Hrvatski šumarski životopisni leksikon

KAZALO 1-5 U Senju postavljeni temelji suvremenog krškog šumarstva

6-7 Potpisan novi Kolektivni ugovor

21 Međunarodni dan zaštite močvara

v.

8-11 Intervju: mr. sc. Ivan Leko: Biološka obnova šuma naš imperativ

12-15 Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu bolje

16-17 Uspon na Kilimandžaro

18 Izišla treća knjiga Hrvatskog šumarskog leksikona

19-20 Sovsko jezero -biser Dilj gore

24-27 Kako spriječiti štete od divljači

28-29 Mogući utjecaj višenamjenskog kanala Dunav-Sava na šumske eko sustave

30-32 Vijesti, informacije i događaji iz naših uprava

22-23 I šumarija Sunja ima svoju Amazonu

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž.

• Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž., Miroslav Mrkobrad,

dipl. pol., Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol. Ivan Simić, dipl. inž., Ivica Tomić, dipl. inž. Novinari: A. Z. Lončarić, M. Mrkobrad, V. Pleše i I. Tomić Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: [email protected] Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta, Oblikovanje, priprema i tisak: Hrvatska tiskara d.d. Zagreb Naklada: 5000

Nehaj kula iznad grada Senja

mailto:[email protected]

OBILJEŽENA 120. OBLJETNICA POŠUMLJAVANJA KRASA NA PRIMORJU

U ^êtiiti * sus mif' 4^ %> iU-' ^ (i* «.^

I og

Savjetovanje je pratio velik broj sudionika Snimio; G: NOVOTNI

ao sto je u našem časopisu »Hrvatske šume« broj 23 bilo najavljeno, u Senju je 17. prosin

ca 1998. g. održano savjetovanje u povodu značajne obljetnice krškog šumarstva i planine Velebit. Naime, Hrvatsko šumarsko društvo - Ogranak Senj u suradnji s »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb Upravom šuma Senj organiziralo je savjetovanje u povodu 120. obljetnice od osnutka »Kraljevskog nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog područja« - »Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica« u Senju (dalje: Nadzorništvo -Inspektorat) i 20 godina Velebita kao međunarodnog rezervata biosfere.

Toga dana je održana sjednica Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva, a nakon toga je u Domu kulture »M.C. Nehajev«, započelo savjetovanje uz nazočnost mnogobrojnih šumarskih stručnjaka, predstavnika senjskih udruga i vlasti. Skup je otvorio dr. se. Viče Ivančević, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva -Ogranka Senj. Skup su svojom nazočnošću počastili ugledni gosti:

prof. dr. Slavko Matić, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva, prof dr. Joso Vukelić, dekan Šumarskog fakulteta, mr. Josip Dundović, pomoćnik direktora »Hrvatske šume«, prof dr. Milan Glavaš, predsjednik Hrvatskog ekološkog društva i predsjednik povjerenstva Velebitskog botaničkog vrta, Željko Biondić, dipl. ing., gradonačelnik Senja, Davor Biondić, dipl. vet., predsjednik Gradskog vijeća Senja, prof. Milan Galić, zastup-

Hrvatsko šumarsko društvo - Ogranak Senj u

suradnji s »Hrvatskim

šumama«, p.o. Zagreb, Upravom šuma Senj održalo

je u Senju 17. prosinca 1998. g.

savjetovanje u povodu značajnih

jubileja šumarstva

Nakon izbora radnog predsjedništva, pozdravne riječi u ime Šumarskog fakulteta izrekao je dekan prof. dr. Joso Vukelić Snimio: B. MIKLIĆ

Časop i s Hrvatske šume /1

Prigodni pozdrav sudionicima savjetovanja izrekao je Rohert Laginja, dipl. inž., pomoćnik ministra u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Snimio: B. MIKLIĆ

ZAMOLBA Ako me k sebi uztneš, Gospodine, zaposli me na vodi. Žednima bih da nataiem, neplirače na obalu da prevozim, utapajme iz pogibli da izbavljujem. Ako me k sebi ne primiš, Gospodine, opet me zaposli na podi, iako je ondje voda zagađena. I ondje netko žeđa., i ondje netko brodi, i ondje netko skapava na vodi. Ispružena ruka, ondje je, Gospode, jošte potrebnija.

nik Ličko-senjske županije u Hrvatskom državnom saboru, Robert Laginja, dipl. inž., pomoćnik ministra u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, Franjo Prebanić, Državni inspektorat, prof. Ivica Bralić, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Gordana Colnar, predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva i Frane Rogić, 95. godišnji lugar, jedini živi član Inspektorata - Nadzorništva. Izabrano je radno predsjedništvo u sastavu: Milan Krmpotić, dipl. inž., predsjednik, te prof. dr. Ante Tomašević i Tomislav Starčević, dipl. inž. kao članovi. Pozdravivši skup, u ime Šumarskog

Prof. Ivica Bralić bio je jedan od nositelja stručnog dijela

savjetovanja Snimio: G. NOVOTNI

Riječi dobrodošlice i uspješni rad savjetovanju zaželio je Željko Biondić, dipl. inž., gradonačelnik Senja Snimio: G. NOVOTNI

Antun Pećanić, dipl. inž., izlaže svoj zanimljiv rad Snimio: B. MlKLlC

21 Časopis Hrvatske sume

fakulteta dekan prof. dr. Joso Vuke-lić ukratko se osvrnuo na značaj jubileja, a zatim i prof. dr. Milan Glavaš, u ime Hrvatskog ekološkog društva, Robert Laginja, dipl. inž. u ime Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, te gradonačelnik Zeljko Biondić, dipl. inž. u ime Grada Senja.

U stručnom dijelu savjetovanja podneseno je više stručnih i znanstvenih radova, i to: dr. se. Viče Ivančević: 120 obljetnica od osnutka senjskog »Kraljevskog nadzor-ništva za pošumljenje krševa, golet i i uređenje bujica«; prof. Ivica Bralić: 20. obljetnica proglašenja Velebita međunarodnim rezervatom biosfere; Antun Pećanić, dipl. inž.: Gospodarenje šumama Sjevernog Velebita; prof. dr. Milan Glavaš: Velebitski botanički vrt; dr. se. Vlado Topić: Biomasa šumskih ekosustava mediteranskog područja Hrvatske i Gracija Mi-četić, dipl. inž.: Erozija i bujica na kršu. Od najavljenih predavača jedino je opravdano izostao prof. dr. Draško Serman: »Velebit u svjetskoj mreži rezervata biosfere«, pa je dogovorom glavne dijelove njegovog rada obuhvatio prof. Ivica Bralić u svom radu. Nakon zanimljivih i kvalitetnih predavanja otvorena je rasprava u kojoj je sudjelovao mr. Josip Dundović, pomoćnik direktora »Hrvatske šume« p.o. Zagreb. Pri tome je pohvalio dosadašnje gospodarenje šumama Sjevernog Velebita od strane šumarskih organizacija. Zbog toga bi budućim nacionalnim parkom »Sjeverni Velebit« u revidiranim granicama trebala gospodariti šumarska organizacija. To zahtijeva promjenu zakonske regulative u toj domeni, pa bi trebalo pokrenuti inicijativu za njezinu izmjenu. Iskazuje zadovoljstvo za kvalitetna izlaganja, te predlaže njihovo publiciranje od strane »Hrvatske šume« p.o. Zagreb.

I »Šumarski list« dao je svoj prinos obilježavanju prve obljetnice, jer je baš toga dana u Senju predstavljen zadnji dvobroj (11-12) u kojem je objavljen rad dr. se. Viče Ivančevića o djelovanju Nadzorništva - Inspektorata. Vjerujemo da će redakcija »Šumarskog lista« biti otvorena i za publiciranje radova, koji su danas bili prezentirani. Osim toga u prostorijama Doma kulture

. f/. %^\ BKASTER

Prof. dr. Milan Glavaš jedan je od nositelja stručnog dijela savjetovanja Snimio: B. MIKUĆ

U ime organizatora senjskog ogranka Hrvatskog šumarskog društva savjetovanje je otvorio njegov predsjednik dr. se. Viče

Ivančević Snimio G. NOVOTNI

Govor dr. se. V. Ivančevića prilikom otvaranja savjetovanja

Dragi gosti, dragi kolege, dame i gospodo Pripala mi je ugodna dužnost da vas u ime or

ganizatora HŠD - Ogranka Senj i u suradnji s »Hrvatske šume«. Upravom šuma Senj najsrdačnije pozdravim.

Današnje savjetovanje održava se u povodu značajnih obljetnica koje znatno prelaze okvire našeg grada Senja. U tom pogledu posebno se ističe jubilej 120. obljetnice od osnutka »Kraljevskog nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog područja« - »Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica« u Senju. To je bio značajni datum našeg šumarstva na kršu, ali i cjelokupnog života nekadašnjeg primorskog krajiškog područja. Pri tome je važno naglasiti daje to bila druga takva posebna šumarska krška institucija na cijelom širokom prostranstvu Jadranskog mora, nakon Trsta, pa time njezin osnutak ima veći značaj. Sagledavajući rezultate neprekidnog 64-godišnjeg rada Nadzorništva - Inspektorata možemo utvrditi da su bitno unaprijedili šumarsku praksu i znanost na kršu, a također poboljšali težak život tamošnjih stanovnika. S postignutim rezultatima rada Nadzorništva -Inspektorata naše šumarstvo nimalo ne zaostaje za šumarstvom najrazvijenijih europskih zemalja, a u nekim segmentima čak i prednjači.

Drugi po datumu »mlađi« jubilej vezan je za 20. obljetnicu proglašenja Velebita, međunarodnim rezervatom biosfere. Takvo međunarodno priznanje Velebitu, biseru naše prirodne baštine, prije dva desetljeća, značilo je još jednu potvrdu njegove izuzetne originalnosti i očuvanosti. Za takvo njegovo stanje dobrim dijelom je zaslužno i područno šumarstvo duge tradicije, budući da je davne 1765. g. osnovana u Krasnu prva šumarija u našoj zemlji. Sustavno gospodarenje šumama sjevernog dijela Velebita od tada pa do danas sačuvalo je i značajno unaprijedilo šumske ekosustave. Zbog toga pouzdano možemo reći daje šumarstvo bilo i ostalo najsigurniji jamac očuvanosti Velebita, i da je znatno pridonijelo njegovu uvrštavanju u međunarodnu mrežu rezervata. Stoga svako novo rješenje o njegovoj zaštiti bez uzimanja u obzir stajališta šumarske struke zasigurno neće postići očekivane rezultate. Između ostalog, na današnjem savjetovanju i o tome će biti riječi, pa se u tom smislu očekuju i određeni zaključci. Inače sadržaji današnjih izlaganja pridonijet će boljem razumijevanju navedenih obljetnica.

Na kraju još vas jednom pozdravljam i želim ugodan boravak u nama najdražem Senju. U ime domaćina. Hrvatskog šumarskog društva. Ogranak Senj i »Hrvatske šume«. Uprava šuma Senj molimo Vas da se osjećate kao kod svoje kuće^

Živjeli!

Časopis Hrvatske šume 13

Prigodni govor dr. se. V Ivančeviča, prilikom postavljanja vijenca na spomen ploču zgrade

Nadzorništva-Inspektorata

u staroj zgradi Nadzorništva ispred spomen ploče prigodnu riječ održao je dr. se. Viče Ivančević Snimio: B. MIKLIĆ

Uspješnom radu Nadzorništva-Inspektorata najviše je pridonijela cijela plejada izvanrednih šumarskih stručnjaka, zajedno s brojnim lugarskim osobljem. U sveukupnu njegovu djelovanju izmijenilo se šest upravitelja - šefova i pet pomoćnika, te 79 lugara. Uz to, više je stručnjaka bujičara, najvećim dijelom šumarskih stručnjaka i studenata, ostavilo vidne tragove svojih dostignuća. Ti šumarski stručnjaci, ali i lugarsko osoblje rezultatima svoga rada vraćali su opravdanu nadu u bolji život mnogobrojnom siromašnom pučanstvu nepreglednih golih predjela primorskog krajiškog krša. Rezultati njihova rada počeli su tijekom vremena pozitivno utjecati na poboljšanje života područnog pučanstva i stvaranje boljih životnih uvjeta na primorskom kršu.

Tijekom 64-godišnjeg kontinuiranog rada visokostručno i lugarsko šumarsko osoblje dalo je osobit doprinos razvoju šumarstva na kršu, ponajprije uzgajanju šuma, sjemenarstvu, rasadničarstvu, pronalaženjem najpogodnijih vrsta za pošumljavanje u odnosu na biološko ekološka svojstva, tehnici pošumljavanja i potpunoj primjeni ekologije, uspjelim saniranjem divljih bujičnih tokova izvedenim pomoću biološko-tehničkih mjera, studioznim izborom lokacija kultura - branjevina, te uređivanjem šuma i pejzažnim oblikovanjem privlačnih prirodnih predjela. Sadašnje, a i buduće generacije šumara, stručnjaka srodnih struka i područnog stanovništva trebaju dobro zapamtiti istaknute šumarske stručnjake Nadzorništva-Inspektorata kao što su: Eduard Malbohan, Albert Rosmanith, Otto Nyitray, Josip Balen, Alfons Kauders i Vinko Plesa čiji je doprinos poboljšanju uvjeta života područnog stanovništva i njegovih životnih prilika bio od izuzetne važnosti.

Zbog toga samo se danas okupili ispred spomen ploče da se još jednom poklonimo velikom djelu naših prethodnika, te podsjetimo šumarske krugove i širu javnost na veličinu njihova djela u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Njihova djela trajne vrijednosti najbolje se mogu izraziti jednom prikladnom misli J. V. Sodena: »Onaj koji sadi goleti, možebiti veći je dobročinac svoje domovine od junakah i državnikah«!

priređena je prigodna izložba koju je pripremio dr. se. Viče Ivančević. Izložbu nije bilo moguće prirediti u Gradskoj čitaonici i knjižnici zbog već jedne postavljene izložbe, pa će se to

učiniti početkom 1999. godine. Ukoliko bude zanimanja izložba bi se nakon toga mogla preseliti u Zagreb u prostorije Hrvatskog šumarskog društva.

Frane Rogić, jedini je živi član nekadašnjeg Inspektorata-

Nadzorništva. I danas u 95. godini života vrlo dobre je

kondicije Snimio: G: NOVOTNI

Na kraju savjetovanja imenovano je Povjerenstvo za zaključke u sastavu: dr. se. Viče Ivančević, Milan Rrmpotić, dipl. inž. i Hranislav Jakovac, dipl. inž. Slijedi nakon toga posjet staroj zgradi Nadzorništva, gdje je prilikom 100. obljetnice od osnutka Nadzorništva -Inspektorata 1978. g. postavljena spomen ploča. Prigodnu riječ održao je dr. se. Viče Ivančević, a zatim je Milan Spalj, dipl. inž., upravitelj krške šumarije Senj, kao neposredni nasljednik šumarskih stručnjaka Nadzorništva - Inspektorata, postavio vijenac ispod spomen ploče. Na taj smo način odali dužnu zahvalnost i štovanje mnogobrojnim šumarskim stručnjacima i pomoćnom osoblju za značajne rezultate njihova rada na kršu.

Nastavljeno je druženje u hotelu »Nehaj« uz prigodni kulturno-umjetnički program. Poseban ugođaj priredila je vokalno-instrumentalna senjska skupina »Pod Nehajem« svojim diskretnim glazbenim ugođajem i pjesmom. S velikim zadovoljstvom primljena je promocija još jedne zbirke pjesama našeg plodnog književnika i kolege Milana Krmpotića, dipl. inž. pod naslovom: »Ovaj križ ljudski«. Promociju je obavila prof. Marica Mostarac - Štokić, a potom je autor recitirao nekoliko pjesama iz najnovije knjige i njegova cjelokupna stvaralaštva. Obavještavamo sve zainteresirane da se knjiga može nabaviti kod izdavača »Senjsko književno ognjište« u Senju po pristupačnoj cijeni. Iako je

4 / Časopis Hrvatske šume

Dr. se. Vlado Topić, u svome radu po pm put je prikazao rezultate svojih dugogodišnjih istraživanja Snimio: B. MIKLIĆ

CVRČAK ni zemlje ni pluga

niman kamen

samo kamen i

more iman

moje brazde su škrape samo za sime trna moje su brazde rali slana su moja zrna

al ja san cvrčak

na trnu i još samo komadić neba

mi treba i

pivan

većini čitatelja šumarske struke poznato djelo našeg pjesnika Milana Krmpo-tić, dipl. inž., ponovit ćemo ukratko najvažnije. Autor je pjesnik, prozaik i dječji pisac, rođen 2. rujna 1945. g. u Veljunu Primorskom, kod Senja. Stanuje u Senju, a radi u »Hrvatskim šumama« u Zagrebu. Iz njegove najnovije zbirke donosimo jednu pjesmu »Zamolba«.

U nastavku kulturno-umj etničkog programa predstavio se senjski pjesnik Krešo Stanišić. Njegove znalački kazi-vane pjesme izrečene na domaćoj

Nastup senjskog književnika Krešimira Stanišića pobudio je

veliku pažnju Snimio: G. NOVOTNI

U kulturno-umjetničkom dijelu

zajedničkog druženja prof. Marica

Mostarac-Stokić promovirala je najnoviju

zbirku pjesama autora Milana Krmpotića,

dipl. inž. šum. pod naslovom

»Ovaj križ ljudski«

Snimio: G. NOVOTNI

senjskoj čakavici pobudile su veliku pozornost nazočnih. Da bi se čitateljima donekle približilo njegovo stvaralaštvo, donosimo i jednu njegovu, najnoviju, pjesmu »Cvrčak«.

Dr. se. Viče Ivančević predstavio je dvije najnovije razglednice Velebitskog

botaničkog vrta u izdanju »Hrvatske šume«. Uprave šuma Senj. Kao što je poznato, tim zaštićenim prirodnim objektom gospodare »Hrvatske šume«. Uprava šuma Senj, Šumarija Krasno. Tiskanje razglednica predstavlja dodatnu valorizaciju planine Velebit. Međutim, opravdano se pitamo hoće li Uprava parka prirode i nacionalnog parka tako odgovorno brinuti o Velebitskom botaničkom vrtu, kao što su do sada brinuli »Hrvatske šume«, Uprava šuma Senj?

Na kraju predsjednik Ogranka Senj najavio je slični ponovni susret u Senju 2000. g. u povodu 235. obljetnice od osnutka jedne od najstarijih šumarija u našoj zemlji (Šumarija Krasno osnovana je 1765. g.) i 110. obljetnice rođenja prof. dr. Josipa Balena, najvećeg šumarskog stručnjaka u domeni krša. Ovaj izuzetni šumarski stručnjak i intelektualac rođen u Krmpotama 1890. g. bio je između ostalog i prvi domaći rukovoditelj senjske krške šumarske ustanove od 1919-1925. g., te prvi doktor šumarskih znanosti na Gospodar-sko-šumarskom fakultetu 1923. godine. Doktorat je stekao u 33. godini života.

Gotovo svi sudionici pozitivno su ocijenili ovo savjetovanje, kojem su i sredstva javnog priopćavanja posvetila odgovarajuću pozornost. Skupovi ovakva karaktera zasigurno služe boljoj šumarskoj promidžbi, jer se javnost bolje upoznaje s dostignućima naše

struke i njezinim poteškoćama. Dakako, ne treba zanemariti ni kvalitetne stručne i znanstvene radove, koji također znače novi prilog šumarskoj struci. Na kraju, umjesto zbogom možemo reći: Doviđenja do 2000. g. i ponovnog susreta u Senju! •mj^


POTPISAN NOVI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA ŠUMARSTVO

Kako ćemo živjeti ove godine

Plače veće za 8yS posto Kolektivni ugovor

nije nepromjenjiv, a ukoliko prilike

tijekom godine dozvole nastavit će

se razgovori o mogućnosti poboljšanja standarda zaposlenih

Koncem prošle godine potpisan je novi Kolektivni ugovor za zaposlenike Hrvat

skih šuma kojim se za razdoblje od godinu dana utvrđuju nova »pravila igre« između poslodavca i zaposlenika. U ime Hrvatskih šuma ugovor je potpisao direktor poduzeća ing. Ivan Tarnaj, a ispred dviju sindikalnih organizacija koje zastupaju interese radnika novi ugovor su potpisali predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva Gordana Colnar te predsjednik Sindikata zaposlenih u šumarstvu Zeljko Cutvarić.

- Ovo je treći kolektivni ugovor koji se potpisuje u oblasti šumarstva na nacionalnoj razini. Rezultat je to uspješnih pregovora s direkcijom Hrvatskih šuma koja je kao partner pokazala da poštuje socijalni dijalog i pregovarački tim sindikata uvažava kao socijalnog partnera, istakla je prilikom svečanog potpisivanja Ugovora Gordana Colnar. Ona je također naglasi-

Trenutak potpisivanja Kolektivnog ugovora: ing. Ivan Tarnaj, Gordana Colnar i Zeljko Cutvarić

la pozitivnu atmosferu u kojoj su vođeni pregovori i obostrano htijenje da se napravi što kvalitetniji Ugovor. Imajući u vidu tešku situaciju u kojoj se nalaze zaposlenici u Hrvatskim šumama, dobro je što socijalno partnerstvo s poslodavcem funkcionira, jer će sindikat na taj način lakše rješavati brojne nagomilane probleme, rekla je ona.

Predsjednik Sindikata zaposlenih u šumarstvu Bjelovar Zeljko Cutvarić također se zahvalio pregovaračkim timovima na uspješno obavljenom poslu te poželio »da se odredbe ovog Kolektivnog ugovora, za razliku od prošlogodišnjeg, ispunjavaju na vrijeme i da se na taj način zadrži socijalni mir u poduzeću koji je u ovoj situaciji najvažniji«.

— Božićnica i Uskrsnica postaju pravo radnika, odnosno obveza poslodavca.

Obraćajući se prisutnima direktor Hrvatskih šuma ing. Ivan

Tarnaj je istakao »da su na ovo malo papira sadržane želje i nastojanja sve tri strane da se na najodgovorniji način, sagledavajući i objektivno ocjenjujući okolnosti u kojima živimo, dođe do konsenzusa na temeljnim pitanjima prava i uvjetima rada zaposlenih u Hrvatskim šumama«. Ovim Ugovorom definiraju se prava ali isto tako obveze, jer samo zdravo poduzeće može jamčiti ispunjenje ovih prava. To zapravo sve skupa i nije bilo tako teško, jer mi smo samo formalno tri strane, dodao je Tarnaj, jer su nam ciljevi isti. Cilj je poslovodstva, rekao sam to i ranije, dobrobit zaposlenih i stabilnost i razvoj poduzeća. Ako ta dva cilja ostvarimo, ostvarujemo i opći nacionalni interes. Kolektivni ugovor ima svoje limite koji su postavljeni isključivo ekonomskim trenutkom življenja u Hrvatskoj danas. Bio bih jako zadovoljan da se ukupne okolnosti privređivanja u 1999. značajno poprave i da redefinira-


Ing. Ivica Gazi, predsjednik Upravnog odbora »Hrvatskih šuma«: »Svaki gospodarski napredak vezanje za motivaciju radnika.«

mo rješenja Kolektivnog ugovora. N o ništa se samo po sebi neće dogoditi ako odgovorno ne podnesemo svoj dio obveza koji proizlazi iz nužnosti mijenjanja stanja u kome jesmo, rekao je Tarnaj. Možda je godina dana i predugo razdoblje, pratit ćemo razvoj prilika i ukoliko nađemo prostora, ja sam za to da iskoristimo mogućnosti za poboljšanje standarda zaposlenih u Hrvatskim šumama.

Uspješno ostvarenje Kolektivnog ugovora poželio je svim sudionicima i predsjednik upravnog odbora Hrvatskih šuma ing. Ivica Gazi, rekavši da je »svaki stvaralački i gospodarski napredak vezan za radnike i motivaciju radnika. Bez nje ne može se očekivati bilo kakav napredak.« On je istakao da su u oblasti šumarstva problemi sve složeniji, posebno u iskorištavanju šuma gdje budućnost nosi novi tehnološki izazov. Stoga je i ovakvo dogovaranje poslodavaca i zaposlenika pozitivan put, ocijenio je Gazi.

Plaće veće 8,5 posto Sa stajališta Hrvatskog sin

dikata šumarstva cijenimo da je

kad radnik ima normu i 25 kubika na dan, plaća premala. Ona će s 500 kuna dodatka za topli obrok iznositi tek 2.100 kuna što ovo poduzeće svrstava na nisko sedmo mjesto po plaćama od deset javnih poduzeća u Hrvatskoj. Najniža je plaća s toplim obrokom 1.800 kuna, dok prosječna plaća u Hrvatskim šumama iznosi 2.600 kuna što je manje od prosjeka u Hrvatskoj.

Šumarima i dalje predstoji dijalog oko porasta plaća, od čega ne bježi ni poslovodstvo.

- Šumari će po novom Kolektivnom ugovoru, a tako je bilo i u prošlogodišnjem, imati 40-satni radni tjedan.

Potpisivanju Kolektivnog ugovora prisustvovali su i brojni gosti

najznačajnije što nije došlo do smanjenja prava koja smo imali u dosadašnjem Kolektivnom ugovoru, rekla je, ocjenjujući najznačajnije odredbe novog Ugovora, Gordana Colnar. Premda je za oko 8.600 zaposlenih u Hrvatskim šumama predviđeno povećanje plaća od 8,5 posto, sindikat ipak nije zadovoljan ukupnim iznosom osnovne plaće u Hrvatskim šumama. To misli i Željko Cutva-rić koji kaže daje za terenski rad,

- Subote ne ulaze u godišnji odmor.

- Isplata plaća morala bit biti obavljena do 20. u mjesecu za prethodni mjesec, što je napredak u odnosu na dosadašnje stanje.

- Naknada za prehranu povećana je s 400 na 500 kuna.

- Razrađeni su kriteriji za utvrđivanje tehnološkog viška, ako do njega dođe, uređene su i otpremnine. .Jtf (M. M.)

Časopis Hrvatske šume I 7

INTERVJU:

mr. se. Ivan Leko, Uprava šuma Split

Biološka obnova šuma naš imperativ

u Projektu radova biološke reprodukcije šuma u koji je uključen i Vladin program zapošljavanja razvojačenih branitelja, do sada je bilo

uposleno oko 1500 djelatnika na pošumljavanju ogoljelih površina prema Programu obnove obalnih šuma podržanim i od Svjetske

banke

G ospodine Upravitelju, možete li u kratkim crtama reći po čemu je Uprava šuma Split posebna u odnosu na ostale Uprave u »Hrva

tskim šumama«? — Uprava šuma Split je po svojoj površini najveća

uprava koja se proteže na četiri južnohrvatske županije. Za razliku od kontinentalnih šuma, šume u ovoj upravi imaju uglavnom zaštitnu ulogu po čemu se i način gospodarenja bitno razlikuje od ostalih uprava. Također, velike neobrasle površine nas upućuju na uzgojne radove pošumljavanja, njege i čišćenja. U ovom dijelu Hrvatske tradicija šumarstva nije toliko razvijena kao u unutrašnjosti jer svi dosadašnji režimi nisu imali interesa ulagati u šumarstvo na kršu što je bio očit pokazatelj tuđinske vlasti. S pojavom hrvatske države, odnosno »Hrvatskih šuma«, šumarstvo Dalmacije, na neki način, doživljava svoj procvat. To se može potpkrijepiti podacima gdje se transparentno vidi da je od 1991. do danas uloženo više sredstava u šumarstvo Dalmacije nego u prethodnih sedamdeset godina. Ako se tko upita da li za to postoje opravdanja sigurno će doći do pozitiv

nog odgovora jer odnos vrijednosti drvne mase i opće korisnih funkcija, posebno u turističkoj regiji je 1:10 pa čak i više. Mislim da »Hrvatske šume« u ovom dijelu Hrvatske promiču takva saznanja kroz svoj redovni program, ali i kroz redovan odnos s lokalnim pučanstvom.

- S obzirom da gospodarite šumama i šumskim zemljištem na području četiri županije, kakva su Vam iskustva u suradnji i s kojim problemima se susrećete?

- U našoj suradnji smo upućeni jedni na druge jer nas u mnogočemu vežu zajednički problemi. Primjera radi, kod zapošljavanja razvojačenih branitelja, neizbježna je bila suradnja s pokrajinskim zavodima za zapošljavanje. Pri odrađivanju ovoga zadatka kojeg nam je povjerila Vlada, po mojim saznanjima, odnos je bio vrlo uspješan. Također, gospodarenje površinama kojima mi gospodarimo, a u koje intenzivno ulazi čovjek, nosi sa sobom niz zajedničkih problema; od izgradnje objekata od posebne važnosti (vodovodi, elektrovodovi i si.) i kod očuvanja i uljepšanja krajobraza. Sve više jača svijest o ekologiji kod običnih ljudi koji su svjesni njezina


značenja u turizmu. Zbog toga u svakom narušavanju ekološke ravnoteže nastojimo sa svim značajnim subjektima pronaći optimalno rješenje. Jedan od naših zajedničkih problema, a kojeg bi trebalo spomenuti, je problem otpada koji se u velikoj mjeri nekontrolirano odbacuje. Za razliku od unutrašnjosti gdje šuma krije ovakvu pojavu, u Dalmaciji je taj problem naglašeniji jer je često oku dostupan. Ne treba ni spominjati kako takva mjesta ostavljaju ružnu sliku u našem turizmu. Pretpostavljam da će nas ovaj problem sve više pritiskati i nužno ga je rješavati upravo s tijelima pokrajinske samouprave jer je taj put i najučinkovitiji.

- Kojim poslovima dajete prioritet? — Sada smo najviše angažirani na Projektu radova

biološke reprodukcije šuma u što je uključen Vladin program zapošljavanja razvojačenih branitelja. Do sada smo angažirali oko 1500 radnika na određeno vrijeme od dogovorenih do 2000. Po odredbama Ugovora o sufinanciranju provedbe radova biološke reprodukcije šuma. Vlada se obvezuje refundirati 50% iznosa isplaćenih plaća. Na taj način izvršavamo naš redoviti program rada kao i program obnove obalnih šuma podržan od Svjetske banke. Isto tako se planski pripremamo i za sljedeću godinu u kojoj bi značajnu ulogu u našem radu imao i problem sanacije izgorenih površina. U našoj upravi nakon ove

protupožarne sezone imamo skoro 10000 ha opožarenih površina u državnom vlasništvu od čega čak 1500 ha visokih šuma. Po tom pitanju, protekla je godina bila doista teška, a u ovoj se možemo nadati da se neće ponoviti katastrofalna 1998. godina.

- Jesu li vam požari poremetili proizvodnju i na koji način se možete aktivno uključiti u protupožarnu zaštitu?

— Svakako da nam požari remete naše proizvodne procese i mi se toj pojavi prilagodavamo posredno i neposredno. Mi smo uložili znatna sredstva u izgradnju šumskih cesta, oko 1300 km. Nekima će se to činiti mnogo, ali znajući koliko nam je mala otvorenost šumskih površina, kada su prolazili deseci godina, a da se u Dalmaciji nije napravio ni jedan metar šumske ceste onda nas ne treba ni čuditi skromna efikasnost naših vatrogasnih postrojbi. Dakle, naša obveza je aktivno se uključiti u protupožarnu zaštitu, što mi i radimo s našom opažačkom i ophodarskom službom koja u sklopu našeg protupožarnog programa sudjeluje u općem državnom programu protupožarne zaštite. Ne želim reći da se u tom smislu ne mogu napraviti određena poboljšanja pri čemu slušamo riječ struke, ali ono što je do sada učinjeno od strane »Hrvatskih šuma« Uprave šuma Split mislim da je bilo maksimalno.

.^^ Razgovor vodio: ^ i Ivan Šimić

Časopis Hrvatske šume / 9

SKICA ZA PORTRET UPRAVE SUMA SPLIT

Na ovim prostorima rađali su se hrvatski vladari

M»^.

Jedan od brojnih ostataka srednjovjekovnih gradova diljem Uprave šuma Split

Područje Uprave šuma Split se nalazi u najjužnijem dijelu Republike Hrvatske i praktički na četiri županije pokriva cijelu Dalmaciju. Na sjeveru je od

kontinentalne Hrvatske odvojena planinskim masivom Velebita, sa sjeveroistoka planinskim masivom Dinare graniči s Bosnom i Hercegovinom, a na jugu s Crnom Gorom. U geografskom smislu, ova uprava se dijeli na otočni dio, obalni pojas i Dalmatinsku zagoru. Njene blage klimatske prilike su razlog ranom razvoju civilizacije na ovom prostoru čemu su danak platile u najvećoj mjeri upravo šume. Znamo da su šuma i šumsko zemljište kroz povijest značili život sa svojim lovnim, ogrjevnim ili pak pedološkim potencijalom. O tim povijesnim prilikama svjedoče arheološki nalazi starih gradova (Salona, Jadera, Epidaur, Raguza, Narona...) ili pak povijesno naslijede srednjovjekovne hrvtske države čije tragove i danas pronalazimo u zidinama Nina, Knina, Zvonigrada, Ključa, Nečvengrada, Roga, Bogočina, Šibenika, Korčule, Dubrovnika, Splita, Makarske, Hvara, Visa, Biograda na moru, Benkovca, Obrovca, Trogira, Sinja, Imotskoga, Drniša. U ovim krajevima rođeni su i živjeli hrvatski knezovi i kraljevi od Borne, Trpimira, Nelipića, Subiča Bribirskih do Domagoja, Tomislava, Branimira, Petra Krešimira IV. i Petra Svačića. Ovaj kraj je Hrvatskoj i svijetu podario jednog Utjcšinovića, Marulića, Vrančića, Šižgorića, Zoranića, Boškovića, Držića, Pavlinovića i još mnogih znanih i

Arheološki lokaliteti - Salona, Jadera, Epidaur, Raguza,

Narona... zidine Nina, Knina, Ključa, Nečven grada. Sinja, Drniša, Korčule, Hvara, Roga,

Bogočina osiguravale su rođenje i život hrvatskih

velikana, knezova i kraljeva od Borne, Tomislava do Braninnira, Zvonimira i

Svačića neznanih ljudi koji su stvarali hrvatsku i europsku kulturu. Plodna zemlja daje plodne ljude, a naša je obveza vratiti joj dano kako bi njen rod ostao neprekinut. Vidimo da šuma kroz povijest mijenja svoju ulogu. Nekada je čovjek u njoj lovom tražio opstanak, a nekada drvnom građom. Današnje prilike u postindustrijskom društvu od nje zahtijevaju nešto sasvim drugo. Opće korisna funkcija šuma usklađena s turističkim potrebama budućnost su ovih povijesnih hrvatskih prostora. Zato gospodarenje u ovoj upravi ima jednu svoju posebnu težinu i odgovornost pri svakom šumarskom zahvatu. Upravo su šumari oni koji u cjelokupnom gospodarstvu moraju gledati najdalje jer ih na to tjera i trajanje samog proizvodnog procesa koji obuhvaća čak i pojedina povijesna razdoblja. Danas Uprava šuma Split sa svojih 17 šumarija, gospodari s preko pola milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta od čega je obraslo 320, a neobraslo 220 tisuća hektara. Glavne vrste drveća su me-dunac, česmina, bukva, crni bor, bijeli bor, i dr. četinjače s oko 7 milijuna m^ drvne zalihe i procijenjenim prirastom oko 300 000 m^. Izvjesno je da u ovakvim prilikama šumarstva na kršu trebaju znatna ulaganja kako bi ono polučilo svoju funkciju. Nažalost, dosadašnji nehrvatski režimi, nisu bitno polagali brige o šumarstvu u Dalmaciji.

Utemeljenjem nove hrvatske države i pojavom Hrvatskih šuma, šumarstvo u ovom kraju, možemo reći,


Priprema ca pošiiinljai'anje - obavezno riperanje površina na području Šumarije Sinj

ide iz početka. U prošloj 1998. Uprava šuma Split je ostvarivala svoj proizvodni i razvojni program potpomognut hrvatskom državom. Tragom informacija o sklopljenom Ugovoru o sufinanciranju provedbe radova biološke reprodukcije šuma između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma, nastojali smo se upoznati s radovima koji su planirani za ovu godinu. Sufinanciranje se odnosi na Upravu šuma Split i provedbu njenog Programa koji je u velikoj mjeri određen kreditom Svjetske banke. Ovaj kreditni program obnove obalnih šuma realizira se već drugu godinu. Radovi se izvode u jednostavnoj biološkoj reprodukciji (JBR) i proširenoj biološkoj reprodukciji (PBR) u svih 17 (sedamnaest) šumarija. Predviđeni radovi proširene biološke reprodukcije se odnose na pošumljavanje i podizanje sastojina na neobraslim površinama i radove sanacije i obnove oštećenih šumskih površina uglavnom za ljetnih požara. Radovi na pošumljavanju i podizanju šuma na neobraslim površinama su priprema (811,7 ha), podizanje šuma sadnjom šumskim sadnim materijalom (708,65 ha), popunjavanje (145 ha) i njega do 1/5 ophodnje (361,89 ha) s ukupnom predviđenom površinom za ovu godinu od 2027.24 ha. Do sada je od planiranoga ostvareno 1444.49 ha stoje oko 71%. Osim ovih radova realizirana je i sanacija opožarenih površina na 245 ha stoje 99,59% od planiranih (246 ha). Radovi jednostavne biološke reprodukcije za ovu godinu se ogledaju u pripremnim

radovima obnove sastojina (5,5 ha), sadnji i sjetvi (8228,3 ha), njezi sastojina (1030,43 ha), odabiru stabala za sjetvu (9516 m- ), čuvanju šuma (32828 r.d.), zaštiti šume od požara (23377,18 ha), zaštiti od biljnih bolesti (1255 ha) i zaštiti od biljnih štetnika (20 ha). U radovima sadnje i sjetve to se realizira kao sadnja ili sjetva na istim površinama kao i popunjavanje na već pošumljenim površinama, od čega je učinjeno oko 49% predviđenog. Od radova na njezi sastojina koji se izvršavaju kao njega pod zastorom, njega podmlatka i mlađika te čišćenje i prorjeđivanje sastojina, izvršeno je preko 75% planiranih površina. U radovima zaštite od požara tijekom protupožarne sezone, posebna motrilačka služba je realizirala 22296 radnih dana stoje 96% predviđenoga. Od preven-

Upravo pristigle sadnice akpskog bora iz rasadnika Bočine u Metkoviču uz pomoć hrvatskih razvojačenih branitelja ubrzo će se naći u zemlji

U nepreglednom sivilu kamenjara u prethodno iskopanim rupama neposredno pred sadnju ubacuje se plodna zemlja kako bi sadnice imale što bolje uvjete za

oživljavanjem

tivnih radova je planirano 96 km izrade protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste, održavanje istih prosjeka na 58 km dužine od čega je nažalost, ostvareno tek 1,4 km izrade. U ovoj godini su radovi doživjeli svoj puni zamah što prikazuje i podatak da je na privremeni rad u Upravi primljeno čak pet puta više djelatnika nego što ih je u stalnom radnom odnosu. Posađenih 1 mil. sadnica, više je nego što se nekada pošumljavalo kroz dugi niz godina. ^

' ^ r Pripremio: I. Š.


ŠUMARIJA GAREŠNICA - ŠUMARSTVO U ZIMSKIM UVJETIMA

Ne priznaju poduzetnike, jer sami mogu - bolje

J e li u šumarstvu ekonomski opravdanije (ili tek samo lakše) cjelokupan etat raditi s

poduzetnicima nego s vlastitim radnicima? To je pitanje na koje šumarska struka još nije dala cjelovit odgovor jer on nužno zadire u strukturu ukupnih odnosa u šumarstvu a u slučaju pozitivnog odgovora i drastičnih promjena. U šumarskoj praksi, u šumarijama gdje se živi šumarski život, stanje je dvojako - ima šumarija koje kompletnu proizvodnju (poslove na iskorištavanju šuma) ili najveći dio, izvode s poduzetnicima, ali i onih drugih koje sječu i izradu realiziraju s vlastitim radnicima. Među ove posljednje spada i šumarija Garešnica u bjelovarskoj upravi koja gotovo cijeli etat izvršava sama. A odgovorni u šumariji drže daje to i »normalno« te da bi uz neka mala poboljšanja, kad recimo ne bi još imali toliko invalida rada, ukupni učinci takve organizacije posla bili i znatno bolji. Premda ni sada nisu loši jer garešnička šumarija već godinama dobro posluje.

- Od 82 zaposlena imamo čak 18 radnika s smenjenom radnom sposobnošću što je puno više od prosjeka bjelovarske uprave. To je problem budućnosti s kojim se moramo suočiti. Bez iskusnih sjekača ne može se u glavni prihod jer jedan trupac lužnjaka preskup je da bi se obaranje prepustilo neiskusnom ili nestruč-

Može bez poduzetnika: inženjeri Željko Duričić, Marijan Ilajstor (upravitelj šumarije) i Mladen Greidl.

nom radniku. Mi smo sad ostali na 10-ak radnika koji to mogu raditi. S druge strane, računamo da bi šumarija i s ukupno 50-ak zdravih randika mogla uspješno poslovati, misli upravitelj gareš-ničke šumarije ing. Marijan Haj-stor.

Stari grad To je možda i najveći pro

blem ove šumarije s dugom šumarskom tradicijom i jednim od važnijih privrednih subjekata garešničkog kraja. Sama Garešnica jedno je od pet mjesta sa statusom grada u Bjelovarsko-bilo-gorskoj županiji koje sa svim prigradskim naseljima koje danas obuhvaća grad broji blizu 16.000 stanovnika, i kome gravitiraju i tri novoosnovane općine, Herce

govac, V. Trnovitica i Berek s ostalim selima. To je povijesno staro mjesto i prvi zapisi o Garešnici datiraju iz 1277. godine kada je kralj Ladislav darovao biskupu zagrebačkom Timoteju posjede oko Garešnice. Župa Garešnica u crkvenom smislu osnovana je 1334. godine, a srednjovjekovna povijest cijelog područja sudbinski je bila vezana za sve ono što je u ovom dijelu Hrvatske značila i nosila Vojna krajina. Naime, nakon bitaka na Mohačkom polju (1526.) i kod Sigeta 1566. godine Turci kreću u osvajanje još neosvojenih krajeva, 1544. godina pada Garić grad. Pod zapovjedništvom Rudolfa Habsburškog Austrija 1578. godine osniva Slavonsku vojnu krajinu uz Kupu u Unu. U razdoblju


Pašijanski gaj, glavni prihod: i po snijegu »do koljena« ipak se radi.

od 1578-1881. godine granica živi svojim životom, graničari ratuju za tuđe interese, garešnički kraj potpao je pod Križevačku regimentu, a sjedište Krajine s vremenom se po naređenju carice Marije Terezije preselilo u novoosnovani grad Bjelovar.

Uspješna šumarija Šumarija danas gospodari s

11.000 ha državnih šuma u pet gospodarskih jedinica o kojima brigu uz upravitelja vode još tri šumarska inženjera: Željko Đuričić, Mladen Greidl i Nikola Vidović. Od nekadašnjih 150 zaposlenih ostalo ih je 80-ak i oni uspješno izvršavaju godišnje planove. Pokazuju to i financijski

rezultati iz kojih se vidi daje, na primjer, šumarija 1995. ostvarila dobit od čak 7 milijuna kuna (najveću u bjelovarskoj upravi), 1996. 2,5 milijuna, godinu dana kasnije dva milijuna, a Garešničani očekuju da će, uz sve poteškoće u kojima se našla ukupna privreda i prošlu godinu financijski uspješno okončati.

Najveća je gospodarska jedinica Garjevi-ca (3.864 ha), na Moslavačkoj gori, sa srednjo-dobnim i mladim sa-stojinama kitnjaka i bukve. Jedinica Dišnica--Zobikovac-Petkovača obuhvaća prigorske šume kitnjaka i bukve, Krnjača-Gradina-Sječa je jedinica na obroncima Moslavačke gore, površine 2.100 ha, a najvrijednija masa lužnjaka i graba nalazi se u gospodarskim jedinica

ma Međuvođe-Ilovski lug i Tru-pinski Pašijanski gaj. Za razumijevanje veličine i značenja šumarije važni su i podaci da prosječni godišnji etat iznosi 50.000 kubika (od čega polovica otpada na prethodni prihod), godišnji prirast 84.000 kubika, drvna zaliha 2,2 milijuna kubika. Otvorenost šumarije iznosi 10 km, što jest zadovoljavajuće no u pojedinim predjelima manjka više gornjih strojeva cesta.

Prošle godine sjeklo se 42.000 kubika od čega 15.000 kubika oblovine, u vlastitoj režiji. Planje izvršen, no do posljednjeg trenutka »šepalo« se s ogrjevom koji je problem sam po sebi. Sada se

radi glavni prihod u Pašijanskom gaju, vrijeme otežava radove. Ispod snijega duboko je blato, muče se i ljudi i strojevi. Ponešto je zakazala samoizrada, seljaci jednostavno nisu bili previše zainteresirani, »čak kad su im ogrjev nudili za bagatelu!« Drugi je sporni trenutak cijena izrade metrice. Šumarija je sa svojim radnicima radila 7.000 kubika - i na tome gubila. Nešto je bolja situacija s izradom višemetrice gdje su troškovi manji (u vlastitoj režiji napravljeno 5.000 kubika). Šumarija je sama obavila posao na privlačenju, no tu se javlja opći šumarski problem-stara mehanizacija, od tri LKT-a, sedam traktora i ekipaža s dizalicom koja se koristi za uhrpavanje teško je pronaći dan kada su svi na terenu i radno sposobni. Prosječna starost iznosi 10 godina, kvarovi su česti i popravci »zapravo pojedu dva nova stroja«. No garešnički je problem i u tome što ovdje i nema previše poduzetnika koji bi nudili usluge, a što ih je i bilo jednostavno nisu zainteresirani kako zbog niskih cijena, tako i zbog čekanja na isplatu i po nekoliko mjeseci.

- Da se više investira i da je mehanizacija novija, s mnogo manje problema bi na vrijeme izvršili cijeli plan i ne bi bili skuplji niti od jednog poduzetnika, iznosi svoju kalkulaciju Hajstor. Osim toga problem je i čekanje na rezervne dijelove. Nije to toliko pitanje nabave koliko ukupne organizacije. Kad bi sami raspolagali određenim sredstvima, mnoge stvari riješili bi brže i -jeftinije riješili bi brže i - jeftinije. No to opet zadire u ukupnu politiku firme, razmišlja Hajstor.

Uzgoj ne može sezonskih radnika. Propisom osnova godišnje


Lužnjakova sastojina u Pašijanskom gaju

LKT »u akciji« a nakon njega i šleperi PMG-a Bjelovar

je predviđeno 68 ha pripreme staništa, 29 ha pošumljavanja i popunjavanja, 120 ha njege pomlatka i mladika, 47 ha čišćenja. Doda li se ovom i 14 ha pošumljavanja, popunjavanja i konverzija te 16 ha njege u proširenoj biološkoj reprodukciji, izvjesno je da to sama šumarija ne stigne obaviti.

- U tri udarna ljetna mjeseca radilo je 50-60 sezonaca, kaže ing. Greidl. Najvećim dijelom na njegi, kasnije i na unosu žira. Obavili smo i sva čišćenja, u sječinama gdje nije bilo ogrjeva sa svojim radnicima a tamo gdje je izrađivan ogrjev čišćenje su napravili seljaci.

Dobar urod žira prošle godine donio je i povećanje šum-skouzgojnih radova. U Garešnici je skupljeno 10 vagona žira (7,2 vagona lužnjaka) koji je unesen u sastojine predviđene za sječu glavnog prihoda. Zbog toga je i dio radnika koji nisu bili na sječi radio na povećanoj pripremi


/ opu hranjevinu skoro je zatrpao snijeg

Staništa, odnosno sječi podrasta, objašnjava Greidl.

Od uzgojne mehanizacije šumarija raspolaže s jednim traktorom, seppijem, atomizerom, sadilicom.

Štete i kako ih sanirati

Šumarija Garešnica razlikuje se od drugih u bjelovarskoj upravi ali i cjelim Hrvatskim šumama po nečemu što i nije za isticanje. U dvije uzastopne godine, 1996. i 1997. ova je šumarija pretrpjela velike štete od snijegoloma i le-doloma, najvećim dijelom u Garjevici.

- Zbog tih šteta nije se realizirao prethodni prihod na ukupnoj površini dok je po masi prosječno više od propisa. To je bilo i razlogom nove računske revizije osnove u Garjevici. Inače, ukupne štete iznose oko 40.000 kubika, skoro kao jedan godišnji etat šumarije, pojašnjava ing. Željko Đuričić.

Šumarija Garešnica

Dio mase je spašen, izrađeno je oko 10.000 kubika u vlastitoj režiji a ostalo je dato u samoizra-du. No dok je 1977. godine kod seljaka još i bilo interesa, prošle godine gaje nestalo a šumariji je bilo neisplativo. U predjelima zahvaćenim izvalama ipak nije

bilo potrebe za sanacijom, kaže Đuričić, jer će iz podstojne etaže izrasti pojedine vrste i pokriti ne prevelike enklave u kojima je drvo bilo povaljano. Te površine u pravilu nigdje ne prelaze veličinu od pola hektara. -Jj^

Tekst i snimci: IVIiroslav IVltobrad


PLANINARSTVO - Hobiji naših zaposlenika

USPON NA KILIMANDZARO U sklopu

Slavonske planinarske ekspedicije inž. Božidar

Krznarić, osvojio je i

Uhuru peak, visok

5.895 metara

M' Prvi dan uspona na vrh Kilimandžara, put vodi kroz gustu džunglu i gotovo je nemoguće skrenuti s puta i otići desetak metara u unutrašnjost jer je toliko gusta da je potrebno s mačetom krčiti put

i edu brojnim zaposlenicima »Hrvatskih šuma« najvjerojatnije je najveći broj onih čiji je hobi - lovstvo. Međutim isto tako je sigurno daje planinarstvo kao hobi prisutno kod manjeg broja

zaposlenika. Jedan od njih je i geodetski inženjer Božidar Krznarić, uposlen u imovinskopravnoj službi u Direkciji u Zagrebu.

- Tih, skroman i nenametljiv, samo njegovi najbliži suradnici znaju za Božinu dugogodišnju ljubav prema planinama, stijenama i osvajanju planinarskih vrhunaca. A Dado, kako ga zovu planinari diljem Hrvatske, već je kao dvanaestogodišnjak otpočeo svoje druženje sa šumama Slavonije, na Rrndiji i Papuku, daleke 1964. godine, kao član Planinarskog društva »Krndija« iz Našica, čiji je predsjednik krajem osamdesetih godina bio i danas pomoćnik direktora »Hrvatskih šuma« mr. Josip Dundo-

vić. Tih prvih godina Božidar Krznarić, obilazio je redovito naše hrvatske planine, Papuk, Medvjednicu, Velebit, Risnjak, a već 1967. prvi puta se uspinje i na Triglav. Do sada je na tom vrlo lijepom slovenskom vrhu bio čak trideset puta, posljednji put prošle jeseni u sklopu treninga za njegov predstojeći veliki uspon. Posljednjih šest-scdam godina, Dado je obišao i neke vrhove u Europi, Olimp, Etnu, Musalu, Gliterind u Norveškoj, a ljetos uspon na Mount Blanc nije uspješno okončao, jer se zbog uganuća skočnog zgloba samo nekoliko stotina metara do vrha morao vratiti u bazni logor. Tako je osvajanje tog vrha u Europi ostavio za neku drugu priliku.

Do sada najveći planinarski uspjeh

•• - ^ ^ i .

Na visini od blizu pet tisuća metara i više nalazi se vječni snijeg i led mjestimice dubine i stotinu metara, jer je sam vrh Kilimandžara veliki ugasli vulkan, odnosno rubovi kratera Dado na rubu kratera visine oko 5.400 m


Vđ vrhu Uhuru peak 5.895 metara sa vodičem. Uspon na Kilimandžaro nije dozvoljen bez plaćenog vodiča, a preostali dio ipreme nose nosači do visine od 4.800 m.

• mu je bio osvajanje najvišeg vrha Afrike, Kilimandžara u Tanzaniji, prije dvije godine kada se kao član Slavonske planinarske ekspedicije iz Požege uspio popeti na najviši vrh Uhuru peak visok 5.895 m. Sam uspon trajao je pet dana, a desetak dana ostao mu je u nezaboravnoj uspomeni upoznajući Nacionalni park u Zanzibaru i neke gradove na jugoistoku Afrike. S tog puta Dado je donio na stotine uspjelih snimaka od kojih smo izabrali nekoliko koje objavljujemo na ovim stranicama.

Zašto se penjete po planinama? Cesto je pitanje koje mnogi postavljaju planinarima pa smo i mi priupitali Dadu.

- Mnogi me pitaju što je to što nas planinare »tjera« u planinu,

u te stjenovite i teško pristupačne ledene vrhunce. A ja im uvijek odgovaram: »Pođite s nama planinarima, popnite se s nama na bilo koji vrh, pa čete i sami dobiti odgovor na to pitanje. Jednostavno, kada se čovjek iz ove gradske betonske džungle popne na bilo koju planinu, a dovoljno j e i na samo Sljeme, doživjet če drugu stranu ovog našeg svijeta. Penjući se kroz šume, planinske livade i stijene čovjek upozna svu ljepotu tog najvećeg umjetnika koji se zove priroda. To se ne može objasniti riječima jer su sve one siromašne da dočaraju tog nenadmašenog umjetnika. Pogled s bilo kojeg vrha je nezaboravan, uvijek drugačiji, on očarava sve nas planinare, a tijekom samog uspona prolazeći kroz prekrasne predjele, bilo šume, livade, bilo pak kroz stijene na Velebitu ili pak u Alpama čovjek se odmori, osvježi, oduševi i stekne snagu da može kada se vrati u grad provesti tjedan dana, do novog puta u prirodu. Ni ja niti drugi planinari ne mogu vam u potpunosti dočarati tu ljepotu koju mi ljubitelji planina doživljavamo.

I dugo nam je još Dado pričao o planinama, samo dan prije nego stoje poletio zrakoplovom u daleku Južnu Ameriku u Argentinu, Boliviju i Peru. I dok vi čitate ove retke o

S)aiMs mnoge planinarske grupe loriste suvremene uređaje za mjentaciju GPS sa satelitskim određivanjem položaja i visine

Poslije uspona uslijedilo je i turističko putovanje po Zanzibaru. Za uspomenu je snimak ispod stabla hahane

Dadi i njegovoj ljubavi - planini i planinarstvu, inž. Božidar Krznarić se nalazi negdje u Andama, u usponu sa još dvojicom svojih prijatelja planinara iz Požege, na najviši vrh Južne Amerike - Aconcagua visok 6.964 m. Nadamo se da ćemo u jednom od sljedećih naših brojeva objaviti i reportažu iz Tužne Amerike. JM. . -> , » •,

^ ^ A. Z. Loncaric

Da su velike kornjače u Zanzibaru domaće životinje, svjedoči i ova snimka na kojoj inž. Božidar Krznarić pokušava jahati


NAKLADNIČKA DJELATNOST:

»Hrvatski šumarski životopisni leksikon« oduševio šumarske stručnjake i šumare

Uredništvo i nakladnik, uz potporu J. R »Hrvatske šume« i suradnju dipl. ing. šumarstvaôbjavljuje

od 1996. svake godine jednu knjigu HŠŽ Leksikona. Prošle je godine izašla iz tiska 3. knjiga (L-P),

a u proljeće 1999. izlazi 4. (P-Š). U prve tri knjige, na više od 1300 stranica objavljeno je više

od 2500 životopisa hrvatskih šunnara.

Pri zagrebačkom nakladniku T U T I Z LEKSIKA uspješno se nastavlja izlažcnje opsežne šumarske stručne edicije »Hrvatski šumarski životopisni leksikon«. Nakon prve knjige (A-F)

predstavljene 1996. godine, slijedila je druga knjiga (G-K) 1997. i treća (L-P) 1998. Sada je u pripremi četvrta (P-Š) knjiga, a do kraja 1999. bit će dovršena i peta (T-Ž).

Cjelokupan rad značajan je primarno za hrvatsko šumarstvo, jer će se na j ednom mjestu naći svi životopisi i sva bibliografija hrvatskih šumara - onih koji su učili šumarstvo u Križevcima, studirali na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, Gospodarsko-šumarskom, odnosno Poljoprivredno-šumarskom i Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i njihovi profesori, predavači i asistenti, svi magistri i doktori znanosti i svi inženjeri i dipl. inženjeri zaposleni u Hrvatskoj. »Leksikon«, međutim, ima i šire značenje, jer donosi životopise diplomanata i doktoranata iz Slovenije i ponešto iz BiH, kao i onih naših šumara koji su bili u ekonomskoj ili političkoj emigraciji u svijetu. Tu se nalaze životopisi više od 5000 hrvatskih šumara i više od 200 slovenskih šumara. Naime, hrvatska učilišta sa svojim stručnjacima, pomogla su utemeljiti slovensko šumarstvo, ali i bosansko pa i argentinsko.

Prava vrijednost Leksikona je u tome da će na jednom mjestu (u pet knjiga) biti sakupljeni životopisi i radovi tisuća šumarskih stručnjaka koji su zaslužni za šume i šumarstvo, u teškim vremenima znali relativno dobro sačuvati šume za sadanje i buduće generacije u tom dijelu Europe.

U opsežan, zahtjevan i odgovoran višegodišnji rad na Leksikonu, koji vodi prof dr. se. Josip Biskup, uključenje velik broj suradnika iz Hrvatske i Slovenije. Podaci su se prikupljali putem anketa, dokumentacije, knjižnice, osobne evidencije, a sve sa željom da se nikoga ne ispusti.

»Glede vašeg »Leksikona«, možda ću imati na kraju prilike da napišem nekoliko vrijednih pohvalnih riječi koje zaslužujete pošto ste se »podufali« u našoj stvarnosti da na svoj rizik pokrenete takvo djelo kao što je »Hrvatski šumarski životopisni leksikon«. On je od neprocjenjive vrijednosti za šumarsku struku i uopće. Mislim da ima malo zemalja u svijetu koje imaju takvu knjigu s kompletnim podacima o šumarskim stručnjacima. Pišem to stoga jer sam - putujući po svijetu - tražio slične knjige. Ne mogu reći da ih nema, ali su ljudi »selekcionirani«. Naprotiv, u vašoj knjizi opisani i obrađeni su svi. Dakako, možda će netko pronaći kakav prigovor, ali na to moramo biti pripravni. Ja sam zadovoljan.

Čestitam vam na dosadašnjem radu i želim dobar uspjeh i dalje.«

AKADEMIK DUŠAN KLEPAC

»HSŽ leksikon objedinjuje svu objavljenu građu o šumarskim stručnjacima i dopunjuje ju podacima o živim diplomiranim šumarskim inženjerima, magistrima i doktorima znanosti.

Kod prikaza pojedinih stručnjaka dati su podaci o rođenju, školovanju, stručnom radu, mjestima zaposlenja, objavljenim stručnim i znanstvenim radovima, a po potrebi i o rukopisima, elaboratima, gospodarskim i lovnim osnovama, kartama i projektima. Značajno je da su u »Leksikonu« dati popisi svih znanstvenih, stručnih i operativnih radova, svega što je znanstveno i stručno napisano u hrvatskom šumarstvu i to od polovine prošlog stoljeća do danas.

Uredništvo ovog djela je svjesno manjkavosti unifikacije sustava navođenja naslova radova. Međutim, i pored toga prikaz literature je veoma dobro obrađen i bit će od posebnog značenja u daljnjim stručnim i znanstvenim radovima. Literatura je objedinjena sa dopunjenim novim podacima o svim diplomiranim šumarskim inženjerima...

Smatram da će knjiga vrlo dobro poslužiti svima koji se bave stručnim ili znanstvenim radom u šumarstvu. S obzirom na tradiciju našega šumarstva ovaj »Hrvatski šumarski životopisni leksikon« će i u europskim razmjerima pripomoći još boljem upoznavanju naše šumarske struke. Predlažem da se nastavi rad na izradi daljnjih svezaka«.

AKADEMIK MIRKO VIDAKOVIĆ

U proslovu 3. knjige Leksikona urednici citiraju mišljenja stručnjaka iz operative i recenzenata - akademika o Leksikonu. Bivši prof Šumarske škole u Karlovcu dipl. ing. Juraj Lipovšćak poslao j e pismo u kojem stoji:

»Sve ovo što radite u svezi s izdavanjem i štampanjem »HŠZ Leksikona« zaslužuje najvišu ocjenu i pohvale koje se zapravo ne mogu dovoljno riječima iskazati. Vi ste ovom aktivnosti i radom, koji je vrlo naporan i odgovoran, uspjeli u meni (a vjerujem i svima onima koji će se naći u »Leksikonu«), probuditi sjećanje na sve one dane koje sam proveo radeći u šumarskoj struci, a koji su katkad bili teški, ali i lijepi. Osim toga bit ću vrlo zadovoljan, da ne kažem i sretan, kad budem mogao pročitati, pa makar i ne potpuno, o svojim kolegama i o njihovu radu. Vjerujem da ću saznati o njima mnogo više nego što sada znam. Sve ovo što nas je u vremenima našeg rada, u teškim prilikama, razdvajalo, sada će nas ponovno zbližiti i pružiti nam veliko zadovoljstvo. LFgodno je u »Leksikonu« pročitati informacije i podatke ne samo o svojoj generaciji, nego i svih onih prije, kao i o mlađima koje i ne poznam.

Hvala vam na vašem trudu i želim vam u daljnjem radu mnogo uspjeha«.

Sada se intenzivno radi na četvrtoj knjizi (P-Š), u kojoj će biti zastupljeno oko tisuću šumara, (oko 50 slovenskih). Podaci su prikupljeni, obrađeni i pripremljeni za tisak. Predviđeno je kako će četvrta knjiga ugledati »svjetlo dana« prije svibnja 1999. godine.

Do kraja lipnja ove godine urednici i suradnici rade na prikupljanju podataka za 5. knjigu, u koju će biti uvršteni i oni koji su izostali u prve četiri knjige (A-Š).

Dr. sc. Alojz Čampa


ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE

Sovsko jezero -zeleni biser Dilj gore

Jezero se nalazi na 430 m nadmorske visine u

srcu Slavonije ali danas je dosta zapušteno i

obraslo trskom i drugim raslinjem

mještcno ispod kote Jurje brdo (471 m), jugozapadno od sela Sovski dol, Sovsko jezero se nalazi na 430 m

nadmorske visine, u okružju napuštenih poljoprivrednih parcela i šumskih površina šumarije Caglin. U sastavu gospodarske jedinice »Sjeverni Dilj« II, jezero je s okolnim područjem proglašeno 1989. godine značajnim krajolikom čaglinskoga kraja. Prirodoslovni stručnjaci se slažu daje jezero jedinstven primjerak prirodnog jezera u br-dsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske, ledcnjačkogje porijekla a nerijetko ga zovu »gorskim okom« i fenomenom Dilj-gore. Jezero ima vlastiti izvor vode, stoje posljedica geomorfoloških aktivnosti u prošlosti, a pretpostavlja se da je ostatak Panonskog mora. Da je oko jezera bilo smješteno staro selo Sovski Dol, u prilog

J ^ . • •*

.'"'. S * -

'4 '. %

. ' ^ ' *

Zbog visoke trske i rogoza onemogućen je pogled na vodnu površinu Sovskoga jezera

tome govore još vidljivi ostaci kuća i okućnica s oranicama, vinogradima i voćnjacima.

Geološku podlogu ovog dijela Požeštine čine miocensko-oligocenski klastiti i vapnenci te miocenski klastiti i vapnenci tortona.

Spomen-ćesma s hladnom izvorskom vodom

Radi se o pjcščenjačkim stijenama, laporima, uslojenim sedimentima iz mlađeg neogena s brojnim fosilima školjaka i morskih organizama, koji potvrđuju pretpostavke da su ostaci Panonskog mora. Ovdje dominiraju smeđa lesivirana i smeđa karbonatna tla na vapnenim laporima. Dugotrajnim korištenjem ovih tala u prošlosti i ispiranjem gornjeg horizonta te zakiseljavanjem, stvorili su se uvjeti za rast bujadi, koja je indikator toga procesa. Za ovo područje karakteristična su dva tipa tla: eutrično smeđe tlo i ilimerizi-rano tlo na karbonatnim nevezanim sedimentima te smeđe lesivirano tlo i rendzina na miocenskim i srednje polutvrdim vapnencima (eutrično smeđe tlo na mekim vapnencima). Prvom tipu tla odgovaraju nešto svježija tla sa staništima na kojima dolazi bukva, a na drugom tipu tla rastu većinom šume kitnjaka i običnoga graba (nešto suša staništa). Termofilne submeđitcranske vrste pojavljuju se na rendzinama te su indikator najsušeg staništa ovoga područja. Produktivnost okolnih poljoprivrednih površina je niska, jer su to ipak apsolutna šumska tla, a dokaz su tome velike površine obrasle s buja-dima (Pteridium aquilinum).

Bogatstvo flore i faune Jezerska površina veličine je oko 3600

m^ a mijenja se već prema većem ili manjem


dotoku okolnih voda. Najveća dubina jezera je na njegovoj sredini te iznosi od 8-10 m, no dno je prekriveno muljevitim naslagama. Na plićim mjestima raste pojedino vodeno bilje: obični sit, vodena bokvica i župa pcru-nika, a oblikuje se biljna zajednica ježinca i trave potočne pirevine. Ova zajednica prelazi u zajednicu trske i rogoza, na strmijoj južnoj i jugozapadnoj obali, koja obrasta rubove jezera u širini 3-7 metara. Stoga je površina vodenog zrcala jezera smanjena na polovicu. Podvodno bilje jezera sastavni je dio biljne zajednice rašćike i mrijesnjaka u kojoj se pojavljuju i vodeni žabljak, mješinarska-me-sožderka, žabogriz i krocanj, a na jezerskoj površini plivaju obična leća, brazdasta leća i vodena paprat. Navedene biljke oblikuju veliku organsku masu, koja, na žalost, zatrpava jezero. Stoga bi, u cilju očuvanja ovog prirodnog fenomena, povremeno trebalo obaviti čišćenje jezera. U ovom zanimljivom zaštićenom krajoliku, u tišini jezera i njegovog okoliša, utočište su našle ptice močvarice, koje se ovdje gnijezde (trstenjak, liska, gnjurci i divlje patke). Žabe, barske kornjače i bjelouške predstavnici su vodozemaca u jezeru i oko jezera, a ribolovcima je posebice zanimljiva riba karaš. Od ostalih predstavnika faune i flore mogu se uočiti čikovi, pijavice, slatkovodne školjke te zoo-planktoni i fitoplanktoni. Okolna šuma su dosta sječene i korištene, pa se uz sjemcnjačc nalaze i panjaće, a dominantna je šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco-carpinetum illyricum Ht.), koja raste na hrptu brda. Bukove šume (Fagetum il-lyricum montanum) pridolaze u dubokim jarcima sjeverne ekspozicije, a prostiru se od 250 m nadmorske visine pa naviše. U bukovim zajednicama treba izdvojiti dvije subaso-cijacijc: šumu bukve s lazarkinjom i šumu

bukve s klokočikom. Medu drvećem prevladava bukva, a nailazimo i na trepetljiku, kitnjak, obični grab, mliječ.

Neposredno uz Sovsko jezero raste šuma hrasta kitnjaka i graba, koja je obogaćena većim udjelom termofilnih vrsta i vrstama koje nailaze s jugoistočnog dijela, iz šume sladuna i cera (Qucrccctum fraincto-ccrris), što ukazuje na povezanost ovih šuma s Panonskom nizinom (žestilj, biskupska kapica) i pojavom stepskih flornih elemenata (mala lazarkinja).

Od drveća su među termofilnim vrstama jače zastupljeni hrast medunac, cer.

brekinja, divlja trešnja i divlja kruška. U šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba ima od drveća kitnjaka i klena.

Sume s posebnom namjenom

Mnogi posjetioci Sovskoga jezera, među kojima je najviše planinara, mogu se tijekom jednodnevnih izleta upoznati s florom i faunom jezera i okolnih šuma, a nakana je županijskih čelnika razvijanje izletničkog turizma za odmor i rekreaciju na obroncima Dilja. Premda su sa dvije osmatračnice na okolnim brdima posjetitelji mogli uživati u

li^Mfii^t

•''W.^^'>i'i

Jedini pristup do jezera je preko klimavog drvenog mostića

Šumarsko-lovački objekt šumarije Čaglin


krajobrazu Požeške kotline te Đakova i Posavine, one više ne postoje, a nove nisu postavljene. Šumarija Čaglin izgradila je u blizini jezera šumsko-lovačko-planinarski objekt s elementima tradicionalnoga slavonskog graditeljstva, među kojima pozornost privlači prostor sličan ganjku. Uz jezero su postavljene klupe i stolovi, a izgrađena je nadstrešnica i spomen-česma s pitkom vodom. Sve šumske površine u granicama značajnog krajolika predložene su za šume s posebnom namjenom, a uzgojnim zahvatima treba popraviti njihovu kvalitetu. Premda je do Sovskoga jezera omogućen iz Sovskoga Dola pristup motornim vozilima, trebalo bi ga zabraniti te urediti odgovarajući prostor za parkiranje. Također, na cijelom području ovoga značajnog krajolika nije dozvoljena gradnja vikendica. Stručnjaci bi trebali dodatno ispitati kvalitetu vode u cilju očuvanja njene kvalitete i možebitnog poribljavanja je zera. Treba razmisliti kako urediti rubne dijelove jezera, koji su obrasli visokom trskom i rogozom, pa je posjetiteljima onemogućen pogled na jezersku površinu. Jedini pristup do jezera je preko improviziranog i klimavog drvenog m o s t i ć a ^ g ^ ^ ^ • ^^.^^..

" 4 ^ Ivica Tomić

POVODOM 2. VELJAČE

Detalj iz Sakadaša - Kopački rit FOTO: Z. LONCARIC

Međunarodni dan zaštite močvara u Hrvatskoj se prema

Ramsarskom popisu nalaze četiri zaštićena močvarna

područja - Crna Mlaka, ušće Neretve, Lonjsko i

Mokro polje te Kopački rit

U listopadu 1996. godine na XIX. sa stanku Upravnog povjerenstva Ramsarske konvencije, službeno je

proglašen 2. veljače Međunarodnim danom zaštite močvara. Od tada se svake godine na taj dan obilježava godišnjica potpisivanja Ramsarske konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, posebice kao staništima ptica močvarica, potpisivanja koje se dogodilo 1971. godine u iranskome gradu Ramsaru. Taj dan ujedno je i prilika za vlade pojedinih država, različite organizacije i pojedince da poduzmu različite akcije u svrhu podizanja javne svijesti o vrijednostima močvarnih područja.

Ramsarska konvencija je meduvladin sporazum koji daje okvir međunarodnoj suradnji u zaštiti i razumnom iskorištavanju močvara. Konvenciju je potpisalo 106 država, medu njima i Republika Hrvatska. Konvencija je nastala kao posljedica spoznaje da su močvare veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, a da su istovremeno medu najugroženijim ekološkim sustavima zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. Temeljni koncept Konvencije je razumno iskorištavanje močvara, izraz istoznačan s pojmom održivo korištenje. Konvencija obvezuje svaku stranku na opće očuvanje močvara na vlastitom području, kao i na posebne obveze vezane uz močvare koje su uvrštene na Popis močvara od međunarodne važnosti (Ramsarski popis). Poseban je naglasak na zaštiti voda, kao glavnoga ekološkog čimbenika koji uvjetuje nastanak i opstanak močvara. Stranke su obvezne donijeti državne (nacionalne) programe zaštite močvara i uključiti mjere njihove zaštite i razumnog iskorištavanja u svoje nacionalne planove uređenja i iskorištavanja prostora. Osim toga, obvezne su štititi močvare utemeljenjem prirodnih rezervata, od kojih

najmanje jedan mora biti predložen za upis u Ramsarski popis. U ovaj popis uvrštavaju se močvare koje zadovoljavaju određena mjerila povezana s:

- reprezentativnosti ili jedinstvenosti močvarnih ekoloških sustava

- biljnim i životinjskim svijetom - pticama močvaricama (brojnost

ptica koje se tu redovito zadržavaju, odnosno brojnost gnijezdećih populacija ugroženih vrsta)

Do danas se na Ramsarskom popisu nalazi oko 900 močvarnih područja stoje oko 67 milijuna hektara. S obzirom na definiciju močvara u Konvenciji, ovdje pripadaju močvare u užem smislu, ali isto tako i tridesetak morskih, estuarijskih, jezerskih i riječnih ekoloških sustava.

Na Ramsarskom popisu za sada su i četiri hrvatska močvarna područja, u ukupnoj površini od 80.455 ha. To su Crna Mlaka 625 ha. Donji tok rijeke Neretve 11.500 ha. Kopački rit 17.700 ha, te Lonjsko i Mokro polje s više od 50.560 ha. Radi se o tri najveća preostala prirodna močvarna područja u Hrvatskoj i o jednoj umjetno načinjenoj močvari (Crna Mlaka) koja je zaštićena kao predstavnik šaranskih ribnjaka -izuzetno vrijednih staništa za ptice močvarice. Sva četiri ova Ramsarska područja zaštićena su i na državnoj razini Zakonom o zaštiti prirode, bilo kao ornitološki rezervati (Crna Mlaka, dijelovi

donjeg toka Neretve i Lonjskoga polja), bilo kao parkovi prirode (Lonjsko i Mokro polje. Kopački rit). Novija ornitološka istraživanja upućuju na međunarodnu vrijednost i nekih drugih močvara, pa će se broj Ramsarskih područja u Hrvatskoj uvećati.

Obveze koje za Republiku Hrvatsku proizlaze iz Konvencije, a s čijim ostvarivanjem započinje Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, kao mjerodavno tijelo državne uprave, su slijedeće:

- osnovati državno povjerenstvo za močvare koje će usmjeravati i koordinirati različite aktivnosti u zaštiti i održivom iskorištavanju močvara

- načiniti nacionalni progam zaštite močvara, temeljem nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajo-brazne raznolikosti koji su pred donošenjem

- načiniti nacionalni inventar močvara prema utvrđenoj metodologiji

- izvršiti valorizaciju i predložiti na Ramsarski popis nova močvarna područja

- načiniti program izrade planova upravljanja za četiri Ramsarska područja prema propisanoj metodologiji, a što uključuje biološku inventarizaciju i valorizaciju svakog područja, zoniranje te donošenje smjernica za upravljanje pojedinim zonama.

Wr Izvor: Časopis »Okoliš«


h • *

šumar SPOJU

Prošle jeseni u studenom i prosincu, velike poplave rijeke Save onemogućile su jesenske redovne ra

dove u većem opsegu u nekoliko šumarija Uprave šuma Sisak. Zahvaljujući upravitelju ing. Ignacu Dorotiću u mogućnosti smo vam predočiti dio šuma u G. J. »Posavske šume - Sunja« Šumarije Sunja, u vrijeme tih najvećih vodostaja.

GJ »Posavske šume - Sunja« leži u nizinskom dijelu između rijeke Save i željezničke pruge Sisak-Sunja-Novska jugoistočno od Sunje a sjeverozapadno od Hrvatske Dubice. Površina GJ 4.840,71 ha, drvna zaliha 985.282 m^ te sječivi etat (glavni-I-prethodni) 15.709 m^.

Teren je ispresjecan potocima (Ra-dakovac, Turija, Cađavac, Velika Obreška). Učestale poplave uzrokovane izlijevanjem rijeke Save i Sunje te obo-rinskim vodama koje iz zaleđa dolaze navedenim potocima, kao i kombinacija prethodne dvije poplave preliju znatan dio površine što ovisi o veličini i dužini trajanja vodnog vala. Nadmorska visina kreće se od 94 do 97 m. GJ »Posavske šume - Sunja« nalazi se u jednom kompleksu ako izostavimo jedan odjel koji je izdvojen i nalazi se na brežuljkastom dijelu 140 m.n.m. od samo nekoliko ha.

Kroz gospodaisku jedinicu protežu se kvalitetne šumske prometnice. Ah, u uvjetima koji su bili prošle jeseni prometnice su bile gotovo beskorisne. A što i kako u sječu?

.M^m. I 'oda iz sata u sat nadolazi sve brže i preko šumske ceste teku već brzaci.

\l

"'• M' l

' 1 ;> ,-»(

i

; ^ . - N

I ^

Zaposlenici šumarije Sunja, navikli su već na poplave, jer su one gotovo u pravilu dva puta godišnje. A raditi se moral

Glavne vrste drveća su hrast lužnjak 54%, poljski jasen 36%, dok na sve ostale vrste otpada svega 10% (joha, topola, klen, brijest, grab, voćkarice, vrba). Otvorenost GJ je 6,16 km na 1.000 ha.

GJ nije bila dostupna od 1991. do 1995. godine kad je akcijom »Oluja« oslobođena ali je jedan dio još uvijek miniran te je konstantno opasnost za djelatnike, na površinama gdje je potrebno sanirati učinjene greške u prethodnom periodu.

Tijekom okupacije došlo je do devastacije objekata lugarnica kao i lovno tehničkih objekata dok je divljač reducirana na zabrinjavajući broj (obični jelen, jelen lopatar i srna).

Odlukom da se lovište III/28 dodijeli na čuvanje »Hrvatskim šumama«


xn-•V-.

. « . •

I •%-'ir.-

^ ] ¥ •pi

-"4

I ]•

U' I/-

.»"^V- .; ., i */« i-;' .•

.Vic'l--Do ovih odjela može se samo čamcima. Sto je sa divljači, jer se ona nalazi u ovom

gateru?

Upravi šuma Sisak, Šumariji Sunja i Gospodarske mogućnosti ovog Dubica (površina lovišta 15.000 ha) si- područja su velike uz permanentni i in-tuacija se vidno poboljšava svake godine tegralni pristup šumara i šumske struke. što je i mnogim šumarima ljubiteljima k^ x i ^ i n 4.' j - r • » -

• ^ j j -^t.Tekst: I. Dorotic, dipl. inž. sum.

l ' B - , I f V- -

lova dobro poznato. Đ. Dražić, dipl. inž. šum.

FOTO: I. DOROTIĆ, DIPL. INŽ. ŠUM.

Ovo nije močvara Amazone, ovo je šumski predjel Evin budžak

<

Promatrajući ovu vodenu idilu, čovjek se i nesvjesno upita nije li to povratak Panonskog mora? Da je more, bilo bi slano!

A ovo je snimak u zimi, nakon povlačenja vode


ŠUMARSTVO/LOVSTVO

Kako spriječiti štete od divljači

Bolčanski Zabjaćki lug, odjel 10 b: Obnovljena površina koja je ostala u ograđenom lovištu na kojoj je srneća divljač počinila štetu

Bjelovarski ogranak Hrvatskog šumarskog društva upriličio je potkraj prosinca prošle godine

tematsku raspravu o štetama od divljači i drugih počinitelja. Povoda za bavljenje ovom temom je dosta u što se neposredno na terenu u šumariji Vrbovec moglo uvjeriti 30-ak sudionika sastanka.

Stručni elaborat o načinu i metodologiji praćenja i procjene štete pripremio je ing. Josip Knepr. U njemu su kronološki bilježene i praćene štete od divljači u dijelu gospodarske jedinice Bolčanski lug u vrbovečkoj šumariji s nizom podataka i prijedloga što dalje činiti.

Kakva metodologija - Ceste su dileme a također i

sporovi o ovom pitanju. Poseban

problem se nameće kada divljač lovačkih društava odnosno lovišta u zakupu počini štetu u šumi. Obveznost postupka prijave štete, zaštite i procjene po osnovi Zakona o lovstvu u velikom broju slučajeva nije zadovoljena pa nije bilo moguće doći do prave istine o štetama i posljedicama, a pokušaj naknade šteta obično nije uspijevao iz formalnih razloga, ističe ing. Knepr. On dalje navodi da treba lučiti štetnu radnju od konačne štete te da u biti postoje dvije skupine promatranja, terenskog snimanja i uredske obrade podataka. Radi se o snimanju i obradi podataka u branjevinama te drugo, u mladim i odraslijim sastojinama.

Ako je poznata činjenica da do štete od divljači dolazi zbog po

manjkanja ili neadekvatne ishrane te također zbog prevelikog broja divljači, to znači da je poremećena ravnoteža između šume i divljači, ili se dogodilo daje nepromišljenim činom divljač ograničena na premali pro-


stor. Knepr u organiziranju i praćenju šteta predlaže postavljanje kontrolnih ploha u branjevinama te na površinama koje su »osvojene« pošumljavanjem, te praćenje oštećenja koja mogu biti tolerantna i netolerantna. U manual se potom upisuju podaci po vrsti počinitelja (divljač, voluharica, mraz, mehanička oštećenja i dr.), intenzitetu oštećenja, a sve po vrstama drveća.

- Naš cilj je uspostaviti ravnotežu između divljači i šume, a ne uništiti divljač, kaže Knepr. Drugim riječima ni ova rasprava nije nikakav napad na divljač jer u šumi su prisutne štete i od drugih počinitelja (mehanizacija, nepogode, krčenja pri geofizičkim ispitivanjima idr.). N o bitno je ne biti indiferentan prema tim problemima. Mi kao šumari pokušali smo u posljednjih 10-ak godina prikazati koliki je gubitak u podizanju šume. Želimo da to znaju i lovozakupnici, da zajedno sa šumarima sagledaju problem. Tek u posljednje vrijeme štete od divljači dolaze u prvi plan i

na taj se način zaoštravaju odnosi između šumara i lovozakupnika.

S t o se d o g o d i l o u V r b o v c u Kako to konkretno izgleda, po

kazuje slučaj šumarije Vrbovec. Sudionici rasprave obišli su u predjelu Bolčanskog luga (odjel 10 b) površinu koja je obnovljena prirodnim putem i unošenjem žira 1991. godine. Na nesreću ta se površina nalazi u ograđenom dijelu lovišta (gateru) veličine 410 ha. Na površini od nekih 16 ha srneća divljač uništila je 85 posto pomlatka lužnjaka i graba. Kako se došlo do ovog podatka? Na toj površini izvršena je procjena polaganjem primjerne pruge a za kontrolu u budućnosti Vrbovčani su napravili dvije kontrolne plohe veličine 16 m od kojih su jednu ogradili. Razlika između biljaka na ograđenoj plohi i na površini koja je bila dostupna divljači lako je uočljiva, kaže ing. Zeljko Gubijan iz vrbovečke šumarije. Biljke su ob-grižene i pitanje je kako će se i da li će se oporaviti. Ing. Knepr poja

šnjava da u šumskoj literaturi nema podataka o tome kako se ponaša biljka kod koje je uklonjen (odgrižen) termalni izbojak i kako se razvija deformi-tet. Tek praćenjem oštećene biljke vidljivo je da deformiranost ostaje. A izvjesno je da od takvog pomlatka neće biti pravog hrastovog trupca, stoje konačna i nenadoknadiva šteta. Do ovih se saznanja došlo osmogodišnjim praćenjem i snimanjem šteta koje su obavili a i dalje rade ing. Josip Knepr i ing. Tomislav Starčević, a sve to prikazano je i dokumentirano na dijapozitivima.

Državno lovište »Cesma-Bol-čanski lug« veličine 4000 ha dano je 1995. godine u koncesiju na 30 godina poduzeću As-lovni turizam d.o.o. iz Zagreba. Lovište obuhvaća i dvije gospodarske j e dinice vrbovečke šumarije, Česmu i Bolčanski lug, ukupne površine 2.780 ha. Povijest nesporazuma između šumara i lovozakupnika počela još ranije, kad je dio lovišta ograđen. Premda je

Ograđena kontrolna ploha na kojoj nema oštećenja


^-û smrnnijc vrimpcL d sve xiriiujean(rwpnntrcerserna svErni^~t^^-pr,^f^ " P ^ T ' m T i T

svima jasno da šuma ne može bez divljači, i obratno, izvor nesuglasica počiva na sukobu osnovnih interesa - dok šumarija mora obaviti sve predviđene šumske radove što podrazumijeva stalan boravak i kretanje radnika po šumi, lovo-zakupniku je najvažniji - mir u šumi.

Upravitelj šumarije Vrbovec ing. Duka Kauzlarić dokumentira šumarska stajališta: »U gateru jednostavno nije smjelo biti srneće divljači, no ona je tu i dalje čini štetu. Komisija je načinila procjenu štete, no pitanje je kada će i kako ona biti nadoknađena. Nastojimo uspostaviti dobre odnose s lovozakupnikom, no teško nam uspijeva. Dio ograđene šume stalno je pod lokotom, mi u šumu idemo s ključevima, seljaci koji izrađuju ogrjev poslije radnog vremena ne mogu u šumu - to su problemi kakvih u Vrbovcu dosad nikad nije bilo.« Ing. Kauzlarić govori i o nekim podacima relevantnim za razumijevanje problema.

Spominje veliki broj prometnica u spomenutim šumskim predjelima u sastavu lovišta gdje otvorenost iznosi 17 km/1000 ha, što šumskih što javnih cesta, »što ne dopušta mir u lovištu te utječe i na dinamiku svih radova uzgoja, iskorištavanja i zaštite«. Nadalje, navodi on, ukupni godišnji šumsko uzgojni radovi zahtijevaju dnevnu prisutnost 12 radnika u šumi kroz cijelu godinu a godišnji sječivi etat u ove dvije gospodarske jedinice »traži« daljnjih šest radnika svakodnevno u šumi. A isto tako »zbog sve slabijeg interesa za ogrjevnim drvom primorani smo omogućiti i biti na raspolaganju svakom i malo zainteresiranom kupcu u vrijeme kada to njemu odgovara kako bi se drvna masa što prije izvukla iz šume«.

Ipak, najzanimljivija je računica, zapravo svojevrsna usporedba dobiti od šumarstva i lovstva koju je ponudio Kauzlarić. O n tvrdi da se u spomenute dvije gospodarske jedinice od drvnih sortimenata

godišnje dobije 49,5 puta više sredstava nego od lovstva!!

- Vrijednost godišnje naknade od lovstva iznosi 60.100 kuna, a prosječno godišnje ostvarena vrijednost drvnih sortimenata prema cijenama iz 1966. godine iznosi 2,972.676 kuna (9.876 kubika X 301 kuna). Od toga iznosa 2,5 posto ili 74.317 kuna uplaćuje se na račun općine na kojoj se šuma nalazi, za komunalnu infrastrukturu, dok koncesionari nemaju takvih obveza prema samoupravnim zajednicama«, tvrdi ing. Kauzlarić.

Šumari su i lovci Ako bi se problem polarizirao

na dvije krajnje točke, mogao bi se svesti i na pitanje tko zapravo ima prioritet u šumi, odnosno je li važnije izvršavanje šumskogospo-darske ili lovnogospodarske osnove! Naravno đa ovakvo pojednostavljenje problema nije moguće i on se ne može promatrati u kontekstu ili-ili nego svoje mjesto i svoje interese moraju pronaći i

Rasprava na licu mjesta: sudionici sastanka na terenu su se mogli uvjeriti o kakvim se oštećenjima mladih biljaka lužnjaka i graba radi


ŠUMARSKO DRUŠTVO PREDLAŽE...

U zaključcima s rasprave između ostalog se kaže da će se Šumarsko društvo Bjelovar zalagati za obnovu šuma na principima gospodarenja šumama u smislu potrajnosti, biološkog diverziteta a u skladu s principima uzgajanja šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu i zasada hrvatskog šumarstva.

Prikvačena je u raspravi izložena metodologija obračuna šteta od divljači i drugih štetočinja te preporučeno Upravi šuma Bjelovar da je prihvati kao uniformni oblik izračunavanja šteta.

Potrebno je, rečeno je, nastaviti praćenje šteta na područjima na kojima se to dosad činilo i proširiti to na ostali teren.

Nadalje, sudionici u raspravi zalažu se za usklađivanje lo-vnogospodarskih osnova s osnovama gospodarenja u bjelovarskoj upravi te također traže promjenu Zakona o lovu shodno problematici koja je uočena u lovištima poput ovog Cesma-Bolčanski Zabjački lug.

Šumarsko društvo daje podršku Upravi šuma Bjelovar i šumariji Vrbovec u otklanjanju problema s lovozakupnikom.

Ovim stavovima Šumarskog društva dodaje se dio prijedloga šumarije Vrbovec a sve to zajedno uputit će se na sve relevantne adrese u Hrvatskoj koje bi mogle pripomoći rješavanju problema šteta od divljači.

Bolčanski Zabjački lug: Članovi šumarskog društva Bjelovar, sudionici rasprave

Šumarstvo i lovstvo - ne oštećujući drugu stranu.

A što se važnosti ili prioriteta u šumi tiče, moglo se čuti u raspravi, zakonodavac je odredio da je primarno izvršenje šumskogospodar-ske osnove. Ovdje u Vrbovcu očito je napravljena greška, misli ing. Dražen Sertić, jer srnećoj divljači u ograđenom prostoru nije mjesto. A ing. Božidar Bačak je upozorio na moralnu stranu problema, jer »mi kao šumari istodobno smo i članovi nekog lovačkog društva i zato bi u rješavanju ovog problema morali biti principijelni«.

Rasprava o štetama od divljači bit će vjerojatno još, jer to je problem ipak širi od vrbovečkog slučaja, a saznanja s ove rasprave trebala bi pridonijeti zajedničkim nastojanjima za poboljšanjem stanja kao i konačnom ozakonjenju jedinstvene metodologije za praćenje, kvantificiranje i obračun šteta od divljači i ostalih počinite-Ija.

•^k-Tekst i snimci: IVliroslav Mrkobrad


UOCi ZNANSTVENIH RASPRAVA ŠUMARSKIH I VOĐOPRIVREDNIH STRUČNJAKA

Mogući utjecaj višenamjenskog kanala Dunav-Sava na

Šumske ekosustave

Tehnički podaci o kanalu Kanal Dunav-Sava trebao bi se izgraditi

na potezu od Dunava kod Vukovara do Save kod Samca s ukupnom dužinom od 61,4 km. Kanal je na dnu širok 34 m, na vodnom licu 58 m, a dubina mu je 4 m. U vukovarskome dijelu predviđa se prevod-nica na 9,4 km udaljenosti od Dunava. Od Dunava do prevodnice dno kanala projektirano je na kotu dna te rijeke, odnosno na 72,25 m nm. Iza prevodnice dno kanala se podiže na 76 m nm. Lice vode od prevodnice do Samca predviđa se na 80 m nm.

Velik problem nastaje od prevodnice do 18 km trase kanala, na Nuštarskoj gredi gdje je kanalska dionica usječena u najviši teren nadmorske visine od 85 do 98 m, a iskop ide do 76 m. Golemu količinu iskopane zemlje potrebno je negdje odložiti, a što je moguće samo na visokoproizvodnu slavonsku oranicu. U prilogu je karta s ucrta

nom trasom kanala Dunav-Sava na podlozi vegetacijske karte šuma toga prostora. Prema našoj procjeni pod utjecaj ovoga građevinskog giganta doći će preko 50 000 ha izuzetno vrijednih šuma hrasta lužnjaka istočne Slavonije - šumskoga bazena Spa-čve i gospodarskih jedinica šuma smještenih sjeverozapadno od spačvanskih šuma.

Mogući utjecaj kanala na šume

Utjecaj kanala Dunav-Sava dogodit će se na tri načina, zamočvarenjem šumskih staništa kojih su kote terena niže od lica vode u kanalu, zatim osušenjem staništa u onim lokalitetima gdje su šume položene u višim kotama i konačno, prema našemu mišljenju najvažnije, presjecanjem tokova podzemnih voda koje teku od zapada prema šumskome bazenu Spačva i zasigur

no opskrbljuju najveći broj šumskih sa-stojina vodom.

Sniženje podzemnih voda uzrokuje prema Vajdi (1974), ako je prosječno manje od 25 cm - promjenu šumske zajednice, ako je više od 50 cm - sušenje šumskog drveća.

Vodni odnosi i šumske zajednice u staništima istočne Slavonije

Dio istočne Slavonije kojim je projektirana trasa kanala Dunav-Sava prolazi kroz dva slijeva dunavski i savski. U tome prostoru prevladava mikroreljef koji u pravilu utječe na opskrbu šume vodom.

Za uspijevanje nizinskih šuma presudna je podzemna voda do koje dopire korijenje šumskoga drveća. Poznato je kako sve vrste drveća nizinskih šuma zahtijevaju veću količinu vode za transpiraciju od kiše koja


padne tijekom vegetacijskog razdoblja. Hi-grofiti - hrast lužnjak, poljski jasen, crna joha, nizinski brijest, bijela vrba i domaće topole transpiriraju tijekom vcgctacijskoga razdoblja od 400 do 700 mm vode dok u području Spačvanskog šumskog bazena padne godišnje od 600 do 800 mm oborina od kojih samo nešto više od polovice tijekom vegetacijskoga razdoblja.

U ovim šumama nalazimo tri različite skupine ekosustava čiji su tipični predstavnici:

1. Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba - na povišenim dijelovima mikroreljefa tzv. gredama.

2. Slavonska šuma hrasta lužnjaka na nižim položajima mikroreljefa tzv. niza-ma koji su prije izgradnje nasipa uz Savu 1933. god. redovito bili poplavljivani ili su i danas djelomično poplavljivani.

3. Šume poljskog jasena i šume crne johe u najnižim položajima mikroreljefa u kojima se veći dio godine zadržava voda koja se do srpnja povuče s površine tla, tzv. barama.

U sve tri skupine staništa i njihovih šumskih zajednica voda je vladajući ekološki čimbenik njihova uspijevanja. Šumski ekosustavi nastali su udruživanjem i prilagodbom biljnoga i životinjskog svijeta na određene stanišne prilike. U ni-zama koje predstavljaju najveće površine riječnih dolina, članovi životne zajednice prilagođeni su na vodu bilo oborinsku, poplavnu ili podzemnu. Utjecaj vode, ali i ostalih stanišnih čimbenika stalan je i podjednak kroz sekularne nizove što uvjetuje opstanak određenog šumskog ekosustava. Svaka promjena vodnih prilika izaziva poremetnju u šumskome ekosustavu.

Tako je primjerice, izgradnja spomenutih savskih nasipa izazvala katastrofalno propadanje stabala hrasta lužnjaka u Spač-vanskome šumskom bazenu.

Hidrološke prilike u šumama nizina istočne Slavonije ovise o mreži vodotoka površinskih i podzemnih voda. U slijevu Dunava dominantna je Vuka, a u savskome slijevu Bosut s pritocima. Spačvanski šumski bazen i ostale nizinske šume toga područja nalaze se u najnižim dijelovima što uvjetuje stalni dotok vode bilo površinskim ili podzemnim tokovima što osigurava veliku potrebu higrofita za vodom. Pri opsrkbi nizinskih šuma vodom vrlo značajni su vodotoci koji poplavama, ali i »držanjem« podzemne vode, kako ne bi istekla iz šume, imaju presudan utjecaj u smislu vodnoga gradijenta.

Vrlo zamršen dio šumskoga ekosustava je rizosfera sa šumskim tlom i njegovim živim svijetom u čijem sastavu korijenje šumskoga drveća ima presudnu ulogu za opstanak šumskoga ekosustava. Opskrba drveća vodom ovisi o dubljini korijenja u ekološkome profilu močvarnih tala riječne nizine (glejna, pseudoglejna, aluvijalna, pseudoglej-glcjna i dr. tla) i mehaničkome sastavu pojedinih horizonata koji uvjetuju visinu kapilarnoga uspona vode što varira od nekoliko cm do više metara. Tako, primjerice, pad razina podzemne vode od nekoliko cm može utjecati na kapilarni uspon vode koji je prije njezina pada opskrbljivao korijenje na znatnoj udaljenosti od izmjerene razine podzemne vode u pijezometru, a sada zbog njezina spuštanja u sloj tla drugačije strukture, iznosi svega nekoliko cm. Uz istu razinu podzemne vode njezino dopiranje prema površini tla s obzirom na različit mehanički sastav, može se razlikovati i za više metara.

Pod utjecaj kanala Dunav-Sava dolaze najvrijednije europske nizinske šume koje predstavljaju u ekološkom, prirodoznan-stvenom, ali i u gospodarskom smislu neprocjenjivu vrijednost. One su se izvrsno uklopile i razvile do savršenstva upravo u ovim specifičnim ekološkim prilikama. Stanje u kojima se one danas nalaze predstavljaju njihov ekološki optimum, a što se posebice odnosi na hrast lužnjak. Te šume vezane su uz povijest Hrvatske, a posebice Slavonije.

Šumske zajednice i njihova osjetljivost na promjene vodnih prilika

Hidrološke prilike u ovim šumama pogoduju uspijevanju hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća nizinskih šuma, a svaka promjena vodnih odnosa izazvala bi fiziološko slabljenje i propadanje šumskoga drveća.


šume na koje će utjecati kanal Du-nav-Sava dijelimo na Spačvanski šumski bazen i šume gornjega tijela rijeke Bosuta iznad vinkovačke pregrade i relativno malu površinu šuma gospodarske jedinice Dubrava uz Dunav. Dio spačvanskih šuma za koje smatramo da će doći pod znatniji utjecaj kanala imaju površinu od kojih 30 000 ha, a one u području gornjega Bosuta oko 20 000 ha. Uz spomenutu Dubravu područje gornjega Bosuta pripadaju gospodarske jedinice: Kunjevci, Vrapčana, zapadni dio Otočkih šuma, Ceranski lugovi, Krivsko ostrvo, Orljak, Banov dol i sjeverozapadni dio Kusara. U tim područjima šumske zajednice sudjeluju u ovim postocima:

Spačvanski šumski bazen Šume hrasta lužnjaka i običnoga graba

(Carpino betuli Quercetum rohoris) - 37% Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rasta

vljenim šašom (Genisto elatae-Quercetuin rohoris caricetosum remotae) - 28%

Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žesti-Ijem (Genisto elatae-Quercetum rohoris acereto-sum tatarici) - 30%

Barske šumske zajednice s poljskim jasenom i crnom johom - 5%

Sume gornjega Bosuta Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba -

19% Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rasta

vljenim šašom - 20% Slavonska šuma hrsta lužnjaka sa žesti-

Ijem - 51% Barski šumski ekosustavi s poljskim ja

senom i johom - 10% Šumska zajednica danas najbolje defini

ra šumski ekosustav i dobro odražava stanišne prilike, a posebice vodne odnose. Sa stajališta vode kao neposrednoga ekološkog čimbenika u rizosferi, staništa šumskih zajednica mogu se općenito ovako definirati: u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba tlo je svježe, u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka sa žestiljem ono je vlažno, u onoj sa žestiljem poluvlažno, dok je u barskim staništima poljskoga jasena i crne johe mokro.

Iz navedenih prostornih odnosa vidimo da su biotopi šumskih zajednica gornjega Bosuta znatno vlažniji od onih u Spač-vanskom šumskom bazenu što govori o njegovoj sadašnjoj većoj stabilnosti šumskih ekosustava.

O mogućim utjecajima kanala na šume

Današnje šumarske spoznaje o utjecajima različitih zahvata u šumoviti prostor, a posebice u staništu nizinskih šuma možemo bez dvoumljenja nazvati gorkim iskustvima. Među prve veće štete izazvane čovjekovim utjecajem pripada proširenje

agrara u arael nizinskih šuma u 17. stoljeću s posljedicom promjene mikroklime i vodnih odnosa u šumskim staništima zbog nestanka šume u velikome dijelu prostora i kasnijim hidromelioracijskim radovima u poljodjelskim površinama.

Nestanak nizinskih šuma u dolini rijeke Rajne kao i neuspješni pokušaji njihove obnove, školski su primjer velike pogreške u gospodarenju šumovitim prostorom riječne nizine u smislu promjene vodnih odnosa.

Nama su, međutim, najbolji primjeri ono što se dešavalo u nas u Posavini i Podravini u ovome stoljeću. Zbog već spomenute izgradnje savskih nasipa u cilju zaštite naselja od velikih voda u području Spačvanskog šumskog bazena, izostale su poplave u šumi, što je izazvalo znatno sušenje hrastovih stabala. Posljedica ovoga utjecaja uočava se i danas u smislu postupne promjene šumskih staništa.

U šumi Žutici došlo je do katastrofalnoga sušenja hrasta lužnjaka poslije upuštanja vode u šumu hrasta lužnjaka i običnoga graba čije stanište ne podnosi poplavu. Masovno sušenje hrasta lužnjaka i poljskog jasena dogodilo s u Dubičkim i Sunjskim nizinskim šumama poslije vodotehničkih zahvata u smislu zatvaranja nasipima bosansko-dubičke ravni 1966. godine.

Promjenom hidroloških prilika prilikom izgradnje autoceste Zagreb-Karlovac masovno se sušio hrast lužnjak u šumi Kupčini.

Zbog sniženja razina podzemne vode te istovremenog zamočvarenja došlo je đo katastrofalnog sušenja hrasta lužnjaka i crne johe u šumi Kalje pokraj Lekenika. Slično sušenje ali manjeg obima dešava se u šumi Turopoljski lug pokraj Velike Gorice. U oba slučaja razlozi propadanja mogu se povezati uz izgradnju odteretnoga kanala Sava-Kupa.

U podmčju varaždinske Podravine došlo je do propadanja šumskoga drveća uz akumulacije i odvodne kanale triju hidroelektrana. Uz odvodne kanale više se ne može podići šuma.

Znatna sušenja dogodila su se u šumi Repaš i Gabajeva greda zbog nestanka poplava, a što je posljedica izgradnje zaštitnih nasipa.

Šumarstvo je u svim navedenim primjerima pretrpjelo goleme gospodarske štete, dok su ekološke i socijalne štete neprocjenjive.

Budući višenamjenski kanal Dunav-Sa-va najveći je vodotehnički zahvat do danas u područje nizinskih šuma i bez dilema se može tvrditi kako će nepovoljni utjecaji na šume, ako dođe do njegove realizacije, biti

nesagledivi. Oni će se u prvome redu odraziti na promjene dosadašnjih vodnih odnosa u šumama neposredno uz kanal te u onome dijelu spačvanskih šuma čija staništa opskrbljuju vodom podzemni tokovi prekinuti izgradnjom kanala.

Današnji šumski ekosustavi bit će pogođeni pojavom promjene staništa koja će imati uzroke bilo u većoj opskrbi vodom koja dovodi do anaerobiosisa (nedostatak kisika, gomilanje ugljičnoga dioksida) ili nedostatku vode. To će kolebati unutar ekološke valencije vode kao izravnoga ekološkog čimbenika za svaku vrstu drveća i za svaki kapilarni uspon konkretnoga profila tla drukčije, pa je vjerojatnost različitih slučajeva odražavanja, pojedinih sastojina, njihovih dijelova, skupina stabala, a posebice biogrupa istovrsnih stabala, vrlo velika.

Tu posebice napominjem kako investitor do danas nije poduzeo odgovarajuće mjere kako bi se prikupili podaci o podzemnim vodama, njihovim razinama u šumi te o kretanjima podzemnih voda u trasi kanala. Jedini podaci o podzemnim vodama je 16 šumarskih stacionara s piezo-metrima u različitim staništima Spačvan-skoga šumskog bazena i 17 u području šuma gornjega Bosuta na kojima su motrenja tek započela.

S obzirom na šumarska dugogodišnja iskustva o utjecaju vodotehničkih zahvata na nizinske šume, smatramo kako bi bilo najbolje da se vodni odnosi u njihovu prostoru ne mijenjaju. Sadašnje stanje hidroloških prilika u Spačvanskome šumskom bazenu predstavlja za većinu šumskih zajednica stanišni optimum. U žaru težnje za što bržom izgradnjom investitor je sklon šumarska stajališta proglasiti konzervativnima dok je naš stav zasigurno korak ispred u smislu težnji da šumarske ekološko-biološke i šumsko-uzgajivačke spoznaje tijesno surađuju s hiđrolozima s ciljem pronalaženja dobrih rješenja s ciljem zaštite šuma.

Smatram kako investitor raspolaže s premalo podataka za izračun isplativosti gradnje kanala u odnosu na štetu koja se u različitim vidovima očekuje u nizinskim šumama vinkovačkoga područja te općenito u čitavome prostoru uključivo i agraru. To je zasigurno prijetnja opstanku velikoga hrvatskoga prirodnog bogatstva koje proizvodi zeleno zlato, najkvalitetnije hrastovo drvo na svijetu i preko milijun t kisika što uz prirodoznanstvenu vrijednost Spačvanskih nizinskih šuma, njihovu prirodnost, raznolikost biljnoga i životinjskoga svijeta.

) ^ Prof. dr. se. Branimir Prpić


UPRAVA SUMA ZAGREB

Bolje ne sječi, nego stvarati zalihe Uprava šuma Zagreb prošlogodišnji

j e plan proizvodnje izvršila s 90 posto. O d predviđenih 252.000 kubika drvne mase realizirano j e 226.000 kubika od čega izvršenje u oblovini iznosi 129 tisuća kubika čime j e plan i nadmašen. D o podbačaja j e došlo kod prostornog drveta gdje j e posječeno 73 posto planiranog. Z b o g čega, objašnjava rukovoditelj proizvodnog odjela zagrebačke uprave ing. Marijan Barulek:

- Problem proizvodnje ogrjeva nije mimoišao ni zagrebačku upravu. T o znači da se po ovim troškovima i po cijeni koju za prostorno drvo možemo postići neke vrste ogrjeva jednostavno ne isplati raditi. Mogli smo možda posjeći još nešto graba i bukve, no lužnjak iz nizinskih šumarija Lipovljana, Kutine, Popovače, Novoselca jednostavno nitko neće. T o j e područje i inače plinificirano pa j e potreba za ogrjevom sve manja. Ocijenili smo da je neke sječine bolje ne sjeći i stvarati nove zalihe. Nažalost, ne ide ni celuloza što j e još jedan razlog podbačaja u izvršenju plana.

O k o 50 posto posječene drvne mase realizirano j e u vlastitoj režiji dok j e ostatak posječen u samoizradi, dio su radili poduzetnici a dio i novoosnovana društva s ograničenom odgovornošću (od kojih neka u svom sastavu imaju i dio sjekača). Ing. Barulek upozorava na problem koji nije samo zagrebački i koji j e prisutan i u drugim upravama - nedostatak sjekača. Zagrebačka uprava na papiru ima 100-tinjak sjekača, no dnevno kroz godinu na sječi radi njih 45! Ostali su na bolovanju.

kišnim danima, neki rade na uzgoju, tu su brojni invalidi rada itd. Kad uz to zakaže i samoizrada, je r interes seljaka sve j e manji, onda j e jasno zbog čega dolazi do podbačaja u ogrjevu. U zagrebačkoj upravi pratili su godišnje učinke sjekača, pa ing. Barulek iznosi podatke da j e prosječan učinak po radniku na dan (onih koji su radili) prošle godine bio 10,40 kubika, odnosno godišnje 2.561 kubik.

Radove na privlačenju ravnopravno su podijelili društva s ograničenom odgovornošću i poduzetnici. Neke šumarije, ovisno o mogućnostima i tradiciji više su radile s poduzetnicima, druge opet s transportima i mehanizacijom s kojom tradicionalno već godinama rade, sada u novim društvima.

U šumskouzgojnim radovima izvršenja su zadovoljavajuća, obzirom na izni

m n o nepovoljne vremenske prilike prošle jeseni kad j e zbog stalnih kiša i poplava u dijelu nizinskih šumarija izostalo jesensko pošumljavanje. Priprema staništa obavljena j e na 795 ha (87 posto), sadnja i sjetva na 407 ha od čega 86 ha pošumljavanja čistih površina, 200 ha sadnje sjem e n o m , njegaje izvršena na 1.084, koliko je i planirano, čišćenje na 367 ha ili 98 posto.

Za ovako obimne uzgojne radove korištena j e radna snaga sa strane, posebno u udarnim ljetnim mjesecima. Više sczonci, manje poduzetnici, kažu u upravi, je r ono što dogovaraju s poduzetnicima, mogu i direktno sa sezoncima, samo jeftinije. Da nije bilo p ro blema (ne)likvidnosti, odnosno da se t im ljudima na vrijeme plaćalo, do sezonskih radnika dolazilo bi se još lakše, (m)

UPRAVA SUMA BJELOVAR

SINDIKAT ZAPOSLENIH U ŠUMARSTVU

Isplatiti zaostatke Tražimo da se do kraja godine isplate

regres, plaća za studeni, božićnica te zaostali terenski dodaci za kolovoz i rujan, najvažniji su zahtjevi s posljednje Skupštine Sindikata zaposlenih u šumarstvu Bjelovar, održane polovicom prosinca prošle godine. Sindikat koji inače pokriva bjelovarsku upravu založio se također da se tokom siječnja nastave pregovori oko isplate ostalih terenskih dodataka te zaštitne opreme. Članovi Skupštine isto

tako misle da radnici imaju pravo »na naplatu potraživanja s osnova kamata za neredovite isplate plaća i terenskih dodataka« prema članku 55. ranijeg Kolektivnog ugovora.

ZAPOSLENIČKO VIJEĆE BJELOVAR

O poslovanju i stanovima

Zaposleničko vijeće Uprave šuma Bjelovar na posljednjoj je sjednici u prosincu prošle godine razmatralo rezultate poslovanja bjelovarske uprave u deveto-

mjesečnom razdoblju protekle godine. Konstatirano je da je uprava u tom razdoblju negativno poslovala (s gubitkom od oko 4,7 milijuna kuna bez troškova direkcije) te da je u tom razdoblju samo pet šumarija bilo pozitivno.

Vijeće se pozabavilo i ugovorima o najmu stanova i zatražilo izradu ugovora o najmu stanova koji će kao i prethodni imati klauzulu o najmu na određeno vrijeme i odredbu o pravu prvokupa. Isto tako. Vijeće traži rješavanje pitanja četiri stana u Đulovcu, dva stana u Pakracu te jednog u Ivanskoj. (m)

Časopis Hrvatske šume / 3 1

UPRAVA ŠUMA POŽEGA

Podbačaj na I pošumljavanju

u prošloj godini Uprava šuma Požega od planiranih 111.038 m^ sječu je izvršila s 96 posto (106313 m- ), privlačenje u potpunosti, a otpremu s 98 posto (108759 m-'). Od sječive drvene mase vlastitom radnom snagom posječeno je 67094 m^, u samoizradi 34782 m^, a uz pomoć stranih usluga 4437 m^. Vlastitom mehanizacijom izvučeno je 59378 m^, u samoizradi 38198 m^, a stranim uslugama 13858 m^. U proizvodnji je bilo 37 traktora, koji su dnevnu normu izvršili sa 102 posto, uz iskorištenje radnog vremena 53% i ispravnost 64%.

Istekom godine na zalihi je bilo 10360 m-* drvnih sortimenata, od čega 8410 m^ na pomoćnim stovarištima, u šumi 1459 m^ i na glavnim stovarištima 491 m"*. Najveća zaliha evidentirana je na području šumarije Kamenska (3136 m- ), a najmanja u požeškoj šumariji (524 m- ).

Prosječna planska cijena drvnih sortimenata iznosilaje 190 kn/m^, a izvršena je s 200 kn/m'' odnosno prebačena je za 5 posto. Svoje planske cijene prebacile su šumarije Caglin, Kamenska i Požega, podbacile šumarije Velika i Kutjevo a planiranu je cijenu ostvarila šumarija Pleterni-ca. U ukupnom prihodu najviše je sudjelovala šumarija Kamenska (30%), a najmanje šumarija Velika (7%).

U sklopu poslova na jednostavnoj biološkoj reprodukciji Uprava šuma Požega ostvarila je planske zadatke na pripremi radova na obnovi i njezi sastojina, a podbacila na sadnji i sjetvi zbog slaboga uroda žira i nemogućnosti pravovremenog vađenja sadnica u rasadniku (u početku sadnice zelene, a kasnije pao snijeg). Stoga su potonji poslovi izvršeni sa samo 33 posto godišnjeg plana (16 ha od planiranih 47 ha). S gotovo istim problemom požeški šumari bili su suočeni i na poslovima proširene biološke reprodukcije, jer su na pošumljavanje od planiranih 80 ha izvršili sa 63 ha, što je 78 posto. I. Tomić

PRAĆENJE MRAZOVCA NA POŽEŠKOM

PODRUČJU

Bez kritičnog broja ženki u okviru zaštite šuma na području

požeške Uprave obavljeno je praćenje

zaraze velikog i malog mrazovca (Hiber-nia defoliaria i Operophtera brumata). Na 29 ploha odnosno 290 stabala s ljepljivim prstenovima praćenje je započeto u listopadu prošle, pojavom prvih mrazeva, a završilo je u siječnju ove godine. Prije toga obnovljene su navedene plohe s ljepljivim prstenovima, širine 8-10 cm i debljine oko 2 mm. Opažanje zaraze obavljalo se već prema jačini napada ovoga štetnika. Pratilo se svaki dan, ako je napad bio veći, a ako je ustanovljen slabiji intenzitet zaraze, plohe su u 31 odsjeku i deset gospodarskih jedinica kontrolirane svaki drugi ili treći dan. Prilikom svake kontrole ljepljive prstene na stablima trebalo je očistiti od mužjaka navedenih leptira, drugih kukaca i možebitnih nečistoća, ženke izbrojiti, evidentirati u propisane obrasce te također ukloniti s prstena.

Iz omjera ukupnog broja uhvaćenih ženki na svih deset stabala i ukupnog opsega stabala izračunat je prosječan broj ženki po centimetru opsega stabla na plohi. Kako smo doznali od ing. Zlatka Lisjaka, stručnog suradnika za ekologiju i zaštitu Uprave šuma Požega, prosječan broj ženki velikog i malog mrazovca po centimetru opsega na svim plohama kretao se od 0,002, u šumariji Kamenska, do 0,114 u šumariji Pleternica. Budući da nije riječ o kritičnom broju ženki, nema opasnosti od golobrsta.

(I. T.)

ZAŠTITA NA RADU U POŽEŠKOJ UPRAVI

ŠUMA

Najviše povreda medu srednjodohn im radnicima

Na području požeške Uprave šuma tijekom prošle godine evidentirana je među 355 uposlenih 21 ozljeda na radu, stoje za 14 ozljeda manje nego u 1997. godini. Najviše ih je bilo u šumariji Velika (5), a slijede Pleternica (4), Požega, Caglin, Kutjevo i Kamenska (po 3), dok

u Stručnim službama nije evidentirana nijedna povreda. Prema riječima ing. Krešimira Međugorca, stručnog suradnika za zaštitu na radu, u navedenom razdoblju izgubljeno je 1157 radnih dana, stoje 5915 povreda na tisuću zaposlenih, 209 povreda na 100.000 m^ etata ili 4791 m-* po povredi.

Najučestaliji izvori povreda bili su otkinuta grana (7), stablo (5), padovi (4), motorna pila i trupac (po 2) te sjekira (1). Najizloženiji dijelovi tijela su koljeno (4), leđa i stopalo s prstima (po 3), a ozljeđivani su i potkoljenica (2) te oči, ostali dijelovi glave i prsa (po 1).

Ozljede su se najviše događale u rujnu (4) i ožujku (3), zatim u veljači, svibnju, srpnju i listopadu (po 2). Najmanje ozljeda bilo je u siječnju, travnju, kolovozu i studenome (po 1), a u prosincu nije evidentirana nijedna povreda. Radnici su tijekom tjedna najneoprezniji bili srijedom (9 povreda) i ponedjeljkom (5), dok su se utorkom i petkom dogodile po tri ozljede. Najmanje ozljeda bilo je subotom (1), a četvrtkom nijedna.

Za trećinu povreda karakteristično je da su se dogodile u sedmom satu rada (7), u trećem i šestom satu bilo je po 4 povrede, u petom 3, u drugom satu dvije, u četvrtkom samo jedna, a na početku i na kraju posla radnici se nisu ozljeđivali.

Prema dobnim skupinama najizloženiji ozljedama bili su radnici između 41 i 45 godina (13), dakle, usuprot svim očekivanjima, srednjodobni radnici, budući da je ovom dobnom skupinom obuhvaćeno više od polovice svih povreda. Najmanje su se ozljeđivali radnici od 21-25, od 2(>-30, od 36-40 te oni u dobnoj skupini od 56-60 godina (po 1 ozljeda), a u dobnoj skupini 46-50 godina bila su svega dvije ozljede. Treba istaknuti da iznenađuje izostanak povreda kod najmlađih radnika (dobna skupina 21-25 godina), što nije bio slučaj u 1997. godini, kada su radnici ove starosti, zbog radnog neiskustva, najviše stradavali. Najviše povreda (6) imali su radnici između 18 i 20 godina staža, dakle oni sa stanovitim radnim iskustvom, što nije bilo za očekivanje. Uzroci povreda bili su zamor radnika zbog teškoga rada (11) i izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu.

^ I, TOMIĆ


STRANICA NAŠIH ČITATELJA

U ŠUMARSKOM MILJEU

Zimski pejsaž

Snježni tepih

foto: J. Ištvan

Sudeći prema poslanim pismima s fotografijama vaših najuspjelijih fotografskih ostvarenja, naši čitatelji su sa zadovoljstvom prihvatili ovu našu stranicu na kojoj objavljujemo uspjele snimateljske radove. Tako smo za ovaj broj odabrali tri vrlo uspjela fotografska ostvarenja inž. Zeljka Gubijana iz Vrbovca te inž. Zvonka Ištvana i Josipa Svaca iz Repaša. Radujemo se svakoj vašoj uspjeloj fotografiji.

Urednik

Kada prolaziš prirodom, ostaju

samo tragovi

foto: Z. Gubijan

Documents

Hrvatski šumarski životopisni leksikon