uvjet da se nakontoga HPS upiše u Registar športskih djelatno-sti (to je jedna od novina toga Zakona). Ako biustanove imale neke primjedbe, daje se, sukla-dno Statutu HPS-a, mandat Izvršnom odboruda ih ugradi u tekst, a kada æe cijeli postupakbiti dovršen, sve naše èlanice bit æe odmahupoznate sa svim potrebnim uputama i moæi æejednostavnije pristupiti izmjenama i dopunamasvojih statuta. Bude li potrebno, sve izmjene idopune potvrdit æe i Skupština HPS-a.

12. Odluka o sazivu Skupštine HPS-a. Te-meljem èlanka 22. Statuta HPS-a, a na prijedlogpredsjednika HPS-a, jednoglasno je prihvaæena

odluka o sazivu Skupštine HPS-a za jednu odsubota, 19. ili 26. svibnja 2007. Toèan datum æeodrediti IO HPS-a nakon potvrde rezervacijeodgovarajuæeg prostora u Zagrebu za odr-žavanje skupštine. Isto tako, Glavni odbor premaèlanku 27. Statuta HPS-a ovlašæuje IO HPS-a daza Skupštinu pripremi izvješæa, analize i ocjenurada temeljem svoje dokumentacije i zapisnikasjednica Glavnog odbora održanih u ovommandatnom razdoblju. U kraæoj raspravi koja jeuslijedila M. Rihtariæ je pozvao dužnosnike ièlanove tijela HPS-a koji posao obavljaju kvali-tetno, da ako je moguæe i dalje budu aktivni udruštvenom radu naše planinarske udruge.

13. Razno. Filip Baliæ, tajnik HPD »Malaèka– Donja Kaštela«, upoznao je èlanove Glavnogodbora s pripremama i programom Danahrvatskih planinara koji æe se održati na Mala-èkoj 5. i 6. svibnja 2007. Detaljan program iplakat tog skupa bit æe poslan svim našim èlani-cama do sredine ožujka.

Sjednica je zapoèela u 11:15, a završila u13:20 sati.

DVIJE NOVE STAZENA POLJIÈKOJ PLANINI

Èlanovi HGSS-a Split, markacijske sekcije HPD»Mosor« i udruge »Žrvanj« iz Žrnovnice u tri su uza-stopne akcije oèistili i markirali dvije staze na Poljièkojplanini i postavili putokaze.

Vilar – Sveti Jure na Perunu 1:30h. Staza poèinjeu predjelu Vilar, na cesti izmeðu Žrnovnice i Srinjina(stanica prigradskog autobusa). U sat i pol laganauspona vodi do crkvice svetog Jure na Perunu (441 m)i nudi najbolji pristup tom vrhu. To je stara staza, kojase uspinje na Poljièku planinu iz unutrašnjosti. Bila jepotpuno zarasla i u tri tjedna naporna rada više oddvadesetak ljudi oèišæena je i markirana. Dimenzijesu crkvice na vrhu 6×4 m. Drži se da je sagraðenaprije 10. stoljeæa. Kamena graða za nju uzeta je sobližnje ilirske zidine. Crkvica je na tom planinskomvisu izložena žestokom nevremenu, posebno udarimagromova, koji je èesto ošteæuju. Danas je u ruševnustanju, ali se planira njezino spašavanje. S vrha se

DA

RK

O G

AV

RIÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 152

153

pruža jedinstven vidik na Split, Kozjak, Mosor,Omišku Dinaru, Biokovo i otoke. Preporuèuje sekao predivan jednodnevan izlet.

Gornja Podstrana – Sv. Jure na Vršini – Križ– Sv. Jure na Perunu 2h. Staza poèinje na pri-morskom podnožju, u Gornjoj Podstrani. U tajse zaselak stiže odvojkom Jadranske magistraleiz Sv. Martina (Podstrana). Brdska se cesta penjeu zavojima u Gornje Selo, gdje završava i gdjepoèinju planinarske markacije. One vode dobrozidanom stazom do crkvice sv. Jure na Vršini(valja je razlikovati od istoimene crkvice naPerunu). Crkvica je sagraðena u 9. ili 10. stoljeæu.Markacija dalje vodi blago uzbrdo do brda Križa(533 m) na kojem se nalazi željezni križ. Slijediblag silazak do Stražnice (501 m) i Obloženice(469 m), gdje se markacija sastaje s onom izVilara. Njome treba još 15 minuta na vrh Sv.Jure na Perunu. Povratak istom stazom ili sila-zak u Vilar. Darko Gavriæ

DA

RK

O G

AV

RIÆ

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 153

154

Ovo je prièa o planinarima izOrašja. Poèinje našim prvim susretom uŽupanji sredinom srpnja 2000. godine.

Dok se mi užurbano spremamo naMont Blanc, dolazi nam u posjetu VidanJanjiæ, profesor književnosti u gimnazijiu Orašju, s pitanjem kako osnovati pla-ninarsko društvo u njihovoj sredini. Tonas pita jer je i njihovo prirodno okru-ženje kao i naše – ravnica omeðena Sa-vom i u daljini brdima – samo što su uBosni i Hercegovini pravila udruživanjanešto drugaèija nego u Hrvatskoj. Odgo-vor smo pokušali dati po povratku izFrancuske, krajem kolovoza, na idiliènojveèeri uz Savu. Veèerica uz vatru i prièeo planinarenju dovele su nam u društvotroje novih èlanova iz Orašja. Profesor jezakljuèio da je tako jednostavnije plani-nariti nego praviti novo društvo, ali nezadugo. Veæ u lipnju sljedeæe godineodvažili su se na osnivanje samostalnogaplaninarskog društva i krenuli putovimastvaranja svega onoga èime se poslijekoristimo svi mi koji volimo život uprirodi i u brdu. Društvu su dali ime»Èièak«, po biljci koja raste uz Savu, iubrzo se kao èièak prilijepili uza sve što je planinar-sko. Njihova suradnja s društvima u BiH dobro jedošla i nama za lakše upoznavanje te divne brdovitezemlje, pa smo uz njih krenuli put novih staza ibogaza. Toliko divnih zajednièkih planinarskih tura!Druženja poslije književnih veèeri, filmskog festivalaili motoristièkog skupa u Orašju, kazališnih predstava,izložbi i koncerata, svejedno gdje, u Vinkovcima,Zagrebu ili Županji, pa zajednièke kupovine planinar-ske opreme, naše skupštine, sluèajnih susreta, pokojetrzavice – koju nitko nije primijetio – pa tko s kim,gdje i kad i prièa uz kavu ili pivo.

No onda je stiglo i vrijeme markiranja »Èièkovestaze«. E, tu je glavnu ulogu odigrao Mato Viljušiæ,koji je nesebièno ponudio svoju novoizgraðenu viken-dicu za planinarski dom. Vikendica se nalazi na malojvisoravni iznad sela Bosanske Bijele (danas Bijela) sotvorenim vidikom na ravnicu sve do Brèkog i Župa-nje, a za dobra vremena i dalje, do Ðakova. Dom imavlastito parkiralište, prostranu natkrivenu sjenicu sklupama i stolovima, a kuæa se sastoji od èajne kuhi-nje, dnevnog boravka i staklenog paviljona sa stolovi-ma i stolicama za oko 30 gostiju. Spavanje je zasad mo-

guæe u dnevnom boravku, a u tavan-skom prostoru bili bi skupni ležajevi.Kuæa ima struju, vodu i vanjski WC.

Lijepo je i lako bilo bojati znakovena toj planinarskoj stazi jer smo se svakiput poslije posla vraæali Matinom domu,gdje nas je èekao razdragani domaæin speèenim janjetom, æevapima i roštiljemili grahom sa suhim mesom. Ljubaznimještani, kao i Matin roðak, pomogli sunam da bolje upoznamo planinu, kakobi staza obuhvatila što više lijepih plani-narskih toèaka kojima taj kraj stvarnoobiluje. Od prekrasnih vidikovaca,šuma, livada, izvora pitke vode, potokas vodenicama koje još uvijek meljubrašno, do peæina, špilja, stijena zaslobodno penjanje i sakralnih objekata.»Èièkova staza« otvorena je službeno23. svibnja 2006. kada je održan i prvipohod. U tu je svrhu društvo izdalo idnevnik pohoda s prigodnim žigom.Drugi pohod »Èièkovom stazom«održat æe se 19. i 20. svibnja ove godine.

Markacije poèinju na željeznièkojstanici Bijela, na pruzi Brèko – Tuzla,koja je dosad bila namijenjena samo za

teretni promet, a od svibnja æe ponovo proraditi iputnièki promet, dakle, bit æe povezana s našomprugom Vinkovci – Gunja – Brèko. Markacije zatimprolaze kroz središte mjesta i kod kapelice u središtuskreæu prema crkvi, koja je zahvaljujuæi crkvenomzvoniku izdaleka uoèljiva. I dalje se kreæemo asfalt-nom cestom, do katolièkoga groblja, iza kojeg je velikmetalni putokaz sa svim potrebnim podacima odaljnjem kretanju stazom. Od željeznièke stanice dodoma ima dva kilometra po asfaltnoj cesti. Bijela jeinaèe veæe selo ovoga kraja. Ima 2500 stanovnika,Hrvata, i pripada Distriktu Brèko. Na tom dijelu pla-nine Majevice nema miniranih podruèja. Najvišatoèka staze (oko 500 metara) nalazi se u podruèjuBjeljavini; najviši vrh Majevice zove se Stolice i visokje 915 m. Na ulazu u Bijelu cesta prelazi željeznièkuprugu i nastavlja prema središtu mjesta, a odmah sdesne strane nalazi se izdaleka uoèljiva visoka graðe-vina iz turskoga doba, koju narod zove »Kula kape-tana Gradašèeviæa«; stara je oko 500 godina i vrijedije pogledati. Mjesto ima nekoliko trgovina i restorana,a od Orašja, preko trgovaèkog centra Koridor –Arizona, udaljeno je oko 30 km. Berislav Tkalac

DVA PLANINARSKA GRADITELJA(ILI »KAKO SU NASTALI ÈIÈKOVA STAZA I DOM NA MAJEVICI«)

hp 04-2007 f.qxp 19.3.2007 20:27 Page 154

155

Koncem prošle godine dovršenaje Primorska planinarska transver-zala Orjen – Lovæen – Rumija i tis-kan opširan ilustrirani vodiè od 79stranica, sa zemljovidom 1:100.000 idetaljnim sekcijama pojedinih dioni-ca. Na tom velikom pothvatu – do-sad najveæem u Crnoj Gori – suraði-vao je niz podruènih planinarskihdruštava (Herceg Novi, Kotor, Ceti-nje, Podgorica), a Planinarski savezCG organizirao je tri teèaja za vodi-èe koji stoje na raspolaganju zainte-resiranim planinarima. Put je izra-zito transverzalan (popreèan) i pove-zuje najljepše i najviše primorskeplanine. Dug je 138 km i traje okodeset dana, ovisno o kondiciji po-sjetitelja. Valja spomenuti da na tomdugom i napornom putu, na kojemtreba svladati velik broj uspona i silaza, postoji samojedan planinarski dom (Vratlo na Orjenu, 50 kreveta),ali se mogu koristiti i neki drugi objekti (lovaèke kuæe,

moteli, drugi ugostiteljski objekti isl.) te logorovati na nekoliko lijepihmjesta. Put se može prijeæi i u eta-pama jer se zapravo sastoji od neko-liko meðusobno povezanih transver-zala. To su: Transverzala kroz Orjen,Risansko-peraška brda, Kotorskestrane i transverzale kroz NP Lov-æen, kroz Paštroviæe, kroz Crmnicu iSozinu i kroz Rumiju i Lisinj. Trasapovezuje najljepše vidikovce naJadran, zaštiæena prirodna podruèjai kulturno-povijesne spomenike.Obavijesti daju: Planinarski savezCrne Gore, Crnojeviæa 24, 81000Podgorica, CG, tel. 381/ 81-246-068i 069/077-392, http://www.pscg.cg.yu,e-mail: pscg@cg.yu; PK »Subra«,Herceg Novi, e-mail: subra @cg.yu;PK »Pestingrad«