HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Odjel za povijest

Diplomski studij, 1. godina

Usmjerenje: Suvremena povijest

Kolegij: Slika i film kao povijesni izvor

Nositelj kolegija: izv. prof. dr. sc. Ines Sabotič

Hrvatski ratni plakat kao povijesni izvor za istraživanje

Domovinskog rata 1991.-1995.

Mentor: dr. sc. Krunoslav Novak Student: Luka Šarić

Zagreb, svibanj 2015.

2

Sadržaj:

1. Uvod ..................................................................................................... 3

2. Što je plakat? ........................................................................................ 3-4

3. Ratna slika ............................................................................................ 4

4. Ratni plakat u Domovinskom ratu ....................................................... 4-13

5. Zaključak .............................................................................................. 14

6. Literatura ............................................................................................. 15

3

1. Uvod

Slika i film danas su koristan i zanimljiv izvor za istraživanje povijesti. Međutim,

povjesničar im mora pristupati vrlo oprezno zbog toga što su ta dva medija podložna brojnim

manipulacijama. S druge strane, poznavajući autora, kontekst, mjesto nastanka i slično,

fotografija, film ili plakat može se vrlo dobro iskoristiti kako bi se ispričala povijest, odnosno

kako bi se osvijetlila istina. Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj 1991.-1995. plakati su

bili jedno od sredstava kojima se ratovalo protiv velikosrpskog agresora. Oni su služili kao

opomena svjetskoj javnosti, kao poziv na obranu hrvatskoj javnosti te kao upozorenje

agresoru da neće dobro proći ukoliko nastavi sa zadanim ciljem. Predstavit ću hrvatski ratni

plakat iz Domovinskog rata te ću analizirati njegov sadržaj koristeći denotativnu i konotativnu

analizu, s ciljem da, što je bolje moguće, prikažem i objasnim što je autor plakata želio

poručiti. Istraživačko pitanje koje se ovdje postavlja jest koja je bila svrha ratnih plakata i

kome su oni bili upućeni i s kojim ciljem.

2. Što je plakat?

U Europi u 2. polovici 18. st. pojavilo se oglašavanje proizvoda pomoću slika. Međutim,

drugi stupanj u povijesti oglašavanja dostignut je tek u 2. polovici 19. st. kada se pojavio

plakat, velika obojana litografija koja se izlagala na ulici. U 20. st. autori plakata, odnosno

oglašivači, počeli su upotrebljavati „dubinsku“ psihologiju kako bi utjecali na potrošača, a da

ovaj toga ne bude svjestan. Tako su se, na primjer, cigarete reklamirale sa slikama kauboja,

što ne mora nužno značiti da svaki kauboj puši ili mora pušiti da bi bio kauboj.1 Dakle, plakat

je nastao kao sredstvo proizvođača ili trgovca kako bi se uvjerilo mušterije da kupe njihov

proizvod. Sadržaj plakata često je sadržavao slike koje nisu imale nikakve veze s proizvodom,

a svrha je toga bila utjecati na onoga koji gleda plakat da kupi proizvod pod svaku cijenu, bez

obzira na to odgovara li slika na plakatu istini ili ne.

Kratka i jednostavna definicija plakata, prema Hrvatskom leksikonu, jest sljedeća:

„Slikovno-tekstualni oglas, nalijepljen i izložen na javnom mjestu, poseban oblik javnog

komuniciranja.“ 2 Plakati raznih kategorija (razonoda i dokolica, prosvjed i promidžba,

trgovina i komunikacija...) moraju kod promatrača izazvati reakciju: posjet nekom događaju,

kupnju proizvoda, uključivanje u pokrete ili političke stranke, davanje povjerenja nekoj tvrtki

1 Peter BURKE, Očevid. Upotreba slike kao povijesnog dokaza, Zagreb, Antibarbarus, 2003., 98.-99. 2 Hrvatski leksikon, II. svezak, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o., 1997. 266.

4

i slično. Informacija koju plakat prenosi mora biti oblikovana na takav način da u kratkom, ali

intenzivnom vremenu privuče i zadrži pozornost promatrača.3

3. Ratna slika

Potrebno je nešto reći i o ratnoj slici, budući da su plakati tijekom Domovinskog rata vrlo

često sadržavali i ratne fotografije.

Tradicija prikaza ratnih zbivanja seže daleko u prošlost, a naročito je izražena u razdoblju

od 1494. do 1914. Mnogi europski umjetnici izrađivali su slike bitaka na zahtjev vladara,

vlade te, najposlije, časopisa. U prvome razdoblju, u 16. st., cilj umjetnika bio je što više

dramatičnije predočiti borbu no tražiti specifičnosti pojedine bitke. U početku, slike bitaka

služile su kako bi se pokazalo junaštvo zapovjednika, odnosno kralja ili cara; bio je to

živopisni oblik propagande. U razdoblju renesanse, vođe su često prikazivani kako osobno

sudjeluju u bitci. Mnogi umjetnici postali su svojevrsni ratni izvjestitelji čija je zadaća bila

dokumentirati ratne pohode vladara koji su ih unajmili. Prekretnica u ratnom izvještavanju i

slikanju bitaka bio je Krimski rat (1853.-1856.), od kojega će svaki veći rat biti praćen od

skupine fotografa, ili u moderno doba, od televizijskih ekipa. Druga značajna promjena u slici

bitke na Zapadu jest prijelaz od junačkog prema „činjeničnom“ ili protujunačkom stilu.

Početak takvog načina slikanja nije moguće točno odrediti. Činjenični pristup (protujunački)

je stil koji pokazuje užas rata i njegove posljedice (smrt, bijeda, siromaštvo, razaranje...).4

4. Ratni plakat u Domovinskom ratu

Odlukom Ministarstva kulture, prosvjete i športa Republike Hrvatske, muzeji, arhivi,

biblioteke i zavodi za zaštitu spomenika kulture dobili su obavezu evidentirati, čuvati,

prikupljati, zaštititi dokumentacijsku građu i međusobno surađivati. Takvu ulogu dobio je i

Hrvatski povijesni muzej kojemu je povjereno prikupljanje predmeta svakodnevne uporabe iz

vremena rata: vojne odore, oružje, zastave, insignije i fotografije. Sačuvana je i dostupna

arhiva Hrvatske Radio Televizije, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Hrvatskog vojnika te

drugih redakcija, dnevnika i tjednika. Domovinski rat u fotografijama zabilježili su

profesionalni fotoreporteri, amateri, a najviše hrvatski vojnici, branitelji na prvoj crti obrane

Hrvatske od velikosrpske agresije. Na slikama najčešće možemo vidjeti akcije hrvatskih

3 Zoran VELAGIĆ, Merien GRACEK, „Od plakata do plakatiranja: komuniciranje plakatima u Osijeku u prvim

desetljećima 20. stoljeća“, Libellarium: časopis za povijest pisane riječi, knjige i baštinskih ustanova, god. 1., br.

2., svibanj 2009., 188. 4 P. BURKE, Očevid, 155.-158.

5

vojnika, portretne slike branitelja, spašavanje i evakuacije civilnog stanovništva te prizore

ljudskog stradanja i uništavanja materijalnih dobara.5 Mnoge od tih fotografija iskorištene su

u izradi plakata na temu Domovinskog rata.

Ratni plakat koristi se u ratu kao dio ratne propagande. Svrha ratne propagande jest

obeshrabriti i demoralizirati neprijatelja; ona je dio psihološkog rata prema strani protiv koje

se vodi rat. Međutim, usmjerena je i prema vlastitim građanima koje se želi ohrabriti i

mobilizirati za borbu i potporu ratu koji je u tijeku. Propagadna uzima poželjne dijelove

informacija, a odbacuje ili prikriva one nepoželjne. Često se koriste i laži kako bi se postigao

poželjni efekt kod primatelja poruke.6

U jeku najžešće agresije JNA, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, u trenucima kada je

Hrvatska bila prepuštena sama sebi i njezina sudbina bila u rukama slabo naoružanih i

malobrojnih branitelja, u mjesecu studenom 1991. godine izašla je knjiga Za obranu i obnovu

Hrvatske koja sadrži hrvatske ratne plakate nastale u tom vremenu, a koji su bili izloženi na

izložbi plakata i idejnih prijedloga za plakate na temu „Za obranu i obnovu Hrvatske“. Knjiga

donosi pregled tih plakata i imena autora koji su svojim radom željeli ukazati na agresiju i rat

koji je nametnut Hrvatskoj. Analizirajući te plakate, podijelit ću ih tematski u nekoliko

kategorija, odnosno definirat ću kome su pojedini plakati bili upućeni.

Koncepcija izložbe nastala je iz potrebe da se u trenutku blokiranog normalnog kulturnog

i stvaralačkog života te u trenutku najvećih razaranja kulturnih i umjetničkih dobara

posredstvom medija, prvenstveno plakata i TV spotova, uputi svjetsku i domaću javnost na

stanje u Hrvatskoj, a sve u cilju, kako i sam naslov izložbe glasi, obrane i obnove Hrvatske.

Komisija za likovnu umjetnost Gradskog fonda za kulturu poslala je poziv 135-orici

dizajnera, fotografa i drugih umjetnika da izrade jedan do tri prijedloga za grafičko rješenje

plakata ili nekog drugog oblika vizualnih poruka, s ciljem da se nekoliko najboljih primjera

prikaže javnosti, odnosno objavi u medijima. Odazvalo se 70 umjetnika svih profila, što je

rezultiralo i različitima načinima i tehnikama izrade plakata. Ono što je bitno spomenuti jest

činjenica da nisu bili ograničeni posebnim uvjetima u izradi, već su dobili potpunu slobodu.7

5 Rhea IVANUŠ, Fotografski albumi u zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja,

Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, 2006., 49.-50. 6 Sandra VITALJIĆ, Rat slikama. Suvremena ratna fotografija, Zagreb, Mostar, Algoritam, 2013., 15. 7 Marijan SUSOVSKI, „Za obranu i obnovu Hrvatske“, Za obranu i obnovu Hrvatske/For Defence and Renewal

of Croatia, Umjetnički paviljon u Zagrebu, studeni/novebar 1991., 9.-10.

6

Iz navedene knjige, odnosno sa izložbe plakata iz ratne 1991. godine, donosim nekoliko

primjera:

Slika 1

Slika 2

Slika 1 prikazuje plakat Zvonimira Pliskovca. Prvo što možemo zamijetiti jest svastika,

simbol nacističke Njemačke, ispunjena ćirilićnim natpisima, a između krakova svastike nalaze

se četiri ćirilićna slova S (C). Unutar svastike stoje natpisi poput: „Definitivno bez Hrvata!“,

„Nasilje“, „Srbi“ itd. Na vrhu plakata na engleskom jeziku piše: „FASCISM IN SERBIA IS

7

NOT DEAD!“ („FAŠIZAM U SRBIJI NIJE MRTAV!“). Na dnu plakata piše: “HELP

CROATIA!“ („POMOZITE HRVATSKOJ!“) pri čemu su slova u riječi CROATIA obojana

bojama hrvatske zastave. Autor plakata obraća se europskoj i svjetskoj javnosti i zato šalje

poruku na engleskom jeziku. Kombinacijom svastike i „četiri S“ šalje poruku kako je

srbijanska politika i rat koji je povela protiv Hrvatske identičan onome koji je pokrenuo Hitler

u Drugom svjetskom ratu. Poruka je vrlo jasna i kaže kako je fašizam prisutan u Srbiji, u

neposrednoj blizini zapadne Europe, a Hrvatska je na udaru te agresivne i osvajačke politike i

hitno treba pomoć, što je naglašeno kurzivnim slovima HELP i bojama u riječi CROATIA.

Slika 2 prikazuje plakat Vinka Fištera. Jasnija i izraženija hrvatska zastava koncem je

privezana za blijedu jugoslavensku zastavu. Međutim, taj konac nije pričvršćen i polako se

odmotava. Na vrhu je natpis „WE WANT TO BE FREE“ („ŽELIMO BITI SLOBODNI“).

Bojama izraženija hrvatska zastava simbolizira novu, demokratsku i slobodnu državu koja se

želi riješiti stare, komunističke, agresivne i propadajuće jugoslavenske države. Natpis također

ostavlja snažan dojam jer autor poručuje međunarodnoj zajednici kako je jedina želja Hrvata

biti slobodan i ništa više od toga.

Na primjeru ova dva plakata iz 1991. godine možemo prepoznati jednu od kategorija

plakata iz tog vremena. To su plakati upućeni europskoj i svjetskoj javnosti u cilju

identifikacije agresora i žrtve. Nadalje, donosim još dva plakata iz ovog ciklusa:

Slika 3

8

Slika 4

Plakat Borislava Ljubičića na slici 3 prikazuje potpuno bijeloga čovjeka kojemu ne

vidimo lice, a koji lijevom rukom drži vojnu maskirnu odoru na vješalici. Desnom rukom

pokazuje slovo „V“, odnosno simbol „victory“ („pobjeda“) čime započinje naslov plakata.

Natpis „VOLIŠ LI HRVATSKU“ nalazi se preko lica čovjeka i upada u prvi plan. Vojna

odora kao da iskače iz plakata, odnosno nudi se svakome tko taj plakat gleda. Vješalica

simbolizira kako je ta odora spremljena i nije u funkciji. Ono što autor poručuje jest vrlo jasno

i nedvosmisleno. Ako voliš Hrvatsku, uzmi odoru i bori se za nju. Ovaj plakat možemo staviti

u kategoriju plakata upućenih hrvatskom narodu na obranu domovine.

Plakat prikazan na slici 4 djelo je Marijana Jevšovara. Plakat se sastoji samo od jedne

crne rečenice pisane na ćirilici, na bijeloj podlozi. Natpis kaže: „AKO PUCATE NA

HRVATSKU, NEĆETE SE VRATITI KUĆI“. Jednostavnost ovoga plakata odgovara i

jednostavnosti poruke koja se šalje. Iako je plakat hrvatski, ćirilićno pismo iskorišteno je kako

bi se neprijatelju, koji se tim pismom služi, poslala jasna i nedvosmislena poruka. Oni koji

napadaju Hrvatsku biti će ubijeni od Hrvata koji se brane. Ovaj plakat možemo smjestiti u

kategoriju plakata upućenih velikosrpskom agresoru.

Donosim još nekoliko plakata za analizu:

9

Slika 5

Slika 6

10

Slika 5 prikazuje plakat autora Borisa Ljubičića iz 1991.8 Veliki natpis „KRVATSKA!“

uprljan je crvenom bojom koja simbolizira krv. Igrom riječi, zamijenivši slovo „H“ slovom

„K“, autor je označio Hrvatsku kao zemlju koja se nalazi u dotada najtežim trenutcima, u

trenutcima kada se za Hrvatsku gine i umire. Krv je snažno izražena na plakatu, a riječ još

jače pojačava dojam. U uskličniku je na nekoliko svjetskih jezika napisano ime države čime

se želi upozoriti svijet da treba nešto učiniti po pitanju srbijanske agresije na Hrvatsku.

Slika 6 prikazuje jednu od najupečatljivijih slika i poruka iz Domovinskog rata. Ovaj

plakat pozivao je na dobrotvorni koncert Svijet je slijep Tomislava Ivčića i njegovih gostiju.

„STOP THE WAR IN CROATIA“ naslov je Ivčićeve pjesme iz 1991. koja je obišla svijet i

barem malo osvijestila ljude koji su rat gledali samo preko televizije, najčešće ne shvaćajući

da se radi o agresorskom ratu Srbije, Crne Gore i Jugoslavenske narodne armije (JNA) protiv

Republike Hrvatske. Sav prihod od koncerta bio je namijenjen Zboru narodne garde, odnosno

obrani Republike Hrvatske. Analizirajući ovaj plakat možemo vidjeti da je u prvi plan

stavljena pismena poruka kojom Hrvati vape za pomoć. Manjim slovima, također na

engleskom jeziku, poručuje se svima da podupru Hrvatsku koja želi demokratsku i slobodnu

državu u kojoj se poštuju ljudska prava. Nadalje, rečenica koja je prisutna gotovo na svim

plakatima iz tog vremena jest: „THE AGGRESSORS ARE SERBIA AND THE YUGO

COMMUNIST ARMY.“ („AGRESORI SU SRBIJA I JUGOKOMUNISTIČKA ARMIJA.“).

Razlog zašto se ta rečenica konstantno ponavljala jest vrlo jasan. U svijest ljudi izvan

Hrvatske morala se ugurati istina koja kaže da je Hrvatska žrtva oružane agresije od strane

Srbije, Crne Gore i JNA. Sadržaj ove rečenice nije se mijenjao upravo iz tog razloga. Ta je

rečenica postala obavezan sadržaj svih tih plakata koji su napravljeni za svjetsku javnost.

Onaj tko bi gledao te plakate, nakon određenog vremena, zbog učestalosti pojavljivanja,

zapamtio bio cijelu rečenicu i u konačnici shvatio bit poruke koja se odašilje.

8 Ante NAZOR, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih/Greater-Serbian Aggression on Croatia in the 90's,

Zagreb, Pressus studio d. o. o., prosinac 2011., 4.

11

Slika 7

Prizor razrušenog Vukovara (fotografija: Foto PRESS Sarajevo) i crvenim slovima

natpis: „VUKOVAR, A SHAME FOR EUROPE AND THE WORLD, ON THE BRINK OF

THE 21st CENTURY“ („VUKOVAR, SRAMOTA ZA EUROPU I SVIJET, NA SVANUĆU

21. STOLJEĆA“). Na slici 7 primjer je plakata koji želi svijetu pokazati istinu o agresiji na

Hrvatsku. Plakat je nastao u Hrvatskom informacijskom centru, a tiskala ga je Hrvatska

tiskara d. o. o. iz Zagreba.9 Odabir boja je vrlo simboličan: crvena predstavlja masakr nad

Hrvatima u Vukovaru, crna boja predstavlja smrt i žalost, a crno-bijela slika pokazuje

razrušeni Vukovar koji nikada neće biti isti kao prije. Na kraju se nalazi već spomenuta

rečenica o agresorima i žrtvi, kao podsjetnik na svakome plakatu upućenom svijetu.

Jedan od značajnijih ciklusa plakata iz Domovinskog rata svakako je „DOCUMENTA

CROATICA“. Ovi plakati sadržavali su samo fotografije koje su prikazivale stvarnost i

posljedice srbijanske agresije na Hrvatsku 1991.

9 Isto, 218.

12

Slika 8

Plakat na slici 8 prikazuje dvije fotografije. Gornja prikazuje hrvatske branitelje koji

iskrcavaju nemoćne starice i starce sa broda u luci u Osijeku. Donja fotografija prikazuje

protjerane stanovnike Dalja koji napuštaju svoje domove. Autor fotografija je Goran Pichler.10

Na ovim plakatima pisane poruke nisu bile potrebne zbog vrlo snažnih i upečatljivih prizora

sa hrvatskih ratišta. Na tim plakatima nalazimo fotografije civila usred borbenih zbivanja,

prognanike i izbjeglice, branitelje u borbi ili u bolnici nakon ranjavanja, zatim potresne

fotografije ubijenih i stradalih od granatiranja; razrušene zgrade, kulturna dobra, crkve,

raspela, uništena infrastruktura i slično. Ovi plakati spadaju u kategoriju plakata za povijest,

odnosno sadrže samo fotografije, bez ikakvih natpisa, objašnjenja ili fotomontaže. Ti plakati

tiskani su isključivo kao svjedočanstvo o ratnim stradanjima i žrtvi branitelja i civila za

slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

10 Marijo RELJANOVIĆ, „Evakuacija prognanika iz Dalja, Erduta i Aljmaša“, (http://www.hrvatski-

vojnik.hr/hrvatski-vojnik/3602011/cutura.asp), pristup ostvaren 26. ožujka 2015.

13

Slika 9

Posljedni plakat koji izdvajam jest djelo Ive Vrtarića (slika 9). Autor fotografije je

Željko Gašparović, a izdavač War press OGP Novska, 1992. Na plakatu je Petar Dukarić iz

Cvetlina u općini Bednja. U rujnu 1991. pristupio je Tigrovima kao dragovoljac. Snimljen je u

listopadu 1991. u Starom Grabovcu na prvoj crti bojišnice. Na zidu kuće u pozadini nalazi se

grafit s imenom poznate grupe Guns N' Roses. Upravo taj grafit doprinio je tome da

fotografija bude objavljena u brojnim svjetskim listovima i knjigama o ratu protiv Hrvatske.11

Iznad slike stoji veliki žuti natpis „LIVE AND LET LIVE!“ što je zamjena za pjesmu grupe

Guns N' Roses „Live and Let Die“. Branitelj na slici je vrlo mlad, vjerojatno tinejdžer,

mladenačkog pogleda, rasčupane kose, sa crnom trakom na glavi i cigaretom u ustima dok

istovremeno drži tešku strojnicu na prvoj crti obrane. Ono što odmah možemo vidjeti jest

način na koji su branitelji prikazivani na ratnim plakatima u Domovinskom ratu. Uglavnom su

to „dečki iz kvarta“, mladići i studenti koji su svoju svakodnevicu zamijenili ratnim užasom.

Domovinski rat je i pokazao da su upravo najmlađi među muškarcima, čak i maloljetnici,

najlakše i s najmanje propitkivanja odlazili u rat, često bez oružja i potrebne opreme. Na

kraju, vrlo je znakovit natpis iznad slike kojim se odašilje poziv i spremnost na mir, poglavito

zato što je ovaj plakat namijenjen prvenstveno za mobilizaciju i polazak u rat.

11 A. NAZOR, Velikosrpska agresija, 122.

14

5. Zaključak

Analizirajući ovih nekoliko plakata došao sam do zaključka kako je moguće hrvatske

ratne plakate iz Domovinskog rata podijeliti u četiri osnovne kategorije: 1. Plakati upućeni

europskoj i svjetskoj javnosti u cilju identifikacije agresora i žrtve; 2. Plakati upućeni

hrvatskom narodu na obranu domovine; 3. Plakati upućeni velikosrpskom agresoru i 4.

Plakati kao svjedočanstvo za povijest. Hrvatski ratni plakati iz Domovinskog rata i danas su

poznati i upečatljivi ljudima koji su proživjeli taj rat. Njihov izgled i sadržaj ostali su u

trajnom sjećanju hrvatskog naroda koji je podnio teret stvaranja hrvatske države. Na kraju,

ovim pregledom dolazim do zaključka kako su ratni plakati iz Domovinskog rata bili jedno od

sredstava, ne oružanog, već informacijskog rata protiv neprijatelja. Plakati su, kao sredstvo

komunikacije, iskorišteni kako bi se upozorio svijet na agresiju i nepravdu te kako bi se cijeli

narod solidarizirao i uputio u borbu za slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku.

15

6. Literatura:

BURKE, Peter, Očevid. Upotreba slike kao povijesnog dokaza, Zagreb, Antibarbarus, 2003.

Hrvatski leksikon, II. svezak, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o., 1997.

IVANUŠ, Rhea, Fotografski albumi u zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskog

povijesnog muzeja, Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, 2006.

NAZOR, Ante, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih/Greater-Serbian Aggression on

Croatia in the 90's, Zagreb, Pressus studio d. o. o., prosinac 2011.

RELJANOVIĆ, Marijo, „Evakuacija prognanika iz Dalja, Erduta i Aljmaša“,

(http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/3602011/cutura.asp), pristup ostvaren 26.

ožujka 2015.

SUSOVSKI, Marijan, „Za obranu i obnovu Hrvatske“, Za obranu i obnovu Hrvatske/For

Defence and Renewal of Croatia, Umjetnički paviljon u Zagrebu, studeni/novebar 1991.

VELAGIĆ, Zoran, GRACEK, Merien, „Od plakata do plakatiranja: komuniciranje plakatima

u Osijeku u prvim desetljećima 20. stoljeća“, Libellarium: časopis za povijest pisane riječi,

knjige i baštinskih ustanova, god. 1., br. 2., svibanj 2009.

VITALJIĆ, Sandra, Rat slikama. Suvremena ratna fotografija, Zagreb, Mostar, Algoritam,

2013.