Embed Size (px)
Citation preview
Dioba glasova
Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim. Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.
PISMO I IZGOVOR
Pismo
§ 1.
Latinska abeceda ima 24 slova:
A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z
Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.
§ 2.
Danas pišemo velikim početnim slovom:a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;b) prvu riječ u rečenici;c) ponajviše prvu riječ u stihu.
§ 3.
Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui.
Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom ˘, a duljinu znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, stavlja se na drugi samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze, npr. aera (čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se kvantiteta samoglasnika.Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).
Izgovor
§ 4.
Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.
Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo:i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo;ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus;qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.
Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora:
U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice
klasični tradicionalni
ae aetas lunae
ajajtas lunaj
e etas lune
oe poena
oj pojna
e pena
c Cicero centum
k Kikerokentum
c Cicero centum
samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y
s rosaCaesar
s rosa Kajsar
zroza Cezar
međusamoglasnicima
ti natio amicitia
tinatioamikitia
cinadoamicicita
pred samoglasnikom
Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga.Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.
§ 5.
Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.
Naglasak
§6.
Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus.
§ 7.
Slog je dug:1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni suglasnik, npr. dux.Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).
Vrste riječi
§ 8.
U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi:1. imenice (substantiva), 2. pridjevi (adiectiva), 3. zamjenice (pronomina), 4. brojevi (numeralia), 5. glagoli (verba),6. prilozi (adverbia),7. prijedlozi (praepositiones),8. veznici (coniunctiones),9. uzvici (interiectiones).
IMENICE I PRIDJEVI
Imenice po rodu
§ 9.
Imenice su muškoga roda (masculinum, kratica m.), ženskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.).Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.
Deklinacija
§ 10.
U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis). Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ.
Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine.
Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.
Prva ili a-deklinacija
§ 11
Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije ženskoga roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: žena; sluga.
Casus Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus
Singularisterraterrae terrae terram terra terra
Pluralisterraeterrarumterristerrasterraeterris
§ 12.
Osobitosti u -a deklinaciji
Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domaćin, mater familias domaćica.Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ množine na -abus, jer bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima.Bogovima i božicama = diis et deabus,sinovima i kćerima = filiis filiabusque.
Druga ili o-deklinacija
§ 13.
Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)
Jednina Množina
Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.
populus narodpopulipopulopopulumpopulepopulo
verbum riječverbiverboverbumverbumverbo
populipopulorumpopulispopulospopulipopulis
verbaverborumverbisverbaverbaverbis
b) imenice na -er (masculina)
Jednina Množina
Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.
magister učitelj magistri magistro magistrum magister magistro
puer dječakpueripueropuerumpuerpuero
magistrimagistrorummagistrismagistrosmagistrimagistris
pueripuerorumpuerispuerospueripueris
Većina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er, a samo ga neke zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.
Osobitosti u o- deklinaciji
§ 14.
Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.Svima navedenim vlastitim imenicama završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.
Deus, -i, m. (bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.Locus, -i, m. (mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum).Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Množ. viri, virorum itd.
§ 15.
Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja.Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narječje.Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.
Pridjevi
§ 16.
Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro
Jednina Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.
bonus boni bono bonum bone bono
bonabonaebonaebonambonabona
bonum bonibonobonum bonumbono
bonibonorumbonisbonosbonibonis
bonaebonarumbonisbonasbonaebonis
bonabonorumbonisbonabonabonis
liber, libera, liberum slobodan
Jednina Množina
Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.
liber liberi liberoliberumliber libero
liberaliberae liberaeliberam libera libera
liberum liberi libero liberum liberum libero
liberi liberorum liberis liberos liberi liberis
liberae liberarum liberis liberas liberae liberis
libera liberorumliberis libera libera liberis
aeger, aegra, aegrum bolestan
Jednina Množina
Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.
aegeraegriaegroaegrumaegeraegro
aegraaegraeaegraeaegramaegraaegra
aegrumaegriaegroaegrumaegrumaegro
aegriaegrorumaegrisaegrosaegriaegris
aegraeaegrarumaegrisaegrasaegraeaegris
aegraaegrorumaegrisaegraaegraaegris
Treća deklinacija
A. Suglasničke osnove
§ 17.
Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili srednjega roda.
§ 18.
Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
laborlaborislaborilaboremlaborlabore
miles militis militi militem miles milite
labores laborum laboribus labores labores laboribus
milites militum militibus milites milites militibus
§ 19.
Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-dinis), -io (-ionis), -as (atis), -us (-utis), npr. fortitudo, fortitudinis - hrabrost, ratio, rationis - razum, societas, societatis - društvo, salus, salutis - spas.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
facultas facultatis facultatifacultatem facultasfacultate
nationationis nationinationem nationatione
facultates facultatum facultatibus facultates facultates facultatibus
nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus
§ 20.
Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
tempus temporis tempori tempus tempus tempore
nomen nominis nomini nomen nomen nomine
tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus
nominanominum nominibus nomina nomina nominibus
B. Osnove na -i
§ 21.
Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ jednine dodajući osnovi -s. navis lađa, mare more, exemplar primjer
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
navisnavisnavinavemnavisnave
maremarismarimaremaremari
exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari
naves navium navibus naves naves navibus
maria marium maribus maria maria maribus
exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus
Tako se dekliniraju:1. Jednakosložne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša;3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja, exemplar, exemplaris primjer.
§ 22.
Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasničkih osnova).
§ 23.
Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!
Osobitosti u oblicima ili deklinacije
§ 24.
Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr.
canis, -is, m. pasiuvenis, -is, m. mladić
gen. množ. canumgen. množ, iuvenum
Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um:
pater, -tris, m. otacmater, -tris, f. majkafrater, -tris, m. brat
gen. množ. patrumgen. množ. matrumgen. množ. fratrum
§ 25.
Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.
Pridjevi III deklinacije
§ 26.
Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar.
Deklinacija pridjeva sa tri završetka
jednina množina
m. f. n. m. f. n.
nom. acer acris acre acres acres acria
gen. acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)
dat. acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)
ak. acrem acrem acre acres acres acria
vok. acer acris acre acres acres acria
abl. acri (za sva tri roda) acribus (za sva tri roda)
Deklinacija pridjeva sa dva završetka
jednina množina
m. f. n. m. f. n.
nom. utilis utile utiles utilia
gen. utilis utilium
dat. utili utilibus
ak. utilem utile utiles utilia
vok. utilis utile utiles utilia
abl. utili utilibus
Deklinacija pridjeva s jednim završetkom
jednina množina
m. f. n. m. f. n.
nom. audax audaces audacia
gen. audacis audacium
dat. audaci audacibus
ak. audacem audax audaces audacia
vok. audax audaces audacia
abl. audaci audacibus
§ 27.
Ovi pridjevi s jednim završetkom:dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.
§ 28.
Neke nepravilne imenice III deklinacije
Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiteriter, itineris, put; množ. itineravis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobussenex, senis, m. starac; gen. množ. senum
Četvrta ili u-deklinacija
§ 29. Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
casus pad casus casuui casum casuus casu
cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu
casus casuum casibus casus casus casibus
cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus
§ 30.
Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ.Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.
§ 31.
Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.
§ 32.
Peta ili e-deklinacija
Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
dies diei diei diem dies die
res rei rei rem res re
dies dierum diebus dies dies diebus
res rerum rebus res res rebus
Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.
Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.
Nepotpune imenice (defectiva)
§ 33.
Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.
Singularia tantumiusittia, -ae, f.aurum, -i, n.Caesar, -aris, m.Singidunum, -i, n.
pravednostzlatoCezar Beograd
Pluralia tantumdivitiae, -arum, f. insidiae, -arum, f. tenebrae, -arum, f.
Athenae, -arum, f. liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. maiores, -um, m. arma, -drum, n. castra, -orum, n. moenia, -um, n.
bogatstvozasjedatminaAtenadjecaDelfiprecioružjetabor zidine
Imenice s različitim značenjem u množini
§ 34.
Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.
aqua copia littera auociliumimpedimentum
finis, m.
voda obilje slovo pomoć zapreka
međa
aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplicecopiae četelitterae pismo; književnostauxilia pomoćne četeimpedimenta prtljagafines zemlja
Komparacija pridjeva
§ 35.
I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.
Pozitiv Gen. jedn. Komparativ
m. f. n.
clarus (slavan) pulcher (lijep)acer (oštar) brevis (kratak)sapiens (mudar)
clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)
clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior
clar -ius pulchr-iusdcr-iusbrev-ius sapient-ius
Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.vok.abl.
m. f. n.
clarior clariusclariorisclariori
clariorem clariusclarior clarius
clariore
m. f. n.
clariores clarioraclariorumclarioribus
clariores clarioraclariores clariora
clarioribus
§ 36.
Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.
clarus brevis sapiens
clar-isstmus, -a, -umbrev-issimus, -a, -umsapient-issimus, -a, -um
§ 37.
Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.
§ 38.
Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:
facilis (lak)difficilis (težak)similis (sličan)dissimilis (različan)
facil-limusdifficil-limussimil-limusdissimil-limus
Nepravilna komparacija
§ 39.
Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:
Pozitiv Komparativ Superlativ
bonus (dobar)malus (zao)magnus (velik)parvus (malen) multus (mnogi)
melior, meliuspeior, peius maior, maius minor, minusplus (n.), množina:plures, -a, gen. plurium
optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -umminimus, -a, -um plurimus, -a, -um
Opisna komparacija
§ 40.
Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najviše).
Pozitiv Komparativ Superlativ
idoneus (prikladan)diibius (sumnjiv)arduus (strm; težak)
magis idoneusmagis diibiusmagis arduus
maxime idoneus maxime diibiusmaxime arduus
Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.
Nepotpuna komparacija
§ 41.
Pridjevi bez pozitiva
Komparativ: Superlativ:
exterior vanjskiinferior donjiposterior kasnijipropior bližisuperior gornji ulterior onostrani
extremus krajnji, posljednjiinfimus i imus najdonji, najnižipostremus najkasniji, posljednjiproximus najbližisupremus i summus posljednji; najvišiultimus posljednji, zadnji
§ 42.
U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija.Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.Superlativom latinski jezik izražava često vrlo visok stupanj, a ne najviši, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo učen čovjek. Takav se superlativ zove elativus.
PRILOZI (ADVERBIA)
§ 43.
U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.
Adverbia modi:
Nominativ Genitiv Prilog
doctus pulcher acer fortis felix sapiens
doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is
doct-e učenopulchr-e lijepoacr-iter oštrofort-iter hrabrofelic-iter sretnosapient-er mudro
Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e.Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter.Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er.
§ 44.
Komparacija priloga
docte — doctius — doctisstme pulchre — piilchrius — pulcherrimeacriter — acrius — acerritme fortiter — fortius — fortissimesapienter — sapientius — sapientissime
Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.
ZAMJENICE (PRONOMINA)
Lične zamjenice (Pronomina personalia)
§ 45.
jednina množina
nom.gen.dat.ak.abl.
ego jamei mene, memihi meni, mime mene, meme mnom(e)
tu titui tebe, tetibi tebi, tite tebe, tete tobom
nos minostri, nostrum nas nobis namanos nasnobis nama
vos vivestri, vestrum vasvobis vamavos vasvobis vama
Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.
§ 46.
Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)
nom.gen.dat.ak.abl.
- sui sibi se se (secum)
- sebesebisebe, sesobom (sa sobom)
Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.
nutrio me hranim se nutrimus nos hranimo se
nutris te hraniš se nutritis vos hranite se
nutrit se hrani se nutriunt se hrane se
Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)
§ 47.
m e u s, m e a, m e u mt u u s, t u a, t u u mn o s t e r, n o s t r a, n o s t r u mv e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m
moj, moja, mojetvoj, tvoja, tvojenaš, naša, naševaš, vaša. vaše
Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!
§ 48.
Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr.
habet suum librum habent suum librum
ima svoju knjigu imaju svoju knjigu
§ 49.
Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:
habeo meum librumhabes tuum librum habet suum librumhabemus nostrum librum
habetis vestrum librum habent suum librum
imam svoju knjigu imaš svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu
imate svoju knjiguimaju svoju knjigu
Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga. Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.
§ 50.
Pokazne zamjenice (Pronomina demonstrativa)
hic, haec, hoc iste, ista, istudille, illa, illudipse, ipsa, ipsum
ovaj, ova, ovo taj, ta, toonaj, ona, ono sam, sama, samo
Jednina Množina
Nom. hic haec hoc hi hae haec
Gen. huius horum
Dat. huic his
Ak. hunc hanc hoc hos has haec
Abl. hoc hac hoc his
Nom. ille illa illud illi illae illa
Gen. illius illorum illarum illorum
Dat. illi illis
Ak. illum illam illud illos illas illa
Abl. illo illa illo illis
Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud. Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.
§ 51.
is, ea, ididem, eadem, idem
onaj, ona, ono; on, ona, onoisti, ista, isto
Jednina Množina
Nom. Is ea id ii (ei) eae ea
Gen. eius eorum earum eorum
Dat. ei iis (eis)
Ak. eum eam id eos eds ea
Abl. eo ea eo iis (eis)
Jednina Množina
Nom. idem eadem idem iidem (idem) eaedem eadem
Gen. eiusdem eorundem earundem eorundem
Dat. eidem isdem (eisdem)
Ak. eundem eandem idem eodem eadem eodem
Abl. eodem eadem eodem isdem (eisdem)
Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.
Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)
qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što
Jednina Množina
Nom. qui quae quod qui quae quae
Gen. cuius qudrum quarum quorum
Dat. cui quibus
Ak. quem quam quod quos quas quae
Abl. quo qud quo quibus
Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.
Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)
§ 53.
1. quis? quid? tko? što?
Nom. quis quid
Gen. cuius
Dat. cui
Ak. quem quid
Abl. quo
2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?
Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)
§ 54.
1.aliquis, aliquid (imenički) netko, neštoaliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o
Jednina
Nom. aliquis aliquid
Gen. alicuius
Dat. alicui
Ak. aliquem aliquid
Abl. aliquo
Jednina Množina
N. aliqui aliqua aliquod aliqui aliquae aliqua
G alicuius aliquorum aliquarum aliquorum
D. alicui aliquibus
A. aliquem aliquam aliquod aliquos aliquas aliqua
Ab. aliquo aliqua allquo aliquibus
Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja,
koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).
2.
qudam, quiddam (imenički) netko, neštoqutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o
Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.
3.
quisque, quidque (imen.) svatko, svaštoquisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o
4.
quilibet, quidlibet (imen.) tko mu dragoquilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago
§ 55.
Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:
quicumque, quaecumque, quodcumque koji god quisquis, quidquid tko god
Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)
§ 56.
unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um čitavullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedanuter, utra, utrum koji (od dvojice)uterque, utrdque, utrumque jedan i drugialter, -era, -erum drugi(od dvojice)neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od više njih)
Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.
§ 57. nemo nitko, nihil ništa
Nom. nemo nihil
Gen. nullius nullius rei
Dat. nemini nulli rei
Ak. neminem nihil
Abl. nullo nulla rei
Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.
BROJEVI (NUMERALIA) § 58.
Brojevi su: 1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)4. priložni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?)
§ 59.
glavni (cardinalia)
redni (ordinalia)
dijelni (distributiva)
priložni (adverbia numeralia)
1. unus, una, unum
primus, singuli, semel,
2. duo, duae, duo secundus, bini, bis
3. tres, tria tertius, terni (trini) ter
4. quattuor quartus, quaterni quater
5. quinque quintus, quini quinquies
6. sex sextus seni sexies
7. septem septimus septeni septies
8. octo octavus octoni octies
9. novem nonus noveni novies
10. decem decimus deni decies
11. undecim undecimus undeni undecies
12. duodecim duodecimus duodeni duodecies
13. tredecim tertius decimus terni deni terdecies
14. quattuordecim quartus decimus quaterni deni quaterdecies
15. quindecim quintus decimus quini deni quinquies decies
16. sedecim sextus decimus seni deni sexies decies
17. septendecim septimus decimus septeni deni septies decies
18. duodeviginti duodevicesimus duodeviceni octies decies
19. undeviginti undevicesimus undeviceni novies decies
20. viginti vicesimus viceni vicies
21. viginti unus,unus et viginti
vicesimus primus,unus et vicesimus
viceni singuli,singuli et viceni
vicies semel
22. viginti duo,duo et viginti
vicesimus secundus,alter et vicesimus
viceni bini,bini et viceni
vicies bis
30. triginta tricesimus triceni tricies
40. quadraginta quadragesimus quadrageni quadragies
50. quinquaginta quinquagesimus quinquageni quinquagies
60. sexaginta sexagesimus sexageni sexagies
70. septuaginta septuagesimus septuageni septuagies
80. octoginta octogesimus octogeni octogies
90. nonaginta nonagesimus nonageni nonagies
100. centum centesimus centeni centies
101. centum unus,centum et unus
centesimus primus,centesimus et primus
centeni singuli,centeni et singuli
centies semel
200. ducenti, ae, a ducentesimus duceni ducenties
300. trecenti trecentesimus treceni trecenties
400. quadringenti quadringentesimus quadringeni quadringenties
500. quingenti quingentesimus quingeni quingenties
600. sescenti sescentesimus sesceni sescenties
700. septingenti septingentesimus septingeni septingenties
800. octingenti octingentesimus octingeni octingenties
900. nongenti nongentesimus nongeni nongenties
1,000. mille millesimus singula milia milies
2,000. duo milia bis millesimus bina milia bis milies
100,000. centum milia centies millesimus centena milia centies milies
1,000,000. decies centenamilia
decies centies millesimus
decies centena milia
decies centies milies
§ 60.
Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (množina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.).
Nom. duo duae duo tres tria
Gen. duorum duarum duorum trium
Dat. duobus duabus duobus tribus
Ak. duo(s) duas duo tres tria
Abl. duobus duabus duobus tribus
Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padežu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slažu sa svojom imenicom: u rodu, broju i padežu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta lađa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.
§ 61.
Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U našem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuću devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo.Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u našem jeziku.
Dijelni brojevi§ 62.
singuli, -ae, -a po jedanbini po dva temi po tri quaterni po četiriquini po pet seni po šest septeni po sedam octoni po osamnovini po devetdeni po deset undeni po jedanaest vicem po dvadesettriceni po trideset centeni po stoduceni po dvjestasingula milia po tisuću
Priložni brojevi § 63.
semel jedanput novies devet putabis dvaput decies deset puta ter triput undecies jedanaest putaquater četiri puta vicies dvadeset puta quinquies pet puta tricies puta
sexies šest puta centies sto puta septies sedam puta ducenties dvjesta puta octies osam puta millies tisuću puta
Latinska množidba
2 X 2 = 4 bis bina sunt quattuor;3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.
PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES) § 64.
Većina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobičniji su:
ante, apud, ad, cirčum, contra, cis,erga, extra, inter,ob, post, praeter,prope, propter, per,supra, ultra, trans.
ante portas pred vratimaapud parentes kod roditeljaad flumen kod rijekecircum silvam oko šumecontra aciem protiv bojnog redacis Danuvium s ove strane Dunavaerga pčpulum prema naroduextra muros izvan zidovainter bonos među dobrimaob eam causam zbog togapost victoriam poslije pobjedepraeter legem mimo zakonaprope montes blizu gorapropter paupertatem zbog siromaštvaper fines kroz zemljusupra caput iznad glaveultra Savum s one strane Savetrans mare preko mora
§ 65.
S ablativom stoje:
a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.
a magistro od učitelja
ab urbe condita od utemeljenja grada (Rima)e castris iz taboraex illo die od onoga danacum militibus s vojnicimade amicitia o prijateljstvupro patria za domovinusine dolore bez bola
Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.
§ 66.
S akuzativom i ablativom stoje:
in i sub
in scholam u školu sub terram pod zemljuin schola u školi sub terra pod zemljom
S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?
GLAGOLI (VERBA)
§ 67.
Latinski glagol ima:
1. dva broja (numerus): jedninu i množinu;
2. tri lica (persona);
3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;
4. tri načina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;
5. šest vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni;
6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.
§ 68.
Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se određen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodređen (verbum infinitum).
§ 69.
Glagolski se oblici tvore od različnih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne (rogav-)3. participske (rogato- od roga-to-).
Zajednički dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.
Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv.
Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva.
Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.
§ 70.
Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol četiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.
§ 71.
Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na četiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta.
U I konjugaciji prezentska osnova svršava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati;
u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;
u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnička. Budući da između osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;
u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kažnjavati.
§ 72.
Lični nastavci
a) za indikativ i konjunktiv:
Aktiv Pasiv
indik. perf.
Jednina 1. lice 2. lice3. lice
-m, -o -s-t
-i-isti -it
-r -ris-tur
Množina 1. lice 2. lice 3. lice
-mus-tis-nt
-imus -istis-erunt
-mur -mini-ntur
b) za imperativ:
Aktiv Pasiv
Jedn.2.lice Jedn.3.lice
I -- --
II -to-to
-re --
Množ. 2.lice Množ.3.lice
-te--
-tote -nto
-mini--
Pregled glagolskih oblikaU tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.
Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.
Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.
Konjugacija: I Konjugacija: II
Konjugacija: III
Konjugacija: IV
Indikativ rogo pitam mone -o scrib -o puni -o
prezenta roga -sroga -troga -musroga -tisroga -nt
pitašpitapitamopitatepitaju
mone -smone -tmone -musmone -tismone -nt
scrib -i-sscrib -i-tscrib -i-musscrib -i-tisscrib -u-nt
puni -spuni -spuni -muspuni -tispuni -u-nt
Indikativ imperfekta
roga -ba-mroga -ba-sroga -ba-troga -ba-musroga -ba-tisroga -ba-nt
pitah pitaše pitašepitasmopitastepitahu
mone -ba-mmone -ba- smone -ba-tmone -ba- musmone -ba-tismone -ba- nt
scrib -e-ba-mscrib -e-ba-sscrib-e-ba- tscrib -e-ba-musscrib -e-ba-tisscrib -e-ba-nt
puni-e -ba-mpuni -e-ba-spuni -e-ba-tpuni -e-ba-muspuni -e-ba-tispuni -e-ba-nt
FuturI
roga-bo roga -bi-sroga -bi-troga -bimusroga -bi-tisroga -bu-nt
pitat ćupitatćeąpitat ćepitat ćemopitat ćetepitat će
mone -bomone -bi-smone -bi-tmone -bi-musmone -bi-tismone -bu-nt
scrib-a- mscrib -e- sscrib-e- tscrib -e- musscrib -e- tisscrib -e-nt
puni -a-mpuni -e-spuni -e-tpuni -e-muspuni -e- tispuni -e-nt
Imperativ J. rogaM. roga-te
J.roga rogaM. rogaroga
pitajpitajte
pitajneka pitapitajteneka pitaju
J. mone M. mone-te
mone -tomone -tomone -totemone -nto
scrib -escrib -i-te
scrib -i-toscrib -i-toscrib -i-totescrib -i-nto
puni puni -t
puni -topuni -topuni -totepuni -u-nto
Konjuktiv prezenta
roge- mroge- sroge- troge- musroge- tisroge- nt
mone -a-mmone -a-smone -a- tmone -a-musmone -a-tismone -a-nt
scrib-a-m scrib -a-sscrib -a-tscrib -a-musscrib -a-tisscrib -a-nt
puni -a-mpuni -a-spuni -a-tpuni -a-muspuni -a-tispuni -a-nt
Konjuktiv imperfekta
roga-re- mroga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt
mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt
scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt
puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt
Glagolska imena
Infinitiv prezenta:roga-re
pitati mone-re scrib-e-re puni-re
Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis)
pitajući onaj koji pita
mone-ns (mone-ntis)
scrib-e-ns (scrib-e-ntis)
puni-e-ns (puni-e-ntis)
Gerund: G. roga-ndi D. roga-ndo A. roga-ndum Ab. roga-ndo
pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitajući
mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo
scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo
puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo
Oblici prezentske osnove
§ 74. Pasiv
Konjugacija: I Konjugacija: II
Konjugacija: III Konjugacija: IV
Indikativ prezenta
rogo-rroga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur
bivam pitan ilipitaju me ili pitam se
mone-o-r mone-ris mone-turmone-murmone-minimone-ntur
scrib-o-rscrib-e-ris scrib-i-turscrib-i-murscrib-i-miniscrib-u-ntur
puni-o-rpuni-ris puni-turpuni-murpuni-minipuni-u-ntur
Indikativ imperfekta
roga-ba-rroga-ba-risroga-ba-turroga-ba-murroga-ba-miniroga-ba-ntur
bijah pitan ili pitahu me ili pitah se
mone-ba-rmone-ba-rismone-ba-turmone-ba-murmone-ba-minimone-ba-ntur
scrib-e-ba-rscrib-e-ba-risscrib-e-ba-turscrib-e-ba-murscrib-e-ba-miniscrib-e-ba-ntur
puni-e-ba-rpuni-e-ba-rispuni-e-ba-turpuni-e-ba-murpuni-e-ba-minipuni-e-ba-ntur
Futur I roga-bo-rroga-be-risroga-bi-turroga-bi-murroga-bi-miniroga-bu-ntur
bit ću pitan ili pitat će me ilipitat ću se
mone-bo-rmone-be-rismone-bi-turmone-bi-murmone-bi-minimone-bu-ntur
scrib-a-rscrib-e-risscrib-e-turscrib-e-murscrib-e-miniscrib-e-ntur
puni-a-rpuni-e-rispuni-e-turpuni-e-murpuni-e-minipuni-e-ntur
Konjuktiv prezenta
roge-rroge-risroge-turroge-mur
mone-a-rmone-a-rismone-a-turmone-a-mur
scrib-a-rscrib-a-risscrib-a-turscrib-a-mur
puni-a-rpuni-a-rispuni-a-turpuni-a-mur
roge-miniroge-ntur
mone-a-minimone-a-ntur
scrib-a-miniscrib-a-ntur
puni-a-minipuni-a-ntur
Konjuktiv imperfekta
roga-re-rroga-re-risroga-re-turroga-re-murroga-re-miniroga-re-ntur
mone-re-rmone-re-rismone-re-turmone-re-murmone-re-minimone-re-ntur
scrib-e-re-rscrib-e-re-risscrib-e-re-turscrib-e-re-murscrib-e-re-miniscrib-e-re-ntur
puni-re-rpuni-re-rispuni-re-turpuni-re-murpuni-re-minipuni-re-ntur
Glagolska imena:Infinitiv prezenta
roga-ri biti pitan
mone-ri scrib-i puni-ri
Glagolska imena:Gerundiv
roga-ndus, -a, um
onaj koji treba da se pita
mone-ndus, -a, um
scrib-ndus, -a, um
puni-ndus, -a, um
Oblici perfektne osnove
§ 75. aktiv
Konjugacija I: Konjugacija II: Konjugacija III:
Konjugacija IV:
Indikativ perfekta
rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt
upitao sam
monu-imonu--istimonu--it monu--imus monu--istis monu--erunt
scrips-iscrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt
puniv-ipuniv-isti puniv-itpuniv-imus puniv-istis puniv-erunt
Indikativ pluskvamperfekta
rogav-era-m rogav-era-s rogav-era-t rogav-era-mus
rogav-era-tisrogav-era-nt
bijah upitao
monu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-era-mus monu-era-tis monu-era-nt
scrips-era-mscrips-era-s scrips-era-t scrips-era-mus
scrips-era-tis scrips-era-nt
puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-era-mus puniv-era-tis puniv-era-nt
Futur II rogav-er-o rogav-eri--s
budem upitao,
monu-er-o monu-eri-s
scrips-er-o scrips-eri-s
puniv-er-o puniv-eri--s
rogav-eri-t rogav-eri-mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt
upitam monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis monu-eri-nt
scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis scrips-eri-nt
puniv-eri--t puniv-eri--mus
puniv-eri--tis puniv-eri--nt
Konjuktiv perfekta
rogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri--mus
rogav-eri--tis rogav-eri--nt
monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis monu-eri-nt
scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis scrips-eri-nt
puniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus
puniv-eri--tis puniv-eri-nt
Konjuktiv pluskvamperfekta
rogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-isse-mus rogav-isse-tis rogav-isse-nt
monu-isse-m monu-isse-s monu-isse-t monu-isse-mus
monu-isse-tis monu-isse-nt
scrips-isse-m scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-isse-mus
scrips-isse-tis -nt
puniv-isse-mpuniv-isse-s puniv-isse-t puniv-isse-mus
puniv-isse-tis puniv-isse-nt
Infinitiv perfekta
rogav-isse monu-isse scrips-isse puniv-isse
Oblici participske osnove
§ 76.
pasiv
Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV
Indikativ perfekta rogatus,-a, -um
sum es est
upitan sam
ili upitalisu me
rogati,-ae, -a
sumus
estis sunt
monitus,-a, -um
sum es est
moniti,-ae, -a
sumus
estis sunt
scriptus,-a, -um
sum es est
scripti,-ae, -a
sumus
estis sunt
punitus,-a, -um puniti,-ae, -a
Indikativ pluskvamperfekta rogatus
-a, -um
eram eras erat
bijah upitanili bili su me upitali
monitus-a, -um
eram eras erateramus
rogatus
-a, -um
eram eras erat
rogatus
-a, -um
rogati -ae, -a
eramus
eratis erant
moniti -ae, -a eratis
erant rogati -ae, -a
eramus
eratis erant
rogati -ae, -a
Futur IIrogatus
-a, -um
eroeraserit
budem upitan
rogati, -ae, -a
erimuseritis erunt
monitus
-a, -um
eroeraserit
moniti -ae, -a
erimuseritis erunt
scriptus
-a, -um
eroeraserit
scripti -ae, -a
erimuseritis erunt
punitus
-a, -um
puniti -ae, -a
konjuktiv perfekta rogatus
-a, -um
sim sis sit
rogati-ae, -a
simus
sitis sint
monitus-a, -um
sim sis sit
moniti-ae, -a
simus
sitis sint
scriptus-a, -um
sim sis sit
scripti-ae, -a
simus
sitis sint
punitus-a, -um
puniti-ae, -a
pasiv konjuktiva perfekta rogatus
-a, -um
essem
esses esset
rogati-ae, -a
simus sitis sint
monitus-a, -um
essem
esses esset
moniti-ae, -a
simus sitis sint
scriptus-a, -um
essem
esses esset
scripti-ae, -a
simus sitis sint
punitus-a, -um
puniti-ae, -a
glagolska imena: particip perfekta pasiva
rogatus, -a, -um upitan, -a, -o
monitus, -a, -um scriptus, -a, -um punitus, -a, -um
glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva
rogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse
monitum, -am, -um (-us, -a, -um) esse
scriptum -am, -um (-us, -a, -um) esse
punitum -am, -um (-us, -a, -um)esse
glagolska imena: Particip futura aktiva
rogaturus, -a, -um,onaj koji će pitati
moniturus-a, -um scripturus-a, -um puniturus-a, -um
glagolska imena: Infinitiv futura aktiva
rogaturum, -am, -um(-us, -a, -um) esse
moniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse
scripturum -am, -um (-us, -a, -um) esse
puniturum -am, -um(-us, -a, -um) esse
glagolska imena: Supin
rogatumrogatu
monitummonitu
scriptumscriptu
punitum punitu
Glagoli III konjugacije na -io
§ 77.
Neki se glagoli III kortjugacije svršavaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajviše gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:
Indikativ prezenta:
Aktivcapi-o (uzimam)capi-scapt-tcapi-muscapi-tiscapi-unt
Pasivcapi-orcap-e-riscdpi-turcapi-murcam-minicapi-u-ntur
Imperfekt akt.: capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.Futur I akt.: capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.Infinitiv prez. akt. cap-ere; pas. cap-iImperativ I: cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-untoParticip prezenta: capi-ens, -entisGerundiv: capi-end-us, -a, -um
§ 78.
Verba deponentia
Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali značenje| aktivno. Oni su, tako reći, odložili pasivno značenje pa se pog tome zovu odložni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno značenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obični glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:
hortor, hortari, hortatus sum sokolitivereor, vereri veritus sum poštovati; bojati seloquor, loqui, locutus sum govoriti partior, partiri. partitus sum dijeliti
Imperativ deponentnih glagola
I konjugacija: hortare sokoli, hortamini sokoliteII konjugacija: verere puštuj, veremini poštujteIII konjugacija: loquere govori, loquimini govoriteIV konjugacija: partire dijeli, partimini dijelite
Verba semideponentia
§ 79.
Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim značenjem, na primjer:audeo, audere, ausus sum usuditi segaudeo, gaudere, gavisus sum radovati sesoleo, solere, solitus sum običavati
Tvorba glagolskih oblika
A. Oblici prezentske osnove
§ 80.
Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lični nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu množ. IV konjugacije stoji između osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.
Indikativ prezenta pasivnog zadržava u 1. licu jedn. aktivni završetak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu množ, IV, gdje između osnove i ličnog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.
Konjunktiv prezenta svršava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama završetak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar.
§ 81.
U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog između prezentske osnove i ličnih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lični nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur.
§ 82.
Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris.
§ 83.
Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima završetak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu množine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi između osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.
Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proširenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu množ.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto.
§ 83.a)
Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere.
Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i.
§ 84.
Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis.
§ 85.
Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-enđus.
B. Oblici perfektne osnove
§ 86.
Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.
U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.
U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.
§ 86.a)
Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda završetak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.
§ 87.
Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,
Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lični nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.
C. Oblici participske osnove(Osnova participa perfekta pasiva)
§ 88.
Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Završava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.
Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.
Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se završeci -us, -a, -um zamijene završecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.
Tvorba perfektne osnove
§ 89.
1. Perfekt na -vi
rogo, 1. rogavi, rogatum deleo, 2. delevi, deletumpeto, 3. petivi, petitumpunio, 4. punivi, punitum
pitatirazorititražiti kazniti
Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.
2. Perfekt na -uiveto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum
colo, 3. colui, cultum aperio, 4. aperui, apertum
zabranjivatiopominjatištovati otvarati
3. Perfekt na -isolvo, 3. solvi, solutum odriješiti
4. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika video, 2. vidi, visum vidjeti
lego, 3. legi, lectumvenio, 4. veni, ventum
čitati (legit čita, legit pročitao je)doći (venit dolazi, venit došao je)
5. Perfekt na -sirideo, 2. risi, risumscribo, 3. scripsi, scriptumsentio, 4. sensi, sensum
smijati sepisatiosjećati
6. Perfekt s reduplikacijom
do, dare, dedi, datumcircumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatummordeo, 2. momordi, morsumpello, 3, pepuli, pulsum
datiopkolitigristitjerati
Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)
§ 90.
Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti
Indikativ Konjuktiv
Prezent sum jesam, samesest sumus estis sunt
simsissitsimussitissint
Imperfekt eram bijaheras erateramuseratiserant
essemessesessetessemusessetisessent
Futur I ero bit ću eris erit enmus eritis erunt
Perfekt fui bio sam fuisti fuitfuimus fuistis
fuerimfuerisfueritfuerimusfueritis
fuerunt fuerint
Pluskvamperfekt fueram bijah biofuerasfuerat fueramusfueratisfuerant
fuissemfuissesfuissetfuissemusfuissetisfuissent
Futur II fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint
Imperativ I. Jedn.2. es budi!3.- Množ. 2. este budite!3. —
II.esto budiesto neka bude!estote budite!sunto neka budu!
Particip fut. akt. futurus, -a, -um koji će biti, budućiInfinitiv prez. esseInfinitiv perf. fuisseInfinitiv fut. futurum, -am, -um esse ili fore
§ 91.
Složenice glagola esse:
absum, abesse, afui biti odsutanadsum, adesse, affui biti prisutan obsum, obesse, obfui škoditipraesum, praeesse, praefui biti na čeluprosum, prodesse, profui koristitiParticip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan.
§ 92.
Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:prosum prosumus
prodesprodest
prodestisprosunt
Imperfekt:
Futur I:Perfekt:
proderam itd.prodero, proderis itd.
profui itd
§ 93.
Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.
Indikativ Konjunktiv
Prezent possum mogupotespotestpossumuspotestispossunt
possimpossispossitpossimuspossltispossint
Imperfekt poteram mogahpoteraspoteratpoteramuspoteratispoterant
possempossespossetpossemuspossetispossent
Futur I potero moći ću poteris poterit poterimuspoteritis poterunt
Perfekt potui mogao sam potuisti potuitpotuimuspotuistispotuerunt
potuerimpotuerispotuerit potuerimuspotueritispotuerint
Pluskvamperfekt potueram bijah mogao potuissem
potueraspotueratpotueramuspotueratispotuerant
potuissespotuissetpotuissemuspotuissetispotuissent
Futur II potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint
Infinitiv prezenta:Infinitiv perfekta:
posse potuisse
§ 94.
fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.
Prezent:
Indik. akt. Konj. akt. Indik. pas. Konj. pas.
fero fers fertferimusfertis ferunt
feramferasferat feramusferatisferant
ferorferris ferturferimurferiminiferuntur
ferar feraris feratur feramur feraminiferantur
Imperfekt:
ferebam itd.
ferrem itd.
ferebar itd.
ferrer itd.
Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II
feram feres feret itd.
ferar fererisferetur itd.
fer ferte
ferto ferto fertdte ferunto
Infinitiv prezenta aktiva: Infinitiv prezenta pasiva:Infinitiv perfekta aktiva:Infinitiv perfekta pasiva:
ferreferritulisselatum, -am, -um esse
Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.
§ 95.
Jednako se konjugiraju složenice:affero, afferre, attuli, allatum donijetiaufero, auferre, abstuli, ablatum odnijetidiffero, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se effero, efferre, extuli, elatum iznijetiinfero, inferre, intuli, illatum, unijetioffero, offerre, obtuli, ablatum nuditirefero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljatiOvamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići
§ 96.
vo1o, velle, volui htjetinolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo) malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)
Indikativ prezenta:
volovisvult volumusvultis volunt
nolonon vis non vult nolumus non vultisnolunt
malomavismavultmdlumusmavultismalunt
Konjunktiv prezenta:
velim velisvelitvelimusvelitis velint
nolimnolis nolit nolimus nolitis nolint
malim malismalit malimus malitismalint
Indikativ imperfekta:
volebamvolebas itd.
nolebam nolčbas itd
malebam malebas itd.
Konjunktiv imperfekta:
vellemvellesvelletitd.
nollemnollesnolletitd.
mallemmalles malletitd.
Futur I:
volam volesvoletitd.
nolam noles noletitd.
malam males malet itd.
Infinitiv prezenta:
velle nolle malle
Imperativ:
I -- --II -- --
nolinolitenolitonolitote
--------
Perfekt:
volui voluisti itd.
noluinoluisti itd.
malui maluisti itd.
Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove
§ 97.
eo, ire, ii, itum ići
Indikativ Konjunktiv
Prezent
eo idemisitimusitiseunt
eameaseateamuseatiseant
Imperfekt
ibam iđahibas ibat ibamus itd.
irem ires iret iremusitd.
Futur I
ibo ići ćuibis ibit ibimus ibitis ibunt
Indikativ Konjunktiv
Pluskvamperfekt
ieram bijah išao ierasitd.
issemisses itd.
Futur II
iero budem išao ieris itd.
Imperativ
Ii idi - ite idite -
II ito ito itoteeunto
Particip prezentaiens, euntis idućionaj koji ide
Gerundiv eundus, eunda, eundum
Infinitiv perfekta aktiva
Perfekt
ii išao samisti iit iimus istis ierunt
ierimieris ierit ierimus ieritis ierint
isse
Supin
I itum
II itu
U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.
Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.
§ 98.
Jednako se konjugiraju i složenice: abeo, -ire, -ii, -itumadeo axeoineointereo
odlazimpristupam
izlazim ulazim propadam
obeo pereopraeterreoredeotranseo
obilazim; umirempogibam mimoilazim vraćam se prelazim
§ 99.
fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se
Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.
Indikativ Konjunktiv
Prez. fio, fis, fit—, —, fiunt
fiam, fias, fiat,fiamus, fiatis, fiant
Imperf. fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd.
Fut. I fiam, fies itd. —
Perfekt factus sum itd. factus sim itd.
Infinitiv prez.: fieri
Infinitiv perf.: factum, -am, -um esse
Infinitiv fut.: futurum, -am,. -um esse ili fore
Gerundiv: faciendus, -a, -um
Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)
§ 100.
coepi, coepissememini, meminisseodi, odisse
počeo samsjećam semrzim
Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.
Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. počinjem.
Indik. perf. coepi memini odi
Konj. perf coeperim meminerim oderim
Indik. pluskpf coeperam memineram oderam
Konj. pluskpf. coepissem meminissem odissem
Futur II coepero meminero odero
Imperativ -- memento, mementote --
Infinitiv perfekta coepisse meminisse odisse
Part. perf. pas. coeptus, -a, -um -- --
Part. futura akt. coepturus, -a, -um -- osurus, -a, -um
§ 101.
inquam kažem
Prezent: Imperfekt:Futur I:Perfekt:
inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt inquiebat—, inquies, inquietinquit
salve! salvete!vale! valete! ave! avete!
zdravo! dobro došao!zdravo!zdravo! budi pozdravljen!
Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo pozdrav: vale! volete!
Bezlični glagoli (Verba impersonalia)
§ 102.
Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lično s različnim značenjem.
Evo nekoliko bezličnih glagola:
Pravi su:decet, 2. decuit dolikuje dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje licet, 2. licuit ili licitum est slobodno jeoportet, 2. oportuit treba pudet me, 2. puduit stid me je paenitet me, 2. paenituit kajem se
Nepravi su:iuvat me, 1. iuvit godi mi; isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagatiapparet, 2. appdruit jasno je; isp. appareo, 2. apparui pokazati seconstat, 1. constitit poznato jepraestat, 1. praestitit bolje je
SINTAKSA
SINTAKSA PADEŽA
Akuzativ
Dva akuzativa i dva nominativa
§ 103.
Populus Ciceronem consulem creavit.Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).
U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.
Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.
§ 104.
A populo Cicčro consul creatus est.Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.
U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.
Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.
Aktivne i pasivne rečenice
§ 105.
Discipulus librum legit.A discipulo liber legitur.
Učenik čita knjigu.
Labor animum nobilitat.Labore animus nobilitatur.
Rad oplemenjuje duh.
Aktivnu rečenicu možemo izreći i pasivno. U tom slučaju subjekt aktivne rečenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znači nešto živo, a bez prijedloga kad znači nešto neživo; objekt aktivne rečenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slaže se s novim subjektom.
Dativ
§ 106.
Dativus possessivus
Patri est domus. Otac ima kuću.Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.
Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!
Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.
§ 107.
Dativus finalis
Labor nobis honori est. Rad nam je na čast.Sociis auxilio venite! Dođite u pomoć saveznicima!
U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).
§ 108.
Dativus commodi
Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.
Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).
Genitiv
§ 109.
Genitivus obiectivus
Amor parentum liberis innatus est.Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.
U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.
Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.
Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.
Milites belli periti esse debent.
Vojnici moraju biti vješti ratu.
Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.
§ 110.
Genitivus possessivus
Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.
U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak.
Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.
Ablativ
§ 111.
Ablativus separationis
Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine. vacuus curis bez briga
Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.
§ 112.
Ablatlvus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove
Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.
§ 113.
Ablatlvus qualitatis
Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo.
§ 114.
Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.
U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.
§ 115.
Ablativus temporis
Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,vere u proljeće,Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.
Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).
§ 116.
Upotreba imena mjesta bez prijedloga
1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.
Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.
