Drama i kazalite u Dubrovniku u 18. stoljeuBeata Kovaevi, 3.e

Dubrovnik u 18. st. i dalje je najjae kulturno arite na Jadranu. U knjievnom ivotu Dubrovnika nema znaajnijih ostvarenja. Jaa interes za francuski jezik, a time i za francusku knjievnost pa su nedostatak u originalnom stvaranju nadomjetali prijevodima i preradama Molirea i Metastasija.

Slinosti 17. i 18. stoljea oituju se u sve eem izvoenju kazalinih predstava u dvoranama ili u zatvorenome prostoru uope (dok su se do sada najee izvodile na poljanama, ispred dvora, a samo u posebnim prilikama, u vlastelinskim palaama). Uestalost predstava tijekom cijele kalendarske godine (bez ogranienja u pokladno doba, kao do sada), paljivo odabiranje scenske opreme (to ukazuje na tenjusredine za prirodnou ugoaja i profesionalizacijom kazalita).

Kako se dalje razvija 18. stoljee, Dubrovani su sve vie nezadovoljni uvjetima: zahtijevaju scensku opremu, kostimografiju, glazbu i rasvjetu. Zahtijevaju scenografije poput pravih talijanskih baroknih spektakala, a odjea mora biti raskona i primjerena osobama koje ih nose. U kazalinim djelima 18. stoljea ima mnogo osoba i jo vie statista i zborista, na pozornici se pjeva i plee, a sve po zahtjevima publike i dramaturgijsko - stilistikih obiljeja 18. stoljea

To je razdoblje ive i razgranate talijanske komedije, vrijeme opernih gostovanja druina to dolaze iz Italije. Ovo je razdoblje pokazalo kakva je mo i snaga kazalita. Na predstave dolaze svi kojima je to mogue; u nekim dubrovakim predstavama nastupaju hrvatski amateri plemikog i puanskog porijekla, kao npr. u predstavi Pokrinokat (prikazanoj 1793. u Dubrovniku), zadnjoj na hrvatskom jeziku u Dubrovniku za koju znamo.

Dubrovniku prevladavaju najprije prevoditelji Molirea pa Metastasija, zatim dramski pisci autonomnih poticaja (Putica i Brure), a tek se Stuli istie snagom individualnosti. U 18. stoljeu kazalite jo nema izravnih dodira s politikom, a jednina povremena meusobna veza pozornice i politike jest administrativno uplitanje vlasti u sadraj i nain prikazivanja predstave.

Prvi molijeristi Potkraj 17. st. neki pisci piu anonimne komedije u dijalektu: Jerko kripalo, Pijero Muzuvijer, Beno Poplesija, Vuistrah, ono Funkjelica, Sin vjerenik jedne matere, Mada, Starac Klimoje i imun Dundurilo. To su lakrdijaki komadi problematine originalnosti, sa stereotipnim likovima i situacijama commedije dell'arte koje tada nisu odgovarale ukusu Dubrovake Republike.

Zato je uskoro nastao ponor izmeu pozornice i gledalita koje se punilo uz pomo Molirea. Francuski se ivot (moda, umjetnost, jezik) prenosi u dubrovake prilike (to se naziva franezarijama) - one su kritika realnosti u toj novoj sredini. U Molireovu je smijehu publika osjetila odjek duboke due, predstavnika slobodne misli, genijalnog poznavaoca i slikara ljudskih naravi.

Komedije je prevodilo vie njih, ali su iz skromnosti ostali anonimni. Spominju se Divo Buni ml., Petar Bokovi, Marin Tudievi i Jozo Betondi. Prvu fazu rada na Moliereovim tekstovima ine dvije komedije koje su nastale prije samog poetka 18. st. Prva, Andro Stitikeca, izraena je mjeavinom triju Molireovih komedija (Lakomac, enidba usilovana i Nemonik u pameti) i to tako da se u osnovni zaplet postupno dodavalo vie novih elemenata.

Od 46 scena, koliko ih ima itava komedija, 20 je preuzeto iz Lakomca, 10 iz enidbe usilovane, a samo dvije iz Nemonika u pameti. Novonapisanih je prizora samo 14. Komedija Ilija Kulja ostvarena je tako da je na osnovicu komedije (La Burgeois gentilhomme) nepoznati dubrovaki preraiva dodao elemente iz talijanskih ridiculosa, npr. maske koje su se sretale u commedijama dell' arte.

Procvat franezarija Uskoro Dubrovani poinju doslovno preuzimati Molirea. Preveli su 23 teksta od moguih 34, to znai da nisu preveli samo one koje nisu odgovarale domaim prilikama i ija bi kominost kod nas promaila. Najvei dio ove djelatnosti nastaje izmeu 1730. i 1750. - godinu 1758. uzimamo kao prestanak te djelatnosti jer tada kazalini ivot zamire

Znaajna je uloga Molirea u spaavanju ugroene narodne rijei na dubrovakoj pozornici. Nije bilo lako njegovu ivu umjetnost prenijeti u drugi jezini oblik i drugaiji ambijent. Trebalo je sadraj i duh originala nekako pribliiti novoj sredini, vremenu i ukusu 18. stoljea. Ovi prijevodi - preradbe dokazuju da su Dubrovani uistinu doivjeli Molireovu poeziju i da je nisu pokvarili. Lokalizirajui momente u svom ambijentu, oni su ih aktualizirali i 'ponaili'

.I tako su nastala 22 govora u prozi i jedan (Psyche) u stihu. Samo u etiri preradbe radnja nije lokalizirana u Dubrovniku, ve se kao u izvorniku odvija u tuini: Don Garcija, Gospodarica od Elide, Amfitrion i Psyche. Uspjeli su sauvati ono to su osjetili da je najznaajnije u tim tekstovima. Zadatak je bio otean i time to su Molireove komade u originalu izvodili profesionalci, a u Dubrovniku su to radili amateri.

Da pojaaju komiku, prevodioci su katkad preli granicu i pribliili se groteski i farsi. Ponekad nisu znali osjetiti granicu, zlatnu mjeru, pa su pretjerivali. Da bi se to vie pribliili narodu, tekst ponekad dotjeruju narodnim folklorom i idiotizmima. Na taj nain nastala je udna mjeavina elemenata romanskog podrijetla. U ovim tekstovima ima i likova koji djelomino oivljuju poneke tradicionalne maske commedije dell' arte. Da to bolje 'ponae' tekst, oni mijeaju i imena pa tako Tartuffe postaje Tarto, a George Dandin - Bosanac Ilija.

Kao i u izvornicima, neki stalni tipovi imaju katkad ista imena u vie komedija, to je takoer ostatak iz commedije dell' arte. Tako je ljubavnica obino Anica, a ljubavnik ono, sluga je Kotica, a sluavka Franua ili Marua. Commediju dell' arte je, unato njenoj popularnosti, s dubrovake pozornosti istisnuo Molire. Ni jedan strani pisac, ni prije ni poslije njega, nije bio tako jednoduno prihvaen u Dubrovniku, ni od pisaca, ni od publike. Susret s Molireom prvi je jai dodir s francuskim jezikom i knjievnou

Druine su uglavnom bile sastavljene od vlastelinske omladine. Franatica Sorkoevi je dokazao kako je sposoban prenijeti cjelokupnu atmosferu originalne Molireove opere - baleta. On je glazbenost svog predloka pretvarao u prozu koja to i nije bila, ali koja je to, bezbrojnim ponavljanjem - postala. Predstave su se prikazivale u ondanjem javnom kazalitu Orsanu.

Kazalite u Dubrovniku u 18. stoljeu Dubrovnik je od 1682. imao svoju kazalinu dvoranu u kojoj su se odravale sve javne predstave. To je bio Orsan, adaptirani arsenal pokraj Vijenice, koji je izgorio 1817. za vrijeme austrijske uprave. Jasno je da Orsan tijekom svih ovih godina nije ostao isti, ali se zna da su u 18. st. u gledalitu bile klupe i vee loe u pozadini namijenjene enama.

.U 18. st. Orsan je mjesto okupljanja svih stanovnika Dubrovnika. Prema istraivanjima Nade Beriti, vijest iz 1748. govori da u kazalite najprije smiju ui vlastelini stariji od 45 godina, zatim mlaa vlastela, nakon njih Antunini i Lazarini (dubrovaki meustale) i tek onda ostali, ako bi ostalo mjesta. Tu su se igrale sve prerade Molirea, gostovali su talijanski glumci i pjevai. Na klupama i stolicama mogle su se esto vidjeti marame, ogrtai i eiri: to su, naime, bile rezervacije. Nekad su to za svoje gospodare radili i sluge (djetii).

ene su morale biti obuene u crne haljine zvane andrie po odredbi Senata. Posluitelji su raznosili kavu i osvjeavajua pia. Tokom 18. st. Malo vijee u vie je navrata izdalo naredbe koje su tono odreivale prava i dunosti gledatelja, spominju se zabrane ulaska u gledalite pod maskom i s orujem, zabrane unoenja nosiljka za gospoe, obveze podizanja zastora jedan sat poslije zalaska sunca, zabrane silaska glumaca s pozornice meu publiku

O jeziku tekstova Dok je Molire pisao francuskim knjievnim jezikom (10 tekstova u stihovima, a 13 u prozi), nae su preradbe (osim Psyche) uglavnom pisane ivim dubrovakim dijalektom i samo u prozi. Dijalekt je (zbog svoje neposrednosti) pruao vie slobode i vee izraajne mogunosti. Dijalog je tako otvoren i komunikativan, spontan, iv i jednostavan pa dobiva obiljeje pjesnikog izraza.

U svrhu prilagodbe, oni su svojim komedijama dali novu boju, domae izraze, folklor, metafore i hiperbole, komina ponavljanja rijei,uzreice, narodne izreke itd. Paze i na razliite naine izraavanja lica pojedinih kategorija i socijalnih slojeva ljubavnici govore afektiranim jezikom ljubavnih pjesama, vlastela jezikom romanizama. Npr. tous les mois vous marier comme vousfaites (promjenjivat ene ko koulje svaku setemanu) ili vous faites le sournoise (ko je vidi, bi li reko da ni musi zla ne misli).

Kad im zatreba, ne ustruavaju se ni stvoriti pokoju novu rije, koja je gotovo neshvatljiva, npr. je ne compatis point a qui dit des somethes (ja ne kompatikam koga ujem ludo govorit). Ne samo to gotovo doslovno prenose pogrdne rijei iz originala, nego dodaju jo jae izraze, pogotovo one s onomatopejskom grupom suglasnika pr (laprdat, oprdivat, prdeknut, prdeljuska, prdat), koji i danas postoje u dubrovakom govoru. Ekspresivnost rijei pojaavaju deminutivima tuica napravljenima prema naim sufiksima (faica, koluri, itd)

Molireovi prijevodi sauvani su do danas zahvaljujui rtvi prepisivaa iz 2. Polovice 18. stoljea, koji je htio ostati anoniman. Sa starijih predloaka kaligrafski je prepisao 22 komedije (u pet knjiga, u originalnom uvezu u pergameni, bez oznake broja) koje sadre preko 1800 neoznaenih ispisanih strana. On je ukrasio rukopis i slikama koje su takoer prilagoene dubrovakom ambijentu. Prevodi Molireovih komedija su zahtijevali ne samo odlino poznavanje francuskog jezika, jezinih i stilskih osobina Molireovih komedija, nego i poznavanje sredine u kojoj su ta djela nastala.

A sve to da bi se karakteristini momenti iz svakodnevnog ivota mogli prilagoditi dubrovakom ivotu i prilikama, da pri tom dramski intenzitet radnje ne oslabi suvie, a komini prizori dobiju na snazi. Ovi su tekstovi ''ponaenog'' Molireova teatra posljednji znatniji pothvat na tadanjoj dubrovakoj pozornici. Uza sve preradbe, one su i molireovske i dubrovake, jer poezija izvornika nije stradala, a srasla je s naim tlom, kao da je na njemu i nastala. Radi se o prilagodbi, a ne o oponaanju umjetnosti.

To su ivi spomenici nae kulturne batine, mada nisu izazvali obnovu tradicionalne dubrovake drame. Shvatljivo je zato su Dubrovani zavoljeli tu poeziju, u kojoj svatko i danas nalazi vedrinu i jedan dio sebe. Molireova umjetnost ne pripada samo 18. stoljeu, nego svim vremenima i zato je za oekivati da e opet i iznova oivjeti na naim scenama, a osobito u Dubrovniku.