HRVATSKA KNJIŽEVNOST

1. Značajke hrvatske srednjovjekovne književnosti ( vremenski okvir, nositelji, jezik i pismo, najstariji spomenici hrvatske glagoljice)

Razdoblje od 7. Do 16. St.Dolazak braće Ćirila i Metoda na poziv kneza RastislavaĆiril sastavlja abecedu prema grčkim slovima i izgovoru – glagoljica. O tome svjedoći najstariji tekst slavenske pismenosti Traktat crnorisca Hrabra.Najstariji pisani spomenici na glagoljici su Valunska ploča (11. St. Cres) i Plominski natpis (11. St. Plomin), najpoznatiji književni spomenik je Bašćanska ploča (1100. g.)Ostali tekstovi:ljetopis popa Dukljanina, Vinodolski zakonik, Zapis popa Martinca, liturgijski tekstovi: Hrvojev Misal, Misao kneza Novaka, Misal po zakonu rimskog dvora, poezija: Vu se vrime godišća, Narodi nam se kralj nebeski.

2. Marko Matulić kao humanistički i renesansni pisac; Judita(tematika, kompozicija, idejna osnova dijela, jezik)

Ep u 6 pjevanja (libara). Judita je prvo značajno umjetničko ostvarenje pisano narodnim jezikom. To je pjesnička izrada starozavjetnog biblijskog motiva, u kojem pjesnik progavar o svom vremenu. U uvodu je invokacija (prizivanje, zaklinjanje). Na početku nas upoznaje s temom, govorit će o smjelim djelima udovice Judite. Pjesnik iznosi svoje refleksije o životu i ljudima. Kaže da će oholim ljudima koji se izdižu iznad drugih biti teže kad padnu. Asirski kralj Nabukodonosor je nerazborit čovjek koji misli da slava traje viječno. Želi biti Bog. Autor ga uspoređuje sa psom i zmijom. Holoferno – vanjski izgled: crveno lice, krvavo oko, prosjeda brada, debeo trbuh. Vanjskom izgledu odgovara i njihov karakter. Pjesnik daje detaljan i realan opis vojske čiji dijelovi odjeće odgovaraju turskim zavojevačima (subaše, veziri). Židovi su skromni ipošteni ljudi koji štuju Božje zakone. Ona je oličenje vrline, odana vjeri i svojim sunarodnjacima. Ne prihvaća ponašanje nedostjnog čovjeka i odlučuje spasiti dostojanstvo i živote ljudi. Njezina ljepota dana je detaljno - prikaz prave renesnasne ljepotice.

3. Hrvatski petrarkistički pjesnici (vrijeme, utjecaji, predstavnici – Šiško Menčetić, Hanibal Lucić i dr.)

Petrarkisti – pjesnici koji slijede Petrarkin stil. U središtu je postavljena tjelesna ljepota žene, senzualna crta. Motiv neuzvračene ljubavi, ljubavni nemiri. Najznačajniji hrvatski petrarkisti – Šiško Menčetić, Džore Držić.Šiško Menčetić; Prvi pogled – u središtu je tjelesna ljepota žene koju gradi tipičnim petrarkističkim elementima (zlatna kosa, vrat, čelo, prsti ruke, bijelo ruho). Cijeli taj prizor stavljen je u proljetni pejzaž koji ovdje nosi određenu simboliku, pokreće ljubavne osječaje. Menčetić je bio iz plemićke obitelji i ostavio je oveću zbirku ljubavnih pjesama, sljedbenik je pretarke i slavitelj ženske ljepote.Hanibal Lucić; Jur ni jedna na svit vila – tema: slavljenje ženske ljepote. Motivi: čelo zlatokosa, crne tanke obrve, oči, usta, drobni zubići, tanki prsti, uznosit stas, bijela prsa, tipični petrarkistički motivi. Pjesnikov zanos ljepotom. Senzualna crta – žudnja za uživanjem te ljepote. Poanta: težnja da ta ljepota vječno traje. Jezik i stil: slikovitost izraza, sugestivne usporedbe (usta popud koralja, zubi kao biseri). Osmerac, stroga struktura strofe (strofa završava sa stihovima s kojima i počinje, samo u obrnutom poretku). Usporedbe su slićne narodnoj pjesmi. Vrsta: ljubavna pjesma.

4. Epika u hrvatskoj renesansi (vrste, predstavnici i djela; Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje)

Razdoblje: 16.st.Vrste: ep(biblijsko-religiozni i povijesni epovi), roman, pastirske igre, komedijaPredstavnici:

Marko Marulić - JuditaBrne Karnarutić – Vazetje Sigeta gradaPetar Zoranić – Planine

Petar Hektorović – Ribanje i ribarsko prigovaranjePetar Hektorović – Ribanje i ribarsko prigovaranjePrikazano je trodnevno putovanje pjesnika u društvu dvojice seljka od Hvara do Šolte i Bača. Djelo ima pustolovni karakter. Seljaci – Mudri, snalažjivi, bistri, marljivi, radljivi. Da im ne bi bilo dosadno, zabavljaju se pričajući poslovice, postavljajući si zagonetke, pitalice, pjevaju narodne pjesme. Žive teškim životom. Demokratičnost – plemić se druži sa seljacima (ljudima niže klase). Realistički opisi (opis predmeta za ribarenje), vjerodostojni i realni. Šturi opisi pejzaža.

5. komediografsko stvaralaštvo Marina Držića; Dundo Maroje ( prolog, središnji problem komedije, dominantni likovi, jezik) ili Novela od Stanca (mjesto i vrijeme radnje, tema, Držićeva kritika)

Dundo Maroje : 5 činova, 2 prologa. Tema: osnovna radnja vezana je uz dolazak dunda Maroja u Rim po sina Mara koji, umjesto da trguje, troši novac na Lauru. On kazuje o utopijskoj zemlji, arkadjskoj, u kojoj žive plemeniti, dobri, pošteni, mudri i sretni ljudi ( ravnopravni). Te ljude naziva Nizbilj. One koji su zli i nemaju te osobine naziva Nahvaj.Likovi: Dundo Maroje i Bokčila, Maro i Popiva, Ugo i Pomet, Laura i Petrivjeka.Govori se o sukobu generacija starih i mladih.Dundo Maroje je dubrovački trgovac kojem je glavna osobina škrtos (plantovski tip). Izgubiti novac najveća je nesreća, dukati su mu važniji od sina. On je dosjetljiv i lukav, zna iskoristiti situaciju.Pomet je najmarkantniji. Želi uživati u svemu što život pruža – hedonizam. Za njega nema nerješivog problema. Intelektualno je superioran (nadmoćan, jači, važniji) dominira i nadređenima. Gospodar je ravnima i nižima od sebe.odabire put prema uspjehu na račun nesposobnih. Kaže da se vremenu treba akomodovati (prilagođavati).Jezik: čakavština 16. St.

Novela od Stanca: radnja se odvija u Dubrovniku,Tema: Dubrovački život 16. St.Lica: Vlaho, Miho i Dživo – patricijski sinovi, varaju očeve iskradajući se u noćni život. Bezobrazni su i grubi, predmet šale im je Stanac. Stanac – seljak iz Hercegovine, trgovac. Dolazi u Dubrovnik prodati svoju robu, smeten nesiguran. Mladići ga ismijavaju i podkradaju. Na kraju shvaća da je izigran i i prevaren.Jezik i stil: likovi su pokazani kroz postupke i govor. Mladići govore dubrovačkim jezikom a Stanac štokavski, u jezik umeće poslovice, pučke izraze i dosjetke.Vrsta: to je i pokladna igra ali može biti farsa – prikaz grube šale.

6. hrvatski humanizam i renesansa (vremenski okvir, tematika, književne vrste, pisci i najpoznatija djela).

Vrijeme: 16. St. Podlogu renesansnoj književnosti stvorila je djelatnost humanista.Razvoj književnosti osobito u priobalnom području zbog gospodarske ravijenosti i blizine Italije.Teme religiozne, način života...Renesansna središta: Split, Zadar, Šibenik, Hvar, Dubrovnik.Lirika: Šiško Menčetić – Prvi pogled

Džore Držić – grem si, grem...Hanibal Lucić – Jur ni jedna na svit vilaMavro Vetranović – Moja plavica

Epika: Marko Marulić – JuditaBrne Karnarutić – Vazetje Sigeta gradaPetar Zoranić – PlaninePetar Hektorović – Ribanje i ribarsko prigovaranje

Drama: Marin Držić – Dundo Maroje, Novela od StancaHanibal Lucić – Robinja

7. Barok u hrvatskoj književnosti (vremenske, povijesne i stilske odrednice; Dubrovnik, prepletanje sjevera i juga, književnost na kajkavskom narječju, književne vrste, barokni spomenici u Varaždinu)

Brok u hrvatskoj književnosti počinje s prvim desetlječem 17. St., a traje sve do druge polovice 18. St.od književnih žanrova dominantna je lirika, od epike je najzastupljeniji barokni ep i epsko pjesništvo. Sve više se piše na narodnom jeziku.Dalmatinsko – Dubrovački krug – glavni predstavnik Ivan Gundulić – Dubravka, Suze sina razmetnoga, Osman.Ivan Bunić – Vučić – Plandovanje U razdoblju baroka najznačajniji autori i kajkavska ostvarenje su:

Juraj Habdelić – autor je moralno – nabožnih djela na kajkavskom Prvi oca našega, Adama grijeh i Zrcalo marijansko, te kajkavsko – latinskog rječnika – Dikcionar.Ivan Belostenec – autor je latinsko hrvatskog riječnika GazofilacijumFran Krsto – Frankopan – ljubavni kanconjer na kajkavskom Gartlic za čas kratiti.

Za širenje baroka zaslužni su isusovci. Osnivaju se isusovački samostani i škole.

8. književno stvaralaštvo Ivana Gundulića: Dubravka ili Osman (vrsta, tema, stilski postupci, simbolika)

OSMAN – Povijesni ep, sastavljen od 20 pjevanja (14. I 15. Nedostaju – nadopunjuje ih Ivan Mažuranić) Ep je inspiriran povjesnim događajem bitke kod Hoćima 1621. U kojoj je dotad neporaženu tursku vojsku pobjedio poljski kraljević Vladislav.Glavni lik je Osman, turski vojskovođa i sultan koji je u Carigradu silom došao na vlast. Osman za poraz kod Hoćima krivi svoju plačenićku vojsku – janjičare. Oni se boje i pobune se protiv njega. Osman na kraju smaknut. Osim povijesnog okvira, u djelu se događa niz zasebnih epizoda koji govore o Sunčanici koju Kazlar – aga želi pribaviti svome gospodaru.Jezik i stil: simbolika likova – Sunčanica – slaboća, Ljubdrag – narod, Kazlar aga – sila i tiranija. Sinteza renesansnog (opis djevojaka), baroknog ( Kazlar – agin govor) i narodne pjesme ( Ljubdragova tužaljka). Djelo temeljeno na kontrastu: ropstvo/sloboda, kršćanstvo/islam, Zapad/Istok.Dobro pobjeđuje zloPoslovični stihovi: „Kolo sreće uokoli vrteći se ne prestaje, ko bi gori, sad je doli, a ko bi doli, gore ustaje...“

DUBRAVKA – dramsko djelo – pastirska igra u 3 čina, svaki čin ima 9 skazanja, prvi čin ima 10 skazanja – prvo je uvodno.Od Radmia saznajemo o mjestu, koji likovi sudjeluju u radnji i koji je središnji događaj. Dubrava je arkadijska zemlja, radnje gotovo da nema.Kontrasti: ropstvo – sloboda, sramota – čast, ružnoća – ljepota, pravda – nepravda.Za starca Ljubdraga su država i sloboda najvće vrijednostgi koje mogu ugroziti sami građani. Njegov monolog je pun kontrasta. Kritizira nerad i ljenost zbog kojih Dubrava siromaši, zatim rasipnost, pretjeranu kićenost i luksuz žena, neposlušnost mladih i pretjerano trčanje za užicima.Pjesnik osuđuje pojavu korupcije i neprilične brakove. On iznosi ideje: a) slobodna država osniva se na zdravom braku utemeljenom na ljubavib) propada država u kojoj srebro i zlato više vrijede od poštenja. Alegorijsko djelo: dubrava je Dubrovnik, Dubravka je Dubrovačka vlast, Miljenko predstavlja dubrovačko plemstvo, Grdan predstavlja bokate građane koji ugrožavaju slobodu.Cijelo dijelo je zapravo himna slobodi.Obilje kontrasata, usporedbi, metafora, ali su vidljivi i elementi petrarkističke lirike. Smjenjuju se 12- erci i 8-merci.

9. prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti (vremenske, povijesne i stilske odrednice, predstavnici i dijela; Tituš Brezovački: Mtijaš grabancijaš dijak, tema, glavni lik, radnja, prosvjetiteljske ideje, jezik djela)

Ideje prosvjetiteljstva dolaze preko austrougarskih vladara Marije Terezije i Josipa II (provode reforme).

Obilježja hrvatske prosvjetiteljske književnosti: 1. Regionizam – predstastavnici pojedinih područja : a) dalmatinsko područje – F. Grubovec i Andrija Kačić Miošićb) slavonski književnici – Antun Matija Reljković, Petar Katančićc) sjeverozapadna Hrvatska – Tituš Brezovački2. Utilitarizam – shvaćanje literature da ona služi praktičnom životu, da odgaja i podučava. Takva književnos gubi na umjetničkoj vrijednosti.TITUŠ BREZOVAČKI – MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAKRadnja se događa u 18. St. U okolici Zagreba. Tema: ismijavanje primitivnosti i naivnosti građana.Lica: Matijaš Grabancijaš, Smokalo – pastir, Vuksan – krznar, Jugović – propali plemić, Veselković – čuvar općinske sigurnostiGrabancijaš je đak koji je uz obaveznih dvanaes škola završio i trinaestu, vilenjačku te ima nadnaravne sposobnosti. Svoje nadnaravne sposobnosti Matijaš koristi da bi izvrgnuo ruglu i kaznio pojedince zbog njihovih mana: gluposti, pohlepe, praznovjerja, zaostalosti.Djelo je pisano kajkavštinom.Ljudske mane i društveni poroci trebaju biti kažnjeni, ali se načini njihova razotkrivanja i kažnjavnja razlikuju od Matijaševa načina u komediji.

10. Poezija Petra Preradovića (život, djelo, pjesma po izboru)

Prva njegova pjesma sa simboličnim naslovom Zora puca objavljena je u časopisu Zora Dalmatinska koji je izlazio u Zadru. Bio je najmlađi Ilirac, spada u drugi naraštaj pjesnika romantizma u hrvatskoj književnosti.3 tematska kruga poezije: domoljubna poezija,ljubavna i misaono – refleksivna poezija.Preveo je Osmana na hrvatski jezik.

Zora pucaDomoljubna pjesma, budnicaSimbolizira da će doći novi dan i bolji život za cijeli hrvatski narod, veselo raspoloženjePutnikTema: ljubav prema domovini, čežnja za domovinomSocijalni problemi, siromaštvoPjesma je u alegoriji, misaono – refleksivnaMotivi: lutalica – luta po svijetu, izgubljen je, nema prenoćište, usamljen je, osjeća se čežnja za domovinom, vraća se i plače od radosti.Mrtva ljubavLjubavna pjesmaOn ju doživljava kao idealnu ženu i želi je staviti u raj, u nebo da sjaji među zvijezdama.Pjesmu je posvetio svojoj vlastitoj ženi Pavici.Kritika – odnos između pjesnika i svijeta, nepovjerenje ljudi, pohlepni suTon – elegičanPisana je u strogoj formiOzbiljan stav pjesnika prema pjesmi.Ljudsko srceMisaono – refleksivna pjesma, stroga forma, sonetMotiv nezadovoljstva, prolaznostiTema: nezadovoljstvo ljudi, uvijek teže za nečim višimGovori o potrebama ljudskog srcaPreziremo ono što imamoJastreb: simbolizira pohlepuŽivot je kratak i zato trebamo uživati i biti zadovoljni s onim što imamoUtjecaj narodnog pjesništva

11. Ivan Mažuranić: Smrt Smail – age Čengića (tema, kompozicija, likovi, jezik, osnovna poruka)

Ivan Mažuranić rođen je 1814. U Novom Vinodolskom, a umire 1890. U Zagrebu. Bio je pjesnik, jezikoslovac i hrvatski ban. Bio je službenik u Karlovcu, vrhovni odvjetnik, kancelar, predstavnik hrvatskog sabora. 1873 postaje prvi hrvatski ban pučanin. Prva hrvatska pjesma Primorac Danici. 1846 Smrt Smail – age Čengića nejgovo njaveće djelo. 1844. Godine je nadopunio 14. i 15. Pjevanje Gundulićeva Osmana.

SMRT SMAIL – AGE ČENGIĆAUmjetnički najzrelije djelo razdoblja ilirskog preporodaObjavljen je 1846. A nastao je na temelju istinitog događaja iz 1840. (godina smrti Smail – age)To je priča koju je čuo od jednog CrnogorcaStil je aforističan, jezik hrvatski (štokavski), ima puno turcizama i arhaizamaKompozicija: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob

Agovanje:Aga – gospodar, niži turski plemićMjesto i vrijeme radnje: Stolac, 1840.Tema: Sukob Turaka i Crnogoraca, sukob vjera, borba dobra i zlaEp započinje invokacijom „sluge zove Smail – aga“Noćnik:Noćni putnik NovicaZapočinje opison noćnog pejzažaNovica odlazi iz tabora Smail – age u želji da se priključi Crnogorcima kako bi se zajedno s njima osvetio AgoNoću putuje, a danju se skriva, boji se i Crnogoraca i TurakaNovica je vođen individualnom željom da se osvetiČeta:Započinje veličanjem čete, isticanje njihove hrabrosti i junaštvaMjesto radnje na Cetinju Crne GoreČeta se sastoji od 100 hrabrih junakaOsnovni motivi slobode i vjereDolazi svečenik koji ističe važnost te zemlje ( monolog)Domoljubni moment, ističe pravo na borbu za slobodu, blagoslivlja ihSvečenik poziva četu na ispovjedDolazi Novica i pokrštava seHarač:Harač – porezMjesto radnje: Gacko poljeSmail – aga kupi haračRaja je siromašna, nemaju kruha, a pogotovo ne novac ili zlatoMučenje rajeDolazi četa, Smail – aga želi pobjeći ali ne uspijeva, želi napustiti svoju vojsku, Smail – aga je ubijenKob:Kob – sudbinaLutka u liku Smail – age u svečanoj odjećiKlanja se prema zapadu – pobjeda kršćanstva nad islamom

12. Romantizam u hrvatskoj književnosti – hrvatski narodni preporod ( vremenske i stilske odrednice, povijesne značajke, nositelji pokreta, plodovi narodnog preporoda)

Hrvatski narodni preporod – predhodi mu pripremno razdoblje gdje zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec traži od svećenstva da počne prikupljati i popisivati narodno blago, pjesme i pripovjetke. 1815.g. Antun Mihanović izdaje brošuru „Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domovinskom jeziku“ u kojem govori o potrebi uvođenja hrvatskog jezika umjesto latinskog. Poznati ilirci su Ljudevit Gaj, Janko Drašković, Dragutin Rakovec, Ljudevit Vukotinović, Stanko Vraz, Ivan Derkos. 1830. Ljudevit Gaj piše „Kratku osnovu hrvatsko – slovenskog pravopisanja“ na kajakvskom narječju – to označava početak preporoda. Ivan Dekos piše „Genij domovine“ – traži da književni jezik bude utemeljen na štokavskom narječju. 1835.g. Gaj izdaje „Novine Horvatske“ i „Danicu Horvatsku, Slavonsku i Dalmatinsku“, godinu dana kasnije mjenja naziv novinama „Ilirske narodne novine“ i „Danica ilirska“.1840. dolazi do razmimoilaženja među ilirskim pravcima. 1842. Vraz izdaje „Kolo“ i time se potpuno odjeljuje od Gaja. 1843. je zabranjeno ilirsko ime i to je nagovještaj kraja. Gaj vraća novinama stare nazive.U ovom razdoblju pišu se gotovo sve književne vrste, ali prevladava lirika. Pišu se putopisi, novele, a javlja se i književna kritika. Vjekoslav Babukić postavio je temelje znanosti o jeziku. Matija Smodek otvara katedru za hrvatski jezik. Osniva se matica ilirska.

13.Prozno stvaralaštvo Augusta Šenoe (životopis i književno djelo;Zlatarevo zlato ili Prijan Lovro,tema,likovi,osnovne značajke)

-najznačajniji pisac proturealizma ili predrealizma (1860.-1881.)-to razdoblja se naziva Šenoinim dobom-nastoje se prikazati društveni odnosi čime se utire put realizmu-uređuje časopis Vijenac od 1874.,Naša književnost-programski članak-stvara čitalačku publiku,približio je književnost običnom puku-uvodi realističke elemente u hrvatsku književnost

-romani: Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Diogenes, Kletva(nedovršena)-pripovijetke: Prijan Lovro, Prosjak Luka, Karanfil s pjesnikova groba, Branka, itd.-povjesnice (epsko-lirsko-dramske-posebna vrsta epske pjesme: tematika iz hrvatske prošlosti) Propast Venecije, Kugina kuća, Smrt Petra Svačića, Kameni svatovi, itd.-feljtoni: Zagrebulje-komedija: Ljubica

ZLATAREVO ZLATO-prvi roman novije hrvatske književnosti (1871.), ima 26 poglavlja-prvo poglavlje daje opći uvid i naznake zapleta, drugo započinje povijesnu fabulu, a treće ljubavnu. One se isprepliću do polovice romana tj. 13. poglavlja u kojem se prikazuju igre oko novog hrvatskog bana i pokušaj spašavanja hrvatske državnosti. Potom ljubavna fabula kreće nizbrdo sve do 21. poglavlja u kojem Dora umire od podmetnutoga otrova. Rasplet, odnosno sudbina ostalih likova rješavaju se u posljednjih pet poglavlja.-to je povijesni roman čija se radnja događa u Zagrebu u 16.st.-radnja je oblikovana kroz dvije fabule: povijesnu koju čini sukob feudalca Stjepka Gregorijanca s građanima Zagreba i ljubavnu koju čini nesretna ljubav Dore Krupićeve, kćeri zlatara Krupića i sina Stjepka Gregorijanca, Pavla. Protiv njih splektare Grga Čokolin koji želi Doru za sebe i Klara Gruberova, vlasnica samoborskog dvorca koja je zaljubljena u Pavla. Grga Čokolin otruje Doru, a Pavle pogine kao junak u borbi protiv Turaka-stilska obilježja: romantičarska u oblikovanju ljubavne priče, oblikovanje likova, pisanje iz perspektive objektivnog pripovjedača-elementi realizma-tema: prikaz života Zagrepčanina u 16.st.-likovi: Dora- krupićeva kći koja je zarana ostala bez majke pa se za nju brinula Magda, umiljata, dražesna, lijepa, munjevita oka, pametna, bistra, pobožna, sramežljiva, dobra, nije imala samo lijepo lice nego i lijepu dušu, mnogi građanski i plemički sinovi, kao i majke su je priželjkivali, vjerna je bila Pavlu, ali je postala žrtva osvetoljubivog Grge Čokolina i KlarePetar Krupić- poznat majstor svog zanata (zlatar), pored svih uspjeha nikad se nije uzojolio, pravedan i pošten zbog čega so ga zavoljeli građani i izabrali su ga za vođuPavao Gregorijanec- mlad, lijep, crne kose, tankog brčića, hrabar, plemenit, odvažan, kao što je fizički savršen tako mu je i karakter savršen, idealiziranMagda- starica, poznata po svojim paprenjacima, ne odgovara unutarnjem opisu- šenoino odstupanje, suha kao svijeća, žuta kao vosak, naborana lica poput seljačke košulje, svatko bi rekao da je vještica, po duši je bila dobra, plemenita, pobožna, oris nosi realističke elementeGrga Čokolin- gradski brica kojem se prohtjelo Dore, suhonjav, glava debela poput kupusa, gustim obrvama, malih crnih bodljivih očiju, tupog i crvenog nosa, takva mu je bila i duša, prevrtljiv, osvetoljubiv, lažljivac, želi se osvetiti Dori jer ga je odbio njezon otac kod prošnje (Doru je otrovao), radi protiv Pavla i Dore u suradnji sa Klarom-Šenoa stvara 2 skupine likova: idealizirani nose sve najljepše ljudske osobine, dok negativni likovi postaju utjelovljenje zla

14.Ante Kovačić: U registraturi (književno razdoblje, kompozicija romana, tehnika pripovijedanja, Kovačićev doživljaj sela i grada, portreti likova, osobitost Kovačićeva pisanja)

-realizam (1880.-90-ih.g)-predstavnik hrv. Zagorja-seoska sredina-roman je komponiran u 3 dijela

-prvi započinje opisom registrature u kojoj radi već ostarjeli Ivica Kičmanović, a jedan od registratora počinje pripovijedati njegov život. Pripovijedanje započinje prikazom Ivičina djetinjstva i školovanja na selu. Nakon toga opisuje se njegov odlazak u grad na školovanje. U drugom dijelu Ivica se vraća na selo. Nakon nekog vremena dolazi i Laura s kojom Ivica živi nevjenčano. Ona donosi mnogo novca koji je uzela Meceni nakon što ga je ubila. Ubojstvo je prekriveno zbog požara u kojem je izgorio Mecenin dom. Iznose se prilike na selu i Ivičin ponovni povratak u grad radi završetka školovanja. U trećem dijelu Laura postaje hajdučica. Ivica započinje vezu sa susjedovom kćerkom Ančicom, koja se također zapošljava u gradu. Laura moli Ivicu da se pomire i započnu novi život, no on je odbija, a ona mu se osvećuje…Roman završava tako što Ivica Kičmanović zapali registraturu te u njoj sam izgori.

-tema: djetinjstvo,školovanje darovitog seoskog dječaka Ivice Kičmanovića i njegov život kasnije-problem odnosa selo grad-selo: pisac zauzima kritičan stav, prikazujući primitivizam, zlobu, površnost, sklonost svađama i ljudskoj bezobzirnosti; grad: sredina je pokvarena i zla, puna bezdušnosti, nemorala i površnosti

STIL-realistički elementi- djetinjstvo i školovanje I. Kičmanovića; odnos selo-grad; prodor kapitalizma na selo(gazda Medonić), začetak kriminala u gradu(Fekonja) -romantički elementi- događaji vezani uz Lauru, ljubavni zapleti-naturalistički elementi- na oblikovanje Laurina karaktera utječe njezino podrijetlo: naslijeđe i okolina

Ivica Kičmanović-razapet između sela i grada; selo za njega predstavlja idilu djetinjstva, nježnost i ljubav prema majčinoj moralnoj čistoći i požrtvovnosti, a grad postaje mjesto nemorala i grijeha, mjesto iskrivljenih ljudskih vrijednosti, ali i mjesto koje omogućuje lagodniji i lakši život, nego život na selu; Ivičina razapetost između sela i grada izražena je njegovom ljubavnom razapetošću između dvije žene: selo-Ančica, Laura-gradLaura-demonski lik, sotonsko biće, fatalna žena, ona je puna suprotnosti: strast i bezosjećajna, gruba i milostiva, nježna i okrutna, nagla i proračunata-kompozicija roman je razbijena, rečenice isprekidane što odgovara duševnim stanjima lika

15. Ksaver Šandor Đjalski: Pod starim krovovima (kompozicija djela, tematika, problematika odabrane pripovijetke, stil; vrijednost Đalakog kao književnika)

-književnik hrv. Realizma-potomak stare zagrebačke plemićke obitelji-opisuje propadanje plemstva s tugom i nostalgijom-glavno djelo mu je zbirka pripovijedaka: Pod starim krovovima, a jedna od najpoznatijih pripovijedaka je Ugjedni i blagorodni Cintek.

CINTEK-tema- propast zagorskih plemića u novonastalim društvenim i ekonomskim prilikama i Hrvatskoj u drugoj polovici 19.st.-glavni lik Cintek- propali plemić, obučen u razgoljenu pocrnjelu košulju i hlače od grubog seljačkog sukna u narodnom kraju. O prostom konopcu visi mu sablja, a na nogama ima čizme s mamuzama. Napola je seljak, a napola je plemić. Osobine: grub, sitničav, škrt, surov, barbar(divljak), čudak, tvrdoglav, prevrtljiv, pun gorčine i nezadovoljstva. Portret: malen, zdepast, dugoljastih mršavih nogu, očima bez određene boje. Gotovo karikirani opis. Tragikomičan lik. Tragičan: ne prihvaća državnu službu, ne može se pomiriti s time da na očevinu mora plaćati porez- ne prihvaća novo vrijeme. Vodi bezuspješnu parnicu, a u grad vodi guske i purane kako bi mogao platiti advokate. Politički nestabilan- priklanja se onoj strani koja bi mu vratila privilegije. Komičan: živi u prošlom vremenu, žali za onim što je prošlo. Na kraju odstupa od svojih načela (kada mu se rodi sin) da bi obitelji osigurao egzistencijuUNIVERZALNI LIK-predstavlja ljude koji se ne mogu prilagoditi novom vremenu. Želi zadržati staro.

16. Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići (tema djela, likovi, ideja, pripovjedački postupci)

-pisac hrvatskog realizma-napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka-djela: Podgorske pripovijetke, Pavao Šegota, Zapreke

POSLJEDNJI STIPANČIĆI-roman-roman je realistička slika propasti ugledne patricijske obitelji sredinom 19.st. Članovi te obitelji su autoritarni otac Ante, patrijahalna i požrtvovna majka Valpuga te njihova djeca, rastrošni i nemoralni sin Juraj nesretna kći Lucija. Uz opsežnu i uvjerljivu sliku života obitelji Stipančić, Novak daje i prikaz buđenja nacionalnog zanosa u Senju, političke spletke i borbu za vlast. No osnovnu ideju (propast obitelji) pisac prati pravom realističkom objektivnom metodom, do detalja slikajući njihove sudbine, njihove društvene, humane i psihološke kvalitete. Najvjernije su prikazani otac i kći- žrtva i stradalnik, tiranin Ante Stipančić i nesretna kći Lucija -tema- propast jedne patricijske obitelji, društveni, ekonomski, moralni i psihološki razlozi propasti Stipančoća -vrsta romana: obiteljski, socijalni, psihološki, povijesni-društveni položaj obitelji Stipančić: -patricijska obitelj(patricij-pripadnik gradska aristokracije) - u romanu pratimo prodor ilirskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipančića da stekne neka političke položaje kako bi njegov sin Juraj nakon završetka školovanja lakše napredovao

Razlozi propasti Stipančićevih:-društveni- gleda se samo na osobnu korist (Ante Stipančić želi se domoći nekih društvenih i političkih funkcija kako bi sinu pomogao; odnarođenost (primjer Jurja)-ekonomski- ne rade, nego samo troše ono što su naslijedili; neracionalno trošenje-etički- prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za obitelj i za narod-kulturni- odgoj, školovanje

LIKOVIAnte Stipančić-oličenje čovjeka koji stradava zbog čvrstog vjerovanja u izuzetnost vlastite ličnosti-život završava teškim razočaranjem, povukavši za sobom u ponor sve što je živeći dotakao: obitelj, imanje i ugled vlastitog imenaValparuga Stipančić-bespomoćnost žene u strogoj hijerarhiji patrijahalnog društva učinila ju je bespogovornim izvršiteljem volje svoga tiranskog muža i gospodaraLucija Stipančić-žudila je za običnom ljudskom srećom; žrtva bolesne podijeljenosti svijeta A.Stipančića, ona ne traži ništa osim prava svakog ljudskog bića na životJuraj Stipančić-najtragičnija je ličnost ljudske zablude, emocionalna oštećenost koju je stekao živeći u izoliranosti izazvanoj očevom bolesnom idejom o njegovoj predodređenosti za velika djela, nije ga spriječila da spozna tragičnost vlastitog postojanja, ali ni da bešćutno uništi majku i sestru do kraja.

17. Poezija Silvija Strahimira Kranjčevića(životopis, književno djelo, pjesma po izboru)

-1865.-1908.g-rodio se u Senju, umro u Sarajevu-zbog sukoba sa vlašću protjeran iz Hrvatske, radi kao učitelj u Bosni-jedini pjesnik među piscima hrvatskog realizma-tematika stvaralaštva: domoljubna, socijalna, refleksivna, religiozna-zbirke: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme

MOJSIJE-pjesma započinje Mojsijevim obraćanjem Jahvi s molbom da izvede njegov narod iz ropstva u obećanu zemlju Hanan-Mojsije biblijski lik-tema- tragična sudbina genija i proročnog vođe naroda-motiv-nenaglašena ljudska težnja za humanijim i svjetlijim oblicima života, neprobuđena ljudska svijest o potrebi za izbavljanjem iz ropstva, sloboda jednakost, povezanost kao zakon života, čovjekova sičošnost naspram veličini svemira, ljudska zaokupljenost malim sitnim svakodnevnim stvarima. Neshvaćanje važnosti povijesnog trenutka. Mojsijev psihološki slom i smrt prije ulaska u Hanan-Kranjčević preko ovoga lika razmišlja o odnosu pojedinca(idealist, hrabar, uporan, pobožan) i kolektiva (materijalist, uljuljan u lagodni život i zadovoljan neslobodom)-suprostavljanje triju svjetonazora-Jahvin, Mojsijev, narodaJahve-u njegovim očima su svi jednaki; pomaže Mojsiju ali ga upozorava „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam“-kompozicija- dijaloška(Jahova-Mojsija-narod) -jezik i stil- biblijski izrazi i struktura stiha (na početku veznik i- svečani ton),arhaizmi-vrsta- misaona ili refleksivna pjesma

18. Realizam u hrvatskoj književnosti (društveno-politički okvir, opće značajke, vrijeme, predstavnici, tematika)

-obuhvaća posljednja dva desetljeća 19.st., točnije od Šenoine smrti 1881. od početka moderne 1892. (objavljivanje Matoševe pripovijetke Moć savjesti-prve modernističke pripovijetke hrvatske književnosti), odnosno do 1895. (studentski nemiri u Zagrebu povodom dolaska cara Franje Josipa, paljenje austro-ugarske zastave, protjerivanje studenata sa zagrebačkog sveučilišta); za početak se također navodi godina 1880. kada na književnu scenu stupa novi naraštaj hrvatskih pisaca

značajke:-napuštanje romantičnog sentimentalizma u izboru tema, fabula i likova-usmjerenost na socijalnu tematiku, odabir građe iz suvremenog života-promatranje neposredne stvarnosti-uvjerljiva psihološka karakterizacija likova (socijalno-psihološki motivirani postupci nositelji su uzročno-posljedično utemeljene fabule)-književni oblici: proza (roman i pripovijetka)

Predstavnici i djela:-lirika: Silvije Strahimir Kranjčević-epika: Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Eugen Kumičić

-regionalna usmjerenost pisaca hrvatskog realizma: -zagorska sredina- Ante Kovačić (U registraturi, Fiškal); K.Š.Gjalski (Pod starim krovovima) -slavonska sredina- Josip Kozarac (Tena, Mrtvi kapital) -primorska i istarska sredina- Vjenceslav Novak (Posljednji Stipančići) Eugen Kumičić (Začuđeni svatovi)

tematika hrvatskog realizma-propadanje plemstva- Novak, Gjalski, Kumičić-povijesna tematika- Gjalski, Kumičić-odnos sela i grada- Kozarac, Kovačić, Novak-psihološke i opće ljudske teme- Kozarac, Kranjčević

19. Modernizam u hrvatskoj književnosti (pojam, vremenske i stilske odrednice, modernističke grupe, časopisi, pisci, djela)

-to je razdoblje u povijesti hrvatske književnosti koje slijedi poslije realizma -razdoblje od 1892. ili 1895. (spaljivanje mađarske zastave) do 1914.g. (Matoševa smrt). Zbog spaljivanja mađarske zastave mnogi intelektualci su izbaćeni sa sveučilišta i studij nastavljaju u Pragu ili Beču gdje se susreću s modernim literarnim tendencijama.-stvorene su dvije skupine:- Praška grupa- predstavlja je Milan Šarić- tradiciju povezuje e modernim elementima- Bečka grupa- predvodi je Milivoj Dežman Ivanov- odbacuje tradiciju i traži novu literaturu. Svoje ideje propagira preko časopisa „Život“, „Hrvatski salon“. Realisti su već dobili vrhunska dijela, a literatura je zaštićena realizmom pa su se mladi lakše afirmirali u književnoj javnosti. Dodjeljuju 3 generacije pisaca: -stari realisti- Kozarec Novak i drugi -novi realisti- pisci koji su u domovini i slijede našu književnu tradiciju- Franjo Kiš( Hrvatsko zagorje), Viktor Car Emin (Istra), Ivan Kozarac (Slavonija), Srđan Tucić, Josip Kosor- naturalistička drama -modernisti (artisti)- Branimir Livadić, Milutin Cihlar Nehajev, Antun Gustav Matoš- lirika- Utjeha kose, proza- Cammao, Vladimir Vidović, Vladimir Nazor, Ivo Vojnović, Dinko Šimunović- Muljika, Duga,Mladen Bogović, Janko Leskovar- Misao na vječnost

20. Antun Gustav Matoš ( životopis, književno djelo; poezija- pjesma po izboru, prozno stvaralaštvo- odabir proznog djela po izboru)

-rođen u Tovarniku 1873., umire 1914.-Matoševom smrću završava razdoblje hrvatske moderne-bio je pjesnik, novelist, kritičar, putopisac-najistaknutiji pjesnik hrvatske moderne-poezijom se javlja 1906., napisao oko 80- tak pjesama-započeo dijalektalnu poeziju u 20.st., na kajkavskom

DJELA-pjesme- Notturno, Utjeha kose, Samotna ljubav, Jesenje veče, Maćuhice, Srodnost itd.

-cjelokupnim svojim djelom vezan i za tradiciju i za smjela traženja u književnoj tematici i stilskom izražavanju, a ponajprije u shvaćanju umjetnosti kao specifičnog, autonomnog izraza ljudskog duha-motivi u poeziji- ljubavni, intimni, domoljubni, pejsažni-uzor mu je Baudelaire

JESENJE VEČE-sonet-u njemu Matoš iznosi sliku atmosferu u prirodi-jesenje sivilo, tmurni oblaci, blatnjava jesenja rijeka, magla koja skriva kućice i toranj, sunce na zalasku, vrbe i vrane-u trećoj strofi povezuje taj sumorni jesenji krajolik s ljudskim nemirima. Upravo taj nemir pokazuje da je čovjek tu, da je cijeli taj pejzaž uznemirio pjesnika i dao mu priliku da konkretizira doživljaj svojih nemira-u četvrtoj strofi se javlja motiv jablana koji se gordo suprostavlja bezdanu svemira te u prostoru smrti i umiranja uvjerava da je život moguć-Jablanom možemo smatrati i izdvojenog pojedinca, pjesnika koji u sveopćem ništavilu govori o životu

-prozno stvaralaštvo-piše novele iz domaće (zagorsko-zagrebačke) sredineCAMMAO- simbolička novela-mjesto radnje-Pariz, Beč, Ženeva-tema-teško probijanje Hrvatskog umjetnika kroz život u stranoj sredini-likovi:-Alfred Kamenski- glazbenik, bio je iz siromašne seoske obitelji; nije bio naročiti učenik ali pokazuje izuzetan talent za glazbu pa ga njegov ujak biskup školuje u inozemstvu. Ujak umire pa se Kamenski

sam probija kroz život. Proputovao je gotovo sve europske gradove. Živi u neimaštini. Život mu se gadi, teži za nečim tajanstvenim i nedokučivim, što pronalazi u vezi sa glazbenicom Funny koja postaje za njega fatalna, zla kob (sudbina)-Funny-mlada žena, Alferdova ljubavnica-Forest-njezin muž, Amerikanac-Alfredov ujak-biskupJEZIK I STIL-tajanstvena i mistična atmosfera, pisac ulazi u Alferdovu podsvjest (njegova priviđenja-susret s pokojnom majkom). To je odlika moderne proze-simbolika: papiga Cammo-simbol zle sudbine-odala je ljubavnike

21.Poezija Vladimira Vidrića (književno razdoblje, stvaralačka osobnost pjesnika, pjesma po izboru)

Vladimir Vidrić jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske moderne.

Pjesme:PEJZAŽ 1-ugođaj ljetnog podneva, vizualni doživljaj – mnoštvo boja: plava, žuta, zlatna, bijela, crvena-impresionistička paleta boja. Uz vizualni prisutan i zvukovni doživljaj ( asonance i aliteracije). Priroda živi svojim životom u njoj je prisutan pokret, cvjetovi vise plavi, bijeli, žuti. To je pejzažna pjesma vedrog raspoloženja – odraz pjesnikova vedrog raspoloženja.

PEJZAŽ 2-doživljaj noćnog pejzaža nakon kiše. Raskoš i ljepota prirode. To je mističan i tajanstven pejzaž. U njemu je prisutan čovjek (pjesnik) ushićen i zanesen ljepotom noći. On se obraća prirodi. U pjesmi postoje metafore, a stih je muzikalan. Pjesma se temelji na kontrastu svjetla i tame: noć – dan, mjesec – iskrice.

22.Prozno stvaralaštvo Dinka Šimunovića ( razdoblje, djela, pripovijetka po vlastitom izboru)

-pripada razdoblju hrvatske moderne-pripovjedač i romanopisac-smrt i ljubav osnovni su polovi oko kojih se kreće radijus Šimunovićeva pripovijedanjaDJELA: Đerdan, Mrkodol, Alkar, Porodica Vinčić, Tuđinac, Duga

DUGA ili MULJIKA-pripovijetka utemeljena na mitskoj predaji o simbolici duge, govori o Srninoj tragičnoj sudbini. Bogato je zahvaćen život jedinke. Unutar lika očit je sukob između želje i stvarnosti. Srna čezne za nedostižnim – motiv ljudske želje koja se ne može ostvariti. Potpriča o sudbini kljaste Save je paralelna situacija – nesreća ženskih bića (fatalistički doživljaj svijeta). Pisac prikazuje malograđanske uske okvire u kojima Srna ne vidi drugu perspektivu nego biti dječak. Seradovi nemaju istinski dodir sa svijetom, udaljeni su od prirode i svog djeteta i tragično završavaju. Nad ljudskom prirodom vrši se nasilje, ograničavaju se ljudske slobode. Paralelizam duhovnog života i krajolika. Snažne su vizualne i akustičke slike.

23.Poezija Antuna Branka Šimića (djelo, pjesma po izboru)

-glavni je predstavnik i najznačajniji pjesnik ekspresionističke faze hrvatske književnosti-objavio je jednu zbirku pjesama 1920. Preobraženja-dio je književni kritičar i urednik časopisa „Vijavica“, „Književnik“, „Juriš“-djela: Preobraženja, zbirka pjesama, Izabrane pjesme

RUČAK SIROMAHA-siromaštvo utječe na međuljudske odnose i način na koji pojedinac doživljava i sebe i druge

-groteskno je to da čovjek doživljava drugog kroz prizmu hrane, toliko je određen glađu da i svoje tijelo doživljava kao tuđe, a vlastitu krv kao – jelo-osjećaji koji obuzimaju siromašne: stid, strah, gađenje nad samim sobom, osamljenost, osjećaj krivlje-Šimić u pjesmi ne analizira i ne istražuje društvene korijene siromaštva, nego osjećaje siromašnih i osjećaj krivnje zbog obilježenosti u društvu ( ali i nemići da se bilo što promijeni)

SMRT I JA-smrt je za pjesnika nešto posve uobičajeno i normalno: ona s čovjekom raste od rođenja-smrt nastupa u trenutku kad ona nadraste tijelo onoga u kojem se nalazi i počinje samostalno kraljevati-Šimić ne mistificira smrt i ne tuguje zbog smrti, on samo shvaća da je smrt neobjašnjiva i beskrajna-od interpukcijskih znakova u pjesmi se javljaju dvotočje i točka; ti znakovi dijele pjesmu na tri dijela, na kraju nema interpukcije što potvrđuje pjesnikovu misao o neizmjernosti kraljevstva smrti

24.Poezija Miroslava Krleže, Balade Perice Kerempuha (povijesna pozadina, struktura djela, tematika, simbolika, jezik; balada po izboru)

-zbirka kajkavskih pjesama (balada). 1936.g. – izlaze u Domžalama kod Ljubljane „Balade“ su reakcija na španjolsku revoluciju 100 godina nakon što je proglašena štokavština zajedničkim jezikom Hrvata (Gaj – 1836.). Glavni lik balade je Petrica Kerempuh, veseljak i vragolan koji ismijava vladajuću Klasu ali često podruguje i svojim vlastitim nevoljama i mukama. Sličan je njemačkom narodnom junaku Tilu Ojlenšpigelu ( Till Eulenspiegel ). Inače lik P. Kerempuha je obradio kajkavski pisac Jakov Lovreničić. Balade imaju nacionalnu povijesnu dimenziju u kojima je prikazan nehuman feudalni sistem koji kroz stoljeća ugnjetava seljaka, kmeta. Kerempuhova popevka je prosvjed protiv nehumanosti u povijesnoj drami hrvatskog naroda. Međutim, taj prosvjed dobiva i opću crtu što znači pobuna protiv svega neljudskog. Balade je stvarao na nekoliko jezičnih izvora Bolestenčev rječnik « Gazophilaciom » komedije Tituša Brezovačkog, agramerske smicalice, govor bake, Varaždinke Terezije Gončanec. Na temelju svih tih izvora Krleža je stilizirao svoju kajkavštinu digavši je na visoku estetsku razinu i dokazavši tako da se na kajkavskom može napisati pravo književno djelo.

25. Prozno stvaralaštvo Miroslava Krleže; Povratak Filipa Latinovicza ( struktura djela, tematika, jezik, stil, likovi)

Prozno stvaralaštvo Miroslava Krleže obuhvaća romane i novele – Banket u Blitvi , Zastave , Na rubu pameti, Povratak F.l.; zbirka ratnih novela Hrvatski bog Mars, Novele Povratak Filipa Latinovicza (1932.) je prvi moderni roman u hrv. književnosti, po strukturi vrlo kompleksan i složen, klasične kompozicije i razgranate fabule. Radnja romana odnosi se na razdoblje između 1920. do 1930.Vremenski sam roman obuhvaća nekoliko mjeseci: proljeće, ljeto , jesen Osnovni motiv je motiv povratka i svemu što se u romanu dogodilo, njegova je posljedica. Pitanja koja su vezana uz glavni lik – Filip l. su:

a) pitanje identiteta: Filip je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca, on najprije misli biskupa, kasnije se otkriva plemića Liepacha. Majka se trudila da se Filip ne razlikuje od ostale djece , ali samo po vanjskim osobinama- izgledom, ali u njenom odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon što je majci ukrao novac kako bi ga potrošio u javnoj kući, njezina su vrata za njega zauvijek ostala zatvorena. Filip odlazi i vraća se nakon 23 godine, a između njega i majke ništa se nije izmijenilo. Oni su i dalje stranci. Ona bi htjela biti bliža sa sinom, ali napor je uzaludan. Svoje viđenje majke kao bludne stare žene Filip otkriva slikajući njezin portret- preko slike izražava svoj pravi odnos prema njoj. Odsutnost obiteljske topline uvjetovalo je: a) Filipovu preranu zrelost, b)neuravnoteženost, c)iskompleksiranost

b) pitanje pripadnosti društvu: Filip ne osjeća pripadnost hrv. društvu. To najbolje potvrđuje njegovo viđenje Jože Podravca – simbol stoljetne hrv. zaostalosti. Filip je dalek i od najnižeg sloja koji predstavlja Joža Podravac i od najvišeg koje okružuje njegovu majku ( za njega su oni maske koje žive u prošlosti i pričaju o ispraznim stvarima) . Filip želi osjetiti podlogu , želi se osjećati „doma“ ali ta je njegova želja neostvariva jer je on čovjek bez nacionalnog i obiteljskog uporišta.

c) pitanje umjetnosti: umjetnost je za Filipa:- viši smisao života

- jedina mogućnost da se u građanskom društvu prevlada ono što čovjeka udaljava od njegove prirode, jedna od najvažnijih vrijednosti u životu.

- to je jedina čistoća u životinjstvu oko nas

Filip je ekspresionistički slikar , opsjednut mislima kako izraziti svoju ekspresiju. Filip stvarnost doživljava kroz boje, zvukove i osnovna mu je želja naslikati množinu svojih osjetila ( zvuk, miris, boju) .Neke motive zato i ne može naslikati.

d) ljubav: Bobočak je simbol tjelesnog , nagonskog i na trenutak se čini kako bi možda mogla spasiti Filipa, ali je ona već upletena u mrežu svog odnosa s Baločanskim, propalim advokatom koji je na kraju zbog ljubomore ubija( pregriza joj grkljan) . Tko je na kraju romana krug zatvoren i Filip je opet na početku možda s još dubljim kompleksima nego prije.

e) stil: roman pripada monološko- asocijativnom tipu proze, ali jedinim svojim dijelom pripada i romanima izričaja odnosno romanu- eseju jer cijeli fragmenti teksta i nisu nego eseji o umjetnosti i slikarstvu.

26. Dramsko stvaralaštvo Miroslava Krleže; Gospoda Glmbajevi ( ciklus o Glembajevima , vrsta djela , modernistički elementi , tematika , problematika, jezik, djela)

Dramsko stvaralaštvo M. Krleže dijeli se u tri faze:a) prvi dramski ciklus: pod imenom Legende, od 1914. do 1912. čine drame:

Legenda , Maskarata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo; Michelangelo Bounarotti, Adam i Eva. U ovim dramama Krleža rješava neka osnovna pitanja sudbine čovjeka i čovječanstva. Ove drame sadrže ekspresionalne stilske karakteristike.

b) drugi dramski ciklus: - ratna tematika čine drame: Golgota, Galcije ( kasnije u logoru), Vučjak. Iako zadržavaju neke ekspresionističke karakteristike Krleža stilski ide dalje i uvodi realističko- psihološku karakterizaciju.

c) treći dramski ciklus: Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda,( 30-tih god. 20.st.). To je najbolji i najsnažniji dramski opus, ispunjen psihološkom motivacijom i psihološkom analizom likova. Dramski sukob ne postoji toliko u međusobnim odnosima, koliko unutar njih samih.

GOSPODA GLEMBAJEVI-:- napisani 1928.- drama u 3 čina:

a) u prvom činu- sukob Leona s glembajevskom okolinomab) u drugom činu- sukob Leona i oca Ignjata, Glembajeva smrtc) u trećem činu- Leone- barunica Castelli- Beatrice; baruničina smrt

Glembajevi su bogata patricijska zagrebačka obitelj u čijem životu postoji dvojnost između: PRIVIDA SUŠTINE ISTINA- bogatstvo - lažljivci -potvrđena i u Barboczy- ljepota - kradljivci > - Leone je ubojice, Glembaj je varalica - moć >LAŽ - ubojice Charlotte je bludnica u ubojica- sreća

Rasipništvo, ludilo, ubojstvo i samoubojstva u svim glembajevskim krizama.Početak i završetak: drama počinje Leonovom replikom : „ Mutno je se to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno…“ na kraju će se potvrditi da se niti Leone , iako to želi, ne može suprotstaviti glambajevštini.Leone i Ignjat:sin i otac su različiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik građanstva koji uživa u gomilanju i komforu, čovjek kojem je novac mjerilo svih vrijednosti, preduvjet čovjekove sreće. On je nezainteresiran za Leonovo slikarstvo , smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leon je kao umjetniku stran materijalizam , a mržnja se pojavljuje i zbog Ignjatovog odnosa prema Leonovoj majci.Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajući očevu posmrtnu masku koju, nažalost svih nazočnih uništava jer nije prikazao kako treba donju čeljust koja je za njega materijalno obilježje glembajevštine, toliko bitne u viziji očeva lika.

Leone je srušio očevu iluziju sretnog braka ( koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajući njezin preljub sa Silbebrantom i s njim, što je početak Glembajeva kraja.Beatrice i barunica Castelli: njih dvije su dva potpuno različita ženska lika. Beatrice je oličenje duhovnog, lijepog i profinjenog, a barunica predstavlja nagonsko – animalno u ženi što je Leone odbacio i na kraju ubio. Barunica se pokušala približiti Leonu govoreći mu da ne skriva razloge svoje udaje za Ignjata- novac. Međutim telefonski poziv ruši tu njenu iluziju bogatstva , shvaća da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Ona govori Leonu što misli i konstatira istinitost Barboczy legendu( da su Glembajevi lažljivci , kradljivci u ubojice)

27. Poezija Tina Ujevića ( stvaralačka osobnost, književno djelo, tematika, stil, interpretacija pjesme po izboru)

- rođen je u Vrgorcu 1891. , umro u Zagrebu 1955.- hrvatski Baudlaire, prokleti pjesnik- faze stvaralaštva : splitsko- zagrebačka, beogradska, pariška, splitsko- zagrebačka- piše poeziju i esejistiku, prevodi- zbirke: Auto na korzu, Kolajna , Žedan kamen na studencu, Lelek sebra- u zbirci Kolajna pjeva o ljubavi prema imaginarnoj ženi, u formi klasičnog stiha, s elementima

trubadursko- renesansnih ugođaja- Lelek sebra- refleksijama progovara o svojim unutarnjima stanjima- Auto na korzu, Ojađeno zvono- napušta pesimistički odnos prema svijetu - Antologijske pjesme: Notturno, Visoki jablani, Svakidašnja jadikovka, Pobratinstvo lica u svemiru

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA: na početku se javlja motiv starmladosti( uveo ga je Baudelaire) , ovaj se motiv odnosi na starost duše, na mladost tijela. S tim je povezan osjećaj slabosti, nemoći , očaja.U pjesmi postoje dva obraćanja bogu koja su ispunjena pjesnikovim porukama i prijekorom – obećanja u djetinjstvu u odnosu na ljepotu života koji je ispred nas. Drugo obraćanje započinje riječima „ O Bože žeže tvoja rije“ iskazivanje pjesnikove ogorčenosti. Bog mu je obećao i ljubav i pobjedu i slavu, a život je ispunjen patnjom, lutanjima, traženjima i usamljenošću. Reakcija na postojeće stanje je želja za krikom, ali ona se pretvara u pjesmu. Pjesnik vapi za radošću života i očekuje odgovor na svoja pitanja. Na kraju se ponavlja osnovni stih što sugerira cikličnost – sve se ponavlja , jadikovka je vječna Stih je osmerac, strofa tercina

28. Poezija Dragutina Tadijanovića ( djelo, tematika, stil, interpretacija pjesme po izboru)

- tematika: autobiografska poezija, ispunjena sjećanjima na selo, tragičan odnos selo-grad , misli o prolaznosti

- iskonski vezan za miris i doživljaj zemlje- izraz: elegičnost stihova, bez dekorativnih elemenata, jedinstven i neponovljiv izraz . Slobodan

stih, naglašeni ritam i muzikalnost stihova- zbirke: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Srebrne svirale- antologijske pjesme: Večer nad gradom, Dugo u noć, U zimsku bijelu noć, Balada o zaklanim

ovcama, itd.

DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ:- pjesma ugođaja, tišine i mira- motiv majke: tuga i usamljenost- motiv doma: blagost i mir- pjesnik daje vizualni dojam doma i zimske noći koja uokviruje dom.- svijetlost simbolizira težnju za ljepotom djetinjstva, toplinom doma i vremena prvih spoznaja- eksterijer je blistav i prozračan- sjetna i tužna osjećanja mijenjaju se sa radosnim doživljajima djetinjstvima. - paralelizam slika- variranje slobodnog stiha – gluha, pusta, bijela noć.- u poanti je bol, slobodan stih, zgusnut muzikalan

29. Poezija Dobriše Cesarića (pjesnički svijet, pjesnikov doživljaj ljubavi, ostale lirske teme, interpretacija pjesme po izboru)

Dobriša Cesarić (1902.- 1980.)- tematika: novi, originalni sadržaji, prodirući duboko u riznicu svojih unutarnjih doživljaja, pjesnik

svakodnevnih zbivanja, pjesnik grada, osjećaj prolaznosti i pritajene boli.- izraz: jednostavnost, lakoća ritma, dubina osjećaja, jednostavna metaforika, vezani stih- zbirke: Pjesme, Moj prijatelju, Slap, Svjetla za daljinom, ..- antologijske pjesme :Slap, Povratak, Oblak, Pjesma mrtvog pjesnika, Baladaiz predgrađa ,…

POVRATAK: u ovoj pjesmi Cesarić iznosi misli o kružnom kretanju vremena i života, o mogućnosti da nakon smrti ( u nekom drugom životu) sretnemo one koje smo voljeli. Tragično je jedino to što se možda nećemo prepoznati. Govori o relativnosti ljudske spoznaje ( krhko je znanje). Pjesma ima dosta poruka i misli ( refekslivna i ljubavna pjesma)

30. Poezija Vesne Parun ( pjesnički svijet, teme, motivi, pjesma po izboru)

Vesna Parun:- rođena u Zlarinu 1922.- suvremena hrv. pjesnikinja- prva zbirka: Zore i vihori - 1944.- tematika poezije: ljubavna, domoljubna, djetinjstvo- antologijske pjesme: TI koja imaš nevinije ruke, Mati čovjekova, Ne pitaj više

TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE: U pjesmi pjesnikinja se obraća svojoj suparnici, ali ne s mržnjom i ljutnjom, nego puna razumijevanja s molbom da usreći voljenog muškarca kad ona to nije mogla. Riječ je dakle o pobjedi ljudskosti, topline i ljubavi nad vlastitom sebičnošću i povrijeđenom ponosu. A kad bi svaki pojedinac u sebi to postigao, svijet ne bi bio ružan i ne bi bilo gorko biti čovjekom. -tema: žrtvovanje za sreću drugog( voljene osobe)- motivi : prevladavanje ljubavne boli, nesebičnost ( altruizam), uskraćeno materinstvo - ideja : za sreću je potrebna obostrana ljubav- jezik i stil: bogate pjesničke slike temeljene na motivima iz prirode, metaforičnost i direktno obraćanje drugoj osobi ( dijaloška forma)

31. Poezija Josipa Pupačića (pjesnički svijet, teme, motivi, pjesma po izboru)

JOSIP PUPAČIĆ :Iskonska veza sa zavičajem jedna je od osnovnih pokretača njegove poezije.Pjesnikov doživljaj svijeta je panteistički: u gotovo svakom stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost prema njenim ljepotama i zagonetkama i potpuna stopljenost s njom. Međutim iza svega toga provlači se diskretna doza tragizma, egzistencijalne tjeskobe.Zbirke pjesama: Kiše pjevaju jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, Moj križ svejedno gori,…Antologijske pjesme: More, Tri moja brata, Oporuka, Mladoj vrbi, Moj križ svejedno gori, Zaljubljen u ljubav,…

MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI:Pjesnikov rastanak sa životom. Otkriva nam da je njegov život određen patnjom koju nastoji dostojanstveno podnositi ( Moj križ svejedno gori uzdignut ). Dosljedan je na svom putu na kojem vidi perspektivnost ( puta ne vidim nigdje). Mada doživljava razočaranje, vjeruje u beskonačnost- slutnja vlastite smrt. -Tema ove pjesme je izgubljenost, beznađe, otuđenost (od svijeta), strah, nesigurnost, razočaranje u svijet.-Vizija života - težak, okrutan, mukotrpan - pesimizam-Odnos prema tradiciji - nezadovoljstvo ostavštine (rat, strijele, rane)-Biblijski motivi - majka Margarita - ironija i cinizam prema njenim suzama-Ponavljanje - “Moj križ svejedno gori” - muka i patnja-Pjesnikov križ jest svijet (njegov i svijet općenito)

- slobodan stih ( moderni elementi) - simbolika: križ: simbol patnje- kontrast : svečan- razapet, svečan- slomljen- misaona pjesma

32. Ranko Marinković : Kiklop( tematika, problematika, struktura, stil, likovi, simboličnost romana)

Suvremeni hrv. pisac. Piše novele, romane, drame, esejeKnjiževnu karijeru započinje uoči Drugog svjetskog rata novelama i grotesknom dramom iz dalmatinskog svijeta „ Albatros“Dijela: - zbirke novela: Ruke, Pod balkonom,… - drame: Glorija, Tri drame, Pustinja; - romani : Kiklop, Zajednička kupka, Never more

KIKLOP:Jedan od najboljih romana suvremene hrv. književnosti. U Kiklopu Marinković tematizira tjeskobnu atmosferu u zagrebačkoj sredini uoči nadolazeće ratne kataklizme: egzistencijalni strah, dehumanizaciju, rasapad svih etičkih kategorija, dezorijentaciju u intelektualnim krugovima. Jednooko mitološko čudovište u naslovu romana simbolizira infernalnost rata, kanibalski svijet. ljudsku animalnost. U središtu romana su intelektualci i poluintelektualci zagrebačke sredine uoči drugog svjetskog rata. Glavni lik je novinar , intelektualac Melkior Tresić. On je opsjednut manijom straha i smrti, provodi život uglavnom pa kavanama ( Daj dam), u besplodnim intelektualističkim raspravama sa svojim kolegama novinarima, književnicima i boemima ( Ugo, Fernando, Maestro- društvo Parampionska braća) ili se upušta u ljubavne veze sa ženama čudna morala ( Enka, Vivijan ). U snovima ga neprestano progoni simbolička slika ljudoždera ( kiklop Polifem), u stvarnosti mu se život kreće od grčevitog nastojanja da gladovanjem izbjegne voju obavezu, preko torture u vojarni i suludog puzanja u Zoopolis (u kojem su isčeznule sve ljudske vrijednosti i moralne kategorije )što predstavlja njegov konačni slom. Djelo je bogato mitološkim simbolima , aluzijama na brojna mjesta iz svjetske i hrv. književnosti.Radnja se događa u stvarnim i zamišljenim ambijentima.Kiklop= ratU Kiklopu Marinković iznosi utjecaj rata na psihu čovjeka kao i vlastitu osudu rataStil: maniristički, karakteriziraju ga dvosmislenost, kontrasti, igre riječima.

33. Pregled hrv, književnost I. razdoblja – ( 1914. – 1929.) – književno razdoblje, predstavnici i najvažnija djela

1914.- početak 1. svj. rata - raspada se Austro – Ugarska - smrt A. G. Matoša - objavljena „ Hrvatska mlada lirika“ antologijaKNJIŽEVNE ZNAČAJKE RAZDOBLJA:- najava novih književnih smjerova- otpor tradiciji- traženje novog jezičnog izraza- uvođenje novih pjesničkih oblika , napuštanje vezanog stiha, uvođenje slobodnog stiha

( besjedovni stih)STILSKE ZNAČAJKE RAZDOBLJA:- napuštanje vezanog stiha i uvođenje besjedovnog stiha- novi grafički izgled pjesama- škrtost izraza - puni su vizije i simbola- kolaristički kontrasti

PREDSTAVNICI:- Antun Branko Šimić – zbirka pjesama „ Preobraženja“- Miroslav Krleža – Hrvatski bog Mars

- Ivo Andrić – Prokleta Avlija- August Cesarec – Bijeli lutala

34. Pregled hrv, književnost II. razdoblja – ( 1929. – 1952.) – proza, tipovi proze,pisci i djela, pjesnici i pjesničke zbirke

- povratak realizma u književnost: prikazuje se unutarnji svijet ličnosti i likova, dominira socijalna tema s prikazom unutarnjega svijeta likova, defabularizacija, iskaz podsvijesti, asocijacije.

- Pojavljuju se značajne pjesničke individualnosti, a usprkos različitostima, zajedničko im je eksperimentiranje jezikom i njegovim mogućnostima te naglašena refleksivnost

- Prevladavaju realistične teme. Osnovna oznaka stvaralaštva je mitski realizam – uzimanje sadržaja iz stvarnosti, uglavnom seoske i regionalne, ali se preko regionalnog želi prikazati univerzalno

- tipovi proze: - realističko-humoristički: Slavko Kolar - Ili jesmo – ili nismo, Vjekoslav Majer – Život puža , Ivan Dončević – Životopis bez svršetka

- realističko-lirska: Ivan Goran Kovačić – Dani gnjeva, Novak Simić - Brkići iz Bara - psihološko – realistička: Milan Begović – Pustolov pred vratima - kritičko- realistička: August Cesarec – Bijeli lutalac - esejističko- filozofska: Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovicza - dijalektalni pjesnici: I. G. Kovačić – zbirka Ognji i orože, poema Jama (štokavski stih) Drago Gervais - zbirka Čakavski stihovi - ostali pjesnici:- Tin Ujević- Auto na korzu, Kolajna , Žedan kamen na studencu, Lelek sebra - D. Tadijanović -zbirka: Lirika - D. Cesarić- Lirika - J. Kaštelan -Crveni konj - V. Parun- Zore i vihori

35. Pregled hrv, književnost druge moderne (1952.- 1968.) – značajke, „krugovaši“, lirsko pjesništvo, proza, drama, „razlogovci“

- 1949. g. Petar Šegedin na Drugom kongresu književnika započinje borbu za slobodu umjetničkog izraza.-1952. g. izlaganje M. Krleže na 3. kongresu književnika označuje pobjedu književnika koja je u skladu s voljom umjetnika.-1952. izlazi list „Krugovi“ oko kojeg se okuplja nova generacija književnika koji čine pokret; to su:- Nikola Milčević, Slobodan Novak, Slavko Mikalić, Milivoj Slaviček, Vlado Gotovac, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, a pridružuju se Jure Kaštelan i Vesna Parun. Vodeći kritičar i urednik toga lista Vlatko Pavletić ( cijela se poetika može svesti ma članak iz prvog broja „ NEKA BUDE ŽIVOST“) zalaže se za umjetnički pluralizam. Izražavaju nezadovoljstvo socijalnom literaturom, ideološkom prisilom i pisanju po narudžbi. Traže slobodu umjetničkog stvaralaštva. Ugledaju se na zapadnoeuropske smjerove i dolazi do ponove integracije s Europom, najviše se pišu pjesme. Pjesnici pjevaju o svakodnevnim problemima i nevažnim zbivanjima. U poeziju unose razgovorni jezik, žargon pa i područni jezik. Neki se služe jezikom filozofije i egzaktnih znanosti, skloni su racionalnosti, misaonosti pa kontroliraju emocije. Neki pjesnici govore o smrti, strahu, usamljenosti, nemoći (egzistencijalne situacije). Jedan broj pjesnika traži izvore i u narodnoj književnosti. Pišu se prozna dijela: novele, pripovijesti, crtice, romani. Nema više crno-bijele tehnike niti heroizma. Proza govori o traumama čovjeka, o njegovoj borbi za samoodržanje moralne odgovornosti. Sve je više introspekcije i psihološke analize. U djelima s urbanom tematikom govori se o pojedincu , najčešće intelektualcu , o njegovim dvojbama, sumnjama, razmišljanjima – nema fabuliranja.. U drami M.Krleža ima značajan utjecaj.- pjesnici: Mihalić, Pupačić - Moj križ svejedno gori , Slamnig, Kaštelan - Tvrđava koja se ne predaje , Parun - prozaisti: Desnica – Proljeća Ivana Galeba , Marinković – Anđeo, zbirka: Ruke, Šegedin –Na istom putu - 1958. „ Krugovi“ prestaju izlaziti

- 1962. pokreće se časopis „ Razlog“. Razlogovci izjednačuju poeziju i filozofiju. Teme su beznađe, praznina, paradoksalnost svijeta, ali i svakodnevni život. - predstavnici: D. Horvatić, A.Stamać, Z.Mrkonjić, Igor Zidić, Danijel Dragojević