Grafi~ka zbirka Nacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u

107

Rad. Inst. povij. umjet. 29/2005. (107–124) Mikica Ma{trovi}: Bakropisi Andrije Meduli}a u Grafi~koj zbirci NSK u Zagrebu

Mikica Ma{trovi}Grafi~ka zbirka Nacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u Zagrebu

Bakropisi Andrije Meduli}a u Grafi~koj zbirciNacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u Zagrebu1

Prethodno priop}enje – Preliminary communication

Predan 28. 7. 2005. – Prihva}en 1. 9. 2005.

UDK: 76 Meduli}, A.

Sa‘etak

Grafi~ka zbirka Nacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u Zagrebu u svombogatom fondu ~uva 15 bakropisa iz serije Krist i dvanaest apostolaAndrije Meduli}a zvanoga Schiavone. Bakropise je godine 1921. ku-pio prvi voditelj Zbirke i jedan od njezinih osniva~a, dr. Artur Schnei-der. Kukuljevi} u svom Slovniku pi{e da je Meduli} ovu seriju bakro-pisa radio tri puta, uz neke izmjene. Serija koja se nalazi u Zbircinajvjerojatnije je nastala izme|u 1548. i 1550. godine. Zahvaljuju}ikolekcionarskim monogramima, potpisima i ‘igovima, mogli smoustvrditi da su spomenuti bakropisi pripadali velikim poznavateljimaMeduli}eva slikarstva i svojevrsnim zaljubljenicima u renesansnuumjetnost. To se odnosi i na prvoga vlasnika gotovo svih grafika izove serije, francuskoga kolekcionara Pierrea Mariettea, te na Ri-charda Forda, koji je i sam kao grafi~ar amater izra|ivao grafike

prema Meduli}evim predlo{cima. Osobito je zanimljiv bakropis sprikazom sv. Tome, koji nije bio poznat Bartschu, a koji Bryan opisujekao sveca koji »hoda desno, a dr‘i glavu lijevo«.

Analizom, u kojoj su nam pomogle kolekcionarske bilje{ke RichardaForda, uspjeli smo atribuirati sve svece iz serije Krist i dvanaestapostola, a razrije{ili smo i nedoumice oko atribuiranja sv. Tome idrugih svetaca, poglavito sv. Mateja i Pavla. Seriji koju posjedujeGrafi~ka zbirka jedino nedostaje prikaz Jakova Starijeg, dok Krist isv. Andrija nemaju Fordov monogram i numeraciju. Oni su lo{ijeizvedbe od onih koje je Ford vjerojatno uvrstio u svoju numeriranuseriju. Nadalje, Zbirka je u posjedu po dvije verzije svetih Filipa,Mateja i [imuna.

Klju~ne rije~i: Andrija Meduli}, grafike, bakropisi, 16. stolje}e, Krist, apostoli

Grafi~ka zbirka Nacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u svomfondu posjeduje petnaest bakropisa Andrije Meduli}a, kojeje godine 1921. kupio Artur Schneider, prvi voditelj Grafi~kezbirke, i upisao ih u Dnevnik Zbirke pod brojem 1432–1446:»Andrija Meduli} (Schiavone) Petnaest izvornih bakropisaiz serije Isukrst i dvanaest apostola«, a pod rubrikom cijenanavedeno je: 4.500 kruna. Samo je na jednome mjestu, naobrascu na kojem se pojedini primjerak katalogizirao, olov-kom napisano: Lj. Babi}, aukcija u Sloveniji. Taj je podatakvjerojatno to~an budu}i da je Ljubo Babi} uz Schneidera idruge onodobne slikare jedan od osniva~a Zbirke koji suskrbili o stvaranju njezina fonda. Na‘alost, ne postoji ni jedandrugi podatak o na~inu nabave tih bakropisa.

Grafike iz fundusa Grafi~ke zbirke

Ivan Kukuljevi} Sakcinski u Slovniku2 katalogizira Medu-li}eve potpisane grafike prema na~inu potpisivanja, i one u

kojima je potpis izostao, a kojima se u literaturi pripisujenjegovo autorstvo. Navodi da je seriju bakropisa »Isus i apo-stoli rezao Meduli} trikrat s njekimi promienami«.3 OvuKukuljevi}evu tezu djelomice mo‘emo potvrditi i uspored-bom otisaka Krist i dvanaest apostola u fondu Zbirke NSK sonima koje navodi literatura.

Prva serija bakropisâ Krist i apostoli {to se pripisuju Meduli}unastala je prema seriji bakropisa Majstora FP., vjerojatnoizme|u 1536. i 1538.4 Ti bakropisi s temom apostola Maj-stora FP. nastali su prema Parmigianinovim crte‘ima. Medu-li} je kopirao te bakropise, a ne Parmigianinove crte‘e, {to sevidi po tome {to su Meduli}evi bakropisi s prikazom aposto-la zrcalni u odnosu na bakropise Majstora FP. Njegov je crte‘na plo~i identi~an bakropisu Majstora FP. Urezuju}i linijupo liniju, kako je to radio i Majstor F.P., Meduli} je ‘elio {tovjernije prenijeti bakropis ovoga majstora.5 Ta prva serijaMeduli}evih bakropisa malih je dimenzija, naj~e{}e oko 118× 60 mm.6 Meduli}evi bakropisi koje posjeduje Grafi~kazbirka nastali su kasnije, ve}ih su dimenzija, naj~e{}e oko

108

Mikica Ma{trovi}: Bakropisi Andrije Meduli}a u Grafi~koj zbirci NSK u Zagrebu Rad. Inst. povij. umjet. 29/2005. (107–124)

210 × 130 mm, tehni~ki bolje izvedeni i nijedan nije kopijaMajstora FP. i Parmigianina, ve} se u njihovoj izvedbi oslanjai na druge talijanske majstore, Beccafumija i MarcantonijaRaimondija. Ti su bakropisi ra|eni u dvije serije, a najvjerojat-nije su nastali izme|u 1548. i 1550. godine.7

Petnaest bakropisa koji se nalaze u fondu Grafi~ke zbirkemo‘emo podijeliti na one koji su pripadali sakuplja~u umjet-nina Richardu Fordu8 i koji su ozna~eni njegovim monogra-mom i numeracijom od 2 do 13. Prema toj numeraciji pretpo-stavljamo da je Ford posjedovao ~itavu seriju, a otisci kojinedostaju (brojevi 1, 4 i 5) najvjerojatnije su prikazivali Kri-sta, sv. Andriju i Jakova Starijeg. Svi su obrezani do rubaplo~e i podlijepljeni tanjom kartonskom podlogom, a s dvagornja ugla na deblji karton. Na svima su tragovi cinkovabjelila – danas oksidirana u obliku crnih mrljastih tragovaoksidacije – kojim su se plasti~ki isticali nabori odje}e inagla{avao volumen i gotovo su svi premazani akvarelomboje okera. Na pole|ini je prekri‘en potpis Pierrea Mariet-tea,9 francuskog kolekcionara, s godinom 1674. Samo napole|ini jednoga od dvaju prikaza sv. [imuna koje Zbirkaposjeduje nalazimo i potpis tintom: Richard Ford 1821. Napole|ini svih 15 bakropisa, u donjem lijevom kutu, otisnutje crni kolekcionarski ‘ig s uokvirenim inicijalima J. G.,najvjerojatnije kolekcionarski ‘ig Josefa Grünlinga.10

Od pet bakropisa bez Fordova monograma i numeracije, triimaju njegov potpis na pole|ini. Uz jedan je i potpis ko-

lekcionara P. Mariettea s godinom 1674., dok je uz Fordovpotpis godina 1821. Na drugom je bakropisu uz Fordovo imedodano »Paris 1822«, dok tre}i uz Fordov potpis ima napisano»at Munich 1826«, {to zna~i da ih je otkupljivao sukcesivno,a ne u jednom mahu. Od dva preostala bakropisa jedan imaMarietteov potpis i godinu 1674., a drugi, naknadno pod-lijepljen, na pole|ini ima samo crni pe~at s kolekcionarskimmonogramom J.G., i nije sigurno je li i ovaj bakropis pret-hodno bio u vlasni{tvu Forda i Mariettea.

Utvrdili smo da u seriji bakropisa koji su bili u vlasni{tvukolekcionara Richarda Forda, a nalaze se u Grafi~koj zbirci,najvjerojatnije nedostaju Krist, Sv. Andrija i Jakov Stariji.Pretpostavljamo da je Ford u seriju koju je numerirao iozna~io kolekcionarskim monogramom uvrstio one bakro-pise koji su bili bolje izvedbe. To je razlogom {to bakropis sprikazom Krista iz fundusa Grafi~ke zbirke nema numeracijei kolekcionarskog monograma – to je ranije i slabije prvobit-no stanje. Isti je slu~aj i sa Sv. Andrijom. Vjerojatno je Ford zapopunu serije kasnije posjedovao i bolje otiske, koji nisudospjeli kao dio numerirane serije u Grafi~ku zbirku.11

Zbirka posjeduje dva razli~ita prikaza sv. Mateja. Jedan odnjih nije numeriran i ozna~en Fordovim monogramom12 iradi se najvjerojatnije o prvom stanju plo~e, dok drugi, kojise u literaturi navodi kao »neidentificirani svetac«,13 imaFordov monogram i broj 13. Prema Richardsonu, a istog smomi{ljenja, radi se o novoj varijanti Sv. Mateja, mnogo izra‘aj-

1. Majstor F. P., Sv. Juda, iz serije Kristi apostoli, 118 × 57 mmMaster F. P., St Judas, from the seriesChrist and the Apostles, 118 × 57 mm

2. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. Juda,iz serije Krist i apostoli, 119 × 59 mmAndrija Meduli} Schiavone, St Judas,from the series Christ and the Apostles,119 × 59 mm

3. Marcantonio Raimondi, prema Rafaelu, Sv. Matej,208 × 137 mmMarcantonio Raimondi, after Rafael, St Matthew,208 × 137 mm

109


nijoj, s vi{e {rafiranja i nagla{enih nabora draperije, zbog~ega se R. Ford odlu~io da ovu varijantu uvrsti u svoju nu-meriranu seriju, dok prva izvedba, po atributima sli~na, ali uizvedbi lo{ija, nije uvr{tena. U prilog tezi da je Ford uz mo-nogram i numeraciju za popunjavanje serije apostolâ uvr-{tavao samo najbolje Meduli}eve otiske iz svoje zbirke go-vori i ~injenica da nije uvrstio otisak prvog stanja s prika-zom sv. Filipa, koji je ne{to lo{ije izvedbe, ve} puno boljiotisak, numeriran brojem 11. înjenica da je Ford bio jedanod ponajboljih poznavatelja Meduli}eva opusa, te da je zakomponiranje vlastoru~no numerirane serije Krista i dvana-est apostola koja se ~uva u Grafi~koj zbirci NSK biraonajbolje otiske ozna~iv{i ih kolekcionarskim monogramom,izdvajaju}i i ostavljaju}i slabije otiske bez numeracije,vjerujemo u njegovu ispravnu prosudbu u identifikacijiprikaza apostola. Time Grafi~ka zbirka NSK posjedujenajcjelovitiju seriju Krista i dvanaest apostola s ispravnoidentificiranim apostolom Tomom, kojeg Bartsch nije pre-poznao, i Sv. Jakovom Mla|im, kojega je smatrao Sv. Tomom.Mala je vjerojatnost da bi jedan tako dobar poznavateljMeduli}eva opusa kao {to je bio Richard Ford, a ujedno iveliki kolekcionar Meduli}evih radova, u svoju zbirku, kojuje numerirao da bi zaokru‘io cjelinu Meduli}eve serije Kristai apostola, uvrstio dva razli~ita prikaza istoga apostola.

KristInv. br. 1432

Bakropis; plo~a (kojoj je donji rub potpuno, a ostali su goto-vo potpuno obrezani do ruba plo~e) 223 × 115 mm; jednoli~anotisak.Papir siv bez vodenoga znaka, gornjim uglovima nalijepljenna kartonsku podlogu.O{te}enja: na pole|ini tragovi ljepila, a na pojedinim mjesti-ma papir istanjen najvjerojatnije od nestru~nog odljepljivanjas kartonske podloge.Signature nema.Na pole|ini, gore lijevo tekst perom i (sada sme|om) tintom:Richard Ford // at Munich // 1826, u sredini engleski tekstolovkom: before sign of the Zodiac on the globe, u lijevomdoljem kutu crni uokvireni kolekcionarski ‘ig: J.G.Na kartonskoj podlozi, ispod grafi~koga lista, engleski tekstolovkom: B. 38. First state, before the zodiac on the globe.Na sredini kartonske podloge olovkom: XVI 38 // 1st state //before the Zodiak on // the globe, desno dolje olovkom: BXVI. p56 n 38 // Andrea Meldolla.Prikaz Krista identi~an je prikazu koji Bartch navodi podbrojem 38-II (56) i uvelike se razlikuje od kasnije varijantereproducirane u The Illustrated Bartschu pod brojem 51 (58).Umjesto smirena prikaza Krista pomno za~e{ljane kose s pr-voga prikaza, na drugome se u nemirnim potezima i vrtlogu

4. Marcantonio Raimondi, Sv. Matej, 82 × 49 mmMarcantonio Raimondi, St Matthew, 82 × 49 mm

5. Sv. Petar, prema Beccafumiju, 415 ×210 mmSt Peter, after Beccafumi, 415 × 210 mm

6. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. MatejAndrija Meduli} Schiavone, St Matthew

110


linija o~ituje sna‘an maniristi~ki pe~at. Najvjerojatnije jestoga Ford u svoju zbirku uvrstio kasniju i bolju varijantu odone koja se ~uva u Grafi~koj zbirci, a koja je bez Fordovamonograma i numeracije.14

Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, kat. 38; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 69,kat. 38–II (56); Richardson, 87, kat. 38

Sv. PetarInv. br. 1435

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 220 × 124 mm;jednoli~an tamniji otisak. Tragovi cinkova bjelila, sada ok-sidirana, mahom na naborima pla{ta i u kosi.Papir je podlijepljen i priljepljen na kartonsku podlogugornjim naslovima, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera.

O{te}enja: desni donji ugao nedostaje, uz gornji rub vidljivisu tragovi zaderotina, koje su sada zalijepljene; na sredinidesno okomita zaderotina (6 mm).Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;u donjem desnom uglu perom i (sada sme|om) tintom: 2.Na pole|ini u sredini perom i (sada sme|om) tintom pre-kri‘eno P. Mariette 1674; u donjem lijevom kutu crni uokvi-reni ‘ig: J.G.Na kartonskoj podlozi sprijeda uz lijevi rub okomito olo-vkom njema~ki tekst: Eine neue Variante nicht B. 39; nasredini kartonske podloge, sprijeda dolje, ispod grafike olov-kom: B. 39. but reversed S. Peter; na kartonskoj podlozi ispodgrafike, olovkom: XVI 39 (a) // not in Bartsch // B. 39 butreversed S. Peter.

7. Andrija Meduli} Schiavone, KristAndrija Meduli} Schiavone, Christ

111


Ovaj prikaz sv. Petra nije reproduciran u The Illustrated Bar-tschu, a nije bio poznat ni Richardsonu. Zasigurno je rije~ onovoj varijanti sveca okrenuta udesno, s klju~evima u de-snoj ruci i otvorenom knjigom u lijevoj. Za razliku od Sv.Petra, reproducirana i opisana u The Illustrated Bartschu i uRichardsonu, podsje}a na chiaroscurni drvorez nepoznatogamajstora s prikazom sv. Petra po Beccafumiju.15 Draperijasveca iz fonda Grafi~ke zbirke puno je bogatija naborima, aogrta~ u svome gornjem dijelu podsje}a na ogrta~ sv. Filipana grafici koji se nalazi u Zbirci.16 Bryan misli da je Meduli}Sv. Petra nanovo rezao.17

Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, kat. 39.; Ill. Bartsch, kat. 39; (56), 48(12), kat. 14 (71); Richardson, 88, kat. 39

Sv. PavaoInv. br. 1439

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 220 × 124 mm;jednoli~an tamniji otisak. Tragovi cinkova bjelila, sada ok-sidirana, mahom na naborima pla{ta i u kosi.Papir je podlijepljen i priljepljen gornjim uglovima na karton-sku podlogu, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojena bojomokera.O{te}enja: gore desno zaderotina (6 mm).Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;u donjem lijevom kutu perom i (sada sme|om) tintom: 3. Nasredini pole|ine grafi~koga lista perom (sada sme|om) tintomprekri‘eno: P. Mariette 1674; lijevo dolje crni uokvireni ‘ig:JG. Na kartonskoj podlozi ispod grafi~koga lista olovkom:

8. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. PetarAndrija Meduli} Schiavone, St Peter

9. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. PavaoAndrija Meduli} Schiavone, St Paul

112


B. 46 but reversed. S. Thomas; sredina olovkom XVI 41(a) //not in Bartsch; sredina desno prekri‘eno olovkom: s. Jamesthe Great? // ... not St. Thomas Bartsch no 45.

Bartsch je sveca identificirao kao sv. Tomu, ali knjiga i ma~ unjegovim rukama nikada nisu bili atributi toga sveca, s ~imese sla‘e i Richardson identificiraju}i ga kao sv. Pavla. Ri-chardson opisuje i Bartschu nepoznatu verziju Sv. Pavla, kojaje opisana i u Bryan’s Dictionary of Painters and Engravers,2nd ed., London, William Stanley, 1849., a koju posjedujeZbirka. Richardson smatra da se radi o manje impresivnomprimjerku Sv. Pavla od onoga reproduciranog pod brojem 46u The Illustrated Bartschu, te stoga ne mo‘e biti govora onovoj verziji, kako je opisano u Bryanovu rje~niku. Uspo-redbom tih dvaju prikaza razlike su uo~ljive ve} na prvipogled. Svetac iz fonda Grafi~ke zbirke okrenut je lijevo,dok je onaj reproduciran u The Illustrated Bartschu okrenutdesno. Nadalje, ma~ koji dr‘i u ruci u verziji koju posjedujeZbirka mnogo je kra}i, dok onaj reproduciran u The Illustra-ted Bartschu se‘e do gornjega ruba grafi~koga lista. Stopalo

desne noge sv. Pavla iz Zbirke prikazano je u cijeloj duljini uprofilu, dok su oba stopala sveca reproduciranog u The Illu-strated Bartschu prikazana tako da su vidljivi samo prstisprijeda. Najuo~ljivija je razlika u prikazu nabora sveta~kehalje. Primjerak iz Zbirke krutih je linija i bez izra‘enesvjetlosti, dok je primjerak reproduciran u The IllustratedBartschu finih mekih linija tako isprepletenih da stvarajuizniman plasticitet i posebno izra‘enu svjetlost.Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 46; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 77, kat46 (57); Richardson, 88, kat. 46

Sv. Ivan Evan|elistInv. br. 1437

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 220 × 130 mm;jednoli~an otisak s puno tragova cinkova bjelila, sada oksi-dirana, mahom na naborima pla{ta, ramenima, ruci i kosi.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera. Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljenna kartonsku podlogu.

10. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. Ivan Evan|elistAndrija Meduli} Schiavone, St John the Evangelist

113


O{te}enja: uz gornji rub na nekoliko je mjesta papir istanjen,isto je na donjem lijevom i desnom uglu.Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;u donjem lijevom uglu perom i (sada sme|om) tintom: 6. Napole|ini grafi~koga lista u sredini perom (sada sme|om)tintom prekri‘eno: P. Mariette 1674; u lijevom donjem kutucrni uokvireni ‘ig: J.G. Na kartonskoj podlozi ispod grafi~koglista olovkom: B. 42. S. John. First state.Ovaj najmla|i od dvanaestorice Kristovih apostola prikazanje s le|a, glave u profilu. U podignutoj lijevoj ruci dr‘i ~a{uiz koje izlazi zmija, {to podsje}a na dva poku{aja njegovapogubljenja, dok desnom rukom, koja je dosta nespretnoizvedena, dr‘i knjigu naslonjenu o lijevi bok.Lit.: Bartsch, sv.16, 33, kat. 42; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 73, kat.42 (56); Richardson, 88, kat. 42

Sv. Jakov Mla|iInv. br. 1445

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 213 × 128 mm;jednoli~an otisak s puno tragova cinkova bjelila, sada oksi-dirana, mahom na naborima pla{ta i na glavi.Sme|a zatamnjenja uz lijevu stranu glave i tijela. Papir jepodlijepljen i priljepljen na kartonsku podlogu, a cijelapovr{ina grafi~koga lista obojena bojom okera.O{te}enja: uz gornji lijevi i desni ugao otrgnutih vrhova pa-pir je uz rubove istanjen.Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;u donjem lijevom uglu perom i (sada sme|om) tintom broj 7.Na pole|ini grafi~koga lista u sredini perom (sada sme|om)tintom prekri‘eno: P. Mariette 1674; u sredini olovkom: B.47; u lijevom donjem uglu crni uokvireni ‘ig: J.G.Bartsch je imao pravo kada je ovoga sveca identificirao kaoJakova Mla|eg, premda bi po kutniku, u njegovoj desnojruci, mnogi pomislili da je rije~ o sv. Tomi. I Richardson se

11. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. Jakov Mla|iAndrija Meduli} Schiavone, St James the Younger

114


dvoumi oko atribucije toga lika, koji samo naizgled u rucidr‘i kutnik, ina~e atribut sv. Tome i njegova zidarskog poziva.Smatramo da se ipak radi o Jakovu Mla|em, koji dr‘i plosnatupalicu, alat koji se upotrebljava u zavr{nici izrade sukna,profesiji toga apostola.Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 47; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 78,kat. 47 (57); Richardson, 88, kat. 47

Sv. Juda TadejInv. br. 1433

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 211 × 124 mm;otisak tamniji, kontrastan s manje tragova cinkova bjelila,sada oksidirana.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera. Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljenna kartonsku podlogu.O{te}enja: gornji desni i donji lijevi ugao otrgnuti (promjer4 mm).

Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF// 8. Na pole|ini grafi~koga lista u sredini perom (sadasme|om) tintom prekri‘eno: P. Mariette 1674; u lijevomdonjem kutu crni uokvireni ‘ig: J.G. Na kartonskoj podlozilijevo od grafi~koga lista okomito olovkom: neu; ispodgrafi~koga lista olovkom: B. 49. But not seen by B. S. Juda.Radi se o druk~ijoj verziji Sv. Jude od one reproducirane uThe Illustrated Bartschu. Svetac koji je u fondu Zbirke prika-zan je u profilu okrenut desno, dok je u Ill. Bartschu okrenutlijevo. Smatramo da je verzija iz Zbirke starija, {to je osobitovidljivo po odre|enoj rasplinutosti forme i na~inu prikazadraperije. Ovaj primjerak nije bio poznat ni Bartschu nitiRichardsonu, prakti~ki nije zabilje‘en u literaturi!Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 49; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 80,kat. 49 (57); Richardson, 89, kat. 49

12. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. Juda TadejAndrija Meduli} Schiavone, St Judas Thaddaeus

115


Sv. TomaInv. br. 1436

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 210 × 125 mm;otisak blijed s dosta sme|ih mrlja. Tragovi cinkova bjelila,sada oksidirana.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera. Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljen nakartonsku podlogu.O{te}enja: lijevi i desni donji uglovi o{te}eni (2 mm).Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF// 9. Na pole|ini grafi~koga lista u sredini perom i (sadasme|om) tintom prekri‘eno: P. Mariette 1674; u lijevomdonjem kutu crni uokvireni ‘ig: J.G. Na kartonskoj podloziispod grafi~kog lista olovkom: ? 41. S. James the Great //?.... Bryan, »Meldolla« no. 50* Anonymus, lijevo okomitoolovkom: ein neues Blatt ... 41... 53; u sredini olovkom: XVI.50(a) // St. James the Great? // XVI. 41.

Ovaj bakropis Bartsch ne spominje, a Richardson samo citiraiz Bryanova rje~nika.18 Bakropis prikazuje »sveca koji hodadesno imaju}i glavu okrenutu lijevo«,19 u desnoj ruci dr‘izatvorenu knjigu, dok u lijevoj ruci ima koplje, atribut ~est uprikazima sv. Tome. On je uz sv. Ivana jedini u seriji prikazanmladolik, bez brade, kako je uobi~ajeno u ranorenesansnimprikazima sv. Tome.20 Ako je na bakropisu iz Grafi~ke zbirkesv. Toma, a mislimo da jest, onda }emo se pridru‘iti Richard-sonovu mi{ljenju kako Bartsch grije{i i da prikaz za kojismatra da predo~uje »nepovjerljivog« apostola prikazujeustvari sv. Pavla.21

Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 49; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 80,kat. 49 (57); Richardson, 89, kat. 49

13. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. TomaAndrija Meduli} Schiavone, St Thomas

116


Sv. BartolomejInv. br. 1443

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 213 × 121 mm;otisak blijed s dosta sme|ih mrlja. Tragovi cinkova bjelila,sada oksidirana.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera. Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljenna kartonsku podlogu.O{te}enja: sitna o{te}enja na uglovima.Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;lijevo dolje perom i (sada sme|om) tintom: 10. Na pole|inigrafi~koga lista u sredini perom (sada sme|om) tintomprekri‘eno: P. Mariette 1674; u lijevom donjem kutu crni‘ig: JG. Na kartonskoj podlozi u sredini lijevo olovkom:neu; ispod grafi~koga lista olovkom: B. 44. but reversed.

This print not known to B. // S. Bartholomew; u sredini ispodgrafi~koga lista olovkom: XVI. 44(a) // not in Bartsch.Radi se o zrcalnom prikazu u odnosu na onaj reproduciran uIll. Bartschu, ali ga ni Richardson nije vidio, nego citira Brya-novo mi{ljenje da se radi o replici istoga sveca, samo okrenu-toga u obrnutom smjeru od onoga u Ill. Bartschu. Po na~inuprikaza glave, poglavito kose, i draperije mislimo da se radio novoj verziji Sv. Bartolomeja s puno izra‘enijim mani-risti~kim elementima.Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, kat. 44; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 75,kat. 44 (57); Richardson, 88, kat. 44

14. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. BartolomejAndrija Meduli} Schiavone, St Bartholomew

117


Sv. FilipInv. br. 1446

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 207 × 129 mm;otisak s tragovima cinkova bjelila na draperiji i kosi, sadaoksidirana.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera. Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljen nakartonsku podlogu.O{te}enja: sitna o{te}enja na donjim uglovima i donjem rubuzbog istanjenog papira, a uz donji rub dvije zaderotine, sadapodlijepljene, svaka veli~ine 3 cm.Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF// 11. Na pole|ini grafi~koga lista u sredini perom (sadasme|om) tintom: P. Mariette 1674; u lijevom donjem kutucrni uokvireni ‘ig: JG.

Izvanredno lijepa figura apostola pognute glave s knjigom uruci. Identitet toga apostola nije pouzdan stoga {to mu apo-stolski atribut nije kri‘ latinskog oblika pri~vr{}en na vrhu{tapa ili trstike, uobi~ajeni atribut s kojim se sv. Filip naj~e{}eprikazuje, ve} pod desnom rukom dr‘i knjigu.Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, kat. 43; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 74,kat. 43 (56); Richardson, 88, kat. 43

Sv. FilipInv. br.1444

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 211 × 123 mm. Cijelaje povr{ina grafi~koga lista obojena bojom okera. Gornjim jeuglovima grafi~ki list nalijepljen na kartonsku podlogu.O{te}enja: sitna o{te}enja uz gornji desni i donji lijevi ugao,vidljivi tragovi restauriranja u obliku nadomjestka papira.Tragovi bijele boje.Signature nema.

15. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. FilipAndrija Meduli} Schiavone, St Philip

16. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. FilipAndrija Meduli} Schiavone, St Philip

118


Na sredini gore perom i (sada sme|om) tintom: Richard Ford// Andrea Meldolla // Paris 1822; u lijevom donjem kutucrni uokvireni ‘ig: J.G. Na kartonskoj podlozi dolje ispodgrafi~kog lista olovkom: B. 43 S. Philip. First state; u srediniispod grafi~koga lista olovkom: XVI 43 // 1. state.Ovo je jedan od rijetkih bakropisa iz serije u Grafi~koj zbircikoji nije bio u zbirci sakuplja~a P. Mariettea. Ford je u svojusakuplja~ku seriju uvrstio puno bolji otisak od ovoga (opi-san pod inventarnim brojem 1446). Ovo je najvjerojatnijeprvotno stanje plo~e.Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, kat. 43; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 74,kat. 43 (56); Richardson, 88, kat. 43

Sv. [imun

Inv. br. 1441

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 221 × 130 mm.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera.

O{te}enja: desni gornji ugao nedostaje.Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;lijevo dolje perom i (sada sme|om) tintom: 12. Na pole|ini usredini perom (sada sme|om) tintom: St. Simon // RichardFord 1821 // Andrea Meldolla // P. Mariette 1674; u lijevomdonjem kutu crni uokvireni ‘ig: J.G.Figura ovoga apostola podsje}a na chiaroscuro drvorez Sv.Filipa, rad nepoznatoga majstora prema Beccafumiju.22

Me|utim, Lamberto Donati uspore|uje Meduli}ev prikaz sv.[imuna s prikazom ovoga sveca Sebastiana Vouillemonta,koji su vrlo sli~ni, i po atributima i po na~inu prikazivanja, arazlikuju se samo po tome {to su zrcalno okrenuti.23

Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 48; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 79,kat. 48 (57), 48 (12), kat. 14 (71); Richardson, 88–89, kat.48; Archivio storico per la Dalmazia, 2, vol. 4 (1927.), 12–34

17. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. [imunAndrija Meduli} Schiavone, St Simon

119


Sv. [imunInv. br. 1438

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 218 × 122 mm.Cijela je povr{ina grafi~koga lista obojena bojom okera.Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljen na kartonskupodlogu.O{te}enja: mrlje od tiskarske boje u cijeloj lijevoj polovicigrafi~koga lista. Na pole|ini mrlje od vlage.Signature nema.Na pole|ini u sredini perom (sada sme|om) tintom: P. Ma-riette 1674; u lijevom donjem kutu crni ‘ig s uokvireniminicijalima: J.G.Ovaj prikaz sv. [imuna nije bio u posjedu Richarda Forda, zarazliku od prethodnoga, koji ima Fordov monogram i nume-raciju 12. Me|usobno se razlikuju i po izvedbi otiska. Prvi je~i{}i, dok su na drugome vidljive brojne mrlje od tiskarskeboje. Razlikuju se i u pojedinim detaljima, a razli~ito jerije{eno stilizirano bilje u gornjem lijevom kutu.

Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 48; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 79,kat. 48 (57), 48 (12), kat. 14 (71); Richardson, 88–89, kat.48; Archivio storico per la Dalmazia, 2, vol. 4 (1927.), 12–34

Sv. AndrijaInv. br. 1440

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 220 × 115 mm.Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljen na kartonskupodlogu.O{te}enja: u gornjem lijevom kutu sme|a mrlja promjera 5mm. Papir je dobro o~uvan. Nekoliko rupica.Signature nema.Na pole|ini u sredini perom (sada sme|om) tintom: P. Ma-riette 1674 // Richard Ford 1821; u lijevom donjem kutucrni ‘ig s uokvirenim inicijalima: J.G. Na kartonskoj podloziispod grafi~koga lista olovkom: B. 40. S. Andrew First state;na kartonskoj podlozi ispod grafi~koga lista: XVI 40 // 1ststate.

18. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. [imunAndrija Meduli} Schiavone, St Simon

120


Richard Ford je zasigurno za svoju numeriranu seriju oda-brao drugi otisak, zrcalni u odnosu na prikaz sv. Andrije kojise nalazi u Zbirci i koji je reproduciran u The IllustratedBartschu (kat. 40). Odabrani prikaz je kasnija verzija, nagla-{enije izrade draperije i kontrastnijeg otiska, reproduciran uThe Illustrated Bartschu (kat. 52.).Lit.: Bartsch, sv. 16, 34, kat. 52; Ill. Bartsch, 32 (16, I), 83,kat. 52 (58); Richardson, 89, kat. 52

Sv. MatejInv. br. 1434

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 213 × 118 mm.Papir je podlijepljen, a cijela povr{ina grafi~koga lista obojenabojom okera. Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljenna kartonsku podlogu.O{te}enja: Gornji desni dio je jako o{te}en: niz ve}ih i manjihzaderotina. Papir kojim je grafika podlijepljena nije identi~an

s papirom na ostalim grafikama, puno je tamniji i pun sme|ihmrlja.Signature nema.Na pole|ini okomito perom (sada sme|om) tintom: Meldol-la // raro; u lijevom donjem kutu crni ‘ig s uokvirenim ini-cijalima: J.G. Na kartonskoj podlozi ispod grafi~koga listaolovkom: B. 45 S. Matthew First state.Prikaz sveca s kesom za novac, koja podsje}a na zanimanjecarinika u slu‘bi Rimljana, prije no {to }e postati Kristovimu~enikom. S istim atributom reproduciran je u The IllustratedBartschu kao Neidentificirani apostol.24 Prikaz ovoga svecas istim atributom nalazi se i u seriji apostolâ bakrorescaMarcantonija Raimondija.25

Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, 34, kat. 45, 50; Ill. Bartsch, 32 (16, I),76, 81, kat. 45 (51), 50 (57); Richardson, 88–89, kat. 45, 50

19. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. AndrijaAndrija Meduli} Schiavone, St Andrew

121


Sv. MatejInv. br. 1442

Bakropis; plo~a (kojoj su rubovi obrezani) 212 × 126 mm.Gornjim je uglovima grafi~ki list nalijepljen na kartonskupodlogu.O{te}enja: Gornji lijevi i desni ugao su o{te}eni,Signature nema.Desno dolje perom i (sada sme|om) tintom: (monogram) RF;lijevo dolje perom i (sada sme|om) tintom: 13. Na pole|ini usredini perom (sada sme|om) tintom prekri‘eno: P. Mariette1674; na pole|ini u lijevom donjem kutu crni ‘ig s uokvire-nim inicijalima: J.G. Na kartonskoj podlozi ispod grafi~kogalista olovkom: B. 50. prekri‘eno Anonymus Not named?Matthias; na kartonskoj podlozi ispod grafi~koga lista olov-kom: XVI 50 // Anonymous Saint. Rije~ je zasigurno o zrcal-noj varijanti Sv. Mateja opisanoga u The Illustrated Bartschu

pod brojem 45.26 Mislimo da se radi o istome svecu, ali ovakasnija izvedba mnogo je bolja.Lit.: Bartsch, sv. 16, 33, 34, kat. 45, 50; Ill. Bartsch, 32 (16, I),76, 81, kat. 45 (51), 50 (57); Richardson, 88–89, kat. 45, 50

Osebujnost Meduli}eva grafi~kog stila i rukopisa, o~ituje seprije svega u svojevrsnoj rasplinutosti forme, hvatanju tijelau pokretu i izra‘enim deformacijama u prikazu prstiju, takoda oni ~esto djeluju poput klije{ta, nagla{eni i nerazmjerneduljine u odnosu na veli~inu ruke. Autor gotovo da ne mariza akademsku, anatomsku korektnost crte‘a. Strogu rene-sansnu harmoniju zamijenio je slobodnom »slikarskom«koncepcijom, njegov sna‘an i brz potez nije odraz slu~aja,nego izraz njegova osobnog stila, u ~emu mu poma‘e i tehnikasuhe igle kao nadopuna bakropisu. Na taj na~in posti‘e ve}uneposrednost u oblikovanju. Maniristi~ki su elementi osobitouo~ljivi u njegovu grafi~kom opusu, u kojem se o~ituje sna‘an

20. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. MatejAndrija Meduli Schiavone, St Matthew

21. Andrija Meduli} Schiavone, Sv. MatejAndrija Meduli Schiavone, St Matthew

122


utjecaj Parmigianina,27 osobito u izduljenim i stiliziranimfigurama, drhtavu i nemirnu potezu u vrtlogu linija i nadasvepoeti~nim igrama svjetla i sjene. Raznoliki utjecaji koji semogu uo~iti u njegovim radovima, ponajprije Bonifacija,Parmigianina i Tiziana (zajedno sa originalnim crtama kojeprevladavaju), kao i nedostatak izvornih podataka o njegovu‘ivotu i djelu, razlogom su {to jo{ do danas nisu sa sigurno{}urije{ene ni slikareva razvojna linija, ni kronologija, niti jesa~injen cjelovit katalog njegovih radova.

Ovim preliminarnim istra‘ivanjem Meduli}evih bakropisa{to se ~uvaju u Grafi~koj zbirci NSK ve} vi{e od osam

desetlje}a tek smo pridodali malo svjetla njihovu rasvjetlja-vanju. No, pretpostavka o otisku koji je nepoznat u literaturijo{ jednom potvr|uje da opus ovoga velikog Schiavonea,koji pripada korpusu venecijanskoga manirizma i vrhunci-ma povijesti europskoga bakropisa, jo{ mo‘e iznenaditi.Ovim se pokazuje kako porijeklo grafika, a u na{em slu~ajuto je prethodna pripadnost vrsnim kolekcionarima RicharduFordu i Pierreu Marietteu, mo‘e biti od iznimne koristi zaidentifikaciju pojedinih grafi~kih listova, a ujedno i za rasvjet-ljavanje dijela opusa pojedinoga grafi~ara.

123


Bilje{ke

1Tekst o istoj temi objavljen je u saètom obliku bez analize pojedina~nihgrafi~kih listova: MIKICA MA[TROVI], Nepoznati bakropisi An-drije Meduli}a, u: Grafika, 4–5 (2005.), 6–11.

2IVAN KUKULJEVI] SAKCINSKI, Slovnik umjetnikah jugoslo-venskih, Zagreb, 1858.

3IVAN KUKULJEVI] SAKCINSKI (bilj. 2), 299.

4LILI FRÖHLICH-BUM, Andrea Meldola, u: Jahrbuch der Kun-sthistorischen Sammlungen des allerhöchsten Kaiserhauses, Vien-na, 1913.–1914., 159–162.

5Usporedi sliku 1 i 2. Prva pripada Majstoru FP., dok je autor drugeMeduli} i pripada prvoj seriji Meduli}evih bakropisa Krist i apostoli,maloga formata.

6FRANCIS L. RICHARDSON, Andrea Schiavone, Oxford, 1980.,86.

7FRANCIS L. RICHARDSON (bilj. 6), 87. Prema Richardsonu, prvaserija Apostolâ ve}ega formata, reproducirana je u The IllustratedBartschu kao kat. 38–49 i druga serija kat. 50–53A.

8Richard Ford (London, 1796. – Heavitree kraj Extera, 1858.), pravnik,ljubitelj umjetnosti, grafi~ar amater, {tovatelj djela Parmiganina iMeduli}a, u: FRITS LUGT, Les Marques de collections de dessins &d’estampes, Amsterdam, 1921., 266, kat. 750.

9Pierre Mariette (1634.–1716.) najstariji je sin Pierrea Mariettea I.,grafi~ara i trgovca umjetninama, koji je znatno pro{irio o~ev posao,pogotovo nakon vjen~anja s udovicom trgovca umjetnina i izdava~agrafika Francoisa Langloisa iz Chartresa. Usporedi: FRITS LUGT(bilj. 8), 321, kat. 1788.

10Josef Grünling, slikar i sakuplja~ umjetnina, poglavito crteà i grafika.Njegovim kolekcionarskim ̀ igom ozna~eni su Meduli}evi bakropisikoji su ranije bili u zbirci Pierrea Mariettea. @ivio je u Be~u, gdje je iumro 1845. Usporedi: FRITS LUGT (bilj. 8), 266, kat. 1465.

11The Illustrated Bartsch: Italian artist of the sixteenth century: Schoolof Fontainebleau, (ur. Henri Zerner), 32 (16, I), New York, 1979.,69, 82–83, kat. 38, 51, 52.

12The Illustrated Bartsch (bilj. 11), 76, kat. 45.

13Isto, 81, kat. 50

14ADAM BARTSCH, Le Peintre Graveur, sv. 16, Würzburg, 1920.

15Beccafumi (Mecarino, Mecharino) Domenico (di Giacomo di Pace)(Cortine kraj Siene, 1486. – Siena, 18. V. 1551.). Talijanski slikar ikipar. Najvi{e je radio u Sieni, Pisi i Genovi. Djela su mu obiljeènameko}om kolorita i graciozno{}u likova, koji u kasnijoj fazi postajurobustniji. Oko godine 1516. napravio je seriju apostola premaRafaelovim skicama za tapiseriju. U: The Illustrated Bartsch: Italianchiaroscuro woodcuts (ur. Caroline Karpinski), 48 (12), New York,1983., 104, kat. 14 (71)

16Usporedi sl. 8 sa sl. 15 i 16.

17FRANCIS L. RICHARDSON (bilj. 6), 88, kat. 39.

18Bryan: Bryan’s dictionary of painters and engravers, 2nd ed. London:William Stanley, 1849., sv. Meldolla.

19FRANCIS L. RICHARDSON (bilj. 6), 89, kat. 49 A.

20Grafika je ozna~ena monogramom Richarda Forda i ima numeracijubroj 9.

21FRANCIS L. RICHARDSON (bilj. 6), 88, kat. 46.

22The Illustrated Bartsch: Italian chiaroscuro woodcuts (bilj. 14), 103,kat. 13 (71).

23LAMBERTO DONATI, Delle stampe di Andrea Meldolla detto loSchiavone: Schiavone o Meldolla, u: Archivio storico per la Dalma-zia, 2, vol. 4 (1927.), 26.

24The Illustrated Bartsch: Italian artist of the sixteenth century: Schoolof Fontainebleau, (bilj. 11), 76, 81, kat. 45, 50.

25Marcantonio Raimondi, talijanski bakrorezac (Argini kraj Bologne iliBologna, oko 1470.– Bologna 1527.–1534.). Najzna~ajniji talijanskipredstavnik bakroreza u cinquecentu. Od godine 1506. u Veneciji ubakru reè kopije brojnih Dürerovih drvoreza. Od godine 1510. bo-ravi u Rimu i pod sna`nim je Rafaelovim utjecajem. Rimski je periodnjegovo najplodnije razdoblje. Usporedi sl. 3, 4 i 20.

26Usp. sliku 6, 20 i 21.

27Parmigianino je utjecao i na druge majstore. Tako je nastala serijasvetaca majstora Antonia de Trenta (Trent, ? – Bologna, o. 1527.), utehnici chiaroscuro drvoreza, najvjerojatnije prema Parmigianinovimcrteìma iz vremena Parmigianinova boravka u Bologni. – Vidi: TheDictionary of Art, (ur.) Jane Turner, sv. 2, New York, 1996., 185.

124


The Prints Collection of National and University Library inZagreb has in its rich holdings 15 copper prints from theseries on Christ and the Twelve Apostles by Andrija Meduli}alias Schiavone. The copper prints were purchased in 1921by the first manager and one of the founders of the collection,dr. Artur Schneider. In his Slovnik (Thesaurus), Kukuljevi}wrote that Meduli} restructured this series of copper printsthree times, introducing certain changes. The one preservedin the Collection most probably dates from the period be-tween 1548 and 1550.

Owing to the monograms, signatures, and stamps of the col-lectors, it could be established that the copper prints belongedto great experts in Meduli}’s painting and probably admirersof Renaissance art. This applies to the first owner of almostall prints from this series, French collector Pierre Mariett, aswell as Richard Ford, who was himself an amateur engraverand produced prints modelled on Meduli}’s matrices.

A specialty is the copper print showing St Thomas (ill. 13),which was unknown to Bartsch, while Bryan described it as

depicting a saint walking to the right with his head turned tothe left.

Having analysed the series of prints with the help of noteswritten by collector Richard Ford, the author has identifiedall saints from the series on Christ and the Twelve Apostlesand dissolved the doubts around the identification of St Th-omas and other saints, primarily St Matthew and St Paul.

The series preserved in the Prints Collection lacks only thedepiction of St James the Elder, while Christ and St Andrewlack Ford’s monogram and numeration. These are probablylower-quality versions of those prints which Ford includedin his numbered series. It should be added that the Collectionalso owns St Philip, St Matthew, and St Simon in two ver-sions each.

Key words: Andrija Meduli}, copper prints, 16th century,Christ, the Apostles

Summary

Mikica Ma{trovi}

Copper Prints of Andrija Meduli} in the Prints Collectionof National and University Library in Zagreb

Documents

Grafi~ka zbirka Nacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u