ustavno pravo Uredila Davorka Foretić, dipl. iur.

male stranice

i n f e r m a t e r

Ustavni vidicih r .20

SADRŽAJ

prof. dr. sc. JASNA OMEJECredovita profesorica u trajnom zvanju na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica Potkomisije za ustavno sudstvo Venecijanske komisije Vijeća Europe

ZABRANA POLITIČKIH STRANAKA U SVJETLU SUVREMENOG

POLITIČKOG EKSTREMIZMA U EUROPI......................................2

1. Ustavni okvir SR Njemačke i Republike Hrvatske................. 21.1. Ustavno jamstvo postojanja zaštite političkih stranka..... 31.2. Status političkih stranaka..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31.3. Pravni položaj stranaka u Republici Hrvatskoj............... 31.4. Povezanost članka 6. Ustava Republike Hrvatske

i članka 21. Temeljnog zakona SR Njemačke................. 32. Dva njemačka slučaja zabrane političkih stranaka.... . . . . . . . . . . . 43. Prvi postu pak za zabranu NPD-a 2001.-2003. (neonacizam)... 64. Drugi postupakza zabranu NPD-a 2013.-2017. (neonacizam) ..75. Presuda Saveznog ustavnog suda od 17. siječnja 2017........... 76. Njemački poučak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117. Umjesto zaključka... . . . . . . . . . . . . . . .L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Dr. sc. Jadranko Crnić, na interkatedarskom sastan­ku Hrvatske udruge za ustavno pravo, održanom na Prav­nom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 26. i 27. listopada 200/., predložio je pokretanje priloga Ustavnih vidika u našem listu, u kojem bi se objavljivali članci o aktualnoj ustavno- pravnoj problematici.

Prvi prilog objavljen je u Informatoru, broj 5637 od 15. ožujka 2008., a upravo objavljujemo prilog broj 20. Na­vodimo neke od sadržaja priloga objavljenih u Ustavnim vidicima. (...)

U broju 14 Ustavnih vidika objavili smo tekst akade­mika DAVORA KRAPCA, o ustavnom položaju Ustavnog suda Republike Hrvatske.

U broju 15 Ustavnih vidika donijeli smo nastavak teme o Ustavnom položaju Ustavnog suda Republike Hr­

vatske, akademika DAVORA KRAPCA, koji je pisao o ustroj­stvu Ustavnog suda i izboru i razrješenju ustavnih sudaca.

U broju 16 donijeli smo uvodni članak prof. dr. sc. ARSENA BAŠIĆA, en hommage dr. sc. Jadranka Crnica »O mogućnostima ustavnosudske obrane socijalnih pra­va« i članak SANDRE MARKOVIĆ, više ustavnosudske sa­vjetnice »Postupak preuzimanja izvršenja strane kaznene presude (egzekvatura kazne).

U broju 17 objavili smo članak prof. dr. sc. ROBERTA PODOČNJAKA o ustavnosti rezultata hr­vatskih predsjedničkih izbora 2015. i članak mr. sc. MILJENKA A. GIUNIA o legalnosti i konstitucionalnosti iz­bora predsjednice Republike Hrvatske.

U broju 18 objaili smo članak dr. sc. IVANA KALADIĆA o sudskoj presudi o nalaganju iseljenja iz stana u vezi s po­vredom ustavnog prava na dom.

U broju 19 objavili smo in honorem dr. s c Jadran­ko Crnić članak docentice na Katedri za ustavno pravo, dr. sc. ANE HORVAT VUKOVIĆ - »Ustavni sud Republike Hr­vatske i referendum o outsourcingu 2015.«

U broju 20 donosimo prikaz prof. dr. JASNE OMEJEC, redovite profesorice u trajnom zvanju na Pravnom fakul­tetu Sveučilišta u Zagrebu, presude Saveznog ustavnog suda SR Njemačke koja se odnosila na mogućnost za­brane političkih stranaka te sadržaje i prijašnjih odluka u SR Njemačkoj koje su se odnosile na zabranu političkih stranaka. Stoga se ukazuje na bitne odrednice prvog slu­čaja o nenonadzmu i drugog slučaja te najnovije presu­de Saveznog ustavnog suda SR Njemačke od 17. siječnja 2017.

REDAKCIJSKI KOLEGIJ:• prof. dr. sc. Branko Smerdel, predstojnik Katedre za ustavno

pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu• izvr. prof.. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci• Davorka Foretić, dipl. iur., glavna urednica lista Informator

Informator, broj 6458 Zagreb, 20. veljače 2017.

ustavno pravo

prof. dr. sc. JASNA OMEJEC, redovita profesorica u trajnom zvanju na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica Potkomisije za ustavno sudstvo), supredsjedateljica Zajedničkog vijeća za ustavno sudstvo i predsjednica Potkom isije za pitanja rodne jednakosti Venecijanske komisije Viječa Europe

Zabrana političkih stranaka u svjetlu suvremenog političkog r j j j « ekstremizma u Europi* >s

U spomen Jutte Limbach (1934. -2016.), predsjednice Saveznog ustavnog suda Njemačke (1994. -2002.) t

Autorica u članku razmatra jurisprudenciju Saveznog ustavnog suda Njemačke o zabrani političkih stranaka nastalih nakon Drugog svjetskog rata: zabranu neonacističke Socijalističke partije Reicha (SRP) 1952. godine, zabranu Komunističke partije Njemačke (KPD) 1956. godine te dva pokušaja zabrane neonacističke Nacionaldemokratskepartije Njemačke (NPD) 2003., a osobito 2017. godine. U središtu analize je recentna presuda od 17. siječnja 2017., kojom Sud odbija tužbu Bundesrataza zabranu NPD-a.

1. Ustavni okvir SR Njemačke i Republike Hrvatske1

Članak 21. st. 1. njemačkog Temeljnog zakona (■Grundgesetz- u nastavku teksta:TZ)2 glasi: »Stran­ke sudjeluju u oblikovanju političke volje naroda. Njihovo osnivanje je slobodno. Njihovo unutarnje uređenje mora odgovarati demokratskim temelj­nim načelima (demokratischen Grundsatzen). One moraju javno polagati račun o porijeklu i upotrebi svojih sredstava i svoje imovine.« Savezni ustavni sud Njemačke (Bundesverfassungsgericht - BverfG

* Ovaj je članak dio znanstvenog projekta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu »Novi hn/atski pravni sustav« za 2017. godinu.

7 Radi racionalizacije opsega bilješki i veče preglednosti teksta (izbje­gavanjem navođenja datuma posljednjeg pristupa svakoj internet- skoj adresi u bilješkama), na ovom mjestu utvrđujemo da je pristup svim internetskim adresama koje se u radu navode bio u razdoblju od 18. do 31. siječnja 2017. Nadalje, u članku upućujemo na niz članaka raznih autora objavljenih u German Law Journal. Zbog tih razloga na ovom mjestu upućujemo na jedinstvenu adresu stranice toga časopisa preko koje čitatelji mogu pristupiti svakom citiranom članku sukladno naznačenoj godini i broju izdanja: http://www.ger- manlawjournal.com/archive/.

2 Grundgesetz fur die Bundesrepublik Deutschland vom 23. Mai 1949 (BGBI. S. 1), zuletzt geandert durch Artikel 1 des Gesetzes vom 23.122014 (BGBI. IS . 2438), https://www.bundestag.de/grundgesetz.

- u nastavku teksta: SUS) odavno je utvrdio kako ta odredba naznačuje da je državno uređenje Njemač­ke, ustanovljeno TZ-om, slobodarska demokracija (freiheitliche Demokratie). »Ono je prema tome po­vezano s tradicijom 'liberalne građanske pravne dr­žave', koja je postupno stvarana u 19. stoljeću i koja je u Njemačkoj konačno ostvarena u lVeimarskom ustavu.«3

Međutim, poučen posljedicama indiferen- tnosti VVeimarskog ustava u obrani slobodarske demokracije te vođen načelom »nema bezuvjetne slobode za neprijatelje slobode« (keine unbedingte Freiheit fur die Feinde der Freiheit),4 njemački je ustavotvorne ugradio u TZ poseban normativni mehanizam za njezinu zaštitu. Članak 21. st. 2. TZ-a glasi: »Protuustavne su stranke koje svojim ciljevima ili ponašanjem svojih pristaša idu na po­drivanje ili uklanjanje slobodnog demokratskog ustavnog poretka ili na ugrožavanje opstojnosti Sa­vezne Republike Njemačke. 0 pitanju njihove pro-

3 BVerfGE 5, 85 (197) - KPD-Verbot (Urteil des Ersten Senats vom 17. August 1956 -1 BvB2/51), § 515, http://www.servat.unibe.ch/dfr/ bv005085.html. »BVerfGE« je službena kratica za odluke SUS-a.

4 BVerfGE5,85 (138) (v. bilj. 3), § 246.

2 in fe rm a te r male stranice

tuustavnosti odlučuje Savezni ustavni sud.«5 Franz ističe da je presuda SUS-a o neustavnosti neke stranke konstitutivna jer stranka postaje neustav­na samo ako tako odluči SUS. Drugim riječima, SUS ne utvrđuje deklaratorno neustavnost već ionako neustavne stranke; on je čini takvom.6

1.1. Ustavno jamstvo postojanja zaštite političkih stranaka

Na toj je osnovi SUS u svojoj praksi razvio koncept o ustavnom jamstvu postojanja i zaštite (Bestands- und Schutzgarantie) političkih strana­ka, poznatom kao »privilegij stranke« (Partiespri- vileg).7

SUS je taj privilegij opisao na sljedeći način: u biti svake demokracije je narod, koji ostvaru­je svoju vrhovnu vlast na izborima. Međutim, u praktičnom životu moderne liberalno-demokrat- ske države, koja odgovara njemačkom ustavnom razvitku, ta volja naroda može se izraziti samo kroz političke stranke kao operativne političke for­macije. To dovodi do načelnog zaključka da osni­vanje i djelovanje političkih stranaka ne smije biti ograničeno, osim pred SUS-om u postupku propisanom člankom 21. st. 2. TZ-a.8 Privilegij stranke sastoji se u tome da su i stranka, i njezini predstavnici kada zakonito djeluju u njezino ime, i njezini pristaše zaštićeni u svojim političkim ak­tivnostima od državne intervencije i diskriminacije sve dok SUS ne presudi da je stranka neustavna i sve dok je ne zabrani. Taj je koncept uspio održati vi­talnost članka 21. st. 2. TZ-a (Franz), iako ga je SUS posljednji put primijenio prije 60 godina.9

1.2. Status političkih stranaka

U njemačkoj parlamentarnoj demokraciji političke stranke imaju status ustavnopravnih institucija (verfassungsrechliche Institutionen), koji im je priznao SUS u svojoj praksi.10 Taj sta­

5 Čl. 21/2 Ustava u izvorniku glasi: »Parteien, die nach ihren Zielen oder nach dem Verhalten ihrer Anhanger darauf ausgehen, die freiheitliche demokratische Grundordnung zu beeintrachtigen oder zu beseitigen oder den Bestand der Bundesrepublik Deutschland zu gefahrden, sind verfassungsvvidrig. Uber die Frage der Verfassungsvvidrigkeit entscheidet das Bundesverfassungsgericht.« O supstancijalnom značenju te odredbe v. Norms, Interests, and Values. Conflict and Consent in the Constitutional Basic Order, ur. Henning Glaser, CPG Series o f Comparative Constitutional Law, Politics and Governance, Vol. 2, Baden-Baden: Nomos, 2015.

6 Detaljnije Franz, Paul: »Unconstitutional and Outlavved Political Parties: A German-American Comparison«, Boston College International and Comparative Law Review, Vol. 5, No. 1 (1982), str. 63-64; http://lawdigital commons.bc.edu/iclr/vol5/iss 1/3.

7 BVerfGE 57, 1 (6) - NPD (BeschlufS des Zvveiten Senats vom 25. Marz 1981 -2 BvE 1/79), §20 ;

http://www.servat.unibe.ch/dfr/bv057001.html.

8 BVerfGE 2, 1 (11) - SRP-Verbot (Urteil des Ersten Senats vom 23. Oktober 1952-1 BvB 1/51), § 34;

http://www.servat.unibe.ch/dfr/bv002001.html.

9 Kommers, Donald P.; Miller, Russell A.: The ConstitutionalJurisprudence o f the Federal Republic o f Germany, 3rd ed„ Durhamand London: Duke University Press, 2012, str. 286; Franz, ibid. (v. bilj.6), str. 63.

tus ovlašćuje političke stranke, između ostaloga, na proračunska sredstva za operativne troškove i troškove kampanje.11 S obzirom na taj status, stranke su ovlaštene zahtijevati pred SUS-om za­štitu zbog povreda svojih ustavnih prava koje im počini drugi ustavni organ posebnom tužbom protiv organa - Organklage (čl. 93. st. 1. toč. 1. TZ-a), a ne ustavnom tužbom jer »ustavna tužba nije sredstvo za rješavanje sporova među ustav­nim organima«?2

1.3. Pravni položaj stranaka u Republici Hrvatskoj

I hrvatsko državno uređenje također je slobo­darska demokracija, u kojoj su sloboda, jedna­kost, višestranački demokratski sustav i vladavina prava najviše vrednote ustavnog poretka Repu­blike Flrvatske i temelj za tumačenje Ustava (čl. 3. Ustava). Prva tri stavka članka 6. hrvatskog Ustava glase: »Osnivanje političkih stranaka je slobodno. Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim na­čelima. Stranke moraju javno polagati račun o po­rijeklu svojih sredstava i imovine.« Članak 6. st. 4. glasi: »Protuustavne su političke stranke koje svo­jim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.«13

1.4. Povezanost članka 6. Ustava Republike Hrvatske i članka 21. Temeljnog zakona SR Njemačke

Nesporna je činjenica da je za članak 6. hr­vatskog Ustava iz 2000. predložak bio članak 21. TZ-a iz 1949. Zbog povezanosti tih normi dvaju Ustava, jurisprudencija SUS-a iznimno je važna za hrvatski ustavni prostor. Ona obiluje vrijednim in­terpretacijama mjerodavnih ustavnih odredaba, razjašnjavajući pojmove kao što su, primjerice, »politička stranka« (i njezin status unutar ustav­nog poretka, kao i ustavni zahtjev da njezino unutarnje uređenje bude demokratsko), »slobod­ni demokratski ustavni poredak«, »oblikovanje političke volje naroda«, ali i odnos većinske poli­tičke volje naroda (što je bit demokracije) spram

BVerfGE 4 ,27 (30,31) - Klagebefugnis politischer Parteien (BeschluR des Plenums vom 20. Juli 1954 - 1 PBvU 1/54), § 17; http://www.ser- vat.unibe.ch/dfr/bv004027.htmHt030.

" Muller, Wolfgang C.; Sieberer, Ulrich: Party Law, u knjizi: Handbook o f Party Politics, ur. Richard S. Katz i William J. Crotty, London; Thousand Oaks; New Delhi: SAGE Publications, 2006, str. 439.

u BVerfGE57, 1 (9) (v. bilj. 7), §2 5 s daljnjim referencijama. Za recentna dva slučaja pred SUS-om v. Kliegel, Thomas:»Freedom ofSpeech for Public Officials i/s. the Political Parties' Right to Equal Opportunity: The German Constitutional Court's RecentRulings Involving the NPD andtheAfD«, German LawJournal, Vol. 18,No. 1 (2017), str.211-212.

13 Ustav Republike Flrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14). Čl. 6. Ustava izmijenjen je u cijelosti čl. 4. druge Promjene Ustava Republike Flrvatske (Nar. nov., br. 113/00) i na snazi je od 9. studenoga 2000.

male stranice infcrmater 3

ustavno pravo

ljudskog dostojanstva pojedinca (što je bitna zna­čajka konstitucionalizma). Jurisprudencija SUS-a0 političkim strankama stoga ima značenje koje prelazi granice konkretnih slučajeva. Interpreta- tivna argumentacija kojom se SUS koristi u relevan­tnim presudama smatra se modelom-uzorom za globalno ustavno sudstvo. Zbog toga ni činjenica da hrvatski Ustavni sud do danas nije zabranio nijednu političku stranku, ni činjenica da se u do­glednoj budućnosti taj sud neće baviti nijednim slučajem zabrane jer u Republici Hrvatskoj ak­tivno ne djeluje nijedna ekstremistička politička stranka, ne umanjuju važnost njemačke ustavno- sudske jurisprudencije kada je riječ o interpreta­ciji članka 6. Ustava, ali i cjelokupnog hrvatskog ustavnopravnog uređenja. Konačno, bujanje političko-stranačkog ekstremizma diljem Europe nalaže potrebu da domaća pravna struka pažljivo prati i analizira razvitak relevantne ustavnosudske jurisprudencije koja se njime bavi.

2. Dva njemačka slučaja zabrane političkih stranaka

Niesen podsjeća da je ustavna zabrana po­litičkih stranaka (čl. 21. st. 2. TZ-a) oblikovana neposredno nakon Drugog svjetskog rata, pod određenim pritiskom Saveznika u praskozorje hladnog rata, a da je formulirana na vrlo općenit1 apstraktan način protiv svakoga tko pokuša po- drovati ili ukloniti slobodni demokratski ustavni poredak14 15. »U to vrijeme, već je bilo očito ono što je Savezni ustavni sud kasnije samo potvrdio: da je čl. 21. st. 2. Temeljnog zakona bio dvosjekli mač 'militantne demokracije' (militant democracy)«.'s Prema Niesenu,taj mač bio je usmjeren isto toliko protiv netom poraženog nacionalsocijalizma (od­nosno, protiv oživljavanja Nacionalsocijalističke njemačke radničke pa rt ije/A/o tionaisoziai isti sebe Deutsche Arbeiterpartei - NSDAP), koliko i protiv rastućeg istočnog državnog socijalizma (odno­sno Komunističke partije Njemačke kao »totali­tarnog privjeska« NSDAP-a).16

Doista, SUS je do danas zabranio dvije politič­ke stranke: 1952. godine neonacističku Socijalistič­ku partiju Reicha (Sozialistische Reichspartei - u na­

14 Izraz »freiheitliche demokratisehe Grundordnung« (fdGO) u smislu čl. 21/2 TZ-a (doslovni prijevod: slobodarsko demokratsko temeljno uređenje) u literaturi se prevodi različito. Polazeći od prijevoda sadr­žanog u hrvatskom Ustavu, u ovom članku taj izraz preveden je kao »slobodni demokratski ustavni poredak«.

15 SUS se u svojoj jurisprudenciji koristi izrazom »streitbaren Demokratie«, pa se i u ovom članku taj izraz prevodi kao »bor­bena demokracija«, iako bi prikladniji prijevod!, u značenjskom smislu, bio: »demokracija sposobna braniti samu sebe« (demo- cracy capable o f defending itself). U njemačkoj literaturi jo š na­lazimo i termin »vvehrhafte Demokratie«. Podrobnije van Ooyen, Robert Chr.; Mdllers, Martin H. W.: Die Parteiverbotsverfahren vor dem Bundesverfassungsgericht, u knjizi: Handbuch Bundesverfassungsgericht im politischen System, VViesbaden: Springer, 2015, str. 525-550. V. i referenciju u bilj. 30.

16 Niesen, Peter: »Anti-Extremism, Negative Republicanism, CivicSociety: Three Paradigms for Banning Political Parties - Part I«,German LawJournal, Vol. 3, No. 7 (2002), §§ 4 i 7.

stavku teksta: SRP; za presudu v. bilj. 8), te 1956. godine Komunističku partiju Njemačke (Kommu- nistisehe Partei Deutschlands - u nastavku teksta: KPD; za presudu v. bilj. 3). Prijedloge za njihovu zabranu podnijela je Vlada Njemačke, oba 1951. godine, za vrijeme predsjedanja kancelara Ade- nauera. U nastavku teksta sažeto prikazujemo te slučajeve.

a) Zabrana SRP-a 1952. (nacionalsocijalizam)

SRP osnovan je 1949., kao sljednik desni­čarske Deutsche Reichspartei. U svibnju 1951. savezna vlada objavila je da SRP nastoji podri­vati slobodni demokratski ustavni poredak te je inicirala postupak za njegovu zabranu pred SUS-om. SUS-u su dostavljeni neoborivi dokazi da je SRP neonacistička organizacija. Presuda o zabrani SRP-a bila je zahtjevna, ne toliko zbog same zabrane, koliko zbog prigovora koje je po­stavio SRP, zahtijevajući od SUS-a da definira po­jam »slobodnog demokratskog ustavnog poretka« u smislu članka 21. st. 2. TZ-a. Kommers smatra da se na toj točki TZ susreo s teškoćama jer na­čelo demokracije »dopušta bilo kojoj političkoj orijentaciji da se izrazi u političkim strankama, uključujući - radi dosljednosti - antidemokratske orijentacije«.17 Po toj je osnovi SRP i prigovorio da je oblik državnog uređenja koji je on predla­gao u načelu isto toliko dobar kao i svaki drugi. Franz ističe: »To je bio snažan argument. Ako je 'slobodni demokratski poredak' Temeljnog za­kona bio samo preslika strukture nacionalne vla­de, onda ne bi moglo biti ustavne osnove za od­bacivanje SRP-ovog alternativnog poretka sve dok kao stranka može osvojiti dovoljno potpore u narodu za svoje etabliranje i ostvarenje svojih ciljeva na demokratski način«.18

SUS je u presudi odgovorio na taj prigovor, utvrđujući kako Ustav polazi od toga da je u okvi­ru cjelokupnog državnog poretka »Ustavom usta­novljeni poredak« (verfassungsmaBigen Ordnung - čl. 9. st. 2. TZ-a) fundamentalan. Slobodni demo­kratski ustavni poredak u smislu članka 21. st. 2. TZ-a jest poredak koji, u odsutnosti bilo kakve pri­sile ili samovoljne vladavine (Willkurherrschaft), konstituira pravnodržavni poredak vlasti na osno­vi samoodređenja naroda sukladno volji većine te slobodi i jednakosti. U negativnom određenju, dakle, taj poredak obilježava nepostojanje prisile i samovoljne vladavine. U pozitivnom određe­nju, osnovna načela toga poretka su poštovanje ljudskih prava, na prvom mjestu onih koja su konkretizirana u TZ-u, a iznad svega poštovanje ljudskog dostojanstva i prava pojedinca na život i slobodan razvitak, te suverenitet naroda, dio­bu vlasti, odgovornost vlade, zakonitost uprave, neovisnost sudstva, načelo višestranačja s jed-

17 Kommers i Russell, ibid. (v. bilj. 9), str. 287.

,s Franz, ibid. (v. bilj. 6), str. 57.

4 in fe rm a te r male stranice

nakim šansama za sve političke stranke, zajedno s pravom na ustavom ustanovljeno postojanje i djelovanje opozicije.19 Prema tome, to je norma­tivni poredak vezan vrijednostima (njem. wertge- bundene Ordnung; engl. value-bound order). On je suprotnost totalitarnoj državi, koja, kao isključiva vlast sile (Herrschaftsmacht), odbacuje ljudsko dostojanstvo, slobodu i jednakost.20

Budući da su dokazi pokazali kako je SRP u su­kobu s većinom tih načela, SUS je utvrdio njego­vu neustavnost, zabranio tu političku stranku, kao i njezine podorganizacije i podružnice, zabranio njezino ponovno osnivanje te jo j oduzeo svu imovi­nu,21 Istodobno je presudio da SRP-ovi zastupnici gube svoje mandate u predstavničkim tijelima, s obrazloženjem da svrha presude SUS-a nije puko ukidanje stranačkog organizacijskog aparata pre­ko kojega je stranka prenosila svoje ideje i tako sudjelovala u oblikovanju političke volje naroda, već uklanjanje »samih tih ideja iz procesa obliko­vanja političke volje«.22

b) Zabrana KPD-a 1956. (komunizam)

lako je prijedlog za zabranu KPD-a Vlada SR Njemačke podnijela gotovo istodobno kad i onaj za SRP (1951.), SUS je o ovom prijedlogu odlučio tek četiri godine kasnije (gotovo šest godina nakon podnošenja prijedloga), ali s istim pravorijekom kao u slučaju SRP-a. Taj je slučaj općenito ocije­njen kao iznimno težak, kontroverzan i nesumnji­vo mnogo značajniji od prethodnog.23 Presuda je imala više od 300 stranica.

Najvažniji prigovor KPD-a bio je da se poli­tičkoj stranci smije oduzeti njezin ustavni status samo ako postoje neke njezine ilegalne aktiv­nosti ili neke njezine druge konkretne radnje na ukidanju ustavnog poretka. SUS je odbacio taj prigovor, utvrđujući da su prema članku 21. st. 2. TZ-a stranački ciljevi najvažnije sredstvo procjene ustavnosti stranke. Sukladno svojoj preventivnoj prirodi, ta ustavna odredba ne razlikuje kratko­ročne i dugoročne stranačke ciljeve, od kojih bi prvi bili relevantni, a drugi beznačajni s aspekta ustavnosti stranke. Jedino relevantno pitanje jest ide li stranka na podrivanje, odnosno uklanjanje slobodnog demokratskog ustavnog poretka. U tom svjetlu, polazeći od načela da su višestranačje i jednakost šansi svih političkih stranaka temeljna

19 Pozivajući se na H. Goerlicha, Franz napominje u bilj. 30 na str. 57, da je SUS proglasio te karakteristike »bez obrazloženja«. Franz, ibid. (v. bilj. 6). SUS je tek 1956. godine, u presudi BVerfGE 5,85 (i 38) (v. bilj. 3), objasnio da ta politička načela, iako pojedina nisu artikulirana u TZ-u, imaju ustavno značenje je r izrastaju iz pluralizma ciljeva i pro­sudbi, koji, oblikujući se u političkim strankama, tvore temeljna na­čela državnog ustroja. Ta načela, jednom potvrđena na demokratski način, priznaju se kao apsolu tne vrijednosti i stoga ih se brani od sva­kog napada, u skladu s konceptom streitbaren Demokratie (§246.).

20 BVerfGE 2, 1 (12) (v. bilj. 8), § 37; Franz, ibid. (v. bilj. 6), bilj. 28 i pripa­dajući tekst uz nju na str. 57; Niesen, ibid. (v. bilj. 16), §§ 10 i 14.

21 BVerfGE2, 1 (78,79) (v. bilj. 8), izreka presude te §§ 342-345.

22 BVerfGE 2, 1 (73) (v. bilj. 8), § 332.

obilježja slobodnog demokratskog ustavnog po­retka, točka koja je presudila stvar jest utvrđenje SUS-a da bi KPD, jednom na vlasti, odbacio jed­nakost šansi za sve političke stranke, što je u su­protnosti s opisanim poretkom TZ-a. To je bio sre­dišnji argument za zabranu te stranke.24 Do toga je zaključka SUS došao analizom ciljeva KPD-a.25 S toga aspekta, pitanje kad će se ti ciljevi ostvari­ti ili bi se trebali ostvariti nije pravno relevantno, utvrdio je SUS. Volja ustavotvorna bila je da nijed­noj političkoj stranci ne dopusti povredu slobodnog demokratskog ustavnog poretka sve dok je na snazi TZ.26

Nadalje, stranka može biti protuustavna u smislu članka 21. st. 2. TZ-a i onda kada, u gra­nicama ljudske mogućnosti procjene, nije ni na vidiku postojanje mogućnosti da bi mogla ostvari­ti svoj neustavni cilj u dogledno vrijeme, utvrdio je SUS.27 Tako se u presudi opsežno elaborira teza daje cilj KPD-a bilo uvođenje socijalističko-komu- nističkog društvenog poretka putem proleterske (socijalističke) revolucije i diktature proletarijata, koji su suprotni slobodnom demokratskom ustav­nom poretku. Međutim, nadalje se ističe: pa čak ako to i nije bio aktualni cilj KPD-a, način na koji je KPD propagirao proletersku revoluciju i dikta­turu proletarijata te njegovo cjelokupno pona­šanje kao političke stranke išli su na podrivanje i uklanjanje slobodnog demokratskog ustavnog poretka te na ugrožavanje državnog uređenja Savezne Republike Njemačke.28 SUS je time u osnovi poručio da za zabranu političke stranke nije potrebno dokazati neku aktualnu opasnost za demokratsku ustavnu državu koja bi izvira­la iz same stranke. Niesen u tom smislu ističe: SUS-ova presuda u slučaju KPD-a nije obrana od empirijske opasnosti (Gefahrenabvvehr) koja bi izvirala iz nevoljkosti te stranke da svojim pro­tivnicima omogući jednake šanse, nego obrana od logički izvedene mogućnosti opasnosti, što znači: »logičke opasnosti« (logical danger), čime je članak. 21. st. 2. TZ-a postao »čuvar unutarnje konzistentnosti demokratskog sustava u pogle­du namjera njegovih sudionika«.29

Nakon zabrane KPD-a i obračuna s njegovim ideološkim sijednicima (misli se na slučajeve zabra­ne rada radikalima i ekstremistima u javnim služ­

23 Niesen, ibid. (v. bilj. 16), §§ 9 i 41; Kommers i Russell, ibid. (v. bilj. 9), str. 290. s daljnjim referencijama; Franz, ibid. (v. bilj. 6), str. 59.

24 Niesen, ibid. (v. bilj. 16), § 11.

25 Za dokazivanje ciljeva stranke služe stranački programi i drugi službeni stranački programski dokumenti, tekstovi autora (koji se smatraju autoritetima) o političkoj ideologiji stranke, govori vodećih čelnika stranke, obrazovni i propagandni stranački materijali, kao i izvadci iz novina i magazina koje stranka izdaje ili onih na koje ima utjecaja. BVerfGE 5 ,85 (144) (v. bilj. 3), § 259.

26 BVerfGE5,85(144) (v. bilj. 3), §258.

27 BVerfGE5,85(143) (v. bilj. 3), §256.

28 BVerfGE5,85(146) (v. bilj. 3), §264.

29 Niesen, ibid. (v. bilj. 16), § 12.

male stranice infcrmater 5

ustavno pravo

bama u 70-im godinama 20. stoljeća30), nastavlja Niesen, antitotalitarni ili antiekstremistički konsen­zus bio je sve manje uvjerljiv, a koncept obrambene demokracije nije imao značajniju ulogu, osobito ne nakon i 989. godine.3'

Međutim, sve se promijenilo početkom dru­gog milenija, kada su - u siječnju, odnosno ožuj­ku 2001. - SUS-u prvi put dostavljeni prijedlozi za zabranu Nacionaldemokratske partije Njemačke (.Nationaldemokratische Partei Deutschlands - u nastavku teksta: NPD), ekstremne političke desni­ce osnovane 28. studenoga 1964. Prijedlozi za za­branu NPD-a otvorili su »neka od najdramatični­jih, fundamentalnih i unikatnih pitanja u moder­noj njemačkoj ustavnoj i političkoj povijesti«.32 Taj je postupak ocijenjen i kao »epska, samosvjesna borba za moderni identitet Njemačke«, odnosno »odlučujući trenutak poslijeratne Njemačke«, u kojem će se istodobno rasvijetliti »značenje koje za modernu Njemačku ima tvrdokorni podtekst njemačke nacističke povijesti, kao i ožiljci koje su iza sebe ostavili neredi i terorizam 1970-ih i 1980- ih godina«.33

3. Prvi postupak za zabranu NPD-a 2001.-2003. (neonacizam)

Postupak protiv NPD-a pokrenuli su 2001. go­dine savezna vlada kancelara Gerharda Schrode- ra, te Bundestag i Bundesrat.

Tri odvojena prijedloga simbolizirala su ujedi­njenu državnu frontu protiv NPD-ja, sastavljenu od izvršne vlasti (vlade), zakonodavca (Bundestag) i saveznih pokrajina (Bundesrat). Sva tri prijedloga opisala su NPD kao operativno orijentiranu nacio- nalsocijalističku, antisemitsku, rasističku i antide- mokratsku stranku. Središnji objekt protiv kojega se ta stranka bori jest »sistem« koji ona opisuje kao »stranu dominaciju« pobjedničkih sila u Dru­gom svjetskom ratu, a protiv kojega NPD pruža »nacionalni otpor« radi uspostave etnički orijenti­rane »zajednice naroda« (»Volksgemeinschaft« - v. bilj. 58).

Za potrebe ovoga rada dostatno je podsjeti­ti na golemi korpus literature koja je napisana o tom pokušaju zabrane NPD-a. Globalna stručna javnost pratila je svaku radnju u postupku s veli­kom pozornošću, kao i postupanje te glasovanje svakog ustavnog suca ponaosob. Veliku pozor­nost izazvala je odluka SUS-a o dopuštenosti pri­jedloga od 1. listopada 2001.,34 kao i privremena

30 O tim slučajevima pred Europskim sudom za ljudska prava v. Omejec, Jasna: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slo­boda u praksi Europskog suda za ljudska prava. Strasburški acquis, 2. izdanje, Novi informator, 2014., Zagreb, str. 1083 i 1084.

3! Niesen, ibid. (v. bilj. 16), § 4.

32 »Government Commits to Seeking a Ban of the Extreme Right- Wing National Democratic Party o f Germany (NPD)«, German Law Journal, Vol. 1, No. 2 (2000), § 2.

33 »Federal Constitutional Court Issues Temporary Injunction in the NPDPartyBan Case«, German Law Journal Vol. 2, No. 13 (2001), § 3.

mjera35 kojom je SUS - vodeći se načelom pra­vičnosti postupka za zabranu NPD-a - obustavio izvršenje rješenja berlinskog državnog odvjet­ništva od 11. srpnja 2001. o oduzimanju Horstu Mahleru, lideru i pravnom zastupniku NPD-a pred SUS-om, računalne opreme i cjelokupne doku­mentacije (iz doma, privatnog ureda i ureda u sje­dištu NPD-a), iako je oduzimanje te imovine bilo povezano s posve drugim (kaznenim) predme­tom.36 Međutim, posebno snažan odjek imalo je povlačenje, 22. siječnja 2002., već donesene odlu­ke o održavanju javne rasprave o meritumu spo­ra,37 a zatim i dramatična, »izvanredna i - u historiji SUS-a - unikatna« trodnevna javna rasprava pred SUS-om u listopadu 2002., o četiri proceduralna pitanja, praćena bogatom video i foto-dokumen- tacijom.38

Naime, tijekom postupka otkriveno je da su neki dokazi koji su trebali voditi zabrani stranke izravno dolazili od »plaćenih doušnika države« (V- Leuten) iz redova NPD-a, koje je Ured za zaštitu ustavnog poretka (Bundesamt fur Verfassungss- chutz - BfV) pridobio za suradnju.39 * * * * Budući da je dokazni materijal upućivao na prisutnost plaćenih doušnika države među vodstvom NPD-a, odno­sno na djelovanje tajne službe koja je usmjerava­la rad NPD-a, središnje pitanje cijelog postupka bilo je ovo: može li se sa sigurnošću utvrditi da ti plaćeni doušnici države nisu namjerno utjecali na određene stranačke akcije (kako bi došlo do postupka zabrane NPD-a pred SUS-om) i mogu li dokazi koje je predstavila država u takvoj situaci­

31 O obrazloženju odluke o dopuštenosti prijedloga detaljnije uHanschmann, Felix: »Federal Constitutional Court to Review NPDPartyBan Motion«, German Law Journal, Vol. 2, No. 17 (2001).

35 O ovlasti SUS-a da izdaje privremene mjere v. Maurer, Andreas:»The Federal Constitutional Court's Emergency Power to Intervene: Provisiona! Measures Pursuant to Article 32 o f the Federal Constitutional Court Act«, German Law Journal, Vol. 2, No. 13 (2001).

36 Podrobnije u: Federal Constitutional Court Issues Temporary Injunction in the NPD Party Ban Case (v. bilj. 33).

37 Rasprava o meritumu spora trebala se održati u veljači 2002. i trajati pet dana. Detaljnije u Hanebeck, Alexander: »FCC suspends hearing in NPD Party Ban Case«, German Law Journal, Vol. 3, No. 2 (2002).

38 Hanschmann, Felix: »Another Test in Proceduralizing Democracy: The Oral Proceedings in the NPD Party Ban Case before the Federal Constitutional Court«, German Law Journal, Vol. 3, No. 11 (2002); Russell A. Miller: »How to Kili an Idea: An American’s Obsen/ations on the NPD Party-Ban Proceedings«, Verfassungsblog on Matters Constitutional, 13 Jan 2017, httpV7verfassungsblog.de/how-to-kill- an-idea-an-americans-observations-on-the-npd-party-ban-pro- ceedings/.

39 Pojam »V-Mann« (množina: »V-Leute«) opisuje osobu koja je večotprije bila dio kriminalne ili ekstremističke organizacije (povezavšise s njom po vlastitoj slobodnoj volji), ali ju je državna tajna služba naknadno pridobila i plaća je za otkrivanje informacija na redovitoj osnovi tijekom duljeg razdoblja. Ta osoba, dakle, nije ni povremeni doušnik, a nije ni tajni agent koji se ciljano infiltrirao u organizaci­ju izvana. »V-Manna« kontinuirano vodi, usmjerava i nadzire tajna služba, koja prima informacije. Drugim riječima, »V-Mann« može biti koristan ne samo za prikupljanje informacija, nego i za širenje infor­macija o organizaciji i utjecaja na organizaciju u skladu s naputcima tajnih službi. Ako je »V-Mann« član političke stranke, osobito ako je visokopozicionirani dužnosnik stranke, onda doista može biti upitno treba li se neka radnja ili javna izjava u ime stranke pripisati stranci ili je ona rezultat uputa i smjernica koje je »V-Mann« primio od tajneslužbe koja ga plaća. Hanebeck, ibid. (v. bilj. 37), §§ 1.(3) i 1.(4).

6 infcrmater male stranice

ji biti odlučujući za SUS? To je pitanje preraslo u procesnu pretpostavku za nastavak postupka. Ko- mmers i Russell u svojoj knjizi40 navode da je SUS bio jednoglasan u tumačenju daje - s obzirom na posebne okolnosti slučaja - za procesnu odluku o tome hoće li se postupak nastaviti bila potrebna dvotrećinska većina glasova svih članova Sena­ta.41 Međutim, pri donošenju odluke o nastavku postupka ustavni suci su se podijelili među sobom. Četvero sudaca smatralo je da za nastavak postup­ka ne postoje procesne smetnje, ali se troje sudaca tome suprotstavilo. U odluci kojom obustavlja postupak,42 SUS je naglasio da je »manjina Suda ovlaštena zaključiti da uloga plaćenih doušnika države u vodstvu NPD-a predstavlja neotklonjivu smetnju zapoštenost koja se zahtijeva u postupku zabrane političke stranke.«43 SUS o samoj zabrani NPD-a nije odlučivao u meritumu.

4. Drugi postupak za zabranu NPD-a 2013.-2017. (neonacizam)

Deset godina kasnije, 3. prosinca 2013., Sa­vezno vijeće (Bundesrat), gornji dom njemačkog parlamenta sastavljen od predstavnika saveznih pokrajina, ponovno je pokrenuo pred SUS-om postupak za utvrđenje neustavnim i zabranu NPD-a. Osim na sam NPD, prijedlog za zabranu (Verbotsantrag) odnosio se i na NPD-ove podor- ganizacije Mladi nacionaldemokrati (Junge Nati- onaldemokraten), Prsten nacionalnih žena (Ring Nationaler Frauen) i Lokalno-političko udruženje (Kommunalpolitische Vereinigung). Obrazloženje prijedloga, napisano na 260 stranica, može se svesti na sljedeće: djelovanje NPD-a nije u skladu s TZ-om jer svojim ciljevima i ponašanjem svojih pristaša podriva i nastoji srušiti slobodni demokrat­ski ustavni poredak, a to planira učiniti na agre­sivan način i nasilno, što se odnosi i na njegove podorganizacije. SUS-u je predloženo:

1) da se utvrdi njihova protuustavnost2) da ih se ukine3) da se zabrani osnivanje zamjenskih orga­

nizacija ili nastavak postojećih organizacija kao zamjenskih

40 Kommers i Russell, ibid. (v. bilj. 9), str. 295. U toj je knjizi cijeli slučaj detaljno prikazan, zajedno s izvadcima iz odluke prevedenima na engleski jezik (str. 293-300).

41 Prema čl. 2/2. Zakona o Saveznom ustavnom sudu, Senat ima osam članova. Prema čl. 15/4 u svezi s čl. 13. toč. 2. Zakona, »dvo- trečinska večina članova Senata potrebna je za svaku odluku koja je nepovoljna za protivnika prijedloga. Ako zakon ne propisuje druk­čije, odluka u svim drugim slučajevima donosi se večinom glasova nazočnih članova Senata. U slučaju podijeljenih glasova, Sud ne može ustanoviti povredu Temeljnog zakona ili drugog saveznog zakona.« Bundesverfassungsgerichtsgesetz in der Fassung der Bekanntmachung vom 11. August 1993 (BGBI. IS . 1473; zuletzt ge- andert durch Art. 8 V v .3 1 .8 .2 0 1 5 .11474), h ttps://www.gesetze-im- internet.de/bverfgg/BJNR002430951 .html ■

42 BVerfGE 107, 339 (356) - NPD-Verbotsverfahren (Beschluss des Zvveiten Senats vom 18. Marz2003 - 2 BvB 1, 2, 3/01), § 52, http:// www.servat.unibe.ch/dfr/bv107339.htmi

43 Cit. prema Kommers i Russell, ibid. (v. bilj. 9), str. 296.

4) da se njihova imovina oduzme u korist Sa­vezne Republike za dobrotvorne svrhe.44

Na temelju članka 45. Zakona o Saveznom ustavnom sudu, SUS je, 2. prosinca 2016., donio procesnu odluku o nastavku postupka. Javna ra­sprava pred Sudom održana je od 1. do 3. ožujka 2016.45

5. Presuda Saveznog ustavnog suda od 17. siječnja 2017.

Drugi Senat SUS-a donio je, 17. siječnja 2017., presudu kojom je taj prijedlog odbio kao neosno­van (u nastavku teksta: presuda NPD-a).46

U nastavku teksta prikazujemo najvažnije na­glaske iz obrazloženja te opsežne presude (178 stranica; 1.010 paragrafa)47

Ključna stajališta SUS-a razvrstana su u dva dijela: a) prvi dio razrađuje ustavne standarde i mjerila za procjenu dopuštenosti i osnovanosti prijedloga, dok se drugi dio bavi primjenom tih standarda i b) mjerila na konkretan slučaj.

ad a) Načelna stajališta Suda (ustavni standardi i mjerila)

aa) Ustavni standardi i mjerila za ocjenu dopuštenosti prijedloga za zabranu političke stranke

Pri donošenju odluke o dopuštenosti prijedlo­ga SUS se vodio sljedećim ustavnim standardima i mjerilima:

1) Z a b r a n a p o l it ič k e s t r a n k e nesporno je najoštriji instrument liberalne ustavne države utemeljene na vladavini prava protiv njezinih organiziranih neprijatelja. Namijenjena je za suz­bijanje rizika koji izviru iz postojanja političke stranke koja je neprijatelj nacionalnog ustava, kao i tipičnih učinaka povezanih s tim neprijatelj­stvom.48

2) Međutim, s obzirom na to da je sama za­brana političke stranke u demokratskom društvu mač s dvije oštrice, postupak pred sudom mora osigurati najviši stupanj pravne sigurnosti, tran-

44 Antragsschrift des Bundesrates zum NPD-Verbotsverfahren / Antrag nach Art. 21 Abs. 2 GG i.V.m. §§ 13 Nr. 2, 43ff„ BVerfGG, Bundesrat, https//www.bundesrat.de/SharedDocs/downloads/DE/ themen/20140124-npd-antragsschrift.html?nn=4352776.

45 »Die Verhandlung iiber die Antrage des Bundesrats ist dur- chzufuhren.«, BVerfG, Beschluss des Zweiten Senats vom 02. Dezember 2015 - 2 BvB 1/13, http://www.bverfg.de/eZ bs20151202_2bvb000113.html. Za način na koji je javna rasprava bila strukturirana v. BvB 1/13 - Gliederung fur die Verhandlung am 1., 2. und 3. Marz 2016, https://www.bundesverfassungsgericht. de/SharedDocs/Downloads/DE/Verhandlungsgliederungen/npd_ mv.pdf?_blob=publicationFile&v=3.

46 BVerfG, Urteil des Zweiten Senats vom 17. 1.2017. - 2 BvB 1/13 - Rn. (1-1010); h ttp://www.bverfg.de/e/bs 20170117_2bvb000113.html.

47 Kein Verbot der NPD wegen fehlender Anhaltspunkte fur eine erfolgreiche Durchsetzung ihrer verfassungsfeindlichen Ziele / No Prohibition o f the National Democratic Party o f Germany as there are no Indications that it will Succeed in Achieving its Anti- Constitutional Aims, Pressemitteilung / Press Release No. 4/2017, 17.1.2017-2BvB 1/13; https://www.bundesverfassungsgericht.de.

48 BVerfG, Urteil vom 17.1.2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 1.

male stranice in fc r m a te r 7

ustavno pravo

sparentnosti, predvidivosti i pouzdanosti. Načelo pravičnog suđenja nadalje zahtijeva da proma­tranje stranke tijekom postupka zabrane ne smije služiti tome da oslabi njezinu procesnu strategiju te da informacije o procesnoj strategiji stranke, dobivene promatranjem, ne smiju u postupku zabrane ići na štetu stranke. Riječ je o strogom zahtjevu da politička stranka bude »slobodna od države« (Staatsfreiheit politischer Parteien) u smislu njezina prava na nenadzirani samooda- bir procesne strategije i zastupanje pred Sudom sukladno vlastitoj odluci. Nadalje, aktivnosti pla­ćenih doušnika države (V-Leuten) i prikrivenih istražitelja infiltriranih u vodstvo stranke nisu u skladu sa zahtjevom da politička stranka bude »slobodna od države«. Isto pravilo vrijedi i kad je riječ o opravdavanju zabrane dokazima čije se podrijetlo barem djelomično može pripisati dje­lovanju plaćenih doušnika države ili prikrivenih istražitelja. Utvrdi li se postojanje tih okolnosti, postupak zabrane stranke pred SUS-om ne smije se provesti.

3) Konačno, sve dok SUS ne utvrdi da je po­litička stranka neustavna, pa i u razdoblju dok se pred SUS-om vodi postupak za njezinu zabranu, bilo kakva administrativna intervencija koja bi ometala postojanje stranke potpuno je isključe­na, čak i onda kada je njezin odnos prema slo­bodnom demokratskog ustavnog poretku izrazi­to neprijateljski. Protiv takve stranke dopuštena je samo politička borba. Stranka mora biti i ostati slobodna u svom političkom djelovanju, s osigu­ranim jamstvom jednakih šansi, sve do trenutka dok SUS možebitno ne utvrdi njezinu neustav­nost.49

ab) Ustavni standardi i mjerila za ocjenu osnovanostizabrane političke stranke

SUS je osnovanost prijedloga (da se utvrdi da je NPD neustavan jer nastoji, svojim ciljevima ili ponašanjem svojih pristaša, ukloniti slobodni demokratski ustavni poredak) ocjenjivao prema sljedećim ustavnim mjerilima i standardima:

1) Prva pretpostavka (Tatbestandsmerkmal) za utvrđivanje neustavnosti političke stranke u smislu članka 21. st. 2. TZ-a jest da stranka ide na podrivanje ili uklanjanje slobodnog demokrat­skog ustavnog poretka. Pojam slobodni demo­kratski ustavni poredak u smislu članka 21. st. 2. TZ-a obuhvaća jezgru središnjih ustavnih načela koja su apsolutno nužna za liberalnu ustavnu dr­žavu. To su ljudsko dostojanstvo, načelo demo­kracije i vladavina prava.50

Ishodište slobodnog demokratskog ustav­nog poretka je u ljudskom dostojanstvu (čl. 1. st. 1. TZ-a). Jamstvo ljudskog dostojanstva oso-

49 BVerfG, Urteil vom 17.1.2017. (v. bilj. 46), Griinde, §§ 405,526 i 586. V. supra i pripadajući tekst uz bilj. 6.

bito obuhvaća očuvanje osobne individualno­sti, identiteta i integriteta, kao i elementarnu jednakost pred zakonom. Pojmovi usmjereni na rasističku diskriminaciju suprotni su tome. Nadalje, načelo demokracije je konstitutivni dio slobodnog demokratskog ustavnog poretka. Demokracija je oblik vladavine slobode i jed­nakosti (Demokratie ist die Herrschaftsform der Freien und Gleichen), pri čemu je Ustav odabrao model parlamentarno-predstavničke demokra­cije. S obzirom na to da obnašanje sveukupne državne vlasti proizlazi iz naroda kao suverena, za takav demokratski sustav osobito su važni iz­bori, koji omogućavaju ravnopravno sudjelova­nje svih građana u procesu oblikovanja političke volje (čl. 20. st. 1.-2. TZ-a). Konačno, vladavina prava esencijalni je dio slobodnog demokrat­skog ustavnog poretka. Taj je poredak određen pravnom vezanošću javne vlasti (čl. 20. st. 3. TZ-a) koja proizlazi iz vladavine prava, pri čemu kontrolu te vezanosti provode neovisni sudovi. Istodobno, postoji monopol države u upotrebi sile: TZ-om zajamčena sloboda pojedinca za­htijeva da primjena fizičke sile bude rezervirana za državne organe vezane pravom i podređene sudskoj kontroli.51

2) Druga pretpostavka za utvrđivanje neu­stavnosti političke stranke u smislu članka 21. st. 2. TZ-a jest da stranka ide na podrivanje ili ukla­njanje slobodnog demokratskog ustavnog poret­ka kakav je prethodno opisan. Pojam »uklanjanje« (Beseitigens) slobodnog demokratskog ustavnog poretka u smislu članka 21. st. 2. TZ-a znači ukida­nje barem jednog od njegovih konstitutivnih ele­menata ili zamjenu toga poretka drugim ustav­nim poretkom ili drugim sustavom vladavine (Regierungssystem). U usporedbi s »uklanjanjem«, pojam »podrivanja« (Beeintrachtigens) ima neovi­san regulatorni sadržaj, koji prelazi okvire članka 21. st. 2. TZ-a. Ima se smatrati da »podrivanje« po­stoji onda kada stranka, u skladu sa svojim politič­kim konceptom, predstavlja prijetnju slobodnom demokratskom ustavnom poretku, koja je vidljiva i dostatnog intenziteta. »Podrivanje« stoga na­staje već onda kad stranka kvalificira neki drugi poredak kao zamjenu za postojeći, pa i onda kada još nije obznanila kojim bi to ustavnim poretkom zamijenila postojeći. Dostatno je da taj poredak bude suprotan jednom od esencijalnih elemena­ta slobodnog demokratskog ustavnog poretka

50 Čl. 1. st. 1. TZ-a glasi: »Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Dužnost je svih državnih vlasti da ga poštuju i štite.« Prva tri stavka čl. 20. TZ-a glase: »(1) Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna savezna država. (2) Sva državna vlast proizlazi iz naroda. Narod je ostvaruje na izborima i glasovanjem te preko posebnih tijela zako­nodavstva, izvršne vlasti i pravosuđa. (3) Zakonodavstvo je vezano ustavnim uređenjem, a izvršna vlast i pravosuđe zakonom i pra­vom.«

5? BVerfG, Urteil vom 17. 1. 2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 3; Grunde, §§534-547.

8 iwM.fewma.ter male stranice

(ljudsko dostojanstvo, demokracija, pravna dr­žava), jer se ti elementi isprepleću i uzajamno su ovisni.52

3) Ide li politička stranka na podrivanje ili pak na uklanjanje slobodnog demokratskog ustavnog poretka, mora biti utvrđeno iz njezinih »ciljeva« ili pak iz »ponašanja njezinih pristaša«. To je treća pretpostavka za utvrđivanje neustavnosti politič­ke stranke u smislu članka 21. st. 2. TZ-a. Ciljevi i ponašanje pristaša stranke jedini su izvori spo­znaje za određivanje neustavnosti neke stranke u njemačkom ustavnom poretku. »Ciljevi« stran­ke su utjelovljenje onoga što stranka (otvoreno ili prikriveno) namjerava postići politički, lako je program stranke, u pravilu, esencijalni izvor za prepoznavanje ciljeva stranke, ispitivanje se ne ograničava na njega, a ni na službene deklaraci­je. Općenito, sve aktivnosti stranačkih lidera, od vodećih stranačkih dužnosnika (kao i podružnica) te izjava u stranačkim publikacijama pripisuju se stranci.53 »Pristaše« su sve osobe koje podržava­ju stranku i očituju svoju predanost stranci, čak i ako nisu članovi stranke. Kad je riječ o izjavama i radnjama običnih članova ili pristaša koji ne pripadaju stranci, odlučujuće je to izražava li nji­hovo ponašanje na prepoznatljiv način političku volju stranke. To je općenito slučaj ako ponaša­nje odražava temeljno usmjerenje koje postoji u stranci, ili ako je stranka izričito prihvatila takvo ponašanje.54

4) Sve prethodne pretpostavke nisu dostat­ne za zabranu stranke sukladno članku 21. st. 2. TZ-a. Uz njihovo ostvarenje, potrebno je i kvali­ficirano djelovanje stranke. Naime, nužno je da stranka »ide na« (darauf ausgeht) podrivanje, od­nosno na uklanjanje slobodnog demokratskog ustavnog poretka. Pojam »Darauf Ausgehen« (u presudi NPD-a pisan velikim početnim slovima) u sebi pretpostavlja akciju određene kvalitete i in­tenziteta. Zabrana stranke nije zabrana stajališta (Gesinnungsverbot) ili pak zabrana svjetonazora (Weltanschauungsverbot). Ovdje se više traži da stranka izađe izvan okvira puke predanosti vla­stitim protuustavnim ciljevima te da aktivno i su­stavno zagovara te ciljeve na način da prijeđe (kri­tični) prag borbe (Bekampfung) protiv slobodnog demokratskog ustavnog poretka. Polazeći od postojeće jurisprudencije, to pretpostavlja pla­nirano djelovanje, koje, na temelju kvalificiranih priprema, predstavlja akcijsko nastojanje na po­drivanju ili uklanjanju slobodnog demokratskog ustavnog poretka ili ugrožavanju opstojnosti SR Njemačke.

52 BVerfG, Urteil vom 17. 1. 2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 4; Grunde, §§548-556.

53 Za sredstva kojima se dokazuju ciljevi stranke v. i supra bilj. 25.

54 BVerfG, Urteil vom 17. 1. 2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 5; Grunde,§§557-569.

Kao što je rečeno, pretpostavka »ići na« zna- čenjski se odnosi na akciju (Das Tatbestandsmer- kmal des »Darauf Ausgehens« ist handlungsbezo- gen. - § 598.). Tu nije riječ o tome da djelovanje stranke mora dovesti u konkretnu opasnost zaštićena dobra iz članka 21 st. 2. TZ-a. Ipak, su­kladno iznimnom karakteru zabrane političke stranke kao preventivne zabrane organizacije, a ne zabrane stajališta ili svjetonazora, pojam Da­rauf Ausgehen ima smisla samo ako se zahtijeva postojanje konkretnih uporišnih točaka određe­nog stupnja težine koje pokazuju daje u najma­nju ruku moguće da to djelovanje stranke protiv zaštićenih dobara iz članka 21. st. 2. TZ-a bude uspješno (Potentialitat). Postoji li u konkretnom slučaju dostatan stupanj toga potencijala, stvar je sveobuhvatnog evaluacijskog utvrđivanja. Tako je, primjerice (planirana i kvalificirano pri­premana), upotreba sile ili nasilja sama po sebi već dovoljno teška da opravda pretpostavku o mogućnosti uspješne akcije stranke protiv zašti­ćenih dobara iz članka 21. st. 2. TZ-a. To vrijedi i u slučaju kad stranka u prostorno ograničenim područjima stvara »atmosferu straha« dovoljno snažnu za neprekidno podrivanje slobodnog i jednakog sudjelovanja svih u procesu oblikova­nja političke volje. I kad stranka nastoji postići svoje neustavne ciljeve (planiranim i kvalificira­no pripremanim) počinjenjem kaznenih djela pretpostavka »ići na«, u pravilu, bit će ispunjena. Suprotno tome, ako radnje stranke čak i ne suge­riraju da bi ona mogla možebitno uspjeti u ostva­renju svojih protuustavnih ciljeva, onda nije nuž­no preventivno zaštititi Ustav tako da se zabrani stranka. Dakle, SUS više ne podržava zastranju- juću definiciju (abvveichenden Definition), koja je navedena u presudi o zabrani KPD-a, prema kojoj stranka može biti protuustavna u smislu članka 21. st. 2. TZ-a i onda kada, u granicama ljudske mogućnosti procjene, nije ni na vidiku posto­janje mogućnosti da bi stranka mogla ostvariti svoje neustavne ciljeve u dogledno vrijeme.55

5) Osim navedenih, članak 21. st. 2. TZ-a ne ostavlja prostora za prihvaćanje drugih (nepisa­nih) pretpostavki. Bitna srodnost (Wesensverwan- dtschaft) stranke s nacionalsocijalizmom nije zamjena za pretpostavke propisane člankom 21. st. 2. TZ-a. Središnja načela nacionalsocijalizma (načelo vođe - Fuhrerprinzip, etnički koncept »na­roda« - Volk, rasizam, antisemitizam) vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, a istodobno vrijeđaju i na­čelo narodnog suvereniteta utemeljeno na jed­nakom sudjelovanju svih građana u političkom procesu donošenja odluka (putem izbora). Prema tome, bitna srodnost stranke s nacionalsocijaliz­mom je pokazatelj da stranka teži protuustavnim

55 BVerfG, Urteil vom 17. 1. 2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 6; Grunde, §§ 570-589. V. supra bilj. 27 i pripadajući tekst uz nju.

male stranice in fertna ter' 9

ustavno pravo

ciljevima. Međutim, bitnoj srodnosti stranke s nacionalsocijalizmom ne može se pripisati uspo­redivo značenje (pokazatelja) kad je riječ o pret­postavci »iči na« (Darauf Ausgehens). Naime, po­kazatelj ostvarenja te pretpostavke (planirano te kvalificirano pripremano) akcijsko je djelovanje. Zbog toga veza s nacionalsocijalističkim mišlje­njem načelno ne pogađa bit stvari.

Konačno, načelo razmjernosti (u smislu va­ganja stupnja opasnosti koju djelovanje stranke ima na TZ-om zaštićena dobra) nije primjenjivo u postupcima koji se odnose na zabranu političkih stranaka. U tom smislu nisu osnovani prijedlozi NPD-a da se u postupak zabrane stranaka uvedu pojmovi »konkretne opasnosti«, odnosno »održi­ve opasnosti« (ovaj posljednji je posuđen iz prava okoliša) jer ni oni ne mogu opravdati uvođenje načela razmjernosti u taj postupak suprotno izri­čaju članka 21. st. 2. TZ-a.56

SUS je na kraju istaknuo da su opisane pret­postavke za određivanje neustavnosti političkih stranaka u suglasnosti s pretpostavkama koje je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u usporedi­vim slučajevima izgradio u svojoj sudskoj praksi utemeljenoj na Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ta je praksa ESLJP-a opsežno prikazana u presudi NPD.57

ad b) Primjena načelnih stajališta na konkretan slučaj

ba) 0 dopuštenostiprijedloga za zabranu NPD-a

Primjenjujući izložena načelna stajališta (ustavne standarde i mjerila) na konkretan slučaj, SUS je prvo utvrdio da su prijedlozi za utvrđenje neustavnosti te zabranu NPD-a dopušteni.58 Nije došlo do kršenja strogog zahtjeva da na izvršnoj razini stranke ne smije biti doušnika, a ni do po­vrede načela poštenog suđenja koja bi onemo­gućila provedbu postupka. Podnositelj zahtjeva je uvjerljivo pokazao pred Sudom da su svi poli­cijski doušnici na izvršnoj razini NPD-a već bili de- aktivirani u trenutku kada je najavljena namjera podnošenja zahtjeva za zabranu NPD-a. Također, može se pretpostaviti da nije bilo špijuniranja procesne strategije NPD-a sredstvima kojima se koriste tajne službe i da je postojao dovoljan stu­

56 BVerfG, Urteil vom 17. 1. 2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 7; Griinde, §§590-606.

57 BVerfG, Urteil vom 17. 1.2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 8 ; Griinde, §§607-616. Tome treba dodati da je sažetak prakse ESUP-a koja se bavi slučajevima vezanima uz »grupne identitete i ugled predaka«, »po­zive na nasilje i govor mržnje«, »nijekanje Holokausta i druge izjave koje se odnose na nacističke zločine« te »historijske debate« sadržan u recentnom predmetu Peringek protiv Švicarske, presuda [W l, za­htjev br. 27510/08, 15. listopada 2015., §§ 200.-220. Sam SUS bavio se problemom nijekanja Holokausta u predmetu BVerfGE 90, 241 - Auschwitzliige (BeschlulS des Ersten Senats vom 13. April 1994 - 1 BvR 23/94).

53 BVerfG, Urteil vom 17. 1. 2017. (v. bilj. 46), Leitsatze, § 2; Griinde, §§397-496.

panj opreza kako bi se osiguralo da se informa­cije, slučajno dobivene promatranjem NPD-a, ne koriste na štetu stranke.

bb) 0 osnovanosti prijedloga za zabranu NPD-a

SUS je nadalje zaključio da prijedlog za zabra­nu NPD-a nije osnovan. Temeljni razlog je sljede­ći: iako je politička koncepcija NPD-a usmjerena na uklanjanje (Beseitigung) slobodnog demokrat­skog ustavnog poretka, za zabranu te političke stranke nije ostvarena pretpostavka aktivnog nastojanja (»ići na« - Darauf Ausgehen) u smislu članka 21. st. 2. TZ-a. U nastavku prikazujemo naj­važnije razloge kojima se SUS vodio u donošenju takve odluke.

SUS je prvo utvrdio nespornim da je politička koncepcija NPD-a usmjerena na uklanjanje slo­bodnog demokratskog ustavnog poretka. NPD namjerava zamijeniti postojeći ustavni sustav autoritarnom nacionalnom državom, koja zastu­pa ideju etnički definirane »zajednice naroda« (Volksgemeinschaft). Riječ je o središnjoj značajki i poveznici političkih programa NPD-a i NSDAP-a, odnosno nacionalsocijalističke politike, uz signifi­kantnu sličnost s rječnikom Adolfa Hitlera.59 Kon­cept »naroda« (Volk) koji zagovara NPD, vrijeđa ljudsko dostojanstvo. On negira pravo osobe na poštovanje koje proizlazi iz ljudskog dostojanstva i dovodi do nijekanja fundamentalne jednakosti pred zakonom na štetu onih osoba koje ne pri­padaju NPD-ovskoj etničkoj definiciji »zajednice naroda«. Politički koncept NPD-a usmjeren je na segregaciju i omalovažavanje društvenih skupi­na (stranaca, doseljenika, religijskih i drugih ma­njina) te ih u velikoj mjeri lišava većine njihovih prava.

NPD također ne poštuje slobodni demokrat­ski ustavni poredak ni glede načela demokraci­je. Nacionalna država koju obilježava »jedinstvo naroda i države«, kako je definira NPD, u osnovi ne ostavlja prostora za sudjelovanje neetničkih Nijemaca u procesu oblikovanja političke volje. Taj je koncept u suprotnosti sa zahtjevom za jed­nakim sudjelovanjem svih građana u oblikovanju političke volje, koji je kao jezgra ljudskih prava ukorijenjen u načelu demokracije. Nadalje, NPD zagovara i ukidanje postojećeg parlamentarno- predstavničkog sustava i njegovu zamjenu s na­cionalnom državom koja se vodi načelom »Volk­sgemeinschaft«.

Nadalje, NPD pokazuje bitnu srodnost s nacio­nalsocijalizmom, što je očito iz njegova koncepta »zajednice naroda«, njegova fundamentalno an­tisemitskog pristupa i načina na koji omalovažava postojeći slobodni demokratski ustavni poredak. Isto tako, proklamirana identifikacija s vodećim

59 Za pojam i značenje »zajednice naroda« v. BVerfG, Urteil vom 17.1.2017. (v. bilj. 46), Griinde, §§ 806-807.

10 in fe rm a tcr male stranice

ličnostima NSDAP-a, korištenje odabranih naci- onalsocijalističkih jezičnih izraza, tekstova, pjesa­ma i simbola, kao i revizionističke izjave o povije­sti pokazuju sklonost, u najmanju ruku, relevan­tnih dijelova NPD-a sa svjetonazorom (Vorstellun- gsvvelt) nacionalsocijalizma.

Međutim, unatoč svim tim utvrđenjima, či­njenica koja sprječava zabranu NPD-a jest to da pretpostavka »ići na« (Darauf Ausgehen) u smi­slu članka 21. st. 2. TZ-a nije ispunjena, lako NPD doista pokazuje svoju predanost ciljevima koji su usmjereni protiv slobodnog demokratskog ustavnog poretka te djeluje planski i sustavno prema ostvarenju svojih protuustavnih ciljeva, što je i razlog zbog kojega njegovo djelovanje konstituira kvalificiranu pripremu ukidanja slo­bodnog demokratskog ustavnog poretka, ne po­stoje konkretne uporišne točke određenog stup­nja težine koje bi pokazale da će NPD uspjeti u ostvarenju tih protuustavnih ciljeva. Ne postoje ni izgledi u uspješno postizanje tih ciljeva u kon­tekstu sudjelovanja u oblikovanju političke volje, a nije ni dovoljno vidljivo da postoji pokušaj - koji bi se pripisao NPD-u - postizanja tih ciljeva po­drivanjem slobode sudjelovanja u oblikovanju političke volje.

Naime, u praksi se pokazuje posve nemogu­ćim da NPD uspije u ostvarenju svojih ciljeva pri­mjenom parlamentarnih ili izvanparlamentarnih demokratskih sredstava.

U mjeri u kojoj je riječ o parlamentarnoj sferi, NPD nema niti izgleda za dobivanje vlastite veći­ne na izborima niti mogućnost stvaranja vlastitog prostora za djelovanje sudjelovanjem u koalici­jama. Na supraregionalnoj razini trenutačno ima samo jednog predstavnika u Europskom parla­mentu. Rezultati stranke na izborima za Europski parlament i njemački Bundestag stagniraju na niskoj razini. U više od pedeset godina svog po­stojanja NPD nikada nije bio uspješan kada je riječ o njegovu trajnom predstavljanju u pokrajinskim parlamentima.

Nema nikakvih naznaka koje bi upućivale da će se ta situacija promijeniti u budućnosti. Nada­lje, ostale stranke zastupljene u saveznom par­lamentu i pokrajinskim parlamentima do sada nisu bile spremne ući u koalicije s NPD-om, pa čak ni povremeno surađivati s njim. Unatoč svo­joj predstavljenosti u lokalnim parlamentima, odlučujući utjecaj NPD-a na oblikovanje politič­ke volje unutar lokalnih predstavničkih tijela nije vidljiv, a takav se utjecaj ne može očekivati ni u budućnosti.

U doglednoj budućnosti NPD nema nikakvu mogućnost uspješno provoditi svoje protuustav­ne ciljeve demokratskim sredstvima ni izvan svog parlamentarnog djelovanja. NPD-ov niski stupanj organizacije, koji pokazuje trend pada, njegova ograničena promidžbena osposobljenost te či­

njenica da je njegov prodor u društvo neznatan, prepreke su na njegovu putu da zadobije trajan utjecaj na oblikovanje političke volje izvan parla­mentarne sfere. Ukupan broj njegovih članova, koji je manji od 6.000, značajno ograničava NPD- ove mogućnosti djelovanja. Nadalje, nije vidljivo da bi stranka mogla nadoknaditi svoje struktural­ne nedostatke i svoje marginalne prodore u druš­tvo svojim odnosima s javnošću, ili provedbom svoje »strategije brige« (Kummerer-Strategie) u sklopu vlastitog »nacional-revolucionarnog rada na sijanju trave« (Grasvvurzelarbeit).60 Također, nema dokaza da NPD uspijeva u dobivanju rele­vantnog stupnja dodatne podrške za svoje pro­tuustavne svrhe kroz svoju politiku azila i politike prema strancima. Osim povremenih suradnji, on nije uspio povećati svoj prodor unutar društva ni stvaranjem desničarske ekstremističke mreže pod njegovim vodstvom.

Ne postoje konkretne ishodišne točke odre­đenog stupnja težine koje bi pokazale da NPD prelazi granice dopuštene političke borbe na način koji bi ispunio pretpostavku »ići na«. On nije u sta­nju realizirati u relevantnom opsegu svoju aspi- racijsku potrebu da dominira nad ograničenim društvenim prostorom. Iz pojedinačnih slučajeva opisanih u postupku (još uvijek) ne može se izvesti zaključak o temeljnom usmjerenju NPD-a da ostva­ri svoje protuustavne ciljeve nasilnim sredstvima ili počinjenjem kaznenih djela. Konačno, ne postoje dovoljni pokazatelji, ni danas ni u odnosu na sko- ru budućnost, koji bi upućivali da stranka stvara atmosferu straha, koja primjetno podriva slobod­ni proces oblikovanja političke volje. Činjenica da je NPD sposoban, zastrašivanjem ili kriminalnim ponašanjem članova ili pristaša, povremeno do­vesti do razumljive zabrinutosti za slobodu poli­tičkog procesa, pa čak i do straha od nasilnih na­pada, jest nesporna, ali ona ne doseže prag odre­đen u članku 21. st. 2. TZ-a. Borba protiv zastraši­vanja i prijetnji, kao i protiv stvaranja potencijala za nasilje, u nadležnosti su policije i pravosuđa. Ta se borba mora voditi sredstvima preventivnog policijskog prava i represivnog kaznenog prava kako bi se učinkovito zaštitila sloboda političkog procesa, kao i pojedinci pogođeni ponašanjem NPD-a.

6. Njemački poučak

Jurisprudencija SUS-a o zabrani političkih stranaka u osnovi je pravno-povijesna priča o * i

60 Pojam »Grasvvurzelarbeit« opisuje jedan od važnijih načina borbe desničarskih ekstremista za ostvarenje vlastitih ciljeva. Riječ je o di­jelu strategije Kampfum die Kdpfe (»Bitka za umove«), koji se sastoji od njihova programskog nastojanja da se integriraju u društveni život lokalnih zajednica odabirom svakodnevnih životnih temai pristupom koji među građanima stvara sliku da se brinu o njima (Kummerer-lmage), sve s ciljem stvaranja tzv. national befreiter Zonen u kojima bi imali odlučujući utjecaj na kolektivnu svijest sta­novništva te oblikovanje njihova mišljenja i političke volje. BVerfG, Urteilvom 17.1.2017. (v. bilj. 46), Grunde, §§ 171, 857-861.

male stranice in fc rtn u te r 11

pokušaju da se ostane otvoren za historijske pro­mjene, a da se istodobno sačuva postojeći libe- ralno-demokratski ustavni poredak. U uvjetima rastućeg europskog političkog ekstremizma, koji se posljednjih godina osjeća sve intenzivnije, pro­vođenje postupka zabrane NPD-a (k o ji j e z a v r š io

p r e s u d o m S U S - a o d 1 7 . s i je č n ja 2 0 1 7 .) b io je

u s t a v n o p r a v n i iz a z o v par exellance.Postoje pravna mišljenja da je ta presuda naj­

vjerojatnije »posljednja stanica u nadzoru NPD-a koji se protezao desetljećima« te da će ona služiti kao okvir za niz drugih ustavnih sporova koji uklju­čuju slobodu NPD-a i drugih marginalnih ekstremi­stičkih političkih stranaka da sudjeluju pod jedna­kim uvjetima u njemačkim demokratskim procesi­ma.6'1

Postoje i mišljenja da presuda NPD jasno po­kazuje nastojanje države da zadrži kontrolu nad ekstremističkim dijelom stranačkog spektra u zemlji. Drugim riječima, da je došlo do zabrane NPD-a, vodstvo te stranke samo bi prešlo u ile- galu te bi se tako izgubila mogućnost bilo kakve kontrole nad njom, što nije rješenje kad je riječ o suzbijanju političkog ekstremizma (Claudia Luzar).61 62 U tim se okvirima čini nespornim da je presuda NPD uspjela potvrditi vitalnost članka 21. st. 2. TZ-a u suvremenim uvjetima, ponajviše zahva­ljujući snažnom interpretativnom potencijalu same te ustavne odredbe, kao i umješnosti oblikovanja interpretativne argumentacije SUS-a.

Naime, usporede li se presuda SRP i presuda KPD (donesene 50-ih godina prošlog stoljeća) s presudom NPD (donesenom 60 godina kasnije), očita je promjena ustavnopravnih stajališta SUS-a kad je riječ o interpretaciji članka 21. st. 2. TZ-a, to jest ustavnih pretpostavki koje moraju biti is­punjene da bi došlo do zabrane političke stranke. Stavljajući težište na stranačke »ciljeve« u smislu članka 21. st. 1. TZ-a, u presudama iz 1950-ih go­dina SUS je iznio tumačenje da za zabranu politič­ke stranke nije potrebno dokazati neku aktualnu opasnost za demokratsku ustavnu državu koja bi izvirala iz same stranke.63

7. Umjesto zaključka

Šest desetljeća kasnije S U S j e t o o d r e đ e n je

p r o g la s io d e v i ja c i jo m .64 Stavljajući težište na drugi dio te odredbe, odnosno na složeni glagol­ski oblik »ići na« (Darauf Ausgehen), protumačio je da cilj stranke usmjeren na podrivanje ili ukla­

61 German Law Journal, redakcijski komentar, http//www.german- lawjournal.com/news/party-ban.

62 Izvor: Hamann, Greeta; Rujević, Nemanja: Novi pokušaj zabrane de­sničarske stranke, Deutsche Welle (DW) od 3.12.2013, http://www. dw.com/hr/novi-poku%C5%A1aj-zabrane-desni%C4%8Darske- stranke/a-17268177.

63 V. supra bilj. 29 i pripadajući tekst uz nju.

64 V. supra bilj. 55 i pripadajući tekst uz nju.

njanje slobodnog demokratskog ustavnog poretka nije dostatan za njezinu zabranu u smislu članka 21. st. 2. TZ-a, pa bio on i eklatantno protuusta­van. Suprotno tome, nužno je da stranka »ide na« (darauf ausgeht) podrivanje, odnosno uklanjanje toga poretka, što znači da je za zabranu stranke nužna pretpostavka programski aktivno stranač­ko djelovanje, utemeljeno na planu i kvalificiranoj pripremi, koje je sposobno dovesti do provedbe protuustavnih ciljeva na način koji bi predstavljao opipljivu prijetnju slobodnom demokratskom ustavnom poretku.

Upravo je na tom novom tumačenju članka 21. st. 2. TZ-a, koje je ujedno predstavljalo i pro­mjenu pravnog shvaćanja SUS-a, izgrađen pravo­rijek u slučaju NPD-a. SUS je poručio, poslužimo li se Meierovim riječima, da se »opasnost s desna« čini dramatičnom, ali ne i ozbiljnom. Obrazloženje presude NPD jasno upućuje na to da neuspjeh prijedloga za zabranu te stranke nikako nije »po­tvrda o denacifikaciji« (denazification certificate) NPD-a, već »potvrda o zrelosti« (matriculation cer­tificate) današnje njemačke demokracije, koja je sposobna nositi se s ekstremnim antidemokrat- skim strujama u zemlji.65

U tom svjetlu, završavamo riječima Jutte Lim- bach, bivše predsjednice SUS-a, kojoj posvećuje­mo ovaj rad: »Nakon zabrane SRP-a i KPD-a potre­ba za zabranom drugih političkih stranaka opeto­vano se osjećala - primjerice, u kasnim 1960-ima, nakon niza izbornih uspjeha ekstremnog desničar­skog NPD-a na saveznoj razini. Međutim, danas već postoji jasno razumijevanje da stabilna demokra­cija pozicionira svoje protivnike na najučinkovitije mjesto koje mogu postići tijekom javnih rasprava i izbora,«66

Presuda NPD pošla je upravo od toga postu­lata. Pitanje ustavne nužnosti zabrane te grotes­kne neonacističke stranke ispitivano je u presudi upravo prema poziciji NPD-a u njemačkom društvu na koju su ga smjestili sami građani na demokrat­skim izborima. Riječ je o marginalnoj poziciji, na samom vanjskom rubu ekstremno desnog poli­tičkog spektra. Za zabranom NPD-a, najoštrijim instrumentom liberalne ustavne države protiv neprijatelja slobodnog demokratskog ustavnog poretka, stoga nije trebalo posegnuti, poručio je SUS, ali treba dodati: za sada.

65 Meier, Horst: »Banning the NPD. A question of freedom for political parties« Katapult, Cartography and SodaI Sdence Magazin, http:// katapult-magazin.de/en/artikel/artide-katapult/fulltext/a-questi- on-of-freedom-for-political-parties/. Riječ je o skraćenom prijevodu na engleski jezik uvodnika knjige Horsta Meiera: Verbot der NPD - ein deutsches Staatstheater in zwei Akten. Analysen u nd Kritik2001- 2014, Berlin 2015. (prijevod: Stefanie Jaekel i Christine Crawford).

66 Limbach, Jutta (ed.): Das Bundesverfassungsgericht. Geschichte - Aufgabe - Rechtsprechung, Heidelberg: C. F. Muller, 2000, str. 51 i dalje, cit. prema Meier, ibid. (v. bilj. 65).

©

12 infennnteT' male stranice