DžonGrin

Greškaunašimzvijezdama

Naslovoriginala:JohnGreen

TheFaultinOurStars

Dokseplimapribližavala,NizozemskiTulipandžijaokrenuoseoceanu:

"Onoštospaja,onoštopovezuje,onoštotruje,onoštosakriva,onoštootkriva.Pogledajkakosepodižeispušta,iodnosisvesasobom."

"Štojeto?"upitaosam."Voda",odgovoriojeNizozemac."Pa,ivrijeme."

PETERVANHOUTEN,

Kraljevskatuga

Autorovabilješka Ovo nije toliko autorova bilješka koliko podsjetnik na ono što je sitnim slovima napisano prije

nekolikostranica:ovajeknjigadjelomašte.Izmisliosamje.Niromanimaničitateljimanekoristepokušajiotkrivanjakrijuliseupričičinjenice.Takvipokušaji

štetesamojidejiovažnostiizmišljenihpričaštojetemeljnapretpostavkanaševrste.Zahvalansamvamnasuradnjiutomsmislu.

PRVOPOGLAVLJEKasnezimemojesedamnaestegodinemojajemajkazaključilakakosamdepresivna,vjerojatnozato

što sam malokad napuštala kuću, dosta vremena provodila u krevetu, neprestano čitala jednu te istuknjigu,neredovitojelaivelikdiosvojegslobodnogvremenaposvećivalarazmišljanjuosmrti.

Kad god čitate brošuru iliweb-stranicu o raku, depresija je uvijekmeđu nuspojavama raka.Alizapravo depresija nije nuspojava raka. Depresija je nuspojava umiranja. (Rak je također nuspojavaumiranja.Zapravo, gotovo sve je nuspojava umiranja.)Alimoja jemajka vjerovala damije potrebnoliječenje pa me odvela mojem redovnom liječniku Jimu koji se složio da nedvojbeno plivam uparalizirajućojiposvekliničkojdepresijipajestogatomepotrebnoprilagodititerapijulijekovima,aiposlatimenaredovnetjednesastankegrupezapodršku.

U toj se grupi za podršku nalazila rotirajuća skupina likova u različitim stadijima rakompotpomognutenevolje.Zaštoseskupinarotirala?Nuspojavaumiranja.

Grupazapodrškuje,naravno,bilavraškidepresivna.Sastajalasesvakesrijedeupodrumukameneepiskopalnecrkveuoblikukriža.Svismosjediliukruguusredkriža,namjestunakojembisespajaledvijedaske,gdjebisenalaziloIsusovosrce.

PrimijetilasamtojerjePatrick,voditeljgrupezapodrškuijedinaosobauprostorijikojajebilastarijaodosamnaest,pričaooIsusovomsrcunasvakomprokletomsastanku,otomekakomi,mladiljudikojisupreživjelirak,sjedimotočnousredKristovapresvetogsrcaitakodalje.

Evo što se događalo uBožjem srcu: šestero, sedmero ili desetero nas ušetalo bi/ili se dovezlo,poslužilo skromnom ponudom kolača i limunade, sjelo uKrug povjerenja i slušalo kako Patrick potisućitiputaprepričava svojudeprimirajuće jezivuživotnupriču:o tomekako je imao rakumudima ikakosumislilidaćeumrijeti,alinije.Isadjeovdje,posveodrastaočovjekupodrumucrkve,u137-omna ljestvicinajljepšihgradovaAmerike, razveden,ovisanovideoigrama,uglavnombezprijatelja,dokkrpakrajskrajemnaračunsvojerakovskeprošlosti,polakoseprobijapremamagisterijukojimunećepomoćiukarijeri, ičeka-baškaoisvimi,damuDamoklovmačponudiolakšanjekojemje izbjegaoprijemnogogodinakadmujerakzahvatioobatestisa,alimupoštedioonoštobisamonajvelikodušnijimoglinazvatiživotom.

IVIBISTEMOGLIBITITESREĆE!A tadbismosepredstavljali: ime;dob;dijagnoza. Ikako smodanas. "Ja samHazel",kažemkad

dođe red na mene. Šesnaest. Izvorno štitnjača, ali dojmljiva i duboko ukorijenjena kolonija u mojimplućima.Idobrosam.

Kadbismozatvorilikrug,Patrickbiuvijekpitaoželilinetkoneštopodijelitisdrugima.Itadbismopokrenulikrugnatezanjapodrške:govorilioborbiinatezanjuipobjeđivanjuismanjivanjuiskeniranju.DabudempoštenapremaPatricku,puštaonas je idagovorimooumiranju.Alivećina ihnijeumirala.Većinaćedoživjetiodrasludob,baškaoiPatrick.

(Štojeznačilodajeokotogabilomnogonatjecanjajersusviželjelipobijeditinesamoraknegoidrugeosobeuprostoriji.Probajtemeskužiti;znamdajeovoiracionalno,alikadvamkažudaimate,

recimo,20postošanseproživjetijošpetgodina,ondaseubacimatematikaishvatitedajetojedanodpet... Pa se ogledate oko sebe i pomislite, kao što bi to učinila i svaka zdrava osoba: "Moramnadživjetipeterogadovaovdje.")

Jedina iskupiteljska figura te naše grupe za podršku bio je dečko po imenu Isaac,mršavmomakdugoglicasravnomplavomkosomkojamujepadalaprekojednogoka.

Aupravosunjegoveočibileproblem.Imaojenekifantastičnonevjerojatanrakočiju.Jednomujeokobiloizvađenojoškaodjetetuisadjenosionekakvedebelenaočalezbogkojihsumuoči(ionopravoionostakleno)izgledaleneprirodnogoleme,kaodamujecijelaglavaustvarivelikolažnoipravookokojepiljiuvas.Kolikosamshvatilauonimrijetkimprilikamakadbi Isaacneštopodijelio sgrupom,povratakbolestiugroziomujeitodrugooko.

Isaacijakomuniciralismogotovoisključivouzdasima.Kadgodbinetkogovoriooprehraniprotivraka,šmrkanjumljeveneperajemorskogpsailinečemusličnom,pogledaobimeijedvačujnouzdahnuo.Jabihmikroskopskizavrtjelaglavomiuzdahnulaumjestoodgovora.

Grupazapodrškubilajepromašajpasam,nakonnekolikotjedana,počelaurlatiibunitiseprotivcijele te priče.Ustvari, one srijedekad samupoznalaAugustusaWatersa, sjedeći na kauču smajkom,tijekom trećeg dijela dvanaestosatnogmaratona lanjske sezoneAmerica's Next TopModela koji sam,priznajem,većodgledala,alisvejedno,dalasamsveodsebedaizbjegnemodlazaknagrupuzapodršku.Ja:"Odbijamićinagrupuzapodršku."

Mama:"Jedanodsimptomadepresijenedostatakjezanimanjazaaktivnosti."Ja:"Molimte,ostavimedagledamAmerica'sNextTopModelTojeaktivnost."Mama:"Televizijajepasivnost."Ja:"Ugh,mama,molimte."Mama:"Hazel, ti si tinejdžerica.Nisivišedijete.Morašpronaćiprijatelje, izaći izkuće iživjeti

svojživot."Ja:"Akoželišdabudemtinejdžerica,nemojmeslatiugrupuzapodršku.Kupimilažnuosobnuda

moguićiuklubove,pitivotkuiuzimatitravu."Mama:"Započetak,travaseneuzima."Ja:"Vidiš,tobihznaladaminabavišlažnuosobnu."Mama:"Idešnagrupuzapodršku."Ja:"UGGGGGGGGGGG."Mama:"Hazel,zaslužuješživot."Tomeušutkalo, iakonisamshvaćalakakoodlazaknagrupuzapodrškuspadaudefinicijuživota.

Ipak, pristala samotići nakon što sam se izborila za pravona snimanje 1,5 epizodeANTM-akoje ćupropustiti.

Otišla sam na grupu za podršku iz istog razloga zbog kojeg sam nekoć dopuštala medicinskimsestrama s osamnaest mjeseci prakse da me truju kemikalijama egzotičnih naziva: htjela sam usrećitiroditelje.Samojejednastvarnasvijetuusranijaodborbesrakomkadtiješesnaest,atojeimatidijetekojeseborisrakomkadmuješesnaest.

Mama se zaustavila na kružnom prilazu iza crkve u 16:56. Pravila sam se da nekoliko sekundi

prtljampobociskisikomkakobihubilavrijeme."Želišlidatijatounesem?""Ne,ureduje",odgovorilasam.Cilindričnazelenabocabilajeteškasveganekolikokilogramai

imalasammalenačeličnakolicanakojimasamjevuklazasobom.Isporučivalamijedvijelitrekisikauminutikrozkanilu,prozirnucijevkojamisedijelilaizavrata,ovijalaokoušijuiponovnomisespajalaunosnicama.Tajespravabilanužnajermojaplućanisubilabogznakakvapluća.

"Volimte",reklajedoksamizlazila."Ijatebe,mama.Vidimoseušest.""Nađiprijatelja!"viknulajekrozspušteniprozordoksamodlazila.Nisamhtjela ići dizalom jer je vožnja dizalomneka vrsta aktivnosti Posljednjih dana u grupi za

podrškupasamsespustilastubama.Zgrabilasamkolačićinatočilasi limunaduuplastičnučašupaseokrenula.

Jedandečkogledaojeumene.Bilasampriličnosigurnakakogaprijenisamvidjela.Ispodnjega,visokogimišićavog,plastičnise

stolaczaosnovnoškolcenakojemjesjediočiniopriličnositnim.Imaojekosubojemahagonija,ravnuikratku.Djelovaojekaomojvršnjak,moždagodinustarijiisjediojeključnimkostimaoslonjenonaslonstolcadržećisejakološe,srukamadopolagurnutimudžeptamnihtraperica.

Odvratila sam pogled, iznenada svjesna svojih brojnih nedostataka. Na sebi sam imala staretrapericekojesunekoćbileuske,asadasuvisjelenačudnimmjestimaižutumajicukojajeoglašavalabendkojivišenisamvoljela.Atujebilaimojakosa:imalasamnekakvudječačkufrizurukojumisevišenijedaloni,ono,počešljati.Uzasvetosam,kaoposljediculiječenja,imalapresmiješnodebeleobrazevjeverice. Izgledala sam kao osoba normalnih proporcija s balonom umjesto glave. A da uopće nespominjemsituacijusotečenimnožnimzglobovima.Svejednosambacilapoglednanjega,aonmeidaljepromatrao.

Palomijenapametdasezbogovakvihsituacijatozovekontaktočima.PrišlasamkruguisjeladoIsaaca,dvamjestadaljeoddečka.Ponovnosamgapogledala.Idaljeme

promatrao.Gledajte,rećićutojednostavno:biojezgodan.Akonetkotkonijezgodannetremicepiljiutebeto

je,unajboljemslučajučudno,aunajgoremnekavrstanapada.Alizgodandečko...pa. Izvukla sam telefon i kliknula da mi pokaže vrijeme. 16:59. Krug se napunio nesretnicima od

dvanaestdoosamnaestgodinaitadnasjePatrickpokrenuomolitvomstrpljenja:Bože,dajmistrpljenjadaprihvatimstvarikojenemogupromijeniti,hrabrostidapromijenimonekojemogu imudrostidaprepoznamrazliku.Tipmeidaljegledao.Došlomijedapocrvenim.

Konačno sam se odlučila za strategiju piljenja natrag u njega.Uostalom, nisu samo dečki ti kojiimajumonopolnapiljenje.PasamgapogledaladokjePatrickpotisućitiputapriznavaosvojubezmudostitakodalje.Uskorosmosenatjecaliupiljenju.Dečkosenakonnekogvremenanasmiješioinaposlijetkusunjegoveplaveočiskrenulepogled.Kadmeponovnopogledao,podiglasamobrvekaodaželimreći,Pobijedilasam.

Slegnuo je ramenima. Patrick je nastavio i konačno je došlo vrijeme za predstavljanje. "Isaac,moždabitidanasželiokrenutiprvi.Znamdatečekazahtjevnafaza."

"Aha",rekaojeIsaac."JasamIsaac.Imamsedamnaestgodina.Ičinisedaćuzanekolikotjedananaoperacijunakonkojećuostatislijep.Nežalimse,ilinešto,jerznamdajemnogimaodvasgore,alida,sljepoćajenekakousrana.Ipak,curamipomaže.IprijateljipoputAugustusa."Kimnuojepremadečkukojijesadimaoime."Dakle,da",nastaviojeIsaac.Gledaojeusvojerukekojejesklopiopoputvrhavigvama."Tuseništanemožeučiniti."

"Tusmozatebe,Isaac",rekaojePatrick."NekavasIsaacčuje,ekipo."Iondasmosvimonotonoponovili:"Tusmozatebe,Isaac."

SljedećijebioMichael.Imaojedvanaest.Ileukemiju.Oduvijekjeimaoleukemiju.Biojedobro.(Ilijetakobaremrekao.Došaojedizalom.)

Lidajeimalašesnaestibilajedovoljnolijepadajezgodnidečkopogleda.Bilajeredovnaovdje-dugaremisijanakonrakaslijepogcrijevazakojiprijenisamniznaladapostoji.Reklaje-kaoisvakidrugiputotkakosamdolazilanagrupu-daseosjećasnažno,štosemeničinilokaohvalisanjedoksumicjevčiceskisikomškakljalenosnice.

Prijenjegajebilopeterodrugih.Kadjedošaorednanjega,blagosenasmiješio.Glasmujebiodubok, hrapav i strašno seksi. "Zovem se Augustus Waters", rekao je. "Imam sedamnaest. Imao samsitnicuodosteosarkomaprijegodinuipol,aliovdjesamnaIsaacovzahtjev."

"Ikakoseosjećaš?"upitaojePatrick."Oh,sjajnosam",AugustusWaterssenasmiješiokutomusana."Navrtuljkusamkojiidesamoprema

gore,prijatelju."Kadjereddošaonamene,reklasam,"ZovemseHazel.Imamšesnaest.Rakštitnjačesmetastazama

uplućima.Dobrosam."Satjeišaosvojimtokom:prepričavalesuseborbe,dobivenebitkeuratovimakojićezasigurnobiti

izgubljeni, držalo se za nadu, obitelji se slavilo i odbacivalo, slagalo se oko toga kako to prijateljijednostavno ne razumiju, plakalo se, nudila se utjeha. Ni Augustus Waters ni ja nismo ponovnoprogovorilidokPatricknijerekao,"Augustuse,moždabihtiopodijelitisvojestrahovesgrupom."

"Mojestrahove?""Da.""Bojimsezaborava",rekaojebeztrenutkastanke."Osjećamsepoputslijepcakojisebojimraka.""Požuriosi",rekaojeIsaacsiskrivljenimosmijehom."Jesamlibiobezosjećajan?"upitaojeAugustus."Znambitipriličnoslijepnatuđeosjećaje."Isaacsesmijao,aliPatrickjeprijekornopodigaoprstirekao,"Molimte,Augustuse.Možemolise

vratititebiitvojimborbama.Rekaosidasebojišzaborava?""Takoje",odgovoriojeAugustus.Patrickjedjelovaoizgubljeno."Želilitko,uh,rećineštootome?"Trigodinenisambilaupravojškoli.Najboljisumiprijateljibiliroditelji.Trećinajboljiprijatelj

bio mi je književnik koji nije znao da postojim. Bila sam prilično stidljiva osoba - ne netko tko bipodigaoruku.

A ipak sam, samo taj put, odlučila progovoriti. Napola sam podigla ruku i Patrick je, vidljivooduševljen,odmahrekao,"Hazel!"Sigurnasamkakojepretpostaviodasamsepočelaotvarati.Postajati

DijelomGrupe.PogledalasamAugustusaWatersakojimijeuzvratiopogled.Očisumubiletolikoplavedasubile

gotovoprozirne. "Doćićevrijeme", rekla sam,"kadćemosvibitimrtvi.Svimi.Doćićevrijemekadneće biti niti jednog ljudskogbića koje bi se sjećalo da je itko postojao ih da je naša vrsta ikad ištaučinila.NećebitinikogtkobisesjećaoAristotelailiKleopatre,aponajmanjetebe.Sveštosmoučiniliiizgradiliinapisaliimisliliiotkrili,bitćezaboravljenoisvećeovo"-rukomsamobuhvatilaprostoriju-"biti ni za što. Možda to vrijeme ubrzo dolazi, možda je daleko milijunima godina, ali čak i akopreživimo kolaps našeg Sunca, nećemo preživjeti zauvijek. Postojalo je doba prije nego su organizmiiskusili svjesnost i postojat će vrijeme nakon toga. A ako te brine neizbježnost ljudskog zaborava,preporučujemtidagaignoriraš.Bogznadatosvidrugirade."

TosambilanaučilaodsvojegprethodnospomenutogtrećegnajboljegprijateljaPeteraVanHoutena,samotnjačkogautoraknjigeKraljevska tuga, čija je knjiga bilamojaBiblija. PeterVanHoutenbio jejedinaosobakojasečinilada(a)razumiještoznačiumiratii(b)jošnijeumrla.

Kadsamzavršila,nastalajedugašutnjadoksampromatralakakoseosmijehširipoAugustusovulicu-neiskrivljenosmijehdečkakojipokušavabitiseksidokmepromatra,većpraviosmijeh,prevelikzanjegovolice.

"Prokletstvo",rekaojeAugustustiho."Tisistvarnoneštoposebno."Nitijednoodnasdvojenijerekloništatijekomostatkatrajanjagrupezapodršku.Nakrajusmose

trebaliuhvatitizarukeiPatricknasjepoveoumolitvi."GospodineIsuseKriste,okupilismoseovdjeuTvomesrcu,doslovnou tvomesrcu,kaopreživjelinakonraka.Ti i samotinaspoznaješonakodobrokako mi poznajemo same sebe. Vodi nas u život i Svjetlost kroz naše izazovno vrijeme. Molimo zaIsaacoveoči,Michaelovu i Jamiejevukrv,zaAugustusovekosti,zaHazelinapluća,zaJamesovogrlo.Molimodanasiscijeliškakobismomogliosjetititvojuljubavitvojmirkojinadilazisvakoshvaćanje.Aunašimsesrcimasjećamoonihkojesmopoznavali ivoljeli,akojisusevratilikući,k tebi:Marije iKadeaiJosephaiHaleyiAbigailiAngelineiTayloraiGabrielai..."

Popisjebiodugačak.Nasvijetujemnogomrtvihljudi.AdokjePatricknastavljaočitati imenaslistapapirajerjepopisbiopredugdabigazapamtionapamet,držalasamočizatvorenimapokušavajućimolitvenorazmišljati,aliuglavnomsamzamišljaladankadćemoje imedospjetina tajpopis,nasaminjegovkraj,kadsvivećprestanuslušati.

KadjePatrickzavršio,izgovorilismozajednotuglupumantru-DANASŽIVIMOSVOJNAJBOLJIDAN-isvejezavršilo.AugustusWatersodgurnuojestolaciprišaomi.Hodmujebioiskrivljenpoputosmijeha.Nadviosenadamnom,ali jezadržaodistancukakonebihmoralakrivitivratgledajućigauoči.

"Kakosezoveš?"upitaoje."Hazel.""Ne,punoime.""Um,HazelGraceLancaster."Spremaoserećijošnešto,kadjeIsaacprišao."Čekaj",rekaojeAugustus,podigaoprstiokrenuoseIsaacu."Ovojebilogorenegoštosigovorio.""Rekaosamtidajedepresivno.""Zaštoseondagnjaviš?"

"Neznam.Nekakopomaže?"Augustussenagnuokakoja-mislioje-nebihčula."Redovnajeovdje?"NisammoglačutiIsaacov

komentar,aliAugustusjeodgovorio,"Ijakažem."ZgrabiojeIsaacazaramenapaseodmaknuokorakodnjega."IspričajHazelzakliniku."

Isaacserukomoslonioostolsgrickalicamaisvojegolemookofokusiraonamene."Uredu,značibiosamjutrosuklinici i rekaosvomkirurgudabihradijebiogluh,negoslijep.Aonjerekao, 'Tonefunkcionira tako', a ja sam bio, ono, 'Da, znam da ne funkcionira tako, jednostavno sam rekao da bihradijebiogluhnegoslijepkadbihimaoizbora,štoočitonemam',aonjerekao,'Pa,dobravijestjedanećešbitigluh',ajasambio,ono,'Hvalaštostemiobjasnilidamemojrakočijunećenapravitigluhim.Osjećamneizmjernusrećuštoćesetakavintelektualnidivpoputvasudostojitioperiratime'."

"Zvučikaopravafaca",reklasam."Pokušatćudobitirakočijusamodagaupoznam.""Sretnostim.Uredu,moramići.Monicamečeka.Moramjegledatidokjošmogu.""Igramosutra?"upitaojeAugustus."Svakako."Isaacseokrenuoipojuriouzastube,grabećipodvijeodjednom.AugustusWatersseokrenuopremameni."Doslovno",rekaoje."Doslovno?"upitalasam."DoslovnosmousrcuIsusovom",rekaoje."Misliosamdasmoupodrumucrkve,alidoslovnosmo

uIsusovomsrcu.""NetkobitrebaorećiIsusu",reklasam."Mislim,tojesigurnoopasno,čuvatiusrcudjecusrakom.""Rekaobihmusam",rekaojeAugustus,"alinažalostsamdoslovnozaglaviounjegovomsrcupame

nećemoćičuti."Nasmijalasamse.Zavrtiojeglavom,samomegledajući."Što?"upitalasam."Ništa.""Zaštometakogledaš?"Augustussenapolanasmiješio."Jersiprelijepa.Uživamgledatilijepeljudeidavnosamodlučione

uskraćivati si jednostavne užitke postojanja."Nastala je kratka neugodna šutnja.Augustus je nastavio:"Mislim,posebnosobziromnačinjenicukojusitakodivnoiznijela,daćeovozavršitizaboravomisveto."

Podsmjehnulasamseiliuzdahnulailiizdahnulananačinkojijeizdalekanalikovaokašljuparekla,"Janisamprel..."

"TisikaoNataliePortmannovegeneracije.KaoNataliePortmanuOzaosvetu.""Nisamtogledala",reklasam."Stvarno?"upitao je. "Predivnadjevojkavilenjačkekose imaproblemsautoritetom inemožesi

pomoći, a da se ne zaljubi umomka za kojeg zna da donosi nevolje.Koliko zasad vidim, to je tvojaautobiografija."

Svakimjeslogomflertovao.Iskreno,nekakomepalio.Nisamznaladabimedečkimoglipaliti-ne,ono,ustvarnomživotu.

Mladajedjevojkaprošlakrajnas."Kakoje,Alisa?"upitaoje.Nasmiješilaseipromrmljala,"Hej,

Augustus.""LjudiizMemoriala",objasnioje.Memorialjebilavelikaistraživačkabolnica."Kamotiideš?""Udječju",odgovorilasam,aglasmijebionježnijinegoštosamočekivala.Kimnuoje.Razgovor

je,činise,biozavršen."Pa",reklasamiusputkimnulapremastubamakojesunasvodileizDoslovnogSrca Isusova.Nagnulasamkolicanakotačiće ipočelahodati.Šepao jeporedmene."Onda,moždasesljedećiputvidimo?"upitalasam.

"Trebalabigapogledati",rekaoje."Ozaosvetu,hoćureći.""Uredu",složilasamse."Potražitćuga.""Ne.Samnom.Kodmene",rekaoje."Sad."Stalasam."Jedvatepoznajem,AugustuseWatersu.Mogaobibitiubojicasasjekirom." Kimnuo je. "Istina, Hazel Grace." Prošao je poredmene ispunjavajući ramenima zelenu pletenu

polo-majicu,ravnihleđa,akoracisumusejedvavidljivozanosiliudesnodokjemirnoisamopouzdanohodao na onome što je - kako sam ustanovila - bila proteza. Osteosarkom ponekad uzme ud da bi teprocijenio.Aonda,akomusesvidi,uzmeiostatak.

Slijedila sam ga uza stube, gubeći tlo dok sam se polako uspinjala - stube nisu bile područjestručnostimojihpluća.

A tad smo izašli iz Isusova srca i našli se na parkiralištu. Prohladni proljetni zrak bio je skorosavršen,akasnaposlijepodnevnasvjetlostbožanstvenausvojojboli.

Mamajošnijestiglaštojebiloneobičnojermegotovouvijekčekala.Ogledalasamseokosebeiugledala visoku brinetu s oblinama koju je Isaac pribio o kameni zid crkve. Prilično ga je agresivnoljubila.Bilisumidovoljnoblizudamogučutineobičnezvukovenjihovihspojenihusana,amoglasamčutiinjegakakogovori"Zauvijek"injukakoodgovara"Zauvijek".

Iznenadaje,stojećitikdomene,Augustusnapolaprošaptao:"Onijakovjerujuujavnoiskazivanjeosjećaja."

"Gdjejekvakasa'zauvijek'?"Zvukovimljackanjapojačalisuse."Zauvijekjenjihovastvar.Voljetćejednodrugozauvijekištoveć.Konzervativnoprocjenjujemda

susiriječzauvijekSMS-aličetirimilijunaputaprošlegodine." Prošli su i automobili koji su odvezli Michaela i Alisu. Sad smo ostali samo Augustus i ja,

promatrajućiIsaacaiMonicukojisunastavilisvojimtempom,kaodanisuoslonjeniozidcrkve.Njegovajerukaposegnulazanjenomdojkomprekokošuljeizgrabilajetakodajedlanbiomiran,doksuseprstipomicali.Pitalasamsejeliosjećajdobar.Nijesečinilokaodajest,aliodlučilasamoprostitiIsaacubudućidamujeprijetilosljepilo.Osjećajimorajublagovatidokjošpostojigladisveto.

"Zamisliposljednjuvožnjuubolnicu",reklasamtiho."Posljednjiputdavozišauto.Ikada."Bezdamepogledao,Augustusjerekao:"Ubijašmidoživljaj,HazelGrace.Pokušavampromatrati

mladuljubavusvojnjenojveličanstvenojnespretnosti.""Mislimdajojozljeđujecicu",reklasam. "Da, teško je procijeniti pokušava lije uzbuditi ili joj pregledati grudi." Tad jeAugustusWaters

posegnuoudžepiizvukao-zanevjerovati-kutijucigareta.Otvoriojujeistaviocigaretumeđuusne."Jesilitiprisebi?"upitalasamga."Mislišdajetokul?O,mojBože,upropastiosicijelustvar."

"Kojucijelustvar?"upitaome,okrećućisepremameni.Cigaretajenezapaljenavisjelasozbiljnogkutanjegovihusana.

"Cijelu stvar u kojoj dečko, koji nije neprivlačan, neinteligentan ili naizgled na drugi načinneprihvatljiv,gledaumene iukazujenapogrešnokorištenjedoslovnosti,uspoređujemesglumicama ipozivadakodnjegagledamofilm.Alinaravnodauvijekpostojihamartia i tvoja jeda,o,mojBože,iakosiIMAOVRAŽJIRAK,daješnovacnekojkompanijiuzamjenuzaprilikudaDOBIJEŠJOŠRAKA.O,mojBože.Uvjeravamtedajenemogućnostdisanja,znaš,USRANA.Potpunorazočaranje.Potpuno."

"Hamartia?" upitao je, i daljedržeći cigaretuuustima.Slegnulamu jevilicu. Imao je,nažalost,čudesnuvilicu.

"Kobna mana", objasnila sam i okrenula mu leđa. Zakoračila sam prema rubniku ostavljajućiAugustusaWatersa izasebe,a tadsamnizulicuzačulaautomobil.Bila je tomama.Čekala jeda,ono,nađemprijateljeilištoveć.

Osjetilasamusebičudnumješavinurazočaranjailjutnje.Neznamnikojijetoosjećajzapravobio,samodagajemnogo ihtjelasamtresnutiAugustusaWatersa,ali izamijenitisvojaplućaplućimakojaznajusvojposao.StajalasamuStarkamanarubuceste,lanciuoblikukisikabilisuporedmene,ibaškadsemamazaustavila,osjetilasamrukukakohvatamoju.

Istrgnulasamruku,alisamseokrenulapremanjemu."Ovoteneubija,akonezapališ",rekaojeupravokadsemamazaustavila."Ajanikadnezapalim.

Tojemetafora,vidiš:stavišubojitustvarmeđuzube,alijojnedašsnagudateubije.""Tojemetafora",reklasamsumnjičavo.Mamajemirnočekala."Tojemetafora",odgovorioje."Birašponašanjepremametaforičkojvrijednosti...",reklasam."O,da."Nasmiješiose.Širokim,vragolastim,pravimosmijehom."Jatijakovjerujemumetafore,

HazelGrace." Okrenula sam se prema automobilu. Pokucala po prozoru. Spustio se. "Idem gledati film s

AugustusomWatersom",reklasam."MolimtesnimimisljedećihnekolikoepizodaANTMmaratona."

DRUGOPOGLAVLJE AugustusWaters je užasno vozio. Bilo da se zaustavljao ili kretao, sve se događalo s užasnim

TRZAJEM.ZategnulabihpojasnjegovaToyotina terencasvakiputkadbizakočio,avratbimi trznuounazad pri svakomkretanju.Možda sambila nervozna -mislim, sjedila samu automobilu nepoznatogdečka na putu njegovoj kući, i previše svjesna kako moja usrana pluća otežavaju trud da otklonimneželjenedodire-alinjegovesuvozačkevještinebiletakonevjerojatnološedanisammoglamislitininaštodrugo.

ProšlismomoždakilometaruistrzanojtišiniprijenegoštojeAugustusrekao,"Triputsampadaonavozačkom."

"Madaj."Nasmijaoseikimnuo:"Pa,neosjećampritisakustarojProteziciinikakodanaučimvozitilijevom

nogom.Mojiliječnicikažudavećinaamputiracamoževozitibezproblema,ali...aha.Neija.Usvakomslučaju,dolazimnačetvrtopolaganjeistvarisuotprilikekaosada."Polakilometraprednamaupalilosecrvenosvjetlo.Augustusjenagaziokočnicuibaciomeuzagrljajsigurnosnogpojasa."Oprosti,kunemtise Bogom da pokušavam biti nježan. Okej, i dakle na kraju ispita mislio sam da sam opet pao, aliinstruktorkaže,'Tvojajevožnjaneugodna,alinijetehničkinesigurna.'"

"Nisamsigurnaslažemlise",reklasam."SumnjamnaRakovskepovlastice."Rakovskepovlasticesusitnicekojedjecasrakomdobivaju,aobičnadjecane:košarkaškeloptespotpisimasportskihheroja,gledanjekrozprsteuslučajuzaboravljenezadaće,nezasluženevozačkedozvoleitakoto.

"Aha",složioseon.Svjetlosepromijenilouzelenoipripremilasamse.Augustusjestisnuogas."Znašdapostojeručnekomandezaljudekojinemogukoristitinoge",ukazalasammu."Aha",rekaoje."Moždajednom."Uzdahnuojenanačinkojimenatjeraodasepitamvjerujelionu

postojanjetogjednom.Znalasamdajeosteosarkomiznimnoizlječiv,alisvejedno.Postojiniznačinanakojemožeteutvrditinečijapribližnaočekivanjapreživljavanja,adaihzapravo

nepitate.Upotrijebilasamklasik:"Onda,jesiuškoli?"Općenitovasroditeljiunekomtrenutkuizvlačeizškoleakoočekujudaćeteotegnuti.

"Aha",rekaoje."IdemuNorthCentral.Aligodinuzaostajem:drugirazredsam.Ti?" Razmišljala sam o laganju. Konačno, nitko ne voli leš. Ali naposlijetku sam rekla istinu. "Ne,

roditeljisumeizvukliprijetrigodine.""Trigodine?"zaprepaštenojeupitao.UgrubimsamcrtamaAugustusuispričalascenarijsvojegčuda:dijagnosticiranmijerakštitnjačeu

četvrtomstadijukadsamimalatrinaest.(Nisammurekladajedijagnozastiglatrimjesecanakonmojeprvemjesečnice.Onokao:čestitamo!Ženasi.Sadumri.)Bioje,kakomijerečeno,neizlječiv.

Imalasamoperacijukojasezoveradikalnadisekcijavrata, a ugodna jeotprilikekao što zvuči.Uslijedilojezračenje.Ondasuzamojetumorenaplućimaisprobalineštokemoterapije.

Tumorisusesmanjilipaopetnarasli.Tadsamimalačetrnaest.Plućasumisepočelapunitivodom.Izgledala sam priličnomrtvo - ruke i noge bile su otečene; koža ispucala; usne sumi neprestano bileplave. Imaju taj lijekkoji činida te činjenicadanemožešdisatineplašipreviše, a ja samgaobilnodobivala kroz infuziju. Taj lijek i njih još dvanaestak. Ali svejedno postoji određena nelagoda sutapanjem, posebno ako se događa tijekom nekoliko mjeseci. Konačno sam završila na intenzivnoj supalompluća,dokmijemamaklečalaporedkrevetaipitala,"Dušo,jesilispremna?"Reklasamjojdasamspremna,atatamijeneprestanoponavljaodamevoli,onimglasomkojinijetolikopucao,kolikojevećbioslomljen,ineprestanosammuponavljaladaijanjegavolim,isvisusedržalizaruke,ajanisammogladoćidozraka ipluća sumibilaočajna,bezdaha, izvlačila sume izkrevetakakobihpronašlapoložajukojemmogudoćido zraka, i zbognjihovogmi jeočajabilonelagodno,gadilomi se što sejednostavnoodbijajupustiti,isjetilasamsemajkekojamijegovoriladajeuredu,daćubitidobro,iocakoji se silno trudione jecatipa su ti jecajikadbi sedogodili, adogađali su se stalno,bilipoputpotresa.Isjećamsedanisamhtjelabitibudna.

Svisumislilidajesamnomgotovo,alimojajeLiječnicazarakMariauspjelaizvućidiotekućineizmojihplućaiuskorosupotomproradiliantibioticikojesumidalizaupalupluća.

ProbudilasamseiuskoroupalaujednoodoniheksperimentalnihispitivanjakojasuuRepubliciTumorskoj poznati po nedjelovanju. Lijek je bio Phalanxifor, molekula dizajnirana za hvatanje zatumorskestaniceiusporavanjenjihovograsta.Nijedjelovalakodotprilike70postoljudi.Alidjelovalajekodmene.Tumorisusesmanjili.

I ostali su smanjeni. Hura, Phalanxifor! U proteklih su osamnaestmjesecimojemetastaze jedvanarasleiostavilemiplućakojanisubilajakodobrapluća,alisuse,pretpostavljalose,moglaunedogledboritistekućimkisikomidnevnomdozomPhalanxifora.

Priznajem,mojejerakovskočudoosiguralosamomalododatnogvremena.(Nisamjošznalakolikotočno.) Ali sam, pričajući Augustusu Watersu, ocrtala najružičastiju zamislivu sliku, uljepšavajućičudesnostčuda.

"Znači,sadsemorašvratitiuškolu",rekaoje."Zapravonemogu",objasnilasam,"jersamvećmaturirala.ZatoslušampredavanjanaMCC-u",na

našemlokalnomkoledžu. "Studentica", rekao je, kimajući glavom. "To objašnjava auru sofisticiranosti." Podsmjehnuo se.

Veselosammugurnularuku.Osjetilasamkakosemišićstežeispodkože,napetičudesan.Uzškripukotačaskrenulismounaseljesdvaipolmetravisokimstucco-zidovima.Njegovajekuća

bilaprvaslijevestrane.Kolonijalnadvokatnica.Uztrzaj,zaustavilismosenanjegovuprilazu. Slijedila sam ga unutra.Na drvenoj su pločici na ulazu kurzivom bile ugravirane riječiDom je

ondjegdjejesrce,apokazalosedaječitavakućaukrašenatakvimrečenicama.Dobrejeprijateljeteškonaćiinemogućezaboravitipisalojenacrtežuiznadvješalicezakapute.Pravaseljubavrađauteškimvremenimaobećavaojeizvezeni jastukustarinskiuređenojdnevnojsobi.Augustusmeuhvatiokakoihčitam."MojiihroditeljinazivajuOhrabrenjima",objasnioje."Posvudasu."

Mama i tata su ga zvali Gus. Pripremali su enchilade u kuhinji (komad šarenog stakla poredsudoperaporučivaojeObiteljjezauvijek).Mamajestavljalapiletinuutortiljekojejenjegovtatamotaoi stavljao u staklenu tavu. Činilo se da ih moj dolazak nije previše iznenadio, što je imalo smisla:činjenicadajeAugustusčiniodasejaosjećamposebnonijenužnoznačiladaijesamposebna.Moždajesvakevečerikućidovodiodrugudjevojkukakobijojpokazaofilmoveipošlataoje.

"OvojeHazelGrace",rekaojepredstavljajućime."SamoHazel",dodalasam."Štoima,Hazel?"upitaojeGusovotac.BiojevisokgotovokaoGus-imršavnanačinnakojiljudi

uroditeljskojdobiobičnonisu."Ništa",odgovorilasam."KakojebilonaIsaacovojgrupizapodršku?""Nevjerojatno",odgovoriojeGus."Bašsicrnjak",obratilamusemajka."Hazel,jesilitiuživala?" Zastala sam na trenutak i pokušala shvatiti trebam li odgovor prilagoditiAugustusu ili njegovim

roditeljima."Većinajejakodraga",konačnosamprogovorila."UpravosmotoshvatilisobiteljimaubolniciMemorial,kadnamjebiloteškozbogAugustusovog

liječenja", kazao je njegov tata. "Svi su tako dragi. I snažni. U teškim vremenima Gospod ti u životdovodinajboljeljude."

"Brzo, dodajmi jastuk i konac jer ovomora postati Ohrabrenje", rekao jeAugustus. Tata ga jenezadovoljnopogledao,aondamujeGusoviosvojedugerukeokovrataikazao,"Samosešalim,tata.SviđajumisevražjaOhrabrenja.Alinemogutopriznatijersamtinejdžer."Tatajezakolutaoočima.

"Nadamsedaćešnamsepridružitinavečeri",reklajenjegovamama.Bilajesitnabrineta,blagomišjegizgleda.

"Možda",odgovorilasam."Moramdodesetbitikodkuće.Osimtogaja,hm,nejedemmeso.""Nemaproblema.Napravitćemonekevegetarijanske",odgovorilaje."Životinjesupreslatke?"upitaojeGus."Želimminimiziratibrojsmrtizakojesamodgovorna",odgovorilasam.Gusjeotvorioustadaodgovori,aondasezaustavio.Njegovajemajkaprekinulatišinu."Jamislim

dajetodivno."MalosumipričaliotomekakosuenchiladeSlavneenchiladeobiteljiWatersiNikakoihnetreba

propustiti i kakoGus također ima izlaz do deset, kako imaju urođeno nepovjerenje prema svima kojisvojojdjecidajuizlazkojinijedodesetijesamliuškoli-"onajenafakultetu",ubacioseAugustus-ikakojevrijemestvarnoiapsolutnonevjerojatnozaožujak,kakojenaproljećesvenovoinitijednommenisupitalizakisikilimojudijagnozuštojebiloneobičnoidivno,aondajeAugustusrekao,"HazelijaćemogledatiOzaosvetupamoževidjetisvojufilmskusrodnudušu,NataliePortmanizsredine2000-ih."

"Televizorudnevnojsobijeposveslobodan",veselojerekaonjegovtata."Mislimdaćemogagledatiupodrumu."Tatamusenasmijao."Dobarpokušaj.Dnevnasoba.""AliželimHazelGracepokazatipodrum",usprotivioseAugustus."SamoHazel",reklasam."OndapokažiHazelpodrum",rekaojenjegovtata."Ipotomsevratitegoreigledajtefilmudnevnoj

sobi." Augustus je napuhao obraze, zanjihao se na nozi i iskrenuo kukove, izbacujući nogu s protezom

naprijed."Dobro",promrmljaoje.Slijedilasamganizobloženestubedogolemepodrumskesobe.Policauvisiniočijuprotezalase

dužcijelesobe ibiladupkompunakošarkaškihsuvenira:deseci trofejasazlatnimplastičnimstatuamamuškaracausredskoka,kakovodeloptuilikakoposežupoložitijeunevidljivikoš.Bilojetuimnogopotpisanihloptiiteniska.

"Nekoćsamigraokošarku",objasnioje."Moradasibiojakodobar.""Nisambiološ,alisvesutenisiceilopteRakovskepovlastice."Prišaojetelevizorugdjejegolema

hrpaDVD-ova ivideoigarabilaposloženaugrubompiramidalnomobliku.Sagnuose idohvatioO zaosvetu. "Biosam,ono, tipičanbijeliklinac iz Indiane", rekao je. "Posvećen restrukturiranju izgubljeneumjetnostiskokasrednjelinije,aliondasamjednogdanaizvodioslobodnabacanja-samosamstajaonacrtislobodnihbacanjanaigralištuNorthCentraligađao.Iznenadasenisammogaosjetitizaštometodičnobacamsferičanobjektkroztoroidalniobjekt.Činilomisetokaoneštonajgluplještosammogaoraditi.Počeosamrazmišljatizaštomaladjecagurajucilindričnivaljakkrozokruglurupuikakotoneprestanomjesecimaradenakonštoshvatebitikakojekošarkaustvarisamomaloaerobičnijaverzijaistevježbe.Uglavnom, nevjerojatno sam dugo izvodio slobodna bacanja. Pogodio sam osamdeset zaredom, mojosobnirekord,alinisammogaoprestati.Svesamsevišeivišeosjećaokaodvogodišnjak.Aondasamiznekograzlogapočeorazmišljatiopreponašima.Jesilidobro?"

Sjelasamnarubnjegovaraspremljenogkreveta.Nisampokušavalabitisugestivnailineštoslično,jednostavno samseumaralakadbihdugo stajala.Bila samstajalaudnevnoj sobi, aonda su tubile istubepajošstajanja,štojezamenebilopriličnomnogostajanja,anisamsehtjelaonesvijestitiilineštoslično. Kad je o nesvjesticama bila riječ, bila sam pomalo nalik viktorijanskoj dami. "Dobro sam",odgovorilasam."Samoteslušam.Preponaši?"

"Aha,preponaši.Neznamzašto.Počeosamrazmišljationjimakakotrčesvojeutrkespreponamaiskaču preko posve nasumičnih objekata koji su im postavljeni po putu. I pitao sam se pomisle lipreponašiikada,znaš,Ovobiišlomnogobržebezprepona."

"Tojebiloprijedijagnoze?"upitalasam."Aha,da,bilo je i to."Nasmiješiosepolovicomusana."Danegzistencijalneborbesaslobodnim

bacanjima slučajno je bio i moj posljednji dan dvonožnosti. Imao sam vikend između dana kad suzakazaliamputacijuikonačneoperacije.MojmaliuviduonoštoIsaacproživljava."

Kimnulasam.SviđaomiseAugustusWaters.Stvarno,stvarno,stvarnomisesviđao.Sviđalomisekako njegova priča završava s nekim drugim. Sviđalo mi se sto je vodio egzistencijalnu borbu saslobodnim bacanjima. Sviđalo mi se što je redovni profesor na Odsjeku blago zločestih osmijeha skatedromnaOdjeluvlasnikaglasazbogkojegsemojakožaosjećamalovišekaokoža.Asviđalomiseištoimadvaimena.Uvijeksumisesviđaliljudisdvaimenajersemorašodlučitikakoćešihzvati:GusiliAugustus?Ja,jasamuvijeksamoHazel,jednovalentnaHazel.

"Imašlibratailisestru?"upitalasam."Ha?"odgovorioje,naizgledzbunjen."Rekaosidasigledaodjecukakoseigraju."

"Oh, aha, ne. Imam nećake, djecu mojih polusestara. Ali one su starije. One su ono, - TATA,KOLIKOGODINAIMAJUJULIEIMARTHA?"

"Dvadesetiosam!""Oneimaju,ono,dvadesetiosam.ŽiveuChicagu.Objesuudanezajakošminkerskeodvjetnike.Ili

bankare.Nemogusesjetiti.Imašlitibratailisestru?"Odmahnulasamglavom."Onda,kojajetvojapriča?"upitaojeisjeonasigurnuudaljenostodmene."Većsamtireklasvojupriču.Dijagnosticiranmije...""Ne,netvojupričuoraku.Tvojupriču.Interesi,hobiji,strasti,čudnifetišiitd.""Hm",odgovorilasam."Nemojmirećidasijednaodonihljudikojipostajusvojabolest.Znammnogotakvihljudi.Toje

tužno. Ono, rak se bavi rastom, ne? Posaomu je preuzimanje ljudi. Ali sigurnomu nisi dopustila dapreranoutomeuspije."

Palo mije na pamet da možda i jesam. Borila sam se sama sa sobom kako da se predstavimAugustusuWatersu,kojipredmetoduševljenjadaprigrlim,autišinikojajeuslijedilapalomijenapametdanisamjakozanimljiva."Jasampriličnonezanimljiva."

"Odlučnotoodbijam.Smislineštoštotisesviđa.Prvoštotipadnenapamet.""Hm.Čitanje?""Štovoliščitati?""Sve.Od,ono,jezivihljubićadopretencioznefikcijeipoezije.Bilošto.""Pišešliitipoeziju?""Ne.Janepišem.""Eto!"Augustusjegotovopovikao."HazelGrace,tisijedinatinejdžericauAmericikojaradiječita

poeziju,negoštojepiše.Tomitolikogovoriotebi.SigurnočitašimnogosjajnihknjigasvelikimS,zarne?"

"Valjda?""Kojatijenajdraža?""Hm",odgovorilasam.Najdražamijeknjiga,bezkonkurencije,Kraljevskatuga,alinisamvoljelaonjojgovoritiljudima.

Ponekad pročitaš knjigu i ona te ispuni nekim čudnim evangeličkim zanosom pa postaneš uvjeren daslomljenisvijetnikadnećebitiponovnočitavsvedoksviživućiljudinepročitajuknjigu.AondasutuknjigepoputKraljevsketugeokojimanemožešgovoritiljudima,knjigetakoposebneirijetkeitvojedaseproglašavanjetvojeljubavipremanjimačinipoputizdaje.

Nijestvarbilautomedajeknjigadobrailineštoslično;stvarjebilautomedamenjenautorPeterVanHoutenrazumionačudneinemogućenačine.Kraljevskatugajebilamojaknjiga,jednakokaoštojemojetijelobilomojetijelo,amojemisli-mojemisli.

PaipaksamreklaAugustusu."MojajeomiljenaknjigavjerojatnoKraljevskatuga.""Imaliunjojzombija?"upitaoje.

"Ne.""Svemirskihratnika?"Odmahnulasamglavom."Nijetotakvaknjiga."Nasmiješiose."Pročitatćutujezivuknjigusdosadnimnaslovomukojojnemasvemirskihratnika",

obećao je i istogsamtrena imalaosjećajdamunisamtrebala rećizanju.Augustusseokrenuogomiliknjigaporednoćnogormarića.Zgrabiojeknjigumekoguvezaiolovku.Dokjenanaslovnustranicupisaoposvetu, rekao je, "Sve što želim zauzvrat jest da pročitaš ovu čudesnu i nevjerojatnu knjigu koja jeromaneskniprikazmojeomiljenevideoigre."PodigaojeknjigupodnazivomCijenazore.Nasmijalasamseiuzelaje.Rukesunamsedotakleprilikomprimopredajeknjige,aondameuhvatiozadlan."Hladno",rekaojeipritisnuoprstomojeblijedozapešće.

"Nijetolikohladno,kolikomunedostajekisika",objasnilasam."Volimkadmipričašmedicinski",rekaoje.Ustaoje,povukaomezasobominijemipustiorukusve

doknismodošlidostuba. Gledali smo film s nekoliko centimetara kauča između nas. Izvela sam potpuno osnovnoškolski

manevarkadsamstavilarukunakauč,otprilikenapolaputaizmeđunas,kakobihmudaladoznanjadajesmije uzeti, ali nije ni pokušao. Nakon otprilike sat vremena filma, Augustusovi su roditelji došli iposlužilinamenchiladekojesmojelinakaučuikojesustvarnobileukusne.

Filmjebiootomjunakusmaskomkoji je junačkiumrozaNataliePortman,kojajebilapriličnoopakaiseksiinijeimalaništanalikmojemlicunadutomodsteroida.

Doksevrtjelaodjavnašpica,upitaome,"Priličnosjajno,ha?""Priličnosjajno", složila samse iako,zapravo,nijebilo.Bio je to filmzadečke.Neznamzašto

dečkiočekujudanamsesviđajufilmovinamijenjeninjima.Mineočekujemodasenjimasviđajufilmovizacure."Trebalabihkući.Imampredavanjaujutro",reklasam.

NekosamvrijemesjedilanakaučudokjeAugustustražiosvojeključeve.Njegovajemamasjelapored mene i rekla, "Baš volim ovo, a ti?" Pretpostavljam da sam gledala prema Ohrabrenju iznadtelevizora,crtežuanđelasnatpisomBezpatnje,kakobismopoznavaliradost?

(TojestariargumentupodručjuRazmišljanjaoboli,anjegovidiotizaminedostataksofisticiranostimoguseseciratistoljećima,nodovoljnojerećidapostojanjebrokuleninakojinačinneutječenaokusčokolade.)

"Da",odgovorilasam."Lijepamisao."OdvezlasamseAugustusovimautomobilomkućidokjeAugustussjedioporedmene.Pustiomije

nekolikoomiljenihpjesamabendapodnazivomTheHecticGlow.Pjesmesubiledobre,alikakoihnisamodprijeznala,nisumibiletakodobrekaonjemu.Neprestanosampogledavalapremanjegovojnoziilimjestunakojemmujenoganekoćbila,pokušavajućizamislitikakoizgledalažnanoga.Nisamhtjeladamitobudevažno,alimalojebilo.Njemujemojkisikvjerojatnobiovažan.Bolestodbija.Tosamdavnonaučila,amislimdajeion.

Dok sam se zaustavljala pred kućom, Augustus je ugasio radio. Zrak se zgusnuo. Vjerojatno jerazmišljaootomedamepoljubi,ajasamdefinitivnorazmišljalaotomedapoljubimnjega.Pitalasamseželimli.Ljubilasamdečke,aliprošlojevremenaodtada.Bilojetovrijemepriječuda.

Parkirala samautomobil ipogledalaga.Stvarno jebioprelijep.Znamdadečkinebi trebalibiti

lijepi,alionjebio."HazelGrace",rekaoje,amojejeimeunjegovomglasuzvučalonovoibolje."Jakomijedragošto

smoseupoznali." "Također, gospodineWaters", rekla sam. Osjećala sam stid kad bih ga pogledala. Nisammogla

odgovoritinajačinunjegovihvodenoplavihočiju."Moguliteponovnovidjeti?"upitaoje.Unjegovujeglasubilorazoružavajućenervoze.Nasmiješilasamse."Svakako.""Sutra?"upitaoje."Strpljenja,skakavče",savjetovalasammu."Neželišbitiprenapastan.""Točno,zatosamirekaosutra",objasnioje."Želimteponovnovidjetivečeras.Alispremansam

čekaticijelunoćidobardiosutra"Zakolutalasamočima."Ozbiljansam",odgovorioje."Uopćemenepoznaješ",reklasam.Uzelasamknjiguizauta."Štokažešdatenazovemkadpročitam

ovo?""Alinemašmojbrojtelefona",rekaoje."Gotovosamsigurnadasigazapisaouknjigu."Razvukaojeonajvragolastiosmijeh."Atikažešdasenepoznajemo."

TREĆEPOGLAVLJETesamnoćiostaladokasnobudnačitajućiCijenuzore(pripazite,otkrivamkraj:cijenazorejekrv).

Nije to bilaKraljevska tuga, ali je protagonist glavni narednikMaxMayhem bio donekle simpatičanunatoččinjenicidaje,premamojemizračunu,ubio118pojedinacana284stranice.

Stogasamsljedećegjutra,učetvrtak,ustalakasnije.MamajeimalapravilodamenikadnebudijerjeuopisuradnogmjestaProfesionalnogbolesnikastajalopunospavanjapasambiladoneklezbunjenakadmeujutronagloprobudila,drmusajućimezaramena."Skorojedeset",reklaje.

"Sanliječirak",odgovorilasam."Čitalasamdokasno." "Mora da je sjajna knjiga", rekla je i kleknula kraj kreveta kako bi me odspojila s velikog,

četvrtastogkoncentratorakisikakojisamzvalaPhilipjerjenekakosličioPhilipu.Mamamepriključilanaprijenosnispremnikipodsjetilanapredavanje."Totijedaoonajdečko?"

iznenadameupitala."Podtomislišherpes?""Stvarnosišašava",reklajemama."Knjiga,Hazel.Mislimnaknjigu.""Aha,daomijeknjigu." "Vidim da ti se sviđa", rekla je i podigla obrve kao da ta primjedba dolazi iz jedinstvenog

majčinskoginstinkta.Slegnulasamramenima."Reklasamtidaćetisegrupazapodrškuisplatiti.""Zarsicijelovrijemečekalavani?""Aha.Ponijelasamnekepapire.Usvakomslučaju,mladadamo,vrijemejedasesuočišsdanom.""Mama.San.Rak.Liječenje." "Znam, ljubavi, ali imaš predavanje. Osim toga, danas je..." U majčinu je glasu bilo očito

oduševljenje."Četvrtak?""Zarsiozbiljnozaboravila?""Možda?" "Danas je četvrtak, dvadeset i deveti ožujka!" gotovo je vrisnula, s luđačkim osmijehom

zalijepljenimnalice."Zarsistvarnouzbuđenajerznašdatum?"zaurlalasamnazad."HAZEL!DANASJETVOJTRIDESETITREĆIPOLU-ROĐENDAN!" "Ohhhhhhhhhhh!" odgovorila sam. Moja je mama stvarno bila poklonik izmišljenih proslava.

DANAS JE DAN STABALA! IDEMO GRLITI STABLA I JESTI TORTU! KOLUMBO JEDOMORODCIMADONIOMALEBOGINJE;PROSLAVIMOTUPRIGODUPIKNIKOM!,itd.

"Pa,sretanmitridesetitrećipolurođendan!"

"Stoželišraditinasvojjakoposebandan?""Vratitisekućispredavanja ipostavitisvjetski rekordunajvećembrojuodgledanihepizodaTop

Chefazaredom?"Mama je posegnula na policu iznadmojeg kreveta i zgrabila Plavka, plavog plišanogmedvjeda

kojeg sam imala od valjda prvog rođendana - u doba kad je još bilo društveno prihvatljivo prijateljenazivatipremanjihovojboji.

"NeželišotićiukinosKaitlyniliMattomilinekim?"-atosubilimojiprijatelji.Zgodna ideja."Može", složilasamse."PoslatćuporukuKaitlyn ividjetiželi lidošoping-centra

posliješkoleilineštoslično."Mamasenasmiješilaistisnulamedvjedauztrbuh."Jošuvijekjekulićiušoping-centre?"upitalaje."Priličnosamponosnanačinjenicudaneznamštojekul",odgovorilasam.

***

PoslalasamporukuKaitlyn,otuširalase,obukla,aondamemamaodvezlauškolu.Narasporedumi

jebilopredavanjepodnazivomAmeričkaknjiževnost,predavanjeoFrederickuDouglassupredgotovopraznom predavaonicom i bilo je nevjerojatno teško ostati budan. Nakon četrdeset minutajednoipolsatnogpredavanja,Kaitlynjevratilaporuku.

"Predivnost.Sretantipolurođendan.Castletonu15:32?"Kaitlynjevodilaonuvrstupretrpanogdruštvenaživotakojajeprisiljavadasvojrasporedslažeu

minutu.Odgovorilasam:"Zvučidobro.Čekamteukutkushranom."Mamameravnoizškoleodvezlauknjižaruuzsamšoping--centargdjesamkupilaiPonoćnezorei

Rekvijemzapokolj,prvadvanastavkaCijenekrvi,apotomsamprošetaladogolemogkutkashranomikupiladijetnuColu.Biloje15:21.

Doksamčitala,gledalasamklincekojisuseigralinaigralištuuoblikupiratskogbroda.BiojetuitajtunelukojisenekodvojedjeceneprestanouvlačiloičinilosedaihčitavaigranimalonezamarapasamsesjetilaAugustusaWatersaiegzistencijalnogpromišljanjaslobodnihbacanja.

Imamajebilaukutkushranom,sama.Sjedilajemalodalje,mislilajedajenevidim,jelasendvičsasiromičitalanekakvepapire.Vjerojatnoneštomedicinsko.Papirologijajebilabeskrajna.

Točnou15:32primijetilasamKaitlynkakosamopouzdanoprolazikrajWokHousea.Primijetilamečimsampodiglarukuinasmiješilase,pokazavšimisvojejakobijeleinovoizravnanezubepakrenulapremameni.

Nosila je ugljenocrni kaput do koljena koji joj je savršeno pristajao i sunčane naočale koje sudominiralelicem.Doksesagnulakakobimezagrlila,podiglaihjenavrhglave.

"Dušo", rekla je gotovo britanskim naglaskom. "Kako si?" Ljudima naglasak nije bio čudan iliodbojan.Kaitlyn je jednostavno bila iznimno sofisticirana dvadesetpetogodišnja pripadnica britanskogvisokogdruštvauguranautijelošesnaestogodišnjakinjeizIndianapolisa.Svisutoprihvaćali.

"Dobrosam.Kakositi?" "Više ni sama ne znam. Je li to dijetalna?"Kimnula sam i pružila joj piće. Pijuckala ga je kroz

slamku."Voljelabihdasiovihdanauškoli.Nekisudečkipostaliskroznaskroznjami.""Mada?Kaonaprimjer?"upitalasam.Imenovalajepetoricudječakaskojimasambilauvrtićui

osnovnojškoli,alinisamsemoglasjetitikakoijedanodnjihizgleda."MaloizlazimsDerekomWellingtonom",reklaje,"alisumnjamdaćepotrajati.Onjetakavdječak.

Alidostaomeni.ŠtoimanovouHazelsvijetu?""Ništazapravo",odgovorilasam."Zdravljejedobro?""Aisto,valjda.""Fantastika!"oduševljenojeuskliknula."Znači,moždaćešživjetizauvijek?""Vjerojatnonezauvijek.""Aliskoro",reklaje."Štojejošnovo?"Pomislilasamjojrećidaijaizlazimsdečkom,ilidasam

barems jednimpogledala film, i to samo jer samznalakakoće se iznenaditi i začuditi štonetko takoslomljeničudanikržljavkaojamožemakarnakratkoosvojitisrcenekogdečka.Alinisamsebašimalačimehvalitipasamsamoslegnularamenima.

"Štoje,zaboga,to?"upitalajeKaitlvnipokazalanaknjigu."Oh,znanstvenafantastika.Malosamsenavukla.Tojedioserije.""Zaprepaštenasam.Idemokupovati?"Otišlesmoutrgovinucipelama.Doksmokupovale,Kaitlynjeneprestanobiralasandaleotvorenih

prstijuzameneigovorila:"Ovebitisjajnostajale",štomepodsjetilodaKaitlynnikadnijenosilasandaleotvorenihprstijujer

jemrzilasvojastopalavjerujućidasujojdrugiprstipredugi,kaodajetajdrugiprstprozordušeilineštoslično.Stogaje,kadsamjojpokazalaparsandalakojebiodgovaralebojinjenekože,reklasamo,"Aha,ali...",ato'ali'jeznačiloaliondaćejavnostirazotkritimojeodurneprstepasamrekla:"Kaitlyn,tisijedinaosobakojuznam,akojaimadismorfijuvezanuuznožneprste",aonajeupitala:"Štojeto?"

"Znaš,kaokadsepogledašuogledaloionoštovidišnijeonoštozapravojest.""Oh.Oh",reklaje."Sviđajutiseove?"Podiglajeparslatkih,alinimalospektakularnihMaryJanes

cipela pa sam kimnula, a ona je pronašla svoj broj i isprobala ih, hodajući gore-dolje po trgovini ipromatrajući si stopala u dokoljenavisokim i zakrivljenimzrcalima.Potom je zgrabila par droljastihcipelasremenčićimaiupitala,"Jeliuopćemogućehodatiuovome?Mislimdabihumrla..."pasenaglozaustavilaipogledalamekaodaželirećiŽaomije,kaodajezločinspomenutismrtumirućem."Trebalabiihprobati",nastavilajeKaitlyn,pokušavajućiublažitinelagodu.

"Radijebihumrla",uvjerilasamje.Nakrajusamodabralasamonekejapanke,tektolikodakupimnešto,aondasjelanajednuodklupa

nasuprot police s cipelama i promatrala Kaitlyn kako se provlači medu policama, kupujući tolikousredotočenadajenalikovalaprofesionalnimšahistima.ŽeljelasamizvućiPonoćnezoreimaločitati,aliznalasamdabitobilonepristojnopasamsamopromatralaKaitlyn.Povremenobidošladomenestežućinekiplijenprstimaiupitala,"Aovo?"ajabihpokušalaizrećinekiinteligentankomentarnaračuncipela.

Konačnojekupilatripara,ajasamkupilasvojejapankeidoksmoizlazile,upitalame:Anthropologie?"Zapravobihtrebalakrenutikući",odgovorilasam."Mrvicusamumorna.""Svakako,naravno",reklaje."Moramtečešćeviđati,dušo."Stavilamijerukenaramena,poljubila

meuobaobrazaiodmarširala,njišućisvojimuskimbokovima.Ipaknisamotišlakući.Najavilasammamidamepokupiušest,aiakosampretpostavljaladajeiliu

centruiliisprednaparkiralištu,svejednosamsljedećadvasataželjelasamozasebe.Voljelasamsvojumamu,alinjenamestalnablizinaponekadčinilaneobičnonervoznom.Avoljela

sam i Kaitlyn. Stvarno jesam. Ali nakon što sam tri godine provela odvojena od odgovarajućecjelodnevneizloženostisvojimvršnjacima,osjećalasammeđunamaodređenunepremostivuudaljenost.Mislimdasumimojiškolskiprijateljiželjelipomoćidaprođemkrozsvetosrakom,alisunaposlijetkushvatilikakotonisuustanju.Započetak,nemaputakroz.

Pasamse ispričalanaračunboli iumora,štosamčestočinila tijekomgodinakadbihsesrelasKaitlyn ili bilo kojim drugim prijateljima. Istina je, bol je uvijek bila prisutna. Uvijek je boljelanemogućnostnormalnogdisanja,neprestanopodsjećanjeplućadabudupluća,prisiljavanjesamesebedakaonepromjenjivučinjenicuprihvatimsveprisutnugrebućubolmanjkaveoksigenacije.Panisamsasvimlagala.Samosambiralameđumnogimistinama.

Pronašla sam klupu okruženu trgovinom Irish Gifts, Fountain Peti Emporiumom i trgovinom slanjskimmodelimabejzbolskihkapa-kutakcentraukojemKaitlynnikadnebikupovala-ipočelačitatiPonoćnezore.

Uknjizijeomjerrečenicaitrupalabiogotovo1:1pasamseborilasnjomgotovonedižućipogled.SviđaomiseglavninarednikMaxMayhemiakonijeimaoprerazvijenuosobnost,nosviđalomiseštosenjegovepustolovineneprestano događaju. Uvijek je tu bilo još lošihmomaka koje treba pobiti i jošdobrih momaka koje valja spasiti. Nisam od djetinjstva čitala pravi senjal poput ovoga i bilo jeuzbudljivoponovnoživjetiubeskrajnojfikciji.

DvadesetstranicaprijekrajaPonoćnezore,stvarisusezakompliciralezaMayhemakadsuga,pripokušaju spašavanja (plave Amerikanke) taokinje, Neprijatelji ustrijelili sedamnaest puta. Ali kaočitateljica,nisamočajavala.Ratćesenastavitibeznjega.Postojatće-aipostojalisu-nastavciukojimaćeglumitinjegovipomoćnici:specijalistMannyLocoivojnikJasperJacks,aliiostali.

Upravo sam se spremala završiti knjigu, kad se predamnompojavila djevojčica s pletenicama iupitalame:"Štotijetounosu?"

Ajasamodgovorila:"Hm,tosezovekanila.Temicijevidajukisikipomažumidisati."PojavilasenjenamajkaIprijekornorekla"Jackie",naštosamjaodgovorila,"Ne,ne,ureduje"jerjestvarnobilo,aliondajeJackieupitala,"Hoćeliimenipomoćidisati?"

"Pojma nemam. Probajmo." Skinula sammasku i dopustila Jackie da gurne kanilu u nos i diše."Škakljame",reklaje.

"Znam.Jel'da?""Mislimdaboljedišem",reklaje."Da?""Aha.""Pa",reklasam,"voljelabihtidatisvojukanilu,alistvarnomalotrebampomoć."Većsamosjećala

manjak kisika.Usredotočila sam se na disanje, a Jackiemi je pružila cjevčice. Brzo sam ih obrisalamajicom,vezalaihizaušijuivratilanamjesto.

"Hvalaštosimidaladaprobam",reklaje."Nemaproblema.""Jackie",ponovilajenjenamajkaiovogsamjeputapustila.Vratilasamseknjiziukojoj jeglavninarednikMaxMavhemžalioštodomovinimožedati samo

jedanživot,alinisammoglaprestatirazmišljatiocuriciiotomekolikomisesvidjela.JošjednastvarsKaitlynbilaje,mislim,štorazgovorsnjomnikadnijebioprirodan.Svakipokušaj

hinjenjanormalnedruštveneinterakcijesamomedeprimiraojerjebiloiznimnoočitodaćesesvatkoskimćurazgovaratidokrajasvogživotaporedmeneosjećatičudnoiukočeno,osimmoždaklinacapoputJackiekojijednostavnoneznajubolje.

U svakom slučaju, voljela sam samoću. Voljela sam biti sama sa sirotim glavnim narednikomMaxomMavhemomkojiće...madajte,nećevaljdapreživjetisedamnaestmetaka?

(Upozorenje,otkrivamkraj:preživjetće.)

ČETVRTOPOGLAVLJETe samvečeri legla rano, skinula seumuškebokserice imajicuprije nego sam seuvukla ispod

pokrivačasvogbračnogkrevetapokrivenogjastucima-ujednoodnajdražihmimjestanasvijetu.AtadsampomilijuntiputapočelačitatiKraljevskutugu.

KT je o djevojci po imenu Anna (koja pripovijeda priču) i njenoj jednookoj majci koja jeprofesionalnavrtlaricaopsjednutatulipanima.NjihdvijevodeposveobičneživotenižesrednjeklaseumalenomgradićuusredišnjojKalifornijisvedokAnnaneoboliodrijetkogtiparakakrvi.

Ali to nijeknjigao raku jer su knjige o raku sranje.Recimo, u knjigama o raku osoba s rakompokrene humanitarnu organizaciju koja prikuplja novac za borbu protiv raka, kužite?A ta posvećenosthumanitarnom radu osobu s rakom podsjeća na temeljnu dobrotu ljudskog roda i čini da se on/onaosjećajuvoljenoiohrabrenojeron/onaostavljajuunasljeđeborbuprotivraka.AliuAnnaodlučidajebitiosobasrakomkojapokrećehumanitarnuorganizacijuzaborbuprotivrakapomalonarcisoidno,papokreće humanitarnu organizaciju pod nazivom "Annina zaklada za ljude s rakom koji žele izliječitikoleru".

Osimtoga,Annajeiskrenaosvemutomenanačinnakojidrugizapravonisu:krozcijeluknjiguonao sebigovorikaoonuspojavi, sto je potpuno točno.Klinci s rakomu osnovi su nuspojave beskrajnemutacije koja je omogućila raznolikost života na zemlji. Stoga, kako knjiga ide dalje, ona postaje svebolesnijom,lijekoviibolestseutrkujutkoćejeubiti,amajkajojsezaljubljujeunizozemskogtrgovcatulipanima kojeg Anna zove Nizozemski Tulipandžija. Nizozemski Tulipandžija ima hrpu love i jakoekscentričneidejeotomekakoliječitirak,aliAnnamislidabitipmogaobitiprevarant,amoždačaknijeniNizozemac.IupravokadsepotencijalniNizozemacinjenamajkaspremajuvjenčati,aAnnazapočetiludinovitretmanliječenjakojiuključujepšeničnutravuiniskedozearsena,knjigaprestajeusred...

Znamdajetojakoliterarnaodlukaisvetoidjelomičnojerazlogomzaštotolikovolimtuknjigu,alipostojirazlogzaštobipričatrebalazavršavati.Aakonemožezavršiti,ondabibaremtrebalatrajatiunedogled,poputpustolovinaodredaglavnognarednikaMaxaMayhema.

ShvaćamdajepričazavršilajerjeAnnaumrlailipostalaprevišebolesnadabipisalaidabiovajkraj usred rečenice trebao odražavati kako život zapravo završava i štoveć, ali u priči su bih i drugilikoviosimAnneičinilosenepravednimdanikadnesaznamštosedogodilosnjima.Bilasamnapisala-putemnjegovaizdavačanadesetkepisamaPeteruVanHoutenuiusvakomesamtražilanekeodgovorenapitanještosedogađanakrajupriče;jeliNizozemskiTulipandžijazapravoprevarant,hoćeliseAnninamajka udati za njega, što se zbiva s Anninim glupim hrčkom (kojeg njenamamamrzi), hoće li Annamaturiratiitakodalje.Alinikadnijeodgovorionamojapisma.

KT je jedina knjiga koju jeVanHouten ikad napisao i činilo se da je sve što itko zna o njemučinjenicadajenakonizlaskaknjigepreselioizSAD-auNizozemskuiizoliraoseodsvijeta.ZamišljalasamdauNizozemskoj radinanastavku–možda suAnna iNizozemskiTulipandžijapreselilionamo izapočeli novi život. Ali prošlo je deset godina otkako jeKraljevska tuga izašla, a Van Houten nijeobjaviočaknizapisnablogu.Nisammoglačekatizauvijek.

Doksamtenoćiponovnočitala,stalnomeometalozamišljanjeAugustusaWatersakakočitaisteteriječi.Pitalasamsehoćelimusesvidjetiilićejeodbacitikaopretencioznu.TadsamsesjetilaobećanjadaćuganazvatinakončitanjaCijenezorepa sampronašlanjegovbrojnaprvoj stranici iposlalamuporuku.

RecenzijaCijenezore:previšetrupala.Nedovoljnopridjeva.KakvajeKT?Odgovoriojeminutukasnije:Kolikosesjećam,obećalasiNAZVATIkadpročitašknjigu,neposlatiporuku.Pasamnazvala."HazelGrace",javiose."Onda,jesijepročitao?""Pa,nisamjedovršio.Imašeststotinaipedesetijednustranicu,aimaosamsamodvadesetičetiri

sata.""Kolikosidalekodospio?""Četristopedesetitri.""I?""Suzdržatćuseoddonošenjasudadoknedovršim.Norećićutidasamposramljenštosamtidao

Cijenukrvi.""Nemojbiti.VećsamnaRekvijemuzapokolj""Čudesandodatakserijalu.Ečuj,jelilikstulipanimamuljator?Skrozmijeloš.""Nećutiotkriti.""Budeliištaosimpravoggospodina,iskopatćumuoči.""Značidatisesviđa.""Suzdržavamseoddonošenjasuda!Kadtemoguvidjeti?""SvakakonemožešdoknepročitašKraljevskutugu."Uživalasamulukavosti."Ondaboljedapoklopimivratimseknjizi.""Boljetije",odgovorilasamilinijasebezriječiprekinula.Flertovanjemijebilonepoznato,alimi

sesviđalo.SljedećegsamjutrauMCC-uimalaAmeričkupoezijudvadestogstoljeća.Ta jestaraženadržala

predavanjeukojemjedevedesetminutauspjelapričatioSylvijiPlath,adanijecitiralanitijednuriječSylvijePlath.

Kadsamizašlaspredavanja,mamajeuautomobilučekalaispredzgrade. "Jesi li cijelo vrijeme čekala ovdje?" upitala sam je dok je jurila pomoćimi da svoja kolica i

spremnikunesemuautomobil."Ne,pokupilasamodjećuukemijskojčistioniciiotišladopošte.""Aonda?""Čitalasamknjigu."

"I onda sam ja ta koja mora nabaviti život", nasmiješila sam se i ona je pokušala uzvratitiosmijehom,alineštojeunjemunedostajalo.

Nakonsekundestanke,upitalasam,"Želišlidaodemoukino?""Svakako.Želišgledatineštoposebno?""Idemosamonapravitiono,otići ipogledatištoseprvoprikazuje."Zatvorilami jevrata iprišla

vozačkojstrani.OdvezlesmoseukinoCastletonigledale3Dfilmorazgovorljivimzamorcima.Zapravojebiopriličnosmiješan.

Kadsamizašlaizkina,čekalesumečetiriporukeodAugustusa.Recimidamojemprimjerkunedostajeposljednjihdvadesetakstranailinešto.HazelGrace,recimidanisamdošaodokrajaknjige.OMOJBOŽEHOĆELISEVJENČATIILINEMOJBOŽEŠTOJEOVO.PretpostavljamdajeAnnaumrlaisvejednostavnozavršava?OKRUTNO.Nazovimekadstigneš.

Nadamsedajesveuredu. Stoga sam, kad sam stigla kući, otišla u dvorište i sjela na taj stari, hrđavi trijem s rešetkama i

nazvala ga. Dan je bio oblačan, tipičan za Indianu: vrijeme koje te zatvara u kuću. Našim su malimdvorištemdominiralemojedječjeljuljačkekojesusadizgledaleoronuloipatetično.

Augustussejavionatrećizvon."HazelGrace?"rekaoje."DobrodošaouslatkomučenječitanjaKraljevske...",zastalasamzačuvšisnažnoridanjenadrugom

krajulinije."Jesilidobro?"upitalasam."Jasamsjajno",odgovorioje."No,sIsaacomsam,aonizgledaprolaziprocesdekompenzacije."

Jošzavijanja.Kaosamrtnihropacranjeneživotinje.GusjepažnjuposvetioIsaacu."Čovječe.Čovječe.HoćeliGrupazapodrškuHazelstvaripopravitiilipogoršati?Isaac.Usredotočise.Na.Mene."Nakonminute,Gusmeupitao,"Možešlisenaćisnamakodmeneza,recimo,dvadesetminuta?"

"Naravno",odgovorilasamipoklopila.Kadbisemoglovozitiravno,putodmojedoAugustusovekućetrajaobisvegapetminuta,aline

možešvozitiravnojerjeizmeđunasHollidayPark.Iakojeriječogeografskomdavežu,stvarnovolimHollidayPark.Doksambiladijete,znalasams

ocemgacatiporijeciWhiteiuvijekbitubioonajsjajantrenutakkadbimebaciouzrak,njemunadohvatruke, jabih ispružila rukeu letu ionbi ispružio ruke iondabismoobojevidjelidanamse rukenećeuhvatitiidamenitkonećeuhvatitiitobinasobojenekakoprestravilonanajboljimogućinačin.Tadbihjamašućinogamapljusnulauvoduiizronilaposveneozlijeđena,strujabimevratilanjemu,ajabihreklaopet,tatice,opet.

Zaustavila samsenaprilazupored stare crneToyote sedankoja je,pretpostavila sam,pripadalaIsaacu.Vukućispremnikzasobom,prišlasamvratima.Pokucalasam.OtvoriojeGusovtata.

"SamoHazel",rekaoje."Dragomiještotevidim.""Augustusjerekaodamogudoći.""Da,oniIsaacsuupodrumu."Utomsetrenutkuodozdozačulozavijanje."Toje,vjerujem,Isaac",

rekaojeGusovtataipolakozavrtioglavom."Cindyjemoralaotićiiprovozatise.Zvuk...",zastaojeupolarečenice."Usvakomslučaju,mislimdatedoljetrebaju.Mogulitiponijeti,ovaj,spremnik?"upitao

je."Netreba,mogusama.Ipakhvala,gospodineWaters.""Mark",rekaoje.Pomalomebilostrahspustitise.Slušanjeljudikakozavijajuunevoljinijemeđumojimomiljenim

razbibrigama.Alisamsespustila."HazelGrace",rekaojeAugustusčimmijezačuokorake."Isaac,Hazelizgrupezapodrškudolazi

ovamo.Hazel,nježanpodsjetnik:Isaacjeusredpsihotičneepizode."AugustusiIsaacsusjedilinapoduustolcimazaigranjeuoblikunagnutihslovaLizuriliugolemi

televizijskiekran.ZaslonjebiopodijeljennaIsaacovslijeveiAugustusovsdesnestrane.Bilisuvojnicikoji su se borili u bombardiranommodernom gradu. Prepoznala sammjesto izCijene zore. Dok samprilazila,nisamvidjelaništaneobično:samodvamomkakojasepodblagomsvjetlošćutelevizorapravedaubijajuljude.

Tek kad sam se našla u ravnini s njima, primijetila sam Isaacovo lice. Suze su se bez prestankaslijevalenizcrveneobraze,a licemu jebilo jasnamaskaboli.Piljio jeuekran,nijemenipogledao,neprestanozavijajućiilupajućiposvojemkontroleru."Kakosi,Hazel?"upitaojeAugustus.

"Ja samdobro", odgovorila sam. "Isaac?"Bezodgovora.Čakni najblažanaznaka činjenicedajesvjestanmojegpostojanja.Samosuzekojemuseslijevajunizlicenacrnumajicu.

Augustus je nakratko odmaknuo pogled s ekrana. "Lijepo izgledaš", rekao je.Nosila samhaljinudužinemaloispodkoljenakojusamimalaoduvijek."Curemisledahaljinusmijunositisamouformalnimprilikama,alijavolimženukojakaže,znaš,idemdečkukojiimaslomživaca,dečkučijavezasasamimočinjimvidomrapidnoslabiidovragaibestraga,odjenutćuhaljinuzanjega."

"A ipak", rekla sam, "Isaac me ne želi ni pogledati. Pretpostavljam da je previše zaljubljen uMonicu",štojerezultiralokatastrofičnimjecajem.

"To jemaloosjetljiva tema",objasnio jeAugustus. "Isaac,neznamšto timisliš, ali imamčudanosjećajdasmoustupici."Aondaseponovnookrenuomeni,"IsaaciMonicavišenisuzajedno,aliIsaacneželipričatiotome.SamoželiplakatiiigratiMjereprotivpobune2:Cijenazore."

"Pošteno",kazalasam."Isaac,našmepoložajsvevišebrine.Akoseslažeš,krenipremaelektrani,a jaću tepokrivati."

IsaacjepojuriopremaneobilježenojzgradidokjeAugustusdivljepucaostrojnicomukratkimserijamaijuriozanjim.

"Usvakomslučaju",Augustusmiseobratio,"neškodirazgovaratisnjime.Akoimaškakavbiserizrizniceženskemudrosti."

"Zapravomislimda je njegova reakcija vjerojatnoprikladna", rekla samdok je pucanj Isaacovestrojniceubioneprijateljakojijeprovirioizaspaljeneolupinekamioneta.

Augustus je kimnuo prema ekranu. "Bol zahtijeva da je se osjeti", rekao je, a to je bio citat izKraljevsketuge."Siguransidanemanikogizanas?"upitaojeIsaaca.Trenutakkasnije,svijetlećisumecipočelizujatiiznadnjihovihglava."O,dovragaIsaac",rekaojeAugustus,"neželimtekritiziratiuovomteškomtrenutku,alidopustiosidanasopkoleisadnemaničegizmeđuteroristaiškole."Isaacovjelikpojuriopremavatri,cikcakajućinizuskuulicu.

"Mogao bi otići namost i zaokružiti nazad", rekla sam jer je to bila taktika koju sampoznavala

zahvaljujućiCijenizore.Augustus je uzdahnuo. "Nažalost,most je već pod nadzorom pobunjenika zahvaljujući dvojbenoj

strategijikojujeodabraomojožalošćenipartner.""Ja?"dahnuojeIsaac."Ja?!Tisipredložiodasezabijemouvražjuelektranu."Gus jena trenutakmaknuopogled sekrana ivragolasto senasmiješio Isaacu. "Znaosamdaznaš

pričati,prijatelju.Ajmosadspasititeizmišljeneškolarce." Zajedno su pojurili niz uličicu, pucajući i skrivajući se u pravi čas te stigli do jednokatne i

jednosobneškole.Čučnulisuizazidanasuprotuliceiskidalijednogpojednogneprijatelja."Zaštoželeućiuškolu?"upitalasam. "Žele djecu uzeti za taoce", objasnio je Augustus. Ramena su mu bila skutrena oko kontrolera,

stiskao je gumbe i napinjao nadlaktice tako da su se vidjele vene. Isaac se nagnuo prema ekranu, akontrolerjeplesaounjegovimrukamastankimprstima."Srediih,srediih,srediih",rekaojeAugustus.Teroristisuidaljenadiraliuvalovima,aonisuskidalijednogpojednog,pucajućinevjerojatnopreciznokakosuimoralidaovinebiprodrliuškolu.

"Granata!Granata!"viknuojeAugustusdokjeneštopreletjeloprekoekrana,odskočilonaulazuuškoluiotkotrljalosedovrata.

Isaacjerazočaranospustiokontroler."Akogadovinemoguuzetitaoce,samoćeihpobitiitvrditidasmomitoučinili."

"Pokrivajme!"povikao jeAugustus, iskočio iza zidapapojurioprema školi. Isaac jeprtljaopokontrolerupapočeopucatidoksumecipadalipoAugustusukojijepogođenjednom,padrugiput,alijeidaljetrčaodokjeAugustusvikao,"NEMOŽETEUBITIMAXAMAYHEMA!"Zatimsekonačnomolujomkombinacija gumbića bacio na granatu koja je detonirala ispod njega. Njegovo je razoreno tijeloeksplodiralopoputgejziraiekranjepostaocrven.Grlenijeglasobjavio,"MISIJANIJEUSPJELA",aliAugustusje,činise,biodrugačijegmišljenjajersenasmiješiosvojimostacimanaekranu.Posegnuojeudžep,izvadiocigaretuigurnuojeuzube."Spasilismoklince",objavioje.

"Privremeno",ukazalasammu. "Svako je spasenje privremeno", viknuo jeAugustus nazad. "Kupio sam imminutu.Možda im ta

minutakupisat,atobudesatkojićeimkupitigodinu.Nitkoihnećekupitizauvijek,HazelGrace,alimojimježivotkupiominutu.Nemožešrećidatonijeništa."

"Ajme,dobro",odgovorilasam."Pričamosamoopikselima."Slegnuojeramenimakaodavjerujekakobiigramoglabitistvarna.Isaacjeponovnopočeozavijati.

Augustusseokrenuoknjemu."Želitelijošjednumisiju,poručnice?" Isaac je zavrtio glavom.Nagnuo se prekoAugustusa kako bime pogledao i kroz čvrsto stegnute

glasnicekazao,"Nijetohtjelaučinitikasnije.""Nijehtjelaostavitislijepca",reklasam.Kimnuojedoksumusuzepadaletočnoodređenimtempom

kaoudarcimetronoma-mirneibeskrajne. "Rekla je da se ne može nositi s time", objasnio mi je. "Ja ću izgubiti vid, a ona to ne može

podnijeti."Razmišljalasamoriječipodnijetiiosvimnepodnosivimstvarimakojeseipakpodnose."Žaomi

je",reklasam.Rukavomjeobrisaouplakanolice.Izanaočala,Isaacovesuseočičiniletolikovelikimadajesve

ostalo s njegova lica nestalo i činilo se kao dame gledaju samo te bestjelesne, plutajuće oči - jednostvarno,drugostakleno."Tojeneprihvatljivo",kazaoje."Posveneprihvatljivo."

"Pa,iskrenogovoreći",reklasam,"mislim,onatovjerojatnonemožepodnijeti.Nemožešniti,alionatonemorapodnijeti.Timoraš."

"Danas sam joj stalno ponavljao 'zauvijek', 'zauvijek zauvijek zauvijek', ali ona me samonadglasavala inijemiuzvraćala.Kaoda jevećotišla, znaš? 'Zauvijek'jeobećanje!Kakomožeš samotakoprekršitiobećanje?"

"Ponekadljudinerazumijuobećanjakojadaju,dokihdaju",objasnilasam.Isaacmeprostrijeliopogledom."Točno,naravno.Aliipakispunišobećanje.Tojeljubav.Ljubavje

akoipakispunišobećanje.Zarnevjeruješupravuljubav?"Nisamodgovorila.Nisamimalaodgovor.Alimislilasamdajeto,akopravaljubavstvarnopostoji,

priličnodobradefinicija."Pa,javjerujemupravuljubav",rekaojeIsaac."Ivolimje.Aonajeobećala.Onamijeobećala

zauvijek."Ustaojeizakoračiopremameni.Ustalasammislećidaželizagrljajilinešto,alitadsesamookrenuo, kao da se nemože sjetiti zašto je uopće ustao, a onda smo iAugustus I ja ugledali bijes nanjegovulicu.

"Isaac",rekaojeGus."Što?""Izgledašmalo...oprostinadvosmislenostiprijatelju,alineštotinevaljasočima."IznenadajeIsaacpočeomlatitiposvojemstolcuzaigruistolacjeodletiopremaGusovukrevetu.

"Etoga",rekaojeAugustus.Isaacjepojuriozastolcemiponovnogaudario."Da",rekaojeAugustus."Uloviga.Ubijbogautomstolcu!"Isaacjeponovnošutnuostolackojije

odskočioodGusovogkreveta,pazgrabiojedanodjastukaipočeonjimeudaratipoziduizmeđukrevetaipolicestrofejimaiznadnjega.

Augustus senagnuonadamnomscigaretom idaljeuustima ipoluosmijehom. "Nemoguprestatimislitinatuknjigu."

"Znam,jel'da?""Nikadnijerekaoštosedogodilosdrugimlikovima?""Nije",objasnilasammu.Isaacjemlatiozidjastukom."PreseliojeuAmsterdamzbogčegamislim

dapišenastavakoNizozemskomTulipandžiji,aliništanijeobjavio.Nikadnijedaointervju.Činisedanijeninainternetu.Pisalasammuhrpuputaipitalagaštosedogodisasvima,alinikadnijeodgovorio.Takoda... da."Prestala sampričati jer se činilo daAugustus ne sluša.Umjesto toga, škiljio je premaIsaacu.

"Čekaj", promrmljao mi je. Prišao je Isaacu i zgrabio ga za ramena. "Čovječe, jastuci se nećeslomiti.Probajsnečimlomljivim."

Isaacjeposegnuozakošarkaškimtrofejemspoliceiznadkrevetaipodigaogauzrakkaodačekadopuštenje."Da",rekaojeAugustus."Da!"

Trofej je odletio na pod, a ruka plastičnog košarkaša kojom je još stezao loptu razbila se ukomadiće.Isaacjepočeonogamagazititrofej."Da!"povikaojeAugustus."Srediga!"

Atadseokrenuomeni,"Tražiosamnačindaocukažemkolikozapravomrzimkošarkuimislimdasamgaupravopronašao."Trofejisuletjelinapodjedanzadrugim,aIsaacihjegazioivrištaodoksmoAugustus i ja stajali koji metar dalje kao svjedoci njegova ludila. Tepih je bio prekriven sirotimunakaženimtijelimaplastičnihkošarkaša:ovdjesenalazilaloptakojujestezalabestjelesnaruka,ondjedvije noge bez torza uhvaćene usred skoka. Isaac je i dalje napadao trofeje, skakao po njima objemanogama,urlajući,bezdaha,znojan,svedoksekonačnonijesrušionavrhuništenihostatakatrofeja.

Augustusjezakoračiopremanjemuipogledaoga."Bolje?""Ne",promrmljaojeIsaacdoksumuseprsanadimala."Tojestvarsboli",objasniojeAugustuspapogledaoumene."Zahtijevadajeseosjeti."

PETOPOGLAVLJENakontoga,nisamrazgovaralasAugustusomotpriliketjedandana.BilasamganazvalaoneVečeri

slomljenih trofeja i tradicija jenalagalada jesadnjegovreddanazove.Alinije.Mislim,nijedasamcijelog dana u znojnoj ruci stezala telefon, piljeći u njega u svojoj Posebnoj žutoj haljini, strpljivoočekujućidasemojgospodinudvaračpokažedostojnimsvojegnadimka.Bavilasamsesvojimživotom:našla sam se s Kaitlyn i njenim (zgodnim, ah iskreno nimalo augustusijanskim) dečkom jednogposlijepodneva na kavi; uzela sam svoju preporučenu dnevnu dozu Phalanxifora; tog sam tjednasudjelovalanatrijutarnjapredavanjanaMCC-u;isvakevečerivečeralasmamomitatom.

Unedjeljunavečerjelismopizzusazelenimpaprikamaibrokulom.Sjedilismozanašimmalenimovalnimstolomukuhinjikadmijetelefonzapjevao,alinisamgasmjelapogledatizbogstrogogpravilaozabranitelefoniranjazavečerom.

PasammalojeladoksumamaitatapričaliopotresukojijetamanzadesioPapuuNovuGvineju.NjihdvojeupoznalisuseumirovnojmisijinaPapuiNovojGvinejiikadgodbiseondjeneštodogodilo,patamaniakojebiloneštoužasno,činilosekakoiznenadavišenisugolemastvorenjakojasamosjede,negomladi,idealistični,samodostatniiodrpaniljudikakvisunekoćbili.Njihovojeoduševljenjesadabilotolikodamenisunipogledalikadsampojelabrženegoikadprije,prenosećistvaristanjurauustasbrzinom i žustrinom koje sume ostavile bez daha. Zabrinula sam se dami zbog toga pluća ponovnoplutajuurastućembazenutekućine.Svimsamsnagamapotisnulatumisao.ZanekolikosamtjedanaimalazakazanoPET-snimanje.Akoneštonijeuredu,ionakoćutouskorosaznati.Ništanećupostićibudemlidotadbrinula.

A ipak sambrinula.Sviđalomi sebitiosobom.Htjela samnastaviti s time.Briga je samo jednanuspojavaumiranja.

Kad samkonačnozavršila i upitala, "Smijem li ustati?", jedva sunapravili stankuu razgovoruosnazi i slabostima gvinejanske infrastrukture. Zgrabila sam telefon iz torbice na kuhinjskom pultu iprovjerilanedavnepozive.AugustusWaters.

Izašlasamkrozstražnjavratausumrak.Moglasamvidjetiljuljačkeipoželjelasamotićionamoiljuljatisedokrazgovaramsnjim,aliputmisečiniopredalekimkadseuzmeuobzirdamejeloumorilo.

Umjestotoga,leglasamnatravunarubudvorištaipogledalaOrion,jedinozviježđekojesamznalaprepoznati,paganazvala.

"HazelGrace",rekaoje."Hej",odgovorilasam."Kakosi?" "Sjajno", odgovorio je. "Htio sam te nazvati gotovo svake minute, ali sam čekao da oblikujem

suvislumisaouviduodgovoranaKraljevskutugu."(Rekaoje"uviduodgovora".Tajfrajer.)"I?"upitalasam."Mislimdaje,ono.Čitajućije,stalnosamseosjećaoono,ono.""Ono?"upitalasam,zadirkujućiga.

"Ono,kaodajedar?"rekaojenesigurno."Kaodasimidalaneštovažno.""Oh",reklasamtiho."Tojeotrcano",rekaoje."Žaomije.""Ne",usprotivilasamse."Ne.Nemojseispričavati.""Alinezavršava.""Da",složilasamse."Mučenje.Totalnokužim,ono,kužimdajeumrlailištoveć.""Aha,pretpostavljam",složilasamse."Idobro,svepet,alipostojitajnepisaniugovorizmeđuautoraičitatelja,imislimdanezavršavanje

knjigekršitajugovor.""Neznam",reklasam,osjetivšiželjuzaobranomPeteraVanHoutena."Nanekinačinmisetajdio

knjigesviđa.Istinitoprikazujesmrt.Umirešusredsvogživota,usredrečenice.Aliželim,Bože,stvarnoželim saznati što se dogodilo sa svima ostalima. To sam ga pitala u pismima. Ali on, ono, nikad neodgovara."

"Točno.Reklasidasepovukaoizsvijeta?""Takoje.""Nemogućegajepronaći.""Takoje.""Potpunojenedostupan",rekaojeAugustus."Nažalost.""DragigospodineWaters",odgovoriojeon,"pišemkakobihvamzahvalionavašojelektroničkoj

korespodenciji, primljenoj putem gospođe Vliegenthart šestog travnja, iz Sjedinjenih AmeričkihDržava, koliko se već za geografiju može reći da postoji u našoj trijumfalno digitaliziranojsuvremenosti."

"Augustus,kojivrag?""Imapomoćnicu",objasnio jeAugustus. "LidewijVliegenthart.Pronašaosam je.Poslao jojmail.

Onamugajeproslijedila.Onjeodgovoriosnjezinogmaila.""Uredu,uredu.Nastavičitati."'"Mojjeodgovornapisantintominapapiruuslavnojtradicijinašihpredakaipotomprepisan

od strane gospođe Vliegenthart u niz jedinica i nula kako bi putovao kroz neukusnumrežu koja jeodnedavnaporobilanašuvrstupaseispričavamzasvepogreškeipropustekojimogunastati.

Kad se u obzir uzme bakanalija zabave koja je dostupna mladim muškarcima i ženama vašegeneracije,zahvalansamsvakometkoodvojisatepotrebnezačitanjemojeknjižice.Aliposebnosamzahvalanvama,gospodine,nesamozbogriječipohvaleKraljevskojtuziizavrijemekojesteodvojilikakobistemireklidavamjeknjiga,aovdjevasizravnocitiram,"mnogoznačila".

Tajmekomentar,pak,nagnaodase zapitam: što stemislilipodznačila?Kadseuzmeuobzirkonačnauzaludnostnašeborbe, ima li vrijednostiuprolaznoj srećikojunamumjetnostdaje? Ili jejedinavrijednostuštougodnijemprotokuvremena?Štobipričatrebalaodašiljati,Augustuse?Snažan

alarm? Poziv na oružje? Injekciju morfija? Naravno, kao sva pitanja upućena svemiru, i ovakvopropitkivanjeneumitnonassvodinapropitkivanjetogaštoznačibitičovjekomiimali-daposudimfrazuogorčenihšesnaestogodišnjakakoje,bezsumnje,prezirete-imaliusvemutomesmisla.

Bojimsedanema,prijateljumoj,idanećetedobitipretjeranaohrabrenjaudaljnjimsusretimasmojimpisanjem.Alidavamodgovorimnapitanje:ne,nisamnapisaoništadrugonitiću.Mislimdadaljnjedijeljenjemojihmislisačitateljimanećekoristitininjimanimeni.Jošjednomhvalanavašemvelikodušnommejlu.

Vašposveiskreno,PeterVanHoutenputemLidewijVliegenthart."

"Ideš",reklasam."Jesilisvetoizmislio?" "HazelGrace, da li bih jamogao, sa svojim ograničenim intelektualnim sposobnostima, smisliti

pismo od Petera Van Houtena u kojem će se naći fraze poput 'naša trijumfalno digitaliziranasuvremenost'?"

"Nebi",popustilasam."Mogulidobitinjegovmejl?""Naravno",rekaojeAugustus,kaodatonijenajboljidarikad.SljedećasamdvasataprovelasastavljajućimejlPeteruVanHoutenu.Činiosesvegorimprisvakoj

novojdoradi,alinisamsemoglazaustaviti.

DragigospodinePeterVanHouten,(napažnjuLidewijVliegenthart), Zovem se Hazel Grace Lancaster. Moj prijatelj Augustus Waters koji je na moju preporuku

pročitaoKraljevskutugu,upravojesoveadreseprimiomejlodvas.NadamsedavamnesmetaštojetajmejlAugustuspodijeliosamnom.

Gospodine Van Houten, iz vašeg mejla Augustusu shvaćam da više ne planirate objavljivatiknjige.Nanekisamnačinrazočarana,aliosjećamiolakšanje:nikadnećumoratibrinutihoćelivašasljedeća knjiga zadovoljiti standarde čudesnog izvornika. Kao netko s trogodišnjim iskustvom upreživljavanjurakaučetvrtomstadiju,moguvamrećidasteuKraljevskojtuzisvetočnonapisali.Ilistebarempogodilikadjeomeniriječ.Vašaknjigamigovorištoosjećamiprijenegotouopćeosjetim,ipročitalasamjedesetakputa.

Ipak,pitalasamsemožeteliodgovoritinanekolikopitanjaoonomeštosedogađanakonkrajaknjige.ShvaćamdaknjigazavršavajerAnnaumireilipostaneprebolesnadabijenastavilapisati,alistvarnobihvoljelaznatištosedogodisAnninommamom-jeliseudalazaNizozemskogTulipandžiju,je li imaladrugodijete, je liostalaživjetinaadresi917W,Temple itd.Osimtoga, je liNizozemskiTulipandžijaprevarant ili ihstvarnovoli?ŠtosedogodisAnninimprijateljima-posebnosClaireiJackom?Ostanulizajedno?Inaposlijetku-shvaćamdajeovodubokoimetafizičkopitanjezakojesteseoduvijeknadalidaćevašičitateljipostaviti-alištosedogodishrčkomSizifom?Ovamepitanjagodinamaprogone-ineznamkolikomijevremenaostalodapronađemodgovorenanjih.

Znamdatonisuvažnaliterarnapitanjakojihjevašaknjigapuna,alistvarnobihvoljelaznati. I naravno, ako ikad odlučite napisati nešto drugo, čak i ako to ne želite objaviti, ja bih rado

pročitala.Iskreno,radobihpročitalavašepopisezakupnju.Vaša,sgolemimpoštovanjem,HazelGraceLancaster(16godina)Kadsamgaposlala,nazvalasamAugustusaiostalismobudnidokasnopričajućioKraljevskojtuzi.

PročitalasammupjesmuEmilyDickinsonkojujeVanHouteniskoristiozanaslov,aonjerekaodaimamdobarglaszačitanjeidaneradimdugestankenakrajevimastihova.OndamijerekaodašestaknjigaCijenezore,Krvodobrava,počinjecitatom izpjesme.Trebalamu jeminutadapronađeknjigu,alinakoncumijepročitaocitat."'Recimodatiseživotslomio.Posljednjidobarpoljubac/dogodiotiseprijemnogogodina.'"

"Nijeloše",reklasam."Pomalopretenciozno.MislimdabiMaxMayhemrekaodajetocendravosranje!'

"Da, kroz stisnute zube, bez sumnje. Bože,MaxMayhem u tim knjigama stalno škrguće zubima.Preživilisveonebitke,dobitćeoštećenjevilice."AondajenakonsekundestankeGusupitao:

"Kadse tebidogodioposljednjidobarpoljubac?"Razmislilasamotome.Moje ljubljenje-prijedijagnoze-bilojeneugodnoišeprtljavo,inanekojsamseraziniuvijekosjećalakaodasedjecaigrajuodraslih.Alinaravnodajeprošlovremena."Prošlesugodine",reklasamkonačno."Tvoj?"

"ImaosampardobrihpoljubacasbivšomdjevojkomCarolineMathers.""Prijedostagodina?""Zadnjisedogodioprijemanjeodgodinudana.""Štosedogodilo?""Tijekompoljupca?""Ne,stobomiCaroline.""Oh",rekaoje,aondanakonsekundedodao,"Carolinevišenebolujeodživotnosti.""Oh",reklasam."Aha",rekaoje. "Žaomi je", rekla sam. Naravno, poznavala sammnogemrtve ljude. Ali nikad nisam izlazila s

nekim.Zapravotonisammoglanizamisliti."Nisitikriva,HazelGrace.Mismosamonuspojave,zarne?""Školjkenateglenicamasvijesti",reklasam,citirajućiKT."Uredu",rekaoje."Moramnaspavanje.Skorojejedan.""Uredu",složilasamse."Uredu",rekaoje.Zahihotala sam se i rekla, "U redu."Aonda je linija utihnula, ali se nije prekinula.Gotovo sam

osjećalakaodajeusobisamnom,ali jenekakobilobolje,kaodajanisamusvojojsobi,aonnijeusvojoj, nego smo umjesto toga zajedno u nekom nevidljivom i krhkom trećem prostoru koji možemo

posjetitisamoprekotelefona."Uredu",rekaojeonnakonštojeprošlavječnost."Moždaćeuredubitinašezauvijek.""Uredu",reklasam.Augustusjebiotajkojijekonačnoprekinuovezu.PeterVanHoutenjenaAugustusovmejlodgovoriočetirisatanakonštogajeovajposlao,alidva

danakasnije,VanHoutenmeniidaljenijeodgovorio.Augustusmeuvjeriodajetozatoštojemojbioboljiizahtijevaojepromišljenijiodgovor,dajeVanHoutenzauzetpisanjemodgovoranamojapitanjaidabriljantnaprozatraživremena.Aliidaljesambrinula.

Usrijedu,tijekompredavanjaAmeričkapoezijazapočetnike101,stiglajeAugustusovaporuka.Isaacovajeoperacijazavršena.Svejedobroprošlo.SlužbenojeNTR.NTRznači"nematragaraku".Drugajeporukastiglanekolikosekundikasnije.Mislim,slijepje.Značitojenevolja.Togmijeposlijepodnevamamapristalaposuditiautomobilkakobihsemoglaodvestidobolnice

MemorialiposjetitiIsaaca.Probilasamsedonjegovesobenapetomkatu,kucajućiiakosuvratabilaotvorena,aženskijeglas

rekao,"Uđite".BilajetomedicinskasestrakojajeneštoradilasazavojimaprekoIsaacovihočiju."Hej,Isaac",reklasam.

Aonjerekao,"Mon?" "O, ne. Oprosti. Ne, to sam ja, Hazel. Uh, Hazel. Grupa za podršku? Hazel iz Noći slomljenih

trofeja?""Oh",rekaoje."Da,ljudimistalnogovoredaćemojadrugaosjetilakompenzirativid,aliOČITO

NEJOŠ.Hej,Hazelizgrupezapodršku.Dođiovamodatimogurukamaproučitiliceividjetidubljeutvojudušunegoštobitoosobakojavidiikadmogla."

"Šalise",objasnilajesestra."Da,shvatilasam."Napravilasamparkorakapremakrevetu.Privuklasamstolacisjelapagauhvatilazaruku."Hej",

reklasam."Hej",uzvratioje.Aondajenekovrijemešutio."Kakoseosjećaš?""Dobro",odgovorioje."Neznam." "Što ne znaš?" upitala sam. Pogledala sammu ruku jer nisam željela gledati u njegovo lice pod

zavojima.Isaacjegrizaonokteimoglasamvidjetikrvnarubovimanokata."Nijemeniposjetila",rekaoje."Mislim,bilismozajednočetrnaestmjeseci.Četrnaestmjesecije

dugo.Bože,ovoboli."Isaacmijepustiorukuipotražiopumpicuzabolkojustisneškakobisamomesebidaolijekove.

Sestrajezavršilasmijenjanjemzavojaiodmaknulase."Prošaojesamodan,Isaac",reklajeblagosnishodljiva tona. "Morašsidativremenadazacijeliš.Ačetrnaestmjesecinijedugo,ukupnogledano.Teksipočeo,prijatelju.Vidjetćeš."

Sestrajeotišla."Jeliotišla?"Kimnulasam,aondashvatiladanemoževidjetipokret."Jest.""Vidjetću?Jelitostvarnorekla?""KvaliteteDobresestre:kreni",reklasam."1.Nešalisestvojominvalidnošću",rekaojeIsaac."2.Izvadikrvuprvompokušaju",dodalasam."Ozbiljno,tojesupervažno.Mislim,tojemojavražjaruka,anepikadoploča.3.Nemasnishodljiv

glas.""Kakoje,dušice",reklasam,šalećise."Maloćutesadbocnutiiglicom.Moglobimalobubati.""Jelitomojmaličkislatkičkibubanidečkić?"uzvratioje,anakonsekundestankedodao:"Zapravo

ihjevećinadobra.Samoželimnestatiodavde.""Odavdekaoizbolnice?""I to",odgovorio je.Usnesumusestisnule.Moglasamvidjetibol."Iskreno,punovišemislimo

Monici,negoooku.Jelitoludo?Tojeludo.""Malojestšašavo",priznalasam."Alijavjerujemupravuljubav,znaš?Nevjerujemdasvimaostanuočiilidasenerazboleilišto

već,alisvatkobitrebaoimatipravuljubavitrebalabitrajatikolikoiživot.""Aha",složilasamse."Ponekadbihsamohtiodasesvetonijedogodilo.Svetosrakom."Govormujeusporio.Lijekovi

sudjelovali."Žaomije",reklasam."Gusjeranijebioovdje.Biojeovdjekadsamseprobudio.Nijebiouškoli.Onje..."Glavamuse

laganopomaknulaustranu."Boljeje",rekaojetiho."Bol?"upitalasam.Laganojekimnuo."Dobro",odgovorilasam.Aondasam,gadurakakvajesam,zapitala,"HtiosirećineštooGusu?"

Alionjevećzaspao.Spustilasamsedolje,domalenepoklon-trgovinebezprozoraiupitalaoronuluvolonterkukojaje

sjedilanastolcuizakasekojecvijećenajsnažnijemiriše."Svomirišejednako.ŠpricajugaSupermirisom",odgovorilaje."Stvarno?""Aha,samoganasprejajutime."Otvorilasamhladnjaksnjenelijevestraneiomirisaladvanaestakruža,pasenagnulanadkaranfile.

Istimiris,mnoštvocvijeća.Karanfilisubilijeftinijipasamzgrabiladvanaestakžutih.Stajalisučetrnaestdolara.Vratilasamseusobu:ondjejebilanjegovamajka,držećigazaruku.Bilajemladaijakolijepa.

"Ti si prijateljica?" upitala me, a pitanje mi se učinilo kao jedno od onih preopćenitih na kojezapravonemaodgovora.

"Hm,aha",odgovorilasam."Jasamizgrupezapodršku.Ovojezanjega."Uzelaihjeistavilaukrilo."PoznaješliMonicu?"Zavrtjelasamglavom."Pa,onspava",reklaje."Da,ranijesmomalorazgovarali,doksumumijenjalizavojeilištoveć.""Mrzimštosamgaostavilasamogtad,ahmoralasampokupitiGrahamauškoli",objasnilaje."Biojedobar",uvjerilasamje.Kimnulaje."Trebalabihgaostavitidaspava."Ponovnojekimnula.

Otišlasam.Sljedećegsamsejutraprobudilaranoiodmahprovjerilasvojmejl.lidewij.vliegenthart@gmail.comkonačnojeodgovorila.

DragagospođiceLancaster,Bojimsedajevašavjerapogrešnousmjerena-aliopet,tojenajčešćeslučajsvjerom.Nemogu

odgovoriti na vaša pitanja, barem ne pismeno, jer bi pisanje takvih odgovora značilo nastavakKraljevsketugekojibisteondamogliobjavitiilinadruginačinpodijelitinamrežikojajezamijenilamozakvašegeneracije.

Postoji i telefon,aliondabistemogli snimiti razgovor.Nije stvaru tomedavamnevjerujem,naravno, ali ne vjerujem vam. Stoga, draga Hazel, nikada na ta pitanja neću moći odgovoritidrugačijenegoosobno,novisteondje,ajaovdje.

Kad smo to riješili, moram priznati da me neočekivan primitak vaše korespodencije putemgospodeVliegenthartoduševio:kakojedivnoznatidasamstvorioneštoštovamjekorisno-čakiakomijetaknjigasadtolikodaleka,dasečinikaodajujenapisaoposvedrugičovjek(autortogromanabiojetakomršav,takokrhak,takonevjerojatnooptimističan!).

NađeteliseuAmsterdamu,svakakomeposjetiteuhvatitelivremena.Običnosamkodkuće.Čakćuvamdopustitidazaviriteumojepopisezakupnju.

Vašposveiskreno,PeterVanHoutenn/pLidewijVliegenthart"ŠTO?!"glasnosampovikala."KAKAVJEOVOŽIVOT?"Mamajeutrčala."Štonijeuredu?""Ništa",uvjerilasamje. I dalje nervozna, mama je kleknula kako bi provjerila Philipa i uvjerila se da i dalje ispravno

kondenzirakisik.ZamislilasamsekakosjedimusuncemokupanomkafićusPeteromVanHoutenomdokseonnalaktovimanaginjeprekostolaigovoritihokakonitkonebičuoistinuolikovimaokojimasamgodinamarazmišljala.Rekaojedamitonemožeispričatidrugačijenegoosobno,apotommepozvaouAmsterdam.Objasnilasamtomamiirekla,"Moramići."

"Hazel,volimteiznašdabihzatebeučinilabilošto,alinemamo-nemamonovcazameđunarodnaputovanja...atrošakprijevozaopremeonamo...ljubavi,tojednostavnonije..."

"Aha",reklasamprekinuvšije.Shvatilasamdasambilaglupaštosamuopćerazmišljalaotome."Nebrini."Alidjelovalajezabrinuto.

"Totijestvarnovažno,ha?"upitalajeisjelasrukomnamojemlistu."Bilobisjajno",reklasam,"bitijedinaosoba,osimnjega,kojaznaštosedogodilo.""Tobibilosjajno",reklaje."Razgovaratćustvojimocem.""Ne,nemoj",reklasam."Ozbiljno,molimte,nemojtrošitinovacnato.Smislitćunešto."Palomijenapametdasamjarazlogzbogkojegmojiroditeljinemajunovca.Isisalasamobiteljsku

ušteđevinudoplatamazaPhalanxifor,amamanijemoglaraditijerjeuzelapunoradnovrijemenaposluBrigeokomene.Nisamihhtjeladodatnozadužiti.

ReklasammamidaželimnazvatiAugustusakakobihjeizvuklaizsobe,jersenisammoglanositisnjenimtužnimlicemne-mogu-ostvariti-snove-svoje-kćeri.

UstiluAugustusaWatersa,pročitalasammupismoumjestopozdrava."Ideš",rekaoje."Znam,jel'da?"reklasam."KakoćudoćidoAmsterdama?" "Imaš li Želju?" upitaome, govoreći o toj organizaciji, Zakladi dobri duh, koja se bavi time da

bolesnimklincimaispunijednuželju."Nemam",odgovorilasam."SvojusamŽeljuispucalapriječuda.""Štosiučinila?"Glasnosamuzdahnula."Imalasamtrinaest",reklasam."NijevaljdaDisney."Šutjelasam."NisiotišlauDisneyWorld."Šutjelasam. "HazelGRACE!" viknuo je. "Nisi svoju posljednju Želju ispucala na odlazak uDisneyWorld s

roditeljima.""AiuEpcotCenter",promrmljalasam."O,mojBože",rekaojeAugustus."Nemoguvjerovatidasamzaljubljenucurustakoklišejiziranim

željama.""Imalasamtrinaest",ponovilasam,iakosamnaravno,jedinomoglamislitinazaljubljenzaljubljen

zaljubljenzaljubljen.Bilasampolaskana,aliodmahsampromijenilatemu."Nebilititrebaobitiuškoliilineštotakvo?"

"MarkiramdabihbiosIsaacom,alionspavapajauhodnikurješavamgeometriju.""Kakojeon?"upitalasam."Nisamsigurandalisesamonijespremansuočitisozbiljnošćusvojeghendikepailimujestvarno

težeštogajeMonicaostavila,alineželipričatiniočemudrugome.""Aha",reklasam."Kolikoćebitiubolnici?""Pardana.Ondaidenaturehabilitacijuilištoveć,alimislimdaćespavatikodkuće.""Sranje",reklasam."Evonjegovemame.Moramići."

"Uredu.""Uredu",odgovorioje.Moglasamčutinjegovvragolastiosmijeh.UsubotusamsroditeljimaotišlanatržnicuuBroadRippleu.Biojesunčandanštojerijetkostza

Indianuutravnjuisvisunatržnicinosilikratkerukaveiakototemperaturenisubašopravdavale.MiizIndianeiznimnosmooptimističnikadjeriječoljetu.Mamaijasmosjedilenaklupi,jednaporeddruge,prekoputaprodavačasapunaodkozjegmlijeka,muškarcaukombinezonukojijesvakometkobiprošaokrajnjegaimaopotrebuobjasnitida,da,tosunjegovekozeine,kozjisapunnimalonemirišenakoze.

Zazvoniomijetelefon."Tkojeto?"upitalajemamaiprijenegosamuopćestiglapogledati."Neznam",odgovorilasam.BiojetoGus."Jesilitrenutnokodkuće?"upitaoje."Hm,ne",odgovorilasam."Tojebilotrik-pitanje.Znaosamodgovorjersamtrenutnopredtvojomkućom.""Oh.Hm.Ovaj,uskorokrećemovaljda?""Superica.Vidimose."Kadsmosezaustavilipredkućom,AugustusWaters je sjediona stubama.Držao jebuket sjajnih

narančastih tulipana koji su upravo počeli cvjetati i ispod tanke jakne nosio dres Indiana Pacersa,odjevnukombinacijukojauopćenijepristajalanjegovomkarakteru.Iako,morampriznatidamujedobrostajala.Podigaosesastuba,predaomitulipaneiupitao,"Hoćešnapiknik?"Kimnulasamiuzelacvijeće.

TatamijeprišaoizaleđaipružioGusuruku."JelitodresRikaSmitsa?"upitaojetata."Stvarnojest.""Bože,voliosamtog tipa", rekao je tata iu trenokasusenašliusred razgovorakojemsenisam

mogla(nitiželjela)pridružitipasamunijelatulipane."Želišlidaihstavimuvazu?"Kadsamušla,mamajeimalaogromanosmijehnalicu."Ne,ureduje",odgovorilasam.Kadbihihstavilauvazuudnevnojsobi,ondabionibilisvačiji

tulipani.Htjelasamdatobudesamomojecvijeće.Otišlasamusobu,alinisamsepresvukla.Počešljalasamseiopralazube,nanijelamalosjajilai

tek malo parfema. Stalno sam pogledavala cvijeće. Bilo je agresivno narančasto, gotovo previšenarančastodabibilolijepo.Nisamimalavazuilineštosličnopasamizvadilasvojučetkicuzazubeizčaše,napolajenapunilavodomiostavilacvijećeondje,ukupaonici.

Kad samponovnoušla u svoju sobu,mogla samčuti razgovor pa samnakratko sjela na krevet islušalakroztankavratasvojesobe.

Tata:"Dakle,Hazelsiupoznaougrupizapodršku."Augustus:"Takoje,gospodine.Imatelijepukuću.Sviđajumisevaširadovi."Mama:"Hvalati,Augustuse."Tata:"Znači,itisijedanodpreživjelih."Augustus:"Jesam.Nisamovogmomkaodsjekaozbogčistoginepatvorenogzadovoljstva,iakojeto

izvrsnastrategijazagubitakkilograma.Nogesuteške!"Tata:"Akakvotijezdravljesada?"Augustus:"NTRvećčetrnaestmjeseci."Mama:"Tojedivno.Današnjemogućnostiliječenja-tojestvarnočudesno."Augustus:"Znam.Jasamsrećković."Tata:"MorašshvatitidajeHazelidaljebolesna,Augustuse,ibitćeostataksvojegživota.Htjetće

tepratiti,alinjenapluća..."Utomsamsetrenutkupojavilaiušutkalaga."Onda,kamoćete?"upitalajemama.Augustusjeustao

inagnuosepremanjoj,šapćućijojodgovor,aondajeprislonioprstousne."Šššš",rekaojojje."Tojetajna."

Mama se nasmiješila. "Imaš mobitel?" upitala me. Podigla sam dokazni materijal, nakrivilaspremnikskisikomnaprednjekotačeikrenula.Augustusjepožuriokmeniiponudiomirukukojusamprihvatila.Prstisumisestegnuliokonjegovabicepsa.

Na nesreću, inzistirao je na tome da on vozi, kako bi iznenađenje bilo iznenađenje. Dok smokašljucavonapredovalipremaodredištu,reklasam,"Poštenosimišarmiraomamu."

"Aha,atvojtatavoliSmithse,štopomaže.Mislišdasamimsesvidio?""Sigurnojesi.Aliono,kogabriga?Tosusamoroditelji." "To su tvoji roditelji", objasnio je i pogledaome. "Plus, volim kad se svidim ljudima. Je li to

šašavo?""Pa,nemorašjuritidabimiotvoriovratailimezatrpavatikomplimentimadabisemenisvidio."

Nagazio je kočnicu pa sampoletjela naprijed dovoljno snažno dami disanje postane teško i zgrčeno.PomislilasamnaPET-snimanje.Nebrini.Brigajebeskorisna.Ipaksambrinula.

Spalili smo gume kad smo naglo krenuli od znaka stop pa skrenuli lijevo na pogrešno imenovanGrandview(postojipoglednagolfskoigralište,alinijenimaloveličanstven). Jedinoštomi jepalonapametbilo jeda idemousmjerugroblja.Augustus jeposegnuopremasredišnjojkonzoli,otvoriopunukutijucigaretaiizvukaojednu.

"Bacišliihikad?"upitalasamga."Jednaodmnogihprednostinepušenjajestštotikutijacigaretatrajezauvijek",odgovorioje."Ovu

imamskorogodinudana.Nekolikoihjepukloporedfiltera,alimislimdabimiovajpaketmogaolakopotrajatidoosamnaestogrođendana."Uhvatiojefilterprstimapagastaviouusta."Onda,uredu",rekaoje."Uredu.NabrojinekestvarikojenikadnećešvidjetiuIndianapolisu."

"Hm.Mršaveodrasle?"reklasam.Nasmijaose."Dobro.Nastavi.""Mmmm.Plaže.Obiteljskerestorane.Topografiju.""Sveizvrsniprimjeristvarikojenamnedostaju.Također,kultura." "Aha, malo smo kratki s kulturom", rekla sam, konačno shvaćajući kamome vozi. "Vodiš me u

muzej?""Nanekinačin."

"Oh, znači idemouonaj park ili štoveć?"Gus je djelovaoporaženo. "Da, idemouonaj park ilištoveć",odgovorioje."Shvatilasi,nisili?"

"Hm,shvatilašto?""Ništa."Poredmuzejanalazio separkukojem jegomilaumjetnika izradilavelike skulpture.Čula samza

njega,alinikadganisamposjetila.Provezlismoseporedmuzejaiparkiralitikdokošarkaškogigralištaispunjenoggolemimplavim i crvenimčeličnim lukovimakoji supredstavljali zamišljenuputanju loptekojaodskakuje.

Spustili smo seniznešto što seu Indianapolisumoženazvatibrdašcemdočistinenakojoj su seklinciveralipogolemoj,prevelikoj skulpturikostura.Svesukostibilevisokedostruka,abedrena jebilavišaodmene.Svejeizgledalokaodječjicrtežkosturakojiizlaziiztla.

Ramemeboljelo.Bojalasamsedamiserakproširioizmojihpluća.Zamišljalasamtumorkakomimetastaziraukosti,svrdlamirupeukosturu,ubojitajeguljapodmuklihnamjera."Funkykosti",rekaojeAugustus."StvoriojujeJoepVanLieshout."

"Zvučinizozemski.""Ijest",odgovoriojeGus."IRikSmitsjeNizozemac.Aitulipanisunizozemski."Gusjestaousred

čistineskostimaravnoisprednaspaskinuoruksakprvosjednog,apotomisdrugogramena.Otvoriogaje,izvadionarančastudekicu,bocusokaodnarančeinekesendvičeumotaneuplastičnufoliju.

"Učemujeforasnarančastombojom?"upitalasam,idaljesinedopuštajućizamislitikakobisveovomoglovoditidoAmsterdama.

"Toje,naravno,nacionalnabojaNizozemske.SjećašseVilimaIII.Oranskogisvegatoga?""Nisamgaimalanamaturi."Nasmiješilasamse,pokušavajućisakritiuzbuđenje."Sendvič?"upitaoje."Dapogodim.""Nizozemskisir.Irajčica.RajčicesuizMeksika,žaomije.""Tisitakvorazočaranje,Augustuse.Nisilibaremmogaonabavitinarančasterajčice?"Nasmijao se pa smo jeli sendviče u tišini i gledali djecu kako se igraju po skulpturi.Nisam ga

jednostavno mogla pitati o svemu pa sam samo sjedila ondje okružena svom tom nizozemštinom,osjećajućizbunjenostinadu.

U daljini, okupan nepomućenom sunčevom svjetlošću tako rijetkom i vrijednom u našem gradu,dječjijesmijehkosturapretvoriouigralište,pasuskakalinaprijed-natragpoprotetskimkostima.

"Na ovoj skulpturi volim dvije stvari", rekao je Augustus. Među prstima je držao nezapaljenucigaretu,vrtećijekaodaotresapepeo.Vratiojujenazaduusta."Prvo,kostisudovoljnorazdvojeneda,ako sidijete,nemožešodoljeti porivuda skačeš s jednenadrugu.Ono, jednostavnomoraš skočiti sprsnogkošanalubanju.Atoznačida,drugo,skulpturauosnovidjecuprisiljavadaseigrajunakostima.Simboličkerezonancesubeskrajne,HazelGrace."

"Stvarno voliš simbole", rekla sam, pokušavajući razgovor ponovno usmjeriti prema brojnimsimbolimaNizozemskenanašempikniku.

"Točno, a kad smokod toga...Vjerojatno se pitaš zašto jedeš loš sendvič od sira i piješ sok od

narančeizaštojanosimdresNizozemcakojisebaviosportomkojisampočeoprezirati.""Palomijenapamet",priznalasam."HazelGrace,kaoimnogodjeceprije tebeaovogovorimsiznimnomnježnošću-svojusiŽelju

potrošilabrzopleto,nemarećizaposljedice.StrašnitekosacgledaouliceistrahodsmrtidoktijeŽeljajošudžepu,neispunjena,natjeraotedapojurišpremaprvojŽeljikojesisemoglasjetitipasiti,kaoimnogidrugi,odabralahladnoiumjetnozadovoljstvotematskogparka."

"Zapravosamsenaputovanjusjajnoprovela.UpoznalasamŠiljuiMin...""Usredmonologasam!Napisaosamovoizapamtioiakomeprekineš,svećusjebati",prekinuome

Augustus."Molimte,jedisendvičislušaj."(Sendvičjebionevjerojatnosuh,aliipaksamzagrizla.)"Uredu,gdjesamstao?"

"Umjetnazadovoljstva."Vratiojecigaretuukutiju."Točno,hladnaiumjetnazadovoljstvatematskogparka.Ali,dopustimi

da ustvrdim kako su pravi junaci Tvornice želja mladići i djevojke koji čekaju, kao što Vladimir iEstragončekajuGodota,adobrekršćankebrak.OvimladijunacistoičkiibezžaljenjačekajudanaiđeonaistinskaipravaŽelja.Naravno,onamoždanikadnestigne,alibaremmogumirnopočivatiugrobuznajućidasuučinilisvojdiokakobisačuvaliŽeljukaoideju.

Aliopet,moždaistigne:moždashvatišdajetvojajedinaipravaŽeljaposjetitibriljantnogPeteraVanHoutenaunjegovuamsterdamskomegziluibitćetidragoštosisačuvaosvojuŽelju."

Augustusjestaousredgovoradovoljnodashvatimkakojemonologzavršen."AlijanisamsačuvalaŽelju",reklasam.

"Ah",odvratio je.Apotomje,nakonnečegšto jedjelovalokaouvježbanastanka,dodao,"Ali jasamsačuvaosvoju."

"Stvarno?"BilasamiznenađenatimeštoAugustusjošimapravonaŽelju,budućidajeuškoliivećgodinudanauremisiji.MorašbitipriličnobolestandabitiDobriduhoviispuniliŽelju.

"Dobiosamjeuzamjenuzanogu",objasnioje.Licemujebiloposveobasjano;moraoješkiljitidabimepogledao,azbogtogamusenospreslatkonaborao."Sad,jatinećudatisvojuŽeljuilineštotakvo.Ali želim upoznati Petera Van Houtena, a nema smisla upoznati ga bez djevojke koja me upoznala snjegovomknjigom."

"Definitivnonema",složilasamse."Dakle, jasamrazgovaraosDobrimdusimaionisepotpunoslažu.Kažuda jeAmsterdamdivan

početkomsvibnja.Predlažudaotputujemotrećegsvibnja,avratimosesedmog.""Augustuse,stvarno?"Pružiojeruku,dotakaomiobrazinatrenutaksampomisliladaćemepoljubiti.Tijelomiseukočilo

imislimdajetoprimijetiojerjeodmaknuoruku."Augustuse",reklasam."Stvarno.Nemoraštoraditi.""Naravnodamoram",odgovorioje."PronašaosamsvojuŽelju.""Bože,najboljisi",reklasammu."Sigurnotogovorišsvimdečkimakojitifinancirajumeđunarodnaputovanja",odgovorioje.

ŠESTOPOGLAVLJEKadsamstiglakući,mamajeslagalamojuodjećuistovremenogledajućitelevizijskišouTheView.

Reklasam jojdasu tulipani inizozemskiumjetnik i sve tobilizatošto jeAugustusodlučio iskoristitisvojuŽeljuiodvestimeuAmsterdam.

"Tojepreviše",reklajevrtećiglavom."Nemožemotoprihvatitiodpotpunogstranca.""Onnijestranac.Onmijegotovodruginajboljiprijatelj.""NakonKaitlyn?""Nakontebe",reklasam.Bilajetoistina,alisamtoponajprijereklajersamželjelauAmsterdam."PitatćudoktoricuManu",reklajenakonstanke.

***

DoktoricaMaria je rekla da nemogu uAmsterdam bez odrasle osobe blisko upoznate smojim

slučajem, što jemanje više značilo bezmame ili same doktoriceMane. (Moj je tatamoj rak razumiokolikoija:nanejasaninepotpunnačinnakojiljudirazumijuelektričnustrujuiliplimuioseku.Alimamajeznalavišeorazlikamaukarcinomuštitnjačekodadolescenataodvećineonkologa.)

"Ondatiideš",reklasam."Dobriduhovićeplatitizato.Oniimajuhrpulove.""Alitvojotac",reklajemama."Nedostajatćemomu.Nebibilopoštenopremanjemu,anemožesi

priuštitiizostanaksposla." "Šališ se? Misliš da tata ne bi uživao nekoliko dana gledati televizijske emisije koje nisu o

modelimakojiseprobijaju isvakevečerinaručivatipizzukoristećikartonske tanjuredanemorapratiposuđe?"

Mamasenasmijala.Konačnojeosjetilauzbuđenjeipočelaunositizadatkeutelefon:moranazvatiGusoveroditeljeirazgovaratisDobrimduhovimaomojimmedicinskimpotrebama,saznatiimajulivećhotel,kojisunajboljivodičiištobismosvetrebaliistražitiakoimamosamotridanaitakodalje.MalomeboljelaglavapasampopiladvaAdvilaiodlučilaodrijemati.

AlinakrajusamležalaukrevetuivrtjelačitavpikniksAugustusomuglavi.Nisammoglaprestatirazmišljati o onom trenutku kad sam se ukočila jer me dodirnuo. Nekako je ta nježna bliskost bilapogrešna.Mislila samda jemožda stvaru tomešto je svebilounaprijedosmišljeno:Augustus jebiodivan, ali je na pikniku pretjerao sa svime, skroz do sendviča koji su bili bremeniti metaforama, aliužasnog okusa i naučenog monologa koji je zapriječio razgovor. Sve je bilo Romantično, ali ne iromantično.

Istinajebiladanikadnisamhtjeladamepoljubi,nenaonajnačinnakojibi takvestvari trebaloželjeti.Mislim,onjebiopredivanibiomijeprivlačan.Mislilasamonjemunatajnačin,daposudimfrazuosnovnoškolskogslenga.Alistvarandodir,realizirandodir...svejebilopogrešno.

AondasamseuhvatiladabrinemkakoćusemoratiljubitisnjimedabihstiglauAmsterdam,atonijeneštoočemuželišrazmišljati jera)uopćesenebihtrebalapitatiželimligapoljubiti ib) ljubitinekogsamodabidobiobesplatnoputovanjeopasnojeblizuprofesionalnomkurvanju,amorampriznatida iako sebe nisam smatrala dobrom osobom, nikad nisam mislila da bi moj prvi seksualni čin bioprostitucija.

Aopet,nijemepokušaopoljubiti;samomijedodirnuolice,atočakinijeseksualno.Tonijepotezosmišljendaizazoveuzbuđenje,alijeusvakomslučajudizajniranpotezjerAugustusWatersnijesklonimprovizacijama.Štojeondahtiopostići?Izaštojatonisamhtjelaprihvatiti?

U nekom sam trenutku shvatila da susretu pristupam na Kaitlynin način pa sam odlučila poslatiKaitlynporukuizatražitisavjet.Odmahmenazvala.

"Imamproblemsdečkom",objasnilasam. "PREDIVNO",odgovorila jeKaitlyn. Ispričala sam joj sve, zajedno s čudnimdodirivanjem lica,

izostavljajući samo Amsterdam i Augustusovo ime. "Sigurna si da je zgodan?" upitala me kad samzavršila.

"Priličnosigurna",odgovorilasam."Sportaš?""Da,igraojekošarkuzaNorthCentral.""Ideš.Kakosigaupoznala?""Najezivojgrupizapodršku.""Huh",odgovorilajeKaitlyn."Čistoznatiželjeradi,kolikonogutipima?" "Ono... 1.4", odgovorila sam s osmijehom. Košarkaši su slavni u Indiani, a iako Kaitlyn nije

pohađalaNorthCentral,njenesudruštvenevezebilebeskrajne."AugustusWaters",kazalaje."Hm...možda?""O,mojBože.Viđalasamganazabavama.Štobihsveradilatomdečku.Mislim,nesadkadznam

datebezanima.Ali,omojblagi,dobriBože,jahalabihtogjednonogogponijapočitavomkoralu.""Kaitlyn",reklasam."Oprosti.Mislišlidabititrebalabitigore?""Kaitlyn.""Očemusmoonopričale?Aha,otebiiAugustusuWatersu.Možda...jesiligay?""Mislimdanisam?Mislim,definitivnomisesviđa.""Imaliružneruke?Ponekadlijepiljudiimajuružneruke.""Ne,imanekakočudesneruke.""Hmmm",reklaje."Hmmm",reklasam.Nakonkratkepauze,Kaitlynjerekla,"SjećašseDereka?Prošlogjetjednaprekinuosamnomjerje

zaključio kako između nas postoji nešto temeljno nekompatibilno i da ćemo se samo međusobno

povrijeditibudemoliustrajali.Nazvaojetopreventivnonapucavanje.Moždaimaštajpredosjećajdajeneštotemeljnonekompatibilnopapredosjećašpredosjećaj."

"Hmmm",reklasam."Samorazmišljamnaglas.""ŽaomijezbogDereka.""Oh,preboljelasamto,dušo.Trebaomijepaketpepermintaičetrdesetminutazato."Nasmijalasamse."Pahvala,Kaitlyn.""Uslučajudaseipakspetljašsnjim,želimznatilascivnedetalje.""Alinaravno",reklasam,atadjeKaitlynposlalapoljubacuslušalicupasamrekla"Bok"ionaje

poklopila. Slušajući Kaitlyn, shvatila sam kako nemam predosjećaj da ću ga povrijediti. Imala sam post-

osjećaj. Izvukla sam laptop i potražila Caroline Mathers. Fizičke su sličnosti bile nevjerojatne: isto

steroidno okruglo lice, isti nos, isti oblik tijela u cjelini. Ali njene su oči bile tamnosmeđe (moje suzelene),anjenaputmnogotamnija-talijanskailinekatakva.

Natisućejojjeljudi-doslovnonatisuće-ostaviloporukesućuti.Biojetobeskrajanpopisljudikojimajenedostajala,tolikonjihdamijetrebalosatvremenaklikanjapožaomiještosiumrlaimolimzatebeporukamanazidu.Umrlajeprijegodinudanaodtumoranamozgu.Uspjelasamkliknutinanekenjene fotografije. Augustus je bio na onim ranijima: s podignutim je palčevima pokazivao na otrcaniožiljak na njenoj ćelavoj glavi; stajao ruku pod ruku s njom na igralištu bolnice Memorial, leđimaokrenuti fotoaparatu; ljubeći je dok je Caroline odmaknula fotoaparat tako da si mogao vidjeti samonjihovenoseveizatvoreneoči.

Najnovijesuslikebileonesnimljene ranije,dok jebilazdrava,aposthumnosu ihobjavilinjeniprijatelji:bilajeprelijepadjevojka,širokihbokovaivalovite,duge,ravne,potpunocrnekosekojajojjepadala preko lica. Moja zdrava osoba nije izgledala nimalo nalik njenoj zdravoj osobi. Ali naše sutumorskeosobemoglebitisestre.Nikakvočudodajepiljioumenekadmeprviputvidio.

Neprestanosamsevraćalajednojobjavinazidu,napisanojprijedvamjeseca,devetmjesecinakonstojeumrla,anapisaojujejedanodnjezinihprijatelja.Svimatolikonedostaješ.Tonikadaneprestaje.Imamosjećajkaodasmoutvojojbitcisviranjeni,Caroline.Nedostaješmi.Volimte.

Nakonnekogsuvremenamamaitataobjavilidajevrijemevečere.Ugasilasamračunaloiustala,alinisammoglaistjeratituobjavuizmisli,aiznekogmerazlogačinilanervoznomine-gladnom.

Stalnosamrazmišljalaosvojemramenukoje jeboljelo. Idaljesamimalaglavobolju,alimoždasamozatojersamrazmišljalaodjevojcikojajeumrlaodtumoranamozgu.Stalnosamsiponavljaladatrebamodvojitistvari,dabudemovdjeisadazanašimokruglimstolom(zakojisemoždamoglorećidajepromjeromprevelikzatrojeidefinitivnoprevelikzadvoje)stimofurenimbrokulamaiburgeromodcrnoggrahakoji savkečapovog svijetanebi učiniodovoljno sočnim.Rekla sam sebi da zamišljanjemetastazeumozguiliramenunećeutjecatinanevidljivustvarnostkojaseodigravaumeniidasustogatakvemisli uludoutrošeni trenuci života sastavljenogoddefinitivnoodređenog skupa takvih trenutaka.Pokušalasamsirećiidadanasživimnajboljimogućiživot.

DugonisammoglashvatitizaštomeneštoštojestranacnapisaonaInternetudrugome(ipokojnome)

strancutolikomučiloiispunjavalobrigomkakopostojineštoumojojglavi-kojajestboljela,iakosamsgodinamaiskustvanaučiladajebolneprecizandijagnostičkialat.

Kako se tog dana nije dogodio nikakav potres u Papui Novoj Gvineji, moji su roditelji bilihiperusredotočemnamenepanisammoglasakritiovunovunavalunemira.

"Jelisveuredu?"upitalajemamadoksamjela."A-ha",reklasamiuzelazalogajburgera.Progutala.Pokušalasamrećineštoštobireklanormalna

osobačijiseumnedaviodpanike."Imaliuburgerimabrokule?""Malo",odgovoriojetata."PriličnojeuzbudljivoštoćešmoždaićiuAmsterdam." "Aha", kazala sam. Pokušala sam ne razmišljati o riječi ranjeni, što je naravno jedan od načina

razmišljanjaonjoj."Hazel",ubacilasemama."Gdjesisad?""Valjdasamorazmišljam.""Zacopana",rekaojetatasosmijehom."NisamklinkaidefinitivnonisamzaljubljenauGusaWatersailibilokogadrugoga",reklasammalo

previšeobrambeno.Ranjeni.KaodajeCarolineMathersbilabombakojajeeksplodirala isvisuokonjezavršilisugrađenimšrapnelom.

Tata me pitao radim li na nečemu za školu. "Dobila sam jako naprednu zadaću iz algebre",odgovorilasammu."Takonaprednudajevjerojatnonebihmoglaobjasnitilaiku."

"AkakojetvojprijateljIsaac?""Slijepo",odgovorilasam."Danasseponašašpriličnotinejdžerski",reklajemama.Činilosedajojtopomalosmeta."Nisilitohtjela,mama?Dabudemtinejdžerica?" "Pa, ne nužno ovakva tinejdžerica, ali naravno da smo tvoj otac i ja uzbuđeni gledati te kako

postaješmladažena,sklapašprijateljstva,izlazišsdečkima.""Ne izlazimsdečkima", reklasam."Neželim izlazitini skim.To jeužasna ideja i jezivgubitak

vremenai...""Dušo",obratilamisemajka."Štonijeuredu?""Jasamono.Ono.Jasamkaogranata,mama.Jasamgranataiujednomćutrenutkueksplodiratii

voljelabihsmanjitižrtve,okej?"Tatajemalonakrivioglavuustranu,kaoprekorenoštene."Jasamgranata",ponovilasam."Samoseželimdržatipodaljeodljudiičitatiknjigeirazmišljatii

bitisvamajernikakonemoguspriječitidapovrijedimvas;previšesteblizu,pamejednostavnopustitedatoradim,dobro?Netrebamvišeizlaziti.Inemogubitiobičnatinejdžericajersamgranata."

"Hazel",rekaojetataizagrcnuose.Onpunoplače,mojtata."Idemusvojusobuimaloćučitati,dobro?Dobrosam.Stvarnosamdobro.Samoželimićimalo

čitati."Počelasamčitati tajromankojismodobiliuzadatak,aliživimoukući tragičnotankihzidovapa

sammogla čuti većinu prošaptanog razgovora koji je uslijedio.Moj je tata govorio, "Ubijame to", amama, "To je upravo ono što sada ne treba čuti", pa je tata rekao, "Žaomi je ali...", a mama ga jeprekinula, "Nisi li zahvalan?" A on je odgovorio, "Naravno da sam zahvalan". Pokušavala sam sekoncentriratinapriču,alinisamihmoglanečuti.

Pasamuključilaračunalokakobihslušalaglazbu,asAugustusovimomiljenimbendom,TheHecticGlowomkaodrugompjesmom,vratilasamsestranicamaposveteCarolineMathersičitanjuotomekakojenjezinaborbabilajunačka,ikolikosvimanedostajeikakojesadnaboljemmjestuikakoćezauvijekživjetiunjihovomsjećanjuikakosusvikojisujepoznavali-alisvi-tužnizbognjenogodlaska.

MoždasamtrebalamrzitiCarolineMathersilivećneštojerjebilasAugustusom,alinisam.Nisamjevidjelajasnomeđusvimtimposvetama,aličinilosedanemamštomrziti-činilosedaje,bašpoputmene,profesionalnibolesnik,zbogčegasamsezabrinulada,kadjaumrem,nećeimatištorećiomeniosimdasamsejunačkiborila,kaodajejedinastvarkojusamikadučinilaDobivanjeraka.

U svakomslučaju, počela samčitatimalebilješkeCarolineMathers, odkojih suvećinu zapravonapisalinjeniroditeljijerjenjenrak,pretpostavljam,bioodonevrstekojaučinidatiprestanešbititiprijenegoteučinineživim.

I sve su bile kao, Caroline i dalje ima problema s ponašanjem. Jako se bori s ljutnjom ifrustracijom jer ne može govoriti (naravno, i mi smo frustrirani zbog toga, ali imamo društvenoprihvatljivijenačinepodnošenjaljutnje).GusjeCarolinepočeozvatiHULKSMASHštoseliječnicimasviđa.Ništauovomenikomeodnasnijelako,aliprihvaćamohumorgdjegamožemonaći.Nadamosedaučetvrtakidemokući.Javitćemo...

Nemapotreberećidaučetvrtaknijeotišlakući.Panaravnodasamseukočilakadmedodirnuo.Bitisnjimeznačilojepovrijeditiga-nepovratno.I

tosamosjetilakadjeposegnuozamnom:osjećalasamkaodačinimnasiljenadnjimjersamtočnotoičinila.

Odlučilasammuposlatiporuku.Htjelasamizbjećirazgovorotomesvemu.Hej,dakleuredu,neznamhoćešliovoshvatiti,alinemogutepoljubitiilinešto.Nedabihtonužno

htjela,alinemogu.Kadtopogledam,vidimjedinouštoćuteuplesti.Moždatitonemasmisla.Usvakomslučaju,oprosti.Odgovoriojenekolikominutakasnije:Uredu.Otpisalasamnazad.Uredu.Odgovorioje:O,mojBože,prestaniflertovatisamnom!Samosamrekla:Uredu.Telefonmijezazujaonekolikotrenutakakasnije.

Samo se šalim,HazelGrace. Razumijem. (Ali oboje znamo da je 'u redu'jako izazovno.U reduPRŠTIodsenzualnosti.)

BilasamuiskušenjuponovnomunapisatiUredu,alizamislilasamganasvojemsprovoduitomijepomoglodaispravnooblikujemtekst.

Žaomije.

***

Pokušalasamzaspatisaslušalicama,alinakonnekogsuvremenaušlimamaitata.Mamajeuzela

Plavkaspoliceipriljubilagauztrbuh,atatajesjeonastolacibezsuzarekao,"Tinisigranata,nenama.Kadrazmišljamootvojojsmrti,tonasrastužuje,Hazel,alitinisigranata.Tisičudesna.Nemožešznati,dušo,jernikadnisiimalabebukojajepostalaiznimnamladačitateljicasusputnimzanimanjemzajezivetelevizijskeemisije,alisrećakojunamdaješmnogojevećaodtugekojuosjećamozbogtvojebolesti."

"Uredu",reklasam."Stvarno",nastaviojetata."Nebihtemuljaookotoga.Dastvarašvišenevolja,jednostavnobismo

tebacilinaulicu." "Minismo jakoosjećajni ljudi", dodala jemamamrtvoozbiljno. "Ostavili bismo te u sirotištu s

porukomnapidžami."Nasmijalasamse."Nemorašićinagrupuzapodršku",dodalajemama."Nemorašništa.Osimićiuškolu."Predalami

jemedvjedića."MislimdaPlavkovečerasmožespavatinapolici",reklasam."Dopustidatepodsjetimkakosam

starijaodtridesetitripolugodine.""Čuvajganoćas",reklaje."Mama.""Usamljenje",objasnilaje."O,Bože,mama",reklasam.AliuzelasamglupogPlavkaiono,malogamaziladoksamtonulau

san.IdaljesamimalajednurukuprebačenuprekoPlavka,zapravo,kadsamsemalonakončetiriujutro

probudilasapokaliptičnombolikojajenadiralaiznedostižnogsredištaumojojglavi.

SEDMOPOGLAVLJEVrištalasamkakobihprobudila roditelje ionisuutrčaliumojusobu,alinisumogliučinitiništa

kakobiugasili eksplozije supernoveumojojglavi, beskrajniniz interkranijalnihvatrometa zbogkojihsammisliladakonačnoodlazim i rekla samsamoj sebi -kao što samsi ranijegovorila -da se tijeloisključujekadbolpostajeprejaka,dajesvijestprivremena,daćeiovoproći.Alikaoiobično,nisamseonesvijestila.Ostalasamnaobali,valovisumezapljuskivali,alinisamsemoglautopiti.

Tatajevozioitelefonomrazgovaraosbolnicomdoksamjaležalanastražnjemsjedištusglavomumaminukrilu.Nijeseštoimaloučiniti:vrištanjejesamopogoršavalostvar.Zapravojesvakistimulanspogoršavaostvar.

Jedino je rješenje bilo pokušati rastaviti svijet, učiniti ga crnim i tihim i ponovno nenaseljenim,vratiti se trenutku prije velikog praska, početku kad je postojala Riječ i živjeti u tom golemomnestvorenomprostorusamasRiječi.

Ljudi govore o hrabrosti oboljelih od raka i ja ne niječem tu hrabrost. Bockali sume i rezali itrovaligodinama,ajošsamovdje.Alinemojtesezavaravati:utombihtrenutkubilasretnadaumrem.

Probudilasamsenaintenzivnoj.Znalasamdasamnaintenzivnojjernisamimalasvojusobuijerjesve okomene pijukalo i jer sambila sama.Ne puštaju obitelj da bude s tobomdvadeset i četiri satadnevnonadječjemodjelu intenzivnezbogrizikaodinfekcije.Čulasamzavijanje izhodnika.Nečije jedijeteumrlo.Bilasamsama.Pritisnulasamcrvenigumb.

Nekolikosekundikasnijeušlajemedicinskasestra."Hej",reklasam."Bok,Hazel.JasamAlison,tvojasestra.""Bok,Alison,Mojasestro."Tadsamponovnopočelaosjećatiumor.Aliprobudilasamsekadsumojiroditeljiušli,plačući i

neprestanomiljubećilicepasamposegnulazanjimaipokušalaimstisnutiruku,alisvejeboljelokadbih stisnula.Mama i tata sumi rekli da nemam tumor namozgu, već dami glavobolju uzrokuje lošaoksigenacija koja je uzrokovala to dami pluća plivaju u tekućini, a čak je litra i pol (!!!!) uspješnodrenirana izmojegprsnogkošazbogčegabihmoglaosjećatinelagodusbočnestranegdjesenalazila,hej,viditito,cijevkojamijeizprsaulazilauplastičnuvrećicuprepunutekućinekojajesasvimiskrenosličilanajdražemsvijetlompivumojegoca.Mamamijerekladaćuićikući,stvarnohoću,daćemisamosvakotolikomoratidreniratiovo,idaćememorativratitinaBiBAP,tajnoćnistrojkojimitjerazrakutamojausranaplućaiizvlačigaiznjih.AliprvesamnoćiubolniciprošlapotpunoPET-snimanje,reklisumi, ivijestisubiledobre:nijebilorasta tumora.Nemanovihtumora.Boluramenubila jeposljedicanedostatkakisika.Ibolzbogsrcakojeprejakoradi.

"DoktoricaMariajutrosjerekladajeidaljeoptimistična",rekaojetata.SviđalamisedoktoricaMariainijesralaljudimapajetobilolijepočuti.

"Ovojesamoproblem,Hazel",reklajemama."Ovojeproblemskojimmožemoživjeti."Kimnulasam,aondaihjeAlisonMojasestrazamoliladaodu.Upitalameželimli joškomadića

ledaijasamkimnulapajesjelanakrevetkrajmeneižlicommiihstavljalauusta."Dakle,bilasivansebepardana",reklajeAlison."Hmmm...davidimoštosipropustila.Nekase

slavnaosobadrogirala.Političarisenisumoglisložiti.Drugajeslavnaosobaobuklabikinikojijeotkriosvenesavršenostinjenogtijela.Jedanjetimpobijediouutakmici,alijedrugiizgubio."Nasmiješilasamse."Nemožešvišetakonestajati,Hazel.Previšetogapropustiš."

"Još?"upitalasamikimnulapremabijelojplastičnojčašiunjenojruci."Nebihtrebala",odgovorilaje,"alijasambuntovnica."Dalamijejošjednupunužlicuzdrobljenog

leda.Promrmljalasamhvala.HvalaBogunadobrimsestrama."Umorilasise?"upitalame.Kimnulasam."Spavajmalo", rekla je. "Pokušatću ihomesti idati tipar sati snaprijenego tinetkodođeprovjeritivitalneznakoveitomeslično."Ponovnosamjojzahvalila.Ubolnicičestogovoriš'hvala'.Pokušalasamsenamjestitiukrevetu."Nećešpitatizadečka?"upitalame.

"Nemamdečka",odgovorilasam."Čuj,tuimamodečkakojigotovonijeizašaoizčekaoniceotkakosistigla",objasnilamije."Nijemevaljdavidioovakvu?""Nije.Samoobitelj."Kimnulasamiutonulauvodenisan.Trebatćemišestdanadadođemkući,šestnedanapiljenjauakustičnepločenastropuigledanja

televizije i spavanja i boli i čekanja davrijemeprođe.NisamvidjelaAugustusa ili ikogdrugogosimsvojihroditelja.Kosamijeizgledalakaoptičjegnijezdo;hodalasamšepavokaooboljelioddemencije.Alisvakogsamsedanaosjećalabolje:svakijesanotkrivaoosobukojasečinilamalovišenalikmeni.Sanpobjeđujerak,ponoviojepotisućitiputamojRedovniDoktorJimkadsejednogjutranagnuonadmeneokruženšpaliromstudenatamedicine.

"Jasamstrojzaborbuprotivraka",reklasammu."Touistinujesi,Hazel.Samoodmaraj,uskoroćeškući."Uutoraksumireklidausrijeduidemkući.Usrijedusumidvastudentamedicinepodminimalnim

nadzoromuklonilacijevizprsa,ali jeosjećajbiokaodamenetkoubadaiznutrapremavaniopćenitopostupaknijenajboljeprošaopasuodlučilidaostanemdočetvrtka.PočelasammislitidasamdionekogegzistencijalističkogeksperimentautrajnoodloženojgratifikacijikadseupetakujutropojaviladoktoricaMaria,minutupetljalaokomeneiondamirekladamoguići.

MamajetadotvorilasvojuprevelikutorbukakobipokazaladajesvevrijemesasobomimalamojuOdjećuzaodlazakkući.Došlajesestraiizvadilamiinfuziju.Osjećalasamselakoiakosamsasobomvuklaspremnikskisikom.Otišlasamukupaonicu,otuširalaseprvipututjedandana,odjenulaikadsamizašla, bila sam toliko umorna da sam morala leći i uhvatiti dah. Mama je pitala, "Želiš li vidjetiAugustusa?"

"Valjda",odgovorilasamnakonminute.Ustalasamiprebacilasenajedanodonihplastičnihstolacaoslonjenihozid,gurnuvšispremnikispodstolca.Tomeiscrpilo.

Tata senekolikominutakasnijevratio sAugustusom.Kosamu jebilaneuredna,padalamu jenačelo.Zasjao jepravimAugustusWatersovimvragolastimosmijehomkadmeugledao inisamsimoglapomoći a da mu ne uzvratim osmijeh. Sjeo je na plavi naslonjač od lažne kože pored mojeg stolca.Nagnuosepremameni,naizglednesposobanzauzdatiosmijeh.

Mamaitatasunasostavilisame,zbogčegasamseosjećalačudno.Silnosamsetrudilapogledatiga

uoči,iakosubiletakolijepedaihjeteškogledati."Nedostajalasimi",rekaojeAugustus.Glasmijebiotišinegosamželjela."Hvalaštomenisipokušaovidjetidoksamužasnoizgledala.""Budimoiskreni,isadizgledašpriličnološe."Nasmijalasamse."I tisimeninedostajao.Samoneželimdavidiš...sveovo.Samoželim,ono...

Nijevažno.Nedobiješuvijekonoštoželiš.""Stvarno?"upitaome."Oduvijeksammisliodajesvijettvornicakojatiispunjavaželje.""Ispadadatomenijebaš tako",reklasam.Bioje takolijep.Posegnuomi jezarukom,ali jasam

odmahnulaglavom."Ne",reklasamtiho."Akoćemosedružiti,ondatomorabiti,ono,netako.""Uredu",složiose."Čuj,imamdobrevijestiiloševijesti,kadsmovećkodispunjavanjaželja.""Uredu?" "Loše su vijesti da očito ne možemo u Amsterdam dok ti ne bude bolje. Dobri duhovi će ipak

odraditisvojuslavnumagijukadtibudedovoljnodobro.""Tosudobrevijesti?" "Ne, dobre vijesti su što je, dok si spavala, PeterVanHouten s namapodijelio jošmalo svojeg

briljantnoguma."Ponovno jeposegnuozamojomrukom,aliovogaputakakobiunjugurnuokomadnekolikoputa

preklopljenogpapiraslogotipomPeterVanHouten,romanopisacemeritus.Nisamgapročitaladoknisamstiglakući i smjestilaseusvojgolemi iprazankrevet,bez ikakve

mogućnostimedicinskeintervencije.TrebalamiječitavavječnostdadešifriramVanHoutenovneuredaninečitljivrukopis.

DragigospodineWaters,primiosamvašuelektroničkupoštuod14.travnjaipriličnosamimpresioniranšekspirijanskom

složenošćuvašetragedije.Sviuovojpričiimajumramornuhamartiu:njenaještojetakobolesna,avašaštostetakozdravi.Dajeonazdravija,avibolesniji,tadazvijezdenebibiletakostrašnouklete,aliukletostjeprirodazvijezdainikadShakespearenijebiovišeukrivunegokadjeKasijanatjeraodaopazi:"Greška,dragiBrute,nijeunašimzvijezdama/većunamasamima."Jednostavnojetorećikadsterimskiplemić(iliShakespeare!),alimeđunašimzvijezdamamožesepronaćipopriličnakrivica.

DoksmonateminedostatakastarogWilla,vašepisanjeomladojHazelpodsjećamenaBardovpedeset i peti sonet koji, naravno, počinje: "Nit mramor nit pozlaćeni spomenici/prinčeva nećenadživjetiovumoćnurimu;/notićešunjojblještavijesjati/odhrapavakamena,ukaljanakurvomodvremena."(Digresija,ali:kakvajekurvavrijeme.Sjebesvakoga.)Tojedivnapjesma,ali ivarljiva:naravnodasesjećamoShakespeareovemoćnerime,alištoznamooosobikojojjeposvećena?Ništa.Priličnosmosigurnidajeriječomuškarcu,asveostalojepogađanje.Shakespearenamjesavršenomalo rekao o muškarcu kojeg je zarobio u tom lingvističkom sarkofagu. (Primijetit ćete i da, kadgovorimooliteraturi,govorimousadašnjemvremenu.Kadgovorimoomrtvima,nismotakomilostivi.)Izgubljeno nećemo učiniti besmrtnim pišući o tome. Jezik zakopava, ali ne uskrisuje (Potpunorazotkrivanje: nisam prvi koji je to primijetio. Usporedi MacLeishovu poemu "Nit mramor nit

pozlaćenispomenici"ukojojsenalazijunačkistih"rećićudaćešumrijetiinitkotenećepamtiti".)Skrećems teme,ali evo zaključka:mrtvi su vidljivi samouužasnomgolomoku sjećanja.Živi,

hvalanebesima,zadržavajusposobnostdanasiznenadeirazočaraju.VašajeHazelživa,Waterse,inesmijetenametatisvojuvoljutuđojodluci,posebnoodlucikojajetakopromišljenodonesena.Onavasželipoštedjetiboliitrebalibistejojtodopustiti.MoždavamlogikamladeHazelnijeuvjerljiva,alijakročimovomdolinomsuzaduljeodvasikakojatovidim,onanijeluda.

Iskrenovaš,PeterVanHoutenStvarnojetoonnapisao.Polizalasamprst,snjimmaloprešlapopapiruitintajelaganopustilapa

samznaladajestvarna."Mama",reklasam.Nisamtoreklaglasno,ahnisamnimorala.Onauvijekčeka.Provirilajekroz

vrata."Jesilidobro,dušo?""MožemolinazvatidoktoricuMariuipitatijehoćelimemeđunarodnaputovanjaubiti?"

OSMOPOGLAVLJE Nekoliko dana kasnije imali smo veliki Sastanak ekipe za rak. Svako toliko sastala bi se hrpa

liječnika, socijalnih radnika, fizioterapeuta i tkoznakogajoš, posjedali bi oko stola u konferencijskojdvorani i raspravljali o mojoj situaciji. (Ne o situaciji s Augustusom Watersom niti o situaciji sAmsterdamom.Osituacijisrakom.)

SastanakjevodiladoktoricaMaria.Zagrlilamekadsamstigla.Voljelajegrliti.Valjdasamseosjećalabolje.CjelonoćnospavanjesBiBAP-omčinilojedasemojaplućaosjećaju

gotovonormalno,iakosezapravoinisamsjećalanormalnogradapluća.Svisustigliinapravilicijelupredstavuokoisključivanjapageratakodajabudemucentrupažnje,

a onda je doktoricaMaria rekla, "Dakle, sjajna je vijest da Phalanxifor i dalje kontrolira rast tvojegtumora,aliočitoidaljeimamoproblemasprikupljanjemtekućine.Pitanjeje,kakonastaviti?"

A onda me samo pogledala kao da očekuje odgovor. "Hm", rekla sam, "mislim da nisamnajkvalificiranijaosobauovojprostorijidabihnatoodgovorila?"

Nasmiješila se. "Točno, čekala sam doktora Simonsa.Doktore Simons?"On je bio isto nekakavliječnikzarak.

"Pa, od drugih pacijenata znamo da većina tumora naposlijetku pronađe način da raste unatočPhalanxiforu,alidajetoslučaj,nasnimkamabismovidjelirasttumora,štonevidimo.Dakle,jošnismotamo."

Još,pomislilasam.DoktorSimonsjekažiprstomkucnuopostolu."SmatramokakojemogućedaPhalanxiforpogoršava

edem,aliprestanemoligakoristiti,moglibismosesuočitismnogoozbiljnijimproblemima."DoktoricaMariajedodala,"StvarnonerazumijemodugotrajneučinkePhalanxifora.Malojeljudi

nanjemutolikodugokaoti.""Znači,nećemočinitiništa?""Nastavitćemoovimsmjerom",objasnilajedoktoricaMaria,"alimoramovišeučinitikakobismo

smanjili stvaranje edema." Iz nekog sam razloga osjetila mučninu, kao da ću povratiti. Mrzila samSastankeekipezarakopćenito,aliovajsamposebnomrzila."Tvojraknećenestati,Hazel.Alividjelasam da ljudi dugo žive s tvojom razinom penetracije tumora." (Nisam pitala što znači dugo. Tu sampogreškuvećjednomučinila.)"Znamdatitotakoneizgledanakonizlaskasintenzivne,aliovatekućinaje,baremzasad,rješiva."

"Zarnemogujednostavnodobititransplantacijuplućailinešto?"upitalasam.UsnedoktoriceMarijenestalesuunjenimustima."Nažalost,nebibilasmatranadobrimkandidatom

zatransplantaciju."Shvaćalasam:nemakoristiodtraćenjadobrihplućanabeznadanslučaj.Kimnulasamipokušalaneostavitidojamdame tajkomentarpovrijedio.Moj je tatapočeomaloplakati.Nisamgapogledala,alidugonitkoništanijerekaopajenjegovštucaviplačbiojedinizvukuprostoriji.

Mrzilasamgapovrijeđivati.Većinusamvremenamoglazaboravitina to,alineumoljiva je istinaglasilaovako:moždaimjedragoštosamovdje,alijasamalfaiomegapatnjemojihroditelja.

MaloprijeČuda,doksamležalanaintenzivnoj,izgledalojekaodaćuumrijeti.Mamamijegovoriladajeuredupustitiseijasamsetrudilapustiti,alimojasuseplućaneprestanoborilazazrak.Mamajejecajućišapnulaneštoutatinaprsazaštobihradijedanisamčulainadamsedaonanikadnećesaznatidajesamčula.Reklaje:"Višenećubitimama"itomeužasnopogodilo.

NisammoglaprestatimislitiotometijekomcijelogSastankatimazarak.Nisamtomoglaizbitiizglave,kakojezvučaladokjetogovorila,kakonikadvišenećebitidobro,avjerojatnoineće.

Konačno smo odlučili ostaviti sve kako je bilo, uz češće drenaže tekućine. Na kraju sam pitalasmijemliputovatiuAmsterdam,adoktorSimonssestvarnoidoslovnonasmijao,aliondajedoktoricaMaria rekla, "Zaštone?"DoktorSimons jezabrinutoponovio, "Zaštone?"adoktoricaMaria je rekla,"Da,nevidimrazlogazaštone.Konačno,uavionima imajukisik."DoktorSimons jepitao,"Ahoće lijednostavnonacarinipustitiBiPAP?"DoktoricaMariajeodgovorila,"Pada,ilićejejedančekati."

"Staviti pacijenticu - ni manje ni više nego jednu od pacijenata na Phanalxiforu koji najvišeobećavaju-naosamsatiletaudaljenostiodjedinihliječnikakojirazumijunjenslučaj?Tojereceptzakatastrofu."

DoktoricaMariajeslegnularamenima."Toćepovećatinekerizike",priznalaje,aondaseokrenulapremameniirekla:"Alitojetvojživot."

Osim što zapravonije.Tijekomvožnjekući, roditelji su se složili: ne idemuAmsterdamako seliječnicinesložedajesigurno.

Augustusmenazvaoistogdana,nakonvečere.Većsambilaukrevetu-uovomjetrenutkuvrijemenakonvečerebilomojevrijemeodlaskaukrevet-oslonjenaomilijardujastukasPlavkomiračunalomukrilu.

Javilasamseirekla,"Loševijesti",aonjerekao,"Sranje,što?""NemoguuAmsterdam.Jedanodmojihliječnikamislidajetološaideja."Na trenutak je utihnuo. "Bože", rekao je. "Trebao sam to jednostavno samplatiti. Trebao sam te

odvestiuAmsterdamravnosFunkykostiju." "Ali tad bih vjerojatno uAmsterdamu imala fatalnu epizodu deoksigenacije imoje bi tijelo kući

vjerojatnodopremiliuteretnomodjeljkuaviona",reklasam."Aono,da",složiose."Aliprijetoga,mojabimibigrandioznaromantičnagestatotalnoosigurala

seks."Glasnosamsenasmijala,dovoljnoglasnodaosjetimgdjesedonedavnouprsimanalazilacjevčica."Smiješsejerjeistina",rekaoje.Ponovnosamsenasmijala."Istinaje,priznaj!""Vjerojatnonije",reklasaminakontrenutkadodala,"iakonikadnećešsaznati."Tužnojezastenjao."Umrijetćukaodjevac",rekaoje."Tisidjevac?"iznenađenosamgaupitala.

"HazelGrace",rekaoje,"imašliolovkuikomadpapira?"Reklasamdaimam."Uredu,ondamolimte, nacrtaj krug." Nacrtala sam. "Sad unutar tog kruga nacrtaj manji krug." Nacrtala sam. "Veći krugoznačavadjevce.Manjikrugsedamnaestogodišnjakesjednomnogom."

Ponovno samsenasmijala i reklamukakočinjenicadavećinudruštvenih interakcijaostvarujeudječjoj bolnici također ne ohrabruje promiskuitet, a onda smo razgovarali o Peter Van Houtenovubriljantnomkomentaruovremenukojejekurvai iakosamjabilaukrevetu,aonupodrumu,ipaksamosjećaladasmounestvorenomtrećemprostoru,atajsamprostorvoljelaposjećivatisnjime.

Tadsamprekinularazgovoriusobusumiušlimamaitata.Iakokrevetnijebiobašdovoljnovelikzanastroje,leglisuporedmene,svatkonasvojustranukrevetaizajednosmogledaliANTMnamalenomtelevizoru umojoj sobi. Izbačena je ta cura kojami se nije sviđala, Selena, a iz nekogme razloga torazveselilo.TadmemamaspojilanaBiPAPiušuškala,atatapoljubioučeloipogrebaobradom,aondasamzatvorilaoči.

BiPAPjepreuzeokontrolunadmojimdisanjemumjestomene,štomeiznimnoživciralo,alisjajnojebilo što je proizvodio silnu buku, rondajući uz svaki udah i pišteći pri svakom izdahu. Stalno samrazmišljala da zvuči kao da zmaj diše istovremeno kad i ja, kao da imam tog zmaja-ljubimca koji sestisnuouzmeneidovoljnomevolidasvojedisanjetempirauzmoje.Razmišljalasamotomedoksamtonulausan.

Sljedećegsamjutraustalakasno,gledalatelevizijuizkrevetaiprovjerilamejlove,anakonnekogsamvremenapočela sastavljatimejlPeteruVanHoutenuo tomekakonemogudoći uAmsterdam, alizaklelasamsenamajčinživotdaniskimnećupodijelitiinformacijuolikovima,dajeuopćeneželimdijelitijersamužasnosebičnaosoba,imoželimisamorećijeliNizozemskiTulipandžijaiskren,hoćeliseAnninamamaudatizanjegaištojebiloshrčkomSizifom.

Alinisamgaposlala.Biojeprevišepatetičan,čakizamene.Okotrisata,kadsampretpostaviladaćeAugustusstićikućiizškole,otišlasamudvorišteinazvala

ga.Dok je telefon zvonio, sjela samna visoku travu prepunumaslačaka.One su ljuljačke i dalje bileondje,akorovjerastaonamjestumalenogjarkakojisamstvorilaodgurujućisekaodijete.Sjećamsedaje tata donio kući komplet iz Toys "R"Us trgovine i sastavio ljuljačke u dvorištu uz pomoć susjeda.Inzistiraojedaihonprvitestiraivražjasestvarskoroslomila.

Nebo je bilo sivo, nisko i puno kiše, ali još nije padala. Prekinula sam vezu kad sam začulaAugustusovu govornu poštu pa odložila telefon u prašinu kraj sebe i nastavila gledati ljuljačke,razmišljajućiotomekakobihmijenjalasvebolesnedanekojisumipreostalizanekolikoonihzdravih.Pokušalasamsirećidabimoglobitigore,dasvijetnijetvornicakojaispunjavaželje,daživimsrakom,aneumiremodnjega idamune smijemdopustitidameubijeprijenegomeubije, aonda samsamopočelamrmljatiglupoglupoglupoglupoglupoglupobezprestanka,svedoksezvuknijeodvojioodznačenja.Idaljesamtoponavljalakadmenazvao.

"Hej",reklasam."HazelGrace",kazaoje."Hej",ponovilasam."Plačešli,HazelGrace?""Donekle?""Zašto?"

"Zatoštosamsamo...želimićiuAmsterdamiželimdamikažeštosedogodinakonzavršetkaknjigeineželimovajmojživot,ainebomedeprimira,atusuitestareljuljačkekojemijetatanapraviodoksambiladijete."

"Odmahmoramvidjetiteljuljačkesuza",rekaoje."Stižemzadvadesetminuta."Ostalasamudvorištujerjemamauvijekbilaposebnobrižnaizabrinutakadbihplakala,zatošto

nisam često plakala. Znala sam da će htjeti razgovarati i raspravljati zašto bih trebala razmisliti oprilagodavanjulijekovaipomisaonačitavtajrazgovortjeralamenapovraćanje.

Nijeda sam imalanekoveselo, šareno sjećanjena zdravogocakoji odguruje zdravodijetekojeviče jače jače jače ili neki sličan metaforički rezonantan trenutak. Ljuljačke su samo stajale ondje,napuštene,dvijemale ljuljačkekoje sumirno i tužnovisjele sposivjelogkomadadrveta, akonture supodsjećalenadječjicrtežosmijeha.

Čulasamkakoseizameneotvarajupomičnastaklenavrata.Okrenulasamse.BiojetoAugustusukratkimhlačamaikošuljikratkihrukava.Rukavomsamobrisalaliceinasmiješilase."Bok",reklasam.

Trebalomujemalodasjednenatloporedmene.Napraviojegrimasukadjepriličnonegracioznosletiona stražnjicu. "Hej", rekao je naposljetku.Pogledala samga.Gledao je poredmene, udvorište."Shvaćamgdjejeproblem",rekaojeiprebaciomirukuprekoramena."Ovosuprokletotužneljuljačke."

Gurnulasamglavuunjegovorame."Hvalaštosiseponudiodoći." "Shvaćaš da tvoji pokušaji udaljavanja odmene neće smanjiti osjećaje koje gajim prema tebi?"

rekaoje."Valjda?"ponudilasam."Svisutvojinaporidamespasišodsebeosuđeninapropast",nastavioje."Zašto?Zaštobihtiseuopćesvidjela?Nisilisedovoljnonapatiosovakvimstvarima?"upitalasam

ga,mislećinaCarolineMathers.Gusnijeodgovorio.Samomeidaljedržao,aprstisumučvrstostezalimojulijevumišku."Moramo

učinitineštosovimvražjimljuljačkama",rekaoje."Kažemti,tojedevedesetpostoproblema." Kad sam se pribrala, ušli smo unutra i sjeli na kauč jedno do drugoga, s laptopom napola na

njegovom(lažnom)koljenu,anapolanamojem."Vruće",reklasam,mislećinapodnožjelaptopa."Majeli?"Nasmiješiose.GusjeotvoriotajportalzapoklanjanjepodnazivomPosvebesplatnoi

zajednosmonapisalioglas."Naslov?"upitaoje."Ljuljačketrebajudom",odgovorilasam."Očajničkiusamljeneljuljačketrebajudompunljubavi",

rekaoje."Usamljene,blagopedofilskeljuljačketražedječjeguze",reklasam.Nasmijaose."Etozašto.""Što?""Zatomisesviđaš.Shvaćašlikakojerijetkopronaćizgodnudjevojkukojakoristipridjevizveden

izriječipedofil?Tolikosizauzetabivanjemsobomdauopćeneshvaćaškolikosijedinstvena." Duboko sam udahnula na nos. Na svijetu nikad nije bilo dovoljno zraka, ali u tom je trenutku

nedostatakbioposebnoakutan.

Zajedno smo napisali oglas, uređujući tekst jedno drugome dok smo pisali. Na kraju smo sedogovoriliokoovoga:

OčajničkiusamljeneljuljačketražedompunljubaviJedankomplet ljuljački, istrošen,alistrukturnoispravan, tražinovidom.Stvoriteuspomenesa

svojimdjetetom tako da jednogadanaon ili ona pogledaju u dvorište i osjete bol sentimentalnostionakoočajničkikaoštosemenidanasposlijepodnedogodilo.Svejekrhkoiprolazno,dragičitatelju,aliuzovećeljuljačkevašedijeteilidjecaupoznatiusponeipadoveljudskogživotanježnoisigurno,amožda nauče i najvažniju lekciju od sviju:ma kako se snažno odgurivali,ma kako visoko odlazili,nikadnemožetenapraviticijelikrug.

Ljuljačkesutrenutačnosmještenenakrižanju83.iSpringMilla.Nakon toga smonakratkouključili televizor, ali nismomogli pronaći što bismogledali pa sam s

noćnogormarićazgrabilaKraljevskutuguidonijelajeudnevnusobugdjemijeAugustusWatersčitaodokjemama,pripremajućiručak,slušala.

"Majčinosestaklenookookrenulopremaunutra",počeojeAugustus.Dokječitao,zaljubilasamseonakokakotonešusan:polako,aondaodjednomipotpuno.

Kadsamsatvremenakasnijeprovjerilamejl,saznalasamdamožemobiratimeđumnogoudvaračaljuljačkama.NakrajusmoodabralitipapoimenuDanielAlvarezkojijepriložioslikutrojedjecekakoigrajuvideoigricesporukomSamoželimdaizađuvan.Otpisalasammudaljuljačkumožepokupitikadmuodgovara.

Augustus me pitao želim li otići s njime na grupu za podršku, ali bila sam stvarno umorna odnapornogdanaImanjarakapasamodbila.Sjedilismozajednonakauču,onseodgurnuokakobiustaopapaonazadnakaučiukraomipoljubacuobraz.

"Augustuse!"povikalasam."Prijateljski",odgovorio je.Ponovnoseodgurnuokakobiustao,aliovog jeputastvarno iustao,

napraviodvakorakapremamojojmami i rekao,"Uvijekvas jezadovoljstvovidjeti",amoja jemamaraširilarukekakobigazagrlila,paseAugustusnagnuoipoljubio jeuobraz.Okrenuosepremameni."Vidiš?"

Otišlasamukrevetodmahnakonvečere,aBiPAPjeutišaosvijetizvanmojesobe.Višenikadnisamvidjelaljuljačke.Dugosamspavala,desetsati,moždazbogsporogoporavka,amoždazatoštosanpobjeđujerak,a

moždaizatoštosambilatinejdžericabezposebnogvremenaustajanja.Nisamjošbiladovoljnojakadabih se vratila predavanjima na MCC-u. Kad sam konačno osjetila želju za ustajanjem, skinula samBiPAP-ovumaskus lica,stavilacjevčiceskisikom,uključila ih,pazgrabila laptopispodkrevetagdjesamgaprethodnenoćiostavila.ČekaomemejlodLidewijVliegenthart.

DragaHazel,primilasamvijestiodDobrihduhovadaćešnas,sAugustusomWatersomimajkomposjetiti4.

svibnja.Tojezasamotjedandana!Peterijasmooduševljeniinemožemodočekatidateupoznamo.Tvojjehotel,Filosoof,samoulicuudaljenodPeterovadoma.Moždabismotitrebalidatidanodmorazbogjetlaga?Akotitakoodgovara,možemosenaćiuPeterovudomuujutro5.svibnja,moždanakaviu10ujutrokakobitiodgovorionapitanjaoknjizi.AondamoždamožemoposjetitimuzejeiliKućuAnneFrank?

Snajboljimželjama,LidewijVliegenthartIzvršnapomoćnicagospodinaPeteraVanHoutena,autoraKraljevsketuge"Mama",reklasam.Nijeodgovorila."MAMA!"povikalasam.Ništa.Ponovno,glasnije."MAMA!" Utrčala je s običnim ružičastim ručnikom stisnutim ispod pazuha, blago uspaničena. "Što se

dogodilo?""Ništa.Oprosti,nisamznaladasetuširaš",reklasam. "Kupala sam se", odgovorila je. "Samo sam..." Zatvorila je oči. "Samo sam se htjela okupati.

Oprosti.Štosezbiva?""MožešlinazvatiDobreduhoveirećiimdajeputotkazan?UpravosamdobilamejlodPeterVan

Houtenovepomoćnice.Onamislidadolazimo."Napućilajeusneizaškiljilapremameni."Što?""Nebihtismjelarećidoktiseotacnevratikući.""Što?"ponovilasam. "Putujemo", konačno je rekla. "DoktoricaMaria nas je sinoć nazvala i uvjerila damoraš živjeti

svoj...""MAMA,TOLIKOTEVOLIM!"povikalasam,aonajeprišlakrevetuidopustilamidajezagrlim.PoslalasamAugustusuporukujersamznaladajeuškoli:Jošsislobodan3.svibnja?:)Odmahjeodgovorio.Svećebitikakosamzamislio.Uspijemliostatiživasamotjedandana,saznatćusvenenapisanetajneAnninemameiNizozemskog

Tulipandžije.Pogledalasamnizkošuljunasvojaprsa."Prestanitesrati",prošaptalasamsvojimplućima.

DEVETOPOGLAVLJEDanprijeodlaskauAmsterdam,vratila samseugrupuzapodrškuprviputotkakosamupoznala

Augustusa. Postava semalo promijenila dolje, u Doslovnom srcu Isusovu. Stigla sam rano, taman navrijemedamevječnosnažnapobjednicanadrakomslijepogcrijevaLidaupoznasasvimnovostimadoksamjastajalaijelačokoladnikeksoslonjenaostolić.

Dvanaestogodišnji leukemičar Michael je preminuo. Snažno se borio, rekla mi je Lida, kao dapostoji drugi načinborbe.Svi suostali i dalje bili ovdje.Ken jebioNTRnakon zračenja.Lucasu sebolestvratila,a to je reklas tužnimpoluosmijehomislijeganjemramena,onakokakobistereklidasealkoholičarvratioboci.

Slatka,bucmastadjevojkaprišla jestolu ipozdravilaLidu,apotommisepredstavilakaoSusan.Nisamznalaštonevaljasnjom,ahimalajeožiljakkojiseprotezaoodbočnestranenjenognosasvedousneiprekoobraza.Ožiljakjeprekrilašminkom,notogajesamonaglasilo.Bilasammalobezdahaodsveg togsilnogstajanjapasamrekla, "Jaćusjesti",a tadsusevratadizalaotvorila iotkrila Isaaca injegovumamu.Nosiojesunčanenaočaleijednomserukomdržaozamamu,adrugomzaštap.

"HazelizgrupezapodrškuaneMonica",reklasamkadsammusepribližila,aonsenasmiješioirekao,"Hej,Hazel.Štoima?"

"Ništa.Postalasamjakoseksiotkakosioslijepio.""Kladimse",rekaoje.Mamagajedoveladostolca,poljubilamuvrhčelainestalaudizalu.Opipao

jeokosebepasjeo.Sjelasamnastolacdonjegaiupitala,"Onda,štoima?""Svejeokej.Valjdamijedragoštosamdoma.Gusmijerekaodasibilanaintenzivnoj?""Aha",odgovorilasam."Sranje.""Sadsampunobolje",reklasam."SutraidemuAmsterdamsGusom.""Znam.PriličnosamupućenutvojživotjerGus.Nikad.Negovori.Niočemu.Drugom."Nasmiješilasamse.Patricksenakašljaoirekao,"Hoćemolisjesti?"Uhvatiomijepogled."Hazel!"

rekaoje."Takomijedragoštotevidim!"SvisusjeliiPatrickjepočeoprepričavatičitavupričusasvojimmudima,ajasamsevratilarutini

komuniciranja uzdasima s Isaacom, žaleći sve prisutne, ali i sve kojih nije bilo, isključujući se izrazgovorakakobih seusredotočila na svoju zadihanost i bol.Zemlja je i dalje bila okruglabezmojepotpuneuključenostipasamsetrgnulaizsanjarenjatekkadjenetkoizgovoriomojeime.

Bila je toLidaSnažna.Lidau remisiji.Plavokosa, zdrava, snažnaLidakoja jeplivalau svojemsrednjoškolskomplivačkomtimu.Lidakojojjenedostajalosamoslijepocrijevo,izgovaralajemojeimeigovorila,"Hazelmijetakvainspiracija,stvarnojest.Neprestajeseboriti,buditisvakogjutraiodlazitiubitkubezprigovora.Takojesnažna.Mnogojesnažnijaodmene.Voljelabihimatinjenusnagu."

"Hazel?"upitaojePatrick."Kakosetizbogtogaosjećaš?"

SlegnulasamramenimaipogledalaLidu."Dalabihtisvusvojusnaguzatvojuremisiju."Osjetilasamsekrivomčimsamtoizgovonla.

"MislimdaLidanijetomislila",rekaojePatrick."Mislimdaona..."Aliprestalasamslušati.Nakonmolitvi zažive ibeskrajne litanijemrtvih (sMichaelomsmještenimna samkraj),uhvatili

smosezarukeirekli,"Danasživimosvojnajboljidan!"Lidajeodmahpojuriladomene,prepunaisprikaiobjašnjenja,ajasamrekla,"Ne,ne,stvarnojeu

redu"iodmahnulajojdaode,aondasamreklaIsaacu,"Možešlimeotpratitigore?"Uzeomezarukuihodalasamsnjimedodizala,zahvalnaštoimamisprikuizbjećistube.Gotovo

sam stigla do dizala kad samugledala njegovumamukako stoji u kutuDoslovnog srca. "Ovdje sam",reklajeIsaacupaseprebaciosmojerukenanjenuprijenegomeupitao,"Hoćešlisvratiti?"

"Svakako", odgovorila sam. Bilomi ga je žao. Iako sammrzila suosjećanje koje su ljudi gajilipremameni,nisamsimoglapomoćiadaneosjećamistopremanjemu.

IsaacježivioumalenojseoskojkućinaMeridianHillsu,poredotmjeneprivatneškole.Sjelismoudnevnusobudokjenjegovamajkaotišlaukuhinjupripremitivečeru.Tadmeupitaoželimliseigrati.

"Svakako",odgovorilasam.Zatražiojedaljinski.Dalasammugapajeuključiotelevizoriračunalopriključenonanjega.Televizijskijeekranostaocrn,alinakonnekolikojetrenutakaiznjegaprogovoriodubokglas.

"Varka",rekaojeglas."Jedanilidvaigrača?""Dva",odgovoriojeIsaac."Pauza."Okrenuosepremameni."StalnoigramovuigrusGusom,alito

medovodido ludila jer seonponašapotpunosuicidalno.On jeono,previšeagresivankad je riječospašavanjucivilaitomeslično."

"Aha",složilasamse,prisjetivšiseNoćislomljenihtrofeja."Pokreni",rekaojeIsaac."Igračjedan,identificirajse.""Pretpostavljamdaćujabitiigračdva",reklasam.StožerninarednikMaxMayhemivojnikJasper

Jacksbudnisuumračnoj,praznojsobi,veličineotprilikečetirikvadratnametra. Isaacjepokazaoprematelevizoru,kaodabihtrebalagovoritiunjegailinešto."Hm",reklasam.

"Imaliprekidačazasvjetlo?"Ne."Postojelivrata?"VojnikJackspronalazivrata.Zaključanasu.Isaacjeskočio."Ključjeiznaddovratka."Jest,ondjeje."Mayhemotvaravrata."Tamajeidaljebeztračkasvjetlosti."Vadimnož",rekaojeIsaac."Vadimnož",dodalasam.Dječak - pretpostavljam Isaacov brat - izvirio je iz kuhinje. Imao jemožda deset, bio je žilav i

superenergičaninekakojeprojuriodnevnomsobomvičućiglasomkojijepriličnopodsjećaonaIsaacov,"UBIJAMSE."

NarednikMayhemprislanjanožnavrat.Jestelisigurnida... "Ne", odgovorio je Isaac. "Pauza.Graham, nemoj da te izmlatim."Graham se veselo nasmijao i

odjurionizhodnik.DoksuMayhemiJacks,Isaacija,opipavaliputkrozpećinu,naletjelisunatipakojegsmoproboli

nakonštonamjepriznaodasmouukrajinskojzatvorskojpećini,višeodkilometraispodpovršine.Doksmo nastavljali, zvučni su nas efekti - bijesna podzemna rijeka, glasovi koji govore ukrajinskim iengleskimstranimnaglaskom-vodilikrozpećinu, aliu toj igriciništanismomoglividjeti.Nakonštosmo sat vremena igrali, začuli smo glasove očajničkog zatvorenika koji je molio, "Bože, pomozi mi.Bože,pomozimi."

"Pauza",rekaojeIsaac."NaovommjestuGusuvijekinzistiradanađemozatvorenikaiakozbogtoganemožemopobijeditiuigriiiakojejedininačindagastvarnooslobodimopobijeditiuigri."

"Aha,onpreozbiljnodoživljavavideoigre",reklasam."Previšejezaljubljenumetaforu.""Sviđalitise?"upitaomeIsaac."Naravnodamisesviđa.Sjajanje.""Alineželišbitisnjim?"Slegnulasamramenima."Kompliciranoje.""Znamštopokušavašnapraviti.Neželišmudatineštosčimesenećemoćinositi.Neželišdabude

Monica",rekaoje. "Tako nekako", rekla sam.Ali nije bila stvar u tome. Istina je bila da nisamhtjela ja biti Isaac.

"BudimopoštenipremaMonici",reklasam,"nitoštositinjojučinionijebilolijepo.""Štosamjanjojučinio?"upitaojezauzimajućiobrambenistav."Znaš,oslijepioisveto.""Alitonijebilamojakrivnja",rekaojeIsaac."Nisamrekladajebilatvojakrivnja.Reklasamdanijelijepo."

DESETOPOGLAVLJEMogli smo ponijeti samo jedan kofer. Ja nisammogla nositi, amama je tvrdila da ona nemože

ponijeti dva pa smo se hrvale za prostor u crnom koferu koji sumoji roditelji dobili kao poklon zavjenčanjeprijemilijungodina,ukoferukojijesvojživottrebaoprovestinaegzotičnimlokacijama,alijeumjestotogauglavnomputovaodoDaytonainazad,jerjeondjeMorrisPropertyInc.imaosatelitskiuredkojijetataobilazio.

SvađalasamsesmamomitvrdiladabihtrebaladobitimalovišeodpoloviceprostorajerbezmeneimojegrakauopćenebismoputovaliuAmsterdam.Mamajepaktvrdiladajeonadvaputvećaodmeneistogafizičkitrebavišetkaninekakobipristojnoizgledalapastogazaslužujedvijetrećinekofera.

Nakrajusmoobjeizgubile.Takotoide.Let nam jebio tekupodne, alimamameprobudilaupet i trideset, upalivši svjetla i povikavši,

"AMSTERDAM!" Cijelog je jutra jurila uokolo, pazeći da imamo međunarodne utikače i četiri putaprovjerivšiimamolipravibrojspremnikaskisikomidasusvipuniitakodalje,ajasamsamoispuzalaizkreveta,navuklasvojuOdjećuzaputovanjeuAmsterdam(traperice,ružičastumajicuicrnujaknuzaslučajdauavionubudehladno).

Automobiljebiopunušestipetnaestitadjemamainzistiraladadoručkujemostatom,iakosamsejasmoralnogstanovištaopiraladoručkuprijezore,na temeljučinjenicedanisamdevetnaestostoljetnaruskaseljankakojasemoranapunitiprijedanaradaupolju.Aliipaksampokušalaprobavitinekajaja,amamaitatasuuživaliudomaćojverzijiMcMuffmasjajimakojesuvoljeli.

"Zašto se hrana za doručak jede za doručak?" upitala sam ih. "Ono, zašto ne jedemo curry zadoručak?"

"Hazel,jedi.""Alizašto?"upitalasam."Mislim,ozbiljno:kakojekajganapripalaekskluzivnodoručku?Možeš

staviti slaninuu sendvič adanitkonepoludi.Aliu trenukad sendvič ima jaje,bum, to je sendvič zadoručak."

Tatajeodgovoriopunihustiju."Kadsevratiš,imatćemodoručakzavečeru.Može?""Neželim'doručakzavečeru'",odgovorilasam,prekriživšinoživilicuprekopunogtanjura."Želim

kajganu zavečerubez teblesave idejeda jeloukojem senalaze jajamorabitidoručak čak i kad sedogađauvrijemevečere."

"Naovomesvijetutrebabiratibitke,Hazel",reklajemama."Aliakoseželišboritizaovopitanje,statćemoizatebe."

"Popriličnoizatebe",dodaojetata,amamasenasmijala.Usvakomslučaju,znalasamdajeglupo,aliipakmijenekakobiložaokajgane.Kadsmozavršilisjelom,tatajeopraoposudeiotprationasdoauta.Počeoje,naravno,plakatii

poljubiomejeuobrazmokrim,neobrijanimlicem.Nasloniojenosomojujagodicuiprošaptao,"Volim

te.Takosamponosannatebe."(Našto,pitalasamse.)"Hvala,tata.""Vidimosezapardana,okejdušo?Tolikotevolim.""Ijatebevolim,tata",nasmiješilasamse."Inećemebitisamotridana."Mahala sammu dok smo kretali s prilaza.Mahao je nazad i plakao. Palomi je na pamet da on

vjerojatnomislikakomevišenikadnećevidjeti,a to jevjerojatnomisliosvakog jutra, svakogsvojegradnogdanadokjeodlazionaposaoitojevjerojatnobilousrano.

MamaijasmoseodvezledoAugustusovekuće.Kadsmostigleonamo,htjelajedaostanemuautuiodmaram, ali otišla sam s njom do ulaznih vrata.Dok smo se približavale kući, čula sam kako netkounutra plače. Isprva nisam mislila da je riječ o Gusu jer nije bilo nimalo nalik dubokom brundanjunjegovagovora,ali tad samzačulaglaskoji jeu svakomslučajubio iskrivljenaverzijanjegova,kakogovori, "JER JE TOMOJ ŽIVOTMAMA. ON PRIPADAMENI!"Mamame brzo zagrlila, okrenulanazadpremaautomobilu,ajasambilaono,"Mama,štonijeuredu?"

Aonajerekla,"Nesmijemoprisluškivati,Hazel."VratilesmoseuautoijasamposlalaAugustusuporukudasmovaniidagačekamo.Nekosmovrijemegledaleukuću.Čudnastvarskućamajestštoonegotovouvijekizgledajukaoda

seunjimaništanedogađa,čakiakosadržavajuvećinunašihživota.Pitalasamsejelitoisključivasvrhaahitekture.

"Pa",reklajemamanakonnekogvremena,"mislimdasmopriličnouranile." "Gotovo kao da nisam morala ustati u pet i trideset", rekla sam. Mama je posegnula prema

spremniku između nas, zgrabila šalicu s kavom i otpila gutljaj. Telefon mi je zazujao. Augustusovaporuka.

NEMOGUodlučitištodaobučem.Kakotisevišesviđam,upolo-majiciilimajicinakopčanje?Odgovorilasam:Nakopčanje.Tridesetsekundikasnije,otvorilasuseulaznavrataipojaviosenasmiješeniAugustus,vukućikofer

nakotačiće.Nosiojeizglačanunebeskiplavumajicunakopčanjeuguranuutraperice.NausnamamujeplesaoCamelLight.Mamajeizašladagapozdravi.Istogjetrenutkaizvadiocigaretuiprogovorioonimsvojimsamouvjerenimglasomnakojisamnavikla."Uvijekvasjezadovoljstvovidjeti,gospođo."

Gledala sam ih u retrovizoru dok je mama otvarala prtljažnik. Nekoliko je trenutaka kasnijeAugustusotvoriostražnjavrata izamene iupustioseusloženpostupaksjedanjanastražnjesjedalouzpomoćsamojednenoge."Trebašlipomoć?"upitalasam.

"Apsolutnone",odgovorioje."Izdravo,HazelGrace.""Hej",odgovorilasam."Uredu?""Uredu",odgovorioje."Uredu",reklasam.Mamajeušlaizatvorilavrataautomobila."Sljedećapostaja,Amsterdam",objavilaje.Notonijebilosasvimtočno.Sljedećajepostajabiloaerodromskoparkiralište.Tadanasjeautobus

odvezao do terminala, a otvoreni nas je električni automobil odvezao do reda za prijavu. Tip iz

aerodromskogosiguranjanapočetkuredavikaojedanamtorbenesmijusadržavatieksplozive,vatrenooružje ilivišeod8deci tekućinepasamreklaAugustusu,"Paziovo:stajanjeu redupredstavljaoblikrepresije",aonjerekao"Stvarno".

Umjestodameručnopretraže,odabralasamprolazakkrozdetektormetalabezkolica,spremnikailičak plastičnih cjevčica u nosu. Prolazak kroz rendgenski uređaj bio je prvi put da sam, u nekolikomjeseci,napravilakorakbezkisika.Osjećalasamsesjajnotakoslobodnohodajući,prelazećiRubikon,ašutnjauređajapriznalajedasam,manakakokratko,nemetaliziranobiće.

Osjećalasamsuverenitettijelakojizapravonemoguopisati.Jedinomogurećidasamćurkakojajenaviklanastvarnotežakruksakkojisamposvudavuklasasobom,sasvimsvojimknjigama.Aakobihdugohodalasnjim,osjećalabihsekaodaletimčimbihgaskinula.

Nakon otprilike deset sekundi pluća su mi se osjećala kao da se skupljaju sama u sebe, poputcvijećausumrak.Sjelasamnasivuklupuporeduređajaipokušaladoćidodaha.Kašaljmijebioštektavinaporaniosjećalasamsepriličnojadnoprijenegosamkaniluvratilanamjesto.

Čak je i tad boljelo. Bol je uvijek bila prisutna, izvlačila se duboko izmene, zahtijevala da jeosjetim.Uvijek sam se osjećala kao da se budim iz boli kad bi nešto u svijetu izvanmene odjednomtražilomojkomentarilipažnju.Mamamezabrinutopromatrala.Upravojebilaneštorekla.Štojeupravorekla? Tad sam se sjetila. Pitalame što nije u redu. "Sve je u redu", odgovorila sam. "Amsterdam!"napolajeviknula.

Nasmiješilasamse."Amsterdam",odgovorilasam.Spustilajerukudomeneipodiglame. Stigli smo do gata sat vremena prije zakazanog vremena ukrcavanja. "GospođoLancaster, vi ste

zadivljujućetočnaosoba",rekaojeAugustussjedajućikrajmeneugotovopraznompodručjugata."Pa,pomažeštonisambašjakozaposlena",odgovorilaje."Priličnosizaposlena",ispravilasamjeiakomijepalonapametdasammaminposaouglavnomja.

Bio je tu i posao braka smojim tatom - on nije imao pojma o stvarima kao što su vođenje financija,unajmljivanjevodoinstalatera,kuhanjeilibilokojidrugiposaokojinijeradzaMorrisPropertyInc.-aliuglavnom sam to bila ja. Njen osnovni razlog za život i moj osnovni razlog za život bili su užasnoisprepleteni.

Doksusesjedalaokonaspočelapopunjavati,Augustusjerekao,"Pojestćuhamburgerprijenegokrenemo.Mogulitineštodonijeti?"

"Ne", odgovorila sam, "ali stvarno cijenim tvoje odbijanje da popustiš društvenimkonvencijamavezanimuzdoručak."

Zbunjeno jenakrivioglavupremameni. "Hazel je razvilaproblemvezanuzgetoizacijukajgane",objasnilajemama.

"Sramotno je što idemo kroz život i slijepo prihvaćamoda se kajgana povezuje samo i jedino sdoručkom."

"Želimjošrazgovaratiotome",rekaojeAugustus,"aliumiremodgladi.Odmahsevraćam."KadseAugustusnijepojavionakondvadesetminuta,pitalasammamumislilidaneštonijeuredu.

Podiglajepogledsasvojegužasnogčasopisadovoljnodakaže,"Vjerojatnojeotišaonatoaletilineštotakvo."

Aerodromska jeagenticadošla i zamijenilamoj spremniksa spremnikomkisikakoji jeosigurala

zrakoplovnatvrtka.BilomesramdataženaklečipredamnomdoksvigledajupasamAugustusuposlalaporukudokjeonaradila.

Nijeodgovorio.Činilosedamamanebrine,alijasamzamišljalasvakojakemogućnostiuništavanjaputauAmsterdam(uhićenje,ozljeda,slomživaca) iosjećalakaodasmojimprsimaneštonerakovskonijeuredudoksuminuteprolazile.

A upravo kad je gospođa za pultom s kartama objavila da će početi postupak prijave za osobekojima je potrebnomalo više vremena i ama baš svi na gatu su se okrenuli premameni,vidjela samAugustusa kako brzo šepa sMcDonaldsovom vrećicom u ruci i ruksakom prebačenim preko ramena."Gdjesibio?"upitalasamga.

"Oprosti,redjebiopredug",odgovoriojeiponudiomiruku.Prihvatilasampasmozajednohodalidopultazaprijave.

Osjećalasamkakonassvipromatraju,pitajućiseštonijeuredusnamaihoćelinastoubiti,kakojemojamamahrabraitakodalje.Ponekadjetobionajgoridiobolesti:fizičkidokazikojivasdijeleoddrugih ljudi.Bili smoneizbrisivo drugačiji, što nikadnije bilo očitije, negodok smonas troje hodalipraznimavionomuzstjuardesukojajesuosjećajnokimalaipokazivalapremanašemredu,dalekoudnu.Sjelasamusredinuredastrisjedala,sAugustusomdoprozoraimamomdoprolaza.OsjećalasamsemalostisnutomsmaminestranepasamseprirodnopomaklapremaAugustusu.Bilismoodmahizakrilaaviona.Otvoriojetorbuiotpakiraoburger.

"No,stvarsjajimaje",rekaoje,"štodoručkizacijadajekajganiodređenusigurnost,kužiš?Možešbilo kad i bilo gdje nabaviti malo slanine i Cheddar sira, od tacosa do sendviča i prženog sira, alikajgana-onajevažna."

"Smiješno",reklasam.Ljudisupočelipopunjavatiavion.NisamihhtjelagledatipasamskrenulapogledpremaAugustusu.

"Samo kažem:možda je kajgana getoizirana, ali je i posebna. Ima svojemjesto i vrijeme, kao icrkva."

"Nemožešbitivišeukrivu",protestirala sam."Počeosi se služiti izvezenimporukamas jastukatvojihroditelja.Tvrdišdajekrhka,rijetkastvarlijepasamozatostojekrhkairijetka.Alitojelaž,ititodobroznaš."

"Tebejeteškoutješiti",rekaojeAugustus."Lakautjehanetješi",reklasam."Itisijednombiorijedakikrhakcvijet.Sjećašse."Natrenutakjezašutio."Znašmeušutkati,HazelGrace.""Tojemojapovlasticaimojaodgovornost",odgovorilasam.Prijenegosamskinulapogledsnjega,rekaoje,"Slušaj,oprostištosamizbjegavaočekaonicu.Red

uMcDonald'su nije bio tako dug, jednostavno... nisamhtio sjediti ondje sa svim tim ljudima koji nasgledajuilištoveć."

"Uglavnomsugledalimene",reklasam.MoglistepogledatiGusainikakonevidjetidajeikadbiobolestan, ah ja sam svoju bolest nosila sa sobom izvana što je dijelom bio razlog ostanka kod kuće."AugustusaWatersa,poznatogkarizmatika,sramjesjeditiporedcuresaspremnikomzakisik."

"Nijemesram",odgovorioje."Samomeponekadrazbjesni.Adanasneželimbitibijesan."Nakonminute,gurnuojerukuudžepiotvoriokutijucigareta.

Otprilike devet sekundi kasnije, plavokosa je stjuardesa pojurila k nama i rekla, "Gospodine, nemožetepušitiuovomavionu.Iliubilokojemavionu."

"Nepušim",objasnioje,acigaretamujeplesalauustimadokjegovorio."Ali..." "To jemetafora", objasnila sam. "Stavlja ubojitu stvar u usta, ali joj nikad ne daje snagu da ga

ubije." Stjuardesa je na trenutak djelovala zbunjeno. "Pa, ta jemetafora zabranjena na današnjem letu",

reklaje.Gusjekimnuoivratiocigaretuukutiju.Konačnosmokrenulinizpistuipilotjerekao,Stjuardese,pripremitesezapolijetanje,apotomsu

sedvagolemamlaznamotorasurlikomprobudilaipočelismoubrzavati."Ovakavjeosjećajvozitisestobom",reklasam,aonsenasmiješio,aliječvrstostegnuovilicupasamrekla,"Uredu?"

UbrzavalismoiiznenadajeGusovarukazgrabiladržačzaruke,očisumubilerazrogačenepasamstavila ruku na vrh njegove i rekla, "U redu?" Nije odgovorio, samo me gledao razrogačenih očiju.Upitalasamga,"Zarsebojišletenja?"

"Rećićutizaminutu",odgovorioje.Nosavionasepodigaoibilismouzraku.Gusjepiljiokrozprozor gledajući kako se planet smanjuje pod nama, a onda sam osjetila kakomu se ruka ispodmojeopušta.Pogledaomepavratiopoglednaprozor."Letimo",objavioje.

"Nikadprijenisibiouavionu?"Odmahnuojeglavom."GLEDAJ!"napolajeviknuo,pokazujućikrozprozor."Aha",reklasam."Aha,vidim.Izgledakaodasmouavionu." "NIKAD U LJUDSKOJ POVIJESTI NIŠTA NIJE IZGLEDALO OVAKO", rekao je. Njegov je

entuzijazambiopresladak.Nisammoglaodoljetipasamsenagnulaipoljubilagauobraz."Samodaznate,jasamovdje",reklajemama."Sjedimkrajtebe.Tvojamajka.Onakojatedržalaza

rukudoksičinilasvojeprvekorake.""Tojeprijateljski",podsjetilasamjeiokrenulasekakobihjepoljubilauobraz."Nijedjelovaloprevišeprijateljski",promrmljaojeGusdovoljnoglasnodagasamojačujem.Kad

se iznenađeni, uzbuđeni i nevini Gus pojavio umjesto Augustusa naklonjenog velikim gestama imetaforama,jednostavnonisammoglaodoljeti.

Let doDetroita trajao je kratko, a ondje nas je dočekaomaleni električni automobil koji nas jeprevezaodogatazaAmsterdam.Taj jeavion imao televizijunanaslonusvakogsjedala,akadsmosenašli iznad oblaka, Augustus i ja smo odlučili istovremeno početi gledati istu romantičnu komediju,svatkonasvojemekranu.Aliiakosmobilisavršenosinkroniziranikadsmopritisnulitipkuplay,njegovje film počeo nekoliko sekundi nakonmojeg pa se na svakom smiješnom trenutku on počinjao smijatiupravokadbihjavidjelašalu.

Maminjevelikiplanbiodaćemospavatiposljednjihnekolikosatiletakakobismo,kadsletimouosamujutro,bili spremninavalitinagrad iuživatiuživotunajvišemoguće ili štoveć.Pa smo,nakonstoje filmzavršio,Augustus,mama i jauzeli tablete za spavanje.Mama je zaspala zapar sekundi, aliAugustus i ja smomalo ostali budni i gledali kroz prozor.Dan je bio čist i iako nismomogli vidjetizalazaksunca,moglismovidjetireakcijuneba.

"Bože,ovojeprelijepo",reklasammanje-višesebi."Izašlosuncepresjajnounjenimočimakojesegube",citiraojerečenicuizKraljevsketuge."Alineizlazi",reklasam."Negdjeizlazi",odgovoriojepanakontrenutkadodao,"Paziovo:bilobisuperletjetisuperbrzim

avionomkojibinekovrijemehvataoizlaskesuncaposvijetu." "A i ja bih duže živjela." Pogledao me iskosa. "Znaš, zbog relativnosti ili čeg već." I dalje je

djelovaozbunjeno."Sporijestarimokadsekrećemobržeuodnosunastajanjenamjestu.Značiupravosadvrijemeprolazisporijezanasnegozaljudenazemlji."

"Cure s faksa", rekao je. "Tako su pametne." Zakolutala sam očima. Udario je svojim (pravim)koljenommojeijasammusvojimkoljenomuzvratila."Spavatise?"upitalasamga.

"Nimalo",odgovorioje. "Aha", složila sam se. "Nimeni." Tablete za spavanje i lijekovi nisu namene djelovali kao na

normalneljude."Hoćešgledatidrugifilm?"upitaoje."ImajuiPortmaničinfilmiznjeneHazelere.""Želimgledatineštoštotinisivećgledao." Na kraju smo gledali 300, ratni film o 300 Spartanaca koji su zaštitili Spartu od neprijateljske

vojske od milijardu Perzijanaca. Augustusov je film opet počeo prije mojeg i prvo sam ga nekolikominutaslušalakakogovori,"Kvragu!"ili"Gotov!"svakiputkadbinetkostradaonanekiposebnoopaknačin.Nagnulasamseprekorukohvataioslonilaglavunanjegovoramekakobihmoglavidjetiekranistvarnogledatifilmsnjime.

U300sepojavljujepopriličanbrojdobronauljenihmladićabezmajicaštonijebiloneprivlačnozagledanje, ali uglavnom je u njemu bilo punomahanjamačem bez pravog učinka. Trupla Perzijanaca iSpartanaca gomilala su se i nisam mogla sasvim shvatiti zašto su Perzijanci tako zli, niti zašto suSpartancitakosuper."Suvremenostse",dacitiramKT,"specijalizirauonojvrstibitakaukojojnitkonegubiništastvarnovrijedno,osimmoždasvojegživota."Atakojebiloiutomsudarutitana.

Premakrajufilmagotovosusvibilimrtvi idošao je taj luđački trenutakkadsuSpartancipočelislagatitruplapoginulihkakobioblikovalizidodtrupala.MrtvisupostalizaprekaizmeđuPerzijanacaiceste prema Sparti. Sve mije to bilo pomalo mučno pa sam na sekundu skrenula pogled i upitalaAugustusa:"Štomisliš,kolikojemrtvih?"

Ušutkaomerukom."Ššš.Ššš.Ovopostajesuper." Kad su Perzijanci napali, morali su se penjati preko zida smrti, a Spartanci su uspjeli zauzeti

povišenotloiznadplaninemrtvaca.Kakosusetruplaređala,takojezidmučenikapostajaosveviši,bilosesvetežepopeti,svisumahalimačevimailiispaljivalistrijeledoksurijekekrviteklenizPlaninusmrtiitakodalje.

Na trenutaksammaknulaglavusnjegovaramenadabihseodmorilaodkrvoprolića ipromatralaAugustusa kako gleda film. Nije mogao zauzdati svoj vragolasti osmijeh. Promatrala sam svoj ekranškiljeći dok je rasla planina od trupalaPerzijanaca i Spartanaca.Kad suPerzijanci konačnopregaziliSpartance, ponovno sam pogledala Augustusa. Iako su dobri momci upravo bili izgubili, Augustus jedjelovaoupravoradosno.Opetsamsestisnulauznjega,aliočisamdržalazatvorenesvedokbitkanijezavršila.

Kad je krenula odjavna špica, skinuo je slušalice i rekao: "Oprosti, bio sam preplavljenplemenitošćužrtve.Štosirekla?"

"Štomisliš,kolikojemrtvih?""Misliš,kolikojefiktivnihljudiumrloutomfiktivnomfilmu?Nedovoljno",šaliose."Ne,mislimono,ikad.Ono,štomisliš,kolikojeljudiumrlo?""Slučajnoznamodgovorna topitanje", rekao je. "Nasvijetu je sedammilijardiživih ljudi ioko

otprilikedevedesetiosammilijardimrtvih.""Oh",reklasam.Mislilasamda,budućidajepopulacijatakobrzorasla,moždaimavišeživihnego

ukupnosvihpreminulih. "Nasvakuživuosobudolaziotprilikečetrnaesteromrtvih",objasnio je.Odjavnasešpica idalje

vrtjela.Trebadugodaseimenujusvatatrupla,pretpostavilasam.Glavusamidaljedržalananjegovuramenu. "Malo sam to istraživaoprijepargodina",nastavio je. "Pitao samsemože li se ikogpamtiti.Ono,akoseorganiziramoidodijelimoodređenbrojtrupalasvakojživojosobi,bilibilodovoljnoživihdasesjećajusvihmrtvih?"

"Iimali?" "Svakako, svatko može imenovati četrnaestero mrtvih. Ali mi smo neorganizirani i ucviljeni pa

mnogo ljudi završi pamteći Shakespearea, a nitko se ne sjeća osobe o kojoj je napisao pedeset i petisonet."

"Aha",složilasamse.Bilasamtihaminutu,aondameupitao,"Želišličitatiilinešto?"Reklasamdaželim.Zapredavanje

o poeziji čitala sam tu dugu poemu pod nazivom Urlik Allena Ginsberga, a Gus je ponovno čitaoKraljevskutugu.

Nakonnekogmevremenaupitao:"Valjali?""Poema?""Aha.""Aha,sjajnaje.Tipoviutojpoemiuzimajuvišedrogečakiodmene.KakvajeKT?""Idaljesjajna",odgovorioje."Čitajmi.""Tonijebašpoemakojubičitaonaglasdoksjedišporedusnulemajke.Unjojima,ono,sodomijei

anđeoskogpraha",reklasam."Upravosinabrojalamojedvijeomiljenerazonode",rekaoje."Okej,čitajmiondaneštodrugo.""Hm",odgovorilasam."Nemamništadrugo.""Šteta.Bašsamraspoloženzapoeziju.Znašlineštonapamet?""Pođimotiijasada",počelasamnervozno."Dokponebuvečepada/kaoanestezijapopacijentu.""Sporije",rekaoje.Bila samstidljiva,kaokadsammuprviput reklazaKraljevsku tugu. "Hm,okej.Okej. 'Pođimo

krozpoluprazneulice,gdjenasčekanamrgođenolice,/iujeftinimprenoćištimaburnenoći/prašnjavi

restoraniiostrigegdjećemoproći:oveulicesukaozamornapriča/našegpodmuklogvodiča/kojinampostavljatojednopitanje.../"Štojeto?"nepitajoh,/itakojastobompođoh."

"Zaljubljensamutebe",rekaojetiho."Augustuse." "Jesam", rekao je.Gledao je ravno umene imogla sam vidjeti kakomu se kutovi očiju boraju.

"Zaljubljensamutebeinećusiuskratitijednostavnozadovoljstvogovorenjaistine.Zaljubljensamutebeiznamdajeljubavsamourlikuprazninu,uzaboravkojijeneumitan,dasmosviosuđeniidaćedoćidankadćesesvinašinaporipretvoritiuprah, iznamdaćesunceprogutati jedinuzemljukojućemo ikadimati,alizaljubljensamutebe."

"Augustuse",ponovilasam,neznajućištodakažem.Osjećalasamkaodaumenisveraste,kaodaseutapamučudnovatobolnojradosti,alinisammutomoglarećinazad.Nisammoglaništareći.Samosam ga gledala i pustila sam ga da me gleda sve dok nije kimnuo napućenih usana i okrenuo glavu,oslonivšiseoprozor.

JEDANAESTOPOGLAVLJEMislimdajezaspao.Ijasamnaposljetkuzaspala,aprobudiomezvukmotoraprispuštanju.Imala

samužasanokusuustimapasamih,zbogstrahadaćuzatrovaticijeliavion,pokušaladržatizatvorenima. Pogledala sam Augustusa koji je gledao kroz prozor dok smo se spuštali kroz niske oblake i

uspravilasekakobihvidjelaNizozemsku.Činilosekaodajezemljauvučenauocean,malenikvadratizelenogbilisusasvihstranaokruženikanalima.Zapravosmosletjeliparalelnouzkanal,kaodapostojedvijepiste:jednazanasijednazapticekojeslijećunavodu.

Nakonšto smodobili torbe iprošli carinu, svi smoseuguraliu taksikoji jevoziodebeljuškastićelavitipčijijeengleskibiosavršen-boljiodmog."HotelFilosoof?"upitalasam.

Aonjeodgovorio:"Amerikanciste?""Jesmo",odgovorilajemama."IzIndianesmo.""Indiana",rekaojeon."UkralisuzemljuIndijancimaiostaviliime,da?""Takonekako",odgovorila jemama.Taksist seuključioupromet ikrenuli smopremaautoputus

mnogoplavihznakovaispisanihriječimaprepunihdvostrukihsamoglasnika:Oosthuizen,Haarlem.Poredautoputa,praznaseiravnazemljaprotezalakilometrima,prekinutapovremenimgolemimkorporativnimsjedištima.Ukratko,NizozemskajeizgledalapoputIndianapolisa,samosmanjimautomobilima."OvojeAmsterdam?"upitalasamtaksista.

"Idaine",odgovorioje."Amsterdamjepoputgodovastabla:štostebližesredištu,tojestariji."Svesedogodiloodjednom:sišlismosautoputaitusenašaonizkućaizmojemašte,opasnonagnut

nad kanale, ogromanbroj bicikala i coffee-shopova koji su oglašavaliVELIKUSOBUZAPUŠENJE.Provezlismoseprekokanalaisvrhamostamoglasamvidjetidesetkebrodova-kućausidrenihnavodi.Nimalo nije sličio Americi. Izgledao je poput stare slike, ali stvaran - sve je bilo bolno idilično ujutarnjojsvjetlosti-ipomislilasamkakobinapredivannačinčudnobiloživjetinamjestugdjesusveizgradilimrtvi.

"Jesulitekućejakostare?"upitalajemojamama."Mnogeodkućauzkanaldatiraju izZlatnogdoba, izsedamnaestogstoljeća",odgovorio je. "Naš

gradimabogatupovijestiakomnogituristiželevidjetisamoČetvrtcrvenihsvjetiljki."Zastaoje."MnogituristimisledajeAmsterdamgradgrijeha,aliistinajedajeovogradslobode.Auslobodivećinaljudipronalazigrijeh."

SvesusobeuhoteluFilosoofbilenazvanepofilozofima:mamaijasmoodsjelenadonjemkatu,uKierkegaardu,aAugustuskatiznad,uHeideggeru.Našajesobabilamalena:dvostrukikrevetuzazidsmojimBiPAPuređajem,koncentratoromkisika idesetakpunjivihspremnikakisikaupodnožjukreveta.Poredopremenalazilaseprašnjavaplatnenastolicasuleglimsjedištem,stol ipolicasknjigamaiznadkrevetanakojojsusenalazilasabranadjelaSorenaKierkegaarda.NastolusmopronašlipletenukošaruprepunudarovaDobrihduhova.Unutrasubiledrveneklompe,narančastanizozemskamajica,čokoladeiraznidrugidarovi.

Filosoofsenalazio tikdoVondelparka,najslavnijegamsterdamskogparka.Mamajehtjelaotićiušetnju,alijasambilasuperumornapajeuključilaBiPAPinamjestilamimasku.Mrzilasamgovoritidokjetastvarbilauključena,alireklasam,"Samoidiuparkinazvatćutekadseprobudim."

"Uredu",reklaje."Lijepospavaj,dušo."Alikadsamse, satimakasnije,probudila,ona je sjedilanadrevnoj stoličiciukutu sobe i čitala

vodič."Jutro",reklasam. "Zapravo je kasno poslijepodne", odgovorila je i s uzdahom ustala. Prišla je krevetu, smjestila

spremniknakolicaipovezalagascjevčicomdoksamjaskidalaBiPAP-ovumaskuistavljalacjevčiceunos.Postavilagajena2,5litreuminuti-trebatćešestsatiprijenegogabudemmoralapromijeniti-itadsamustala.

"Kakoseosjećaš?"upitalaje."Dobro",odgovorilasam."Sjajno.KakojebilouVondelparku?""Preskočilasamga",odgovorilaje."Alipročitalasamsveonjemuuvodiču.""Mama",reklasam,"nisimoralaostatiovdje."Slegnulajeramenima."Znam.Htjelasam.Volimtegledatidokspavaš.""Kažeperverznjak."Glasnosenasmijala,alijasamseidaljeosjećalaloše."Želimdasezabavljaš

ilištoveć,znaš?""Uredu.Zabavljatćusevečeras,dobro?RaditćuludestvarizamamedoktiiAugustusbudetena

večeri.""Beztebe?"upitalasam. "Da, bez mene. U stvari, imate rezervaciju u restoranu Oranjee", rekla je. "To je dogovorila

pomoćnica gospodinaVanHoutena.Nalazi se u četvrti Jordaan. Jako šminkerski dio grada, kakokaževodič.Blizujetramvajskestanice.Augustusimaupute.Možetejestivani,gledatibrodovekakoprolaze.Bitćelijepo.Jakoromantično."

"Mama.""Samokažem",reklaje."Trebalabiseodjenuti.Moždaljetnuhaljinu?" Čovjek bi se mogao diviti ludosti situacije: majka šalje šesnaestogodišnju kćer samu sa

sedamnaestogodišnjim dečkom u nepoznat grad poznat po svojem manjku granica. Ali i to je bilanuspojavaumiranja:nisammoglatrčati,plesatiilijestihranubogatudušikom,aliugraduslobode,bilasammeđunajslobodnijimnjegovimstanovnicima.

Iodjenulasamljetnuhaljinu-lepršavustvarcusplavimotiskominatpisomZauvijek21dokoljena- s tajicama i balerinkama jermi se sviđalo bitimnogo nižomod njega.Ušla samu smiješnomalenukupaonicu iborila se s raščupanomkosomsvedoknisamdobilaprihvatljiv izgledNataliePortman izsredine2000-ih.Točnoušestposlijepodne(podnekodkuće),začulosekucanje.

"Halo?"povikalasamkrozvrata.UhoteluFilosoofnijebiloključanice. "U redu", odgovorio jeAugustus.Mogla sam čuti cigaretu u njegovimustima. Pogledala sam se.

Ljetnajehaljinapokazivalanajvišeštoje,kadjeriječomojemprsnomkošuiključnojkosti,Augustusikadvidio.Nijebilaopscenailitomeslično,alibilajenajbližemojempojmupokazivanjakože.(Mojajemajkautompogleduimalamotoskojimsamseslagala:Lancasterinepokazujuprsnikoš.)

Otvorila sam vrata. Augustus je nosio crno odijelo s uskim reverima, savršeno iskrojeno,svijetloplavukošuljuicrnutankukravatu.Cigaretamujevisjelaukutuozbiljnihusana."HazelGrace",rekaoje,"izgledašsavršeno."

"Ja", reklasam.Mislilasamdaćeseostatakrečenicematerijaliziratiprolaskomzrakakrozmojeglasnice,aliništasenijedogodilo.Tadsamkonačnouspjelareći:"Osjećamdanisamdovoljnosvečanoodjevena."

"Ah,ovajstarikomad?"upitaomesmiješećise."Augustuse",reklajemojamamaizamene,"izgledašiznimnoprivlačno." "Hvala vam, gospođo", odgovorio je. Ponudiomi je ruku i ja sam je prihvatila, bacivši pogled

premamami."Vidimosedojedanaest",reklaje.Čekajućitramvajbrojjedannaširokojiprometnojulici,reklasamAugustusu:"Pretpostavljamdaje

ovoodijelokojenosišnasprovode?""Zapravonije",odgovorioje."Onoodijelonijeniupolaovakolijepo." Plavobijeli je tramvaj stigao, a Augustus je naše karte predao vozaču koji nam je objasnio da

moramomahnuti njima ispred kružnog senzora.Dok smo hodali kroz natrpani tramvaj, starac je ustaokakobinamustupiomjestajednoporeddrugog.Pokušalasammurećidasjedne,alionjeodmahpokazaopremasjedalu.Vozilismosetramvajemtristanice,ajasamsenaginjalaprekoGusakakobismomoglizajednogledatikrozprozor.

Augustusjepokazaopremastablimaiupitaome:"Vidišlito?"Vidjelasam.Dužkanalaposvudasubilibrijestovi,asnjihjeletjelosjeme.Ahtonijeizgledalokao

sjeme.Izgledaloje-kunemse-poputminijaturnihlaticaružebezboje.Tesuseblijedelaticesakupljalenavjetrupoputjataptica,njihnatisuće,poputproljetnesnježneoluje.

Starac koji namje ustupio sjedalo primijetio nas je kako ih gledamo i rekao na engleskom:"Amsterdamovproljetnisnijeg.lepenbacajukonfetekakobipozdraviliproljeće."

Prešlismoudrugitramvajinakonjoščetiristanicestiglidoulicepodijeljeneprelijepimkanalom,sodrazimastarogmostaipitoresknimkućamauzkanalkojesuseodražavaleuvodi.

Oranjeejebionanekolikokorakaodtramvaja.Restoransenalazionajednojstraniulice,avanjskaterasanadrugoj,nabetonskompodestuuzsamrubkanala.OčidomaćicebljesnulesudoksmoAugustusijahodalipremanjoj."GospodinigospodaWaters?"

"Pretpostavljam",odgovorilasam."Vašstol",reklajeipokazalaprekoulice,premauskomstolu,nekolikocentimetaraudaljenomod

kanala."Šampanjacjenašpoklon." Gus i ja smo izmijenili poglede i nasmiješili se. Kad smo prešli ulicu, pridržao mi je stolac i

pomogaomi da se smjestim.Na našem stolu prekrivenom bijelim stolnjakom stvarno su stajale dvijevisokeitankečašešampanjca.Blaguhladnoćuuzrakučudesnojeumirivalosunce;porednassuprolazilibiciklisti-lijepoodjevenimuškarciiženekojisusevraćalisposla,nevjerojatnoprivlačneplavokosedjevojkekojesusevozileokrenutebočnonastražnjojstraniprijateljevabicikla,sitnadjecabezkacigakoja su skakutala u plastičnim sjedalima iza svojih roditelja. A s druge je strane voda kanala bilazagušena milijunima konfeta-sjemenki. Maleni brodovi bili su usidreni uz ciglene obale, napola puni

kišnice, neki od njih gotovo potopljeni.Malo dalje niz kanalmogla sam vidjeti brodove - kuće kakoplutaju na pontonima, a u sredini kanala otvoreni je brod, ravnog dna, i pun sklopivih stolaca i sprijenosnim stereom polako klizio prema nama.Augustus je uzeo svoju čašu šampanjca i podigao je.Uzelasamsvojuiakonikadnisamprobalaalkohol,osimnekolikogutljajaočevapiva.

"Uredu",rekaoje."Uredu",reklasamikucnulismose.Otpilasamgutljaj.Sitnisusemjehurićitopiliumojimustimai

putovali sjevernije,prema mojem mozgu. Slatko. Oštro. Prefino. "Ovo je stvarno dobro", rekla sam."Nikadnisampilašampanjac."

Pojavio se ozbiljan mladi konobar valovite plave kose. Bio je možda čak i viši od Augustusa."Znate li", upitao nas je s prelijepim naglaskom, "što je Don Perignon rekao nakon što je izumiošampanjac?"

"Ne?"odgovorilasam. "Pozvao je kolege redovnike i rekao im, 'Brzo dođite, kušao sam zvijezde.' Dobrodošli u

Amsterdam.Želitelividjetijelovnikilićeteuzetineštopoodabiruchefa?"PogledalasamAugustusa,aonjepogledaomene."Jelopoizboruchefazvučisjajno,aliHazelje

vegetarijanka."SpomenulasamtoAugustusudoslovnojednom,prvogdanakadsmoseupoznali."Tonijeproblem",rekaojekonobar."Sjajno.Amožemolidobitijošovoga?"upitaojeGus,govorećiošampanjcu. "Naravno", odgovorio je konobar. "Večeras smo zvijezde spremili u boce,mojimladi prijatelji.

Bah, konfeti!" rekao je i lagano otresao sjeme s ramena. "Već mnogo godina nije bilo ovako loše.Posvudasu.Jakonervira."

Konobarjenestao.Gledalismokonfetekakopadajusneba,klizenizkanalnapovjetarcuirušeseuvodu."Malojeteškovjerovatidabiovoikogaikadsmetalo",rekaojeAugustusnakonnekogvremena.

"Aliljudiseuvijeknaviknunaljepotu.""Jasejošnisamnavikaonatebe",odgovoriojeonsosmijehom.Osjetilasamkakocrvenim."Hvala

tištosidošlauAmsterdam.""HvalatebištosimidopustiodatiotmemŽelju",odgovorilasam."Hvalatištonosišhaljinukojajeono,ideš",rekaoje.Odmahnulasamglavom,pokušavajućimuse

nenasmiješiti.Nisamhtjelabitigranata.Aliopet,onjeznaoštoradi,nijeli?Ovojeinjegovizbor."Hej,kakoonapjesmazavršava?"upitaoje.

"Ha?""Onakojusimirecitiralauavionu." "Oh,Prufrock?Završava, 'Poodajamakrajdjevamorskih /ovjenčanihcrveno-smeđimvijencima

dugomiprebivasmo/dokglasčovjekanasneprobudi,imisedavimo.'"Augustusjeizvukaocigaretuifiltromlupnuoostol."Glupiljudskiglasoviuvijeksvepokvare."Konobarjestigaosjošdviječašešampanjcainečimštojenazvao,"belgijskimbijelimšparogamas

infuzijomlavande"."Nijanikadnisampiošampanjac",rekaojeGuskadjekonobarotišao."Uslučajudasisepitalaili

nešto.Takođernikadnisamjeobijelešparoge."Zvakalasamsvojprvizalogaj."Čudesnoje",reklasam. Uzeo je zalogaj, progutao. "Bože. Kad bi šparoge uvijek imale takav okus, i ja bih bio

vegetarijanac."Doljeukanalupribližili sunamseneki ljudiu lakiranomdrvenombrodu. Jedna jeodnjih,ženakovrčaveplavekoseodmoždatridesetgodina,pilapivopajepodiglačašupremanamaineštoviknula.

"Negovorimonizozemski",doviknuoimjeGus.Netkoodostalihjepožuriosprijevodom:"Prelijepparjeprelijep." Hrana je bila tako dobra da je, sa svakim donesenim jelom, naš razgovor dalje skretao u

fragmentiranuproslavunjene izvrsnosti:"Želimdaovajrižotood ljubičastemrkvepostaneosobakakobihjemogaoodvestiuLasVegasioženiti."

"Sorbetuodslatkoggraška,takosineočekivanočudesan."Voljelabihdasambilagladnija.Nakonzelenihnjokasačešnjakomicrvenimlistićimagorušice,konobar jerekao,"Slijedidesert.

Aliprvo,jošzvijezda?"Odmahnulasamglavom.Dvijesumičašebiledovoljne.Šampanjacnijebioiznimkamojojvisokoj

tolerancijinadepresanteianalgetike:osjećalasamtoplinu,alineiopijenost.Alinisamseželjelanapiti.Rijetkesunoćipoputoveiželjelasamjeupamtiti.

"Mmmm",reklasamkadjekonobarotišao,aAugustussevragolastonasmiješiogledajućinizkanal,doksamjagledalauzvodno.Imalismoštoigledatipatišinazapravoinijebilaneobična,alihtjelasamdasvebudesavršeno.Ibilojesavršeno,vjerujem,alidjelovalojekaodajenetkouredioAmsterdamizmojemašte, zbogčega jebilo teškozaboravitidajeovavečera,kao i samoputovanje, samo jednaodrakovskihpovlastica.Htjelasamdaopuštenorazgovaramoišalimose,kaodasmonakaučukodkuće,aliispodsvegasekrilaodređenanapetost.

"Ovonijemojepogrebnoodijelo",rekaojenakonnekogvremena."Kadsamprviputsaznaodasambolestan-mislim,reklisumidaimamono,osamdesetipetpostošansezaizliječenjem.Znaosamdasutosjajniizgledi,alistalnosammisliodajetoigraruskogruleta.Mislim,moratćuproćikrozpakaoušestmjeseciiligodinudanaiizgubitinogu,anakrajubimogloneuspjeti,znaš?"

"Znam", odgovorila sam iako nisam znala, ne zapravo.Nikad nisam bila ništa osim terminalnogpacijenta: čitavo je moje liječenje bilo produljavanje mojeg života, a ne liječenje mojeg raka.Phalanxifor je uveden kao određena podvojenost u moju priču o raku, ali bila sam drugačija odAugustusa:moje jeposljednjepoglavlje ispisanou trenutkudijagnoze.Gus je, poputvećineoboljelih,živiosnesigurnošću.

"Dobro", rekao je."Pasamprošaokrozsve todabihbiospreman.Kupili smozemljunaCrownHilluijednogsamdanaprošetaoonudasocemiodabraomjesto.Iisplaniraosamsvojsprovodisve,aonda sam,malo prije operacije, pitao roditeljemogu li kupiti odijelo, ono, stvarno lijepo odijelo, zasvakislučaj.Usvakomslučaju,nikadganisamdobioprilikuodjenuti.Dovečeras."

"Znači,tojetvojeukopnoodijelo.""Točno.Imašlitiodjećuzasmrt?" "Aha", odgovorila sam. "To je haljinakoju samkupila zaproslavupetnaestog rođendana.Ali ne

nosimjekadizlazimsdečkom."

Očisumubljesnule."Znači,izašlismo?"Spustilasampogled,osjetivšisram."Neizazivaj."Obojesmobilistvarnositi,alidesert-čudesnobogatcremeuxokruženmarakujom-biojepredobar

dabismogaodmahsmazali.Zatosmosedužezadržalinanjemu,pokušavajućiponovnoogladnjeti.Suncejebilopoputdjetetakojeupornoodbijaotićiukrevet:prošlojeosamitrideset,aonojeidaljesjalo.

Niotkuda,Augustusjeupitao:"Vjeruješliuzagrobniživot?""Mislimdajetonetočankoncept",odgovorilasam.Nasmiješiose."Tisinetočankoncept.""Znam.Zatomeizvlačeizigre." "To nije smiješno", rekao je i pogledao niz ulicu.Dvije su djevojke prošle na biciklu: jedna se

vozilabočnonastražnjemkotaču."Daj",reklasam,"tojebilašala.""Pomisaonatvojeizvlačenjeizigrenijemismiješna",rekaoje."Aliozbiljno:zagrobniživot?""Ne",reklasampaseispravila."Dobro,moždaipaknebihišlatakodalekodakažemne.Ti?" "Da", odgovorio je samopouzdanim glasom. "Da, apsolutno. Ne u raj u kojem jašeš jednoroge,

svirašharfuiživišudvorcuodoblaka.Alida.VjerujemuNeštosvelikimN.Oduvijek." "Stvarno?" upitala sam. Bila sam iznenađena. Uvijek sam vjeru u raj povezivala s, pa iskreno,

manjkomintelekta.AliGusnijebioglup."Aha",rekaojetiho."VjerujemuonurečenicuizKraljevsketuge.'Izašlosuncepresjajnounjenim

očimakojesegube'.TojeBog,mislim,izlazećesunce,asvjetlost jepresjajnainjeneočisegube,alinisuizgubljene.Nevjerujemuvraćanjeradiprogonjenjailitješenjaživihilineštotakvo,alivjerujemdaneštopostajeodnas."

"Alibojišsezaborava.""Svakako,bojimsezemaljskogzaborava.Alimislim,nebihhtiozvučatipoputmojihroditelja,ali

vjerujemdaljudiimajudušeivjerujemuočuvanjeduša.Strahodzaboravaneštojedrugo,strahdanećumoći dati ništa u zamjenu za svoj život. Ako život ne živiš u službi većeg dobra, onda barem trebašumrijetismrćukojajeuslužbivećegdobra,znaš?Ajasebojimdanećudobitiživotilismrtkojineštoznače."Odmahnulasamglavom.

"Što?"upkaoje."Tvojaopsesija,ono,umiranjemzaneštoiliostavljanjemizasebenekogvelikogznakajunaštvaili

nečeg.Tojejednostavnočudno.""Sviželevoditiiznimneživote.""Nesvi",reklasam,neuspijevajućisakritisvojenezadovoljstvo."Ljutasi?" "Samo sam", rekla sam, ali nisammogla ni dovršiti rečenicu. "Samo", ponovila sam. Svijeća je

treperilaizmeđunas."Stvarnojezlobnoodteberećimidasujedinivrijedniživotionikojiseživezaneštoiliumiruzanešto.Tojestvarnozlobnorećimi."

Zbognečegsamseosjećalakaodijetepasamuzelazalogajdesertakakobihostaviladojamdamito

inijepreviševažno."Oprosti",rekaoje."Nisamhtiodatotakozvuči.Misliosamsamonasebe." "Aha, jesi", rekla sam. Bila sam previše sita da bih jela dalje. Bojala sam se da bih mogla

povraćati,jersamčestopovraćalanakonjela.(Nijebulimija,samorak.)GurnulasamtanjursdesertompremaGusu,alionjeodmahnuoglavom.

"Žaomije",ponoviojeiprekostolaposegnuozamojomrukom.Pustilasammudajeuzme"Znaš,mogaobihbitimnogogori."

"Kako?"zadirkivalasamga. "Mislim, iznad zahodske školjke imamkaligrafiju na kojoj piše, 'Svakog se dana okupaj u utjehi

božjihriječi',Hazel.Mogaobihbitimnogogori.""Zvučinehigijenski",reklasam."Mogaobihbitigori.""Mogaobibitigori."Nasmiješila samse.Stvarnosammusesviđala.Moždasamnarcisoidna ilinešto,alikadsam to

shvatilatogtrenutkauOranjeeu,jošmisevišesviđao.Kadsenaškonobarpojaviokakobiodniodesert,rekaoje:"VašjeobjedplatiogospodinPeterVan

Houten."Augustussenasmiješio."TajPeterVanHoutenuopćenijetakološ."Hodalismouzkanaldokjepadaomrak.UlicudaljeodOranjeeazastalismoporedklupeokružene

starim,hrđavimbiciklimavezanimuzdržačebicikalaijednizadruge.Sjelismojednododrugogokrenutipremakanalupamezagrlio.

MoglasamvidjetiodbljesaksvjetlostikojajedopiralaizČetvrticrvenihsvjetiljki.IakojetobilaČetvrtcrvenihsvjetiljki,svjetlostkojajeodandedopiralabilajenekakosablasnozelena.Zamišljalasamtisućeturistakakosenapijaju,napušavajuiteturajuuskimulicama.

"Nemogu vjerovati da će nam sutra sve reći", rekla sam. "PeterVanHouten će nam reći slavninenapisankrajnajboljeknjigeupovijesti."

"Aiplatiojevečeru",rekaojeAugustus."Stalnozamišljamdaćenaspretražitikakobividioimamoliuređajezasnimanjeprijenegonam

kaže.AondaćesjestimeđunasnakaučusvojojdnevnojsobiiprošaptatijeliseAnninamamaudalazaNizozemskogTulipandžiju."

"NezaboravihrčkaSizifa",dodaojeAugustus."Točno,iotkritćenamkakvajesudbinazadesilahrčkaSizifa."Nagnulasamsenaprijedkakobih

pogledalaukanal.Ukanalimajebilotolikoblijedihlaticabrijestadajetobilosmiješno."Nastavakkojipostojisamozanas",reklasam.

"Onda,štotimisliš?"upitaoje."Stvarnoneznam.Tisućusamputaprošlasveto.Svakiputdokječitam,mislimneštodrugo,znaš?"

Kimnuoje."Imašteoriju?""Aha.MislimdaNizozemskiTulipandžijanijeprevarant,aliistotakonijebogatkaoštoihjenaveo

damisle.AjamislimdaAnnaumireiAnninamamasnjimeodlaziuNizozemskuimislimdazauvijekživeondje,alitoneuspijejeronaželibitiblizumjestanakojemjojjekćerživjela."

Nisamshvaćaladajetolikorazmišljaooknjizi,dajeKraljevskatugaGusuznačilaneovisnootomeštosammujaznačila.

Voda je tiho lupkala o kamene zidove kanala ispod nas; grupa prijatelja provezla se zajednobiciklima,glasno iodsječnovičući jednidrugimagrlemmnizozemskim;sitnibrodovi,nepunovećiodmene, napola utopljeni u kanalu; miris vode kojaje predugo stajala premirno; njegova ruka koja meprivlači;njegovapravanogaoslonjenaomojupravunoguodbokadostopala.Malosamsenaslonilaonjegovotijelo.Trznuose."Oprosti,jesilidobro?"

Dahnuojeaha,iakogajeočitoboljelo."Oprosti",reklasam."Koščatorame.""Ureduje",rekaoje."Zapravojelijepo." Dugo smo ondje sjedili. Konačno je njegova ruka napustilamoje rame i naslonila se na naslon

klupe.Uglavnomsmogledaliukanal.Punosamrazmišljalao tomekakosuuspjelidaovomjestoipakpostoji iako bi trebalo biti pod vodom, i kako sam ja za doktoricuMariju pomalo nalikAmsterdamu,napolapotopljenaanomalija,atomenatjeralonarazmišljanjeoumiranju."MogulitepitatioCarolineMathers?"

"Akažešdanemazagrobnogživota",odgovoriojebezdamepogledao."Alida,naravno.Štoželišznati?"

Željelasamznatidalibionbiodobroumremli.Nisamhtjelabitigranata,nisamhtjelabitizlokobnasilauživotimaljudikojevolim."Samoono,štosedogodilo."

Uzdahnuoje,izdišućitolikodugodasemojimusranimplućimatočinilokaohvalisanje.Gurnuojeuusta novu cigaretu. "Znaš li ono slavno, da ne postoji mjesto na kojem se manje igra od bolničkogigrališta?"Kimnulasam."Pa,biosampartjedanauMemorialukadsumiodrezalinoguisve.Biosamnapetom katu i imao sam pogled na igralište koje je, naravno, uvijek bilo potpuno prazno. Bio sampreplavljenmetaforičkomsnagompraznogigralištaubolničkomdvorištu.Alitadsenaigralištupočelapojavljivati jedna djevojka, sama.Dolazila je svakog dana i ljuljala se potpuno sama na ljuljačkama,onakokakovidišufilmovimailinešto.Pasamjednogdanajednuodboljihsestarazamoliodadovedetumršavucuruisestrajujedovelauposjet.BilajetoCarolineijasamupotrijebiosvojusilnukarizmudajeosvojim."Zastaojepasamodlučilarećinešto.

"Nisitolikokarizmatičan",reklasam.Unevjericisenamrštio."Uglavnomsisamoseksi",objasnilasam.

Nasmijaose."Stvarsmrtvimljudima", rekao jepasezaustavio."Stvar jeu tomedazvučiškaogadako ihne

romantiziraš, ali istina je... komplicirana valjda. Ono, upoznata si s pričom o stoičkom i odlučnombolesnikuodrakakojisejunačkiborisbolešćusvomsvojomnadljudskomsnagominikadsenežaliineprestajesmiješiti,čakninasamomekraju,itakodalje?"

"Svakako", odgovorila sam. "To subrižne i velikodušneduše čiji je svaki dan Inspiracija svimanama.Tolikosusnažni!Takoimsedivimo!"

"Točno, ali stvarno, osim nas očito, djeca oboljela od raka nisu statistički vjerojatnije čudesna,suosjećajna,ustrajnailištogod.Carolinejeuvijekbilaćudljivaijadna,alitomisesviđalo.Sviđalomise osjećati se kao da je odabrala mene kao jedinu osobu na svijetu koju neće mrziti pa smo sve

zajedničkovrijemeprovodili tračajućiostale,znaš?Tračajućisestre,drugudjecu,obitelji isveostale.Neznamjelitobilaonailitumor.Mislim,jednaodnjenihsestaramijejednomrekladaCarolineimatumorkojijemeđumedicinskimosobljempoznatkaoTumorseronjajertepretvoriučudovište.ItujetacurakojojnedostajepetinamozgaikojojsevratioTumorseronjaionanijebila,znaš,primjerstoičkogjunaštvaklincabolesnogodraka.Bilaje...mislim,dabudemiskren,bilajekuja.Alinemožeštorećijerjeimalatajtumor,aionaje,mislim,mrtvaje.Aiimalajepunorazlogadabudeneugodna,znaš?"

Znalasam. "Znaš onaj dio uKraljevskoj tuzi kad Anna hoda preko nogometnog igrališta kako bi došla na

tjelesni ilištovećpapadneizaroni licemutravui tadznadaserakvratio idajeunjenomživčanomsustavuinemožeustatiilicejojjecentimetarodtraveterenapasamoležiondjeigledatravuizbliza,primjećujući svjetlo kako pada i... ne sjećam se citata, ali zvuči kao da je Anna imala vitmanovskootkrivenjekakojedefinicijaljudskostimogućnostdivljenjačudesnostistvaranjailištoveć.Znaštajdio?"

"Znamtajdio",odgovorilasam."Pakasnije,dokmekemoterapijauništavala,iznekogsamrazlogaodlučioosjećatinadu.Netoliko

štosetičepreživljavanja,aliosjećaosamsekakoseAnnaosjećautojknjizi,onajosjećajuzbuđenjaizahvalnostištoseuopćemogudivitisvemutome.AliumeđuvremenujeCarolineizdanaudanpostajalosvelošije.Nakonnekogjevremenaotišlakućiibilojetrenutakakadsammisliodabismomogliimationo,običnuvezu,alinismomogli,stvarnone,jeronanijeimalafilteraizmeđumisliigovora,atojebilotužnoineugodno,ačestoibolno.Alimislim,nemožešostaviticurustumoromnamozgu.Anjenimsamse roditeljima svidio, a imala je i mlađeg brata koji je bio stvarno kul klinac. Mislim, kako da jeostavim?Umiralaje.Trajaloječitavuvječnost.Trajalojegotovogodinudana,atijekomtihgodinudanadružiosamsescuromkojabiseono,ničimizazvanapočelasmijati,pokazivatimojuprotezuizvatimeŠepavi."

"Ne",reklasam."Aha.Mislim,biojetotumor.Pojeojojjemozak,znaš?Ilinijebiotumor.Nemogutoznatijersu

bilinerazdvojni,onaitumor.Alikakojepostajalasvebolesnija,mislim,samobiponavljalaistepričeismijala se svojim komentarima iako bi istu stvar možda ponovila već sto puta tijekom dana. Ono,tjednimabiponavljala istivic: 'Gus imasjajnenoge.Hoću reći,nogu.'A tadbi sepočela smijatikaomanijak."

"Oh,Gus",reklasam."Toje..."Nisamznalaštoreći.Nijemegledaoičinilosenasilnimdajapogledamnjega.Osjetilasamkakose

naginjenaprijed.Izvadiojecigaretuizustaizagledaoseunju,vrtećijeizmeđupalcaikažiprsta.Potomjujevratio.

"Pa",rekaoje,"budimopošteni,stvarnoimamsupernogu.""Žaomije",reklasam."Stvarnomiježao." "Sve jeu redu,HazelGrace.Ali samoda razjasnimo,kadsampomisliodavidimduhaCaroline

Mathersugrupizapodršku,nisambioposvesretan.Zuriosam,alinisamžudio,akoznašnaštomislim."Izvadiojekutijuizdžepaistaviocigaretuunutra."Žaomije",ponovilasam."Imeni",rekaoje.

"Neželimdatijatoikadnapravim",reklasammu."Oh,nebimismetalo,HazelGrace.Biobihpovlaštendamitislomišsrce."

DVANAESTOPOGLAVLJE Probudila sam se u četiri sata u nizozemsko jutro, spremna za dan. Propali su svi pokušaji da

ponovnousnempasamležalaondjesBiPAP-omkojijeupuhivaoiizvlačiozrak.Uživalasamuzmajskimzvukovima,alibihsvejednobilasretnijadasamsamamoglabiratiudahe.

PonovnosamčitalaKraljevsku tugu svedok semama,oko šestujutro,nijeprobudila i okrenulapremameni.Protrljalamijeglavomrame,zbogčegasamseosjećalanelagodnoipomaloaugustinijanski.

Hotel nam je u sobu poslao doručak koji je, na moje oduševljenje, sadržavao suhomesnateproizvode, uz mnoga druga neodobravanja američkih doručkovnih konvencija. Haljina koju sam bilaplanirala nositi za upoznavanje s Peterom Van Houtenom prijevremeno je došla na red za večeru uOranjeeupasamseotuširala,napolaizravnalakosuteprovelatridesetminutaraspravljajućismamomorazličitim prednostima i nedostacima dostupnih haljina. Tad sam se odlučila odjećom što je najvišemogućepribližitiAnniizKT-e:obulasamstarkeiodjenulatamnetrapericekakvesamuvijeknosilatesvijetlo-plavumajicu.

NamajicisamimalaotisakslavnognadrealističnogdjelaReneaMagritteanakojemjebionacrtaolulu,apotomispodcrtežakurzivomispisaoČecin'estpasunepipe.("Ovonijelula.")

"Jajednostavnonerazumijemtumajicu",reklajemama. "Peter Van Houten će je razumijeti, vjeruj mi. U Kraljevskoj tuzi postoji valjda sedam tisuća

referencinaMagrittea.""Alitojestlula.""Ne,nije",odgovorilasam."Tojecrtežlule.Kužiš?Sviprikazistvariinherentnosuapstraktni.To

jejakopametnaideja.""Kakosi tolikoodrasladarazumiješstvarikojezbunjuju tvojuprastarumajku?"upitala jemama.

"ČinisekaodasamjučersedmogodišnjojHazelobjašnjavalazaštojeneboplavo.Tadsimisliladasamgenijalka."

"Zaštojeneboplavo?"upitalasam."Zato",odgovorilaje.Nasmijalasamse.Kakosebližilodeset,postajalasamsvenervoznijom:bila

samnervozna jerćuvidjetiAugustusa;nervozna jerćuupoznatiPeteraVanHoutena;nervoznazatoštomojaodjećanijedobraodjeća;nervoznajerbismomoglinepronaćipravukućumeđusvimtimkućamauAmsterdamu koje izgledaju prilično slično; nervozna zbog straha da ćemo se izgubiti i nikad više nepronaći put doFilosoofa; nervoznanervoznanervozna.Mamanije prestajala razgovarati samnom, alinisamjemoglaslušati.Upravokadsamsespremalazamoliti jedaodenakatiprovjerijeliAugustusustao,pokucaojenavrata.

Otvorilasam.Pogledaojemajicuinasmiješiose."Smiješno",rekaoje."Nemojmojecicezvatismiješnima",odgovorilasammu."Tusam",reklajemamaizanas.IpaksamuspjelanatjeratiAugustusadapocrvenii izbacitigaiz

taktatolikodakonačnomogupodnijetipoglednanjega."Sigurnoneželišsnama?"upitalasammamu. "Danas idem u Rijksmuseum i Vondelpark", odgovorila je. "Osim toga, ja uopće ne razumijem

njegovuknjigu.Bezuvrede.ZahvalinjemuiLidewijunašeime,uredu?""Dobro",reklasam.Zagrlilasammamu,aonamepoljubilaiznaduha. Peter Van Houtenova bijela kuća u nizu nalazila se odmah iza ugla od hotela, na Vondelstraatu,

okrenutapremaparku.Broj158.Augustusmejednomrukomuhvatiozaruku,adrugomzgrabiokolicaskisikompasmonapravilitrikorakadolakiranihplavo-crnihulaznihvrata.Srcemijetuklo.Jednasumezatvorenavratadijelilaododgovoraokojimasamsanjalaotkakosamprviputpročitalaonuposljednjunezavršenustranicu.

Iznutrasammoglačutibas-ritamkojijetutnjaotakoglasnodajetresaoprozore.PitalasamseimaliPeterVanHoutendijetekojevolirap.

Zgrabilasamkucalouoblikulavljeglaveiopreznopokucala.Ritamjenastavio."Moždanasnečujeodglazbe?"zaključiojeAugustus.Zgrabiojelavljuglavuimnogoglasnijepokucao.

Glazbejenestalo,azamijenilisujeprigušenikoraci.Jednopomicanjezasuna.Padrugo.Vratasusemalootvorila.Nasuncuježmirkaotrbušast,proćelavmuškaracobješenoglicaitjedandanastarebrade.Nosio jebabyplavumuškupidžamupoputonih tipovau starim filmovima.Lice i trbuh sumubih takookrugli,aruketakomršave,dajeizgledaopoputkrafnesčetirizabijenaštapića."GospodinVanHouten?"upitaojeAugustus,dokmujeglaslaganopištao.

Vratasusestreskomzatvorila.Izanjihsamzačulamucavikreštavurik,"LIIIIII-DAAAA-VIIIIIJ!"(Svedotadimenjegovepomoćniceizgovaralasamneštokaoid-a-viđ.)

Krozvratasmosvemogličuti."Jesulistigli,Peter?"upitalaježena."Tusu...Lidewij,predvratimasudvijepubertetskeprikaze.""Prikaze?"upitalajeonasugodnimnizozemskimpalucanjem.VanHoutenjebrzoodgovorio."Fantazmi,spektri,aveti,posjetiteljinadzemaljci,prikaze,Lidewij.

Kako netko tko je na postdiplomskom studiju iz američke književnosti može iskazati tako sramotnopoznavanjeengleskogjezika?"

"Peter,tonisunadzemaljci.TosuAugustusiHazel,mladiobožavateljiskojimasisedopisivao.""Onisu-što?Oni-misliosamdasuuAmerici!""Da,alipozvaosiihovamo,akosesjećaš.""ZnašlizaštosamnapustioAmeriku,Lidewij?ZatodavišenikadnemoramsusretatiAmerikance.""AlitisiAmerikanac.""Itoneizlječivi,činise.AlištosetičeovihAmerikanaca,morašimrećidaodmahodu,dajedošlo

doužasnepogreške,dajeblaženiVanHoutendaoretoričkuponuduzasastankom,anepravutedatakveponudetrebasimboličkishvaćati."

Pomislilasamdaćupovratiti.PogledalasamAugustusakojijezuriouvrata,iopaziladasumuseramenaobjesila.

"Nećutoučiniti,Peter",odgovorilajeLidewij."Morašsesusrestisnjima.Moraš.Morašihvidjeti.

Morašvidjetikolikojetvojedjelovažno.""Lidewij,jesilimenamjernoprevarilakakobiovodogovorila?"Nastalajedugatišina,atadsusekonačnovrataponovnootvorila.Metronomskijeokretaoglavuod

Augustusadomene,idalježmirkajući."TkojeodvasAugustusWaters?"upitaoje.Augustusjeopreznopodigaoruku.VanHoutenjekimnuoirekao:"Jesilivećsredioonumalu?"

UtomsamsetrenutkupoprviijediniputsusrelasistinskinijemimAugustusomWatersom."Ja...",započeoje,"hm,ja,Hazel,hm.Ovaj.""Činisedaovajmomakimateškoćaurazvoju",obratiosePeterVanHoutenLidewij."Peter",prekorilagaje."Pa",rekaojePeterVanHoutenpružajućimiruku,"usvakommijeslučajuzadovoljstvoupoznati

tako ontološki nemoguća stvorenja." Stisnula sam njegovu otečenu ruku, a potom se rukovao sAugustusom.Pitalasamseštoontološkiznači.Bezobziranaznačenje,riječmisesviđala.AugustusijasmobiličlanoviKlubanemogućihstvorenja:nasdvojeičudnovatikljunaši.

Naravno,nadala samsedaćePeterVanHoutenbitimentalnozdrav, ali svijetnije tvornicakojaispunjavaželje.VažnojebilotoštosuvratabilaotvorenaištosamprelazilapragkakobihsaznalaštosedogađanakonkrajaKraljevsketuge.Tojebilodovoljno.SlijedilismonjegaiLidewijunutra,prolazećiporedgolemogblagovaonskogstolaodhrastovinesasamodvastolca,dobolesnosterilnednevnesobe.Izgledalajepoputmuzeja,osimštonapraznimbijelimzidovimanijebiloumjetnina.Osimjednogkaučaijednognaslonjača-aobojejebilomješavinačelikaicrnekože-sobajedjelovalaprazno.Tadsamizakaučaprimijetiladvijevelike,crnevrećezasmeće,prepuneiiskrivljene.

"Smeće?"promrmljalasamAugustusudovoljnotihodanasnitkodrugi-mislilasam-nemožečuti."Pismaobožavatelja",odgovoriojeVanHoutensjedajućiunaslonjač."Osamnaestgodinapisama.

Nemoguihotvoriti.Jezivasu.Vašasuprviprojektilinakojesamodgovorioividiteštomesnašlo.Dabudemiskren,čitalačkamijestvarnostpomaloneukusna."

Tomijeobjasnilozaštonikadnijeodgovorionamojapisma:nijeihnipročitao.Pitalasamsezaštoihječuvao,pogotovoutojinačepraznoj,formalnojdnevnojsobi.VanHoutenjepodigaonogenaotomaniprekrižioih.Pokazaojerukompremakauču.Augustusi jasmosjeli jednododrugoga,alineprevišejednododrugoga.

"Želite li doručak?" upitala je Lidewij. Počela sam govoriti da smo već jeli, kad ju je Peterprekinuo."Preranojezadoručak,Lidewij."

"Pa,onisuizAmerike,Peter,iunjihovimjetijelimaprošlopodne.""Ondajeprekasnozadoručak",odgovoriojeon."No,budućidajeutijelimaprošlopodneitkozna

štosve,trebalibismouživatiukoktelu.PiješliScotch?"upitaome."Pijemli...hm,ne,ureduje",odgovorilasam."AugustusWaters?"upitaojeVanHoutenikimnuopremaGusu."Uh,netreba.""Ondasamomeni,Lidewij.Scotchivodu,molimte."PeterseokrenuoGusuiupitao:"Znašlikako

uovojkućipripremamoScotchivodu?""Ne,gospodine",odgovoriojeGus.

"Ulijemo Scotch u čašu pa prizovemo misli na vodu, a potom stvarni Scotch pomiješamo sapstraktnomidejomvode."

Lidewijjerekla:"Moždadaprvoneštopojedeš,Peter."Pogledaojepremanamaiteatralnoprošaptao:"Onamislidaimamproblemspićem.""Amislimidajesunceizašlo",odgovorilajeLidewij.Ipakseokrenulapremabaruudnevnojsobi,

posegnulazabocomScotchainatočilapolačaše.Donijelamujuje.PeterVanHoutenjeotpiogutljajpaseuspravioustolcu."Ovakodobropićezaslužujenajbolječovjekovodržanje",rekaoje.

Postalasamsvjesnavlastitogdržanjapasamsemalouspravilanakauču.Ponovnosamnamjestilakanilu. Tata mi je uvijek govorio da ljude mogu prosuditi prema tome kako se ponašaju premakonobarima i pomoćnom osoblju. Tim je mjerilom Peter Van Houten možda bio najgori ljigavac nasvijetu."Znači,svidjelatisemojaknjiga",obratioseAugustusunakonjošjednoggutljaja.

"Aha",odgovorilasamuAugustusovoime."Ida,mi-ovaj,Augustus,onjesusretsvamaodrediozasvoju Želju tako damožemo doći ovamo kako biste nam rekli što se događa nakon krajaKraljevsketuge."

VanHoutenješutioisamodugootpijaopiće.Nakonminutetišine,Augustusjerekao:"Vašajeknjigaonoštonasjenekakospojilo.""Alivinistezajedno",primijetiojenegledajućime."Onoštonasjeskorospojilo",odgovorilasam.Sadseokrenuopremameni."Jesi lisenamjerno

odjenulakaoona?""KaoAnna?"upitalasam.Samojegledaoumene."Donekle",odgovorilasam.Otpiojedugačakgutljajpanapraviogrimasu."Nemamproblemspićem",objaviojebespotrebno

glasno."Salkoholomimamchurchillijanskiodnos:mogusešaliti,voditiEngleskuičinitisveštoželim.Osimnepiti."PogledaojepremaLidewijpakimnuopremasvojojčaši.Uzelajujepaponovnoprišlabaru."Samosidejomvode,Lidewij",uputiojuje.

"Jah,shvatilasam",reklajesgotovoameričkimnaglaskom.Stiglojedrugopiće.VanHoutenovasekralježnicaponovnoukočilaizpoštovanja.Odbaciojepapuče.Imaojestvarnoružnastopala.Zapravomijeuništavaoidejuupoznavanjaspisateljskoggenija.Aliimaojeodgovore.

"Pa,hm",reklasam,"prvovamželimozahvalitizasinoćnjuvečerui...""Sinoćsmoimplatilivečeru?"upitaojeVanHoutenLidewij."Da,uOranjeeu.""Ah,da.VjerujtemikadkažemdanemoratezahvalitimenivećLidewijkojajeiznimnotalentirana

popitanjutrošenjamojegnovca.""Bilonamjezadovoljstvo",odgovorilajeLidewij."Pa,usvakomslučajuhvala",rekaojeAugustus.Moglasamčutiljutnjuunjegovuglasu."Onda,ovdjesam",rekaojeVanHoutennakontrenutkatišine."Kojasuvašapitanja?""Hm",rekaojeAugustus.

"Djelovaojetakointeligentnoupismima",VanHoutenseobratioLidewijkomentirajućiAugustusa."Moždajerakunjegovmozakugradiopraznoglavca."

"Peter", rekla jeLidewij,propisnoužasnuta. I samasambilaužasnuta,alibilo jeneštougodnoučovjekukojijetolikoodurandasepremanamaneponašanimaloljubazno.

"Zapravoimamonekapitanja",reklasam."Govorilasamonjimausvojemmejlu.Neznamsjećatelise."

"Nesjećamse.""Njegovojepamćenjeugroženo",pojasnilajeLidewij."Kadbibaremmojesjećanjebilougroženo",odgovoriojeVanHouten."Dakle,našapitanja",ponovilasam. "Ona koristi kraljevskomi", rekao je Peter, ne obraćajući se nikome posebno. Još jedan gutljaj.

NisamznalakakvogjeokusaScotch,aliakoimaokusbarupolakaošampanjac,nisammoglanizamislitikakomožepiti tolikomnogoi takoranoujutro."Jesi liupoznatasaZenonovimparadoksomkornjače?"upitaome.

"Imamopitanjaotomeštoseslikovimadogađanakonkrajaknjige,posebnosAnninom..." "Pogrešno pretpostavljaš damoram čuti tvoje pitanje da bih na njega odgovorio.Upoznata si sa

filozofomZenonom?"Laganosamodmahnulaglavom."Dakle,ZenonjebiofilozofizvremenaprijeSokratazakojegse

kažedajeotkriočetrdesetparadoksauParmenidovuprikazusvijeta-sigurnoznašzaParmenida",rekaoje, a ja samkimnulakaoda znamzaParmenida, iakonisamznala. "HvalaBogu", rekao je. "Zenon seprofesionalnospecijaliziraozaotkrivanjeParmenidovihnetočnostiiprevelikihpojednostavnjivanja,štonijebiloteškojerjeParmenidbiospektakularnoukrivu,posvudaiuvijek.Parmenidjevrijedantočnonaonajnačinnakojijevrijedanpoznanikkojisvakiputkadgaodvedešnautrke,predvidljivouvijekbirapogrešnogkonja.AliZenonovnajvažniji...čekaj,dajdavidimkolikopoznaješšvedskihip-hop."

NisamznalašalilisePeterVanHouten.Trenutakkasnije,Augustusjeodgovorioumjestomene."Nepreviše."

"Uredu,alivjerojatnopoznajeteAfasiochFilthvjevalbumFlacken.""Nepoznajemo",reklasamzanasoboje."Lidewij,odmahpusti'Bomfallerallu'."LidevvijjeprišlaMP3plaveru,malozavrtjelakotačićipritisnulagumb.Rappjesmazatutnjalajeiz

svihsmjerova.Zvučalajepoputpriličnoobičnerap-pjesme,osimštosuriječibilenašvedskom.Kad jepjesmazavršila,PeterVanHoutennas jepogledao sočekivanjem, a sitne sumuočibile

rašireneštojenajvišemoguće."Ha?"upitaoje."Ha?"Reklasam,"Oprostite,gospodine,alinegovorimošvedski.""Pa,naravnodanegovorite.Nijaganegovorim.Tko,dovraga,govorišvedski?Važnastvarnije

ono što glasovi govore, već ono što glasovi osjećaju. Sigurno znate da postoje samo dvije emocije,ljubavistrah,idaAfasiochFilthynavigiramedunjimaslakoćomkojujejednostavnonemogućepronaćiuhip-hopglazbiizvanŠvedske.Davamjeponovnopustim?"

"Šalitese?"upitaojeGus."Oprosti?""Jeliovonekakavperformans?"PogledaojeLidewijiupitao:"Jeli?""Bojimsedanije",odgovorilajeLidewij."Onnijeuvijek...ovojeneobično..." "O, začepi, Lidewij. Rudolf Otto je rekao da, ako niste susreli nadahnuće, ako niste iskusili

neracionalan susret smysterium tremendumom, tad njegov rad nije za vas. A ja kažem vama, mladiprijatelji, da akonemožete čutiAfasi ochFilthyjev razmetljivodgovorna strah, tadamoj radnije zavas."

Nemoguovodovoljnonaglasiti:bilajetoposvenormalnarap-pjesma,samonašvedskom."Hm",reklasam."Dakle,oKraljevskojtuzi.Anninajemama,prijekrajaknjige,trebala..."VanHoutenmeprekinuo, lupkajući po čaši dok jegovoriokakobi jeLidevvij napunila. "Dakle,

Zenon je najpoznatiji po svojemparadoksukornjače.Zamislimoda se utrkuješ s kornjačom.Kornjačaimaprednostoddesetmetara.Dok tipretrčišdesetmetara,kornjača sepomaknulamoždametar.Azavrijemekoje tebi trebadapretrčiš cijeluudaljenost,kornjača sepomaknula jošmalo i takoubeskraj.Bržasiodkornjače,alinikad jenećešstići;možešsamosmanjitinjenuprednost.Naravno, tićešsamoprotrčati pored kornjače bez razmišljanja omehanizmukoji je uključen u sve to, ali pokazuje se dajepitanje kako tomožeš napraviti nevjerojatno komplicirano i nitko ga nije riješio sve dokKantor nijepokazaodasunekebeskonačnostivećeoddrugihbeskonačnosti."

"Hm",reklasam."Pretpostavljamdajetoodgovornatvojepitanje",rekaojeodlučnopaotpiovelikodušangutljajiz

čaše."Nezastvarno",reklasam."Pitalismose,nakonkrajaKraljevsketuge...""Odbacujemsveiztogtrulogromana",rekaojeVanHouten,prekinuvšime."Ne",reklasam."Molim?""Ne,tojeneprihvatljivo",reklasam."ShvaćamdaromanzavršavausredpričejerAnnaumireili

postajeprevišebolesnadabinastavila,alireklistedaćetenamrećištosedogađasasvimaizatosmoovdjeimi...jamoramtočuti."

VanHoutenjeuzdahnuo.Nakonjošjednogpićarekaoje:"Dobro.Čijupričuželiščuti?""OnuAnninemame,NizozemskogTulipandžije,hrčkaSizifa,mislimsamo-štosesasvimadogodi."VanHoutenjezatvoriooči inapuhaoobrazedokjeizdisao,apotomjepogledaoizloženedrvene

gredena stropu. "Hrčak", rekao jenakon trenutka tišine. "Christineposvajahrčka", aChristine jebilajednaodAnninihprijateljicaprijebolesti.Tojeimalosmisla.ChristineiAnnasuseunekolikoscenaigrale saSizifom. "Christina ga posvaja, on živi nekoliko godina nakon kraja romana imirno umire uhrčkovskomsnu."

Sad smo napredovali. "Sjajno", rekla sam. "Sjajno.U redu, aNizozemskiTulipandžija? Je li onprevarant?HoćeliseoniAnninamamavjenčati?"

VanHoutenjeidaljezuriougrede.Otpiojegutljaj.Čašajeponovnobilagotovoprazna."Lidewij,

ne mogu to. Ne mogu.Ne mogu." Spustio je pogled na mene. "Ništa se ne događa s NizozemskimTulipandžijom.On nije prevarant niti ne-prevarant, on jeBog. On je očit i nedvosmislenmetaforičanprikazBoga ipitatištosesnjimedogađa jednakojekaodapitašštosedogađas izrezanimočimadr.T.J.-auGatsbyju.JesuliseoniAnninamajkavjenčali?Govorimooromanu,dragodijete,aneonekompovijesnompoduhvatu."

"Točno, ali sigurno ste razmišljali o tome što im se dogodilo.Mislim kao junacima, neovisno onjihovimmetaforičkimznačenjimaisvemutome."

"Onisufikcija",rekaojeiponovnokucnuopočaši."Ništaimsenedogodi.""Reklistedaćetemi ispričati",ustrajalasam.Podsjetilasamsekakomorambitiuporna.Morala

sammuzadržatipažnjunamojimpitanjima. "Možda, ali bio sam u pogrešnom uvjerenju da si nesposobna za prekooceansko putovanje.

Pokušavao sam... dati ti neku utjehu, vjerujem, a trebao sam znati da je bolje i ne pokušavati.Ali dabudemposve iskren, ta djetinja ideja da autor romana imaneki posebanuvid u junake romana... to jesmiješno. Taj je roman sastavljen od crtica na stranici, dušo. Junaci koji ga nastanjuju nemaju životaizvantihcrtica.Štoimsedogodilo?Prestalisupostojatiutrenutkukadjeromanzavršio."

"Ne",reklasam,odgurnulaseodkaučaiuspravila."Ne,shvaćamto,alinemogućejenezamislitibudućnost za njih. Vi ste najkvalificiranija osoba za zamišljanje takve budućnosti. Nešto se dogodiloAnninojmajci.Onaseudala ilinije.PreselilaseuNizozemskusNizozemskimTulipandžijomilinije.Imalajejošdjeceilinije.Moramznatištojojsedogodilo."

Van Houten je napućio usne. "Žao mi je što ne mogu udovoljiti tvojim djetinjim hirovima, aliodbijamtežalitinanačinnakojisidobranonavikla."

"Neželimvašežaljenje",reklasam."Poputsvebolesnedjece",odgovoriojemirno,"kažešdaneželišžaljenje,alionjemuovisisamo

tvojepostojanje.""Peter",reklajeLidewij,alionjenastavio,naslonjenondjedoksumuriječipostajalesveoblijima

upijanimustima."Bolesnadjecaneumitnopostanuzarobljena:osuđenasiostataksvojegživotaživjetikaodijetekojesibilakadsidobiladijagnozu,dijetekojevjerujedapostojiživotnakonkrajaromana.Amikaoodraslitožalimopaplaćamotvojeliječenje,tvojeuređajezakisik.Dajemotihranuivoduiakojemanjevjerojatnodaćešživjetidovoljnodugo..."

"PETER!"povikalajeLidewij. "Ti si nuspojava", nastavio jeVanHouten, "evolucijskog procesa kojimalomari za pojedinačne

živote.Tisineuspjelieksperimentumutaciji.""DAJEMOTKAZ!"zaurlalajeLidewij.Očisujojbilepunesuza.Alijanisambilaljuta.Tražioje

najbolnijenačinedamikažeistinu,alijasamionakoznalaistinu.Imalasamizasebegodinepiljenjaustrop, odmoje sobe do intenzivne, pa sam davno naučila najbolnije načine zamišljanjamoje bolesti.Zakoračilasampremanjemu.

"Slušaj,konjino",reklasam,"nećešmirećiništaomojojbolestištovećneznam.Odtebetrebamsamojednoprijenegotizauvijeknestanemizživota:ŠTOSEDOGODISANNINOMMAJKOM?"

Podigaojeobješeneobrazepremameniislegnuoramenima."Nemogutirećištosedogodisnjom,baškaoštotinemogurećištosedogodisProustovimNaratoromilisasestromHoldenaCaulfieldailis

HuckleberrvjemFinnomnakonodlaskaunovepustolovine.""SRANJE!Toječistosranje.Jednostavnomireci!Izmislinešto!""Ne,ihvalaštonepsuješumojemdomu.Tonepriličidami."Idaljenisambilaljuta,nezapravo,alisambilajakousredotočenanajedinoštojeobećao.Neštoje

umenipodivljalopasamposegnulaiudarilaotečenurukukojajedržalačašuScotcha.Ostacipićarazlilisuseponjegovuširokomlicu,čašamujeodskočilaodnosa ibaletnopoletjelakrozzrak,sletjevšiuzsilanprasaknastaredrvenepodove.

"Lidewij",rekaojeVanHoutenmirno,"jaćumartini,akomože.Samošapatvermoutha.""Dalasamotkaz",reklajeLidewijnakonstanke."Nebudismiješna."Nisamznalakakopostupiti.Pristojnostnijeupalila.Bezobrazniknijeupalio.Trebalasamodgovor.

Došlasamčakovamo,otelaAugustusovuŽelju.Moralasamznati. "Jesi li se ikad zapitala", rekao je, a riječi su mu sad bile jedva razumljive, "zašto su ti tvoja

smiješnapitanjatolikovažna?""OBEĆAOSI!"zaurlala sam izačula IsaacovomoćnozavijanjekakoodjekujeuNoći slomljenih

trofeja.VanHoutennijeodgovorio.Idaljesamstajalanadnjime,čekajućidaneštokaže,kadsamosjetilaAugustusovurukunaramenu.

PovukaomepremavratimaipratilasamgaslušajućiVanHoutenakakosežaliLidewijnanezahvalnostmodernihtinejdžeraismrtpristojnogdruštva,aLidewijje,poneštohisterično,urlalananjeganabrzomnizozemskom.

"Moratćeteoprostitimojojbivšojpomoćnici",rekaoje."Nizozemskinijejezikkolikobolestgrla."Augustusmeizvukaoizsobeikrozvrataukasnoproljetnojutroiotpalekonfetebrijestova.Brzbijegnijepostojaozamene,ahspustilismosenizastube.Augustusmijenosiokolicaikrenuli

smonazadpremaFilosoofuprekogrbavogpločnikaodprepletenihcigli.Poprvisamputodincidentasljuljačkamazaplakala.

"Hej",rekaojeidotaknuomistruk."Hej.Ureduje."Kimnulasamiobrisalalicenadlanicom."Glupje."Ponovnosamkimnula."Napisatćutiepilog",rekaojeGus.Zbogtogasamjačezaplakala."Ihoću",rekaoje."Hoću.Bolje

odbilokojegsranjakojebi tajpijanacmogaonapisati.Mozakmu ješvicarski sir. Inesjećaseda jenapisao knjigu. Mogu napisati deset puta bolju priču od njegove. Bit će krvi i crijeva i žrtvovanja.KraljevskatugasusrećeCijenukrvi.Obožavatćešje."

Idaljesamkimalaglavomihinilaosmijeh,atadamezagrlioinjegovesumesnažnerukeprivuklenamišićavaprsapasammumalonamočilapolo-majicuipotomsedovoljnooporaviladaprogovorim.

"PotrošilasamtvojuŽeljunabudalu",reklasamunjegovaprsa. "HazelGrace.Ne.Priznajemda si potrošila jednu jedincatuŽelju, ali nisi je potrošila nanjega.

Potrošilasijenanas."Izanassamzačulaplonkplonkvisokihpetautrku.Okrenulasamse.BilajetoLidewij.Maškarajoj

seslijevalanizobraze,djelovalajeprestravljenoijurilazanamapločnikom."Moždabismotrebaliotići

uAnneFrankHuis",reklajeLidewij."Neidemnikamostimčudovištem",rekaojeAugustus."Onnijepozvan",reklajeLidewij.Augustusmeidaljezaštitničkidržao,srukomnamojemobrazu."Nemislimda...",počeoje,alisam

gaprekinula."Trebalibismo."IdaljesamželjelaodgovoreodVanHoutena.Alinijetobilosveštosamželjela.

Imala sam još samo dva dana uAmsterdamu sAugustusomWatersom.Nisamhtjela dopustiti tužnomestarcudaihuništi.

LidewijjevozilaklepetavisiviFiatsmotoromkojijezvučaopoputuzbuđenečetverogodišnjakinje.Doksmosevozili amsterdamskimulicama,neprestano se i iskreno ispričavala. "Jakomiježao.Nemaopravdanja.Onjejakobolestan",reklaje."Mislilasamdabimususretsvamapomogao,kadbividiodanjegovradoblikujestvarneživoteali...jakomiježao.Ovojejako,jakoneugodno."IAugustusijasmošutjeli.Jasambilanastražnjemsjedištuizanjega.Provuklasamrukuuzbokautomobilaiporednjegovasjedišta tražeći mu ruku, ali nisam je mogla pronaći. Lidevvij je nastavila: "Nastavila sam raditi jervjerujemdajegenijijerjeplaćajakodobra,alipostaoječudovište."

"Vjerujemdasepriličnoobogationaknjizi",reklasamnakonkraćestanke. "O, ne ne, on je odVanHoutenovih", rekla je. "U sedamnaestom je stoljeću neki njegov predak

otkriokakomiješatikakaosvodom.NekisuVanHoutenovidavnopreseliliuSADiPeter je jedanodnjih,alinakonromanajepreseliouNizozemsku.Onjesramotavelikeobitelji."

Motor jezaurlao.Lidewij jeprebacilauvećubrzinu ipojurili smomostomprekokanala."Tosuokolnosti", rekla je. "Okolnosti su ga učinile tako okrutnim. On nije zao čovjek. Ali danas, nisammislila...kadjerekaoteužasnestvari,nisammoglavjerovati.Jakomiježao.Jako,jakožao."

Morali smoparkirati ulicudalje odkućeAnneFrank.Lidewij je stala u redkakobi namkupilaulaznice dok sam ja sjedila leđima oslonjena omaleno drvo, promatrajući usidrene kuće-brodove nakanaluPrinsengracht.Augustusjestajaoiznadmene,vrtiomikolicaskisikomulijenimkrugovima,samopromatrajućikotačekakosevrte.Htjelasamdasjedneporedmene,aliznalasamdamujeteškosjeditiijoštežeponovnoustati."Uredu?"upitaojeipogledaome.Slegnulasamramenimaiposegnularukomzanjegovimlistom.Biojetolažanlist,aliipaksamgauhvatila.Pogledaome."Htjelasam...",reklasam.

"Znam", odgovorio je. "Znam.Očito svijet nije tvornica koja ispunjava želje."Zbog toga sam selaganonasmiješila.

Lidewij se vratila s ulaznicama, ali njene su tanke usne bile zabrinuto napućene. "Nemadizala",reklaje."Jakomije,jakožao."

"Ureduje",reklasam."Ne,punojestuba",reklaje."Strmihstuba.""Ureduje",ponovilasam.Augustusjepočeogovoriti,alisamgaprekinula."Ureduje.Mogujato."Počelismousobisvideo-snimkomoŽidovimauNizozemskoj,nacističkojinvazijiiobiteljiFrank.

Tadsmosepopelinakatkućeuzkanal,ukojojsenalazilatvrtkaOttaFranka.Stubesmoprolazilipolako,i Augustus i ja, ali osjećala sam se snažno. Uskoro sam gledala u slavnu policu s knjigama koja jeskrivala Annu Frank, njenu obitelj i još četvero drugih. Polica je bila napola otvorena, a iza nje senalaziojošstrmijinizstubaširokihtekzajednuosobu.Svudaokonasnalazilisusedrugiposjetiteljii

nisam htjela zadržavati red, ali Lidewij je rekla, "Molim vas da budete strpljivi" pa sam se počelapenjati.Lidewijjeizamenenosilakolica,aGusjehodaoizanje.

Bilo je ukupno četrnaest stuba. Stalno sam razmišljala o ljudima iza sebe - uglavnom su to biliodrasli koji su govorili raznim jezicima - i osjećala se nelagodno ili štoveć, poput duha koji tješi iproganja,alikonačnosamuspjelainašlaseujezivopraznojsobi,oslonjenaozid.Mozakmijeplućimagovorioureduje,ureduje,smiritese,ureduje,aplućasugovorilamozgu,oBože,jelitijasnodaumiremo.NisamnividjelaAugustusakadsepopeo,alimijeprišao,obrisaočelonadlanicomkaofijuirekao,"Tisiprvakinja".

Nakonnekolikominutaoslonjenostiozid,uspjelasamdoćidosljedećesobekojujeAnnedijelilasazubaromFritzomPfefferom.Bilajemala,bezikakvanamještaja.NikadnebistepomislilidajenetkoovdježiviodanazidujošnisustajaleslikeizčasopisakojejeAnnezalijepilaonamo.

DrugojestubištevodilodosobeukojojježivjelaobiteljPels,noonojebilostrmijeodprošlogiimalojeosamnaeststuba,štojeznačilodasutouosnoviljestve.Došlasamdopraga,podiglapogled,shvatiladajatonemogu,aliidajetojediniizlazpremagore.

"Vratimose",rekaojeGusizamene."Dobrosam",tihosamodgovorila.Bilojetoglupo,alistalnosamrazmišljaladajojtodugujem-

AnniFrank,hoćureći-jerjebilamrtva,ajanisam,jerjebilatiha,držalaspušteneroleteiučinilasvekakotreba,aipakumrla.ZatobihsetrebalauspetigoreividjetiostataksvijetaukojemježivjelasvetegodineprijenegojeGestapostigao.

Počela sam se uspinjali stubama, povlačiti se njima poput djeteta, isprva polako tako da mogudisati,ali tadibržejersamznaladanemogudisatiahtjelasamsepopetigoreprijenegosveotkaže.Crnilomijeokružilovidnopoljedoksamsepodizala,osamnaestpaklenostrmihkoraka.Konačnosamseuspela,napolaslijepaismučninom,amišićiurukamainogamavrištalisutražećikisik.Spuznulasamnizazidipočelavodenokašljati. Iznadmenejebiostaklenizid.Zagledalasamsekroznjegaustropipokušalaostatiprisvijesti.

Lidewijječučnuladomeneirekla:"Navrhusi,tojeto",ajasamkimnula.Bilasammutnosvjesnaodraslih koji su zabrinuto pogledavali umene; Lidewij koja je različitim posjetiteljima tiho govorilamalojednim,paondaidrugimjezikom;Augustusakojijestajaoiznadmene,njegoverukenavrhumojeglaveidlanakojimmemilovaopokosi.

Nakon dugo vremena Lidewij i Augustus su me podigli na noge i vidjela sam što je zaštićenostaklenom stijenom: tragovi olovke na tapetama koji su označavah mjere rasta sve djece u tajnomskrovištu,uvremenudoksuživjelaovdje,centimetarpocentimetar,svedokvišenisumoglarasti.

S togsammjestavidjeladnevnusobuFrankovih,ali idaljesmobihumuzeju:dug iuzakhodnikprikazivaojeslikesvakogodosamstanovnikatajnogskrovištaiopisivaogdjesu,kakoikadaumrli.

"Jediničlancijeleobiteljikojijepreživiorat",reklanamjeLidewij,govorećioAnninuocuOttu.Glasjojjebiotihkaodasmoucrkvi.

"Zapravonijepreživiorat",rekaojeAugustus."Preživiojegenocid.""Istina",reklajeLidewij."Neznamkakonastavišživjetibezobitelji.Neznam."Doksamčitalao

svakomeodsedmeropreminulih,mislila samoOttuFrankukojivišenijebiootac,kojemu jeumjestoženeidvijekćeriostaodnevnik.Nakrajuhodnikagolemajeknjiga,većaodrječnika,sadržavalaimena103.000 Nizozemaca umrlih u Holokaustu. (Zidna je naljepnica objasnila daje preživjelo samo 5000

deportiranihnizozemskihŽidova.)KnjigajebilaokrenutanastranicusimenomAnneFrank,alionoštomepogodilobilaječinjenicadasuispodnjenogimenabilazapisanačetiriAronaFranka.Četiri.ČetiriAronaFrankabezmuzeja,bezpovijesnihoznaka,bezikogdaihoplakuje.Tihosamseodlučilasjećatiimoliti za četiri Arona Franka sve dok budemmogla. (Možda neki ljudi moraju vjerovati u pravog isvemogućegBogadabisemolili.Janemoram.)

Kadsmostiglidokrajasobe,Gusjestaoiupitaome:"Jesidobro?"Kimnulasam.Pokazao jepremaAnninoj slici. "Najgoridio je što je skoropreživjela,znaš?Umrla jenekoliko

tjedanaprijeoslobođenja." Lidewij je napravila par koraka unazad kako bi pogledala video-snimku, a ja sam zgrabila

Augustusovu rukudoksmoulaziliu sljedećusobu.Bilo je topotkrovlje snekimpismimakoje jeOttoFrankbiopisaotijekomsvojevišemjesečnepotragezakćerima.Naziduusredsobeprikazivalasevideo-snimkaOttaFranka.Govoriojeengleski.

"Jelipreostalojošnacistakojebihmogaopronaćiiprivestipravdi?"pitaojeAugustusdoksmosenaginjalinadvitrine,čitajućiOttovapismaistrašneodgovoredaodoslobođenjanitkonijevidionjegovudjecu.

"Mislimdasusvimrtvi.Alinijedasunacistiimalimonopolnazlo." "Istina", složio se. "Tobismo trebali učiniti,HazelGrace.Trebali bismo se udružiti i postati taj

invalidnivigilantedvojackojićelutatisvijetom,ispravljatinepravde,branitislabe,štititiugrožene."Iakojetobionjegov,anemojsan,ugodilasammu.Naposlijetku,onjeugodiomojemsnu."Našaće

neustrašivostbitinašetajnooružje",reklasam."Pričeonašimpustolovinamapreživjetćesvedokbudeljudskogglasa",rekaoje."Ačakinakontoga,kadserobotibuduprisjećaliljudskihapsurdnostižrtveisuosjećanja,onićenas

sesjećati." "Robotski će se smijati našoj odvažnoj gluposti", rekao je. "Ali nešto će u njihovim željeznim

robotskimsrcimažudjetidaživeiumrukakosmomitoučinili:najunačkomputovanju.""AugustuseWaterse",reklasamipogledalaga,razmišljajućikakonemožešpoljubitinekogukući

AnneFrank,apotomrazmišljajućidajeAnneFrank,konačno,poljubilanekogukućiAnneFrankidabiona vjerojatno najviše voljela kad bi njen dom postao mjestom na kojem se mladi i nepopravljivoslomljenizaljubljuju.

"Moramreći",rekaojeOttoFrankuvideo-snimcinasvojemengleskomsteškimnaglaskom,"dasumejakoiznenadiledubokemislikojejeAnnaimala."

Tadsmosepočeliljubiti.Rukamijepustilaspremnikskisikomiposegnulazanjegovimvratom,aonmepovukaonaprste,držećimeokostruka.Kadsumuserazmaknuteusnesusrelesmojima,počelasam osjećati da gubim dah na nov i uzbudljiv način. Prostor oko nas je nestao i najedan sam čudantrenutakvoljelasvojetijelo;tustvarkojujerakuništio,kojuvećgodinamanavlačimzasobom,akojaseiznenadačinilavrijednomborbe,vrijednomprsnihdrenova,PICClinija ibeskrajnih izdaja tijelazbogtumora.

"Bila je to posve drugačija Anne od kćeri koju sam poznavao. Nikad nije pokazala ovu vrstuunutarnjihosjećaja",nastavljaojeOttoFrank.

Poljubac je trajao zauvijek, a Otto Frank je govorio iza mene. "A moj je zaključak", rekao je,

"budućidasambioudobrimodnosimasAnne,davećinaroditeljazapravonepoznajesvojudjecu."Shvatilasamdasumiočizatvorenepasamihotvorila.Augustusmepromatrao,njegovesumiplave

očibilebliženego ikada, a izanjihnas jenekakookružilagomila ljudi.Bili su ljutiti, pomislila sam.Bijesni. Ti su se tinejdžeri sa svojim hormonima ljubakali ispod video-snimke koja je prikazivalaslomljenglasnekadašnjegoca.

OdmaknulasamseodAugustusa,aonmijekrišomzalijepiopoljubacnačelodoksamjapiljilaustarke.Atadsupočelipljeskati.Svi ljudi,sve teodrasleosobe,samosupljeskali,anetkojepovikao"Bravo!"seuropskimnaglaskom.Augustussenakloniososmijehom.Smijućise,laganosampokleknula,atojedočekanonovomrundompljeska.

Spustili smo se dolje puštajući odrasle da oduprvi, amalo prije dolaska u kafić (dizalo nas je,srećom,spustilodoprizemljaisuvenirnice),vidjelismostraniceAnninadnevnikainjenuneobjavljenuknjigucitata.Knjigacitataje,slučajno,bilaokrenutanastranicuShakespeareovihcitata.Jertkojetakoodlučandanebibiozaveden?,bilajenapisala.

LidewijnasjevratilauFilosoof.PredhotelomjepadalalaganakišaiAugustusijasmostajalinaciglenompločnikuipolakokisnuli.

Augustus:"Vjerojatnotrebašodmor."Ja:"Dobrosam."Augustus:"Uredu."(Stanka.)"Očemurazmišljaš?"Ja:"Otebi."Augustus:"Štoomeni?"Ja:"Neznamštomijedraže/ljepotabolesti/ililjepotaskrivenihnamjera/zviždukkosa/iliosjećajtik

nakon."Augustus:"Bože,kakosiseksi."Ja:"Moglibismootićiutvojusobu."Augustus:"Čuosamigoreideje." Zajedno smo se ugurali u malo dizalo. Svaka je površina, uključujući i pod, sadržavala zrcala.

Moralismopovućivratadabismosezatvorili,atadjetastarastvarškriputavokrenulanadrugikat.Bilasamumornaizabrinutaiopćenitosamužasnoizgledalaimirisala,aliipaksamgapoljubilaudizalu.Tadseonodmaknuo,pokazaozrcaloirekao:"Pogledaj,beskonačneHazel."

"Nekesubeskonačnostivećeoddrugihbeskonačnosti",razvuklasamoponašajućiVanHoutena."Kakvabudaletina",rekaojeAugustusitrebalojesvetovrijeme,aijošmalo,dabismostiglina

drugi kat.Konačno se dizalo zaustavilo i on je gurnuo ozrcaljena vrata.Kad su bila napola otvorena,bolnosetrznuoinatrenutakpustiovrata.

"Jesilidobro?"upitalasam.Trenutakkasnijejerekao:"Jesam,jesam,samosuvratateškavaljda."Opetihjegurnuoiotvorio.

Propustiome,naravno,prvu,alitadnisamznalaukojemsmjeruhodatipasamstajalaispreddizalaionjestajaoondjejošuvijekzgrčenoglicapasamopetupitala:"Uredu?"

"Samonisamuformi,HazelGrace.Svejedobro."

Stajalismoondjeuhodniku,aonnijevodiopremasvojojsobininišta,ajanisamznalaukojemmujesmjerusobapajepatpozicijatrajalaipostalasamuvjerenadapokušavasmislitikakodanezavršisamnom,danikadnisamtrebalapredložitituideju,datonenalikujedamamaidasestogagadimAugustusuWatersukoji jestajao ipromatraomene trepćući,pokušavajućismislitikakodasepristojno izvuče izsituacije.Atadje,nakončitavevječnosti,rekao:"Iznadkoljenamije imalojehrapav,aondajesamokoža.Tojeružanožiljak,alisamoizgledakao..."

"Što?"upitalasam."Mojanoga",odgovorioje."Samodabudešspremnauslučaju,mislim,uslučajudajevidišili...""Oh,dajsezbroji",reklasaminapraviladvapotrebnakorakadonjega.Snažnosamgapoljubila,

pritisnulaozidinastavilagaljubitidokjeontražioključodsobe.Ušuljali smo seukrevet.Slobodami je bila donekleograničenakisikom, ali ipak sam semogla

popetinanjega,skinutimumajicuiokusitiznojispodnjegoveključnekostidoksammušaptalaukožu,"Volimte,AugustuseWaterse".Osjetilasamkakomusetijeloopuštaispodmojegkadmezačuokakotoizgovaram.Posegnuojezamnom,pokušaomiskinutimajicu,alisezapleoucjevčice.Nasmijalasamse.

***

"Kakoovoradišsvakidan?"upitaomedoksamraspetljavalamajicuizcjevčica.Idiotskimijepalo

napametdamojeružičastegaćiceneodgovarajuljubičastomgrudnjaku,kadbidečkiikadprimjećivalitakvestvari.Upuzalasampodpokrivače,odbacilatrapericeičarape,papromatralaplesjastukadokjeAugustusskidaotrapericepasvojunogu.

Ležalismonaleđimajednododrugog,posvepokriveni,aondasamnakonpartrenutakaposegnulazanjegovimbedromipustilarukudaputujepremadolje,dobatrljka,dokožepuneožiljaka.Trenutaksamdržalabatrljak.Trznuose."Bolili?"upitalasam.

"Ne",odgovorioje.Okrenuosenabokipoljubiome."Takosizgodan",reklasamidaljemudržećirukunanozi."Počinjemmislitidasutifetišamputirci",odgovoriojeidaljemeljubeći.Nasmijalasamse."FetišmijeAugustusWaters",objasnilasam.Čitavajepričabilaposvesuprotnaodonogštosammisliladaćebiti:polagana,strpljivaitiha,ni

previšebolnaniposebnoekstatična.Bilojepunoproblemaskondomomkojenisamprevišeistraživala.Nijebilovrištanja.Iskreno,mislimdajetonajdužeštosmobilizajednobezrazgovora.

Jedna je stvar bila tipična: kasnije samnaslonila lice oAugustusova prsa, slušala srce kakomunabija,aonjerekao,"HazelGrace,doslovnonemogudržatiočiotvorenima."

"Pogrešnaupotrebaliterarnosti",reklasam."Ne",rekaoje."Takosam.Umoran."Okrenuoje liceodmenedokmi jeuhobilooslonjenoonjegovaprsa islušalokakomusepluća

smirujuu ritmu sna.Nakonnekog samvremenaustala,odjenula se,pronašlanotes s logotipomHotelaFilosoofinapisalamuljubavnopismo:

NajdražiAugustuse,tvoja,HazelGrace

TRINAESTOPOGLAVLJESljedećegjutra,našegposljednjegcijelogdanauAmsterdamu,mama,Augustusijahodalismoulicu

dalje od hotela, do Vondelparka, gdje smo pronašli kafić u sjeni nizozemskog Nacionalnog filmskogmuzeja.Uzkavusmlijekom-koju,kakonamjekonobarobjasnio,Nizozemcizovu"krivakava"jerimavišemlijekanegokave-sjedilismoufiligranskojsjenigolemastablakestenaiprepričavalimaminašsusretsPeterVanHoutenom.Vjerujemdanaovomesvijetuimašizborkakopričatitužnepriče,amismoseodlučilizasmiješannačin:Augustusse,oslonjennastolackafića,praviodajefrfljaviinerazgovjetniVanHoutenkojičaknijemogaoniustatisastolcaajasamustalaodglumitisebeupunomnaletumačizma,vičući,"Ustaj,debeliružnistarce!"

"Zarsiganazvalaružnim?"upitaomeAugustus."Samomeprati",odgovorilasam."Janisamrhužan.Tiširhužna,ticuhrosacijevimaižnoša.""Tisikukavica!"grmjelasam,aAugustusjeispaoizlikakakobisenasmijao.Sjelasam.Ispričali

smomamisveokućiAnneFrank,izostavivšidiosljubljenjem."JestelisekasnijevratiliVanHoutenu?"upitalajemama. Augustus mi nije dao priliku da pocrvenim. "Ma kakvi, malo smo sjedili u kafiću. Hazel me

zabavljaladijagramskimhumorom."Baciojepoglednamene.Bože,biojeseksi. "Zvuči divno", rekla je. "Slušajte, idemprošetati.Dat ću vamvremena da razgovarate", rekla je

Gususodređenimnaglaskom."Ondasemoždakasnijemožemoprovozatikanalom.""Hm,uredu?"reklasam.Mamajeispodsvojegtanjurićaostavilanovčanicuodpeteuraipoljubila

meuvrhglave,šapćući,"Volimte,volimvolim",štojeimalodvavoljenjavišenegoinače.Gusjepokazaopremasjenamagranakojesuseračvalenabetonu."Nijeliprelijepo?""Aha",odgovorilasam."Sjajnajetometafora",promrmljaoje."Majeli?"upitalasam."Negativnaslikastvarikojejevjetarspojio,apotomirazdvojio",rekaoje.Prednamajeprolazilo

stotineljudi,trčeći,vozećibicikleirolajući.Amsterdamjebiogradosmišljenzapokretiaktivnost,gradkojiradijenebiputovaoautomobilompasamseneumitnoosjećalaisključenomiznjega.AliBože,biojeprelijep,uzpotokkojijeurezaojarakokovelikogstablaiuzčapljukojajemirnostajalauzrubvodeitražiladoručakmeđumilijunimabagremovihlaticakojesuplutalenavodi.

AliAugustustonijeprimjećivao.Biojeprevišezauzetpromatranjempomicanjasjena.Konačnojerekao:"Mogaobihovogledaticijelidan,alimoramosevratitiuhotel."

"Imamohvremena?"upitalasam.Tužnosenasmiješio."Dabar",odgovorioje.

"Štonijeuredu?"upitalasam.Samojekimnuousmjeruhotela.Hodalismoutišini,Augustuspolakorakaispredmene.Bilasamprevišeuplašenapitatigaimamli

serazlogabojati.PostojidakletastvarkojasezoveMaslowljevahijerarhijapotreba.UosnovijetajtupiAbraham

Maslow postao slavan zbog svoje teorije da, prije određenih vrsta potreba, moraš zadovoljiti nekeodređenepotrebe.Toizgledaovako:

Kadsuzadovoljenepotrebezahranomivodom,pomičešsenasljedećiskuppotreba-sigurnost-apotom na sljedeći i sljedeći, ali važno je da, premaMaslowu, sve dok tvoje fiziološke potrebe nisuzadovoljene,nemožešnibrinutiosigurnostiilidruštvenimpotrebama,kamolio"samoostvarenju"kojejemjestoskojeg,ono,počinješstvaratiumjetnost,razmišljatiomoraluikvantnojfiziciisvemutome.

PremaMaslowu,jasamzapelanadrugojrazinipiramide:nisamsemoglaosjećatisigurnomusvojezdravlje pa stoga nisammogla posegnuti za ljubavlju ni poštovanjem ni umjetnošću ili čimgod, što jenaravnočistiidiotizam-potrebazastvaranjemumjetnostiilikontempliranjemfilozofijenenestajekadsibolestan.Tepotrebepostajutransfiguriranebolešću.

Maslowljevapiramidaimpliciradasammanječovjekoddrugihljudi,asnjimebisevećinaljudisložila.AlineiAugustus.Uvijeksammisliladamemoževoljetijerjeisamjednombiobolestan.Tekmijesadpalonapametdajemoždaidalje.

Stiglismoumojusobu,uKierkegaard.Sjelasamnakrevetočekujućidamisepridruži,alionsespustiouprašnjavstolac.Uonajstolac.Kolikojestarbio?Pedesetgodina?

Ugrlusamosjećalaknedlukojasestezaladoksamgapromatralakakovadicigaretuizkutijeigurajemeđuusne.Naslonioseiuzdahnuo."Maloprijenegosizavršilanaintenzivnoj,počeosamosjećatibolukuku."

"Ne",reklasam.Umeneseuvuklapanikaipreplavilame.Kimnuoje."PasamotišaonaPET-snimanje."Zastaoje.Izvukaojecigaretuizustaistisnuozube. Većina jemojeg života bila posvećena ne-plakanju pred ljudima kojime vole pa sam znala što

Augustusradi.Stegnešzube.Pogledašgore.Kažešsebidaćeih,akotevidedaplačeš,topovrijeditiidaunjihovimživotimanećešbitiništaosimTuge,anesmiješpostatisamotugapanećešplakatiigovorišsamomesebisvetodokgledašustrop.Potomprogutašslinuiakotisegrloneželizatvoritipapogledašosobukojatevoliinasmiješišse.

Nabaciojesvojvragolastiosmijehparekao:"Zasjaosamkaobožičnodrvce,HazelGrace.Plućnamaramica,lijevikuk,jetra,sve."

Sve.Riječjenekovrijemevisjelauzraku.Obojesmoznalištoznači.UstalasamvukućisvojetijeloikolicaprekotepihakojijebiostarijinegoštoćeAugustusikadabiti,kleknulaudnustolca,položilamuglavuukriloizagrlilagaokostruka.

Milovaomepokosi."Takomiježao",reklasam. "Žaomi je što ti nisam rekao", izgovorio jemirnimglasom. "Tvojamama sigurno zna.Kakome

samopogledala.Vjerojatnojojjemojamamareklailinešto.Trebaosamtireći.Biosamglup.Sebičan."Naravno, znala sam zašto ništa nije rekao: iz istog razloga zbog kojeg ga nisamhtjela vidjeti na

intenzivnoj.Nisamseninatrenutakmoglaljutitinanjega,ateksamsad,kadsamvoljelagranatu,moglashvatitibesmislenostpokušajaspašavanjadrugihodmojevlastiteneumitnefragmentacije:nisammogla

prestativoljetiAugustusaWatersa.Inisamtoželjela."Nijepošteno",reklasam."Jednostavnojeprokletonepošteno." "Svijet", rekao jeon, "nije tvornicakoja ispunjavaželje", a tad se slomio iu jednom je trenutku

njegov jecaj odjeknuo poput udara groma praćenog munjom, onom jezivom silinom koju amateri napodručjupatnjeponekadzamijenezaslabost.Tadmeprivukaosebiiodlučio,licanekolikocentimetaraudaljenogodmojeg:"Boritćuse.Boritćusesnjimeraditebe.Nebrinizamene,HazelGrace.Dobrosam.Pronaćićunačindasedugomotamokotebeinerviramte."

Plakala sam.Ali čak je i tadbio jak i držaome tako snažnoda sammoglavidjeti čvrstemišićenjegovihrukuovijenihokomenedokjegovorio:"Žaomije.Bitćešdobro.Bitćedobro.Obećajem",pasenasmiješioonimvragolastimosmijehom.

Poljubiomeučelo.Osjetila samkakosu senjegovasnažnaprsamaloopustila. "Izgledada ipakimamhamartiju."

Nakonnekogsamgavremenapovuklanakrevet.Zajednosmoležaliondjedokmijegovoriokakosupočelispalijativnomkemoterapijom,alijeonprekinuosnjomdabiotišaouAmsterdamiakosumuroditeljibilibijesni.Pokušalisugazaustavitijošistogjutrakadsamgačuladaurlakakonjegovotijelopripadanjemu.

"Moglismoodgoditi",reklasam."Ne,nismo",odgovorioje."Uostalom,nijedjelovala.Znaosamdanedjeluje,kužiš?"Kimnulasam."Tojesranje,cijelatastvar",reklasam."Pokušatćeneštodrugokadsevratim.Uvijekimajunovuideju.""Aha",reklasamjersamisamabilapokusnikunić."Nekakosamteprevarioiuvjeriodasezaljubljuješuzdravuosobu",rekaoje.Slegnulasamramenima."Ijabihtebitonapravila.""Ne,nebi,alinemožemosvibitisjajnikaoti."Poljubiomepanapraviogrimasu."Bolili?"upitalasam."Ne.Samo."Dugojegledaoustropparekao,"Volimovajsvijet.Volimpitišampanjac.Volimne

pušiti.VolimzvukNizozemacakojigovorenizozemski.Asad...Nemampravanaborbu.""Možešseboritisrakom",reklasam."Tojetvojaborba.Iboritćešse",reklasammu.Mrzilasam

kadbimeljudipokušaliosnažitikakobihsepripremilazabitku,aliipaksammutoučinila."Tićeš...tićeš...živjetćešsvojnajboljiživotdanas.Tojeodsadtvojnačin."Preziralasamsezbogljigaverečenice,alištomijedrugobilonaraspolaganju?

"Bašjenekirat",rekaojerezignirano."Sčimesamjauratu?Sasvojimrakom.Aštojemojrak?Mojraksamja.Tumorisunapravljeniodmene.Napravljenisuodmenebaškaoštosumojmozakimojesrcenapravljeniodmene.Tojegrađanskirat,HazelGrace,sunaprijedodređenimpobjednikom."

"Gus",reklasam.Nisammoglaništadrugoreći.Biojeprepametanzaonuvrstuutjehekojusammumoglaponuditi.

"U redu", rekao je. Ali nije bilo u redu. Nakon nekoliko je trenutaka rekao: "Ako odeš uRijksmuseum,štosamstvarnohtioučiniti-alinemojmosešaliti,nitijednoodnasdvojenemožehodatikrozmuzej.Alisvejedno,prijenegosmootišli,pregledaosamkolekcijunaInternetu.Akoodeš,anadam

sedajednomihoćeš,vidjetćešmnogoslikamrtvihljudi.VidjetćešIsusanakrižu,vidjetćešljudekakoumirunamoru,ubitciiuparadimučenika.Aliniti.Jedno.Dijete.Srakom.Nećešvidjetinikogdaumireodkugeiliboginjailižutegrozniceiličegavećjerubolestinemaslave.Nemaunjojznačenja.Nemačastiuumiranjuodnečeg."

AbrahameMaslowe,predstavljamtiAugustusaWatersačijajeegzistencijalnaznatiželjaposramilaonunjegovedobrouhranjene,voljene,zdravebraće.Dokjevećinaljudivodila temeljitoneanaliziraneživotemonstruoznepotrošnje,AugustusWatersjeizdaljineproučiozbirkuRijksmuseuma.

"Što?"upitaojeAugustusnakonnekogvremena."Ništa",odgovorilasam."Samosam..."Nisammogladovršitirečenicu,nisamznalakako."Samosi

mijako,jakodrag." Nasmiješio se polovicom usana, a nos mu je bio centimetar od mojeg. "Osjećaj je obostran.

Pretpostavljamdanemožešsvezaboravitiiponašatisekaodaneumirem.""Nemislimdaumireš",reklasam."Samoimašdašakraka."Nasmiješiose.Humorsvješala."Na

vrtuljkusamkojisamoidepremagore.""Amojajepovlasticaimojaodgovornostvozitisecijelimputemstobom.""Bilibilopotpunoidiotskipokušatiseljubiti?""Nemapokušaja",odgovorilasam."Samoakcija."

ČETRNAESTOPOGLAVLJENaletukući,šest tisućametara iznadoblakakojisubili tri tisućemetara iznadtla,Gus jerekao,

"Nekoćsammisliodabibilozabavnoživjetinaoblaku.""Aha",reklasam."Bilobitokaonaonimstrojevimaizluna-parka,samozauvijek.""Alitadnasje,nasatufizikeuosnovnojškoli,gospodinMartinezpitaotkojeodnasikadzamišljao

životnaoblacimaisvisupodigliruku.AtadnamjegospodinMartinezrekaodauoblacimavjetarpuše240kilometaranasat,temperaturesu30stupnjevaispodništice,nemakisikaisvibipomrlizanekolikosekundi."

"Zvučikaodobartip.""Vjerujmi,specijaliziraosezaubijanjesnova,HazelGrace.Mislišdasuvulkaničudesni?Trebalo

bitorećidesecimatisućavrištećihleševauPompejima.Idaljepotajnovjeruješdauovomesvijetuimaelemenatačarolije?Tosusamobezdušnemolekulekojenasumičnoodskačujednaoddruge.Brineštkoćebrinutizatebeakotvojiroditeljiumru?Itrebašjerćeonibitihranazacrvedokseneokreneš."

"Blaženoneznanje",reklasam.Stjuardesajeprošlaprolazomgurajućikolicaspićima,napolašapćući:"Piće?Piće?Piće?Piće?"

Gussenagnuoipodigaoruku,"Možemoli,molimvas,dobitišampanjac?" "Imate li dvadeset i jednu?" upitala je sumnjičavo. Sudionički sam presložila cjevčice u nosu.

Stjuardesasenasmiješilapapogledalamojuusnulumajku."Nećejojsmetati?"upitalaje."Makakvi",odgovorilasam.Ulilaješampanjacudvijeplastičnečaše.Rakovskepovlastice.Gusijasmonazdravili."Zatebe",rekaoje."Zatebe",reklasamisvojomčašomdotaklanjegovu.Otpilismogutljaj.ManjesjajnezvijezdeodonihkojesmokušaliuOranjeeu,aliidaljedovoljno

dobrezapiće."Znaš",rekaomijeGus,"sveštojeVanHoutenrekaojeistina." "Možda, ali nije morao biti takav kretan. Nemogu vjerovati da je zamislio budućnost za hrčka

Sizifa,anijezaAnninumajku."Augustusjeslegnuoramenima.Činilosedaseiznenadaisključio."Sveuredu?"upitalasamga.Jedvajevidljivozavrtioglavom."Boli",rekaoje."Prsa?" Kimnuo je. Čvrsto stisnute šake. Kasnije će bol opisati kao jednonogog debeljka koji mu stoji

nasredprsauštiklama.Vratilasamsvojupolicuuuspravanpoložaj,zaključalajeinagnulasenaprijedkako bih iz njegova ruksaka izvukla tablete. Progutao ih je sa šampanjcem. "U redu?" ponovno samupitala.

Gus je sjedio ondje stežući šaku, čekajući da lijek proradi. Lijek koji neće ubiti bol, ali će gadistanciratiodnje(iodmene).

"Kaodajebiloosobno",rekaojeGustiho."Kaodajeiznekograzlogabioljutnanas.MislimnaVanHoutena."Brzimjegutljajimapopioostatakšampanjcaiubrzozaspao.

Moj nas je tata čekao na preuzimanju prtljage. Stajao jemeđu vozačima limuzina koji su držaliznakovesispisanimprezimenimanjihovihputnika:JOHNSON,BARRINGTON,CARMICHAEL.Tatajeimaosvojznak.NanjemujepisaloMOJAPREDIVNAOBITELJ,aispodtoga(IGUS).

Zagrlilasamga,aonje(naravno)počeoplakati.Doksmosevozilikući,GusijasmotatipričalioAmsterdamu,aliteksammu,kadsamstiglakući,priključilasenaPhillipaipočelagledatidobrustaruameričkuteleviziju,ispričalaoGusu.

"Gusjeponovnobolestan",reklasam."Znam",odgovorioje.Pogledaojepremamenipadodao:"Njegovanamjemamareklaprijeputa.

Žaomiještojetoskrivaoodtebe.Ja...žaomije,Hazel."Dugosamšutjela.Emisijakojusmogledaliprikazivalajeljudekojisupokušavaliodabratikućukojućekupiti."Itako,pročitaosamKraljevskutugudokvasnijebilo",rekaojetata.

Okrenulasamseipogledalaga."Oh,kul.Ištomisliš?""Dobraje.Maloizvanmojelige.Sjetise,jasamdiplomiraobiokemiju,aneknjiževnost.Voliobih

dajezavršila.""Aha",reklasam."Čestapritužba.""Osimtoga,malojebeznadna",rekaoje."Pomalojedefetistička.""Akopoddefetističkamislišiskrena,ondaseslažem.""Nemislimdajedefetizamiskrenost",odgovoriojetata."Odbijamtoprihvatiti." "Znači, sve se događa s razlogom i svi ćemo otići živjetimeđu oblake, svirati harfe i živjeti u

palačama?"Tata senasmiješio.Zagrliome svojomvelikom rukom iprivukaok sebi, ljubećimeukosu. "Ne

znam u što vjerujem, Hazel. Mislio sam da biti odrastao znači znati u što vjeruješ, ali to nije mojeiskustvo."

"Aha",reklasam."Uredu."PonoviomijedamuježaozbogGusapasmosevratiligledanjuemisije.Ljudisuodabralikuću,

tatameidaljegrliodoksamnekakopočelatonutiusan,alinisamhtjelaićiukrevetpajetatarekao: "Znaš u što ja vjerujem? Sjećam se dok sam bio na fakultetu, slušao sam to predavanje iz

matematike, stvarno sjajno predavanje izmatematike koje je držala ta sitna, stara žena.Govorila je oposljednjimFourierovimtransformacijama,stalausredrečeniceirekla,'Ponekadsečinidasvemirželibitiprimjećen.'

U tovjerujem.Vjerujemdasvemirželibitiprimjećen.Mislimda jesvemirnevjerojatnopristrankad je riječ o svijesti, da nagrađuje inteligenciju djelomično zato što uživa u tome da se njegovaelegancijaprimjećuje.Atkosamja,jakojiživimusredpovijesti,dasvemirukažemkakojeon-ilimojopažajnjega-privremen?"

"Tisipriličnopametan",reklasamnakonnekogvremena.

"Tisipriličnodobraskomplimentima",odgovorioje.SljedećegsamseposlijepodnevaodvezladoGusovekuće,snjegovimroditeljimajelasendvičes

maslacemodkikirikijaiželeaipričalaimpričeoAmsterdamudokjeGusdrijemaonakaučuudnevnojsobi, ondje gdje smogledaliO zaosvetu.Mogla samga vidjeti iz kuhinje: ležao je na leđima, glaveokrenuteodmene,svećuvučenomPICClinijom.Napadalisuraknovimkoktelom:sdvakemoterapijskalijekaiproteinskimreceptoromzakojegsusenadalidaćeisključitionkogeneuGusovomraku.Imaojesrećeštojeupaouistraživanja.Sreće.Znalasamzajedanodlijekova.Samzvuktognazivatjeraomenapovraćanje.

Nakon nekog je vremena Isaacova mama dovezla Isaaca. "Isaac, bok, ovdje Hazel iz grupe zapodršku, a ne tvoja zla bivša cura." Njegova ga je mama dopratila do mene pa sam ustala sblagovaonskogstolcaizagrlilaga,anjegovomjetijelutrebalomalovremenadamepronađepazagrli-čvrsto.

"KakojebilouAmsterdamu?"upitaome."Fantastično",odgovorilasam."Waterse",rekaoje."Gdjesi,buraz?""Drijema",reklasamslomljenimglasom.Isaacjezavrtioglavomisvisuušutjeli."Sranje",rekaojeIsaacnakonkratkestanke.Njegovagajemamadopratiladostolcakojijeizvukla.

Sjeoje."IdaljemogunamlatititvojeslijepodupeuMjeramaprotivpobune",rekaojeAugustusneokrećući

sepremanama.Lijekovisumumalousporiligovor,alisamonabrzinugovoraobičnihljudi. "Prilično samsiguranda su sveguzice slijepe",odgovorio je Isaac ineodređeno ispružio rukeu

zraku,tražećisvojumamu.Onagajeprihvatila,podiglaiprišlisukaučugdjesuseGusiIsaacnelagodnozagrlili."Kakoseosjećaš?"upitaojeIsaac.

"Sveimametalanokus.Osimtoga,jasamnavrtuljkukojisamoidegore,mali",odgovoriojeGus.Isaacsenasmijao."Kakooči?"

"O,izvrsno",odgovorioje."Jedinijeproblemštonisuumojojglavi." "Čudesno, aha", rekao jeGus. "Ne bih se htio natjecati ili nešto, ali tijelomi je napravljeno od

raka.""Čuosamtakonešto",rekaojeIsaac,pokušavajućiostatimiran.PetljaojedapronađeGusovuruku,

apronašaomujesamobedro."Zauzetsam",rekaojeGus.IsaacovamamajedonijeladvablagovaonskastolcapasmoIsaacijasjelidoGusa.Uhvatilasam

Gusazarukuikružnogamilovalaizmeđupalcaikažiprsta.Odraslisusespustiliupodrumdasemeđusobnotješeilištoveć,pasmonastrojeostaliudnevnoj

sobi. Nakon nekog vremena, Augustus je okrenuo glavu prema nama, polako se budeći. "Kako jeMonica?"upitaoje.

"Niti jednom se nije javila", odgovorio je Isaac. "Nije poslala poruku ni mejl. Dobio sam tajnekakavuređajkojimičitamejlove.Superje.Mogupromijenitispolglasailinaglasakilištoveć."

"Znači,moguti,ono,poslatipornopriču,atimožešnamjestitidatiječitanjemačkistarac?"

"Točno tako", rekao je Isaac. "Iakomimama i daljemora pomagati pa se tjedan ili dva strpi snjemačkompornjavom."

"Nijetini,ono,poslalaSMSkakosi?"upitalasam.Tomisečiniloneshvatljivomnepravdom."Potpunatišina",odgovoriojeIsaac."Smiješno",reklasam."Prestaosamrazmišljatiotome.Nemamvremenazacuru.Imamposaospuniniradnimvremenom:

učimkakobitislijep." Gus je okrenuo glavu od nas i zagledao se kroz prozor, na verandu u dvorištu. Oči su mu bile

zatvorene.Isaacmeupitaokakosam,reklasamdasamdobro,aonmijerekaodajeugrupizapodrškunova

cura s jako seksi glasom i trebame damukažem je li stvarno seksi.Tad je, ničim izazvan,Augustusrekao:"Nemožešjednostavnonekontaktiratibivšegdečkanakonštomuizjebeneglaveizvadeoči."

"Samojedno...",počeojeIsaac."HazelGrace,imašličetiridolara?"upitaojeGus."Hm",reklasam."Da?""Izvrsno.Naćićešmojunoguispodstolićazanovine",rekaoje.Gussepodigaoipomaknuodoruba

kauča.Pružilasammuprotezu;brzojujevezao. Pomogla sam mu ustati pa pružila ruku Isaacu, vodeći ga pored namještaja koji je odjednom

djelovaoprijeteće,shvaćajućidasam,poprviputunekolikogodina,janajzdravijaosobauprostoriji. Ja sam vozila. Augustus je bio suvozač. Isaac je sjedio na stražnjem sjedištu. Stali smo ispred

trgovine gdje sam, prema Augustusovim uputama, kupila dvanaest jaja dok su on i Isaac čekali uautomobilu.AtadnasjeIsaacposjećanjuvodiodoMonikinekuće,agresivnosterilnedvokatniceporedJCC-a.MonikinjesjajnozeleniPontiacFirebirdiz1990-temirnočekaonaprilazu.

"Jeliondje?"upitaojeIsaackadjeosjetiodasezaustavljam."Oh,ovdjeje",odgovoriojeAugustus."Znašlikakoizgleda,Isaac?Izgledakaosvenašebudalaste

nade.""Znači,unutraje?"Gus se polakookrenuo i pogledao Isaaca. "Kogabriga gdje je?Ovonije zbognje.Ovo je zbog

tebe."Gusjezgrabiokutijusjajima,staviojeukrilo,otvoriovrataiizvukaonogenaulicu.OtvoriojevrataIsaacu,ajasamuretrovizorupromatralakakoGuspomažeIsaacuizaćiizautomobila.Gledalasamihkakoseoslanjajujedandrugomeoramepanestaju,poputdlanovaspojenihumolitvikojinikadnisuposveskupljeni.

Spustilasamprozoreipromatralaihizautomobilajermevandalizamčinionervoznom.Napravilisupar koraka prema automobilu, a potom jeGus otvorio kutiju i predao Isaacu jaje. Isaac ga je bacio ipromašioautomobilzapunihdvanaestmetara.

"Maloulijevo",rekaojeGus."Baciosampremaloulijevoilimoramgađatimaloulijevo?""Gađajulijevo."Isaacjezavrtioramenima."Višelijevo",rekaojeGus,aIsaacjeponovnozavrtio.

"Da. Izvrsno.Snažnogađaj."Gusmu jepredaodrugo jaje, Isaacga jezavitlao, jaje jepoletjelo iznadautomobilaiudariloospuštenkrovkuće."Pogodak!"rekaojeGus.

"Stvarno?"uzbuđenojeupitaoIsaac."Ne,baciosidesetmetaraprekoautomobila.Samoono,snažnogađaj,aligađajnisko.Imaloviše

desnoodzadnjegputa."IsaacjeposegnuoisampronašaojajeizkutijekojujeGusdržao.Baciogajeipogodiostražnjesvjetlo."Da!"rekaojeGus."Da!STRAŽNJESVJETLO!"

Isaacjeposegnuozanovimjajetom,gađaoširokoudesnoipromašio,paopet,alijegađaoprenisko,pa još jednom i tad je pogodio stražnje staklo. Potom su tri zaredom završila na karoseriji. "HazelGrace", povikao je Gus meni. "Slikaj ovo tako da to Isaac može vidjeti kad izmisle robotske oči."Podigla sam se i sjela na spušteni prozor, laktovimaoslonjena o krov automobila i slikala telefonom:Augustus s neupaljenom cigaretom u ustima, predivno vragolasta osmijeha, drži uglavnom praznuružičastukutijuzajajaiznadglave.DrugujerukuprebacioprekoIsaacovaramena,aIsaacovenaočalenisuposveokrenutepremafotoaparatu.IzanjihbjelanjcicurenizvjetrobranskostakloiodbojnikzelenogFirebirda.Aizatogasvega,otvarajusevrata.

"Što",upitalajesredovječnaženatrenutaknakonštosamokinulasliku,"zaimeBožje..."Atadjeprestalagovoriti.

"Gospođo", rekao je Augustus kimajući prema njoj, "automobil vaše kćeri posve je zasluženoizgađanjajimaodstraneslijepca.Molimovasdazatvoritevrataivratiteseukućuilićemobitiprisiljenipozvatipoliciju."Nakonštojenekolikotrenutakaoklijevala,Monikinajemamazatvorilavratainestala.Isaacjebrzobacioposljednjatrijajeta,apotomgajeGuspoveopremaautomobilu."Vidiš,Isaac,akoimjednostavnooduzmeš-dolazimodopločnika-osjećaj legitimiteta iokrenešga takodaseosjećajukaodaoničinezločingledajući-jošparkoraka-kakoimautomobilibivajuizgađanijajima,ondaćebitizbunjeni,uplašeniizabrinutiisamoćesevratiti-kvakaodvratajeravnopredtobom-svojimživotimatihogočajanja."

Gus je pojurio na prednje sjedalo i smjestio se. Vrata su se zatvorila i ja sam odjurila desetakmetaraprijenegosamshvatiladasamuslijepojulici.PolukružnosamseokrenulaiponovnoprojurilakrajMonikinekuće.

Nikadgavišenisamfotografirala.

PETNAESTOPOGLAVLJENekoliko dana kasnije, uGusovoj kući, oko stola u blagovaonici stisnuli smo seGus i ja i naši

roditelji. Jeli smo punjene paprike na stolnjaku koji se, premaGusovom tati, posljednji puta koristioprošlogstoljeća.

Mojtata:"Emily,ovajrižoto..."Mojamama:"Ovojejednostavnoprefino..."Gusovamama:"Oh,hvala.Radoćutidatirecept."Gus,nakonštojeprogutaozalogaj,"Znaš,primarniokuskojiprimamjene-Oranjee."Ja:"Dobroopažanje,Gus.Ovahrana,iakojeprefina,nemaninajmanjeokuspoputOranjeea"Mojamama:"Hazel."Gus:"Imaokuskao..."Ja:"Hrana."Gus: "Točno to. Imaokus kao hrana, i to izvrsno pripremljena.Ali nemaokus, kako da to točno

kažem...?"Ja:"NemaokuskaodajesamBogskuhaorajunizodpetjelakojasuvampotomposluženapraćena

spetsjajnihkuglifermentirane,pjenušaveplazmedokstvarneidoslovnelaticeplutajupotvojojstranirestoranskogstolatikuzkanal."

Gus:"Lijeporečeno."Gusovtata:"Našasudjecačudna."Mojtata:"Lijeporečeno."Tjedandananakonnaševečere,Gusjezavršionahitnojzbogboliuprsimapasugazadržalipreko

noći.Sljedećegsamse jutraodvezladoMemoriala iposjetilaganačetvrtomkatu.OtkakosambilauposjetuIsaacu,nisambilauMemorialu.Nisuimalionezidoveobojaneučudesnosjajneprimarnebojeniti uramljene slike pasa koji voze automobile kao na dječjem odjelu, ali apsolutna sterilnost mjestaučinilamenostalgičnomzasvimonimsranjimazasretnudjecunadječjemodjelu.Memorialjebilatakofunkcionalnabolnica.Ustanovazapohranu.Prematorij.

Kadsusevratadizalaotvorilanačetvrtomkatu,ugledalasamGusovumamukakošetačekaonicomirazgovaranamobitel.Brzojepoklopilapamezagrlilaiponudiladaprihvatimojakolica.

"Dobrosam",reklasamjoj."KakojeGus?" "Imao je teškunoć,Hazel", rekla je. "Srcemuprejako radi.Mora smanjiti aktivnosti.Od sadpa

nadaljemorabitiukolicima.Stavljajugananovelijekovekojibimutrebalipomoćikodboli.Njegovesusestreupravostigle."

"Uredu",reklasam."Moguligavidjeti?"

Zagrlilameistisnulamirame.Osjećajjebiočudan."Znaškolikotevolimo,Hazel,alisadmoramobitiobitelj.Gusseslažestime.Dobro?"

"Dobro",složilasamse."Rećićumudasigaposjetila.""Uredu",reklasam."Bitćutumalo,mislim."Nestalajenizhodnik,nazadknjemu.Shvaćalasam,aliidaljemijenedostajao.Idaljesammislila

dapropuštamposljednjuprilikudagavidim,dasepozdravimsnjimeilištoveć.Čekaonicomjedominiraosmeđitepihismeđipreglomazniplatnenistolci.Nekosamvrijemesjedila

na ljubavnomsjedalu,skolicimaskisikompodnogama.ObuklasamsvojeStarke iCecin'estpasunepipe majicu, istu odjeću koju sam nosila točno prije dva tjedna, kasnog poslijepodneva Vennovadijagrama,aontonećevidjeti.Počelasamlistatiposlikamautelefonu,vraćajućiseunazadposljednjihnekolikomjeseci, počevši s njime i Isaacom ispredMonikine kuće, a završavajući s prvomnjegovomfotografijomkojusamsnimila,tijekomvožnjedoFunkykostiju.Činilosekaodajeprošlavječnost,kadsmo imali tu kratku, ali ipak nekonačnu beskonačnost. Neke su beskonačnosti veće od drugihbeskonačnosti.

Dva tjedna kasnije, odgurala samGusa u kolicima preko umjetničkog parka doFunky kostiju sjednompunombocomjakoskupogšampanjcaimojimspremnikomzakisikunjegovukrilu.Šampanjacjedonirao jedan odGusovih liječnika - jerGus je bio ona vrsta osobe koja inspirira liječnike da svojenajboljebocešampanjcadajudjeci.Sjedilismo,Gususvojimkolicima,ajanavlažnojtravi,najbližeFunky kostima što sam gamogla dovesti u njegovim kolicima. Pokazala sam prema djeci koja su seigralaiskakalasrebaranarameiGusjeprogovoriotamandovoljnoglasnodagačujem,"Posljednjisamputazamišljaodasamdijete.Ovogaputa,dasamkostur."

PilismoizkartonskihWinniezvaniPoohšalica.

ŠESNAESTOPOGLAVLJETipičandansGusomukasnomstadijubolesti:Došlasamknjemuokopodneva,nakonštojebiopojeoipovratiodoručak.Dočekaomeukolicima

navratima.Višenijebiomišićav,predivanmomakkojijepiljioumeneugrupizapodršku,aliidaljesenapolasmiješio,idaljepušiosvojunezapaljenucigaretu,anjegovesuplaveočibilesjajneižive.

Ručalismosnjegovimroditeljimazablagovaonskimstolom.Sendvičismaslacemodkikirikija iželeomišparogeodprethodnevečeri.Gusnijejeo.Pitalasamgakakoje.

"Sjajno",odgovorioje."Ati?""Dobro.Štosiradiosinoć?""Punosamspavao.Htiosamtinapisatinastavak,HazelGrace,alistalnosamtakoprokletoumoran.""Možešmigaispričati",reklasam. "Pa, držim se svoje analize Nizozemskog Tulipandžije prije upoznavanja Van Houtena. Nije

prevarant,alinijenibogatkakotvrdi.""AAnninamama?""Nisamsejošodlučio.Strpljenja,zelembaću."Augustussesmiješio.Njegovisuroditeljibilitihi,

promatralisuga.Nikadnisuskretalipogled,kaodaželeuživatiuShowuAugustusaWatersadokjejošugradu. "Ponekad sanjam da pišemmemoare.Memoari bi bili upravo ono što ćeme zadržati u srcu isjećanjuvoljenepublike."

"Stoćetivoljenapublikakadimašmene?"upitalasamga."HazelGrace,kadsišarmantanifizičkiprivlačanpoputmene,lakojeosvojitiljudekojesrećeš.Ali

natjeratistrancedatevole...etoje,vidiš,trik."Zakolutalasamočima. Nakon ručka izašli smo u dvorište. I dalje je bio dovoljno dobro da gura sam svoja kolica,

povlačećiminijaturnekotačićekakobiprednjekotačeprebacioprekoizbočinenaulazu.Idaljesportašusprkos svemu, i dalje blagoslovljen ravnotežom i brzim refleksima koje čak ni obilje narkotika nijemoglopotpunomaskirati.

Njegovi su roditelji ostali unutra, ali kad bih pogledala prema dnevnoj sobi, i dalje su naspromatrali.

Sjedilismominutuutišini,atadjeGusrekao,"Ponekadželimdaimamooneljuljačke.""Oneizmojegdvorišta?""Aha.Moja jenostalgija takoekstremnadamimogunedostajati ljuljačkekojemojaguzicanikad

nijedotaknula.""Nostalgijajenuspojavaraka",reklasammu.

"Ne, nostalgija je nuspojava umiranja", odgovorio je. Iznad nas puhao je vjetar i sjene granapreslagivalesusenanašojkoži.Gusmijestisnuoruku."Dobarjeovoživot,HazelGrace."

UšlismounutrakadjezatrebaolijekovekojejedobivaozajednostekućomhranomkrozsvojuG-cijev,komadplastikekojimujenestajaoutrbuhu.Biojenekovrijemetih,iscrpljen.Njegovajemamahtjeladaodspava,alinijeprestajaovrtjetiglavomkadbitopredložilapasmogapustilidanekovrijemesjediondjeupolusnu.

Njegovi su roditelji gledali staruvideo-snimku sGusom injegovimsestrama -one suvjerojatnobilemojedobi,aGusjeimaookopetgodina.Igralisukošarkunaprilazunekedrugekuće,aiakojeGusbiositan,mogao jedriblatikaoda je rođens tomvještinom,kružio jeokosvojihsestara,aonesusesmijale.Biojetoprviputdasamgavidjelakakoigrakošarku."Biojedobar",reklasam.

"Trebala si ga vidjeti u srednjoj", rekao je njegov tata. "Već je u prvom razredu bio u početnojpostavi."

Gusjepromrmljao:"Mogulidolje?"NjegovisumamaitataspustilistolacnizastubesGusomunjemu,astolacsedrmusaonanačinkoji

bibioopasandajeopasnostjošiolerelevantna,atadsunasostavilinasamo.Otišaojeukrevetiležalismoondjezajednoispodpokrivača,janaboku,aGusnaleđima.Naslonilasamglavunanjegovokoščatorame, a njegova je toplina isijavala kroz polo-majicu na moju kožu, stopala su mi bila ovijena okonjegovepravenoge,adlanmijedodirivaonjegovobraz.

Kadmijenjegovolicedošlotakoblizudasammumoglavidjetisamooči,ništanijegovorilodajebolestan.Malosmoseljubilipazajednoležali islušali istoimenialbumTheHecticGlowa, ikonačnotakozaspali,kvantnispojcjevčicaitjelesa.

Probudilismosekasnijeipreurediliarmadujastukatakodamožemoudobnosjeditioslonjeninarubkreveta i igratiMjereprotivpobune2:Cijenazore.Naravnodasambila lošau tome,alimojamujenesposobnost bila korisna: bilo mu je jednostavnije prelijepo umrijeti, skočiti pred metak snajpera ižrtvovati se za mene ili ubiti pobunjenika koji se upravo spremao upucati me. Kako je samo uživaospašavatime.Povikaobi:"Nećešdanasubitimojucuru,Međunarodniteroristunejasnenacionalnosti!"

Palomi je na pamet da odglumim davljenje ili nešto pa da nameni izvede Heimlichov zahvat.Moždabisetadmogaoriješitistrahadajenjegovživotživljeniizgubljenbeznekogvećegdobra.AlitadsamzamisliladaonfizičkinemožeizvestiHeimlichovzahvatidamujamoramotkritikakojesvebilavarkaimeđusobnoponiženjekojebiuslijedilo.

Bilo je vraški teško držati dostojanstvo kad je izašlo sunce bilo presjajno u tvojim očima kojegasnu.Otomesamrazmišljaladoksmohvatalizlemomkeuruševinamagradakojinijepostojao.

Konačno je stigao njegov otac i odvukao Gusa gore, a u hodniku, ispod Ohrabrenja koje mi jegovoriloPrijateljisuzauvijek,kleknulasamkakobihgapoljubilazalakunoć,paotišlakućiivečeralasasvojimroditeljima,ostavljajućiGusadajede(ipovraća)svojuvečeru.

Nakongledanjatelevizijeotišlabihspavati.Probudilabihse.Okopodneva,ponovnobihotišlaonamo.

SEDAMNAESTOPOGLAVLJEJednogjutra,mjesecdananakonpovratkakućiizAmsterdama,odvezlasamseknjemu.Njegovisu

miroditeljireklidajošspavadoljepasamglasnopokucalanapodrumskavrataprijeulaskaiupitala:"Gus?"

Pronašlasamgakakomrmljaneštonavlastitomjeziku.Biosepomokrioukrevet.Bilojeužasno.Stvarno,nisammoglanigledati.Povikalasamipozvalanjegoveroditelje.Spustilisuse,ajasamotišlagoredoksuoničistili.

Kadsamseponovnospustila,polakosebudioiznarkotikaujošjedaniscrpljujućidan.UredilasamjastukedamožemoigratiMjereprotivpobunenagolommadracubezplahti,ahbiojetakoumoranivansebedajebiogotovojednakološkaoijapanismoizdržalinipetminutaprijenegosmoobojestradali.Itonimalojunačkimsmrtima,samoonimneopreznima.

Nisammuzapravoništarekla.Gotovosamhtjeladazaboravidasambilaondje,valjda, inadalasamsedasenijesjećaokakosamtipakojegvolimpronašlauširokoj lokvivlastitemokraće.Nekakosamsenadaladaćemepogledatiireći,"OhHazelGrace,kakosisetinašlaovdje?"

Ali nanesreću, sjećao se. "Sa svakomminutomkoja prođe, razvijamdublje razumijevanje riječiprestravljen",rekaojenaposlijetku.

"Gus,vjerujmi,ijasampišalaukrevet.Nijenešto.""Nekadsime",rekaojeioštroudahnuo,"zvalaAugustus." "Znaš", rekao je nakon nekog vremena, "to su dječji snovi, ali uvijek sam mislio da će moja

osmrtnicabitiusvimnovinama,daćuimatipričuvrijednupričanja.Uvijeksampotajicesumnjaodasamposeban."

"Ijesi",reklasam."Aliznašnaštomislim",rekaoje.Iznalasam.Alinisamseslagala."NijemebrigahoćeliNewYorkTimesnapisatimojuosmrtnicu.

Aliželimdamijetinapišeš",reklasammu."Kažešdanisiposebanjersvijetneznazatebe,alitojeuvredazamene.Jaznamzatebe."

"Bojimsedanećubititudatinapišemosmrtnicu",rekaojeumjestoisprike.Strašnomefrustrirao."Samotiželimbitidovoljna,alinikadtonemogubiti.Ovotinikadnemože

bitidovoljno.Aliovojesveštodobivaš.Dobivašmeneisvojuobiteljiovajsvijet.Ovojetvojživot.Žaomijestojeusran.AlinećešbitiprvičovjeknaMarsu,nećešbitiNBA-zvijezda,nećešlovitinaciste.Mislim,pogledajseGus."Nijeodgovorio."Nisammislilada...",počelasam.

"Oh,mislilasito",prekinuome.Počelasamseispričavati,aonjerekao,"Ne,žaomije.Upravusi.Igrajmose."

Pasmosesamoigrali.

OSAMNAESTOPOGLAVLJEProbudilasamse,atelefonmijesviraopjesmuTheHecticGlowa.Gusovuomiljenu.Tojeznačilo

dameonzove - ilinetkozovesnjegova telefona.Pogledala samalarm:2 i35ujutro.Nemaga više,pomislilasamisveseumenisrušilousingularitet.Jedvasampropištala:"Halo?"

Sačekalasamtrenutaknebihličulaunezvjereniglasroditelja."HazelGrace",rekaojeAugustusslabašno."O,hvalaBogu,tositi.Hej.Hej,volimte.""HazelGrace,jasamnabenzinskojpumpi.Neštonijeuredu.Morašmipomoći.""Što?Gdjesi?""SpeedwaynakrižanjuOsamdesetšesteiDitcha.NeštosamzabrljaosG-cijeviinemogutoriješiti

i...""Zovemhitnu",reklasam. "Ne ne ne ne ne ne, samo ćeme odvesti u bolnicu.Hazel, slušajme.Nemoj zvati hitnu nimoje

roditelje,inačetitonećunikadoprostiti,samomolimtedođiipopravimiprokletuG--cijev.Samosam,Bože,ovojeneštonajgluplje.Neželimdamojiroditeljiznajudasamizašao.Molimte.Imamlijekovesasobom,samoihnemoguuvesti.Molimte."

Plakaoje.Nikadganisamčuladaovakojeca,osimonajputprednjegovomkućom,prijeodlaskauAmsterdam.

"U redu", rekla sam. "Odmahkrećem." Isključila samBiPAP i spojila se na spremnik s kisikom,podigla ga u svoja kolica, navukla teniske koje su pristajale ružičastom, pamučnom donjem dijelupidžameteButlerovukošarkaškumajicukojajenekoćbilaGusova.Zgrabilasamključeveizkuhinjskeladiceukojojihjemamadržalainapisalajojporukuzaslučajdaseprobudidokmenema.

OtišlasamprovjeritiGusa.Važnoje.Žaomije.Volimvas,H.

Doksamvozilaparkilometaradobenzinskepostaje,dovoljnosamserazbudiladaseupitamzastoje

usrednoćiizlazioizkuće.Moždajehaluciniraoilisunjegovefantazijeomučeništvukonačnopobijedile.UbrzalasamnaDitchRoaduiprojurilakrozžutasvjetla,prebrzovozećidjelomičnodastignemk

njemu,adjelomičnonadajućisedaćemepolicajaczaustavitiidatimiizlikudanekomekažemkakojemoj umirući dečko zaglavio ispred benzinske postaje s nefunkcionalnomG-cijevi.Ali nije se pojavionikakavpolicajaciolakšaomiodluku.

Na parkiralištu su stajala samo dva automobila. Dovezla sam se do njegovog i otvorila vrata.Unutarnjasusesvjetlaupalila.Augustusjesjedionavozačkomsjedištu,prekrivenvlastitombljuvotinomirukustisnutihnatrbuhu,gdjemujeG-cijevulazila."Hej",promrmljaoje.

"OBože,Augustuse,moramoteodvestiubolnicu.""Molimte,samopogledaj."Povraćalomiseodmirisa,alinagnulasamseiprovjerilamjestoiznad

pupkagdjejekirurškitrebalabitipostavljenacijev.Kožaabdomenabilamujevrelaisjajnocrvena."Gus,činimisedajeneštoinficirano.Nemogutopopraviti.Zaštosiovdje?Zaštonisikodkuće?"

Povratioje,bezsnagedasamoodmakneustaodsvojegkrila."Oh,dušo",reklasam."Htiosamkupitikutijucigareta",promrmljao je. "Izgubiosamsvoju. Ili sumi jeuzeli.Neznam.

Reklisudaćemidatidrugu,alihtiosam...htiosamtosamnapraviti.Napravititusitnicusam."Zapiljioseravnopredsebe.Tihosamizvuklamobitelispustilapogledkakobihpozvalahitnu."Žaomije",reklasammu.Dobilistehitnupomoć?"Hej,jasamnaSpeedwayju,naugluOsamdeset

šesteiDitcha,itrebamkolahitnepomoći.VelikaljubavmogživotaimaG-cijevkojajeprestalaraditi."Pogledaome.Bilo je jezivo. Jedva samgamoglagledati.Nestao jeAugustusWatersvragolastih

osmijehainepopušenihcigareta,azamijenilogajeovoočajno,poniženostvorenjekojejesjediloispodmene.

"Tojeto.Nemoguvišenipusiti.""Gus,volimte.""GdjejemojaprilikadabudemnečijiPeterVanHouten?"Slabašnojeudarioupravljač,aautomobil

jepotrubiodokjeonplakao.Nasloniojeglavuipodigaopogled."Mrzimsebemrzimsebemrzimovomrzimovogadimsesamomesebimrzimovomrzimovomrzimovopustimedajebenoumrem."

Sukladnokonvencijamasvojegžanra,AugustusWaters jedokrajazadržaosvojsmisaozahumor,nitinatrenutaknijeizgubiohrabrost,aduhmujestremiovisinamanepobjedivpoputorlasvedoksvijetvišenijemogaozadržatinjegovuradosnudušu.

Ali ovo je bila istina: jadandječak koji je očajnički želio ne biti jadan, dječak koji je vrištao iplakao,otrovanzaraženomG-cijevikojagajedržalanaživotu,alineidovoljnoživim.

Obrisalasammubraduirukamauhvatilalicepakleklaporednjegakakobihmuvidjelaočikojesuidaljebiležive."Žaomije.Voljelabihdajekaouonomfilmu,sPerzijancimaiSpartancima."

"Ija",odgovorioje."Alinije",reklasam."Znam",rekaoje."Nemazlihmomaka.""Aha.""Čaknirakzapravonijezaomomak.Raksamoželibitiživ.""Aha.""Dobrosi",reklasammu.Moglasamčutisirene."Uredu",odgovorioje.Gubiojesvijest."Gus,morašmiobećatidaovonećešopetpokušati.Nabavitćutitvojecigarete,dobro?"Pogledao

me.Očisumuplutaleudupljama."Morašobećati."Blagojekimnuopasumuseočizatvorile,aglavazarolalanaramenima.

"Gus",reklasam."Ostanisamnom.""Čitajminešto",rekaojedoksuprokletakolahitnepomoćiprojurilaporednas.Doksamčekalada

seokrenuipronađunas,recitiralasamjedinupjesmukojesamsemoglasjetiti,"Crvenetačke"WilliamaCarlosaWilliamsa.

tolikotogaovisiocrvenimtačkama

okupanimkišomvodomporedbijelihpilića.

Williamsjebio liječnik.Činilamise liječničkompjesmom.Pjesmajezavršila,ahitnase idalje

udaljavalaodnaspasamjenastavilapisati. I toliko togaovisi, rekla samAugustusu,oprocjepuplavogneba izmeđugranastabala iznadnas.

TolikotogaovisioprozirnojG-cijevikojajeeruptiralaiztrbuhaplavoustogmladića.Tolikotogaovisioovompromatračusvemira.Polusvjestanmepogledaoipromrmljao:"Akažešdanepišešpjesme."

DEVETNAESTOPOGLAVLJEVratiosekućiizbolnicepetdanakasnije,konačnoineopozivoizliječenodsvojihambicija.Trebalo

jejošlijekovadaseriješiboli.Trajnosepreselionagornjikat,ubolničkikrevetsmještenkrajprozoradnevnesobe.

Tosubilidanipidžamaineobrijanebrade,mrmljanja,zahtjevaibeskrajnogzahvaljivanjasvimazasve što zanjega čine. Jednog jeposlijepodnevaneodređenopokazaopremakošari zaprljavo rubljeukutusobeiupitaome,"Štojeto?"

"Onakošarazaprljavorublje?""Ne,poredtoga.""Nevidimništaporedtoga.""Tojemojposljednjitračakdostojanstva.Jakojemalen."

***

Tihsamdanasamaulazilaukuću.Nisuvišehtjelidazvonimjerbihgamoglaprobuditi.Njegovesu

sestrebileondjesasvojimsupruzimabankarimaitrojedjece-svasubilidječaci-jurilisupremameniipjevalitkosititkosititkositi,kružećiokoulazakaodajekapacitetplućaobnovljivizvor.Većsamranijebilaupoznalanjegovesestre,alinikaddjecu,niočevetedjece.

"JasamHazel",reklasam."Gusimacuru",rekaojejedanoddječaka."SvjesnasamdaGusimacuru",odgovorilasam."Onaimacice",rekaojedrugidječak."Madaj?""Štoćetito?"upitaojeonajprviipokazaonakolicaskisikom."Pomažemidisati",reklasam."JeliGusbudan?""Ne,spava.""Umire",rekaojedrugi."Umire",potvrdiojetreći,iznenadaseuozbiljivši.Natrenutakjenastalatišinaiupitalasamsešto

bih trebala reći, ali tada je jedan od njih udario drugoga pa su ponovno odjurili, padajući jedan podrugomesvedokuhinje.

Probila sam se doGusovih roditelja u dnevnoj sobi i upoznala njegove šogore,Chrisa iDavea.Nisamupoznala njegove sestre, ne zapravo, ali obje sume zagrlile. Julie je sjedila na rubu kreveta irazgovaralasusnulimGusomonimglasomkojimbiodraslaosobarazgovaralaspreslatkimdjetešcetom,

govoreći,"O,Gussy,Gussy,našmaliGussyGussy."NašGussy?Zarsugakupile?"Štoima,Augustuse?"reklasam,pokušavajućipokazatimodelponašanja."NašprelijepiGussy",reklajeMarthainagnulasenadnjega.Počelasamsepitatispavalizapravo

ili je žestoko pritisnuo pumpicu s lijekovima protiv boli kako bi zaustavio Napad DobronamjernihSestara.

Nakon nekog se vremena probudio i prvo što je rekao bilo je: "Hazel", štome,morampriznati,usrećilo,kaodasamijanekakodionjegoveobitelji."Van",rekaojetiho."Možemoli?"

Izašli smo.Njegova jemamagurala kolica, a za njima smo išli njegove sestre smuževima, tata,nećaci i ja.Dan jebiooblačan,miran ivreo jer je ljetobilo stiglo.Nosio jemornarskumajicudugihrukavaitrenirkuodflisa.Iznekogmujerazlogastalnobilohladno.Htiojevodepajenjegovtataotišaoidoniomu.

Martha je pokušala Gusa uključiti u razgovor, kleknuvši pored njega i rekavši: "Uvijek si imaopredivneoči."Onjeblagokimnuo.

Jedan odmuževa postavio je ruku naGusovo rame i pitao: "Kako je na svježemzraku?"Gus jeslegnuoramenima.

"Želiš li lijekove?"upitala jenjegovamama,pridruživši sekruguonihkoji suklečaliokonjega.Zakoračilasamunazad,promatrajućinećakekakojurekrozcvjetnjaknaputudokomadićatraveuGusovudvorištu.Odmahsupočelisigromkojajeuključivalabacanjejednodrugoganapod.

"Djeco!"povikalajeJulieuzrak. "Možemo se samo nadati", rekla je Julie okrećući se opet Gusu, "da će izrasti u promišljene,

inteligentnemladićekakvimsitipostao."Zauzdalasamželjuzapovraćanjem."Nijeontakopametan",reklasamJulie. "U pravu je. Stvar je u tome što je većina stvarno zgodnih ljudi i jako glupa pa sam nadmašio

očekivanja.""Točno,tvojjenajvećiaduttvojseksipil",reklasam."Možebitizasljepljujuć",dodaoje."ZapravojezaslijepionašegprijateljaIsaaca",reklasam."Jezivatragedija,istina.Alikakosenositismojomsmrtonosnomljepotom?""Nikako.""Mojejeprelijepolicemojteret.""Danespominjemotvojetijelo." "Ozbiljno, nemoj da počnem omojem tijelu.Ne želišme vidjeti golog,Dave.Hazelme vidjela

gologiostalajebezdaha",rekaojeikimnuopremamojojmaskizakisik."Uredu,dosta",rekaojeGusovtatapami,ničimizazvanprebaciorukuprekoramenaipoljubiome

uobraz,govoreći:"SvakogdanazahvaljujemBogunatebi,malena."UsvakomjeslučajutobioposljednjidobardankojisamimalasGusomprijePosljednjegdobrog

dana.

DVADESETOPOGLAVLJEJednaodmalomanjeusranihkonvencijažanradjetetasrakomjestkonvencijaPosljednjegdobrog

dana,gdjesežrtvarakaodjednomnađesnekimneočekivanimsatima,kadsečinida jenezaustavljivopropadanjeiznenadastiglodosvojegplatoa,kadjebolnatrenutakpodnošljiva.Problemje,naravno,štonijemogućeznatidajetvojposljednjidobardanstvarnoPosljednjidobardan.Utomtrenu, tojesamojedandobardan.

Uzela sam slobodan dan i nisam otišla Augustusu jer sam se sama osjećala pomalo loše: ništaposebno,samosamosjećalaumor.DanjebiolijenkadmeAugustusnazvaonakonpetposlijepodne.BilasamvećpriključenanaBiPAPkojismoizvukliudnevnusobukakobihmoglagledatitelevizijusmamomitatom.

"Hej,Augustuse",reklasam.Odgovoriojeglasomukojisamsebilazaljubila."Dobravečer,HazelGrace.Mislišlidabimogla

večerasoko8stićidoDoslovnogsrcaIsusova?""Hm,da?""Izvrsno.Osimtoga,akotinijepreteško,pripremiposmrtnigovor.""Hm",reklasam."Volimte",rekaoje."Ijatebe",odgovorilasam.Atadsevezaprekinula."Hm",reklasam."Moramotićiuosamnagrupuzapodršku.Hitanslučaj." Mama je utišala TV. "Je li sve u redu?" Na trenutak sam je pogledala i podigla obrve.

"Pretpostavljamdajetoretoričkopitanje.""Alizaštobitrebalo...""JermeGusiznekograzlogatreba.Ureduje.Moguvoziti."PetljalasamsBiPAP-omkakobimi

mamapomogladagaskinem,alionatonijeučinila."Hazel",reklaje,"tvojtataijateuzadnjevrijemejedvaviđamo."

"Posebnoonikojicijelitjedanrade",rekaojetata."Onmetreba",reklasamikonačnosamaotkopčalaBiPAP."Imitetrebamo,malac",rekaojetata.Uhvatiomezazapešćekaodasamdvogodišnjakinjakojaće

istrčatinacestuistegnuoga."Pa,tata,nabavismrtonosnubolestibitćuvišedoma.""Hazel",upozorilamemama."Tisionakojamijegovorilakakoneželišdabudemstalnodoma",reklasamjoj.Tatamijeidalje

držaoruku."Asadželitedaonjednostavnoumrekakobihbilaovdje,prikovanazaovomjesto,ipuštalavamdabrinetezamenekakostetooduvijekradili.Alijatonetrebam,mama.Netrebamtekaoštosam

tetrebala.Timorašnabavitiživot.""Hazel!"rekaojetataičvršćemistegnuozapešće."Ispričajsemami."Povlačilasamruku,alionnijepopuštao inisammogla jednomrukomnamjestitikanilu.Bilasam

bijesna.Sve što samželjela bio je staromodni Izlazak tinejdžera usred svađe, onaj u kojem izjurim izsobeizalupimvratimapapojačamTheHecticGlowibijesnonapišemposmrtnigovor.Alinisammoglajernisammogla,dovragadisati."Kanila",zacvililasam."Trebamje."

Tatajeodmahpustiorukuipojuriomespojitinakisik.Vidjelasamkrivnjuunjegovimočima,aliidaljejebioljut."Hazel,ispričajsemajci."

"Dobro,žaomije,samome,molimvas,pustitedaovonapravim."Nisuništarekli.Mamajesamosjedilaprekriženihruku,nijemečaknigledala.Nakonnekogsam

vremenaustalaiotišlausobupisatioAugustusu.Imamaitatasunekolikoputapokušalipokucatinavratailištoveć,alisamimjednostavnoreklada

radimneštovažno.Trebalamiječitavavječnostdashvatimštoželimreći,ačaknitadnisambilaprevišesretnasasvime.Prijenegosamtehničkizavršila,primijetilasamdaje19:40,stojeznačilodaćuzakasnitičakiakosenepresvučempasamnakrajunosilababyplavidonjidiopidžame,natikačeiGusovuButlermajicu.

Izašla sam iz sobe i pokušala proći pored njih, ali tata je rekao: "Ne možeš izaći iz kuće bezdopuštenja."

"O,mojBože,tata.Htiojedamunapišemposmrtnigovor,dobro?Bitćukodkućesvake.Jebene.Večeri.Počevšivrloskoro,dobro?"Toihjekonačnoušutkalo.

Tijekomčitave samsevožnje smirivala zbog roditelja.Zaustavila samse iza crkve i parkiralaupolukružnom prilazu pored Augustusova automobila. Stražnji je ulaz u crkvu držao otvorenim kamenveličinešake.Unutrasamrazmišljaladasespustimstubama,aliodlučilasamsačekatiprastaroškripavodizalo.

Kadsusevratadizalaotvorila,bilasamuprostorijigrupezapodršku,sastolcimaposloženimuistome krugu.Ali sada sam vidjela samoGusa u kolicima, jezivomršavog. Promatraome iz središtakruga.Bioječekaodasevratadizalaotvore.

"HazelGrace",rekaoje,"izgledašzamamno.""Znam,jel'da?"Začulasamšuškanjeumračnomkutuprostorije.Isaacjestajaoizamalenogdrvenogpultaidržaose

zanjega."Želišlisjesti?"upitalasamga."Ne,spremamseodržatigovor.Kasniš.""Tise...ja...što?"Gusmijepokazaodasjednem.Privuklasamstolacusredištekrugakrajnjega,aonjepomaknuo

stolackakobigledaopremaIsaacu."Želimprisustvovatisvojemsprovodu",rekaojeGus."Usput,hoćešligovoritinamojemsprovodu?"

"Hm,naravno,aha",reklasamipustiladamiglavapadnenanjegovorame.Prebacilasammurukuprekoramenaizagrlilainjegainjegovakolica.Trznuose.Pustilasam.

"Čudesno",rekaoje."Nadamsedaćubitiprisutankaoduh,alikakobihbiosiguran,pomisliosam

dabih-paono,nebihtehtiodovestiuneugodnusituaciju,alidanaspopodnesampomisliodabihmogaoorganizirati predsprovod i mislio sam, kako sam prilično dobre volje, da nema boljeg trenutka ododmah."

"Kakosiuopćedošaoovamo?"upitalasamga."Bilivjerovaladasuvrataotvorenacijelenoći?"upitaojeGus."Hm,ne",reklasam."Inetrebaš",nasmiješioseGus."Usvakomslučaju,znamdajemalopretjerano." "Hej, kradeš mi govor", rekao je Isaac. "Moj prvi dio govori o tome kako si bio gad sklon

pretjerivanju."Nasmijalasamse."Dobro,dobro",rekaojeGus."Kreni." Isaac je pročistio grlo. "AugustusWaters je bio gad sklon pretjerivanju. Ali opraštamomu. Ne

opraštamomujerjeimaosrcefigurativnoonolikodobrokolikojenjegovodoslovnosrcebilousrano,ilizatoštojeznaovišeodržanjucigareteodbilokojegnepušačaupovijestiilizatoštojedobioosamnaestgodina,atrebaojedobitiviše."

"Sedamnaest",ispraviogajeGus."Pretpostavljamdaimašjošvremena,konjinonestrpljiva.""Kažemvam",nastaviojeIsaac,"AugustusWatersjetolikogovoriodabivasprekinuonavlastitom

sprovodu. I bio je pretenciozan: moj blagi Bože, taj tip se nikad nije popišao a da ne promišljametaforičkerezonance ljudskeproizvodnje izmeta. Ibio je tašt:nevjerujemdasamsreo ijednufizičkiprivlačnijuosobukojajebilasnažnijesvjesnavlastitefizičkeprivlačnosti.

Alirećićuovo:kadseznanstvenicibudućnostipojaveumojojkućisrobotskimočimaikažumidaihisprobam,rećićutimznanstvenicimadaodjebujerneželimgledatisvijetbeznjega."

Utomsamtrenutkumalozaplakala."Aondaću,nakonštoistaknemonoštosammislio,stavitirobotskeočijerono,srobotskimočima

vjerojatnomožešvidjeticuramakrozmajiceisve.Augustuse,prijatelju,sretanput." Augustus je neko vrijeme kimao napućenih usana, a onda je Isaacu pokazao palac gore. Kad se

sabrao,rekaoje:"Izrezaobihonajdioogledanjucuramakrozmajice."Isaacseidaljedržaozapult.Počeojeplakati.Gurnuoječelopremapodijuigledalasamkakomu

seramenatresu,akonačnojerekao:"Prokletstvo,Augustuse,nemožešuređivatisvojposmrtnigovor.""NepsujuDoslovnomsrcuIsusovu",upozoriogajeGus."Prokletstvo",ponoviojeIsaac.Podigaojeglavuiprogutao."Hazel,mogulidobitipomoć?" Zaboravila sam da se ne može sam vratiti u krug. Ustala sam, stavila njegovu ruku na svoju i

dopratilagapolakodostolcaporedGusova.Tadsamprišlapodijuiodmotalakomadpapiranakojemsamispisalasvojgovor.

"Moje je imeHazel.AugustusWaters jebiomojavelika,ukletaživotna ljubav.Naša je ljubavnapričabilaepskainećuonjojmoćirećivišeodrečeniceprijenegobrzinemuplač.Gusjeznao.Guszna.Nećuvamispričatinašuljubavnupričujer-kaoisvepraveljubavnepriče-onaumiresnama,atakobiitrebalo.Nadalasamsedaćeondržatigovormenijernebihhtjeladatoitkodrugi..."Počelasamplakati."Uredu,neplakati.Kakosam...Uredu.Uredu."

Nekoliko samputaudahnula ivratila sepapiru. "Nemogugovoritionašoj ljubavnojpričipaćugovoritiomatematici.Nisammatematičarka,aliznamovo:postojineograničenbrojbrojevaizmeđu0i1.Postoji0,1i0,12i0,112ibeskonačnazbirkaostalih.Naravno,postojivećibeskonačanskupbrojevaizmeđu0 i2 ili između0 imilijun.Nekesubeskonačnostivećeoddrugihbeskonačnosti.Tomenas jenaučiopisackojegsmovoljeli.Imadana,mnogoihje,kadmismetaveličinamojegneograničenogskupa.Želimvišebrojevanegoštoćuihvjerojatnodobiti,aBože,AugustusuWatersuželimvišebrojevanegoihjeondobio.Ali,Gus,mojaljubavi,nemogutirećikolikosamzahvalnananašojmalojbeskonačnosti.Nebihjemijenjalanizašto.Daosimivječnostunutarodbrojamhdanaizahvalnasam."

DVADESETPRVOPOGLAVLJE Augustus Waters je umro osam dana nakon njegova pred-sprovoda, u bolnici Memonal, na

intenzivnoj njezi, kad mu je rak napravljen od njega konačno zaustavio srce, koje je također bilonapravljenoodnjega.

Bio je smamom, tatom i sestrama.Njegovamemama nazvala u tri i trideset ujutro. Znala sam,naravno,daodlazi.Bilasamrazgovaralasnjegovimtatomprijeodlaskaukrevetirekaomije:"Moglobibitivečeras",aliipaksesveumenislomilokadsamzgrabilatelefonsnoćnogormarićaividjelanazaslonuGusovamama.Samo jeplakalanadrugomkraju linije i reklamida joj ježaopasam janjojrekladajeimenižao,aondamijerekladajebiounesvijestiparsatiprijenegojeumro.

Tadsustiglimojiroditeljisizrazomočekivanjanalicu,ijasamsamokimnula,aonisupalijednodrugomeuzagrljajosjećajući,sigurnasam,harmoničanužaskojićesvremenomizravnopogoditiinjih.

NazvalasamIsaacakoji jeprokleoživotisvemiriBogaosobnoikojiseupitaogdjesuprokletitrofejikadihčovjektreba,atadsamshvatiladanemamkogavišenazvatištojebilonajtužnije.JedinaosobaskojomsamželjelarazgovaratiosmrtiAugustusaWatersabiojeAugustusWaters.

Moji su roditelji ostali umojoj sobi zauvijek do jutra kad je tata konačno upitao: "Želiš li bitisama?"Kimnulasam,mamajerekla,"Bitćemopredvratima",ajasampomislilauopćenesumnjam.

Bilojenepodnošljivo.Čitavastvar.Svakajesekundabilagoraodprošle.Stalnosamrazmišljalanazvatiga,pitajućiseštobisedogodilo,biliseitkojavio.Posljednjihsmotjedananaševrijemesvelinaprisjećanje, ali to nije bilo nevažno: užitak sjećanja biomi je oduzet jer se više nisam imala s kimesjećati.Osjećalasamkaodagubitakonogaskimesisesjećaoznačiigubitaksamogasjećanja,kaodasustvarikojesmoučinilibilemanjestvarneivažnenegoštosubileparsatiranije.

Kadudešnahitnu,jednaodprvihstvarikojetepitajujestdaocijenišsvojubolnaskalidodeset,aondaodlučujukojelijekovekoristitiikojombrzinom.Tosumipitanjetijekomgodinapostavilistotinamaputaisjećamsejednom,napočetku,kadnisammoglaudahnutiiosjećalasamsekaodamiprsagore,aplamenoviližuunutrašnjostrebaraipokušavajumispalititijelo,pasumeroditeljiodvelinahitnu,sestramepitalazabol,ajanisammoglanigovoritipasamsamopodigladevetprstiju.

Kasnije,nakonštosumidahnešto,došlajesestra,malomijemilovalarukudokmijemjerilatlakitadjerekla:"Znaškakoznamdasiborac?Desetkusinazvaladevetkom."

Alitonijebilosasvimtočno.Reklasamdevetjersamčuvalasvojudesetku.Isadjebilatu,silnaiužasnadesetka,udaralameiudaraladoksamležalamirnaisamaukrevetuigledalaustrop.Valovisume bacali o stijene pa povlačili nazad iz mora kako bi me ponovno lansirali na oštro lice litice,ostavljajućimedaplutamnavodi,neutopljena.

Konačno sam ga nazvala. Telefonmu je zazvonio pet puta i preusmjeriome na glasovnu poštu."DobilisteglasovnupoštuAugustusaWatersa",rekaojeonimglasomukojisamsezaljubila."Ostaviteporuku."Zapištaloje.Tišinasdrugestranelinijebilajenaprostojeziva.Samosamsehtjelavratitionomtajnom nadzemaljskom trećem prostoru koji bih posjećivala s njime kad bismo razgovarali telefonom.Čekala sam taj osjećaj, ali nije dolazio: tišina s druge strane nije bila utješna pa sam naposlijetku

prekinulavezu.Uzela sam laptop ispodkreveta, uključilaga i posjetila njegovu stranicugdje su seveć slijevali

izrazisućuti.Najnovijijegovorio:Volimte,buraz.Vidimosesdrugestrane....Napisaojetonetkozakoganikadnisamčula.Ustvari,svesuobjavenazidu,kojesuseslijevale

gotovobrzokolikosammoglačitati,napisaliljudikojenikadnisamsrelaiokojimanikadnijegovorio,ljudikojisunaglašavalinjegoveraznevrlinesadkadjebiomrtav, iakosamkaočinjenicuznaladaganisuvidjelimjesecima i da senisupotrudili posjetiti ga.Pitala samsebi limoj zid izgledao takodaumremilisampredugobilaodsutnaizškoleiživotapabihuteklaraširenojmemorijalizaciji.

Nastavilasamčitati.Većmifališ,buraz.Volimte,Augustus.Bogteblagoslovioičuvao.Čovječe,zauvijekćešživjetiunašimsrcima. (Ta me poruka posebno razbjesnila jer je implicirala besmrtnost onih koji ostaju: zauvijek ćeš

živjetiumojemsjećanjujerćujaživjetizauvijek!JASAMSADTVOJBOG,MRTVIDEČKO!SADSIMOJ!Mislitidatinećešumrijetijošjejednanuspojavaumiranja.)

Uvijeksibiotakosjajanprijatelj,žaomiještosenismoviđalivišenakonštosiotišaoizškole,

buraz.Kladimsedavećigraškošarkuuraju.

ZamislilasamAugustusWatersovuanalizuovogkomentara:akoigramkošarkuuraju, implicirali

fizičkalokacijarajaifizičkekošarkaškelopte?Tkoproizvodispomenutelopte?Postojelimanjesretnedušeurajukojeradeunebeskojtvornicikošarkaškihloptitakodajamoguigrati?IlijesvemogućiBogstvoriokošarkaške lopte izvakuumaprostora? Je li tonebonekavrstaneopazivaprostoraukojemnevrijedezakonifizike,aakojetako,zaštobih,dovraga,igraokošarkukadbihmogaoletjetiiličitatiiligledatilijepeljudeilineštodrugoučemuzapravouživam?Gotovokaodanačinnakojizamišljašmrtvogmenegovorivišeotebi,negoštogovorioosobikojasambioilikojasamsada.

Njegovisuroditeljinazvaliokopodnevaireklidaćesprovodbitizapetdana,usubotu.Zamislilasamcrkvuprepunuljudikojisumislilidajevoliokošarkuipoželjelasampovraćati,aliznalasamdamoramićijerdržimgovorisve.Kadsamprekinulavezu,vratilasamsečitanjunjegovazida.

UpravosamčuodajeGusWatersumronakondugeborbesrakom.Počivaoumiru,frende.Znalasamdasutiljudiiskrenotužni,inisambilastvarnoljutananjih.Bilasamljutanasvemir.Pa

ipakmerazbjesnilo:dobiješsveteprijateljekadtiprijateljivišenetrebaju.Napisalasamodgovornanjegovkomentar:

Živimousvemiruposvećenomkreaciji iuništenjusvijesti.AugustusWatersnijeumronakonduge

borbe s rakom.Umro je nakon duge borbe s ljudskom sviješću, kao žrtva - baš kao što ćeš i ti biti -potrebesvemiradastvoriiuništisvemoguće.

Objavila sam ga i sačekala da netko odgovori, neprestano osvježavajući stranicu.Ništa.Moj sekomentar izgubio u moru drugih objava. Svima će toliko nedostajati. Svi mole za njegovu obitelj.PrisjetilasamseVanHoutenovapisma:pisanjeneuskrsava.Onopokapa.

Nakonnekog samvremenaotišla udnevnu sobu, sjela s roditeljima i gledalaTV.Nisamznalaočemujeemisija,aliunekomjetrenumojamamaupitala,"Hazel,štomožemoučinitizatebe?"

Ajasamsamozavrtjelaglavomiponovnopočelaplakati."Štomožemoučiniti?"ponovilajemama.Slegnulasamramenima.

Alionanijeprestajalapitati,kaodapostojineštoštomožeučiniti, svedokkonačnonisamprekokaučadopuzalaunjenokrilo. I tata jeprišao idržaominogestvarnosnažno,a jasamrukamazagrlilamamuokostruka.Takosumedržalisatimadokseplimapodizala.

DVADESETDRUGOPOGLAVLJEKadsamprviput stiglaonamo,sjela samudnočekaonice,maleprostorijegolihkamenihzidova

poredsvetištaucrkviDoslovnasrcaIsusova.Uprostorijijemoždabiloosamdesetstolacaibilajedvijetrećinepuna,alisamseosjećalakaodajejednutrećinuprazna.

Neko sam vrijeme samo promatrala ljude kako prilaze lijesu koji je bio na nekoj vrsti kolicapokrivenihljubičastomprostirkom.Svibitiljudikojenikadprijenisamvidjelakleknulidonjegailistaliiznadnjeganekogavrijemegledajući,moždabiplakali,moždabinešto rekli,a tadbi svionidotaklilijesumjestodadotaknunjegajernitkoneželidiratimrtvaca.

Gusovi sumama i tata stajali pored lijesa, grleći sve koji bi prolazili, ali tad sume primijetili,nasmiješiliseiprišlimi.Ustalasamizagrlilaprvonjegovogtatu,aondaimamu.Zagrlilisumemalopresnažno,kaošto je iGus točinio,stežućimi lopatice.Obojesu izgledali takostaro-očisu imbileupaleuduplje,kožaobješenanaiscrpljenimlicima.Ionisustiglidokrajautrkespreprekama.

"Silno te volio", rekla je Gusovamama. "Stvarno te volio. Nije to bila... neka pseća ljubav ilinešto",dodalaje,kaodajatonisamznala.

"Ivasjemnogovolio",reklasamtiho.Teškojeobjasniti,ahrazgovarajućisnjimaosjećalasamsekaodaubadamibivamubodena."Žaomije",reklasam.Atadsunjegoviroditeljirazgovaralismojimroditeljima-razgovorsesveonakimanjeičvrstostisnuteusne.Pogledalasamlijes,vidjeladajesamiodlučila prošetati do tamo. Izvukla sam cjevčice za kisik iz nosnica i podigla cijev iznad glave pa jepredalatati.Htjelasamdabudemosami,onija.Zgrabilasamsvojutorbicuiprišlaimproviziranomodruizmeđunizastolaca.

Šetnjajedjelovaladugačko,alineprestanosamponavljalaplućimadaumuknu,dasusnažna,daonatomogu.Mogla samgavidjeti dok samprilazila:kosamu jebilaurednopočešljana s razdjeljkomnalijevojstrani,onakokakobinjegapotpunoužasnulo,alicemujeizgledaloplastično.AliidaljejebioGus.Mojvitki,prelijepiGus.

Htjelasamnositimalenucrnuhaljinukojusambilakupilazapetnaesti rođendan,mojuhaljinuzasmrt, ali višemi nije pristajala pa sam nosila običnu crnu haljinu do koljena. Augustus je nosio istoodijelouskihreverakojejenosiouOranjeeu.

Kadsamkleknula,shvatilasamdasumuzatvorilioči-naravnodasutoučinili- idavišenikadneću vidjeti njegove plave oči. "Volim te, i točka", prošaptala sam, a onda sam spustila ruku nasrednjegovihprsairekla:"Ureduje,Gus.Ureduje.Stvarnoje.Ureduje,čuješlime?"

Nisammogla - i jošnemogu-ninajmanjeznatida limemogaočuti.Nagnulasamsenaprijed ipoljubilagauobraz."Uredu",reklasam."Uredu."

Iznenadasampostalasvjesnatogadasvudaokonasstojetiljudiipromatrajunas,dajeposljednjiputtolikoljudividjelonašpoljubacprilikomonogposjetaKućiAnneFrank.Aliakoćemoiskreno,nitkonijemogaovidjetinas.Samomene.

Naglosamotvorilatorbicu,posegnulaunjuiizvuklatvrdopakiranjeCamelLightsa.Jednimbrzim

pokretomzakojisamsenadaladanitkonećeprimijetitigurnulasamihuprostorizmeđunjegaiplišanesrebrnepodstavelijesa."Ovesmiješzapaliti",prošaptalasammu."Nećemismetati."

Doksambilarazgovaralasnjime,mamaitatasupreseliliudrugiredsmojimspremnikompanisammorala daleko hodati nazad. Tatami je, dok sam sjedala, pružio rupčić. Ispuhala sam nos, namjestilacjevčiceokoušijuivratilakanileunosnice.

Mislila samdaćemozapravi sprovodotićiusvetište,ali svesedogodilou tojmalenoj,bočnojsobi-uDoslovnojruciIsusovoj,pretpostavljam,udijelukrižanakojijepribijen.Svećenikjeprišaoistao iza lijesa, skorokaodaje lijesneka lutka ilinešto,malogovorioo tomekakoseAugustushrabroborioikakojenjegovojunaštvouborbisbolestiinspiracijasvimanama,ajasamvećpočelabjesnjetinasvećenikakadjeovajrekao:"UrajućeAugustuskonačnobiti iscijeljen ičitav", implicirajućidajezbogsvojejednonožnostibiomanječitavoddrugihljudi,inekakonisammoglazatomitiuzdahgađenja.Tatamezgrabioiznadkoljenagledajućimesneodobravanjem,ali izredaizamenenetkomijegotovonečujnopromrmljaouuho:"Kakvagomilasranja,ha?"

Naglosamseokrenula. Peter Van Houten je nosio bijelo platneno odijelo, krojeno tako da ublaži njegovu okruglost,

svijetloplavukošuljuizelenukravatu.IzgledaojekaodajeodjevenzakolonijalnuokupacijuPaname,anezasprovod.Svećenikjerekao,"Pomolimose",akadsusvispustiliglave,nisammoglaodoljetiadanebacimpoglednaPeteraVanHoutena.Nakonnekolikojetrenutakarekao:"Moramoglumitimolitvu"ispustioglavu.

PokušalasamzaboravitinanjegaisamomolitizaAugustusa.Potrudilasamseslušatisvećenikaineokretatiseizasebe.

SvećenikjepozvaoIsaaca.Isaacjebiomnogoozbiljnijinegonapredsprovodu."AugustusWatersjebio gradonačelnik Tajnog grada Rakovnije i nije gamoguće zamijeniti", počeo je Isaac. "Drugi ljudimoguvamispričatismiješnepričeoGusujerjeonbioduhovittip,aliispričatćuvamjednuozbiljnu:dannakonštomijeizvađenooko,Gusjedošaoubolnicu.Biosamslijepislomljenogsrcainisamhtioništaraditi,aGusmijeupaousobuipovikao:"Imamsjajnevijesti!"Ajasambiokao,"Stvarnosadneželimslušatinikakvesjajnevijesti",aGusjerekao,"Ovećešsjajnevijestihtjetičuti",ajasamgapitao,"Okej,očemuseradi?"aonjerekao,"Živjetćešdobaridugživotispunjensjajnimiužasnimtrenucimakojesadanemožešnizamisliti!"

Isaacnijemogaonastavitiilijetobilosveštojenapisao. Nakon što je školski prijatelj ispričao neke priče o Gusovim iznimnim košarkaškim talentima i

njegovim brojnim kvalitetama kao suigrača, svećenik je rekao, "A sada ćemo čuti par riječi odAugustusove posebne prijateljice, Hazel". Posebne prijateljice? Čuo se žamor u publici pa samzaključila da svećenikumogu reći: "Bila sammucura."To je izmamilo smijeh.Tad sampočela čitatigovorkojisambilanapisala.

"UGusovojkućipostojisjajancitat,citatkoji jeimeniinjemubioutješan:Bezbolinemožemopoznavatiradost."

NastavilasamgovoritiglupostioOhrabrenjimadoksuseGusoviroditeljidržalizarukeigrlilitekimalinasvakumojuriječ.Pogrebisu,zaključilasam,namijenjeniživima.

Nakongovora njegove sestre Julie, služba je završilamolitvomoGusovom jedinstvu sBogom iponovnosampočelamislitioonomeštomijerekaouOranjeeu,otomedanevjerujeupalačeiharfe,ali

vjerujeuNeštosvelikimNpasampokušala,doksmomolili,zamislitiNegdjesvelikimN,aličaksenitadnisammoglaposveuvjeritidaćemoponovnobitizajedno.Većsampoznavalaprevišemrtvihljudi.Znalasamdaćevrijemesadazameneprolazitidrugačijenegozanjega-daćuja,kaoisviostaliuovojprostoriji,nastavitisakupljatiljubaviigubitke,aonneće.Azamenetojebilakonačnainepodnošljivatragedija:poputnebrojenihdrugihmrtvaca,onjejednomizauvijekprešaoizsvijetaprogonjenihusvijetprogonitelja.

A tad je jedan odGusovih šogora podigao prijenosni stereo i pustili su pjesmu koju jeGus bioodabrao-tužnuitihupjesmuTheHecticGlowapodnazivom"TheNewPartner".Očajničkisamželjelaotići kući. Gotovo nikoga nisam poznavala, osjećala sam sitne oči Petera VanHoutena kako svrdlajumojimgolimlopaticama,alikadjepjesmazavršila,svisumiprišliireklidasampredivnogovorilaidajesprovodbiolijep,atojebilalaž:biojetosprovod.Izgledaojekaobilokojidrugisprovod.

Njegovi su nosači lijesa - rođaci, njegov tata, ujak, prijatelji koje nikad nisam vidjela - došli,ponijeligaikrenulipremavozilu.

Kadsmomama,tataijaušliuauto,reklasam,"Neželimići.Umornasam.""Hazel",reklajemojamama."Mama,nećebitimjestazasjedenje,trajatćevječnoiiscrpljenasam.""Hazel,moramoićizboggospodinaigospođeWaters",reklajemama."Samo...",reklasam.Ustražnjemsamsesjedištuosjećalatakomalenomiznekograzloga.Nekako

samhtjelabitimalena.Htjelasamimatišestgodinailitomeslično."Dobro",reklasam.Nekosamvrijemesamogledalakrozprozore.Stvarnonisamhtjelaići.Nisamhtjelavidjetikakoga

spuštaju u zemlju, namjestu koje je bio izabrao s tatom, i nisam htjela vidjeti njegove roditelje kakopadajunakoljenanamokrutravui jaučuodboli, inisamhtjelavidjetialkoholičarski trbuhPeteraVanHoutenarastegnutispodplatnenogsakoa,inisamhtjelabacitišakuzemljeunjegovgrobinisamhtjeladamojiroditeljistojeondje,ispodčistogplavognebaobasjanogposlijepodnevnomsvjetlošćuirazmišljajuosvojemdanuisvojemdjetetuimojemukopnommjestuimojemlijesuimojojzemlji.

Aliučinilasamsveto.Učinilasamsvetoijošvišejersumamaitatamislilidatrebam.Kadjezavršilo,VanHoutenmijeprišao,položiomirukunarameiupitao,"Mogulinažicativožnju?

Ostaviosamunajmljeniautoupodnožjubrda."Slegnulasamramenima,aonjeotvoriostražnjavratabaškadjetataotključaoauto.

Kadsenašaounutra,nagnuose izmeđuprednjihsjedala i rekao,"PeterVanHouten: romanopisacemeritusipoluprofesionalacupodručjurazočaravanja."

Mojisuseroditeljipredstavili.Rukovaosesnjima.BilasampriličnoiznenađenaštojePeterVanHouten preletio pola svijeta da bi prisustvovao sprovodu. "Kako ste uopće...", počela sam, ali meprekinuo.

"Koristio sam onaj tvoj internet kako bih pratio smrtovnice u Indianapolisu." Posegnuo je zabočicomviskijaizodijela.

"Isamoste,ono,kupilikartui..." Ponovnome prekinuo odvrćući poklopac. "Platio sampetnaest tisuća za kartu prvog razreda, ali

imam dovoljno kapitala da si mogu priuštiti takve hirove. A tijekom leta su pića besplatna. Ako siambiciozan,čaktiseisplati."

VanHoutenjepotegaogutljajviskijapasenagnuonaprijedkakobiponudiobocumojemtatikojijerekao,"Hm,nehvala."TadjeVanHoutenbocuokrenuomeni.Zgrabilasamje.

"Hazel",reklajemama,alijasamotvorilabocuipila.Činilajedamisetrbuhosjećapoputpluća.PredalasambocunazadVanHoutenukojijeotpiovelikgutljajirekao:"Dakle.Omniscellulaecellula"

"Ha?""TvojdečkoWatersijasmosemalodopisivali,ausvojemzadnjem...""Čekajte,sadčitatepismaobožavatelja?""Ne,poslaomiihjekući,neputemmojegizdavača.Ateškobihganazvaoobožavateljem.Prezirao

me.AlibiojepriličnoustrajanutomedaćubitioslobođenodgovornostizasvojenevaljaloponašanjeakodođemnanjegovsprovodikažemtištosedogodilosAnninommajkom.Dakle,ovdjesamiovojeodgovor:Omniscellulaecellula."

"Sto?"upitalasamponovno. "Omnis cellula e cellula", ponovio je. "Sve stanice dolaze iz stanica. Svaka se stanica rađa iz

prethodne stanice, a ova je pak nastala iz one ranije. Život nastaje iz života. Život začinje život kojizačinježivotkojizačinježivotkojizačinježivot."

Stiglismodopodnožjabrda."Uredu,dobro",reklasam.Nisambilaraspoloženazaovo.PeterVanHoutennećeotetiGusovsprovod.Nećutodopustiti."Hvala",reklasam."Pa,činisedasmoupodnožjubrda."

"Neželišobjašnjenje?"upitaome. "Ne",odgovorila sam."Uredu je.Mislimdastepatetičnialkoholičarkojigovoripametnestvari

kakobiprivukaopažnju,austvaristestarmalijedanaestogodišnjakistvarnovasjakožalim.Aliono,ne,vivišenistetipkojijenapisaoKraljevskutugupanebistemoglidatinastavakčakikadbistetohtjeli.Alihvala.Želimvamsjajanživot."

"Ali...""Hvalanacugi",reklasam."Asadizlaziteizauta."Djelovaojeposramljeno.Tatajezaustavioauto

isadsmočekaliispodGusovagrobapunuminutudaVanHoutenotvorivrataikonačno,utišini,izađe.Doksmoodlazili,pogledalasamkrozstražnjestaklo,aonjeotpiogutljajipodigaobocuumojem

smjerukaodaminazdravlja.Očisumuizgledaletakotužno.Iskreno,bilomigajepomaložao.Kadsmookošestkonačnostiglikući,bilasamiscrpljena.Samosamželjelaspavati,alimamame

natjeraladapojedemmalotjesteninesasirom,ikonačnomidopustiladajedemukrevetu.SpavalasamparsatisBiPAP-om.Buđenjejebiloužasnojersamujednomdezorjentiranomtrenutkupomisliladajesveuredu,a tadmeiznovapogodilo.MamameskinulasBiPAP-apasamsepriključilanaprijenosnispremnikioteturalaukupaonicuopratizube.

Promatrajućiseukupaonicidoksampralazube,stalnosamrazmišljalaotomekakopostojedvijevrste odraslih: postoje Peter Van Houteni, jadna stvorenja koja kruže svijetom tražeći nešto što ćepovrijediti.Ipostojeljudipoputmojihroditeljakojihodajukaozombijiičinesveštotrebasamodabinastavilihodati.

Nitijednaodtihbudućnostinijemisečinilaodvećlijepom.ČinilomisekaodasamvećvidjelasveštojedobroičistousvijetuipočelasamsumnjatidaljubavkakvusmoAugustusijaimalinebi-sveidasesmrtnijeumiješala-moglapotrajati.Itakozoraprepuštamjestodanu,napisaojepjesnik.

Ništazlatnonemožetrajati.Netkojepokucaonavratakupaonice."Zauzeto",reklasam."Hazel",biojetotata."Moguliući?"Nisamodgovorila,alinakonnekogsamvremenaotključala

vrata.Sjelasamnaspuštenudaskuodwc-a.Zgrabiomijeglavuiprivukaomedosvojeključnekostiparekao:"ŽaomijestojeGusumro."Njegovamemajicapomalogušila,alibiojedobarosjećajbitiutakosnažnom zagrljaju, stisnuta u smirujućimirismog tate.Gotovo kao da je bio ljut ili nešto, a tomi sesviđalo jer sam i ja bila ljuta. "Ovo je potpuno sranje", rekao je. "Sve ovo. Stopa preživljavanja jeosamdesetposto,aonjeudvadesetposto?Sranje.Biojetakopametanklinac.Ovojesranje.Mrzimto.Alisiguransamdajebioprivilegiranonajtkogajevolio,ha?"

Kimnulasamunjegovumajicu."Ondaimašdojamštojaosjećamprematebi",rekaoje.Mojstari.Uvijekznaštotrebareći.

DVADESETTREĆEPOGLAVLJENekolikosamdanakasnijeustalaokopodnevaiodvezlaseIsaacovojkući.Samjeotvoriovrata.

"MamajeodvelaGrahamaukino",rekaoje."Trebalibismoraditinešto",reklasam."Moželitoneštobitiigranjevideoigricazaslijepcenakauču?""Aha,upravotakvoneštosamimalanaumu."Pasmonekolikosatisjediliondje,zajedničkirazgovarajućisekranom,navigirajućisetommračnom

labirintskom spiljom bez tračka svjetlosti. Definitivno najzabavniji dio razgovora bili su pokušajiuključivanjaračunalauduhoviterazgovore:

Ja:"Dodirnizidšpilje."Računalo:"Dodiruješzidspilje.Vlažanje."Isaac:"Poližizidspilje."Računalo:"Nerazumijem.Ponoviti?"Ja:"Zaskočivlažanzidšpilje."Računalo:"Pokušašskočiti.Udarišglavom."Isaac:"Neskočiti.ZASKOČITI."Računalo:"Nerazumijem."Isaac:"Čovječe,tjednimasamsamutojšpiljiitrebammaloodmora.ZASKOČIZIDŠPILJE."Računalo:"Pokušašprekoč..."Ja:"Nabijzdjelicomzidspilje."Računalo:"Jane..."Isaac:"Vodiljubavsašpiljom."Računalo:"Jane..."Ja:"DOBRO.Pratilijeviodjeljak."Računalo:"Pratišlijeviodjeljak.Prolazsesužava."Ja:"Puzi."Računalo:"Puzišstotinumetara.Prolazsesužava."Ja:"Puzikaozmija."Računalo:"Puziškaozmijastotinumetara.Niz tijelo tikapljevoda.Posežešzahrpicomkamenja

kojablokiraprolaz."Ja:"Mogulisadazaskočitišpilju?"

Računalo:"Nemožešskakatiakonestojiš."Isaac:"NesviđamiseživjetiusvijetubezAugustusaWatersa."Računalo:"Nerazumijem."Isaac:"Nija.Stanka."Baciojedaljinskinakaučizmeđunasiupitao:"Znašlijeligaboljeloištoveć?""Mislimdasestvarnoboriozadah",reklasam."Naposlijetkujebiobezsvijesti,alizvučikaoda,

ono,nijebilosuper.Umiranjejeusrano.""Aha",rekaojeIsaac.Aondajenakondugestankedodao:"Samosečinitakonevjerojatno.""Stalnosedogađa",reklasam."Djeluješljutito",rekaoje."Aha",složilasamse.Dugosmotakosjediliutišini,štojebilouredu,aondasamrazmišljalao

samimpočecimauDoslovnomsrcuIsusovukadnamjeGusrekaodasebojizaborava,ajasammurekladasebojinečeguniverzalnogineizbježnogida,zapravo,problemnijesamapatnjailisamzaborav,negoizopačena besmislenost svega toga, apsolutni ljudski nihilizampatnje. Pomislila samna svog tatu kojimije govorio da svemir želi biti primjećen. Ali ono što mi želimo jest da nas svemir primijeti, danatjeramosvemirdagajebenobudebrigazanas-nezakolektivnuidejumislećegživota,većzasvakogodnaskaopojedince.

"Gustestvarnovolio,znaš",rekaoje."Znam.""Nijehtiozačepitiotojtemi.""Znam.""Išaomijenaživce.""Meninije",reklasam."Jelitiikaddaoonoštojepisao?""Štojepisao?""Onajnastavakilištoveć,oneknjigekojusivoljela."OkrenulasamseIsaacu."Što?""Rekaojedaradinanečemuzatebe,alidanijedobarpisac.""Kadjetorekao?""Neznam.Ono,kadstesevratiliizAmsterdama.Ondanekad.""Kadnekad?"ustrajalasam.Zarnijedobioprilikuzavršitito?Ilijezavršiopaostavionaračunalu

ilištoveć?"Hm",uzdahnuojeIsaac."Hm,neznam.Razgovaralismojednomotome.Bioje tamo,ono-hm,

igraosesmojimmejlom,ajasamupravobiodobiomejlodbake.Moguprovjeritistrojako...""Da,da,gdjeje?"Spomenuojetoprijemjesecdana.Mjesec.Priznajem,nijetobiodobarmjesec,aliipak-mjesec.

Tojedovoljnovremenadaonnapišebaremnešto.Jošjeneštopreostaloodnjega,jošjeneštolebdjeloovdje.Trebalomije.

"Idem njegovoj kući", rekla sam Isaacu. Pojurila sam u kombi i bacila spremnik s kisikom nasjedalo.Pokrenulasamvozilo.Izzvučnikajezaurlaohip-hopritam,akadsamhtjelapromijenitiradio-postaju,netkojepočeorepati.Našvedskom.

OkrenulasamseivrisnulakadsamnastražnjemsjedaluugledalaPeteraVanHoutena. "Ispričavam se što sam te uzbunio", rekao je Peter Van Houten preko repanja. I dalje je nosio

pogrebnoodijelo,skorotjedandanakasnije.Smrdiojekaodaznojialkohol."SmiješzadržatiCD",rekaoje."TojeSnook,jedanodvodećihšvedskih..."

"AhahahahIZLAZIIZMOGAUTA."Isključilasamradio."Akodobrorazumijem,tojeautomobiltvojemajke",rekaoje."Usput,nijebiozaključan.""O,mojBože.Izlaziizautailićuzvatipoliciju.Čovječe,kojijetvojproblem?""Dajebaremjedan",nasmijaose."Ovdjesamjednostavnokakobihseispričao.Ispravnosiranije

primijetila da sampatetičan čovječuljakovisano alkoholu. Imao sam jednu znanicukoja je provodilavrijemesamnomjersamjojzatoplaćao-štojejošgore,otkakojedalaotkaz,ostaosamrijetkadušakojanemoženaćidruštvo,čakniakogapodmiti.Svejetoistina,Hazel.Svetoijošmnogoviše."

"Uredu",reklasam.Govorbibiojošdirljivijidanijefrfljao."PodsjećašmenaAnnu.""Mnogeljudepodsjećamnamnogerazličiteljude",odgovorilasam."Stvarnomoramići.""Ondavozi",rekaoje."Izlazi." "Ne. Podsjećaš me na Annu", ponovio je. Nakon sekunde stanke, stavila sam auto u rikverc i

krenula.Nisamgamogla natjerati da ode, i nisammorala.Odvest ću seGusovoj kući iGusovi će garoditeljinatjeratidaode.

"Naravno,upoznatasi",rekaojeVanHouten,"sAntoniettomMao." "Aha, ne", rekla sam.Uključila sam radio i švedski je hip--hop zaurlao, aliVanHouten je urlao

glasnije. "Možda je najmlađa svetica ne-mučenica koju će katolička crkva ikad beatificirati. Imala je istu

vrsturakakaoigospodinWaters,osteosarkom.Uklonilisujojdesnunogu.Boljebilaneljudska.DokjeAnoniettaMaoležala iuzrelojdobiodšestgodinaumiralaodposljedica jezivobolnograka,rekla jesvomeocu,"Boljekaotkivo.Štojesnažnija,tojevrednija."Jelitoistina,Hazel?"

Nisam gledala u njega izravno, već u njegov odraz u zrcalu. "Ne", zaurlala sam da nadglasamglazbu."Tojesranje."

"Alizarneželišdabudeistina?"zaurlaojenazad.Stišalasamglazbu."Žaomiještosamtiuništioputovanje.Bilasipremlada.Bilasi..."Slomiose.KaodaimapravoplakatizaGusom.VanHoutenjebiojedanodbeskrajnihožalošćenihkojiganisupoznavali,jošjednazakašnjelalamentacijananjegovuzidu.

"Nisinampokvarioputovanje,samoživigade.Putovanjejebilosjajno.""Pokušavam",rekaoje."Kunemsedapokušavam."TadsamnegdjeshvatiladaPeterVanHoutenu

obitelji imamrtvuosobu.Razmišljalasamoiskrenostiskojomjepisaoodjecisrakom;očinjenicidanijemogaorazgovaratisamnomuAmsterdamu,osimkakobimeupitaojesamlisenamjernoodjenulapoputnje;onjegovomusranomponašanjupremameniiAugustusuistalnompropitkivanjuekstremnostiboliinjenevrijednosti.

Sjediojeondjeipio,starackojijegodinamapijan.Sjetilasamsestatistikekojuradijenebihznala:polovicabrakovazavršiugodininakonsmrtidjeteta.PogledalasamVanHoutena.VozilasamnizulicuCollegeistalaizanizaparkiranihvozilapaupitala:

"Imaosidijetekojejeumrlo?""Mojakći",odgovorioje."Bilojojjeosam.Predivnojepatila.Nikadnećebitibeatificirana.""Imalajeleukemiju?"upitalasam.Kimnuoje."KaoAnna",reklasam."Jakonaliknjoj,da.""Biosioženjen?""Ne.Mislim,neuvrijemenjenesmrti.Biosamnepodnošljivmnogoprijenegosmojeizgubili.Tuga

tenemijenja,Hazel.Onateotkriva.""Jesiliživiosnjom?" "Ne, ne prvotno, iako smo je pred kraj doveli u New York gdje sam živio. Došla je na niz

eksperimentalnihmučenjakojasupovećalajadnjenihdana,adaimnisupovećalabroj." Nakon nekoliko sam trenutaka rekla: "Znači, dao si joj drugi život u kojem je mogla biti

tinejdžerica.""Pretpostavljamdajetopoštenaprocjena",rekaojepabrzododao,"pretpostavljamdasiupoznata

smentalnimeksperimentomProblemakolicaPhillipeFoot.""Atadsamsejapojavilautvojojkućiobučenapoputcureukakvusisenadaodaćeizrastiitisi

ono,posvezatečensvime.""Postojekolicakojajurebezkontrolenizpolice",rekaoje."Nijemebrigazatvojglupimentalnieksperiment.""ZapravojeonodPhillipeFoot.""Pa,nizanjen.""Nijeznalazaštosetodogađa",rekaoje."Moraosamjojrećidaćeumrijeti.Njenmijesocijalni

radnikrekaodajojkažem.Moraosamjojrećidaćeumrijetipasamjojrekaodaideuraj.Pitalamehoćulijabititamoirekaosamjojdaneću,nejoš.Alijednom,reklaje,ijasamobećaodada,naravno,jakobrzo.Irekaosamjojdaumeđuvremenugoreimamovelikuobiteljidaćeseonibrinutizanju.Atadmepitalakadćujabitiondje,ajasamjojrekao,skoro.Tojebiloprijedvadesetidvijegodine."

"Žaomije.""Imeni."Nakonnekogsamvremenadodala,"Aštosedogodilosnjenommajkom?"Nasmiješiose."Idaljetražišsvojnastavak,tištakoricejedna."Uzvratilasamosmijeh."Trebaobiotićikući",reklasammu."Otrijeznise.Napišinoviroman.Radi

onoučemusidobar.Nemamnogoljudisrećedabududobriunečemu."

Dugojegledaoumenekrozretrovizor."Uredu",rekaoje."Da.Upravusi.Upravusi."Aličakdokjetogovorio,izvukaojegotovopraznubočicuviskija.Pioje,zatvoriobocuiotvoriovrata."Doviđenja,Hazel."

"Čuvajse,VanHouten."Sjeojenapločnikizaautomobila.Doksamgagledalakakosesmanjujeuretrovizoru,izvukaoje

bocuinatrenutakjeizgledalokaodaćejeostavitiondje.Aondajeotpiogutljaj.BilojevrućeposlijepodneuIndianapolisu,zrakjebiogustimirankaodasmouoblaku.Zameneje

tobilanajgoravrstazrakaigovorilasamsebidaje tosamozrakkadsešetnjaodprilazadonjegovihvratačinilabeskonačnom.Pozvonilasam,aGusovajemamaotvorila.

"Oh,Hazel",reklajeinekakomeplačućiobgrlila.Natjeralamedapojedemmalo lazanjaodpatlidžana snjom iGusovim tatom;valjda im jepuno

ljudidonosilohranuilitakvošto."Kakosi?""Nedostajemi.""Aha."Zapravonisamznalaštoreći.Htjelasamsespustitidoljeipronaćitoštojenapisaozamene.Osim

toga,stvarnomesmetalatišinausobi.Htjelasamdarazgovarajujednosdrugim,dasetješeilidržezarukeilištoveć.Alisamosusjediliondjeijelijakomalenekoličinelazanja,iuopćesenisugledali."Rajjetrebaoanđela",rekaojenjegovtatanakonnekogvremena.

Tad su sepojavilenjegove sestre i hrpadjece, i utrčali ukuhinju.Ustala sam i zagrlilamuobjesestrepapromatraladjecukakotrčepokuhinjiuzsvojnužnopotrebanvišakkretanja ibuke,uzbuđenemolekulekojeodskakujujednaodruguiviču,"TisitonetisitojasambioaliondasamteulovionisimeuloviopromašiosimepasadsamteulovioneglupaneisteklojevrijemeDANIELENEMOJBRATAZVATIGLUPANOMmamaaliakojanesmijemkoristitituriječkakosijetiondasadizgovorilaglupaneglupane",aondazborno,glupaneglupaneglupane,azastolomsuseGusoviroditeljidržalizarukeijasamseosjećalabolje.

"IsaacmijerekaodajeGuspisaonešto,neštozamene",reklasam.Djecasuidaljepjevalasvojuglupan-pjesmu.

"Možemopogledatinjegovoračunalo",reklajenjegovamama."Niječestobionanjemuzadnjihtjedana",reklasam."Tojeistina.Nisamsigurnanitijesmoligadonijeligore.Jelijošupodrumu,Mark?""Nemampojma.""Pa",reklasam,"mogulija..."Kimnulasampremapodrumskimvratima."Minismospremni",rekaojenjegovtata."Alinaravnoda,Hazel.Naravnodatimožeš." Hodala sam dolje, pored njegova raspremljena kreveta, pored stolaca za igru ispred televizora.

Računalomujeidaljebilouključeno.Dodirnulasammišadagaprobudimpasampotražilaposljednjeuređenedatoteke.Ništaposljednjihmjesecdana.Najnoviji jebio školski radna temuTheBluestEyeToniMorrison.

Možda je nešto pisao rukom.Prišla samnjegovimpolicama tražeći dnevnik ili bilježnicu.Ništa.OtvorilasamnjegovprimjerakKraljevsketuge.Nijeostavionitragananjoj.

Potomsamprišlanoćnomormariću.Beskrajanpokolj,devetinastavakCijenezore,ležaojenavrhustolićapored lampezačitanje,akut138.stranicebio jepresavijen.Nikadnijestigaodokrajaknjige."Upozorenje,otkrivamkraj:Mayhempreživi",reklasammunaglas,zaslučajdamečuje.

Tad sam se uvukla u raspremljen krevet, omotala se u deku kao u kukuljicu i okružila njegovimmirisom.Izvuklasamkanilukakobihmoglaboljemirisati,udisatigai izdisati,amiris jeblijediodoksamjošležalaondje.Prsasumigorjelainakoncunisammoglarazlikovatidvijeboli.

Nakonnekogsamsevremenauspravilaukrevetu iponovnonamjestilakanilu.Nekosamvrijemedisalapakrenulauzastube.Samosamodmahnulaglavomumjestoodgovoranapogledepuneiščekivanjanjegovihroditelja.Klincisuprojuriliporedmene.JednaodGusovihsestara-nisamihmoglarazlikovati-reklaje:"Mama,želišlidaihodvedemuparkilinešto?"

"Ne,ne,ureduje." "Postoji linekomjestonakoje jemogaoodložitibilježnicu?Poredbolničkogkreveta ilinešto?"

Krevetjevećnestao,preuzeogajehospicij."Hazel",rekaojenjegovtata,"svakisidanbilaovdjesnama.Ti...dušo,onnijebioprevišesam.

Nebiimaovremenaištanapisati.Znamdaželiš...ijatoželim.Aliporukekojenamsadaostavljadolazeodozgo,Hazel."Pokazaojepremastropu,kaodaGuslebdiiznadkuće.Moždaijestlebdio.Neznam.Alinisamosjećalanjegovuprisutnost.

"Aha",reklasam.Obećalasamihponovnoposjetitizapardana.Nikadvišenisamosjetilanjegovmiris.

DVADESETČETVRTOPOGLAVLJE Tri dana kasnije, jedanaestog dana nakonAugustusa, Gusovme tata ujutro nazvao. Još sam bila

priključena naBiPAP pa se nisam javila, ali slušala sam poruku u trenutku kad je zazujala namojemtelefonu. "Hazel, bok, ovdje Gusov tata. Pronašao sam, uh, crnu Moleskine bilježnicu na polici sačasopisima pored njegovog bolničkog kreveta. Mislim da je bila dovoljno blizu da je on dohvati.Nažalost, u bilježnici nema ničega. Sve su stranice prazne. Ali prve - mislim tri ili četiri - prve sustranice iz bilježnice istrgnute. Ne znam što da mislim o tome. Ali možda je o tim stranicama Isaacgovorio?Usvakomslučaju,nadamsedasidobro.Unašimsisvakodnevnimmolitvama,Hazel.Uredu,bok."

TriiličetiristraniceistrgnuteizMoleskinebilježnicevišenisuudomuAugustusaWatersa.Gdjebiihostaviozamene?ZalijepljenenaFunkykosti?Ne,nijebiodovoljnodobrodadođeonamo.

DoslovnosrceIsusovo.MoždaihjeondjeostavioPosljednjegdobrogdana.Stoga sam sljedećegdanaotišla nagrupu zapodrškudvadesetminuta ranije.Odvezla sam sedo

Isaacovekuće,pokupilagaipotomsmoseodvezlidoDoslovnasrcaIsusovasaspuštenimprozorimanakombiju,slušajućinovialbumTheHecticGlowakojiGusnikadnećečuti.

Spustilismosedizalom.DopratilasamIsaacadosjedalauKrugupovjerenjapasepolakokretalaDoslovnim srcem. Provjerila sam posvuda: ispod stolaca, oko pulta kraj kojeg sam stajala dok samdržalasvojgovor,ispodstolasposlasticama,naoglasnojpločinatrpanojcrtežimaklinacasvjeronauka,crtežima Božje ljubavi. Ništa. Bilo je to jedino mjesto na kojem smo, s izuzetkom njegove kuće,posljednjihdanabilizajedno,anisubileovdjeilijaneštonevidim.Moždaihjeostavioubolnici,aliakojest,sigurnosubačenenakonnjegovesmrti.

BilasamgotovobezdahakadsamsjelaporedIsaacaičitavoPatrickovobezmudosvjedočanstvopotrošilakakobih svojimplućima reklada sudobro, damogudisati, da imadovoljnokisika.Bila suiscijeđenasamotjedandanaprijenegojeGusumro-gledalasamžućkasturakovskuvodukakokapakrozcijev-avećsamosjećaladasuponovnopuna.BilasamtakousredotočenanasvojedisanjedanisamisprvaprimijetiladaPatrickizgovaramojeime.

Naglosamsetrznula."Aha?"upitalasam."Kakosi?""Dobrosam,Patrick.Malobezdaha.""ŽelišlisgrupompodijelitisjećanjenaAugustusa?""Voljelabihjednostavnoumrijeti,Patrick.Zartinikadneželišjednostavnoumrijeti?""Da",odgovoriojePatrickbezuobičajenestanke."Da,naravno.Azaštoneumreš?"Razmišljalasamotome.Mojjestariiprovjereniodgovorbiodaželimživjetizbogsvojihroditelja,

jerbibilishrvaniIbezdjetetanakonmene,itojeidaljebiloistina,alinebašsasvim."Neznam."

"Nadašsedaćebitibolje?" "Ne", odgovorila sam. "Ne, nije to. Stvarno ne znam. Isaac?" upitala sam. Bila sam umorna od

razgovora.Isaacjepočeopričatiopravojljubavi.Nisamimmoglarećištomislimjermisetočinilootrcanim,

ali razmišljala samo tomekakosvemirželibitiprimijećen ikakosammoraladati sveodsebedagaprimijetim.Osjećalasamdasvemirumoramplatitidugkojisamomojapažnjamožeotplatitiiznalasamdadugujemsvimakojivišenisumoglibitiosobeisvimakojijošnisupostaliosobama.Uosnovi,onoštomijetatarekao.

Bilasamtihaostataktrajanjagrupe.Patrickjeizgovorioposebnumolitvuzamene,aGusovojeimezavršilonasamomkrajudugogpopisaumrlih-četrnaesteronjihnasvakogodnas-iobećalismoživjetisvojnajboljiživotdanas,aondasamodvelaIsaacadoautomobila.

Kadsamdošlakući,mamaitatasusjedilizastolomudnevnojsobi,svatkozasvojimračunalom,autrenutkukadsamušla,mamajezatvorilasvojlaptop."Štojenaračunalu?"

"Samonekireceptizaantioksidanse.SpremnazaBiPAPiAmerica'sNextTopModel?"upitalaje."Samoćunakratkoleći.""Jesilidobro?""Aha,samosamumorna.""Pa,morašjestiprijenego...""Mama,agresivnosamne-gladna."Zakoračilasampremavratima,alionamezaustavila."Hazel,morašjesti.Uzmimalo...""Ne,idemukrevet.""Ne",prekinulamemama."Neideš."Pogledalasamtatu,aonjeslegnuoramenima."Tojemojživot",reklasam."NećešseizgladnjelidosmrtizatoštojeAugustusumro.Večeratćeš."Iznekogsamrazlogastvarnobilabijesna."Nemogujesti,mama.Nemogu.Dobro?"Pokušala samseproguratiporednje, alimezgrabila zaoba ramena i rekla, "Hazel,večerat ćeš.

Morašostatizdrava." "NE!" povikala sam. "Neću jesti večeru i neću ostati zdrava jer nisam zdrava. Umirem, mama.

Umrijetćuiostavititesamuovdjeinećešmoratibdjetinadamnominećešvišebitimajkaižaomije,alinemogutopromijeniti,dobro?"

Zažalilasamčimsamtoizgovorila."Čulasime.""Što?""Jesiličulakadsamtoreklatvomeocu?"Očisujojsenapunilesuzama."Jesili?"Kimnulasam."O

Bože, Hazel. Pogriješila sam, dušo. To nije istina. Rekla sam to u trenutku očaja. Nije nešto u štovjerujem." Sjela je i ja sam sjela kraj nje. Razmišljala sam da sam trebala povratitimalo tjestenine,

umjestodaseovakorazbjesnim."Uštoondavjeruješ?"upitalasam."Bitćutvojamajkasvedokjeijednaodnasživa",reklaje."Čakiakoumreš,bitću...""Kad",reklasam.Kimnulaje."Čakikadumreš,idaljećubititvojamama,Hazel.Nećuprestatibititvojamama.Jesi

liprestalavoljetiGusa?"Odmahnulasamglavom."Onda,kakobihjamoglaprestativoljetitebe?""Uredu",reklasam.Tatajesadplakao."Želimdaviimateživot",reklasam."Bojimsedanemateživot,daćetesjeditiovdjecijelidan,da

senećeteimatizakogabrinutiidaćetezuritiuzidoveihtjetiseubiti."Nakonminute,mamajerekla."Slušamnekapredavanja.Online,nasveučilištu.Dadobijemdiplomu

kaosocijalniradnik.Zapravo,nisamgledalareceptezaantioksidanse;pisalasamrad.""Stvarno?" "Ne želimdamisliš kako zamišljam svijet bez tebe.Ali ako dobijemdiplomu,mogu savjetovati

obiteljiukriziilivoditigrupekojesenosesbolestimauobiteljiili...""Čekaj,tićešpostatiPatrick?""Pa,nebaš.Postojerazniposlovizasocijalnogradnika."Tatajerekao:"Obojesmobrinulidaćešseosjećatinapušteno.Važnojedaznašdaćemouvijekbiti

tuzatebe,Hazel.Tvojamamaneidenikamo.""Ne,tojesjajno.Tojefantastično!"Većsamsesmiješila."MamaćepostatiPatrick.Bitćesjajan

Patrick!BitćemnogoboljanegoštojePatrick!""Hvalati,Hazel.Tomimnogoznači."Kimnulasam.Plakalasam.Nisammoglazamislitikolikosam

sretna i ronila samprave suze radosnicemoždapoprvi put u životu, zamišljajućimamukaoPatricka.PočelasammislitinaAnninumamu.Ionabibiladobarsocijalniradnik.

NakonnekogsamvremenauključilaTVigledalaANTM.Alizaustavilasamganakonpetsekundijersamimalapitanjazamamu."Kolikosiblizukraju?"

"AkoovogljetaodemuBloomingtonnatjedandana,moćićudiplomiratidoprosinca.""Kolikodugotokriješodmene?""Godinudana.""Mama.""Hazel,nisamtehtjelapovrijediti."Čudesno."Znači,doksimečekalaispredkoledžailigrupezapodršku,tisiuvijek...""Da,radilailiučila.""Ovojesjajno.Akobudemmrtva,hoćudaznašdaćuuzdisatisnebesasvakiputkadzamolišnekog

dapodijelisvojeosjećaje."Tatasenasmijao."Bitćutikdotebe,mala",uvjeriome. Konačno smo gledali ANTM. Tata se stvarno trudio ne umrijeti od dosade, ali stalno je brkao

djevojkeiispitivao:"Ovuvolimo?"

"Ne,ne.Anastasiupreziremo.SviđanamseAntonia,drugaplavuša",objasnilajemama. "Sve suvisoke iužasne",odgovorio je tata. "Oprostite štonevidim razliku."Tata jepreko stola

potražiomaminuruku."Mislitelidaćeteostatizajednoakojaumrem?"upitalasam."Hazel,što?Dušo."Prtljalajepodaljinskomiponovnopritisnulapauzu."Štonijeuredu?""Samo,mislitelidahoćete?""Da,naravno.Naravno",rekaojetata."Tvojamamaijasevolimo,iakoteizgubimo,zajednoćemo

proćikrozto.""ZakuniseBogom",reklasam."KunemseBogom",rekaoje.Pogledalasammamu."KunemseBogom",složilase."Zaštouopćebrinešzbogtoga?""Neželimvamuništitiživotilineštotakvo."Mama se nagnula naprijed, naslonila lice o neuredno gnijezdomoje kose pame poljubila u vrh

glave.Reklasamtati:"Neželimdapostanešjadninezaposlenialkoholičarilineštoslično."Mama senasmiješila. "Tvoj tata nijePeterVanHouten,Hazel.Ti najbolje znaškako je živjeti s

boli.""Aha,dobro",reklasam.Mamamezagrlilaidopustilasamjojiakonisambašželjelazagrljaj."U

redu, možeš ponovno pokrenuti", rekla sam. Anastasia je izbačena. Podivljala je od bijesa. Bilo ječudesno.

Pojelasamparzalogajavečere-rezancespestom-iuspjelaihzadržati.

DVADESETPETOPOGLAVLJEIdućegsamsejutraprobudilaupanicijersamsanjaladasamsamaibezbrodaugolemomjezeru.

Ustalasam,osjetilasponeBiPAP-aimaminurukunameni."Hej,jesilidobro?"Srcemijetuklo,alisamkimnula.Mamajerekla:"Kaitlynjenatelefonuzatebe."Pokazalasamna

BiPAP.Pomoglamijedagaskinem,spojilamenaPhillipaikonačnosamuzelamobitelodmameirekla:"Hej,Kaitlyn."

"Samoprovjeravamkakosi",reklaje."Davidimkakotiide.""Aha,hvala",reklasam."Dobrosam.""Imašstvarnonajgorusreću,dušo.Tojestvarnonesavjesno.""Valjda",složilasamse.Nisamprevišerazmišljalaosvojojsrećinaovajilionajnačin.Zapravo

nisamhtjelaniočemurazgovaratisKaitlyn,ahonajerazvlačilarazgovor."Onda,kakavjeosjećaj?"upitalame."Datidečkoumre?Hm,paružan.""Ne",reklaje."Bitizaljubljen.""Oh",reklasam."Oh.Biloje...bilojelijepoprovoditivrijemesnekimtakozanimljivim.Bilismo

jakorazličitiinismoseokomnogotogaslagali,aliuvijekjebiojakozanimljiv,znaš?""Zapravoneznam.Dečkikojejaupoznajemuglavnomsunezanimljivi." "Nije bio savršen ili nešto takvo. Nije bio princ iz bajke. Ponekad je pokušavao biti takav, ali

najvišemisesviđaokadbisvegatoganestalo.""Imašlibilježnicusaslikamaipismimakojatijepisao?""Imamnekeslike,alinikadmizapravonijepisaopisma.Osimšto,pa,postojenekestranicekoje

nedostaju iz njegove bilježnice u kojima bimoglo biti nečeg zamene, ali valjda ih je bacio ili su seizgubileilinešto."

"Moždaihjeposlaotebi",reklaje."Ne,većbistigle.""Ondamoždanisupisanetebi",reklaje."Možda...mislim,nebihtehtjeladeprimiratiilinešto,ali

moždaihjenapisaonekomedrugomeiposlaoih...""VANHOUTENU!"povikalasam."Jesilidobro?Kakavjetobiokašalj?""Kaitlyn,volimte.Tisigenij.Moramići."Poklopilasam,okrenulase,potražilalaptop,uključilaga

iposlalamejlnalidewij.vliegenthart.

Lidewij,vjerujemda jeAugustus poslao nekoliko stranica iz bilježnicePeteruVanHoutenumalo prije

negoje(Augustus)umro.Jakomijevažnodanetkopročitatestranice.Jaihželimpročitati,naravno,alimoždanisunapisanemeni.Neovisnootome,morajubitipročitane.Moraju.

Možetelipomoći?Vašaprijateljica,HazelGraceLancasterOdgovorilajekasnoposlijepodne.DragaHazel,nisamznaladajeAugustusumro.Jakomiježaoštotočujem.Biojejakokarizmatičanmladić.

Jakomiježaoijakosamtužna.NisamrazgovaralasPeteromotkakosamdalaotkazonogdanakadsmoseupoznali.Ovdje je

kasnonavečer,ahotićićuknjemuodmahujutro,pronaćitopismoinatjeratigadagapročita.Običnosujutranjegovonajboljedoba.

Tvojaprijateljica,LidewijVliegenthartP.S.VodimsvogdečkazaslučajdaPeteramoramofizičkiobuzdati. Pitala sam se zašto je tih posljednjih dana pisaoVanHoutenu, a nemeni, zašto je govorioVan

Houtenudaćebiti iskupljenakomidamojnastavak.Moždasustranice izbilježnicesamoponovljenizahtjev Van Houtenu. Imalo je smisla. Gus je svoju smrtonosnu bolest iskoristio da mi ostvari san:nastavakjesamositnicazakojuseumire,ahjenajvećastvarkojujeostaviozasobom.

Te sam noći neprestano osvježavala mejl, spavala sam samo par sati, a potom ponovno počelaosvježavatiokopetujutro.Aliništanije stizalo.PokušalasamgledatiTVkakobihskrenulapažnjunanešto drugo, ali misli su mi neprestano bježale u Amsterdam. Zamišljala sam Lidewij Vliegenthart injenog dečka kako se na biciklima voze gradom u ludojmisiji da pronađu posljednju korespodencijumrtvogdečka.KakobizabavnobiloposkakivatinastražnjemsjedištubiciklaLidewijVliegenthartnizciglene ulice, s njenomkovrčavomcrvenomkosomkojami se zanosi u lice, smirisomkanala i dimacigareta,uzasveljudekojisjedeispredkafićaipijupivo,govoresvojarisvojagnanačinkojijanikadnećunaučiti.

Nedostajalamijebudućnost.Očitosamiprijenjegoveponovnebolestiznaladanikadnećuostarjetis Augustusom Watersom. Ah razmišljaući o Lidewij i njenom dečku, osjećala sam se zarobljeno.Vjerojatnonikadvišenećuvidjetioceansdesettisućametaravisine,tolikovisokodanevidišvalovenitiijedanbrod,takodajeoceangolemibeskrajanmonolit.Moglasamgazamisliti.Moglasamgasesjetiti.Alinisamgamoglaponovnovidjetiipalomijenapamet-ostvarenjesnovanikadnećezasititinezasitnuljudskuambicijujeruvijekpostojimisaodaseneštomogloučinitiboljeiponovno.

Tojevjerojatnoistinačakiakodoživitedevedeset-iakosamljubomornanaljudekojitoznajukaočinjenicu.Aondaopet,živjelasamdvostrukoduljeodVanHoutenovekćeri.Štoonsvenebidaodaima

kćerodšesnaest.Iznenadajemamastajalaizmeđutelevizoraimene,rukuprekriženihizaleda."Hazel",reklaje.Glas

jojjebiotakoozbiljandasampomisliladaneštonijeuredu."Da?""Znašlištojedanas?""Nijemojrođendan,zarne?"Nasmijalase."Nijejoš.Danasječetrnaestisrpnja,Hazel.""Tvojrođendan?""Ne...""RođendanHarrvjaHoudinija?""Ne...""Stvarnosamumornaodpogađanja.""DANASJEDANBASTILLE!"Izvuklajerukeizaleđaipokazaladvijemalenefrancuskezastavice

kojimajeentuzijastičnomahala."Tozvučilažno.KaoDansvijestiokoleri.""Uvjeravamte,Hazel,danemaničeglažnoguDanuBastille.Jesiliznaladajenadanašnjidanprije

dvijestotineidvadesettrigodinenarodFrancuskenapaozatvorBastillekakobisenaoružaoiboriozaslobodu?"

"Ideš",reklasam."Trebalibismoproslavititučudesnugodišnjicu.""SlučajjehtiodasamupravoorganiziralapiknikstvojimtatomuparkuHolliday."Nikadnije prestajala pokušavati, tamojamama.Odgurnula sam se o kauč i ustala.Zajedno smo

pripremilesendvičeipronašleprašnjavukošaruzapiknikuormaruuhodniku.Danjebionekakolijep,konačnopravoljetouIndianapolisu,vreloivlažno-vrijemekojetenakon

dugezimepodsjećadasvijetnijenapravljenzaljude,dasmominapravljenizasvijet.Tatanasječekaoubežodijelu.Stajaojenaparkirnommjestuzainvalideitipkaonaprijenosnomračunalu.Mahnuonamjekadsmoparkirahpamezagrlio."Kakavdan",rekaoje."DaživimouKaliforniji,svibibihtakvi."

"Aha,aliondanebiuživaounjima",reklajemojamama.Bilajeukrivu,alinisamjeispravljala.NakrajusmosmjestilisvojudekukrajRuševina,čudnogtrokutarimskihruševinapodignutihusred

poljauIndianapolisu.Alinisutobilepraveruševine:bilesuskulpturamarekreacijaruševinaizgrađenihprije osamdeset godina, no lažne su Ruševine bile jako zapostavljene pa su slučajno postale praveRuševine.VanHoutenubisesviđaleRuševine.IGusutakođer.

SmjestilismoseusjenuRuševinaizapočelisručkom."Trebašlikremuzasunčanje?"upitalajemama."Dobrosam",odgovorilasam.Mogaosečutivjetarugranama,ana tomsuvjetruputovalivriskovidjecena igralištuudaljini,

maledjecekojapokušavajuotkritikakobitiživ,kakosekretatisvijetomkojinijeizgrađenzanjih,atosuučilikrećućiseigralištemkojejest.Tatamevidiodapromatramdjecupameupitao:"Nedostajetitako

trčatisnjima?""Valjdaponekad."Alinisamrazmišljalaotome.Samosampokušavalaprimijetitisve:svjetlostna

uništenimRuševinama,malenodijetekojejejedvamoglohodati,akojejeotkriloštapukutuigrališta,moju neumornu majku koja je cik-cak mazala senf po sendviču od puretine, oca koji je spremaoprijenosnoračunaloudžepiopiraoseporivudagapogleda,momkukojijebacaofrizbiispodkojegjenjegovpasstalnoprotrčavao,hvataogaivraćaomuga.

Tkosamjadakažemdatestvarinećetrajatizauvijek?TkojePeterVanHoutendaustvrdidasusvinašinaporiprivremeni?Sveštoznamoraju isveštoznamosmrtiu tomjeparku:elegantansvemiruneprekidnomkretanju,udružensuništenimruševinamaivriskomdjece.

Tatamijerukommahnuoispredlica."Uključise,Hazel.Jesitu?""Oprosti,da,štoje?""MamajepredložiladaposjetimoGusa?""Oh.Dobro",reklasam. I tako smo senakon ručkaodvezli dogrobljaCrownHill, posljednjeg i konačnogpočivališta tri

potpredsjednika, jednog predsjednika i Augustusa Watersa. Odvezli smo se niz brdo i parkirali.AutomobilisujuriliizanasnaTridesetiosmojulici.

Biloje lakopronaćinjegovgrob:biojenajnoviji.Zemljaje idaljebilapodignuta iznadnjegovalijesa.Jošnijebilonadgrobnogspomenika.

Nisam osjećala kao da je on ondje ili nešto takvo, ali ipak sam uzela jednu odmaminih glupihzastavica i zabila je u podnožje njegova groba.Možda slučajni prolaznik budemislio da je bio članfrancuskeLegijestranacailinekijunak-plaćenik.

Lidewijjeotpisalamaloposliješestposlijepodne,doksamnakaučugledalaTVivideonalaptopu.Odmahsamvidjelačetiriprivitkaihtjelasamihodmahotvoriti,alisamsesuzdržalaipročitalamejl.

DragaHazel,Peterjebiojakopijankadsmojutrosstigli,štonamjedonekleolakšaloposao.Bas(mojdečko)

gajeometaodoksamjapretraživalavrećuzasmećeukojojPeterčuvapoštuobožavatelja,aliondasamshvatiladajeAugustusznaoPeterovuadresu.Nablagovaonskomjestolubilavelikahrpapošteiondjesambrzopronašlapismo.OtvorilasamgaividjeladajeupućenoPeterupasamgazamoliladagapročita.

Odbioje.Utomsamtrenutku,Hazel,postalajakoljuta,alinisamvikalananjega.Umjestotoga,reklasam

mudadugujesvojojmrtvojkćeripročitatipismomrtvogdečkaidalasammupismo.Pročitaogajecijelogirekao-izravnogacitiram-"Pošaljigacuriirecidanemamštododati".

Nisampročitalapismo,iakomijepogledpaonanekefrazedoksamskeniralastranice.Prilazemihovdje,apotomćutiihposlatinakućnuadresu;ostalajeista?

Bogteblagoslovioičuvao,Hazel.Tvojaprijateljica,

LidewijVliegenthart Kliknula sam i otvorila četiri privitka. Njegov je rukopis bio neuredan, nakrivljen preko čitave

stranice,aveličinaslovajevarirala:mijenjalasebojaolovke.Pisaojeovotijekomvišedana,uraznimstanjimasvijesti.

VanHoutene,jasamdobraosoba,aliusranpisac.Tisiusranaosoba,alidobarpisac.Bilibismodobartim.Ne

želim od tebe tražiti nikakve usluge, ali ako imaš vremena - a prema onome što sam vidio, imaš ganapretek-pitaosamsemožešlinapisatiposmrtnigovorzaHazel.Imambilješkeisve,alimožešligaoblikovatiusuvislucjelinuilištoveć?Ilimijednostavnorećiakosijedrugačijevidio.

Evo što je stvar s Hazel: gotovo su svi opsjednuti ostavljanjem traga u svijetu. Ostavljanjemnasljedstva.Nadjačavanjemsmrti.Sviželimodanassepamti.Ijatoželim.Tomenajvišemuči,todanebudemnezapamćenažrtvadrevnogineslavnogrataprotivbolesti.

Želimostavititrag. Ali Van Houtene: tragovi koje ljudi ostavljaju prečesto su ožiljci. Izgradiš jeziv mali trgovački

centar,pokrenešvojnipučilipokušašpostatirock-zvijezdaimisliš,"Sadćemezapamtiti",alia)oniteuopćenezapamteib)izasebeostavišsamonoveožiljke.Tvojvojnipučpostanediktatura.Tvojsemalitrgovačkicentarpretvoriuranu.

(Uredu,moždanisamtakousranpisac.Alinemoguoblikovatisvojeideje,VanHoutene.Mislisumizvijezdekojenemoguutjeratiuzviježđa.)

Mismopoputpasakojipišajupohidrantu.Trujemopodzemnevodesvojomtoksičnompišalinom,označavamosvekaoMOJEusmiješnompokušajudanadživimosmrti. Inemožemoprestatizapišavatihidrante.Znamdajetosmiješnoibeskorisno-epskibeskorisnoumojemsadašnjemstanju-alijasamživotinjapoputsvihostalih.

Hazeljedrugačija.Onahodalagano,starče.Onapozemljihodalagano.Hazelznaistinu:jednakojevjerojatno da ćemopovrijediti svemir, koliko i da ćemomupomoći, a vrlo vjerojatno nećemoučinitiništaodtoga.

Ljudićerećidajetužnoštoonaostavljamanjiožiljak,daćesemanjeljudinjesjećati,dajebilavoljenaduboko,alineinaširoko.Alitonijetužno,VanHoutene.Tojetrijumfalno.Tojejunački.Nijelitopravojunaštvo?Kaoštoliječnicikažu:kaoprvo,neradizlo.

Stvarnijunacivjerojatnonisuljudikojiradestvari;stvarnijunacisuljudikojiPRIMJEĆUJUstvari,kojisubudni.Čovjekkojijeizmisliocjepivoprotivmalihboginjazapravonijeizmislioništa.Samojeprimijetiodaljudiskravljimboginjamanedobivajumaleboginje.

Kad je moj PET-skener zasvijetlio, uvukao sam se na intenzivnu i promatrao je dok je bila unesvijesti.Samosamseušuljaozasestromsaznačkomisjediokrajnjenekihdesetminutaprijenegosamuhvaćen. Stvarno sammislio da će umrijeti prije nego joj dospijem reći da ću i ja umrijeti. Bilo jebrutalno:neprekidnomehaniziranobučenjeintenzivnenjege.Izprsajojjekapalatatamnarakovskavoda.Oči zatvorene. Intubirana.Ali njena je ruka i dalje bila ruka, i dalje topla, a nokti su joj bili obojanigotovo crnom tamno-plavom pa sam joj držao ruku i pokušavao zamisliti svijet bez nas dvoje i naotprilikejednusekundubiosamdovoljnodobraosobadaseponadamkakoćeonaumrijetipanikadnećesaznatidaijaumirem.Aliželiosamviševremenakakobismosezaljubili.Željamise,pretpostavljam,

ostvarila.Ostaviosamsvojožiljak.Medicinskijebratušaoirekaomidamoramotići,danisudopušteniposjeti.Upitaosamjelijoj

dobro,aonjeodgovorio,"Idaljezadržavavodu".Pustinjskiblagoslov,oceanskoprokletstvo.Što još?Prelijepa je.Nemožeš seumoritiodgledanjaunju.Nikadnebrineš je lipametnijaod

tebe:znašdajest.Duhovitaje,adanikadnijezlobna.Volimje.Takosamsretanštojemoguvoljeti,VanHoutene.Nemožešbiratihoćeš linaovomesvijetubitipovrijeđen, starče, ali imašpravo izboraokotogatkotebepovređuje.Sviđajumisemojiizbori.Nadamsedasenjojsviđajunjeni.

Sviđajumise,Augustuse.Sviđajumise.

Kraj