I'M rujan 2014

12rujan 2014.

Informativni mjesečnikU r e d a e u r o z a s t u p n i c eI v a n e M a l e t i ć

ISSN 1849-0735

Učka, autor: Renco KosinožićIzvor: Hrvatska turistička zajednica

Sadržaj4 dr. sc. Davor GalinecKriteriji konvergencije i Hrvatska

11 mr. sc. Ivana Maletić, mr. sc. Marija Tufekčić i Ivana Petričko mag. oec.Operativni program iz područja konkurentnosti i kohezije 2014-2020 još je uvijek daleko od kvalitetnog strateškog dokumenta

23mr. sc. Ivana MaletićDG ECFIN nadzire rad Vlade

27Događanja u Europskom parlamentu u rujnu

Pisite nam!

Impressum

IzdavačUred zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

Glavna urednicaIvana Maletić

UredništvoAndrea VodanovićAndrea VeselčićMarija TufekčićIvana PetričkoTvrtko LovrićKristina KosorIvan Dvornik Grafičko oblikovanjeBlanka Poljak

PrijevodTonči Orlandini

Izlazi mjesečno.

Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.

ZAGREBTrg Josipa Jurja Strossmayera 410 000 Zagreb

STRASBOURGParlement européenBât. Winston ChurchillM020601, avenue du Président Robert SchumanCS 91024F-67070 Strasbourg Cedex+33(0)3 88 1 75734+33(0)3 88 1 79734

BRUXELLESParlement européenBât. Altiero Spinelli05E25860, rue Wiertz / Wiertzstraat 60B-1047 Bruxelles/Brussel+32(0)2 28 45734

www.ivana-maletic.comivana.maletic@europarl.europa.eufacebook.com/ivana.maletic.crotwitter.com/MaleticIvanawww.youtube.com/user/MEPOfficeMaletic

12rujan 2014.


ISSN 1849-0735

U tjednu od 22. rujna predstavnici ECFIN-a došli su u nadzor u Hrvatsku. Makroekonomske neravnoteže su utvrđene, brzorastući deficit i loše upravljanje prihodnom i rashodnom stranom proračuna evidentni, preporuke su dane, ali zbog težine stanja Komisija je odlučila nadzirati sve korake Vlade. Dio je to uobičajene procedure, objašnjava zamjenik glavnog direktora ECFIN-a g. Deroose. Da, uobičajena procedura, ali za koje države i Vlade? Za one problematične, jer Komisija do svih ne može stići.

Vlada je trebala već dobro odmaknuti sa strukturnim reformama (prošle su tri godine, na kraju su mandata), a još uvijek ne zna niti što su reforme. Povećati efikasnost i kvalitetu rada, pružati javne usluge uz što niže troškove ne znači otpuštati ljude, prebacivati dio usluga privatnom sektoru koji ih nije spreman obavljati uz niže troškove ili zaustaviti ulaganja u opremanje, održavanje i podizanje energetske učinkovitosti infrastrukture. Potrebna je drugačija, sustavna organizacija posla, jasna podjela prava i odgovornosti, postavljanje ciljeva i zadataka svakog radnog mjesta i temeljem toga ocjenjivanje uspješnosti. Potrebna je brza, fleksibilna administracija koja je na usluzi građanima i poduzetnicima. Godinama čekati na dozvole za proširenje poslovanja, otvaranje novog pogona, kontinuirano mijenjanje pravila poslovanja, nepredvidiv porezni sustav, ozbiljne su prepreke poduzetnicima i investitorima na koje upozoravaju svi od Europske komisije do međunarodnih organizacija koje prate i ocjenjuju konkurentnost, kreditni rejting i slično. Vlada umjesto da se uhvati posla, i nakon tri godine čudom se čudi zašto je proračun od 2007. do 2011. narastao s 80 na 120 milijardi kuna. Koja je to razina nesposobnosti kad nekom nije jasno da snažna ulaganja u obrazovnu, znanstvenu, zdravstvenu i kulturnu infrastrukturu povlače za sobom i zapošljavanje ljudi i materijalne rashode.

U tim godinama podignut je standard života, visoko obrazovanje učinjeno je dostupnim što je ključno za rast i razvoj, ali to je značilo i nove troškove. Ako je proračun rastao besmisleno i nepotrebno što ga Vlada ne sreže i makne te bespotrebne rashode? Upravo ovo jasno pokazuje zašto čak i Europska komisija koja ne može bolje od nas samih znati probleme i izazove pred kojima se Hrvatska nalazi, u preporukama Vladi kaže da se moraju bolje upoznati s rashodnom stranom proračuna pa su im predložili da naprave dubinsku analizu rashoda. A i za prihode im sugeriraju da poboljšaju metodologiju planiranja i obave ozbiljan posao porezne reforme te pronađu mehanizme za uključivanje neprijavljenog rada što bi mogao biti dodatan prihod u proračunu.

Uz osvrt na nadzor ECFIN-a u Hrvatskoj te kronologiju događanja u sklopu Europskog semestra i ostalih procedura u kojima se Republika Hrvatska ulaskom u EU našla, u ovom broju dajemo i odgovore na česta pitanja vezana uz uvođenje eura u Hrvatskoj: Koliko smo daleko od ulaska u eurozonu i koji je najteži dio konvergencije? Analizirali smo detaljno i predani Operativni program u području konkurentnosti i kohezije te dali svoju ocjenu sadržaja jer iako su komentari Europske komisije stigli u Hrvatsku, Vlada ih čuva u strogoj tajnosti, da ne bi slučajno javnost bila uključena u proces definiranja dokumenata koji opisuju kako će se i za koje sektore trošiti europski novci. To valjda nije bitno našim građanima i poduzetnicima. Vlada će sve dogovoriti, a oni neka se u hodu snalaze.

Z a s t u p n i c a u E u r o p s k o m p a r l a m e n t uI v a n a M a l e t i ć

Uvodna riječ

4

dr.sc. Davor Galinec*

Kriteriji konvergencije i HrvatskaUvod

U domaćoj javnosti s vremena na vrijeme postavlja se pitanje kada će Republika Hrvatska postati članicom eurozone i kada će euro postati domaća opticajna valuta. Najčešće se tada debatira o prednostima korištenja eura u međusobnoj razmjeni roba i usluga s ostatkom država članica EU, eliminaciji tečajnih rizika, očekivanom padu kamatnih stopa na razinu prosječnih stopa u eurozoni i sl., pri čemu manje upućeni sudionici debata ističu da je većina depozita stanovništva u hrvatskim bankama nominirana u eurima i da je većina kredita koje su hrvatske banke odobrile stanovništvu vezana valutnom klauzulom uz kretanja tečaja eura (tzv. visok stupanj eurizacije domaće ekonomije). Na prvi pogled, izgleda kao da euro možemo u domaći platni promet uvesti u kratkom roku, „dok se riješe neke tehnikalije oko zamjene valute za valutu“. Međutim, uvođenje eura mnogo je složeniji proces nego što nam se čini jer postoji mnoštvo uvjeta koje država članica EU mora zadovoljiti u složenom procesu priprema za uvođenje eura, bez obzira na početno visok stupanj eurizacije domaće ekonomije.U nastavku teksta slijedi prikaz Mundellove teorije optimalnog valutnog područja, ključnih koraka pri uvođenju eura, s naglaskom na kriterije konvergencije

koje moraju zadovoljiti države članice EU prije uvođenja eura. Osim četiri osnovna kriterija (stabilnost cijena, državne financije, tečaj i dugoročne kamatne stope), postoje još dodatni kriteriji koji se prate (kao što je npr. realna konvergencija) te određeni pravni zahtjevi: nacionalni zakoni moraju jamčiti punu neovisnost središnje banke te omogućiti njezinu integraciju u europski sustav središnjih banaka (ESCB), a cilj nacionalne središnje banke mora biti jednak cilju Europske središnje banke – održavanje stabilnosti cijena. Osim toga, od izbijanja krize eurozone posebno se prati i postojanje makroekonomskih neravnoteža u državama članicama i sam proces njihove eliminacije u slučajevima ako su prekomjerne (u sklopu Postupka makroekonomskih neravnoteža, o čemu više možete pročitati u Informativnom mjesečniku br. 6). Za pretpostaviti je da će ispunjavanje i tih dodatnih kriterija biti razmatrano pri odluci je li neka država članica spremna za uvođenje eura, što bi ujedno moglo i značiti da će proces uvođenja eura biti još zahtjevniji (i možda dugotrajniji) nego do sada. Obzirom na sve prethodno spomenuto, u radu se daje kraći osvrt na proces konvergencije u Hrvatskoj, s naglaskom na ocjene iznesene u Izvješću o konvergenciji Europske središnje banke1 (tzv. Convergence Report), koje je objavljeno početkom lipnja ove godine.

* dr.sc. Davor Galinec, autor je glavni savjetnik u Direkciji za statistiku HNB i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammerskjold. Stavovi dr.sc. Davora Galinca izneseni u ovom radu isključivo su osobni i stručni stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove institucije u kojoj je zaposlen, niti je na bilo koji način obvezuju1 Potpuno Izvješće na engleskom jeziku za Hrvatsku i ostale države članice koje tek trebaju uvesti euro dostupan je na: http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/conrep/cr201406en.pdf. Skraćena verzija Izvješća na hrvatskom jeziku koja uključuje sažetke po državama dostupna je na: https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/conrep/cr201406hr.pdf

5Teoretske postavke funkcioniranja EMU: Robert Mundell i teorija optimalnih valutnih područja

Osnove funkcioniranja Europske monetarne unije, tj. današnje eurozone nalazimo u teoriji optimalnoga valutnog područja (OVP / OCA – engl. Optimum Currency Area), koju je Robert Mundell po prvi puta objavio 1961. godine. Za teoriju OVP Robert Mundell dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju 1999. godine, a u stručnim krugovima Robert Mundell naziva se i „ocem eura“.

Optimalnim valutnim područjem naziva se zemljopisno područje koje može maksimizirati ekonomsku efikasnost na način da sve članice područja koriste jedinstvenu zajedničku valutu. Osnovne četiri najspominjanije postavke za uspješno funkcioniranje optimalnog valutnog područja su sljedeće:

1.) Mobilnost radne snage unutar područja – podrazumijeva mogućnost preseljenja u druge države članice u svrhu promjene radnog mjesta, uklanjanje barijera kretanju radne snage unutar područja i mogućnost korištenja mirovina zarađenih u drugim državama članicama u vlastitoj državi. Unutar EU i eurozone postoji mobilnost radne snage, no u praksi kod svakog kruga proširenja EU neke države članice uvode prijelazno razdoblje za mobilnost radne snage iz drugih država članica. Prijelazno razdoblje traje obično nekoliko godina, a argument za uvođenje najčešće je uzrokovan „strahom da će jeftina radna snaga iz novih država članica preplaviti domaće tržište rada na kojem već ionako ima dovoljno nezaposlenog domaćeg stanovništva“.

2.) Otvorenost područja u smislu slobodnog kretanja kapitala te fleksibilnosti cijena i plaća – na taj način postiže se uravnoteženje ponude i potražnje za novcem i robama unutar područja, no fleksibilnost plaća još uvijek nije postignuta unutar eurozone. Države eurozone međusobno trguju u velikom opsegu, a njihova međusobna trgovina je veća u odnosu na razmjenu s ostatkom svijeta (izvan eurozone). Novija empirijska istraživanja učinaka uvođenja eura pokazuju da je uvođenje eura u pojedinim državama članicama dovelo do porasta trgovine s ostalim članicama eurozone u rasponu od 5 posto do 15 posto u odnosu na razdoblje prije uvođenja eura.

3.) Sustav podjele rizika kroz mehanizam fiskalnih transfera u područja/sektore koji su ugroženi zbog slabijeg funkcioniranja prethodno navedenih kriterija – obično se provodi kroz usmjeravanje

subvencija iz zajedničkih poreznih prihoda prema slabije razvijenim državama članicama ili regijama. U sklopu Pakta o stabilnosti i rastu nije postojala mogućnost bankrota pojedinih država članica, što je onemogućavalo funkcioniranje sustava podjele rizika kroz mehanizam fiskalnih transfera, tj. takvi transferi nisu bili dozvoljeni. Tijekom višegodišnje krize eurozone (koja je najviše posljedica visokih i rastućih iznosa državnih dugova pojedinih država članica), u travnju 2010. uspostavljen je sustav pomoći državama u problemima.

4.) Države članice područja imaju slične dinamike poslovnog ciklusa – ciklusi uzleta (booma) i recesije u velikoj se mjeri poklapaju i prisutni su u većini država eurozone. To omogućava zajedničkoj središnjoj banci (ECB u primjeru eurozone) da svojim mjerama potiču gospodarski rast u razdoblju recesije i kontroliraju inflaciju (cijene) u razdobljima ekonomskog uzleta. Međutim, ako se poslovni ciklusi nekih država članica ne poklapaju s poslovnim ciklusima većine država članica područja, mjere koje poduzima zajednička središnja banka mogu biti i kontraproduktivne po te članice.

Da bi se moglo govoriti o optimalnom valutnom području istovremeno se moraju osigurati i puna zaposlenost, niska inflacija i vanjska ravnoteža. Drugi teoretičar optimalnih valutnih područja McKinnon dokazao je da se malim i otvorenim gospodarstvima (kao što je Hrvatska) više isplati koristiti valutu šireg područja nego koristiti vlastitu nacionalnu valutu. Iako je EMU (Europska monetarna unija tj. eurozona) po nizu kriterija najbliže tome da se može definirati kao optimalno valutno područje, nedostatak konvergencije u fiskalnoj politici (autonomna fiskalna politika država članica) te još uvijek nedovoljan stupanj političke integracije spriječili su EMU da u cijelosti iskoristi sve prednosti optimalnog valutnog područja, a neodlučnost u ispunjavanju svih potrebnih kriterija naglasila je sve unutarnje slabosti same Unije. Dok se svi nedostajući kriteriji ne ostvare u potpunosti (konvergencija u fiskalnoj politici i nedovoljan stupanj političke integracije), EU i EMU će se i dalje boriti s relativno visokom nezaposlenošću te financijskim krizama u većem broju svojih država članica.

Tri ključna koraka pri uvođenju eura

Cilj je i obveza svih novih članica EU da s vremenom ostvare punopravno članstvo u Ekonomskoj i monetarnoj uniji. Mogućnost trajnog ostanka izvan eurozone (primjenom tzv. opt-out klauzule koja je omogućena Velikoj Britaniji i Danskoj i temeljem koje su te dvije države eskivirale obvezu uvođenja eura) više

6ne postoji. Sukladno tome, od Hrvatske se očekuje da u jednom trenutku u budućnosti uvede euro i pridruži se ostalim članicama eurozone, kojih ima trenutno osamnaest2 (dvanaest starih EU članica, Slovenija, Malta, Cipar, Slovačka, Estonija i Latvija). Za uvođenje eura ne postoji točno određena strategija niti vremenski rokovi, ali svaka država mora proći tri ključna koraka (od kojih je najvažniji treći korak, tj. ispunjavanje kriterija iz Maastrichta ili tzv. kriterija konvergencije). Ključni koraci pri uvođenju eura su slijedeći:

1.) Status države članice EU – da bi se uopće moglo razmišljati o uvođenju eura, država mora postati članica EU (Hrvatska je to postala 1. srpnja prošle godine). Iako u našem regionalnom susjedstvu postoje slučajevi da je država nečlanica EU (Crna Gora i Kosovo) jednostrano uvela euro kao nacionalnu valutu (tzv. unilateralna eurizacija), EU na takve procese ne gleda blagonaklono. Jednom kada te države postanu članice EU, neće automatski postati dio eurozone zbog toga što „su već od ranije uvele euro“, budući da pripadnost eurozoni osim korištenja eurom kao sredstvom plaćanja podrazumijeva i sudjelovanje u odlučivanju o Zajedničkoj monetarnoj politici. Da bi se to postiglo, takve će države morati proći sve korake kao i ostale nove članice.

2.) Sudjelovanje u tečajnom mehanizmu (Exchange Rate Mechanism II) - po pristupanju Europskoj uniji države su obavezne sudjelovati u Tečajnom mehanizmu 2 (ERM 2). Tijekom sudjelovanja u ERM 2, države fiksiraju vrijednost svoje nacionalne valute prema euru i održavaju tečajni paritet prema euru u rasponu od -15 posto do +15 posto mjerama monetarne i tečajne politike, bez korištenja administrativnih mjera kao što je npr. devalvacija nacionalne valute. Država mora sudjelovati u ERM 2 najmanje dvije godine. Trenutak početka sudjelovanja u ERM 2 je dobrovoljan3. U tom trenutku središnji paritet nacionalne valute prema euru dogovara se zajednički između države koja pristupa ERM 2 i Europske središnje banke (što još dodatno potvrđuju i ostale članice eurozone). Glavna svrha mehanizma ERM 2 je pripremiti državu članicu za buduće sudjelovanje u eurozoni, budući da joj tečaj ne smije oscilirati više od ±15 posto oko središnjeg pariteta prema euru. Za sada Hrvatska nije pristupila tečajnom mehanizmu ERM 2, no kada i pristupi ne očekuju se problemi s održavanjem tečajnog pariteta kune prema euru unutar zadanog raspona od -15 posto do +15 posto, budući da već dugi niz godina Hrvatska narodna

banka uspješno održava tečaj kune prema euru na stabilnim razinama uz male oscilacije. Što se tiče brzine uvođenja eura u Hrvatskoj, teško se možemo osloniti na iskustva novijih država članica iz prethodnog kruga proširenja: one su to učinile relativno brzo (u roku od 2,5 do 6,5 godina), ali to se događalo u globalno povoljnijem gospodarskom okruženju, prije ozbiljnije krize eurozone i uz manje zahtjevne dodatne uvjete.

3.) Ispunjavanje tzv. kriterija konvergencije ili kriterija iz Maastrichta – to su kriteriji koje moraju zadovoljiti države članice EU kako bi ušle u treću fazu Ekonomske i monetarne unije i uvele u konačnici euro. Ti su kriteriji razrađeni na osnovi odredbi članka 121(1) Ugovora o Europskoj uniji (Ugovor).

Nominalna konvergencija prema kriterijima iz Maastrichta

Kriteriji nominalne konvergencije (ili kriteriji iz Maastrichta) predstavljaju kriterije koje moraju zadovoljiti države članice EU kako bi pristupile trećoj fazi Ekonomske i monetarne unije i u konačnici uvele euro. Ti su kriteriji definirani odredbama članka 121(1) Ugovora o Europskoj uniji. Države članice koje namjeravaju uvesti euro moraju zadovoljiti četiri kriterija:

1.) Stabilnost cijena: stopa inflacije ne smije prelaziti više od 1,5 postotna boda inflaciju triju država s najstabilnijim cijenama i to godinu dana prije donošenja odluke o pristupanju EMU. Stopa inflacije mjeri se harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP - engl. Harmonised Index of Consumer Prices).

2.) Fiskalna disciplina: utvrđena je kretanjem vrijednosti dva pokazatelja javnih financija u odnosu na BDP:• Deficit proračuna konsolidirane opće

države: udio proračunskog deficita konsolidirane opće države (koja obuhvaća središnju i lokalnu državu i fondove socijalne sigurnosti) u bruto domaćem proizvodu (BDP) ne smije prelaziti vrijednost od 3 posto na kraju prethodne godine. Ako deficit prelazi zadanu vrijednost, dopušta se da deficit privremeno bude iznad (ali još uvijek blizu) razine od 3 posto.

• Dug konsolidirane opće države: udio bruto duga konsolidirane opće države (koja obuhvaća središnju i lokalnu državu i fondove socijalne sigurnosti) u BDP-u ne smije prijeći vrijednost od 60 posto na kraju prethodne godine. Ako dug prelazi zadanu vrijednost, udio duga u BDP-u

2 Devetnaesta članica eurozone trebala bi postati Litva (01.01.2015.)3 Većina država članica koje su to postale u tzv. „trećem krugu proširenja“ 01.05.2004. godine i koje su u međuvremenu postale članicama eurozone pristupile su u ERM2 u roku od pola godine / godinu dana od ulaska u članstvo, s izuzetkom Slovačke koja je pristupila nakon godinu i pol dana.

7mora pokazivati tendenciju značajnog smanjivanja i mora se zadovoljavajućom dinamikom približavati referentnoj vrijednosti.

Kao referentna metodologija za iskaz vrijednosti deficita i duga koriste se statistički standardi ESA95 (European System of National and Regional Accounts), a ne vrijednosti koje nacionalne fiskalne vlasti iskazuju u svojim publikacijama prema nacionalnim metodologijama, odnosno prema GFS metodologiji Međunarodnog monetarnog fonda. U pravilu, pokazatelji deficita i duga u odnosu na BDP prema ESA95 metodologiji nešto su viši od pokazatelja izračunatih prema nacionalnim metodologijama ili GFS metodologiji MMF-a. ESA95 jedinstvena je metodologija kojom se osigurava da pokazatelji država članica budu metodološki međusobno usporedive. Od početka rujna 2014. godine, na snagu je stupila nova metodologija ESA10, za koju se očekuje da će izazvati u prosjeku blago povećanje razina deficita i duga u odnosu na BDP (veličina efekata razlikovat će se od države do države). Unatoč toj činjenici, referentne vrijednosti deficita i duga definirane Ugovorom iz Maastrichta (3 posto, odnosno 60 posto BDP-a) neće se mijenjati. U praktičnom smislu, ako je zbog promjene metodologije ESA95/ESA10 došlo do povećanja vrijednosti deficita s 3,5 posto na 3,7 posto BDP-a u određenoj godini (za koju je istovremeno u sklopu postupka Prekomjernog proračunskog deficita EDP nad tom državom članicom preporučeno od Komisije da se deficit svede na razinu od točno 3 posto BDP-a), fiskalne vlasti te države članice moraju uložiti dodatne napore (tj. provesti dodatne mjere) u iznosu od 0,2 posto BDP-a kako bi se dostigla ciljana razina od 3 posto BDP-a. 3.) Stabilnost tečaja: nužna je minimalno

dvogodišnja participacija u mehanizmu valutnih tečajeva (ERM II) Europskoga monetarnog sustava (engl. European Monetary System - EMS), poštujući granice fluktuacije nacionalne valute od +/-15 posto u odnosu na središnji paritet utvrđen prema euru (tj. dogovoren s Europskom središnjom bankom). Osim toga, tijekom tog razdoblja država članica ne smije devalvirati svoju valutu.

4.) Dugoročne kamatne stope: nominalna dugoročna kamatna stopa (na državne obveznice ili slične vrijednosnice) ne smije prelaziti za više od 2 postotna boda usporedive kamatne stope u (najviše) tri države članice s najnižom inflacijom (tj. u istim državama koje se promatraju i kod ispunjenja kriterija stabilnosti cijena). Razdoblje razmatranja kriterija dugoročne kamatne stope je godina

prije početka preispitivanja stanja u određenoj državi članici kandidatkinji za EMU, a predmet razmatranja su u pravilu prinosi na državne obveznice s rokom dospijeća od deset godina. Ispunjenje kriterija dugoročnih kamatnih stopa smatra se dobrim pokazateljem povjerenja investitora u ekonomske i političke temelje države članice.

Kriteriji realne konvergencije

Od posebnog je značaja da država članica prije pristupanja monetarnoj uniji bude spremna tj. da postigne adekvatnu razinu realne konvergencije jer se u protivnom može dogoditi da zbog nedovoljne usklađenosti bude izložena negativnim posljedicama, kao što su npr. nizak rast ili recesija. Proces realne konvergencije podrazumijeva smanjivanje razlika u razinama razvijenosti između države članice i prosječne razvijenosti ostalih država članica, tj. dostizanje prosječnog dohotka po stanovniku ostalih država članica, završetak procesa tranzicije, provođenje nužnih strukturnih reformi i kreiranje institucionalnih struktura sličnih onima u EU. Nasuprot tome, nominalna konvergencija podrazumijeva ispunjavanje već spomenutih mastriških kriterija i kao takva predstavlja nužan preduvjet za uvođenje zajedničke valute (eura).Realna konvergencija najčešće se mjeri putem sljedećih pokazatelja: BDP po glavi stanovnika, stopa nezaposlenosti, raspodjela dohotka, prihodi i rashodi državnog proračuna (u postotku od BDP-a).Realna konvergencija je dugotrajan proces u kojem sve članice monetarne unije (eurozone) ne moraju nužno imati istu razinu BDP-a po stanovniku da bi monetarna unija funkcionirala i bila održiva. Najvažnija je spremnost svih država članica da vode odgovornu fiskalnu politiku i zajedničku monetarnu politiku. Dostizanje razine prosječnog BDP-a po stanovniku rezultirat će bržim rastom produktivnosti, što će s druge strane generirati i veću stopu inflacije u državi koja nastoji postati članicom eurozone, što može biti u suprotnosti s kriterijem nominalne konvergencije na području cijena. Konvergencija razine nadnica (plaća) je spor i dugotrajan proces. Tijekom posljednjih nekoliko godina mnoge države članice, posebno one novije, suočile su se s platnobilančnim krizama i provodile su aktivne makroekonomske mjere uravnoteženja kako bi povećale svoju vanjsku konkurentnost, što je često puta zahtijevalo prilagodbe razine realnih plaća (na niže). Tijekom procesa uravnoteženja vanjskotrgovinskih bilanci zabilježene su nominalne deprecijacije nacionalnih valuta u odnosu na euro (Češka, Mađarska, Poljska), što se reflektira i na kriterij nominalne konvergencije tečaja. Realna konvergencija na području provođenja nužnih strukturnih reformi i

8kreiranja institucionalnih struktura sličnih onima u EU najčešće se ogleda kroz proces privatizacije, osnivanja tržišnih institucija te uspostavljanja funkcionalnih tržišta, što sve predstavlja osnove budućeg rasta. To ovisi i o mnoštvu čimbenika specifičnih za pojedinu državu članicu, kao što su otpornost na makroekonomske krize, visoke razine investicija (posebno inozemnih izravnih ulaganja - tzv. FDI), razvijenost financijskog sektora i sl. Razvijeni financijski sektor ne podrazumijeva nužno veličinu obujma i efikasnost financijskog poslovanja tih institucija, nego i stabilnost financijskoga sektora u cjelini. U konačnici, za razvoj neke ekonomije od velikog su značaja i efikasni okvir za poslovanje, poticajan porezni sustav, efikasno pravosuđe, suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala te opća politička i financijska stabilnost. Dok se to ne postigne, nemoguće je očekivati brz proces realne konvergencije koji će završiti dostizanjem razine prosjeka EU za sve ključne pokazatelje. Isto tako, kod ispunjenja pravnih zahtjeva, zakoni države članice koja pretendira postati članicom eurozone moraju garantirati potpunu neovisnost središnje banke te omogućiti njezinu integraciju u europski sustav središnjih banaka (ESSB), pri čemu osnovni cilj nacionalne središnje banke mora biti istovjetan osnovnom cilju Europske središnje banke, a to je održavanje stabilnosti cijena (jedan od kriterija nominalne konvergencije).

Nakon izbijanja krize eurozone relevantne institucije EU propisale su dodatni set pokazatelja za praćenje makroekonomskih neravnoteža i razvile mehanizme za njihov nadzor i otklanjanje. Postupak makroekonomskih neravnoteža detaljno je reguliran s dvije Uredbe (EZ) iz studenog 2011. godine, a koje su sastavni dio tzv. „6 pack“ regulatornog paketa. Uredba (EZ) br. 1176/2011 o prevenciji i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža detaljno opisuje pojedinosti postupka nadzora i primjenjuje se na sve države članice, a Uredba (EZ) br. 1174/2011 o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u eurozoni definira provedbeni mehanizam Postupka makroekonomskih neravnoteža (PMN), kao i mogućnost primjene sankcija za države članice eurozone u slučaju da ne provedu mjere za otklanjanje makroekonomskih neravnoteža (više o Postupku makroekonomskih neravnoteža pročitati u Informativnom mjesečniku br. 6). U sklopu PMN-a prati se kretanje jedanaest odabranih makroekonomskih pokazatelja (tzv. MIP Scoreboard4), s definiranim granicama prihvatljivih referentnih vrijednosti pokazatelja. Pokazatelji se odnose na mjere vanjske neravnoteže (tekući račun platne bilance, neto stanja međunarodnih ulaganja, pokazatelje konkurentnosti) i unutarnje neravnoteže (zaduženost privatnog sektora, tržište nekretnina, zaposlenost i javni dug). Za pretpostaviti je da će se održavanje makroekonomskih

ravnoteža unutar granica definiranih MIP Scoreboardom s vremenom pretvoriti u svojevrsne dodatne kriterije koji će se pomno razmatrati pri donošenju odluka o tome je li neka država članica spremna za uvođenje eura. U konačnici, možemo zaključiti da će u budućnosti proces uvođenja eura biti još teži i zahtjevniji u odnosu na dosadašnju situaciju.

Kako je Europska središnja banka ocijenila spremnost Hrvatske za uvođenje eura temeljem kriterija konvergencije?

Pristupanjem Hrvatske kao 28. punopravne članice EU 1. srpnja 2013., ostalo je još deset država članica EU koje ne sudjeluju u potpunosti u EMU, tj. koje još nisu prihvatile i uvele euro. Dvije od njih, Danska i Velika Britanija izjasnile su se da neće sudjelovati u trećoj fazi EMU-a i zato se Izvješća o konvergenciji za te dvije države članice pripremaju samo na njihov zahtjev. S obzirom na to da takvog zahtjeva nije bilo, Izvješćem o konvergenciji Europske središnje banke za 2014. godinu obuhvaćeno je osam država: Bugarska, Češka, Hrvatska, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Svih se osam država članica u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije obvezalo da će prihvatiti euro, što znači da moraju nastojati ispuniti sve konvergencijske kriterije. Izradom ovog Izvješća o konvergenciji 2014. ESB ispunjava svoju obvezu iz članka 140. Ugovora da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvještava Vijeće Europske unije (Vijeće EU-a) „o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije5”. Osam država članica obuhvaćenih ovim Izvješćem dosad je razmatrano u sklopu redovitog dvogodišnjeg ciklusa. Isti je zadatak dan i Europskoj komisiji, koja je također pripremila svoje Izvješće o konvergenciji, a oba su izvješća zajedno dostavljena Vijeću EU-a. U ovom je izvješću poseban naglasak na analizi Litve, koja je procijenjena detaljnije od drugih promatranih država jer su litvanske vlasti višekratno objavile svoju namjeru da 1. siječnja 2015. uvedu euro (kao buduća 19. članica eurozone).

Što se tiče zadovoljavanja kriterija nominalne konvergencije, situacija je sljedeća:

1.) Stabilnost cijena - tijekom referentnog razdoblja od godine dana (svibanj 2013. - travanj 2014. godine), prosječna godišnja stopa inflacije mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP) u Hrvatskoj iznosila je 1,1 posto, što je znatno ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 1,7 posto. Promatrano tijekom dužeg vremenskog

4 Dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/macroeconomic_imbalance_procedure/indicators ili http://ec.europa.eu/economy_finance/indicators/economic_reforms/eip/ 5 Sažetak Izvješća o konvergenciji ECB-a za 2014. godinu dostupan je na hrvatskom jeziku na: https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/conrep/cr201406hr.pdf. Potpuni tekst Izvješća na engleskom jeziku dostupan je na: https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/conrep/cr201406en.pdf

9razdoblja, tijekom posljednjih deset godina inflacija se u Hrvatskoj kretala između 1,1 posto i 5,8 posto godišnje. Tijekom razdoblja od 2004. do 2007. bila je na razini od oko 2-3 posto godišnje, premašila je 5 posto u 2008. (snažan rast kredita i plaća) i nakon toga vratila se na umjereniju razinu. Svjetska financijska kriza odrazila se recesijski na hrvatsko gospodarstvo 2009., tako da je inflacija usporila i dosegla najnižu razinu od 1,1 posto u 2010. Nakon toga, inflacija se postupno povećala na 3,4 posto u 2012. kao rezultat rasta cijena prehrambenih proizvoda, energije i administrativnih cijena, kao i povećanja PDV-a i trošarina, nakon čega je ponovo usporila na 2,3 posto u 2013. Gledajući najnovija kretanja, godišnja stopa inflacije mjerena HIPC-om početkom 2014. privremeno je poprimila manje negativne vrijednosti te je u travnju iznosila –0,1 posto u usporedbi s travnjem 2013. godine, što se pripisuje nižim cijenama prehrambenih proizvoda i energije, smanjenju cijena električne energije u listopadu 2013. i odsutnosti pritisaka na strani potražnje. Ukupno gledajući, sadašnju sliku inflacije treba promatrati u svjetlu velikih makroekonomskih neravnoteža i ranjivosti. Gledajući u budućnost, smatra se da bi zadržavanje održivih niskih stopa inflacije u Hrvatskoj mogao biti izazov u srednjoročnom razdoblju zbog ograničenog prostora za djelovanje monetarne politike s obzirom na režim čvrsto upravljanoga fluktuirajućeg tečaja i visokog stupnja euroizacije. Proces dostizanja vjerojatno će imati utjecaj na inflaciju i/ili nominalni tečaj tijekom godina koje slijede, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Hrvatskoj nego u eurozoni. Gledano u cijelosti, iako je dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC-om u Hrvatskoj trenutačno znatno ispod referentne vrijednosti, postoji zabrinutost kada je riječ o održivosti konvergencije na području stabilnosti cijena (inflacije).

2.) Fiskalna disciplina - Odlukom Vijeća EU Hrvatska se nalazi u Postupku prekomjernog proračunskog deficita, s utvrđenim rokom za korekciju deficita ispod referentne razine od 3 posto BDP-a do kraja 2016. Deficit konsolidirane opće države u 2013. iznosi -4,9 posto BDP-a. Istovremeno, dug konsolidirane opće države u odnosu na BDP iznosio je 67,1 posto BDP-a (što je iznad referentne vrijednosti od 60 posto). Europska komisija prognozirala je da će se u 2014. deficit smanjiti na 3,8 posto, dok će dug

konsolidirane opće države dostići razinu od 69 posto BDP-a (pri čemu nisu uzeti u obzir učinci uvođenja novog statističkog standarda ESA10 na pokazatelje deficita, duga i BDP-a). Što se tiče drugih fiskalnih pokazatelja, vrijednost proračunskog deficita (u postotku BDP-a) viša je od vrijednosti javnih investicija (u postotku BDP-a) u 2013., a predviđa se da će se taj trend nastaviti i u 2014. U svakom slučaju, Hrvatska mora osigurati napredak u procesu fiskalne konsolidacije u 2014. i kasnijim godinama u skladu sa zahtjevom iz Postupka prekomjernog proračunskog deficita da se ostvari korekcija do kraja 2016.

3.) Stabilnost tečaja: tijekom dvogodišnjeg referentnog razdoblja kuna nije sudjelovala u ERM-u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu koji uključuje čvrsto upravljani fluktuirajući tečaj valute. Tijekom referentnog razdoblja tečaj hrvatske kune prema euru pokazivao je nizak stupanj kolebljivosti. Istodobno je razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR-a bila prosječno relativno visoka. U dugoročnijem smislu, realni efektivni tečaj i realni bilateralni tečaj hrvatske kune prema euru kretao se u travnju 2014. blizu odgovarajućih povijesnih desetogodišnjih prosjeka. Što se tiče drugih vanjskih kretanja, na računu tekućih i kapitalnih transakcija došlo je do znatnih prilagodbi posljednjih godina. Nakon postupnog povećanja vanjskotrgovinskih deficita u razdoblju 2004. - 2008. tekući i kapitalni račun platne bilance kontinuirano se poboljšavao. Saldo tekućeg računa platne bilance zabilježio je suficite od 0,1 posto BDP-a (2012.), odnosno 1,2 posto BDP-a (2013.). Istodobno, neto stanje međunarodnih ulaganja u Hrvatskoj se znatno smanjilo, s –47,7 posto BDP-a u 2004. na –89,5 posto u 2012. i –88,4 posto u 2013. godini. Analitičari ESB-a zaključuju da su fiskalna i strukturna politika u budućnosti važne za podupiranje vanjske uravnoteženosti i konkurentnosti gospodarstva.

4.) Dugoročne kamatne stope - Dugoročne kamatne stope na državne obveznice ili slične vrijednosnice tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2013. do travnja 2014. u prosjeku su iznosile 4,8 posto, što je još uvijek ispod referentne vrijednosti od 6,2 posto za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope povećale su se kako se kreditni rejting Hrvatske smanjivao.

10 Vrijednost dugoročne kamatne stope iznosila je

4,4 posto u travnju 2014., tj. 2 postotna boda više od prosjeka eurozone (odnosno, 2,7 postotnih bodova više u odnosu na prinose država eurozone s najvišim kreditnim rejtingom AAA), no unatoč tome nije premašena referentna vrijednost za promatrano razdoblje.

Zaključak

Hrvatska je visoko eurizirana država, većina depozita stanovništva u hrvatskim bankama deponirana je u eurima i većina kredita koje su hrvatske banke odobrile stanovništvu vezana je valutnom klauzulom uz kretanja tečaja eura.

Na prvi pogled, de facto nam se čini da imamo sve idealne predispozicije za uvođenje eura kao zakonskog sredstva plaćanja u Hrvatskoj, no Europska središnja banka i ostale europske institucije inzistiraju na ispunjavanju de iure kriterija u obliku kriterija konvergencije definiranih Ugovorom iz Maastrichta.

Osim ispunjavanja četiri nominalna kriterija konvergencije tijekom referentnog razdoblja koje prethodi izradi Izvješća o konvergenciji, u obzir se uzima i analizira povijesno kretanje cijena, proračunskog deficita i duga konsolidirane opće države, tečaja i dugoročnih kamatnih stopa na državne obveznice, kao i prognoze stručnih službi EK u vezi budućeg kretanja vrijednosti tih pokazatelja.

Prema nalazima ESB-ovog Izvješća o konvergenciji 2014. možemo zaključiti da Hrvatska trenutno zadovoljava nominalne kriterije stabilnosti cijena (uz naznaku da postoji zabrinutost kada je riječ o budućim kretanjima cijena) i dugoročnih kamatnih stopa na državne obveznice.

Kriterij stabilnosti tečaja formalno se ne može preispitati jer Hrvatska još uvijek ne participira u tečajnom mehanizmu ERM II, iako kretanje tečaja kune prema euru već dugo vremena blago oscilira unutar referentnog raspona dozvoljenog fluktuiranja.

Kriterij fiskalne discipline Hrvatska trenutno uopće ne zadovoljava jer su vrijednosti proračunskog deficita i duga više od referentnih vrijednosti propisanih Ugovorom iz Maastrichta, zbog čega se Hrvatska i nalazi u Postupku prekomjernog proračunskog deficita.

U zaključnom dijelu poglavlja o Hrvatskoj, autori Izvješća smatraju da stvaranje okruženja pogodnog za održivu konvergenciju u Hrvatskoj zahtijeva, između ostalog, vođenje monetarne politike usmjerene na stabilnost cijena, kao i provođenje sveobuhvatnih strukturnih reformi.

Što se tiče makroekonomskih neravnoteža (koje EK prati putem tzv. MIP Scoreboarda i koje polako dobivaju na značaju kao “dodatni kriterij za praćenje realne konvergencije”), Europska komisija izabrala je Hrvatsku za dubinsko preispitivanje u svom Izvješću o mehanizmu upozoravanja iz 2014. (o čemu detaljnije možete pročitati u Informativnom mjesečniku br. 8-9), te zaključila da „u Hrvatskoj postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže koje zahtijevaju specifično praćenje i snažne mjere politike“.

Istodobno, uzimajući u obzir ograničen prostor za djelovanje monetarne politike s obzirom na režim čvrsto upravljanoga fluktuirajućeg tečaja i visokog stupnja euroizacije, nužno je da druga područja politike osiguraju gospodarstvu potrebna sredstva za sprječavanje šokova koji su specifični za Hrvatsku kako bi se osigurala korekcija prekomjernih makroekonomskih neravnoteža i spriječila njihova ponovna pojava u budućnosti. Isto tako, Hrvatska se osobito mora suočiti s nizom izazova gospodarske politike.

Što se tiče ispunjenja pravnih zahtjeva da zakoni države članice koja pretendira postati članicom eurozone moraju garantirati potpunu neovisnost središnje banke te omogućiti njezinu integraciju u europski sustav središnjih banaka (ESSB), osnovni cilj Hrvatske narodne banke (održavanje stabilnosti cijena) istovjetan je osnovnom cilju Europske središnje banke, ali svi zahtjevi za neovisnost središnje banke još nisu u potpunosti zadovoljeni.

Navedene primjedbe odnose se na područja institucionalne i osobne neovisnosti te međunarodne suradnje i potrebne su još neke pravne prilagodbe kako bi se postiglo potpuno usklađenje s odredbama članka 131. Ugovora.

Budući da je najveći problem kod ispunjenja nominalnih kriterija konvergencije u domeni fiskalne discipline (zbog čega Hrvatska treba poduzeti velike napore u sferi fiskalne konsolidacije tijekom sudjelovanja u Postupku prekomjernog proračunskog deficita), možemo zaključiti da trenutno ne možemo niti teoretski razmišljati (ni u najoptimističnijoj varijanti) o mogućnosti uvođenja eura prije 2017. godine (ako uspijemo krajem 2016. godine svesti fiskalni deficit ispod 3 posto BDP-a), a sve uz pretpostavku da uvjeti pristupanja eurozoni ostanu nepromijenjeni (tj. da se dodatno ne postrože) i da vrijednosti pokazatelja kod preostala tri nominalna kriterija konvergencije (cijene, tečaj, dugoročne kamatne stope) ostanu unutar referentnih granica.

11

Republika Hrvatska članica je Europske unije punih 14 mjeseci. Jedna od značajnih prednosti koje je članstvo donijelo Hrvatskoj je mogućnost korištenja više od 11,7 milijardi eura iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) do 2020. godine za financiranje razvojnih projekata kako bi se postigao toliko potreban rast i zapošljavanje.

Europski fondovi prilika su za državu članicu za poticanje rasta i razvoja, uz uvjet da Vlada ima znanje i stručnost.Kao prvi i ključan preduvjet korištenja fondova je jasno strateško opredjeljenje države za prioritete i ciljeve koje postavlja za sedmogodišnje razdoblje, a čije ostvarivanje želi postići kroz financiranje projekata iz

ESI fondova. Partnerski sporazum i Operativni programi ključni su dokumenti iz kojih je jasan strateški smjer države u kontekstu vizije razvoja i korištenja fondova, a koje predlaže svaka država članica i usuglašava ih s Europskom komisijom.

Uspješno korištenje ESI fondova za financiranje razvojnih projekata i postizanja željenih ciljeva ovisi o sadržaju i kvaliteti ovih strateških dokumenata.

Hrvatska je krajem travnja dostavila Europskoj komisiji prijedlog Partnerskog sporazuma, koji još uvijek nije usvojen. Tek krajem srpnja 2014., među zadnjim državama članicama koje su to učinile, dostavljen

Operativni program iz područja konkurentnosti i kohezije 2014-2020 još je uvijek daleko od kvalitetnog strateškog dokumenta

mr. sc. Marija Tufekčić

Ivana Petričkomag. oec.

mr. sc. Ivana Maletić

12je Operativni program iz područja konkurentnosti i kohezije. Činjenica o kasnom dostavljanju i ne bi bila toliko značajna da je riječ o kvalitetno pripremljenom dokumentu spremnom za usuglašavanje s Europskom komisijom i njegovo usvajanje. Međutim, kvaliteta dostavljenih dokumenata je i nakon nekoliko iteracija neformalnog usuglašavanja s Europskom komisijom tijekom prve polovice 2014. godine i dalje nedovoljne kvalitete da bi jamčila učinkovit utjecaj ESI fondova na rast, razvoj i otvaranje radnih mjesta.Operativni program dokument je u kojem se temeljem analize socio-ekonomskih okolnosti, identificiranih prepreka rastu i razvoju, izazova i razvojnih potreba pojedine države članice definiraju ključni prioriteti, mjere i ciljevi na koje će se usmjeriti sredstva iz ESI fondova u danom razdoblju. U ovom tekstu analizira se hrvatski Operativni program iz područja konkurentnosti i kohezije 2014-2020 i to u odnosu na zahtjeve regulative, kao i u odnosu na stanje i potrebe gospodarstva i društva.Hrvatska, kao i svaka druga država članica, obvezna je prilikom definiranja prioriteta, mjera i ciljeva doprinijeti ciljevima strategije Europe 2020, odredbama Nacionalnog programa reformi, preporukama Vijeća za svaku državu (tzv. Country Specific Recommendation), Odredbama zajedničkih pravila (Common provisions regulation) i svim svojim obvezama na EU razini.Društveni i gospodarski pokazatelji u Hrvatskoj pokazuju duboke strukturne poremećaje i potrebu za jasno usmjerenim intervencijama koje bi u prvom sedmogodišnjem razdoblju članstva u EU uz potporu iz ESI fondova preokrenule ključne trendove. Ovo se prije svega odnosi na potrebu koncentriranja na ključne probleme: nisku razinu konkurentnosti gospodarstva, visoku nezaposlenost, nesrazmjer između obrazovanja i potreba gospodarstva, nedostatnu infrastrukturu u području gospodarskih i javnih usluga koje uzrokuju značajne regionalne razlike. Programsko razdoblje 2014-2020 obilježeno je snažnom orijentacijom, ne više samo na ugovaranje i potrošnju EU fondova u svakoj od država članica, već na rezultate i učinke investicija koje se financiraju kroz ESI fondove. Upravo zato su pravilno definirani prioriteti u strateškim dokumentima, njihova usklađenost i sinergija od ključnog značaja. S obzirom da nova regulativa fokus stavlja na rezultate i učinke investicija, od država članica očekuje se smanjenje broja izabranih investicijskih prioriteta i jasnije formuliranje specifičnih ciljeva kako bi se mogla vidjeti željena promjena. Ovim se značajno poboljšava interventna logika i jača se unutarnja koherentnost Operativnog programa.Europski strukturni i investicijski fondovi u novom programskom razdoblju naglašeno su orijentirani rezultatima i učincima investicija, a navedeno se temelji na tri stupa:

1. definiranje specifičnih ciljeva programa s jasnom logikom investicija i dobro utvrđenim mjerljivim indikatorima očekivanih rezultata,

2. uvođenje prethodnih uvjetovanosti koje svaka država članica mora ispuniti kako bi se osigurali neophodni preduvjeti za učinkovito korištenje fondova i

3. postavljanje jasnih i mjerljivih ključnih prioriteta i ciljeva kako bi se mogao pratiti napredak prema planu.

Kako bi se postigli ciljevi ESI fondova potrebno je strateške dokumente kvalitetno pripremiti i u njima dokazati da su financijske alokacije i planirane aktivnosti zajedno s povezanim očekivanim rezultatima jasno povezane.

Analizirajući Operativne programe vrlo se lako uočavaju ključni nedostaci. Primjedbe na Operativne programe odnose se prije svega na sljedeća područja:

1. Odabir svih 11 tematskih prioriteta, umjesto utvrđivanje ključnih područja razvoja u prvih 7 godina članstva

Od ukupno 11 tematskih prioriteta koje je Europska unija ponudila državama članicama kao popis s kojeg se biraju vlastiti prioriteti, Republika Hrvatska odabrala je svih 11 od kojih je 10 obuhvaćeno kroz Operativni program konkurentnost i kohezija (svi osim prioriteta br. 8), te četiri kroz Operativni program učinkoviti ljudski resursi (tematski prioriteti br. 8, 9, 10 i 11).

Ponuđeni tematski prioriteti su sljedeći:1. Jačanje gospodarstva kroz primjenu

istraživanja i inovacija2. Korištenje informacijskih i komunikacijskih

tehnologija3. Poslovna konkurentnost4. Promicanje energetske učinkovistosti i

obnovljivih izvora energije5. Klimatske promjene i upravljanje rizicima6. Zaštita okoliša i održivost izvora7. Povezanost i mobilnost8. Promicanje zapošljavanja i mobilnost

radne snage9. Društvena uključenost i zdravstvo10. Obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje11. Jačanje institucionalnih kapaciteta i

učinkovitost javne uprave

Svi ponuđeni tematski prioriteti u idućem sedmogodišnjem razdoblju odgovaraju društvenim i gospodarskim potrebama u RH zbog stupnja (ne)razvijenost i doista je potrebno adresirati sva navedena područja kako bi se postigao društveni i gospodarski

13rast i razvoj. Međutim, iznimno je nerealno očekivati da se značajnim, ali ipak ograničenim iznosima ESI fondova može u 7 godina investirati u sve prioritete i ostvariti značajne rezultate u svim područjima. Praksa je pokazala da se ovakvim pristupom „raspršivanja sredstava na sve po malo“ ne može postići zamašnjak gospodarskog razvoja i da se željeni razultati ne mogu ostvariti. Kod određenih prioritetnih osi postavljenih u Operativnom programu vidljivo je da se sredstva raspoređuju na preveliki broj ciljeva, umjesto da se ulože primarno u one prioritete koji će prvi pomoći u generiranju rasta i razvoja. Praksa drugih država članica pokazuje da je, nasuprot hrvatskom pristupu, ograničavanje na manji broj ključnih tematskih prioriteta puno učinkovitije, te da se mnoge razvojene potrebe mogu financirati i iz drugih izvora financiranja.

2. Preveliki broj definiranih specifičnih ciljevaU OP-u je u okviru 10 prioritetnih osi definirano čak 23 investicijska prioriteta i 68 specifičnih ciljeva. Ovoliki broj specifičnih ciljeva pokazuje neodlučnost Vlade u utvrđivanju ključnih prioriteta gospodarstva i društva. Europska unija kaže: „Izaberite nekoliko ključnih prioriteta i definirajte nekoliko, ali sigurno ostvarivih ciljeva“, a Vlada odgovara: „Biramo sve i želimo ostvariti svašta“. Za tako veliki broj ciljeva nema dovoljno sredstava potrebnih za stvarne razvojne pomake i ozbiljnu realizaciju koja će značiti zaokret za hrvatsko gospodarstvo i društvo. Broj, ali i sadržaj velikog dijela specifičnih ciljeva pokazuju nerealnu ambiciju Vlade RH s obzirom na raspoloživa sredstva iz ESI fondova do 2020. godine. Kod definiranja ciljeva često se nije uzimalo u obzir da je financijska alokacija premala u odnosu na zacrtane ciljeve i da s predviđenim sredstvima nije moguće ostvariti čak niti neke od ciljeva, a kamoli postići sinergiju ostvarivanjem investicijskih prioriteta. Praksa država članica pokazala je da čak i dobra absorpcija EU fondova ne mora nužno značiti da će oni imati sinergiju i dati poticaj rastu gospodarstva. Mađarska je primjer države koja je imala vrlo dobre stope absorpcije nakon ulaska u EU, ali zbog loše postavljene strategije nije postigla sinergiju ulaganja i očekivani gospodarski rast je izostao.Uz prevelik broj ciljeva, sadržaj i opisi specifičnih ciljeva i aktivnosti koje će se provesti kako bi se ostvarili ciljevi su preopćeniti i ne daju kvalitetna obrazloženja za dobivanje financiranja iz ESI fondova. Kao primjer prevelikog broja specifičnih ciljeva, koji su još k tome i preopćeniti izdvajamo prioritetnu os 4: PROMICANJE ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE gdje ih je definirano čak 7:

1. Promicanje energetske učinkovitosti i upotrebe OIE te smanjenje potrošnje energije u proizvodnim industrijama

2. Promicanje učinkovitog korištenja energetskih izvora i smanjenje korištenja energije u privatnom uslužnom sektoru (turizam, uredski prostor i trgovina)

3. Smanjenje energetske potrošnje u javnim zgradama

4. Smanjenje energetske potrošnje u stambenim zgradama (višestambene zgrade i obiteljske kuće)

5. Unaprjeđenje efikasnosti sustava za daljinsko grijanje

6. Unaprjeđenje efikasnosti sustava javne rasvjete7. Uvođenje naprednih (pametnih) mreža na pilot

područjima

Vidljiva je neusmjerenost ciljeva i jasno je da nije moguće postići značajan i vidljiv utjecaj investicija u okviru ovih ciljeva, jer pokušavanje postizanja svih ovih ciljeva istovremeno, a s vrlo ograničenim sredstvima sigurno ne može donijeti željene učinke (iznos je 531,81 mil eura). Prema iskustvu država članica, usmjeravanje samo na ključne ciljeve za koje postoje realni kapaciteti i koji mogu postići očekivane učinke je kvalitetan put.S obzirom na raspoloživa sredstva i vrijeme u kojem se očekuje ostvarivanje, specifičnih ciljeva je previše što će zasigurno dovesti u pitanje ostvarivanje općih ciljeva. Europska komisija u pravilu ne dozvoljava postavljanje ciljeva koji nemaju čvrstu argumentaciju opravdanosti uključivanja u OP i ne želi ih financirati. Takvi općeniti i nejasni ciljevi vidljivi su u prioritetnoj osi 1. JAČANJE ISTRAŽIVANJA, TEHNOLOŠKOG RAZVOJA I INOVACIJA kod specifičnog cilja 3. Uvođenje socijalnih promjena koje poboljšavaju životne uvjete zajednice. Uz to što je cilj vrlo očito preopćenito definiran, još se k tome i ne daju argumenti koji potvrđuju opravdanost ovoga cilja.Operativni program s ovako raspršenim specifičnim ciljevima dovodi u pitanje učinkovitost investicija koje se planiraju finanicrati kroz ESI fondove. Naime, iz opisa pojedinih ciljeva razvidno je da su se ciljevi definirali prema potrebi pojedinog projekta (investicije za određenog krajnjeg korisnika), umjesto da su se usmjerili na ključna područja u koja je potrebno investirati s ciljem postizanja rasta, razvoja i zapošljavanja. Uz navedeno, upitna je i adekvatnost administrativnih kapaciteta koji moraju provesti tako široko i preambiciozno postavljen program, a posebice u kontekstu sustava monitoringa i evaluacije.

3. Loše definiranje očekivanih rezultata i mjerljivih indikatora

Hrvatski operativni program i njegovi prioriteti značajnim dijelom nisu konzistentni s financijskom alokacijom za svaki od ESI fondova i može se jasno vidjeti da će postizanje očekivanih rezultata biti upitno.

14Ovo nepodudaranje postavljenih očekivanih rezultata i indikatora u odnosu na raspoloživa sredstva najbolje se vidi kod indikatora postavljenih uz investicijski prioritet u okviru prioritetne osi 8. Investicijski prioritet glasi “Ulaganje u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu što doprinosi nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenje nejednakosti zdravstvenog statusa, promicanje socijalne uključenosti kroz poboljšanje pristupa socijalnim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelaz s institucijske skrbi na skrb u zajednici”, a postavljeni indikator ostvarenja rezultata do 2023. godine je kako slijedi:

- Broj potpora pružateljima zdravstvenih usluga (primarne i hitne zdravstvene zaštite): 470

- Broj potpora pružateljima zdravstvenih usluga (bolnička skrb): 30

- Broj izgrađenih/obnovljenih i opremljenih infrastrukturnih jedinica (socijalne usluge i deinstitucionalizacija): 1.700

- Broj uspostavljenih centara za branitelje: 4 (do 2023.)

Pozitivno je što se značajno želi povećati broj pružatelja zdravstvenih usluga i broj centara za socijalnu skrb. Zdravstvo je definitivno jedno od područja koje može značajno doprinijeti gospodarskom rastu i razvoju jer građani drugih država članica imaju povjerenja u naše usluge, a vrlo su im dostupne – cjenovno i geografski. Ovdje je problem nesrazmjera između ciljeva koji se žele postići i sredstava koja se do 2023. ulažu u to. Izdvajanje od 376,5 milijuna eura nije dovoljno za financiranje ulaganja za postizanje ovih ciljeva. Uz to, nema poveznice niti s ulaganjima iz Europskog socijalnog fonda. Isto tako jasno je vidljivo da definiranje očekivanih rezultata i povezanih indikatora nije u skladu s uputama Europske komisije, posebice Uredbe 215/2014 i to članaka 4, 5. i 6. koji uređuju utvrđivanje ciljeva i ključnih prioriteta, njihovo ostvarivanje i praćenje izvršenja, kao i Uredbe 1303/2013 koja člancima 21. i 22. utvrđuje primjenu okvira za praćenje izvršenja operativnih programa.

4. Nepoštivanje načela partnerstva u pripremi Operativnog programa

Europska komisija prigovorila je Hrvatskoj Vladi neprovođenje načela partnerstva u pripremi Operativnog programa. Upozoreno je da je neophodno osigurati stvarne partnerske konzultacije sa zainteresiranom javnošću. Čak i da se ne zna da su tzv. „partnerske konzultacije“ provedene na „pro forma“ principu, pažljivi čitatelj iz strukture i sadržaja operativnog programa jasno može razabrati da se u Hrvatskoj nisu provele partnerske konzultacije na način koji bi jamčio konsenzus između ključnih sudionika, promovirajući institucionalnu suradnju, razmjenu iskustava i ohrabrivanje socijalnih i gospodarskih partnera i drugih sudionika za aktivnim

uključivanjem u definiranje prioriteta za korištenje ESI fondova.

5. Neutemeljenost pojedinih projekata u nacionalnim strategijama i planovima

U Operativnom programu definirane su i konkretne aktivnosti/projekti koji se planiraju financirati ESI fondovima. Zanimljivo je primijetiti da neki od njih nisu utemeljeni na nacionalnim strategijama i planovima ili se propustilo napraviti jasnu poveznicu između projekata i relevantnih dokumenata. Poznato je da se ESI fondovi mogu koristiti samo za projekte koji mogu dokazati svoju relevantnost u odnosu na strateške dokumente svih razina (EU, nacionalne, regionalne strateške dokumente, sektorske strategije i planove i druge). Europska je komisija postavila niz preduvjeta, a između njih i one vezane uz pripremu nacionalnih strateških dokumenata:

• postojanje strategije za jačanje administrativne učinkovitosti, uključujući reformu javne uprave

• razviti nacionalnu ili regionalnu strategiju istraživanja i inovacija za pametnu specijalizaciju

• razviti sveobuhvatni nacionalni plan prometa• dizajnirati nacionalnu digitalnu strategiju i

operativni nacionalni plan za širokopojasnu mrežu

• postojanje nacionalnog i/ili regionalnog okvira za cjeloživotno učenje u skladu s politikom na razini Unije

• osigurati učinkovitu provedbu EU regulative u sektorima upravljanja otpadom i vodama, kao i horizontalnih odredbi koje se tiču procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš

Neke od strategija pripremaju se, ali je činjenica da Hrvatska i 14 mjeseci nakon članstva, kada je već mogla imati ugovoreno 450 milijuna eura iz alokacije 2007-2013, te početi ugovarati sredstva iz alokacije 2014-2020 (od kojih je u 2014. godini na raspolaganju oko 900 milijuna eura), još uvijek nije ispunila značajan dio preduvjeta.

6. Značajan broj neispunjenih prethodnih uvjetovanosti (ex-ante conditionalities)

Regulativa Europske unije zahtijeva od svake države članice da ispuni određene preduvjete kako bi mogla koristiti sredstva iz ESI fondova. Ovi preduvjeti definirani su člankom 17. i Aneksom IV. Odredbi zajedničkih pravila (Common Provision Regulation 1303/2013), a primjenjuju se prvenstveno kako bi se unaprijedilo učinkovitost i djelotvornost investicija koje se u državi članici financiraju iz ESI fondova, te osiguralo adekvatan okvir za njihovo korištenje. To podrazumijeva da postoji prikladan zakonodavni okvir, učinkovite javne politike i dostatni administrativni/institucionalni kapaciteti.

15Dva su tipa prethodnih uvjetovanosti:

1. Tematske prethodne uvjetovanosti koje su povezane s tematskim ciljevima i investicijskim prioritetima u okviru kohezijske politike,

2. Opće prethodne uvjetovanosti koje su povezane s horizontalnim aspektima provedbe programa.

Zanimljivo je primijetiti da je u Operativnom programu poslanom u Europsku komisiju u okviru pregleda ispunjenosti tematskih uvjetovanosti od ukupno njih 36 samo 6 označeno kao ispunjenih, a čak 13 kao djelomično ispunjenih i 7 neispunjenih uvjetovanosti.Od ukupno 103 kriterija vezanih uz uvjetovanosti njih 45 nije ispunjeno dok je 58 ispunjeno. Neke od postavljenih, a neispunjenih tematskih uvjetovanosti su: Postojanje nacionalnog strateškog okvira za digitalni rast kako bi se stimulirala upotreba ICT-a u privatnom sektoru i javnim uslugama; Provedena evaluacija postojećeg zakonodavnog i regulatornog okvira vezanog uz autorizacijske ili druge procedure kako bi se: a) potaknulo dizajniranje kogeneracijskih jedinica i b) smanjile regulatorne i neregulatorne prepreke za povećanje udjela kogeneracija; Provedena nacionalna ili regionalna procjena rizika za upravljanje katastrofama uzimajući u obzik prilagodbe na klimatske promjene; Usklađenost mjera za osiguravanje minimalnih zahtjeva vezanih uz energetske učinke zgrada s člancima 3, 4 i 5 Direktive 2010/31 Europskog parlamenta i Vijeća; Postojanje administrativnih kapaciteta za provedbu i primjenu UN-ove konvencije o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) u području ESI fondova u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/ECIako je ispunjavanje nekih od uvjetovanosti u tijeku, neispunjenost velikog broja kriterija na kraju 2014. godine govori o niskoj razini spremnosti sustava za korištenje ESI fondova i dovodi u sumnju učinkovitost fondova u Hrvatskoj.

7. Iznimno slabe i neuvjerljive predložene mjere za smanjenje administrativnog tereta za korisnike ESI fondova

Značajnu pažnju Europska komisija posvjećuje analizi aktivnosti koje će država članica poduzeti kako bi se olakšao administrativni teret kroisnicima EU sredstava i potaknulo države članice na kontinuirano standardiziranje procedura, alata i metoda vezanih uz korištenje fondova. Operativni program deklarativno se bavi s nekoliko neuvjerljivih aktivnosti i postavlja potpuno nerealne vremenske rokove za njihovo izvršenje:

1. Standardiziranje poslovnih procesaStandardiziranje poslovnih procesa kroz pripremu dokumenta Zajednička nacionalna pravila (engl. Common National Rules) za razdoblje 2014-2020 obvezuje se provesti do kraja 2014. godine. Tehnički će se pravila morati donijeti kako bi se mogla koristiti

sredstva, no upitna je kvaliteta pravila i njihovo pojednostavljivanje koje je preduvjet smanjenja tereta korisnicima. S obzirom da do sada nije pripremljen niti nacrt pravila teško je očekivati da će Vlada uspjeti ispoštovati zadani rok i donijeti kvalitetan dokument.

2. Daljnji razvoj IT sustava za praćenje upravljanja, nadzora, revizija, kontrola i evaluacije programa (tzv. Management Information System)

Vlada je s velikim zakašnjenjem uspjela dobiti dozvolu za rad s EU sredstvima iz 2013. Najveći problem bio je upravo IT sustav koji je konačno u 2014. dobio zeleno svjetlo. Za očekivati je da je Vlada razvijajući sustav za 2013. razmišljala i o zahtjevima regulative za razdoblje 2014-2020 te da će ovaj put sustav biti spreman na vrijeme.

3. Unapređenje mreže službenika za informiranje javnosti (tzv. Publicity Officers Network) kroz edukaciju i licenciranje

Ova aktivnost uopće nema poveznicu niti utjecaj na smanjenje administrativnog tereta korisnicima EU sredstava. Djelovanje postojeće mreže službenika za publicitet i njihova obuka odnosi se isključivo i jedino za provođenje pravila vidljivosti i komunikacije koje je Europska komisija propisala za sve korisnike EU fondova. Ovi službenici su uglavnom osobe iz ustrojstvenih jedinica koje se bave odnosima s javnošću i niti po obrazovanju, niti iskustvu nemaju kapaciteta, kao niti strateška, niti tehnička znanja i iskustva da bi mogli preuzeti “prenošenje svih informacija povezanih s upravljanjem OP-em, ali i pružanje tehničke pomoći iz prve ruke potencijalnim korisnicima sredstava” kako se navodi u OP-u. Aktivnosti obuke koja se trenutno provodi po institucijama ograničena je isključivo na odredbe Vodiča za komunikaciju i vidljivost.

4. Provođenje treninga za korisnikeOva aktivnost direktnog rada s korisnicima na ključnim temama vezanim uz pripremu i provedbu projekata mogla bi donijeti rezultate. Međutim, opis aktivnosti je preširok, preopćenit i tek na deklarativnoj razini bez jasno opisanih specifičnih aktivnosti, kapaciteta za provedbu, dinamike. Tako je u Operativnom programu uz provođenje ove aktivnosti navedeno jedino da se „treninzi za korisnike (fokusirani na specifične teme, primarno na područja visokog rizika za počinjenje nepravilnosti kao što je javna nabava i državne potpore ili će se fokusirati na pojedinačne pozive) planiraju trajno odvijati, kako bi osigurali korisnicima dodatna znanja i ekspertizu u temama bitnim za pripremu i provedbu projekata“. S obzirom na realnu potrebu jačanja kapaciteta svih potencijalnih korisnika EU fondova, ovaj odjeljak trebao bi sadržavati konkretan, sustavan i detaljno razrađen plan edukacija i treninga, definirati njihov intenzitet, ciljane skupine, rokove provođenja, i vrlo bitno – definirati stručne kapacitete koji će provesti sve ove aktivnosti.

16Tablica: Skraćeni prikaz Operativnog programa iz područja konkurentnosti i kohezije 2014.-2020.

INVESTICIJSKI PRIORITET

INDIKATORI (ZA

INVESTICIJSKI PRIORITET)

SPECIFIČNI CILJEVIINDIKATORI

(ZA SPECIFIČNI CILJ)

ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritena os 1. JAČANJE ISTRAŽIVANJA, TEHNOLOŠKOG RAZVOJA I INOVACIJA

1.a Jačanje infrastrukture i kapaciteta za istraživanje, razvoj i inovacije te promicanje centara kompetencija, posebice onih od europskog interesa

1. Jačanje kapaciteta istraživanja, razvoja i inovacija (R&D&I) radi provedbe visoke kvalitete istraživanja i suradnje na nacionalnim i međunarodnim razinama

Broj integriranih R&D&I projekata: 4

ERDF:

664.792.165,00

9,66 %

2. Znanstveni centri izvrsnosti koji provode znanstvenu izvrsnost

Broj potpora projektima znanstvenih centara izvrsnosti: 6

3. Jačanje kapaciteta istraživačkih organizacija pri provedbi istraživanja povezanih s potrebama gospodarstva

Broj projekata istraživačkih organizacija i institucija visokog obrazovanja: 50

1.b Promicanje poslovnih ulaganja u inovacije i istraživanje te razvoj veza i sinergija među poduzećima, IR centrima i visokog obrazovanja, osobito razvoja proizvoda i usluga, osobito u Ključnim tehnologijama koje potiču razvoj i inovacije (KET) i širenje tehnologija za opću namjenu

Proizvodna ulaganja: Broj trgovačkih društava koja primaju potporu: 300

Istraživanja, inovacije:Broj trgovačkih društava koja surađuju s istraživačkim institucijama: 100

1. Jačanje kapaciteta trgovačkih društava za istraživanje, razvoj i inovacije

Broj R&D projekata: 200

2. Jačanje kapaciteta istraživanja, razvoja i inovacija poslovnog sektora kroz stvaranje povoljnog inovacijskog okruženja

Broj potpora centrima za razvoj kompetencija: 10

Broj potpora klasterskim inicijativama: 4

Broj uspostavljenih tematskih inovacijskih platformi: 6

3. Uvođenje socijalnih promjena koje poboljšavaju životne uvjete zajednice

Broj rješenja koja pružaju odgovor na socijalne izazove zajednice: 10

Prioritetna os 2. JAČANJE PRISTUPA, KORIŠTENJA I KVALITETE ICT-A

2.a Proširivanje dostupnosti širokopojasne veze i razvoja brzih mreža te podupiranje primjene novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo

ICT infrastruktura:Dodatna kućanstva sa širokopojasnim pristupom od najmanje 30 Mbps: 315.000 kućanstava

1. Razvoj infrastrukture širokopojasne mreže sljedeće generacije u područjima bez infrastrukture širokopojasne mreže sljedeće generacije i bez dovoljno komercijalnog interesa (operatera na tržištu elektroničkih komunikacija)

Broj jezgrenih NGN spojnih točaka u bijelim i sivim NGN područjima: 350

ERDF:

318.952.676,00

4,64 %

17INVESTICIJSKI PRIORITET

INDIKATORI (ZA




ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritetna os 2. JAČANJE PRISTUPA, KORIŠTENJA I KVALITETE ICT-A

2.c Jačanje aplikacija informacijskih i komunikacijskih tehnologija za e-vladu, e-škole, e-uključenost, e-kulturu i e-zdravstvo

1. Povećanje korištenja ICT-a u komunikaciji između građana i javne administracije putem uspostave ICT strukture i ˝software˝ rješenja

Broj institucija koje su integrirane u državnim podacima u oblaku : 300

Broj raspoloživih e-usluga: 15

ERDF:

318.952.676,00

4,64 %

Prioritetna os 3. POSLOVNA KONKURENTNOST

3.a Promicanje poduzetništva, posebice omogućavanjem gospodarskog iskorištavanja novih ideja i poticanjem stvaranja novih trgovačkih društava, uključujući poslovne inkubatore

Proizvodna ula-ganja:

Broj trgovačkih društava koja primaju potporu: 3.445

1. Olakšanje pristupa izvorima financiranja za male i srednje poduzetnike (MSP), uključujući startup-ove

Broj financijskih posrednika koji sudjeluju u programima koji se financiraju u okviru ovog specifičnog cilja: 5

ERDF:

970.000.000,00

14,10 %

2. Povoljno okruženje za razvoj poduzetništva

Površina opremljenih i/ili izgrađenih fizičkih infrastruktura: 66.000 m2

Broj potpora institucijama poslovne podrške: 72

3.d Potpora stvaranju kapaciteta MSP-a za uključivanje u proces rasta na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima i Inovacijskim procesima

Proizvodna ulaganja: Broj trgovačkih društava koja primaju potporu: 3.445

1. Povećanje učinkovitosti i rasta MSP

Broj potpora nami-jenjenih za MSP u pribavljanju certifi-kata 1.400

Broj potpora klas-terima, zadrugama i vrijednosnim lan-cima: 200

Broj potpora nami-jenjenih za MSP pri uvođenju novih proizvoda: 433

Broj MSP-ova koji su primili potporu za internacionali-zaciju: 0

2. Poboljšanje inovativnosti MSP-a

18 INVESTICIJSKI PRIORITET

INDIKATORI (ZA




ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritetna os 4. PROMICANJE ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

4.b Podupiranje energetske učinkovitosti i korištenje OIE u poduzećima

1. Promicanje energetske učinkovitosti i upotrebe OIE te smanjenje potrošnje energije u proizvodnim industrijama

Broj trgovačkih društava i pružatelja usluga koji primaju potporu: 50

ERDF:

531.810.805,00

7,73 %

2. Promicanje učinkovitog korištenja energetskih izvora i smanjenje korištenja energije u privatnom uslužnom sektoru (turizam, uredski prostor i trgovina)

4.c Podupiranje energet-ske učinkovitosti, pamet-nog upravljanja energijom i korištenje OIE u javnoj in-frastrukturi, uključujući javne zgrade i u stambenom sek-toru

Energetska učinkovitost:

Broj kućanstava s unaprijeđenom klasifikaci-jom potrošnje električne en-ergije: 60.669 kućanstava


Smanjen-je godišnje potrošnje pri-marne energije javnih objeka-ta: 231.000.000 kWh/godišnje

1. Smanjenje energetske potrošnje u javnim zgradama

2. Smanjenje energetske potrošnje u stambenim zgradama (višestambene zgrade i obiteljske kuće)

Smanjenje potrošnje primarne energije u stambenim zgradama: 943 GWh/godina

3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava za daljinsko grijanje

Ukupna ušteda energije radi energetske učinkovitosti u sustavima za daljinsko grijanje: 1 PJ

4. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava javne rasvjete

Smanjenje potrošnje energije u sustavu javne rasvjete: 6 % godišnje

4.d Razvoj i provedba pametnih sustava distribucije koji djeluju pri niskim i srednjim razinama napona


Broj dodatnih ko-risnika energije priključenih na pametne mreže: 5.800 korisnika

1. Uvođenje naprednih (pametnih) mreža na pilot područjima

Prioritetna os 5. KLIMATSKE PROMJENE I UPRAVLJANJE RIZICIMA

5.a Podupiranje ulaganja za prilagodbu na klimatske promjene, uključujući pristupe temeljene na ekosustavu

1. Uspostava sustava za praćenje klimatskih promjena, prognoziranje i planiranje mjera prilagodbe klimatskim promjenama

Broj automatskih meteoroloških stanica (kopnenih i pomorskih) i visinskih postaja: 450

ERDF:

245.396.147,00

3,57 %


INDIKATORI (ZA




ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritetna os 5. KLIMATSKE PROMJENE I UPRAVLJANJE RIZICIMA

5.b Promicanje ulaganja usmjerenih na specifične rizike, osiguravanje otpornosti na katastrofe te razvoj sustava za upravljanje katastrofama

Sprječavanje i upravljanje rizikom: Stanovništvo koje koristi mjere za zaštitu od poplava: 5.000 osoba

1. Povećanje kapaciteta i opremanje za upravljanje rizikom na nacionalnoj i regionalnoj razini

Broj obrazovnih aktivnosti/obuka (namijenjeno osoblju odgovornom za rizike/upravljanje katastrofama): 10

Prioritetna os 6. ZAŠTITA OKOLIŠA I ODRŽIVOST RESURSA

6.c Očuvanje, zaštita, promi-canje i razvoj prirodne i kul-turne baštine

Održivi turi-zam: Povećanje očekivanog bro-ja posjeta u des-tinacijama kul-turne i prirodne baštine: 310.000 posjeta/godišnje

1. Poboljšanje sustava zaštite i upravljanja kulturnom baštinom u svrhu razvoja turizma i drugih gospodarskih aktivnosti

Broj potpora in-tegriranim razvo-jnim programima koji će unaprijedi-ti 10 regionalnih turističkih klastera: 10

ERDF:

338.020.392,00

4,91 %

2. Povećanje atraktivnosti i održivog korištenja prirodne baštine

Broj potpora posjetiteljskim infrastrukturama u nacionalnim parkovima i parkovima prirode koje doprinose boljem upravljanju baštinom: 10

6.e Aktivnosti kojima se poboljšava urbani okoliš, revitalizacija gradova, ob-nova i dekontaminacija nekadašnjeg industrijskog zemljišta (uključujući prenam-ijenjena područja), smanjenje zagađenja zraka i promicanje mjera za smanjenje buke

Urbani razvoj: otvoreni pros-tori u urbanim područjima: 50.000 četvornih metara

1. Nadogradnja sustava za upravljanje i praćenje kvalitete zraka u skladu s Direktivom 2008/50/EZ

Broj novih, unaprijeđenih sustava za upravljanje kakvoćom zraka: : 28

2. Obnova brownfield lokacija (bivša vojna i industrijska područja) unutar ITI

6.i Ulaganje u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve

Obnova zemljišta:

Ukupna površina obnovljenog zemljišta: 350 hektara

1. Smanjenje nastajanja i povećanje recikliranja, ponovnog korištenja i oporabe otpada

Broj novih centara za gospodarenje otpadom: 10 CF:

1.649.340.216,00

23,97 %

2. Uspostava integriranog sustava gospodarenja otpadom kako bi se smanjila količina otpada koja se odlaže na odlagalištima i rizici vezani uz otpad

Broj zatvorenih i saniranih odlagališta otpada: 60


INDIKATORI (ZA




ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritetna os 6. ZAŠTITA OKOLIŠA I ODRŽIVOST RESURSA

6.ii Ulaganje u vodni sektor kako bi ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve

Vodoopskrba: Dodatna opskr-ba stanovništva: 80.000 osoba

Pročišćavanje otpadnih voda: Dodatna opskr-ba stanovništva radi unaprjeđenja pročišćivanja ot-padnih voda: 1.000.000 stanovnika

1. Poboljšanje javnog vodoopskrbnog sustava i odvodnje u svrhu osiguranja kvalitete i sigurnosti opskrbe pitkom vodom

CF:

1.649.340.216,00

23,97 %

2. Razvoj kanalizacijskog sustava i zbrinjavanje otpadnih voda s ciljem doprinosa poboljšanju stanja voda

6.iii Zaštita i obnova biološke raznolikosti i tla te promicanje usluga ekosustava putem NATURA 2000 i zelene infrastrukture

Priroda i bio-raznolikost:

Potpora za površine staništa kako bi postigli bolji konverzaci-jski status: 366 hektara

1. Unaprjeđenje znanja o stanju bioraznolikosti

2. Poboljšanje okvi-ra za održivo upravljanje bioraznolikošću (prvenstveno Natura 2000)

Postotak mreže Natura 2000 s uspostavljenim mehanizmom upravljanja ciljanih životinjskih vrsta i staništa: 40 % (do 2023.)

3. Obnova i zaštita šuma i šumskog zemljišta u zaštićenim i Natura 2020 područjima, uključujući razminiranje, zaštitu od šumskih požara i očuvanje vodnih resursa, održavanje i povećanje kvaliteta usluga ekosustava

Postotak ma-piranih područja morskih staništa: 50 %

Prioritetna os 7. POVEZANOST I MOBILNOST

7.b Poboljšavanje regionalne mobilnosti povezivanjem sekundarnih i tercijarnih čvorišta s infrastrukturom TEN-T-a, uključujući multimodalna čvorišta

Ceste:

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta: 53 km

1. Povećanje regionalne mobilnosti i povezanosti putem nadogradnje regionalnih cesta i uklanjanje velikih uskih grla

ERDF:

400.000.000,00

5,81 %2. Razvoj sigurnosti cestovne infrastrukture

Broj uklonjenih „crnih točaka“: 20

7.i Podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T

Riječni plovni putevi:

Ukupna dužina unaprijeđenih ili otvorenih riječnih plovnih puteva: 380 km

1. Modernizacija ključne TEN-T infrastrukture unutarnjih plovnih putova

Broj unaprijeđenih luka: 2

CF:

910.205.755,00

13,23 %


INDIKATORI (ZA




ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritetna os 7. POVEZANOST I MOBILNOST

7.ii Razvoj i unapređenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš, uključujući s niskom razinom buke, i s niskim emisijama CO2, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti

1. Poboljšanje teritorijalne kohezije i povezanosti te dostupnosti otoka

Broj unaprijeđenih luka koje će učinkovitije pružati usluge na otocima: 10

CF:

910.205.755,00

13,23 %

2. Razvoj inteligentnog, održivog i integriranog sustava javnog prijevoza s niskom razinom CO2

Broj aglomeracija koje će uvesti integrirane sustave javnog prijevoza: 2

3. Poboljšanje dostupnosti Dubrovnika zrakom

Modernizirana Zračna luka Dubrovnik: 100 %

7.iii Razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke

Željeznice: Ukupna dužina novih željezničkih puteva, od kojih: TEN-T: 80 km

1. Unaprjeđivanje i poboljšanje željezničke mreže u cilju promocije modalnog prijelaza

Prioritetna os 8. SOCIJALNO UKLJUČIVANJE I ZDRAVLJE

9.a Ulaganje u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu što doprinosi nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenje nejednakosti zdravstvenog statusa, promicanje socijalne uključenosti kroz poboljšanje pristupa socijalnim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelaz s institucijske skrbi na skrb u zajednici

1. Poboljšanje pristupa primarnoj i hitnoj zdravstvenoj zaštiti, osobito u izoliranim i zapostavljenim područjima

Broj potpora pružateljima zdravstvenih usluga: 470

ERDF:

376.500.000,00

5,47 %

2. Poboljšanje učinkovitosti i dostupnosti bolničkog liječenja za osjetljive skupine

Broj potpora pružateljima zdravstvenih usluga: 30

3. Promicanje socijalne uključenosti i smanjenja nejednakosti kroz poboljšani pristup socijalnim uslugama te prelazak s institucionalne skrbi na skrb u zajednici kroz poboljšanje socijalne infrastrukture

Broj izgrađenih/obnovljenih i opremljenih infrastrukturnih jedinica: 1.700

Broj uspostavljenih centara za branitelje: 4

9.b Pružanje podrške fizičkoj, ekonomskoj i socijalnoj obnovi ugroženih zajednica u urbanim i ruralnim područjima

Proizvodna ulaganja:

Broj trgovačkih društava koja primaju potporu: 0

1. Održiva fizička, socijalna i gospodarska obnova pet pilot područja u cilju smanjenja socijalnih nejednakosti, isključenosti i siromaštva

Broj pripremljenih i provedenih intervencijskih planova: 5

Broj obnovljenih ili novoizgrađenih stambenih jedinica: 0


INDIKATORI (ZA




ALOKACIJA SREDSTAVA

Prioritetna os 9. OBRAZOVANJE, VJEŠTINE I CJELOŽIVOTNO UČENJE

10.a Ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i stručno osposobljavanje radi stjecanja vještina i cjeloživotnog učenja putem razvoja infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje

1. Razvoj digitalno zrelih škola spremnih za korištenje potencijala ICT-a u obrazovanju te razvoj vještina 21. stoljeća potrebnih na tržištu rada

Broj osnovnih škola opremljenih ICT opremom: 40

ERDF:

259.914.791,00

3,78 %

2. Modernizacija i poboljšanje infrastrukture studentskog smještaja s ciljem poboljšanja pristupa visokom obrazovanju te završetak studija za studente s lošim socio-ekonomskim statusom

Broj obnovljenih / izgrađenih studentskih domova: 4

3. Povećanje relevantnosti strukovnog obrazovanja kroz poboljšanje uvjeta za stjecanje praktičnih vještina te strukovnog obrazovanja na razini visokog obrazovanja

Broj institucija za strukovno obrazovanje opremljenih specijaliziranom opremom i modernom tehnologijom: 20

Prioritetna os 10. TEHNIČKA POMOĆ

Broj studija, elaborata i izvještaja: 700

Broj sudionika u obukama: 7.000

Broj projekata u svrhu pojačanja kapaciteta korisnika: 100

- Broj događanja namijenjenih informiranju javnosti: 60

1. Osiguranje učinkovite koordinacije i korištenja fondova Kohezijske politike u Hrvatskoj

ERDF:

216.112.612,00

3,14 %2. Podrška učinkovitom informiranju potencijalnih korisnika i javnosti o provedbi strukturnih instrumenata

23

mr.sc. Ivana Maletić

DG ECFIN nadzire rad VladePredstavnici DG ECFIN-a došli su u nadzor rada Vlade vezano uz provedbu preporuka u sklopu postupka makroekonomskih neravnoteža, procedure prekomjernog deficita i Europskog semestra. Nadzor je najavljen još nakon provedene dubinske analize, kada je utvrđeno da Republika Hrvatska ima ozbiljne strukturne probleme na kojima je potrebno hitno i energično raditi kako bi se promijenili negativni trendovi. Od Vlade se očekivalo provođenje reformi, olakšavanje poslovanja i financiranja malih i srednjih poduzetnika, značajna fiskalna konsolidacija i poboljšanje upravljanja javnim financijama.

Na kraju teksta donosimo tablicu Kronološki prikaz aktivnosti između Europske komisije i Republike Hrvatske u procedurama prekomjernog deficita, makroekonomskih neravnoteža i Europskog semestra. Na konferenciji “Ekonomsko upravljanje u EU-u: Izazovi za Hrvatsku“, u organizaciji Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj održanoj 23. rujna 2014., zamjenik glavnog direktora Glavne uprave za ekonomske i financijske poslove Europske komisije (DG ECFIN) Servaas Deroose koji je došao u nadzor rada Vlade, govorio je o uočenim problemima u Republici Hrvatskoj te izrazio nezadovoljstvo s aktivnostima koje poduzima

Vlada. Naglasio je kako je Komisija vjerovala Vladi da će mjerama u 2014. smanjiti deficit na 4,7 posto BDP-a, međutim zadnja događanja u sustavu upravljanja proračunom ukazuju na neodrživost ciljanog deficita.

Rizik od probijanja plana deficita značajno raste te je Deroose istaknuo da Vlada mora odmah reagirati i vratiti vjerodostojnost procesu fiskalne konsolidacije koja je došla u pitanje. Očekuje se i plan konkretnih mjera za poštivanje procedure prekomjernog deficita u 2015. i 2016.

Potrebno je poduzimati mjere kako bi se poboljšala održivost mirovinskog sustava, pokrenula reforma sustava zdravstvene zaštite, uzimajući u obzir suprotne (padajuće) demografske trendove.

Tempo u 2013. što se tiče povećanja granice za odlazak u mirovinu nije pretjerano ambiciozan, a mogućnost odlaska u ranu mirovinu je još uvijek previsoka, naglasio je Deroose. Standardne invalidske mirovine čine više od 25 posto ukupnih troškova za mirovine što je jedan od najvećih udjela u Europskoj uniji.

Sektor zdravstvene zaštite još uvijek generira dugove stvarajući pritisak na javne financije. Utvrđena je

24neučinkovitosti bolničke mreže i nije dovoljno samo donositi planove već je neophodna pravovremena i odlučna provedba reforme zdravstvenog sustava. Država održava širok raspon vlasništva u velikim, financijski slabim državnim kompanijama u kojima je upravljanje posebno problematično. To stvara nejednake uvjete za privatne ulagače te rizik za javne financije.

Napori da se poboljša upravljanje javnim financijama na svim razinama države moraju se pojačati. Velika slabost u radu Vlade je loše upravljanje prihodnom i rashodnom stranom proračuna. Od Vlade se traži provedba dubinske analize rashoda i bolje planiranje prihoda te reforma poreznog sustava.

Situacija u području tržišta rada vrlo je zabrinjavajuća. Visoka stopa nezaposlenosti koju prati kontinuiran nedostatak konkurentnosti predstavlja značajnu neravnotežu koju je potrebno ispraviti. Relativno visoka cijena rada i niska produktivnost uništili su konkurentsku poziciju države. Neophodna je reforma tržišta rada te proširenje aktivnih politika vezanih uz tržište rada, uz veću usmjerenost na mlade te dugoročno nezaposlene. Poboljšanje poslovnog okruženja i konkurentnosti najvažniji su izazovi pred Hrvatskom. Hrvatski poduzetnici posluju u okolini koja nije pogodna za ulaganja. Hrvatska ima jednu od najlošijih performansi u EU prema nekoliko vodećih međunarodnih istraživanja

konkurentnosti, uključujući i “Doing Business” izvještaj Svjetske banke (više o tome možete pročitati u broju 11 Informativnog Mjesečnika). Najvažnije je da se pojačaju napori kako bi se učinkovito smanjilo administrativno opterećenje s kojim se suočavaju poduzetnici u usklađivanju s propisima i administrativnim obvezama. Osim toga, potrebno je smanjiti parafiskalne namete poput različitih naknada i pristojbi.

Administrativna fragmentiranost i institucionalna složenost dovodi do neučinkovitosti i značajnih nesigurnosti koji kompliciraju donošenje odluka u poslovanju. Sudski postupci i dalje traju predugo.

Uz sve navedeno Deroose je posebno na kraju svog govora istaknuo da će tijekom nadolazećih godina Hrvatska imati mogućnost dobiti 11,4 milijardi eura iz europskih strukturnih i kohezijskih fondova ili približno 25 posto BDP-a. „To je vrlo visok iznos za državu poput Hrvatske. Želio bih potaknuti Vladu da osigura da se ti resursi maksimalno iskoriste kako bi se adresiralo brojne političke izazove s kojima se država suočava“, naglasio je Deroose.

U tjednu od 29. rujna DG ECFIN detaljno će pregledati proračun, prijedloge za rebalans i usklađivanje Republike Hrvatske sa zadanim veličinama deficita.

Tablica: Kronološki prikaz aktivnosti između Europske komisije i Republike Hrvatske u procedurama prekomjernog deficita, makroekonomskih neravnoteža i Europskog semestra*

DATUM DOGAĐAJ ZAKLJUČAK

21.10.2013. Eurostat objavljuje Izvješće o stanju proračunskog deficita i javnog duga za 28 država članica EU

• Postojanje prekomjernog proračunskog deficita: Proračunski deficit Hrvatske u 2012. godini iznosio je 5 posto BDP-a (prema Ugovoru iz Maastrichta ne smije biti veći od 3 posto BDP-a)

• Konsolidirani dug opće države prelazi granicu zadanu Ugovorom iz Maastrichta od 60 posto

05.11.2013. Europska komisija objavljuje Jesenske ekonomske prognoze za razdoblje 2013. - 2015.

Olli Rehn potvrdio da će Hrvatska ući u postupak prekomjernog proračunskog deficita (PPPD)

• Deficit opće države u 2013. iznosio je 5,4 posto BDP-a što je povećanje za 0,7 posto u odnosu na Proljetne prognoze

• Procjena konsolidiranog duga opće države za Hrvatsku povećana je s 57,9 posto prognoziranih u Proljetnim prognozama na 59,6 posto BDP-a

• Za 2014. predviđa se rast BDP-a 0,5 posto, uz dva uvjeta: ako se otvore izvori financiranja poduzetnicima i ako se ubrza korištenje EU fondova

* Pripremila Lucija Basić, stažistica u Uredu zastupnice u Europskom Parlamentu Ivane Maletić

25DATUM DOGAĐAJ ZAKLJUČAK

13.11.2013.Europska komisija objavljuje da će Hrvatska biti predmetom dubinske analize u sklopu Europskog semestra

Temeljem dubinske analize donosi se odluka hoće li Hrvatska biti obuhvaćena Postupkom prekomjernih makroekonomskih neravnoteža

15.11.2013.Europska komisija objavljuje Izvješće o postojanju prekomjernog proračunskog deficita u Hrvatskoj (temeljem Odredbi članka 126(3) TEFU)

Dana preporuka Vijeću EU za pokretanje PPPD-a nad Hrvatskom

10.12.2013.

Europska komisija objavljuje Mišljenje o postojanju prekomjernog deficita, Preporuku za izradu Odluke vijeća EU o postojanju prekomjernog deficita, Preporuku za izradu preporuke Vijeća EU za prestanak procedure prekomjernog deficita te Radni dokument službi Komisije

28.01.2014 Službeni ulazak u proceduru prekomjernog proračunskog deficita (PPPD)

• Poziv na podnošenje prijedloga mjera za suzbijanje prekomjernog deficita

• Hrvatska treba svesti fiskalni deficit na razinu od 4,6 posto BDP-a u 2014., 3,5. posto BDP-a u 2015. i 2,7 posto BDP-a u 2016.

5.3.2014.

Temeljem rezultata dubinske analize (IDR) koje je EK objavila Hrvatska ulazi u mehanizam Prekomjernih makroekonomskih neravnoteža (PMN)

• Komisija objavila prve nalaze provedenog IDR-a, utvrdila je strukturne slabosti Hrvatske i uočila neravnoteže

• Europska komisija daje smjernice Hrvatskoj u kojim segmentima treba poduzeti reforme

• Komisija je zaključila da je potreban nadzor nad Hrvatskom

22.4.2014. Vlada dostavlja Europskoj komisiji Nacionalni program reformi i Program konvergencije

23.4.2014.Eurostat objavljuje pokazatelje proračunskog deficita i duga država članica za razdoblje 2010. - 2013.

• Hrvatska u 2013. godini ima proračunski deficit u iznosu od 4,9 posto BDP-a

• Konsolidirani dug opće države u 2013. iznosi 67,1 posto BDP-a (u godinu dana povećao se za 11 posto, brzorastući je)

Svibanj 2014.

Komisija ocjenjuje Nacionalne programe reformi te Programe konvergencije, kako bi se zaključilo ide li tijek PPPD-a prema pravilima i jesu li države ugradile u te programe i mjere za borbu protiv makroekonomskih neravnoteža

5.5.2014. Europska komisija objavljuje Proljetne prognoze za razdoblje 2013.-2015.

• Prognoze rasta od jeseni nakon analiza u ovim prognozama postaju negativne i Hrvatskoj je predviđen pad BDP-a od 0,4 posto

6.5.2014.

Vijeće EU na sastanku Vijeća za ekonomske i financijske poslovne (ECOFIN) donijelo službene zaključke o provedenom postupku dubinske analize (temeljem glavnih nalaza dubinske analize od 3.3.2014. i Proljetnih prognoza EK za razdoblje 2013. - 2015.)

Zaključak je da u Hrvatskoj postoje pretjerane makroekonomske neravnoteže.

26DATUM DOGAĐAJ ZAKLJUČAK

2.6.2014.

Europska komisija objavljuje Specifične preporuke (CSR) za sve države članice EU i eurozonu kao cjelinu u dokumentu Komunikacija Komisije prema Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru (EGSO/EESC) i Odboru regija (VR/CoR) na temu Europskog semestra i specifičnih preporuka državama članica

2.6.2014.

Europska komisija sastavlja, objavljuje i upućuje Vijeću prijedlog Preporuka za preporuku Vijeća o nacionalnom programu reformi Hrvatske 2014. i dostavljanju mišljenja Vijeća o programu konvergencije Hrvatske za 2014.

Uočene slabosti:

• Upravljanje javnim financijama i fiskalna konsolidacija

• Mirovinski sustav• Zdravstveni sustav• Zaposlenost i tržište rada• Regulatorni okvir za poslovanje

poduzetnika u Hrvatskoj • Upravljanje državnom imovinom i

trgovačkim društvima• Predstečajne nagodbe • Potreba dopune nadzornog mehanizma

banaka

2.6.2014. Europska komisija objavljuje Komunikaciju o poduzetim mjerama

Komisija nije ulazila u raspravu o kvaliteti rebalansa u 2014., dali su samo tehničku ocjenu da se prema novom planu Hrvatska uklopila u ciljanu veličinu deficita.

6.6.2014.

Europska komisija objavljuje specifične preporuke (CSR) za sve države članice EU i eurozonu kao cjelinu u dokumentu pod nazivom “Komunikacija Komisije prema Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru (EGSO/EESC) i Odboru regija (VR/CoR)” na temu Europskog semestra 2014. i specifičnih preporuka državama članicama

26.6.2014.- 27.6.2014.

Donosi se zaključak Europskog semestra; “...Europsko vijeće u načelu je odobrilo preporuke za pojedinu državu (CSR) te na taj način zaključilo Europski semestar”

23.09.2014.Početak provedbe nadzora nad Hrvatskom u sklopu procedure makroekonomskih neravnoteža: DG ECFIN u Zagrebu

Europska komisija izražava zabrinutost vezano uz ispunjavanje preporuka, osobito vezano uz upravljanje proračunom i ispunjavanje ciljanog deficita.

27

Klub zastupnika EPP-a: Krug malih i srednjih poduzetnikaU Europskom parlamentu je 15. rujna održan sastanak članova Kluba zastupnika EPP-a koji će okupljeni u SME Circle (Krug malih i srednjih poduzetnika) zajedničkim inicijativama raditi na boljem i poticajnijem okruženju za rad malih i srednjih poduzetnika. Na sastanku su istaknuti strateški prioriteti za razdoblje 2014. - 2019.: stabilnost eura, dostupnost financiranja, smanjenje administracije, pristup informacijskim tehnologijama i jačanje dvojnog edukacijskog sustava u Europi.

Zastupnica Maletić aktivno će sudjelovati u radu ove radne grupe. Tijekom rasprave istaknula je važnost ulaganja u potporne institucije poput poduzetničkih centara i inkubatora kojima bi se trebalo pomoći poduzetnicima da lakše dođu do novih znanja i vještina potrebnih za unaprjeđenje poslovanja i podizanja efikasnosti.

Podsjetimo da je zastupnica Maletić prošle godine diljem Hrvatske održala savjetovanja o mogućnostima korištenja EU fondova za poduzetnike, a u Zagrebu je na tu temu u travnju 2014. održana i posebna konferencija. Tom prigodom Ured zastupnice u Europskom parlamentu izdao je i posebnu publikaciju koja poduzetnicima predstavlja prilike koje im stoje na raspolaganju, a istovremeno donosi i primjere pozitivne prakse iz drugih država članica. Publikacija “Poduzetnici pred izazovom korištenja EU fondova” dostupna je na web stranici www.ivana-maletic.com

Zaklada Konrad Adenauer: Sastanak s delegacijom Crne GoreKao članica Delegacije za odnose s Crnom Gorom, zastupnica je u ponedjeljak 22. rujna na poziv briselskog ureda Zaklade Konrad Adenauer sudjelovala na sastanku s predstavnicima malih i srednjih poduzetnika iz Crne Gore.

Događanja u Europskom parlamentu u rujnu

28

Tom je prilikom zastupnica istaknula važnost pravovremenog provođenja učinkovitih reformi te uloge malih i srednjih poduzetnika: - 92 posto europskog gospodarstva čine mikropoduzetnici, oni s manje od pet zaposlenih. Investitori iz inozemstva neće biti spremni na dolazak kada vide da ni naši poduzetnici ne mogu uspjeti zbog administrativnih barijera, nestabilnog poreznog okruženja i teškog pristupa financiranju.

SME Europe: Održivi industrijski preporod - uloga sirovina Zastupnica Maletić je kao članica SME Circle-a sudjelovala i na radnoj večeri na temu “Održivi industrijski preporod - uloga sirovina” kojeg je organizirala Udruga malih i srednjih poduzetnika Europske pučke stranke u Bruxellesu 24. rujna 2014. Industrija Europske unije ovisi o sirovinama iz Afrike i Azije. Želimo li zaista reindustrijalizirati Europu, potrebno je smanjiti ovisnost o uvozu sirovina. S obzirom na prirodne potencijale Europe, to nije problem, problem je u odnosu država članica i administrativnim preprekama te neprovođenju strategija i propisa donesenih na razini Unije. To je ono što moramo promijeniti, složili su se svi sudionici rasprave.

Kuća Europe: Predstavljanje hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentuU petak, 19. rujna zastupnica Ivana Maletić na poziv Ureda za informiranje Europskog parlamenta sudjelovala je na konferenciji koja se održala u Kući Europe povodom početka prvog punog petogodišnjeg mandata.

Tijekom predstavljanja, zastupnica Maletić naglasila je da Republika Hrvatska mora biti aktivna na svim razinama i u različitim institucijama Europske unije. Izuzetno je bitno pravovremeno se uključiti u definiranje propisa tijekom stručnih rasprava u Europskoj komisiji. Europski parlament je na kraju lanca i ako na razinama prije ne prolaze prijedlozi koji su od osobite važnosti za Republiku Hrvatsku europski parlamentarci su još jedna prilika da se amandmanima propisi promijene i prilagode.

Kao članica Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku tijekom prošle godine pokušavala sam kroz amandmane promijeniti pristup Europske komisije prema državama koje su u proceduri prekomjernog deficita na način da se iz izračuna deficita isključe projekti koji se financiraju iz europskih fondova, što bi državama otvorilo dodatan prostor u proračunu za projekte, pokretače rasta.

Navedeno bi jako koristilo, ne samo Republici Hrvatskoj, nego i mnogim drugim državama koje bi trebale značajno koristiti ili koriste europske fondove. Kako to nije prolazilo, modifikacija koju smo predložili jest da se vremenski produži rok za dostizanje ciljanog deficita.

To bi državama kohezije, pa tako i Hrvatskoj, pomoglo da dobiju više prostora za investicije te da u kombinaciji sa strukturnim reformama pokrenu rast i razvoj - istaknula je zastupnica.

Na pitanje kako Hrvatska napreduje u proceduri prekomjernog deficita, zastupnica Maletić navodi da je Europska komisija bila zadovoljna za 2014. godinu s predanom dokumentacijom te da je čekala kvalitetnije mjere za 2015. godinu. Na papiru se sve činilo dobro, ali već sad se pokazalo da je Vlada ostala nevjerodostojna.

29

- Vrlo problematična u praksi postaje 2014. godina jer smo daleko od ciljane i „na papiru predane“ veličine deficita. Umjesto na 4,7 posto deficit je već sad na 5,5 posto što je daleko od ciljane veličine.

Vlada radi rebalans, međutim deficit se ne može rješavati ad hoc i kratkoročnim mjerama već su potrebne puno obuhvatnije mjere, počevši od strukturnih reformi, preko dobre kombinacije s javnim i privatnim investicijama i kvalitetnim korištenjem europskih fondova.

Zastupnica je istaknula kako bi pravovremeno korištenje fondova koji nam stoje na raspolaganju donijelo gospodarski rast od barem 2 posto BDP-a, koji bi generirao prihode u proračunu i ne bismo imali problema s procedurom prekomjernog deficita.

- Također, 2015. godina je jako upitna jer je Vlada među mjerama predanim Europskoj komisiji navela da će prihode od kamata na štednju usmjeriti za smanjenje deficita u 2015.

To je bila jedna od najvažnijih mjera prema kojoj bi se deficit trebao smanjiti za 500 milijuna. Sada govore da neće smanjit deficit s tim prihodima već će ih preusmjeriti lokalnim jedinicama jer su njima, zbog promjena poreza na dohodak, oduzeli gotovo 2 milijarde kuna, te će tim načinom navedeni manjak pokušati sanirati.

Uz mjeru uvođenja poreza na kamata na štednju, kao mjera smanjenja deficita navedeno je i smanjenje transfera lokalnim jedinicama za 400 milijuna kuna, a Vlada sad odjednom prihode od poreza na kamate misli transferirati upravo lokalnim jedinicama.

Jasno je da Vlada za 2015. nema nikakvog rješenja, a 2014. je u velikom problemu tako da je Vlada daleko od zadovoljavanja zahtjeva iz procedure prekomjernog deficita.

Europski parlament: Sastanak s delegacijom Europskih demokratskih studenataZastupnica Ivana Maletić s kolegama Dubravkom Šuicom, Davorom Stierom i Marijanom Petir sastala se 10. rujna u Bruxellesu s predstavnicima Europskih demokratskih studenata (EDS), studentskom organizacijom Europske pučke stranke koje su predstavljali Eva Majewski, predsjednica EDS-a i Ivan Burazin, potpredsjednik.

Zastupnica Maletić naglasila je važnost dijaloga sa studentima i mladima te značaj partnerstva pri izradi strateških dokumenata:

- Mladi moraju biti uključeni u procese izrade strateških dokumenata. Nažalost, u Hrvatskoj to nije slučaj. Upravo iz tog razloga, kako bi se podigla svijest o važnosti partnerstva i suradnje naš je ured posjetio preko dvadeset fakulteta u Hrvatskoj.

Za sve zainteresirane mlade organizirali smo savjetovanja o mogućnostima korištenja EU fondova.

Kako bismo im tu tematiku približili, pripremili smo i posebnu publikaciju u kojoj su sveobuhvatno objašnjeni programi i mogućnosti za mlade.

Predstavljeni su i primjeri dobre prakse iz država članica, rekla je zastupnica Maletić i najavila veliku konferenciju za mlade koja će se krajem godine održati u Zagrebu.

REGI: Uloga gradova u kohezijskoj politici 2014. - 2020.Na Odboru za regionalni razvoj održana je prezentacija o novoj ulozi gradova u kohezijskoj politici 2014. - 2020. Zastupnica Maletić sudjelovala je u raspravi te je naglasila da su zastupnici kontinuirano pitali Europsku komisiju kako provodi načelo partnerstva i uključivanja svih razina vlasti u donošenje strateških odluka i upravljanje, u praksi. “Odgovori su uvijek bili da se na tome inzistira jer je riječ o principima koji su zadani regulativom i da države članice organiziraju radne grupe i javne rasprave o sadržaju operativnih programa. Očito je da taj pristup nije dobar jer smo na kraju dobili strateške dokumente koji ne sadrže teritorijalne razvojne prioritete niti uključuju politike i strategije razvoja urbanih krajeva. Pogrešnim se pokazao pristup Europske komisije koja nije inzistirala na lokalnim strategijama razvoja te utvrđivanju razvojnih prioriteta ne samo po načelu „odozgo prema dolje“ nego i „odozdo prema gore“, naglasila je zastupnica Maletić.

Gradovi su važni u postizanje održivog, inovativnog i socijalno uključivog rasta i razvoja. U novoj razvojno orijentiranoj kohezijskoj politici neophodno je prepoznati razvojne potencijale urbanih područja i uključiti gradove u definiranje strateških dokumenata: partnerskog sporazuma i operativnih programa. Analiza Europske komisije pokazuje da većina država članica nije napravila pozitivan pomaku u definiranju ciljeva i prioriteta te gradovi i urbana područja nisu zastupljena u dovoljnoj mjeri u strateškim dokumentima. Navedeno pokazuje da Europska komisija zajedno s državama članicama nije provela u praksi načelo partnerstva te da se strateški dokumenti nisu pripremali u suradnji sa lokalnim jedinicama polazeći od njihovih ciljeva i razvojnih prioriteta.

Zaključeno je da Europska komisija treba inzistirati na donošenju urbane razvojne mreže kao platforme za provođenje plana urbanog razvoja. Kao preduvjeti za korištenje EU fondova tražit će se donošenje koncepta i strategije urbanog razvoja u državama članicama. Strateški dokumenti moraju biti integrirani i uključivati teritorijalne razvojne strategije. U nastavku rada Odbora raspravljalo se o šestom izvješću o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji. Razlike između manje i više razvijenih regija Europske unije se, suprotno ciljevima kohezije, povećavaju. U novom razdoblju – 2014. - 2020. europski strukturni i investicijski fondovi moraju podupirati ispunjavanje ciljeva ekonomske politike zbog čega operativi programi trebaju polaziti od specifičnih preporuka koje Europska komisija daje državama članicama u sklopu Europskog semestra.

ECON: Europski semestar i provedba preporuka za 2014.Europski semestar i provedba preporuka za 2014. bili su glavna tema na Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku.

U raspravi su sudjelovali i predstavnici nacionalnih parlamenata te je istaknuta važnost angažmana nacionalnih predstavničkih tijela u implementaciji prioriteta i provedbi preporuka Europske komisije u sklopu Europskog semestra.

U Republici Hrvatskoj Sabor još uvijek nije uključen u praćenje provedbe preporuka i procesa Europskog semestra u praksi. Rasprava na Odboru ukazala je da bi države trebale razviti procedure i postupke po kojima se i nacionalni parlamenti aktivno uključuju u Europski semestar i nadzor provedbe preporuka.

Zastupnica Maletić u svom je izlaganju istaknula važnost uključivanja nacionalnih parlamenata u koordinaciju i provedbu preporuka i reformi.

Uz to naglasila je važnost povezivanje ekonomske i kohezijske politike te važnost korištenja sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financiranju provedbe strukturnih reformi i preporuka danih u sklopu Europskog semestra.

“Samo na taj način kohezijska politika neće biti više samo investicijska već i razvojna politika”, naglasila je zastupnica Maletić.

Najvažniji elementi gospodarskog rasta i oporavka su strukturne reforme, investicije i fiskalna konsolidacija. Mnoge države često u kontekstu fiskalne konsolidacije usporavaju ili čak zaustavljaju pokretače rasta, a to su ulaganja u investicijske i razvojne projekte često sufinancirane europskim fondovima.

Državama koje imaju dobar plan provedbi strukturnih reformi i korištenja europskih fondova trebalo bi produžiti razdoblje fiskalne prilagodbe kako bi mogle nastaviti s realizacijom investicijskih projekata.

“Upravo zato sam predložila amandman kojim se predlaže duže razdoblje fiskalne prilagodbe u sklopu procedure prekomjernog deficita za države koje u značajnijim iznosima koriste europske fondove i imaju kvalitetne nacionalne programe konvergencije”, obrazložila je zastupnica Maletić.

30

3321

Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić ekonomska je stručnjakinja s višegodišnjim iskustvom u području javnih financija, proračuna i europskih fondova.

Magistrirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Svoj rad započela je u ministarstvu financija, najprije kao stručna suradnica i savjetnica, a zatim kao pomoćnica ministra i državna tajnica.

Međunarodno je priznata predavačica i savjetnica u području financijskog upravljanja i održala je brojne seminare na temu financijskog upravljanja, proračunskih procesa, reformama javnih financija, EU fondova, regionalnog razvoja itd.

Objavila je velik broj stručnih i znanstvenih radova, suautorica je više značajnih knjiga iz područja javnih financija te sudjeluje u brojnim istraživačkim projektima.

Aktivno je sudjelovala u pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji kao zamjenica glavnoga pregovarača i pregovaračica za poglavlje 22: Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (EU fondova).

Izabrana je kao zastupnica Hrvatske demokratske zajednice na europskim izborima 2013. i 2014. godine. U Europskom parlamentu članica je Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), zamjenska članica u Odboru za regionalni razvoj (REGI), a posebno prati Odbor za proračun (BUDG), Proračunsku kontrolu (CONT), Zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL), Poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI), Ribarstvo (PECH), i Transport i turizam (TRAN).

www.ivana-maletic.com

www.hdz.hr

www.eppgroup.eu


Documents

I'M rujan 2014