Historija filozofije

8/21/2019 Historija filozofije

1/73

Povijest filozofije; stari i

srednji vijek

U kolegiju se prouava razvoj zapadne filozofije od njenihpoetaka pa sve do kasnog srednjeg vijeka. Razmatranje

zapoinje s tzv. mitolokim razdobljem u pov. fil., te seposebno stavlja naglasak na prijelaz iz mitolokog u tzv.

kozmoloko razdoblje, a koje predstavlja poetak fil.racionalnog promiljanja uope. Nakon kozmolokog

razdoblja i s njim vezanih filozofa prouava se tzv.

antropoloko razdoblje odnosno predsokratovska filozofi -ja obiljeena sofistikim uenjem. U nastavku naantropoloko razdoblje posebno se prouava vrhunac

antike filozofi je i u okviru toga filozofi poput Sokrata,Platona i Aristotela. Nakon ovog pregleda kronoloki

slijedi prouavanje helenistike filozofije s njenimpredstavnicima (Stoicizam, Epikureizam) te vezano uz to

filozofija starog Rima. Nakon pregleda antike ihelenistike filozofske misli slijedi patristika filozofija .


2/73

Povijest filozofije; stari i srednji vijek

2

2011.


Literatura:

1. S. PLATZ, Povijest filozofije I; stari vijek, Katoliki bogoslovni fakultet u akovu,akovo, 2005.

Kolokvij 12.5.2011. (15:00) i 19.5.2011. (15:00) prijavljujemo pravljenjem popisa za

12.5. i za 19.5.

Filozofija dolazi od dvije rijei, a to su filia (ljubav, prijateljevanje) i sofia

(mudrost). Sveukupnosti svih ljudskih odnosa. Prijateljstvo je najsavrenije onoga to

nazivamo ljubav. Ne tek to mi to volimo, ve dimenzije stvarnosti koja nas ini takva

kakva ona jest. Od 6.st.pr.Kr. tie se stari vijek filozofije koji traje sve do 5.st.p.Kr.

Suvremene znanosti su proizale iz prijateljstvai mudrosti. Sve znanosti dijelimo na:

1. Humanistike2. Prirodne3. Drutvene4. Tehnike

Humanistike znanosti su one znanosti koje oplemenjuju ljudski duh. One nisu u

strogom smislu rijei materijalizirane, ali su realne. Ona je temelj svih znanosti, to ne

znai da se ona bavi svime i svaime. Definicija filozofije bila bi: Filozofija je znanost koja

govori o prvim poelima i krajnjim svrhama svih stvari. Radi se o neem sveukupnom,

no u ovom sluaju to se ne tie filozofije, nego ona se tie konkretnih stvarnosti. Na

temelju ovih definicija filozofija se pita to je to istina, sloboda, individuum. Zato jest

neto jest, a nita, nita. Sama filozofija postavlja openita, ali konkretna pitanja. Tipian

pojam je supstancija. Supstancija je neto to je za sebe posebno odvojena, izdvajamo na

kemijski nain, supstanciju. Daljnje pitanje filozofije jest to je to ugoda, tonije pojam

izmeu dobra i zla. Pita se to je to moralnost nekog filozofskog ina.

Zakonje razumsko odreivanje na ope dobro izdanog od onoga koji vodi brigu o

zajednici.sveti Toma Akvinski. Zakon mora biti razuman, ne smije podlijegati interesu

pojedinca, ve prema opem, prema zajednici. Ova definicija je pisana u 12.st. Imamo

nekoliko temeljnih filozofskih disciplina:

Ontologija prouava sve to jest, bie kao takvo.


3/73


3

2011.

Gnoseologija od grke rijei gnoseo znai spoznati, prema tome to bi bila filozofskaznanost o spoznaji.

Etika filozofska disciplina koja se bavi ljudskim djelovanjem, pod pitanjemmoralnog dobra ili zla.

Antropologija filozofski pogled na ovjeka odnosno ljudsku osobu. Estetika koja se bavi pitanjem i kriterijima lijepoga i runoga. Kozmologija ho kozmos sva vidljiva stvarnost svemira, prvotni motiv, poticaj

filozofiranja bila je stvarnost. Filozof je bio zadivljen.

Od spoznaje do etike, od drutva do ------- bit e zaeta u grkoj filozofiji. Spekulativni

vid je prvi put zaet u grkoj filozofiji. Osim grka filozofiju su razvili i ostali narodi, no za

razliku od ostalih naroda kojima je misao bila praktine naravi kod grka ona se uzdie u

spekulaciju.

Nemogunost izvoenja filozofije od strane istonjaka

Grki filozofise istiu u sistemskom smislu. Nije ih zanimala istonjaka filozofija

jer ona nije postavljala iskonska pitanja o istini. Ukoliko ima nekog doticaja izmeu

grkih i istonjakih filozofa onda je ona sluajna. Za grku filozofiju vana je umjetnost,

religija i dakako da je vana i mjera ljudskog tijela. Bogovi i boice bile su idealni tipovi

ljudske osobnosti. Religija je bila mitoloka sve dok se ne javi kranstvo, poanta je ta da

se grka religija kosila sa grkom filozofijom. Za Sokrata e rei da kvari mlade i da se

protivi grkim bogovima. Zapadna europska misao je poela od Homera kada Grci

napadaju Troju. Istonjaku filozofiju ne moemo oznaiti pravilnom filozofijom jer joj

nedostaje sustavnost, nije u pravilnom smislu rijei jer ovdje dolazimo do prvog

sistematikog promiljanja. Filozofija je znanost koja se bavi temeljima ljudske

egzistencije i ljudskog ivota. Za razumijevanje filozofije vana je umjetnost, religija i

drutveno ekonomski sustav. Umjetnost je povezana s mitskim nainom. Umjetnost je

subjektivni odnos objektivnosti, objektivnog stanja. Homer je veliki antiki pjesnik koji

je napisao Ilijadu i Odiseju. U Homerovim spjevovima vrlo rijetko dolazi do onostranih

situacija. Ekvilibrij znai uravnoteenost. Demokrit e kasnije doi i rei: U mjeri je

savrenost svega i manjak. Poanta u samoj umjetnosti se odrava na poruci. Svako

umjetniko djelo ima neku poruku. Hedike je bila boica pravednosti i pravde.


4/73


4

2011.

Religija

Vanu ulogu i steeni paradoks. Proetost svega, izvjesna osloboenost. Imamo

javnu religiju i religiju misterija. Svaka religija je bila u Grka politeizam. Grka religija je

bila ontropomorfna, bitna s ljudskim odlikama. Antropomologija je ono todolazi s

ljudskim obiljejima. Naturalizam je bitno vezan uz prirodu. Religija misterija se tie

pukih religija. Religija misterija predstavlja religioznost pojedinih obitelji. U religiji

razvili smo javnu religiju i religiju misterija. Judeobiblijsko kranstvo utjee na

kranstvo. Uoavamo u to ovjek vjeruje i to utjee na poantu kranstva. Orfiki

misterij je naglaavao na moral i proiavanje. Filozofija se javlja najprije u kolonijama.

Robovi su orue koje govori, ivjeli su u polisu, no nisu imali nikakve karakteristike u

polisu. Polis je grad-drava, bavljenje ivota s politikog stajalita. Graani polisa je bio

nazvan ovjekom. Za Grka je samo stanovnik polisa mogao biti nazvan antrophosom.

Mnogi se pozivaju na svoju ljubav prema grkoj filozofiji. Filozofija prouava

totalitet bitka (sve to jest) dok ostale znanosti prouavaju ostala bia. Prema tome

kaemo da je teologija blia kemiji i fizici, nego filozofiji. Razumsko tumaenje znai

apstrahiranje od pukih injenica i reflektiranja nad njima i traiti uzroke. Dokolica je

drugi naziv za dosadu, razbibrigu.

Imamo cikliko i linearno poimanje podsvijesti. Cikliko je grko poimanje

podsvijesti sub sullae. Cikliko bi znailo kruno. (Pod suncem nita novo) Grci za

povijest tvrde da je to sve isto i da se nita ne dogaa, no judeokrani kau da se

povijest giba prema svojoj krajnjoj svrsi. Uvijek se dogaa neto novo.

Grki jezik se smatra kao apstraktni, stari jezici su bili despuktiki jezici. To znai

da oni kada mi kaemo kamen oni kau tvrdo i sl. Kada Grci kau da sve nastaje od kaosa

i gneje dolaze krani koji kau da je u poetku bio logos, smisao koji je sve dao. Logos se

izdizao iznad onog pukog racionalnog elementa to je predstavljalo inicijativu.

Anaksimen

Svi su oni pokuavali odgonetnuti u emu je ne poetak ve poelo filozofijski je

to razliito, ne samo filozofski ve i jezini termin. Poelo predstavlja osnova iz i po

kojem mi dalje kao stvarnost jesmo i ivimo. Mi kao supstancija, tjelesno smo kao poelo

i po tome ivimo i jesmo, vrativi se na grke oni ele iznai tu dimenziju rijei poela i to

razumski. Kao to smo iz nature skoili na kulturu, tako smo i iz mita skoili u logos. Ne


5/73


5

2011.

znai da se prestalo s mitolokim znaenjima, nego da se javljaju filozo fi koju stvarnost

nastoje protumaiti racionalnim putem. Anaksagora govori o toj dimenziji poela svega i

isto se zauzima na religijskim predodabama. Nakon Anaksagore imamo Anaksimena

koji je poelo svega naao u zraku i zrak je oznaio kao boanski, taj je zrak fascinirao

staru generaciju. idovi su Duh nazivali Ruah, to znai lagani povjetarac u smislu koji

osvjeava, podie, daje snagu. U tom smislu Anaksimen govori o zgruavanju i

razraivanju zraka i on je u svom plemenitom prirodnom obliku uvijek u gibanju,

posebice govori o zgruavanju i tada se on hladi, a razrjeivanjem je toplota. Jasno o

ovom filozofu nemamo nekih pismenih dokumenata, no on pokazuje ovu kolu koja je

svoju filozofiju bazirala na vizualnom, materijalnom elementu, ali u konanici to je elja

za tumaenjem stvarnosti logikim putem.

Heraklit iz Efeza (oko 544. 484.)

Vano je spomenuti osobnost ovog filozofa koja je bila osebujna, zvali su ga

mrani Heraklit, bio je osorne i prezrive naravi. On predstavlja pojam ovjeka koji je

traio, uivao u svojoj osamljenosti. Tu imamo pojam socijalne osamljenosti. Ta

dimenzija je jae karakteristina, otuio se da bi neto stvorio kvalitetno. Dolazi do

sukoba s dravom, bio je prognan i od njega imamo djelo O prirodi. Oko 130

fragmaneta koji su vjerojatno flastifikati. Heraklit je rekao da je sve prirodni dinamizam,

a to je preuzeo od Mleana, osim to je sve u dinamizmu sve je i u stalnom kretanju,

osnova svega mijenja jest promjena, te se u tom smislu moe rei da mi istovremeno i

jesmo i nismo. Sve tee i sve prolazi. Vano je analitiki razumjeti ovu koncepciju, kada

kaemo sve tee, tu se radi o pojmu prolaznosti. injenica je da se svake minute nae

stanice obnavljaju, toga Heraklit nije bio svjestan. Ono to se nama ini kao stalnim jest

samo privid. Mi sebe kada promatramo naelno istim jest samo privid, doksa. I Heraklit

to usporeuje s rijekom i kae da nitko ne moe dva puta stati u istu rijeku, te mi sami

nismo isti jer se i mi mijenjamo, apsolutno se sve mijenja, jesmo to posto jimo, nismo

zato to nismo oni koji smo bili prije nekoliko minuta.Dijahroni identitet je identitet koji

prolazi kroz vrijeme, koji kae da smo mi jedan individuum. To se tumai pojmom due,

ili onog to nazivamo javstvo ono to je identino i zbog toga moemo ljude zvati po

javnom postupku. Prema heraklitu ova njegova filozofija je zastupana jer ima svoje

iznimno velike drutvene kulturalne. O toj drutvenoj stvarnosti mi se pitamo to je to


6/73


6

2011.

pravilno istinito, po tome Heraklitovoj osnovi nema neega to je lijepo, istinito, jer se

sve mijenja. Ima li kriterij lijepoga ili je on podloan promjeni, ima li pojam dobra neku

stalnost, i zaista moemo zamisliti koje je promijene heraklit uvidio u ono vrijeme,

pogledajmo koje su stvari samo dole danas na trite od tehnike, mode i sl. tono

doivljavamo to imamo potrebu za neim egzistencijalnim. Dimenzija strahovite

promijene danas je uokviren pojam postmoderna. Heraklit je iznosio svojevrsna i

drutvena tumaenja poglavito o ratu, rat je otac svega i to vodei se naelom o

protivnostima i suprotnostima, koje slijedom sukladnosti bivaju spojene i na taj nain

nastaje sve to jest, promjena se dogaa stalnim suoavanjem suprotnih stvari. Idejnim

suoavanjem uvijek nastaje neto novo, i to e biti preuzeto kod Platona u dijalektici.

Hegel govori o tezi antitezi. U znanstvenim spoznajama dolazi do Popera koji kae da

znanstvenici izlaze nekom hipotezom da bi se dolo do neke spoznaje da bismo doli

moramo ii ne u prilog hipotezi ve to je vie mogue protutezama. I ako se ona odri

ona ima snagu da bude znanstvenost. Heraklit je naglasio dimenziju suprotnosti. Da je

pitanje po sebi aktualno i vie je no oito. Osim dimenzije rata, on istie i pojam vatre

koji najbolje oslikava ovo mijenje u njoj su karakteristine i harmonije i kako se radi o

mijenju i sve se suprotstavlja, poanta je o traenju otkriti logos, otkriti mudrost. Bavi se i

etikim pitanjima, te slino kao ostali grci podlijegao je zakonu da sve vode sudbine, a ne

ljudi. Njegov drutveni status je unaprijed zadan i u tom smislu ovjek je duan ostati

tamo gdje je nastao. Stari vijek je iznimno temeljio svoje drutveno ureenje u ovim

stalnim ulogama i nemogunosti prelaska iz jedne u drugu. Strogi kastitski sistem

najpoznatiji je u Indiji. Heraklit trai i na neki nain eli stvarnost postaviti. Kada govori

o stalnoj mijenji ne znai da ju prihvaa ve nastoji otkriti kakva je stvarnost u sebi. Imao

je i tumaenja o dui koju je usporeivao s vatrom. Vatra predstavlja element

proienja, dimenziju kartaze, te su mnogi bili upravo vatrom fascinirani. Upravo emo

njega naglaavati kao vanog filozofa u odnosu na Parmenida.

Intelektualisti, Elejska kola

Pitagora i broj kao poelo (oko 570. 496.)

Postavili su visoke etike morale. Ostaje jo uvijek sustav koji je eletistiki, onaj

koji se eli izdvojiti.


7/73


7

2011.

Broj kao poelo

Grki se broj kae arithmos. Pitagorejci su se prvi dali na matematiku i

unaprijedili je, vjerujui da su njezina naela ujedno i poela svih stvari. Matematika je

bila domiljena i prije samo to su ju grci uinili apstraktnom, ne kao primjenjivom, ve

broj kao broj ih je fascinirao. Broj oznaava protenoga, djeljivoga koji je uvijek u

odreenom stavu, zbog toga ravnoteom brojeva dobiva se eljena dimenzija harmonije.

Sam Pitagora to usporeuje s pojmom glazbala. Visina tona ovisi o duini ice. Brojevi

odreuju godine, godinja doba Po broju moemo preoblikovati, prevesti itavu

stvarnost. Brojevi su kao koliina koja odreuje i razgraniava. Oni brojevi daju neku

metafiziku konstantu. Naa se spoznaja dogaa na temelju imitacije, na osnovu slika

koju posjedujemo u naoj svijesti i nastaje nova slika, predoavamo si brojeve, rijei,

slike i sl. Fanscinantnost koju Pitagorejci ele istaknuti brojem jest apstrakcija kojom od

3 tapia ele doi do broja 3. Oni broju pripisuju metafiziku formu. Nevezani uz

materijalnost stvari. Broj je imao neto u sebi apstraktno, mistino, teoloko i td. Svaki

broj ima neodreeni i neogranieni element, a drugi ogranieni i odreeni. Parni su kao

neogranieni, a neparni ogranieni. Broj 10. Jest savren jer se moe izraz iti u obliku

trokuta. 1. Je niti paran niti neparan, za nulu nisu znali. Ono to se moe dometnuti jest

da su Pitagorejci ovdje pogrijeili, oni su traili osnovu broja u svemu. S dananjim

vremenom mi esto traimo intenzitet neega (mrnje, ljubavi). Tim pojmom intenziteta

elimo rei jest da je naa svijest takva, da trai tu dimenziju mjerljivosti. Poanta je da

mi pokuavamo povezati s ljudskou da nastupamo, ophodimo, promiljamo da

je ovjek uvijek jedan. Usmjerenost na umsko promatranje.

Kozmos

Promatrali su vjeno ponavljanje istog. Grci su neobavezno onoj kategoriji kojoj

su pripadali imali su ciklino poimanje povijesti. Godinja doba se ponavljaju uvijek na

isti nain, odnosno za ljude to ima takvo znaenje da se sve ponavlja. U povijesti nem a

nita novo, to e biti u judeokrana biti da povijest ide prema ispunjenju. Vano je da s

ovim elementima lagano ulazimo u studij. Kozmos sve se dogaa u vjenom vraanju

koji se moe mjeriti, te sam svemir kao takav se moe premjeriti. Razlog zbog ko jeg

Pitagorejci sve gledaju u pitanje poetka broja.


8/73


8

2011.

Orfike ideje

Moralni nauk im je bio rogaristini. Svaka religija nauava ovaj ili onaj vid

besmrtnosti, poanta je kako se ta besmrtnost produbljuje. Orfiki kultovi tumae put

besmrtnosti, i zbog toga ih Pitagorejci prihvaaju, samo potivanjem tekih moralnih

pravila, istoe i sl. se moe dosei besmrtni ivot. Moralni laksizam je krajnost od

moralnog rigorizma, to bi bilo subjektiviziranje relativno prihvaanje, onako kako meni

odgovara. Moralni rihorizam je hladno i ekstremno ispunjavanje moralnih pravila i

temeljnih obrazaca. Orfiki kultovi s Pitagorejcima su smatrali da se dolazi do vjenosti.

Osim broja 10 bili su oduevljeni brojem 7. On je bio kajros, to znai pravi trenutak,

pogoen trenutak. Judokranska crkva uzima za Boga broj 7, a suprotno tome za zlo

broj 6. Broj 7 jest sebini ritam biolokih ciklusa, posebno vezan uz mjeseeve mijenje.

Pitagorejci kau da se sve da svesti na broj. Moemo zakljuiti strahovito upuivanje na

broj. Sve se da svesti na broj i dolazimo do aspekta protenosti, da bi neto oznaeno

materijalnou mora biti obiljeeno protenou. U tom kontekstu oni gledaju svoenje

svih stvari na broj. Oni idu u doslovno racionalni aspekt mjerenja i mjerenja svega.

Promatrajui ovu dimenziju mjerenja mi danas promatramo intenzitet osjeaja.

Intenzitet je neka mjerna jedinica. Pitagorejci su bili zaetnici idealizma. Stvarnost su

promatrali odmiii se od mitolokih i svakih drugih tumaenja idealizirali u broju. Pod

pojmom idealnog emo promatrati prericanje materijalne stvari u pojmovnu. Nita

drugo nisu inili ni Pitagorejci, jasno iako je to bio korijen idealizma taj idealizam je

nastao daleko od onog kakav emo primijetiti kod Aristotela.

Ksenofan

Emigrirao je iz male Azije, dananji Turski poluotok iz grada Kolofonta u Joniji i to

u italske gradove dananje jutarnje Italije i jasno Siciliju. Najvie je boravio u gradu Eleju,

koji e ostati zapamen po Elejskoj koli. Osim to je bio filozof bio je i pjesnik rapsodije

(slobodni umjetnik, pisac). Nije ogranien autoritetom ili nekim drugim kliem.

Zanimljivo je to se prefirirao kao pjesnik u filozofiji zadravajui racionalnu svijest.

Upitno je jeli on osniva Elejske kole, u izrazitom smislu da. Sredinja tema je njegova

kritika ili osvrt na religiju, u tom smislu njega moemo oznaiti s pravom kao prvog

filozofa religije, tj. Onog mislioca koji je pristupio racionalnom propitivanju grke

religije. Prvo se osvrnuo na Homera i Heziota. Dananji put filozofije religije je i sti,


9/73


9

2011.

religiju se propituje izvana. Ksenofan je pravio odmak od grke politeistike religije.

Uvidjevi nemogunost njenog utemeljenja, njenu racionalnu neodrivost. Problem je taj

to mi traimo poveznicu izmeu vjere i prirodnih znanosti. Vjera u sebi ne smije biti

protuumska, protulogika. Mi vjernici tvrdimo da Boga u krajnjem elementu ne moemo

razumjeti samo razumom ve su tu bitni osjeaji, savjest i moral.

Ksenofanova kritika religije i nauka o jednom Bogu.

Osnova grke religije bio je politeizam koji su bili arhetipovi i idealizirane

osobnosti. Nosili su sve osobnosti ovjeka. Tako da se pojedinoj prirodnoj sili pripisivalo

boanstvo.Rjeenje problematike u kranstvu jest ta da se Bog objavljuje u 3 boanske

naravi, a da je Bog jedna osoba. Ksenofan se radikalno osvrnuo na antropomorfizam u

kojem se davalo bogovima formalna izvrsna forma. Tekst kritike religije koji je iznimno

racionalan u sebi sadri dozu ironije. Ksenofon govori vidimo li tu matricu da su bogovi

prikazani onakvima kakvi su ljudi. Kritikom svoje religije on kritizira grke pjesnike koji

su veinom uvijek neto nadodavali u povijesnom dogaaju. Kritizira njihovo poimanje

religije. Ti prikazi bogova ne odgovaraju Bojoj biti, jer je on duhovan i Jedan. Ovo

otkrie je ravno otkriu idovskog monoteizma. S filozofske pozicije dolazimo do te

famozije u bibliji imamo opisano(??)

Ksenofan nije neki idovski vjernik, on pri pojam Theona smije biti pripisan

samo Theosou, iskljuivo samo Bogu. Prva kritika religije do koje Ksenofan dolazi

do monoteizma i to pomou filozofskog puta.Razluuje stvari o zakljuuje od ega bi

se trebala sastojati Boja bit. eli se rei da o Bogu ne moemo nita rei ve da on jest,

drugaiji. To kae Ksenofan. Oituje i bit filozofije, propitivanje stvarnosti u kojoj

jesmo. U filozofiji su vanija njezina pitanja nego odgovori. Ksenofan do ovoga

dolazi propitivanjem. Religija ovjeka drutva, tu je filozofija.

Jonska kozmologija i Jonski monizam

Polazite iz kojeg Ksenofan pristupa ovoj kritici je upravo ovajJonski monizam, i

to monizam koji je vezan uz kozmologiju. Aristotel ga naziva prvim monoizmom. Kog

njega je vano da je on do pojma boanstva doao putem negacije i putem superlativa, a

ta dva puta oituje Jonsku kozmologiju. On upravo ove stvarnosti, ideje koje je izrekao,

negacije izrie u samoj stvarnosti. On je bio fasciniran pojmom stabilnosti i kompaktosti,


10/73


10

2011.

neto to je u sebi dovreno. Statinost je osnova Elejske kole.Heraklit je princip za onu

filozofiju koja tee koja se mijenja. Dok je Ksenofan samo osnova. Ksenofanova slika

svemira jest takva da je on statian, gotov, zaokruen, sam bitak ne moe biti samo neto

neodreeno on mora biti zaokruen. Bitak je zaokruen. U tom smislu zavravamo s

Ksenofanom i Jonskom kozmologijom, to znai da su oni stvarnost promatrali kao neto

dovreno u sebi, no ne samo to nego i samu bit kozmologije.

Parmenid i monizam bitka

Ovi ljudi su bili suvremenici jedni drugih tako da i sam Parmenid potjee iz Eleje.

Tu je zanimljivo da je bio i praktiar u politikom smislu, radio je na donoenju zakona. I

pazio na njihovo odravanje, bio je upuen u Pitagorejce. Filozofija i filozofski nauk mu je

dijamentralno suprotan od Heraklitovog. Kao i ostali filozofi ovog vremena pisao je spis-

pjev. I odatle istiemo filozofsku misao stvarnosti prvi spis o prirodi je na umskoj

spoznaji, a drugi je o osjetilima.

Bitak jest, a nebitak nije

Vano je objasniti bitak. Bitak je sve to jest. Jest ovjek, jest Bog, jest kamen, jest

govor. Pojam jestanja postojanja odnosno bitak dade se proiriti na sve ono to se dade

pojmiti. Filozofski ne smijemo pojam bitka ograniavati na puke materijalne stvarnosti,

ve na sve ono to se moe pojmovno izraziti, misliti. Zbog toga parmenid izlazi s

temeljnom pozitivnosti iznoenja bitka, u smislu ontoloke stvarnosti postojanja i

miljenja o neem. Pozitivnost eli izraziti da bitak jest, nebitak je ono to nije. Parmenid

u tom smislu udara temelje zapadnoj filozofiji. Parmenid kae da ne moe biti manje

bitka niti vie bitka. Nebitak se izraava samo u odnosu na bitak, jer i ovaj bitak je u

odnosu perfekciji nebitka. Bitku negacija moe biti samo ono ako taj bitak nije sada.

Poanta je ta da je misliti i biti jedno te isto. Jo jasnije da bitak jest, a nebitak nije

izraeno je u jeziku i ontologije. Mi si moemo predstaviti kontrarne pojmove, ali

proturjeje je ovdje ono to iskljuuje ono drugo. (bijelo-ne bijelo, iv ovjek mrtav

ovjek). U to isto vrijeme moe postojati iv ovjek i ne iv ovjek. Ne moemo pomiljati

pojmovno u jednome, ivot i ne ivot i zbog toga Parmenid kae da je misliti i biti jedno.

Nemogue je da mislimo, a da nismo. Pojam nita je bio iznimno kasnije otkriven u

filozofiji. U tom smislu Parmenid udara naelo proturjenosti, koji e biti izrazit kasnije


11/73


11

2011.

kod Aristotela: Nemogue je da isto istome istodobno i pripada i ne pripada. Bitak je

sveukupnost za ono to moemo rei da jest. Jest ideja, jest kamen, jest ideja, jest cvijet.

Misao je toliko upuena na bitak da ona apsolutno nema nikakvu drugu alternativu.

Nitavilo je patencijalni izriaj kojim mi ne tvrdimo puno, tj. Nitavilo mi pojmovno ne

moemo odrediti. Ne moemo misliti nitavilo. Jer im pokuamo o neemu promiljati

ono ima(?)

Istine o bitku:

1. Bitak je prvenstveno ne roen i ne propadljiv ono nema porijekla, ono jest, ono nenastaje, ono je oduvijek i uvijek. Judeokranskom koncepcijom sve ovo

Parmenidovo povezuje se s Bogom. Boga koji nema niti poetak niti kraj. I od Boga

poistijee bitak. Bog stvara ex mihillo sve to postoji. Bitak je neroen, ne propadiv.

Nepojmljivo je pitati to je prije bitka postojalo u odnosu prema Bogu. to je bilo prije

stvaranja bitka je pojmovno nepojmljivo.

2. Bitak ne moe propasti u nebitak, jer nebitka nema, moe samo i iskljuivo u nekidrugi oblik bitka, manje ili vie vrijedan.

3. Bitak nema niti prolost niti budunost.4. Bitak je sav, sav jedan ne u smislu broja jedan, nego da je okruen u jedno. (ovjek i

kamen su jedno, sve to moemo rei o kamenu moemo rei i o ovjeku.)

Umska i osjetna spoznaja

Put istine je put razuma. Stoga e parmenid rei da je to staza koja se vidi po

danu. Osjetila su varljiva, boica ga opominje na to da se ne da prevariti od osjetila, esto

nas osjetila navode na to da je bitak propadljiv, da bitak prelazi u nebitak. No Parmenid

e rei da nam upravo razum ukazuje na ovu zabludu i razum nam kazuje da bitak ne

moe prei u nebitak. Stalno je uvijek neto to jest. I kada moje JA umre ono ostaje opet

bitak u ideji, misli. Kada ja jednom jesam onda ja jesam uvijek, ne mislimo na uskrsnue,

ve na ideju, misao, ne mogu prei u nebitak, ve sam u bitku na nain ideje. Moe me se

zamisliti da sam bio, da jesam. Zbog toga Parmenid pravi razliku izmeu osjetne i umske

spoznaje. Logika spoznaja ne moe biti varljiva kao osjetna, ona je stalna. Stoga

Parmenid govori o prividu, o stvarnosti koju mi ovdje vidimo da je itava doksa. Stoga je

Parmenid protiv mijeanja suprotnosti i zato da se uvijek ide istoom (??)


12/73


12

2011.

Tu vidimo otkrivanje zapadne problematike. Ovdje Parmenid istie i ima svoje utjecaje

na filozofsku misao jest pojam statinosti koji mi esto podrazumijevamo s neim to

stoji, to ne prelazi od toke A do toke B. no i ono to stoji moe se promatrati kao ono

to je u kretanju ili stanju mirovanja. Parmenid je htio istaknuti da to sve i zbog

nemogunosti kretanja ono je privid, doksa i zbog toga naprosto sve stoji. To je naznaka

Platonovog dijalizma. Priid je fenomen koji nam se daje, dolazi neto stalno,

nepromjenjivo, vjeno. To statino moemo proiriti na svaki etiki, drutveni i

antropoloki vid, to znai da ovjek ne tei za neim univerzalnim i nepromjenjivim

pojmovima. Parmenid na osnovu svog prirodnog prouavanja nastoji otkriti tu stalnost,

promjenjivost i sl.

Zenon i njegove aporije

Jasno u potpunosti okrenut Parmenidu i Elejskoj koli. Zaokupljen idejom stalnog,

nepromjenjivog, istog, umskog.On zaotrava Parmenidove postavke o statinosti svega.

Potjee iz Eleje i bio je omiljeni Parmenidov uenik koji je podupirao njegovu nauku,

pripisuje mi se spis O prirodi. Te poinje svoju nauku od kretanja. Teorija koja je izazvala

najvei BUM, jest teorija relativnosti i kvantna teorija. Poanta od koje polazi Einstein ili

jo bolje pozadina jest kretanje, brzina u omjeru prema vremenu. Te to je brzina vea,

to je vrijeme prijeenog puta. O teoriji relativnosti raditi emo u kozmologiji. Poanta od

koje kree Einstein to kretanje moe biti kota koji stoji na mjestu koji se vrti na tom i

tom mjestu. Stoga nesluene brzine skrauju radikalno vrijeme, odjednom vrijeme

postaje realno. Strahovito oslobaanje energije u vrlo kratkom vremenu, aka urana

pokree nuklearnu podmornicu. Zamisli jo jednom kako se iz malenog oblika materije

energija oslobaa. Zenon nasluuje strahovito velike omjere koji vladaju prirodom koji

nisu jasni i odjeliti. Pokuao je Parmenida pobiti i uiniti ih smijenima. Dvije osnovne

parodije koje Parmenid odbija su razliitost, kretanje.

1. Nemogue je da jedno tijelo kreui se prijee iz jedne toke do druge. Tu kretanje nemoe niti poeti jer bi uvijek trebalo prijei pola puta od A do B. Zenon e sam rei

da najjednostavnije i najbanalnije da je kretanje nemogue ba zbog te

beskonanosti, tj. jer jedna toka u sebi sadri beskonano mnogo drugih toaka .

Parmenid kae da mi beskonanost nikada ne prelazimo. I rei e da je to kretanje

doksa, privid. Aristotel e ga pobiti i rei da mijea teoretski s praktikim dijelom.


13/73


13

2011.

2. Brzonogi Ahilej ne moe stii kornjau jer kad doe na njeno mjesto ona e mu vemalo odmai.

Zenon je doprinjeo filozofiji vie time to je otvorio problematiku, naznaio pitanja,

negoli to je dao odgovore.

Pluralisti Posrednici

A. Kvalitativna razlika meu poelima1. Empediklo i etiri poelaNastavlja Parmenidovu misao o nemogunosti nastajanja i propadanja. O istovremenom

postojanju i bitka i ne bitka. Pokuava poi od jednog poela koji se u sebi ostvaruje na

etiri bitna naina. Stoga je za njega bitno u poetku; vatra, voda, zemlja i zrak. To je

korijen svih stvari i time se odluuje za pluralizam svih stvari. Pluralizam je imao

odgovoriti na drastino negiranje elejaca odnosno na iskustvo. To je bio pokuaj

nadodavanja nemogunosti postojanja. Empidikolo nastoji nadvladati elejski monizam.

Doli smo do elementa i supstancije. Zauzima 4 elementa kao supstancijalna. Supstancija

u filozofskom smislu je ono to moe postojati po sebi odnosno nema potrebu za

subjektom postojanja kao to je to sluaj s svojstvima, odnosno akcidentima, zato

razlikujemo supstanciju odnosno akcidente. ovjekova supstancija jest duhovno-

materijalna priroda. To postoji za sebe i po sebi. Empediklo naglauje na puninu bitka,

meutim oni stoje nasuprot jedan o drugome i kao takvi dolaze meusobnim spajanjem.

Uvijek nastojimo kontekst proiriti. Grci su htjeli vjerovat i bili su opinjeni pojmom

harmonije. Grci nastoje opravdati harmoniju, redovitost i racionalnost stvari i to na

takav nain da u stvarnosti vlada ljubav, prijateljstvo, oni spajaju to dok nesloga i mrnja

to razdvajaju. elja za prevladavanjem ljubavi bila je svjetonazornost. Grci su

prijateljstvo ponavljali puno dublje i ire nego li mi o emocionalnom vidu odnosa. Za njih

su prijatelji morali biti otac i dijete, mu i ena, kolege na poslu. Sve je moralo biti

proeto ljubavlju da bi polis imao svoj smisao. Filia je i ljubav i prijateljstvo zajedno, a

prevodimo ju s pojmom ljubav. Pojmu filia grci su davali jako veliko znaenje, ona

pridonosi izgradnji ljudskog karaktera. Filia sadri neto boansko, neto odvojeno onog

to ona sama po sebi ravna. Ovaj filozof je rigoristiko bio nastrojen. Govorio je o senji

dua. Od poetka same civilizacije, a poglavito grke religije moralni aspekt bio je

povezan s etikim stavom. To znai da se religijom poticalo potivanje moralno-etikih


14/73


14

2011.

stavova. O moralnom aganmanu ovisi u kakvom e okruju biti dua u slijedeem

ivotu. Dua je prognana s Olimpa i to zbog izvornog grijeha. Povezano je iznimno s

biblijskim stvaranjem, dolazi do toga da je moralo biti iznimno stanje harmonije

apsolutnog reda. Zakljuno je da je Empedoklo zastupao animizam da je sve dua i da je

sve duhovno.

Anaksagora i homeomerije (500.pr.Kr.)

Ukratko o Anaksagori u knjizi Periklo je poznat po famoznom govoru u kojem istie da

su pojedinci meusobno jednaki.Razlikujemo razum i um, um predstavlja sveukupnost

spoznaje koja je kreativna. Duhovna spoznaja u grka je umska spoznaja. Duh je onaj koji

vee koji stvara jedinstvo, dok diabulos dijeli, razjedinjuje, razbacuje. Najbolji izriaj

povezivanja, sjedinjavanja izrie se u umskoj spoznaji. I zato oni nus povezuju s duhom.

Nus je onaj koji sve vodi, sve povezuje sve razluuje. Ovo razvijanje ideje nas vodi

boanskom principu. Kod Anasagore imamo poantu da je materija beskonana. Grci su

bili fascinirani materijom. Materija ne moe biti vjena u svojoj logikoj strukturi, mora

biti od neega stvorena. Mora imati neto u sebi, a to ne proizlazi iz nje same.

KVATITATIVNA RAZLIKA MEU POELIMA

Leukip i Demokrit Atomisti

Na poetku moramo spomenuti jest da u 19.st. je postojao povijesnost problema

ove osobe. Problem povijesnosti neke osobe jest je li ona postojala ili nije. Leukipa su

stavljali u pitanje je li on postojao ili nije. Leukip potjee iz Mileta dolazi u Italiju u Eleju

gdje upoznaje elejsku filozofiju. Odatle odlazi u Abderu gdje osniva svoju kolu, koju je

Demokrit doveo do vrhunca. Demokrit je zasjenio Leukipa svojim spisima i to o prirodi,

planetima, brojevima i sl. Tako da je Demokrit obuhvaao jedan istrailaki duh.

Demokrit je bio teoretski materijalist, a praktiki idealist.Jedan materijalistiki naziv za

svijet, ali iznimna dosljednost. Leukip i Demokrit kao povijesna osoba su postojali.

Atomi

Prvi izlaze s tezom da je osnova itavoj stvarnosti su atomi po Demokritu. Atomos

na grkom znai da je nedjeljiv. U tom pogledu i na takav nain vidimo ono to je

fascinirajue, bez nekih instrumenata dolaze do toga da se moe razdijeliti, i da u


15/73


15

2011.

konanici mogu doi do zadnjeg djela. Atom se sastoji od protona i neutrona. Na

filozofski nain pokuavaju rijeiti fizikalnu problematiku. Atomi su nerazdvojivi

nedjeljivi. Pridaju atomima boanski princip. im neto nije roeno i nema roenja on u

sebi ima afirmativni theakon. Atoma ima beskonano mnogo. Bitno je primijetiti da se

atomisti oslanjaju na elejsku kolu u smislu beskonanosti. Vano je razlikovati

starogrki od modernog pojma atoma. Atom u grkom ima ire znaenje, jer grci im

pridijevaju boansku narav. Osim po figuri razlikuju se po redu i poloaju. Atom se ne

moe spoznati osjetilima nego samo intelektom. Jasno mikroskopskim promatranjem

dolazimo osjetnim uvjetom do raspoznavanja. Geocentrini sustav samog Kopernika,

izrauni, planiranje ukazuje na princip koji direktnim materijalnim osjetilom nije vidljiv.

Od ostalih paradoksalnih tvrdnji koje Demokrit ima datum te punine predstavlja i

apsolutnu prazninu, u smislu da se imaju gdje kretati. Kad to ne bih bila praznina onda bi

atomi bili jedan do drugih. Ovdje govorimo o kontradikciji u koju Demokrit upada.

Vrste atoma i kretanja

1. Kaotino kruenje lepranje u svim pravcima. To kretanje nema redosljeda2. Vrtlono, kruno ve moemo zamijetiti odreenu strukturu3. Kretanje kao oslobaanje svih stvari u tom pogledu i na takav nain e atomisti

tumaiti ljudsku spoznaju. Mogunost da bih mogli spoznavati su atomi koji nam se

predoavaju.

Nauka po kojoj je svijet i njegovi procesi puki sluaj. To ne znai da svijet nema

uzroka nego da nema neki finalni inteligentni uzrok. Ovo povezujemo s teorijom

evolucije. Danja paradoksalnost Demokrita jest taj da postoje atomi koji daju duu.

Spoznaja

Spoznaja se dogaa pridavanjem atoma. U tom smislu je bitno razlikovanje

osjetilne od inteligibilne spoznaje. U tom pogledu sam Demokrit razlikuje osjetilnu od

inelektne spoznaje. Prva daje mijenje, dok druga doksalnu istinu.


16/73


16

2011.

Moralna nauka

Moralni Demokritovi savjeti odiu nekom religioznou, ini se da vie potjeu iz

grke tradicijske mudrosti, nego li iz njegovih ontolokih naela. Dua je boravite nae

sudbine, i u dui je srea pojedinca, a ne u vanjskim stvarima

Kratak osvrt

Ova teorija je korak prema modernim prirodnim znanostima, ali 2 koraka nazad

zbog svog idealizma kojeg su zastupali. Ova teorija ne pojanjava empirijske injenice,

nego opi ontoloki sadraj, prije svega razliite forme i promjene. Ovdje mi tumaimo

kod Demokrita da je bio jako naglaeni idealist. Deomkrit je sam uvidio matematike

probleme uvida kao i fizike.

DRUGO RAZDOBLJE ATENSKO (ATIKO) DOBA, ZLATNO DOBA GRKE FILOZOFIJE

I. Sofisti pomak filozofije od prirode k ovjekuPorijeklo, narav i svrha sofistikog pokreta

Ukazujemo na injenicu da se filozofija prirode vraa od kozmosa k ovjeku. Kao

u pojedinom umjetnikom, znanstvenom pogledu kada dolazi do iscrpljenja, i na njegovo

onda mjesto dolazi netko novi. Dolaze sofisti, sofist znai mudrac. Danas bi to sofisti

oznaavalo nekoga koga bi danas zvali pametnjakovi, jer su svoje znanje poeli

naplaivati. Sofisti prave potres jer stavljaju u pitanje ustaljene probleme o politici,

religiji, znanostima i sl. Filozofija postaje humanistika i zbog toga to razdoblje nazivamo

jo i humanistikom. Kozmoloka filozofija dolazi do svojih vrhunaca i dogaaju se nova

socijalna, kulturalna vrijednosti. Sofisti polaze od pretpostavke stavljanja sve u pitanje i

u tom smislu otvaraju mnotvo problema. Mnotvo naroda slijeva se u Atenu. Ali osjea

se kontakt s ostalim svijetom, prodaje se svila i sl.

1. Susretanje raznih tipova razora tako da se donosi odreeni broj sukoba, stvari seproiavaju kroz taj sukob. Sukobhelenskih zakona s onim drugim.

2. Kriza srednjovjekovne aristokracije, kriza kreposti tu je vaan onaj plemiki elementgdje se po samom roenju postaje kreposni. Glembaj govori ba o toj krizi koje je

vladalo u plemia. Ekstremno unitavanje plemstva smo imali i nakon 2. Svjetskog

rata. Oduzimanje posjeda i sl. Sofisti ukazuju na tu injenicu da se krepost mora

zasluiti.


17/73


17

2011.

3. Relativizam u posljedici istine i etike, na emu mi moemo utemeljiti dobro? Narazumu? U tom smislu sofisti stavljaju u pitanje i odgoj. Zapadni odgoj bio je baziran

na ideji znanja, pretjerivanje s znanjem imalo je svoj negativni element.

Prvi kome su sofisti naplatili svoje znanje su bili politiari. Negativna strana je to su

pouavali nainu uvjeravanja, nije bitno to se govori, ve kako se govori. Moemo

vidjeti da se stvar nije puno ni promijenila ni danas. Daljnja problematika s sofistima je

ta to su bili skitnice, mislim i danas nije puno drugaija situacija. Iznimno su naglaavali

slobodu duha. To su za sebe pretpostavljali i tvrdili slini. Sofiste moemo grupirati u tri

bitna vida:

1. Veliki i famozni uitelji prve generacije tu si Protagora i Gorgija2. Eristi koji su zaotrili formu i metodu s obzirom na sadraj, isprazno nadmudrivanje

bez moralne podrke

3. Politiki sofisti koji su sluili idejama u ideoloke politike svrhe

Protagora

Vrlo cijenjen jer je suraivao s Periklom koji je bio veliki grki reformator.

Prvotno to nam pada na um kada spomenemo Protagora jest homo menzura. Menzura

ono to se mjeri. I s tim izriajem ovjek je mjerilo svih stvari. Oni koji jesu da jesu i onih

koji nisu da nisu. Ovdje se povijest ljudske civilizacije prvi puta susree s relativizmom

koji e i danas ostati prijeporom kako u filozofiji, knjievnosti, koji vlada i do danas.

Protagora otkriva, ili domilja vrlo vanu injenicu koji e se pridravati kako u

znanstvenom tako i izvan znanstvenog smisla. Protagora e se izjasniti kako nema

apsolutnog kriterija koji razlikuje bitak i nebitak odnosno istinu i la. (da li vjetar pue, i

da li je hladno, ovisi o onome kako se nekome neto ini) . Protagora erei da nema tog

izvanjskog kriterija koji e nama ljudima rei to je to istina, a to je to la. Ovdje se radi

o naelima i naznakama da je ovjek poelo svih stvari onih koji jesu da jesu, a nisu da

nisu. Pitanje koje ovdje ostaje jest to je li Protagora mislio na pojedinanog ovjeka ili na

ovjetvo. Protagora snano naglaava Heraklitovskog pojma kritike, sukoba, da je to put

kartaze. Bitno je kritizirati, diskutirati. im nema apsolutne istine, nee biti ni

apsolutnog dobra. Protagora govori kako je teko odrediti kriterije. Vrlo vaan aspekt

Protagorine filozofije jest o religiji. Prvi ozbiljni izriaj agnosticizma u pogledu vjere.

Danas emo rei da svatko ima pravo hoe li vjerovati ili ne. To je jedan stav koji


18/73


18

2011.

moramo potivati. Agnosticizam u svom temelju govori o nemogunosti

transcendentalnog racionalnog govora. Ateiszam je direktno negiranje onostranog, a

agnosticizam je nemogunost racionalnog govora o onostranog. Agnostik je

nemogunost spoznavanja. Osim agnostikog pogleda on grku religiju kritizira. U tom

smislu zavravamo s Protagorom

Gorgija (oko 483. 374.)

Zaetnik zapadnog nihilizma. On tvrdi nita ne postoji, sve i da bi postojalo ne bih

bilo spoznatljivo, sve to bi bilo spoznatljivo ne bih bilo izgovorljivo. On negira stvarnost.

Ako bi postojalo ne bi bilo spoznatljivo, tu vidimo totalni skepticizam, govori da je

nemogue spoznati.

(prepisati 1. sat)

Jedno od temeljnih pitanja kojima se bavio Sokrat bila je etika. U tom smislu

pitanje etike u grkoj filozofiji bilo je pitanje aretea. Izvrsnost svake vrste, poevi od

herojstva, preko izvrsnosti preko nekih zvanja, poziva, itd. U tom smislu ovjek po naravi

trai dobro, u tom smislu ako je ovjek obdaren znanjem, razboritosti, samim time moi

e initi dobro. Nitko ne ini zlo iz znanja, ve iz neznanja. Veinu zla koju ovjek uini,

ini uglavnom u toj dimenziji. ovjek uglavnom i ini zlo kada izgubi razum. Sokrat je

naglasio intelektualnu bit, ali je izostavio volju, jer znanje uz volju ini slobodu. Sokrat je

djelomino bio tu u pravu. Kada propitujemo o biti ljudske slobode, onda ne moemo

kriminalca zvati slobodnim. Sloboda je bitno vezana uz razum. Nije prava ona sloboda

koja nije vezana uz razum i razumsko opredjeljenje. To jasno Sokrat u tom smislu nije

izrekao, to vidimo da je nasluivao

Grci nisu poznavali duhovni karakter slobode u smislu svojevrsnog principa.

Slobodu otkrivamo po naem odreenju, ne tek to sam sposoban initi, ve onim to

mene odreuje, to ja elim biti. Kako se elim odrediti. To je poanta slobode k oja se

bitno vee uz ljudski duh. No ne moemo ne primijetiti da je Sokrat otkrio slobodu uz

samogospodstva, to moemo prevest kao autoskarteo. (samo vladanje). Te drugi vaan

pojam jest ekrateria, koji emo prevesti uzdravanje, uskraivanjem, kada se od


19/73


19

2011.

razliitih elemenata uzdravamo radi viih ciljeva. Sokrat donosi novi pojam heroja u

unutarnjem smislu, tj. ne onaj koji moe vladati drugima, ve kao onaj koji moe vladati

sam nad sobom.

Revolucija nenasilja

Prije svega Sokrat je bio klasini pacifist. Pacifist je ovjek koji iskljuuje svaki vid

nasilja u rjeavanju drutvenih problema. Velikih pacifista u svijetu jest Isus Krist,

Martin Luther, Mahatman Gandi oni su upravo ili sa Sokratovskim nainom nenasilja.

Na nasilje se ne odgovara nasiljem. Najbolji put rjeavanja nasilja je svaki vid nenasilnog

puta. Sokrat to pokazuje na konkretnom primjeru kada je zatvoren da je protiv bogova i

da je kvario mlade. Prijatelji mu savjetuju da pobjegne, no on im gov ori da mu njegov

unutarnji daimon govori da to ne smije. Mi smo tu prepoznali da je daimon savjest, jer bi

time zapravo naruio zakon, prekrio ga. Stoga Sokrat e rei pravo ovjekovo oruje je

razum i razumsko uvjeravanje. Nadalje Sokrat e rei da se ne smije povui niti napustiti

svoje mjesto. Primjena nasilja jest bezbona.

Sokratova nauka o Bogu

Ve prirodoslovci u pitanje stavljaju grke bogove. Vezano uz to inteligencija je ono to

daje krajnju svrhu i Sokrat Bogu daje tu inteligenciju, no kae da je ona nevidljiva. Jedna

sasvim personalna perspektiva koju Sokrat tvrdi. Bog se brine za ovjeka, providnost

ono to e posebno doi u idovskoj koncepciji. Bit Sokratova poimanja Boga. Sokrat je

bio za to osuen. Grcima su bogovi sluili, a nije postojaopartnerski odnos. Bogovi nisu

anrtopomorfni te obdareni su pravednou. U tom smislu bogovi u ovjeka usauju ono

to on naziva daimon. Daimon dolazi od bogova i u tom pogledu mi u dokumentima II.,

Vatikanskog sabora imamo o pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes. GS govori o

savjesti i donosi fantastian izraz da je savjest glas Boji u ovjeku. Nain na koji Bog

govori ovjeku jest u savjesti. Ono propitivanje jesam li sada uinio dobro. Da li je to

ispravno ili ne, savjest za dobro hvali, a zlo okrivljuje. To je ono fascinirajue to donosi i

Sokrat. Daimon je boanski glas u ovjeku.


20/73


20

2011.

Sokratova dijagnoza

Zadaa je svakome pokazati i iznijeti svoju duu. Oni koji nisu razvili u sebi taj

daimon. Poanta ove dijalektike metode jest Sokratovo neznanje. Izraen je taj kritiki

put. Si faor sum, ako se varam jesam. Metodika sumnja u Descartesa kae da u sve mogu

sumnjati samo ne u to da ja jesam. Sokratovo znaenje, velika istina zna da nita ne zna.

Otkriva jednu poantu suvremene znanosti. Sve to vie zaem u to podruje znanost

vidim tek ono to malo znam. Ironija je znaila simulaciju, pretvaranje. Simulacija znai

da ja to potvrujem. Ironija predstavlja svojevrsni vid poniavanja znanja, jer se

drugaiji put ne isplati. Vano je da je Sokratova ironija metodika i ona ima moralni

karakter, ne ismijavanje ovjeka nego ukazivanje pojedinca na njegovu vlastitu bahatost

i oholost.

Sokratova majeutika

Majeutika je opomena, pitanje, pobijanje, ironija, ukljuuje sve to. Prvo pomoi

onda ako to ne ide onda koristiti ironiju da se kod njega porodi istina. Svaki ovjek ako je

u istini posjeduje znanje.

Sokrat kao utemeljitelj logike

Poanta je da je on nauavao na trgovima. Tamo gdje se prodavalo i kupovalo. I

naime postavlja pitanje to je pravednost, istina, dobro. Koristi se indukcijom. Traio je

bit pravednosti, istine, dobra. To znai da je Sokrat utemeljitelj pojmovne filozofije,

logike. Po traenju te biti on je utemeljitelj pojmovne filozofije.

Zakljuak o Sokratu

Kakav je ovjek vidi se po njegovoj dui. Sokrat je dao problem Boga. Sokrat je

svoju poruku uputio Atenjanima, ali su se ogrijeili o tome, jer su ubili i zatvorili Sokrata.

Manji Sokratovci

(u knjizi) autentian je onaj filozof koji nema puno zahtjeva.


21/73


21

2011.

Platon (427. 347.) idealizam

Uvodna razmatranja stara akademija

Pravo ime mu je Aristoklo, a nadimak je dobio po velikim elom. Primjeuje da u

stvarnosti mora biti neto materijalno, duhovno, u tom smislu on se upoznaje i sa

orfikim uenjem.Predegzistencija due znai da je ona postojala prije tijela. Topos je na

grkom mjesto. Vanost Platnove filozofije da uzimamo svaku stvarnost i traimo joj

ontoloku strukturu primjerice supstanciju. Otkriva Platon nadvremenski drugi svijet,

preslik ovoga svijeta.

Druga plovidba otkrie metafizike

Platon je zaetnik idealizma. Postoji li ljepota sama za sebe ili tek u ostvarenju neke

stvari, predmeta. Postoji li plavo samo za sebe ili tek u ostvarenju neke stvarnosti? Za

Platona itekako postoji plavo, istina, neovisno o njihovoj istovjenosti. ovjeku je teko

zamisliti taj opi pojam, a platon e rei da postoji carstvo gdje se ta stvarnost oituje.

Nadzemaljski svijet ili svijet ideja

Ideje se nameu subjektu na opisni nain. Ovo shvaanje ideja ulo je na nadzemalljski

svijet, i to nas upuuje na religijski smisao, no to nije na religijskom smislu. Oznaava

jedno mjesto koje nije-----------?

Struktura svijeta ideja

Platon nadilazi suprotnosti jednog Heraklita i Parmenida. Dobro se na grkom kae

agathos, agathon vrhovna ideja dobra. Tu ideju primjenjujemo na mnotvo

raznovrsnih stvari. Samim time kada kaemo da dobro ima svoju supstanciju, ta ideja je

monos. Kad kaemo da je dobro, da ima svoju supstanciju, nepovredljivost, mi u isto

vrijeme traimo supstanciju, sutinu neke ideje i ona je po svojoj biti jedno.

Postanak i struktura osjetnog svijeta. Platonova kozmologija

U knjizi

Bog i boansko kod Platona

U knjizi


22/73


22

2011.

Spoznaja, dijalektika, eros

a. Anamnesis korijen spoznajeMi spoznajemo na takav nain da isto, isto privlai. Dua dok je bila u Carstvu ideja se

prisjea onog izvornog. (ostalo u knjizi)

b. DijalektikaOna nam predstavlja neki put. (u knjizi)

c. Erotika kao alogian put k apsolutnomeAktiviramo svu svoju osobnost da bismo ostvarili umjetnost bitno vezano uz eros.

Platonska ljubav je bila apsolutno ista ljubav odvojena od materijalnosti. I to je

idealistina jer mi smo na kraju ipak osjetilna bia. (u knjizi).

Platonova antropologija

U knjizi

b. Povijest due

Reinkarnacijom su se rjeavala 2 bitna problema: prvi je besmrtnost, i drugi je

etiko-moralni problem, sve ovisi o tome kakav si ivot imao prije. Ova nam postavka

mora biti jasna. Platon donosi nauku o nastanku due, ona nastaje od Deijurga i niih

bogova, moemo povezati s Biblijom, Bog stvori ovjeka na svoju sliku. U tom smislu

primjeujemo tu slinost. Platon je dijete svoga vremena, preuzima povijesno-filozofske

perspektive civilizacije koje je bio u svom vremenu. Platon donosi jednu usporedbu da

ovjekova kola odnosno tijelo vuku dva konja, prvi je bijeli, a drugi je crni koji je

agresivan. Jedan je (bijeli) lake upravljati, dok je drugi (crni) tee za upravljati. Nakon

smrti, ostaju due 1 000 godina u sreditima, pred reinkarnacijom, neke osuuju na

tartar. Kranstvo je bitno vezano za Platona, tek vidite kasnije dolazi ta perspektiva

judeo-biblijska.

4. Idealna drava i njezini povijesni oblici

Idealna drava jest da politiar postane filozof. Vanost postojanja drave istie

se po tome to nitko nije samodovoljan. I nakon ovoga dolazimo do velike Platonove

podjele na klase i stalee. Prvu klasu ine oni koji su potrebni za slube oko materijalnih

dobara, hranitelji, njima odgovara i Platon njih usporeuje s poudnim djelom due. A


23/73


23

2011.

oni se ravnaju kreposti umjerenosti. Stale koji je potreban uzajednici za preivljavanje.

Bitno je uoiti da je ovdje pojam poudni pomalo nezahvalan, jer ima iskrivljeno

znaenje, danas se upotrebljava u seksualnom smislu, no to kod Platona nije, tu je tipina

elja za hranom. Do zadovoljenja glau. Drugi stale su oni koji su odreeni za obranu,

vojnici, njima odgovara hrabrost, jakost, a dio due koji njima odgovara jest voljni ili

srani, a krepost je hrabrost. Svaka Drava mora imati unutarnju i vanjsku sigurnost.

Trei stale jesu mudraci, koji je vole vie nego drugi i znaju revno ispuniti zadau i

osobito znaju spoznati i promatrati Dobro. Platon je roeni Atenjanin, i on s uzvienou

gleda na Spartu

Kritiki osvrt

Platon je jedan od najutjecajnijih filozofa uope, razvio je politike osobine u prve

sustave, njegov dualizam je ostao prijeporna toka.

Platonova akademija i njezini nasljednici

Znanje treba biti na dobroj zajednici. Ostalo u knjizi str. 92.

ARISTOTEL (384. 332.)

Licej, peripatetika kola

politika grupa osporava makedoniji njeno ime. Tu postoji strahovito puno

dugova, nerazrijeenih dugova koje bi Makedonija morala platiti Grkoj. Grka se

protezala i do sjevernih granica. Makedonac Aleksandar je govorio grkim.

1. Kategorije

Logiki spisi 2. O sudu i reenici

3. Analitika prva

Fizika

Fizika, psihologija i prouavanje prirode O dui

Metrologija


24/73


24

2011.

Metafizika(zasebna cjelina)

1. Nikomahova etika

Praktini spisi 2. Politika

3. Retorika

Aristotelova logika

Silogizam je operacija uma kojom se iz dvaju premetnutih propozicija nuno

uvodi trea koja je od njih razliita. Silogizam se dijeli na: Apodiktiki (zakljuak iz

sigurnih i oitih premisa) dijalektiki (zakljuak iz ) sofistiki (iz lanih premisa).

Silogizam je vezan vie za um.

Aristotelova metafizika

Logika je za njega uvod u ostale znanosti. Ostalo u knjizi.

a. to je metafizika?

U knjizi.

Jedino filozofija pita za bitak, tj. za bie kao takvo. Sam se Aristotel pita to to

metafizika prouava? Ona istrauje uzroke ili prve ili najvie principe, principi koji su

najopenitiji. Ona istrauje bie ukoliko je bie, istrauje supstanciju, napose istrauje

Boga. Ono to je bitno za ovu gornju strukturu metafizike jest ta da ima slijed od

Sokratovaca. Nakon metafizike dotakli smo se uzroka, mi danas smo usmjereni na

fizikalnu mreu uzronosti. Pojam uzroka i uzronosti esto smatramo mehanistiki, da

je jedan proces uzrokovao drugi. Metafizika pojam uzroka promatra filozofski kao bie.

Pojam uzronosti ovdje odgovara tipino filozofskoj problematici. Imamo 4

glavna temeljna uzroka; materijalni i formalni, tvorni i svrni

b. Bie i njegova znaenja

Martin Heidiger da se filozofija oituje u tome da se bita zato neto jest neto, a

ne nita. Bie ima svoj akt i potenciju, po elejskoj koli koji su bie promatrali

reduktalistiki, bie je samo jedno dok kod Aristotela bie ima akt i potenciju, u e lejskoj

koli bie ne moe imati akt i potenciju.


25/73


25

2011.

Kada pitamo kakva je razlika izmeu Aristotela i Elejske kole, nadalje on nadilazi

Heraklita. Bie ima analogno znaenje. To znai da ima slinost. Aristotel razlikuje 4

osnovne grupe znaenja:

1. Bie kao kategorijepostoji jasno ovih ovdje izmeu 8-10. Aristotel kvantitet ili pak

mjesto odreuje kao bie, zato je za Aristotela bie mnogostruko.

2. Bie kao akt i potencijei to u meusobnoj relaciji.ovjek koji je zatvorio oi ima

mogunost koja nije aktualizirana. Aristotel potenciju gleda vrlo realno. Potencija i akt

imaju mjesta u svim kategorijama.

3. Akcidentalno bie ono to je suprotnost, a ne ono to je suprotstavljenost

supstancije. Mukarac i ena su dvije suprotnosti. Ovo akcidentalno dolazi kao

nenadano, ne sluajno, nego ono to ini bit neke stvarnosti.

4. Bie kao istinitou knjizi. Da je bie istinito znai da se opire nekom drugom biu.

Vana je dimenzija koja gleda u gradaciju bia. Bie se opire nebitku. Zato neto jest

neto, a ne radije nita? Heidiger.

Problematika supstancije. Materija i forma

Supstancija je neto to postoji za sebe odvojeno od drugih bia. Izdvojiti

supstanciju znai izolirati filozofijski bie. Pojam supstancije emo upotrebljavati i u

tipinom idejnom. (u knjizi) razraujemo hileomorfizam koji je u knjizi.

Supstancija, akt, potencija

U knjizi. Aktuacija koja se zove energia. Aristotel se pita, apsolutno sve funkcionira na

materiji i formi. Pita se postoji li neto to je u sebi isto i daje odgovor, to e biti Bog,

isti akt.

Aristotelova metafizika o bogu

U tom smislu pod Aristotelovom fizikom o bogu, on se bavio pitanjem to je to

nepropadljivo, sve su supstancije propadljive. Prema Aristotelu mora postojati neki prvi

princip koji e u vremenu prvi poeti zbog toga taj princip mora biti vjean, nepokrenut,

jer samo je nepokrenuti princip stvarno apsolutni uzrok. Taj zaetnik kretanja mora biti

posve bez potencije, kod njega nema mogunosti koja bi se tek ostvarila, nego postoji po

principu istog ostvarenja, on jednostavno jest. On nema mogunosti neto biti nego je


26/73


26

2011.

ista aktualizacija, Aristotel iznosi primjer za elju. Nepokrenuti pokreta je onaj koji je

apsolutno statian, stabilan, koji nije pokrenut.

Oznake prve nadosjetne supstancije (Boga)

Prvo je ivot koji je jedna aktivnost koja postoji, ono je miljenje miljenja. Boanska

supstancija je jedna, i ta jedna sfera pokree druge sfere. Vano je ovdje uoiti, kada

Aristotel kae da je Bog jedan, to znai uvjetno, tj. grka je kontekcija ostala politeistika

i oni su boansko u smislu boga pripisivali mnotvu drugih stvari. Lijepo ne samo da je

bog ve i boanstvo. Sofia je mudrost i ujedno boica mudrosti. Aristotel sve ovo

pokuava na izvjestan nain pokrenuti, vanost pod ovim treim jest odnos boga prema

ljudima. Prema grcima svijet je vjean u smislu prostora i vremena. (vie u knjizi) Pojam

ljubavi nije tek pretpostavljao ljepukasti osjeaj odnosa.

Odnosi izmeu Platona i Aristotela o temi nadosjetnog

ovjek je jedna supstancija due i tijela, ne tek da kada umrem da tijelo propada,

a dua se oslobaa, nego ja postajem produhovljen u Kristu, postajem nova osobnost.

Aristotelova fizika, oznake fizike

U knjizi.

Teorija kretanja, gibanja

Predstavlja problem za mnoge, sam Platon nije uspio tu problematiku rijeiti.

Elejci su zanijekali kretanje jer bi to bilo onda ne-bie. Aristotel tu problematiku rjeava

svojom naukom o supstanciji. Zato je kretanje prijelaz bia u potenciji u bie u aktu.U

knjizi.

Prostor, vrijeme

Jedna od temeljnih problematika, te kategorije su nama tako bliske, a na drugi

nain tako daleko. Augustin;ako me ne pitate znam, ako me pitate ne znam. To je rekao

kad su ga pitali za vrijeme. Nemogunost izraavanja u tom pogledu. Vr atimo se na

prostor, atomisti kau da se objekti gibaju u ne-biu. Mjesto je granica sadrajnog tijela

ukoliko je u dodiru s svojim sadrajem. Mjesno je u smisu mojeg JA po materijalnom


27/73


27

2011.

formalnom smislu. Postoji moje tijelo, ali i sadraj moga tijela. Moje JA u formalnom

smislu je u odnosu s dodirom sadraja kojeg ja nosim. I na takav nain ja mogu sebi

odrediti granice. Za prostor je od presudne vanosti, granica. Prostor razumijevamo po

ogranienju, tek kad mu okruimo granice mi ga moemo zahvatiti. Samim time vidimo

kako esto razlikujemo prostor od stanja, nadalje bit upravo ovog je u povezanosti s

vremenom. Vrijeme je misteriozna stvarnost koja je povezana s kretanjem. Vrijeme

spoznajemo tek indirektno. Aristotel e razlikovati da je vrijeme broj kretanja s obzirom

na prije i poslije.

Vrijeme pretpostavlja duu kao brojei duhovni princip. Vrijeme nee postojati

ako nema onoga koji broji. Vrijeme je neto bitno to ovjek pripisuje radi lakeg

snalaenja u prostoru.

Eter kao peta esencija i podjela fizikog svijeta

U knjizi

Aristotelova psihologija, dua i njezina trodjelnost

Tripantintna je psihologija due za razliku od Platonove. Tripantintna znai

vegetativna. ivot je jedna vrlo zanimljiva metafizika kategorije, puno kompleksnija,

puno transcendentnija nego li rad, uzmimo neki dizelski motor mercedesa, fantastino

nov i mi iz tog motora zakljuujemo njegov rad. ovjek ima degetativnu duu.

b. Dvostruki um

Aristotel razlikuje aktivni i pasivni um, um postoji prije tijela i Aristotel tu slijedi svog

uitelja Platona, Aristotel e rei um ne umire, no koji um, aktivni um.Um se dijeli na

aktivni i pasivni.

6. Praktina filozofija: etika i politika

Prema Aristotelu svaka stvar je usmjerena prema nekoj svrsi, sve u sebi ima neku svrhu

i to Aristotel naziva ergon, ono zbog ega neto jest, osim ergona ono je usmjereno i

prema nekom konkretnom cilju, i u tom smislu cilj se kae teos, te zbog toga govorimo o

Aristotelovoj Teleologiji. Dakle i imamo Teleologija i teologija, nemojte mi to mijeati , to

je vana razlika za filozofiju. Ovdje nam teologija sada ne treba. Teolos znai svrha.


28/73


28

2011.

Budui da sve stvari imaju neki cilj, svrhu (telos cilj, ergon razlog, svrha) mora i

ovjek u tom smislu imati cilj, cilj ovjekova ivota jest Eudaimonia koja se prevodi sa

srea, ali znai mnogo dublje ispunjenost, zadovoljstvo ili egzistencijalna ispunjenost,

vrhunac svih traenja. U doslovnom prijevodu Eudaimonia znai dobroduje, dolazi od 2

rijei eu dobar i daimon dua. Ta eudaimonia rei e Aristotel postie se kada ovjek

ispunja svoj ergon, svoj teilos, a ispunja ga tada kada djeluje u skladu s umom i po

vrlinama. U tom smislu jedan od bitnih aspekata antike filozofije su vrline ili kreposti.

Vrlina se na grkom kae arete i znai izvrsnost svake due, ovjek ga postie izmeu 2

ekstrema.

Svaku vrlinu Aristotel ovdje odreuje kao srednju mjeru, koja u njima predstavlja

razum. Grka kultura je bila opsjednuta harmoninou, sredinom, uravnoteenou.

Svugdje se traila prava mjera, za sve stvari setraila prava mjera, samim time Aristotel

kreposti dijeli u dvije vrste to su Etike kreposti (ethika arlea), ili antike kreposti i

dianoetike kreposti (dianoethika arlea). Etike su; pravednost, hrabrost, umjerenost i

razboritost. Umske vrline (dianothika aretai) su: mudrost i znanje.

b. Politika

Zanimljiva je jer pripada jednom kontekstu iz koje izrasta sam Aristotel, a to je

ivot u polisu. Aristotel je imao 158 statuta i to kao empirijski materijal. On ih je sam

prouavao, razraivao, te u tom smislu dolazi do temeljne postavke, on poistovjeuje

dobro blagodati drave s dobrom blagodati pojedinca. Konkretno to znai da sve treba

initi, sve svoje snage treba uprijeti da bi drava bila dobrostojea jer od toga nuno

participiraju individuumi. Aristotelova politika i na pogled ovjeka je rasistiki

usmjerena.

ovjek je bie koje po naravi ivi u zajednici, naizgled isti s svim biima, ali se od

njih razlikuje po ivotu u organiziranoj zajednici. Dolazimo do Aristotelova izriaja Zon

politikon. Zon znai ivotinja, zon politikon znai drutvena ivotinja i zato taj izraz jer je

ovjek drutvena ivotinja. Moe se ivjeti sam ili u zajednici, sam ne moe ivjeti jer

ovjek nije Bog. Najjasniji izriaj politikog ivota grka je bio polis, a graanin poli sa

polisteon. Najznaajniji polisi u grkoj su bili Atena i Sparta. Jasno rob i robovlasniki

sustav je bio neto uobiajeno i normalno. Rob je instrument. Aristotel gleda pomalo

omalovaavajue na obrtnike, radnike i robove, i nemaju vremena za shole. Shole je


29/73


29

2011.

vrijeme koje provodim u promiljanju. isti umski posao i budui da ovi nisu bili

sposobni za takav posao Aristotel to smatra kao nii sloj drutva. Polis je ideal za ivot i

nema nikakvog drugog naina za dobro ivljenje osim polisa. Grci su bili iz nimno

rasistiki i ovinistiki nastrojeni. Vidjeti emo kakav e potres izazvati Aleksandar. Kao

idealan politiki poredak Aristotel uzima mjeavinu demokraciju, aristokracije i

oligarhije. Demokracija je vladavina naroda, aristokracija vladavina asti dok je

oligarhija vladavina bogatih.

7. Poetika etika funkcija tragedije

Mimezis znai oponaanje, skidanje modela, u tom smislu umjetnost je

oponaanje. Umjetnost je i kartazina, kartaza je proienje.

8. Nagli pad Liceja poslije Aristotelove smrti

(u knjizi)

III. RAZDOBLJE HELENISTIKO DOBA (III. I.st.pr.Kr.) ETIKO-

INDIVIDUALISTIKA FILOZOFIJA

I. ALEKSANDAR VELIKI I PRIJELAZ OD KLASINOG U HELENISTIKO DOBA

1. Duhovne posljedice osvajanja Aleksandra Velikog

Bitno da i nakon Aristotela na prijelazu taj pad filozofije e doivjeti vrhunac.

Aleksandar Makedonski ukida polis i grk se nalazi na vjetrometriji i sada dolazimo na

duhovne posljedice ukidanja ili pada polisa.

a. irenje kozmopolitskog ideala

I danas jedna iznimno vana rije jest kozmopolit. Od polita grk postaje

kozmopolit, od graanina polisa postaje graaninom svijeta, u tom smislu grk je prisiljen

uiti nove vjetine. Samim time ne staje preko noi ast po roenju, plemika ast, nego

se dolazi na drutvenu vjetrometriju gdje se ast mora zasluiti. Grk se smatra tada

graaninom svijeta. Ono to je primjetno i koji je najbolji primjer jest od graanina

hrvatske postajemo graanima EU. Mnogi grci nisu bili na to spremni.


30/73


30

2011.

b. Otkrie individuuma

Individuum je morao potroiti sve svoje snage u usavravanje polisa. Propast

jedne drave znai da se radi o strahu to e biti. Ovdje sam Aristotel govori na tipian

odabir strana, koji se nalazi na krivoj strani poduavajui Aleksandra Velikoga.

Razmotrili smo irenje kozmopolitskog ideala. Kozmopolitizam znai graanin itave

stvarnosti, graanin itavoga svijeta, a ne samo Grke. Otkrie individuuma bilo je

preferiranje cjeline. Grci su bili opsjednuti svojom zemljom i Aleksandar ukida polis i

individuum se okree k sebi gdje ovjek postaje bitan. To e posebno biti bitno kada

doe kranstvo, hram ste Duha Svetoga, nema vie Grk, svi smo jedno u Kristu. Raa

se polako i egoizam dogaa se odvajanje etike od politike. To znai da dobro drutva je

bilo ujedno i dobro pojedinca, to znai, sve to proivljava zajednica i drutvo na tome

percipira i pojedinac. Sada se dogaa pomalo raskol, pojedinac organizira sam svoj ivot

i ORGANIZIRA VLASTITU ETIKU, ne ono to drava propisuje dobrim, ve onim to ja

smatram dobrim.

c. Pad rasistikih ideja kod Grka

esto ujemo pojam rasizma! Rasizam je mrnja prema drugoj rasi, ili

iskljuivanje iz pojma ovjek drugu rasu nego li je vlastita. To je bilo kod Grka iznimno

razvijeno, svi su okolni narodi bili barbari koji nisu pripadali uzvienoj Grkoj kulturi, no

sad se dogaa pad rasistikih ideja, tako da Aleksandar Veliki zapovijeda svojim

vojnicima enidbu s perzijankama. I Aleksandar Makedonski se sam eni perzijankom. I

to jo ini, daje zemlju oenjenim vojnicima s perzijancima.

d. Preoblikovanje helenske kulture u helenistiku

Grke inae zovu helenima, i sam ovaj istoni bazen dobiva novu kulturu i to je

helenistika (Grka, dio Perzijske i dio idovske kulture) kultura. Grka helenska kultura

se pretvara u helenistiku. U tom smislu dogaa se fenomen eklekticizam (skupljanje iz

kultura sve ono to je najbolje). Ne donosi se nita posebno novo nego se samo skuplja

sve zajedno. Preoblikovanje helenske kulture u helenistiku bilo je i u obrtnitvu. Poanta

je ta da su poznavali, taj spoj se dogaao da su jedni drugima imali to ponuditi.

2. Pad i kraj manjih Sokratovaca NE MORAMO ZNATI


31/73


31

2011.

II. EPIKUR (341. 270.)

Potjee s otoka Samosa. I obitelj mu emigrirala u Atenu. Kod Epikura vidimo da je

prouavao u vrtu. I u tom smislu ono to bismo danas rekli u koli, nastava u prirodi.

Kepos je vrt, vrt kao kola. Poanta koja je ostala vezana uz Epikura jest da je bio strano

boleljiv ovjek. Uvijek ga je neto boljelo, u trbuhu, glavobolja i sl. Ovo je vrlo

zanimljivo, James govori o zdravim i bolesnim duama.

1. Kanonika (logika, spoznaja)

Suprotnost izmeu dualistike i spiritualistike teorije platoniara i

aristotelovaca potaknula je Epikurovu teoriju spoznaje, osjet je jedini i nepogreivi izvor

spoznaje. Drugi kriterij istine jesu mentalne predodbe (anticipacije, predpojmovi), koje

su sjeanja na ono to se esto pokazivalo izvana.

2. Fizika

Epikur polazi od 3 bitna naela: nita ne nastaje iz nebitka, nita ne nastaje i ne

propada u nebitak i svemir je uvijek bio isti i takav e ostati. Svijet je prema njemu

vjean i nema mogunosti stvaranja iz nita. U tom smislu u prirodi se nita ne dogaa

osim spajanja i razdvajanja atoma, i sve se sastoji od atoma. Atomi se kreu po zakonima

i pravocrtnom gibanju stvari nastaju kada se atomi sudaraju.

Tek e veliki Njemaki filozof utvrditi da se atomi kreu nekontrolirano, nikada

ne moemo predvidjeti kako e se atomi kretati. Epikur tumai i antropologiju koji kae

raspadanjem tijela raspada se i dua.Ne treba se bojati smrti. Naime, kad je ona tu, nema

vie nas, a dok smo mi tu, nema jo nje!. Prema Heidegeru mi ivotom ivimo i umiremo.

ivot i smrt su duboko proete kategorije, one su radikalno i ontoloke razlikovane.

Epikurova filozofija o smrti je zanimljiva jer otkriva jedan filozofijski i jedan

psihologijski element. Filozofijski time jer razdvaja ivot od smrti. A psihologijski je

rekao da se ne moramo bojati. Epikur oslikava poemski nain slikanja ivota. Upravo

onaj stil zaista one zaigranosti, onog ma boli me briga, dokle ivim, ivim. Ovaj nain

ivota postaje stil. to je s religijom? Filozofija se nije puno bavila smru, no ovih par

izriaja su jako vani i bitni i nadalje to je s religijom? Epikur e rei neka bia postoje i

on zastupa deizam to je stav koji kae da postoji bog koji je stvorio svijet, ali se za njega


32/73


32

2011.

vie ne brine. I danas imamo deistikih zastupnika. U ovom smislu rei e Epikur da se

radi o biima koji negdje postoje, ali ne rade za ovjeka.

Kae da je Bog samo ureditelj ovoga svijeta.

3. Etika

Ljudska narav ne poznaje drugo dobro osim ugode niti drugo zlo osim boli. Kao

to ne postoji nadosjetilna misao tako ne postoji ni dobrota. Poanta njegove etike jest

traenje ugode. Ugoda je cilj ljudskog ivota. Razlikuje ugode u pokretu, a to su hrana,

pie. Nadalje, stabilna ugoda, mirna ugoda zbog postojanja ravnotee. Druga klasina

podjela jest: 1. Ugode koje su naravne i nune (Hrana, pie), 2. Ugode koje su naravne, a

ne nune (ast itd.) 3. Duhovne ugode kao primjerice prijateljstvo. Vanost kojom ovdje

izlazimo da Epikur daje najveu vrijednost daje duhovnim ugodama.

Prijateljstvo je za njega neto prekrasno, odraava bit ljudskih odnosa. Na njega

se pozivaju suvremeni teoretiari kada govore o Biheviornoj terapiji. Ono to dolazi

nakon terapije lijekovima. Izostanak ove dimenzije ini ljudsku osobu pomalo i

antisocijalnom. Epikur nasluuje koliko je vana dimenzija prijateljstva. I pojam kreposti

je jako vaan. Poticali su prijateljstvo posebice nakon pada polisa, jer se grk naao na

vjetrometriji te je zbog toga bilo vano uspostaviti prave odnose.

III. STOICIZAM

Osniva stoike kole bio je Zenon iz Kitiona, pred Atenom je doivio brodolom i

tamo je ostao. Bio je uenik cinika Kratesa. Oduevljavao se Sokratom i Akademijom.

Osniva svoju kolu 310.g. i proziva ju stoikom. Stoa je stup.

1. Logika

Osnova spoznaje jest osjet od kojega ostaje utisak, izazvan u osjetnim organima

koji prenosi u duu i utiskuje se u nju raajui predodbu. Utisak ne ovisi o nama, i ono

to e stoici naglaavati jest ono to vlada izvan nas. Dolazimo do intelektualnih

pojmova, naravi opih pojmova. Opi pojmovi su ove kategorije koje stoici prihvaaju od

Aristotela: Supstancija, Kakvoa, Stanje i odnos prema neemu. Bie je za njih samo neko

tijelo. Stoici uzimaju bitan element, a to je vatra. Ona se prvo pretvara u zrak, iz zraka

biva voda, te voda koja se kasnije pretvara u samu zemlju, jasno postoji i povratni


33/73


33

2011.

proces. Vatra je neto materijalno ali je i in-razum jer vodi sveukupni kozmiki proces

prema nekom opem prospektu prema kojem je sve, apsolutno sve naprosto

predvieno. Oduvijek je bilo fascinirajue pojam predodreenje ili predestinacija.

Predodreenje u onom odnosu, ljudskom. Mi samim roenjem imamo scenarij prema

kojem ivim. Kada se rodim mene unaprijed eka scenarij prema kojem u ja ivjeti.

U prirodi vlada zakonitost prema kojoj se ona odvija ali isto tako kao to ona

vlada u ovjeku. Postoji dakle samo vatra i kruta materija, i od toga svepoinje i po tome

sve postoji. No, vatra se pretpostavlja i kao kozmiki proces koji ide prema svom

ispunjenju. Neto slino je preuzelo i kranstvo. U tom smislu bog se spoznaje iz

apsolutnog reda koji vlada u prirodi, ostaju u okviru svoje politeistike religije. Jupiter je

vatra, Hera je zrak. Ovo to imamo kod stoika jest tipini naturalistiki panteizam.

Panteizam je svaki vid prirode u sebi sadri boanski aspekt.

2. Fizika u knjizi na strani 128.

3. Etika

Kao i epikurejci, tako i stoici zadau ivota vide u rasuivanju o srei i blaenstvu.

A sreu slijedimo ivei po prirodi tako imamo kod lijenika, nude nam lijekove sve na

prirodnoj bazi.

ivjeti u skladu s prirodom. Po ivom buu vidimo da ono tei uvati sebe,

prisvojiti vlastito bie i sve to je prikladno da ga sauva, izbjegavati to mu je protivno.

pomiriti se sa samim sobom i sa stvarima koje se slau s njegovom biti. Iz ovog

osnovnog pravila stoici izvode svoju etiku. Kod ovjeka to vodi razum, ovjek mora

ivjeti u skladu s prirodom. Temelj stoike etike je parametarugodnosti i boli.

Ravnodunost pretpostavlja stav u kojem ovjek pokuava biti netaknut, ne

izazvan vanjskim stvarima. Mi dolazimo kao u jednoj potpunoj ravnodunosti. I tu

spadaju fiziki i bioloki posebne stvari. Takoer ne dozvoliti da budemo izazvani

dobrim ili zlim. Kod stoika mi imamo otklon izmeu dobra i zla, oni ele rei da mi

trebamo biti moralno indifirentni, neizazvani. Stoici su to naglaavali jer je to isti

element psihologije da bi naglaavali pojedince onog vremena. Nema dobra i zla kakvo je

ono u sebi nego dobro i zlo bivaju potpuno subjektivizirani. Razlika izmeu savrenih i

prikladnih ina. Nema u sebi dobra, ni u sebi zla.


34/73


34

2011.

Temeljno za Stoiku kolu je usklaivanje naravi prirode. Ovo usk laivanje naravi

s prirodom nam ne govori puno. Pod prirodom mi mislimo klasini prirodni ivotni

organizam. Postoji li ono to nazivamo narav priroda stvari? to je narav u prirodi

pjevanja? Vidimo ovaj filozofijski razlikovni element. Vano je razumjeti ispravno ovaj

element po prirodi, s njim se esto u filozofiji susreemo. Vrativi se na Stoiku kolu, to

je domiljanje veze izmeu prirode i ovjeka, tj. istovjetnosti supstancije. To je ona

poanta stoike filozofije, tovie problematika stoike filozofije ide dalje to oni ovaj

prirodni zakon misle kao usud. Usud je kob, to je jedan zakon koji naprosto vlada o nama

neovisno o naoj vlastitoj slobodi, i poanta je ta da smo mi duni prepustiti se tom

usudu, toj kobi. Upravo to naglaavaju stoici. Tu elim ukazati kada pogledate tu

zagrienost, portvovnost militantnost (spreman je koristiti se svim sredstvima) to je

ono podvgnutost prirodi. Stoici naglaavaju ravnodunost. Apatija, pathos (osjet, neto

temeljno, lijepa srpska rije pathos=pod). Ono to dolazi u samom temelju, prvotni na

doivljaj s stvarnou jest po osjetu, u tom smislu stoici naglaavaju da je poanta

ravnodunost. Oni su ravnodunost naglaavali radi stila ivota.

IV. SKEPTICIZAM

I na primjeru skepticizma jest da filozofija nema da ponudi neto posebno novog.

Dolazi se do rehabilitiranja Platonovske Aristotelove filozofije, ali ne kako su to inilli

Platonovci i Aristotelovci, ve samo parcijalno oslanjanje na iste. Zaetnik je bio Piron iz

Elide. Sceptos mi poistovjeujemo s sumnjom. Vano je primjetiti da je ovaj pravac

povezan s onim to nazivamo iskrenost. Skepticizam se zasniva i na Platonovoj filozofiji i

to razlikovanje osjetne i umske spoznaje. Budui da osjetna vara, a do umske ne moemo

doi, samim time rjeenje je u onom to nazivamo skepsa. Ovaj stav e biti rehabilitiran s

Njemakim filozofom Immanuelom Kantom i njegov ne toliko skepticizam koliko

agnosticizam. Kant tu donosi tap i njega stavlja u vodu, i svima nama normalnim u

redovitosti gornji dio tapa e biti ravan,a donji zakrivljen, i on se pita to nama daje

sigurnost da ovaj gornji dio ne vidimo svojim prikazanjem? Skeptici su u tom pogledu

htjeli biti iskreni. Sumnja je izvor novih spoznaja.


35/73


35

2011.

V. FILOZOFIJA STAROG RIMA I NJEN GRKI KONTEKST

1. Povijesno drutveni kontekst razvoja Grke filozofije u Rimu

Jo od Aleksandra Makedonskog, grk se navikava na novu dravu. U tom smislu

ve za vrijeme Aleksandra Velikog tu je bio Rim. Roma victor sluamo u filmu

Gladiator. Ono to je vladalo u tom vremenu pax romana, Augustin to uvodi kao veliki

mir svom Rimskom narodu. On se proglasio bogom, i on je onaj koji uspostavlja rat ili

mir, on ini da bude mir i da bude rat. August u pax romana daje velikom rimskom

carstvu veliki dar. Mir on je onaj koji daje mir. Imamo sukob koncepcija antike, rimske i

kranske kulture. Kranstvo je u svojoj strukturi naglaavalo samo 1 Boga kojem se

treba klanjati, a ne caru. Latinski mentalitet je bio praktian, konkretan, primjenjiv, tako

da su Rimljani bili vjeti pravnici, vojnici i graditelji, graditelji u smislu mostova, ceste,

jer svi putovi vode u Rim. Cestogradnja zapamti. Za razliku od njih grk je bio filozof,

hedonist, umjetnici. Ovaj neuspjeh umjetniki imamo kod Nerona.

Grko rimski kontekst, rekli smo da je rimljanin bio graditelj, praktiar i pravnik i

vidimo paradimatski primjer rimljana su ceste i drugi paradigmatski primjer je pravo.

Po svojoj sloenosti, zahvaanju svih meuljudskih odnosa i utoliko oni bivaju vani, te

veze postojale su i u helenizmu ali od Aleksandra postali su veliki protivnici.

1. Eklekticizam Ciceron

Filozofski sustav koji poiva na slobodnom i proizvoljnom skupljanju i sabiranju

dijelova ostalih filozofija. Danas bi to bilo strogo zabranjeno. Ciceron je bio pollitiar,

senator, Rimski rentor, vrlo dobro je poznavao Grki jezik. Najvanije djelo mu je De

officis i de republica.

2. Rimski epikurejci

Jedni od najvanijih su: Virgilije, Horacije i Lukrecije Kar. Lukrecije govori o

fenomenu koji e biti poznat u psihoanalizi, a taj fenomen je otuenje. Tu dimenziju

otuenja naglaava Lukrecije Kar. Za Lukrecija je vano da je bitno doprinjeo rimskoj

terminologiji. Ostalo u knjizi.

3. Rimski stoici

Praktinost je ovdje spomenuta, i radi se o procvatu stoike filozofije.


36/73


36

2011.

a) Lucije Anej Seneka (4. 65.)

U knjizi

b) Epiktet (oko 50. 138.)

Nije nita napisao. On razlikuje u knjizi.

c) Marko Aurelije

U knjizi.

II. NEOPLATONIZAM

1. Grko-idovska filozofija: Filion Aleksandrijski (oko 25.pr.Kr. 50.po.Kr.)

Knjiga mudrosti je nastala jer su bili uvjereni da se zemaljskom mudrou moe

doi do onog boanskog karaktera. Jedina i prava mudrost dolazi od Boga, Sofia je

sposobnost, prema idovima, ona izlazi od Boga i ona je podvrgnuta Bogu, nema vlast

nad svime, nego proizlazi od Boga koju ovjek mora izmoliti. Poanta neoplatonizma je ta

da se na vjet nain spojila hebrejska vjera s grkom filozofijom. Nije se Aristotelnizam

pokuavao povezati s vjerom, jer je bio previe empiristiki nastrojen. Mi smo dodue

rekli da idovi nisu poznavali radikalno odvajanje unutar stvarnosti na duh i tijelo

ovjek je bio jedna supstancija, mi nemamo u sebi 2 poela koja se u sebi bori, duh i

tijelo.

Kranstvo u osnovi pretpostavlja jednu supstanciju duhovno-tjelesno, kao

idovstvo, no prepoznaje stvarno odvajanje svijeta imanencije od svijeta, Boga od

svijeta. Vidite utoliko je Filon Aleksandrijski stvorio svoju filozofiju.

Filiona moemo smatrati preteom neoplatonizma. On pokuava tumaiti

biblijsku nauku s platonizmom na sljedeimosnovama:

1. Bog je apsolutno iznnad svijeta, transcendentan on je vrhovno Bie i stvoritelj svijeta;

tu bog postaje bog filozofa. Boje moi zamilja kao boje atribute ili kao posrednika

bia

() u knjizi

2. Plotin (204. 270.) knjiga.


37/73


37

2011.

a. Plotinova filozofija: JEDNO kao prvi apsolutni princip

Prije razrade pojma jedno vano je uoiti snaan monoteistiki karakter na koji je

Plotin uope upuen. Ako je ita u ivotu bilo naglaavano u idovstvu jest monoteizam i

monogamija (=moral).

b. Proizlaenje fizikog svijeta

u knjizi

c. Porijeklo, narav i sudbina ovjeka

u knjizi

Onaj tko nikad nije pogrijeio, nikad nije pokuao napraviti neto novo 1

(Albert Einstein)

1Za eventualne tiskarskepogrekene odgovaram


38/73


38

2011.

POVIJEST FILOZOFIJE SREDNJEG VIJEKA

Jedan dio gradiva smo proli. Naglasio sam da nam je stari vijek bitniji jer smo

otvorili temeljna pitanja. I u srednjem vijeku filozofi e se pozivati na grke. Nikada

neemo govoriti o ranom srednjem vijeku, nego o filozofiji koja je obiljeena konstantno.

Zavretak starog i poetak srednjeg vijeka

Zavretak ili prijelomni trenutak, prijelaz iz starog doba u rano srednjovjekovlje

dogodio se 476.g. kad je car Romul Augustul izgubio vlast. (Rekli smo da iz srednjeg

vijeka nema skripti, nego materijale pravimo sami). Car Augustul je izgubio vlast od

pretorijanske garde. Pretorijanska garda je bila carska privatna garda, vojska, danas bi

rekli da bi to bila najblia vojska koja je oko cara, sistem neto kao tajna policija. Oni su

osiguravali stabilnost, no s druge strane se dogaalo da su oni smjenjivali cara.

Za cara je bio problem pobune carska garda. 476.g. uzimamo ju vie kao u

simbolikom smislu. Odakar je bio poganin koji se dobro snaao u rimskoj vojsci. Veliko

Rimsko carstvo u tom smislu doivljava eroziju, u smislu erozije tla. I danas se mnogi

dive tom simbiozom golemog carstva koje je moglo kultirat te narode. Odnos prema

Grkoj bio je sve slabiji, nije vie bilo onog utjecaja u duhovnom smislu one grke kulture

na sam Rim. Tree je jedno moralno rasulo, Grka je u tom moralnom elementu bila

raspojasana. No to raspojasanost je oitovalo Rim u svom vrhuncu. to se tie prvih

krana kako su se polako irili imali su suzdranost prema samom Rimu i oni su Rim

promatrali kao novi Babilon. Te stoga nisu odmah prihvatili sredite kranstva u Rimu.

Novi Babilon u smislu ba ove raspojasanosti. Daljnja problematike upravo ove erozije

Rimskog sustava vidjela se u odnosu robova. Bilo je oko 20% slobodnih ostali su bili

robovi, s takvim omjerom nisu mogli nigdje doi radi pitanja motivacije. Prevrgnua

robova u Rimskom carstvu je etvrti element. Rimljani su bili dobri graditelji i vojnici no

ono to nisu posjedovali jest kultura. Poanta koju se eli izraziti jest da se dogodilo

asimiliranje od strane ostalih naroda, preuzimanje obiajai mi danas primjerice kitimo

bor, taj obiaj je preuzet od starih slavena koji su slavili boga Para i mnotvo takvih

obiaja preuzeo je i sam Rim.

Zapadno Rimsko Carstvo postaje sve vie lijen, seobe naroda, Gota, Avara,

Slavena, Vandala. Ne radi se o tome da je Rim napadnut od velike druge vojske nego je

nagrizalo s jedne, druge i tree strane. Dogodilo se nagrizanje Rimskog Carstva s svih


39/73


39

2011.

strana. Istono Rimsko Carstvo je bilo u boljem poloaju, ekonomski ali i guom

naseljenou. Posebice je car Justinijan koji je 543.g. sruio je Ostrogote i zadobio vlast

ponovno u Sjevernoj Africi, no Justinijan nije mogao obnoviti Zapadno Rimsko Carstvo,

ono se sve vie i vie uruavalo. Zanimljivost Bizantskog cara jest da se on smatrao

bauzelusom (cara politike i duhovne moi). Poglavito je tu bitna problematika oko

kranskihdogmi jer se car esto mijeao u pitanje papi, crkvenih sabora.

Dananji najuoljivijiizriaj u suvremenom dobu imamo u zemlji Velike Britanije

gdje je kraljica na elu Anglikanske Crkve, jer se Henrik VI tako postavio kad je raskinuo

s Rimom. Iz svega ovog to smo rekli oito je da je seobom naroda dolo neto novo, taj

val seobe naroda je bio prebrz da bi rimski narod mogao primiti i asimilirati taj narod.

Latinski jezik i to onaj rimski koji se razlikuje od ovog srednjovjekovnog. Ti narodi koji

su doli bili su prikazani kao oni koji pale, pljakaju, ubijaju, oni jesu bili brutalni no nisu

bili nita vie no kao to su bili rimski vojnici. Brutalni su bili jer nisu bili dotjerani,

arenlik, Rim je volio sve areno. Bilo je zanimljivo toj brutalnosti Crkva je pokuala stati

na kraj, prvo pokrtavanjem gdje Crkva zabranjuje od Srijede do Ponedjeljka da ne

smije potezati ma u tim danima. Tu vidimo iskorjenjivanje nasilja i dolazimo s jedne

strane do prosipanja tog Rimskog Carstva. U tom carstvu se javlja kranstvo, tu nismo

sada na razini propovijedanja gdje vie nije kao prije Domus ecclesiam. Nadovezujuise

300-400.g. nakon Krista dobivamo ve crkvene oce koji brane vjeru od filozofa, koji su

kranstvo smatrali budalatinom, javljaju se i kranske kole.

Rani srednji vijek Patristika

Kao prvo razdoblje ranog srednjeg vijeka obiljeavamo Patristiku koje je od 2

7st. Pos. Kr. Ona uvruju kransko uiteljstvo i brane ga protiv gnoze i protiv

poganstva. U tom smislu dolazimo do vanog pojma koji je i za filozofiju jako vaan, a to

je gnoza, dolazi od gnoseo to znai spoznati. Gnoza je bila uvjerenje odnosno uenje da

ovjek svojim sposobnostima (naravnim) moe dosei vrhunac svekolike spoznaje i na

taj se nain dovinuti do onog boanskog. Jo jednom Gnoza je uvjerenje u kojem je

ovjek sposoban svojim vlastitim snagama dosei svekoliku spoznaju. To nije nita

drugo nego ona dimenzija nego kojima pojedine ljude smatramo prosvijetljenima.

Krani su se borili protiv gnoze zbog toga jer je Bog suvian. Vjera je dar, prije nego li

elim vjerovati nego se odluim za tu dramu vjerujem li ili ne ja sam duan od Boga

Documents

Historija filozofije