�

RIJEČ UREDNIKA

Drage čitateljice i čitatelji,

pred vama je još jedan boj Vrbničkih Vidika. Tema ovog broja je Vrbnički sta-tut, odnosno njegova 620. obljet-nica. Naši su ljudi prije 620 godina imali svoje zakone i pravila, mada mi za njih danas ponekad kažemo da su ljudi tog vremena bili zao-stali u odnosu na nas danas. Tu se nameće pitanje - Tko je ustvari zao-

stao? Jesmo li mi sa našim pravilima i zakonima koje nitko ne poštuje? Zaboravili smo na norme i moraln vrijednosti za koje ni ne treba pisati zakone jer se smatraju “lijepim kuć-nim odgojem“ i općim društvenim vrijednostima. Ljudi koji pišu i do-nose te zakone, a i mi “obični mali ljudi“ pokušavamo sebi “olakšati“ život i izbjegavamo obaveze i mo-ralne vrijednosti. Osobno nisam za smrtnu kaznu ili za “odsjecanje uda i

prižganije“ kao pred 620 godina, no “neki zaslužuju“ veće kazne. Možda naši stari i nisu bili tako zaostali kao što se nama čini, ili možda mi nismo tako napredni kao što mislimo da je-smo. Kako kažu pametni: “Vrijeme će pokazati jesmo li bili pametni ili zaostali?!“Toliko ovaj put i do slijedećeg čitanja!

Ivana Fugošić glavna i odgovorna urednica VV

Vrbnički vidici – Godina XVII – Broj 31 – Ivanja 2008 – Cijena 10 kn – Naklada 600 primjeraka – ISSN 1332 – 4624 – Glavna i odgovorna urednica: Ivana Fugošić – Izdavač: VKD Frankopan – Suizdavač: Župni ured Vrbnik – Lektori: Dina Valković Sokolić, prof., Mirela Sparožić, prof., Mira Katunar, prof. - Naslovna stranica: Vrbnik grote, fotografije Petar Trinajstić i privatne zbirke – Priprema i tisak: Lambert d. o. o. Rijeka – E – mail: vrbnickividici@net.hr – Tiskanje ovog broja Vrbničkih vidika pomogli su Općina Vrbnik i PGŽ, na čemu im najljepše zahvaljujemo.

RIJEČ UREDNIKA

Sretnu i veselu Ivanju želi vam uredništvo Vrbničkih Vidika!

�

DVI BESEDI OD PLOVANA

Svijet gradi ceste i mostove, povezujemo se telefonima i internetom - zaista je komunikacija među nama zahvaljujući tehnici gotovo savršena. Ipak ima toliko osamljenosti pra-znog individualizma među ljudima, kao da su zakazali ljubav i toplina međuljudskih odnosa. Čovjek, to drago biće koje je Bog stvorio, po-zvan je na zajedništvo sa svojim Bogom i bližnjim. Mi u Vrbniku nastojimo, borimo se i trsimo želeći ostvariti što potpu-nije zajedništvo. To su naše obitelji. One su jezgra svakog zajedništva. Stabilna obitelj temelj je i napret-ka ovoga našega grada. Veselimo se što ste vi, naše obitelji, postojane u Bogu i ujedinjene u ljubavi. Kao malo saće, kao staništa pčela, od naših je pojedinih obitelji Vrbnik sazdan u veliko saće ili košnicu vri-jednog i marljivog svijeta. Premda to zajedništvo ponekad pati od nekih slabosti, ipak naše saće rađa dobrim medom poletnih đaka i studenata, uslužnih djelatnika u ugostiteljstvu i trgovinama, vrijednih težaka na našem vrbenskom polju i od svakog napora tolikih ruku, srca i uma. Ovu je našu zajednicu posjetio krčki biskup povodom pastirskog pohoda. Zanimao se za rast naše vjere i kršćanskog života i podijelio snagu Duha Svetoga našim kriz-manicima. Župna crkva s poletnim zvonikom je središte našega zajed-ništva - ta Bog je izvor svega života On nas grli po svetim sakramentima

i na svakoj se euharistiji osjećamo ljubljenom djecom kojima je Bog priredio vremenitu i vječnu buduć-nost. To je stoljetno povjerenje ljudi koji su ustrajali na ovoj tvrdoj stijeni vjere. Naša župna crkva pripre-ma se za generalno renoviranje. Konzervatorski zavod iz Rijeke i Ministarstvo kulture iz Zagreba ne žele da se crkva uređuje i oboji ona-ko kako se to do sada činilo. Stoga je najprije izvršeno arhitektonsko snimanje samog crkvenog objekta, što su izvršile dvije arhitektice iz Ministarstva kulture. Vrijedne ruke radnika Grodest d.o.o. vrsno su uredili 614 m2 krova koji sada sjaji ljepotom i sigurnošću. Sada se vrše radovi na sondažnom istraživanju svih zidova i kapela u crkvi da bi se analizirala žbuka i otkrilo eventualne freske. Potom će se urediti svetište za dostojan liturgijski prostor. Jasno da se uz to planiraju nova električ-na instalacija i ozvučenje. Potom bi se uredila i vanjska fasada. U dogo-voru s Biskupskim ordnarijatom u Krku pripremne radove koordini-ra mr.građ. Olga Magaš, profesor Građevinskog fakulteta iz Rijeke. Sve ove pripreme trajat će tokom ove godine pa bi eventualno uređe-nje moglo krenuti po Uskrsu 2009. Do Ivanje i mlade mise Božidara Volarića u planu su najvažniji rado-vi tako da naša crikva zasja sljedeće godine u punom sjaju. To je stoljet-na vizija za obnovu naše crkve, ali i - ostvarenje.

RIJEČ ŽUPNIKA

VRBNIČE GRADE!

Nigdir tako sence ne svitini zvezdi ne blišćekako nad tobun.

Nigdir tako more ne šepićeni bura ne kantakako vokolo tebe.

Vrbniče dragi,samol va tebi

je serce pelno i duša bogata,aš budi se i zaspi,

raja i umire,pokjekne pod brimenon

i opeta dvigne.

Kripi sena vrutku vičnon,

na doti onihki prija nas evdi su bili,

z verun va onihki za nami ‘te prit.

Marija Trinajstić Božić

Na čast Bogu i za naše spasenje mi ćemo to izvršiti: u ime Božje!

Za uspješno ljeto i plodnu jesen molimo svi zajedno!

�

OPĆINA VRBNIK

OPĆINA VRBNIK

Poštovani čitatelji, mještani Općine Vrbnik. Dozvolite mi da se sa par riječi osvrnem na protekle mjese-ce rada Općine Vrbnik te da vas upo-znam s budućim planovima. Plan Proračuna zaključen u po-sljednjim danima protekle godine iznosi 15.910.600,00 kn i u najve-ćem dijelu odnosi se na izgradnju komunalne infrastrukture. Sa zado-voljstvom mogu reći da je 2. faza naj-većeg općinskog projekta, tj. vodo-opskrbe visoke zone Vrbnika, Risike i Garice završena, te se u rad puštaju 3 novosagrađene vodospreme te ma-gistralni cjevovod do naselja Risike i Garice. Ukupni trošak spomenutog iznosi u 2008.g. 3.500.000,00 kn. Kad govorim o infrastrukturi želim napomenuti da je krajem travnja završena rekonstrukcija cjevovoda u ulicama Grohot, Lokvica te dr. Mata Dvorničića u naselju Vrbnik.

Kao što sam napomenuo u proš-lom broju završen je projekt rekon-strukcije, postavljanja sistema na-vodnjavanja, te sadnja bilja i cvijeća u parkovima u naselju Vrbnik (park Gospoja, parkiralište, ulazno-izlazna cesta).Što se tiče ulaganja u objekte u na-seljima Garica i Risika, odrađena je rekonstrukcija doma, stare škole, u Garici koji čeka svoje otvorenje. Kad govorimo o projektnoj i pro-storno-planskoj dokumentaciji koja je neophodna za početak bilo kojeg gra-đevinskog zahvata, ova 2008. godina, je godina velikih ulaganja. Najvažniji dokumenti nakon donesenog pro-stornog plana su urbanistički planovi na koje Općina Vrbnik u ovoj godini planira izdvojiti 800.000,00 kn. Nabrojiti ću još nekoliko proje-kata koji su u izradi ili su dovršeni: projekt rekonstrukcije općinske zgra-

de, projekt navodnjavanja i odvodnje vrbničkog polja, DPU Zabrdi, Idejni projekt vodoopskrbe Kampelja, pro-jekti kanalizacije za područje općine Vrbnik itd. Veseli i prodaja tzv. „Čačićevih stanova“ koja se privodi kraju. Povlaštenom cijenom od 1150 €/m2 postigao se efekt pa su budući stanari naši, domaći mještani. Nastavljamo i sa sufinanciranjem osnovne škole, potpisan je ugovor o financiranju nastavka zamjene stola-rije u iznosu od 50.000,00 kn. Općina je svojom odlukom iz ožuj-ka ove godine odlučila u 100% iznosu pokriti trošak vikend - autobusne kar-te do Rijeke. Našim studentima, kako bismo olakšali njihovo studiranje, do-dijeljene su 3 nove stipendije. Budući da započinje turistička sezona, od 15.06. stupa na snagu za-brana građevinskih radova. Općina će se u nadolazećem razdoblju bavi-ti pribavljanjem dozvola o gradnji, naravno suglasnima s urbanističkim planovima. Projekti koji čekaju ugovaranje radova jesu proširenje ceste Braće Trinajstić-Kostrij, sanacija i konzer-vacija kule te u suradnji s ŽUC-om asfaltiranje ceste Risika-Gostinjac. Toliko o projektima, još bi htio napomenuti da je općinska uprava tj. ja kao načelnik otvorena za sve suge-stije, primjedbe, prijedloge. U ime poglavarstva, vijeća i svoje osobno želim svim žiteljima općine zaželiti sretan Dan općine te narav-no Ivanju – dan našeg zaštitnika Sv. Ivana.

Načelnik Općine VrbnikIvan Lukarić

�

Sretan Dan općine i Ivanju– dan našeg zaštitnika Sv. Ivana

žele Vam Općina Vrbnik i VKD Frankopan

ČESTITKA

�

VRBNIČKI STATUT - ogledalo društvenih odnosa

Vrbnički statut kao pravni doku-ment vrijedan je izvor za istraživanje različitih dimenzija društvenog života i socioloških pojava stoljeća u kojima je nastajao. Kroz svoje kapitule priča o ljudima onoga doba, njihovim običa-jima, odnosima u zajednici, međuop-ćinskim problemima, poslovima koje su obavljali, o svemu što ih je zaoku-pljalo. Drevni Statut ogledalo je života otočkog čovjeka od prije 600 godina. Mnogo bi se moglo pisati o toj temi no mene je posebno zanimalo što ću doznati o ženama, kakav je bio njihov položaj u društvu, kakva je imala pra-va i kako su se muškarci prema njoj odnosili, nadalje kakvi si bili odno-si u obitelji i je li tko vodio brigu o mladima? Iščitavajući odredbe Statuta pokušavala sam dobiti odgovore. Odredbe Statuta pokazuju da je položaj žene bio neravnopravan što je uobičajeno za to doba. Ona je bila pod vlašću svoga muža i iako pravno i poslovno sposobna, muž često nije dopuštao da se njegova žena povlači po sudovima. Ipak u Statutu postoje odredbe koje spominju ženu, jednom kao žrtvu i dvaput kao počiniteljicu prijestupa. Činjenica da prva glava Statuta glasi Kapitul prvi ot sile ženske ka bi silovana, bila mi je upravo začuđu-juća. Nisam očekivala da bi jedan srednjovjekovni Statut bio tako osjet-ljiv na to elementarno pravo žene da prokaže svoga zlostavljača. Koliko god žena bila neravnopravna u odnosu na muške članove zajednice znak je ovo koliko je ustvari bila poštovana, i da društvo nije toleriralo muškarčevo samovoljno oduzimanje ženinog do-stojanstva. Može se zaključiti da je silovanje smatrano posebno teškim zločinom, jer ne radi se samo o tje-lesnom zlostavljanju veći i o povredi ženine čast. Udane žene bile su u po-

ražavajućoj poziciji, a neudane uz to i vrlo delikatnoj. Okaljanog dostojan-stva budućnost im je bila upitna. Tko će oženiti oskvrnutu, kakva će joj biti sudbina? Statut točno propisuje postupanje žene nakon tog strašnog čina kako bi se uopće pokrenuo postupak protiv silovatelja. Silovana je morala reagi-rati odmah i doći pred Dvor rasple-tene kose. Ovaj ritualizirani postupak podsjeća na starozavjetne odredbe i biblijski motiv raspletene kose kao znaka grijeha i pokore. Smatralo se da žrtva mora jasno pokazati da na oblju-bu nije pristala, već da se branila i za-pomagala, kao i da nije okolišala već je odmah pristupila sudu i prijavila silovatelja. Silovanoj je bilo olakšano dokazivanje silovanja do krajnjih gra-nica. Optuženi bi bio hitno zatvoren dok se ne donese presuda, a ona je tre-bala dovesti tri svjedoka. Ovo pravilo je u praksi bilo gotovo neprimjenjivo jer teško da bi netko vršio zločin pred tako brojnom publikom, češće se si-lovanje dokazivalo uz 12 porotnika - „samodvanaest“, u pravilu njezinih bližih rođaka. Naime 6 porotnika joj je određivao sud, a 6 je porotnika pro-nalazila sama. Smatralo se da je doka-zivanje uspjelo čak i ako se tri porotni-ka nisu htjela zakleti u vjerodostojnost žrtvine izjave. Optuženi bi u zatvoru bio stavljen na muke i tada saslušan. Za dokazano silovanje okrivljeni je gubio glavu, za svoje je zlodjelo plaćao najtežom kaznom - smrću. Mogao se spasiti jedino ako bi žrtva bila spremna na brak s njim. Vinodolski zakonik, za usporedbu, izričito prije bilo kakvog postupka predlaže upravo nagodbu tj. sklapanje braka žrtve i okrivljenoga, Vrbnički statut ne spominje ovakav način rješavanja pravnog postupka, no ipak je u praksi dolazilo do toga ukoliko je žrtva bila neudana.

Dvije glave Statuta spominju ženu kao počiniteljicu prijestupa. To je glava u kojoj žena ispašta zbog svog dugog jezika i vrijeđanja druge žene, a naslov Glave je Ako bi neka žena psovala. U tom slučaju ni muž je nije mogao osloboditi kazne suda. Statut je propisao da ako bi psovala neku dobru ženu treba biti kažnjena sa 3 celeza i stavljena u klade. To je bila vrlo teška kazna jer bi se okrivljenu na glavnom trgu privezalo uz kladu ili berlinu i tako prepuštalo na milost i nemilost javnosti i javnoj sramoti. Sljedeća glava koja spominje ženu je Glava o ženskom trovanju. O žena-ma se uopće sudilo da su slabiji spol pa da su upravo i zbog toga sklonije uporabiti otrov. Za prijetnju trova-njem ženu se stavljalo u klade, a za počinjeno trovanje žena bi bila muče-na pa spaljena na lomači. Zašto se baš žena ističe kao počiniteljica trovanja, ima li to možda veze sa sumnjom da je raznim pripravcima vračala. Je li ovo možda bila optužba za vještice? Statut o tome šuti pa se može samo nagađati. U pravnom smislu žena je bila ne-ravnopravna po pitanju svjedočan-stva kao dokaznog sredstva. Naime svjedočanstvo se žene smatralo dru-gorazrednim i u načelu muška je ri-ječ vrijedila više nego ženina, a ako su u sporu bile dvije žene iznimno se uzimalo svjedočanstvo „jedne dobre žene“. Vinodolski zakonik za uspo-redbu nije preferirao muško svjedo-čanstvo već je jedino bilo važno da bude vjerodostojno. U sto godina starijem Statutu u većoj je mjeri bio izjednačen položaj muškaraca i žena, a stručnjaci smatraju da to proizla-zi iz činjenice da je mletački utjecaj na Krku bio mnogo jače izražen. Položaj mletačkih žena je bio loš pa se to odražavalo i na sam Statut.

TEMA BROJA

�

TEMA BROJA

Ovaj drevni Statut većinom pisan u 14. st. ima neke odredbe koje su i danas aktualne i veoma primjenjive i potrebne, a sve se odlikuju humano-šću i brigom za pojedinca. Statutom su tako određeni i odnosi roditelja i djece. Zahtjeva se jednak i pravedan odnos prema svoj djeci i unucima bez obzira na spol ili bilo kakve druge okolnosti. Prilikom nasljeđivanja tole-rira se razlika od 30 soldina, ali ukoliko bi razlika bila veća poništava se oporu-ka. Sva djeca imaju pravo na jednaku ostavštinu i to je ono što se naglašava. Statut također propisuje brigu o sta-rim i nemoćnim roditeljima. Svi sino-vi i kćeri moraju pošteno hraniti svoje starije i brinuti se o njima. Svi moraju biti jednako uključeni i izmjenjivati se u toj obvezi počevši od najstarijeg djeteta do najmlađeg. Ako bi se netko izvlačio kada na njega dođe red sudac ga bez ikakvog sudskog postupka tre-ba prisiliti, uzeti mu 20 soldina te dati ocu ili majci koji su u nuždi. Koliko je Statut vodio računa o članovima zajednice govori i Glava o mladoženjama, kojom se određuje da je svaki mladoženja prve godine bra-ka slobodan od svake općinske služ-be, podavanja i svakoga opterećenja. Nevjerojatna je ovdje društvena osjet-ljivost i prepoznavanje potreba mla-dih tek formiranih obitelji. Je li ovo prenapredna ideja za demokratsko društvo u kojem živimo? Možda bi na ovu odredbu trebalo ukazati našim političarima koji samo deklarativno brinu o mladima i vode natalitetnu politiku bez pravih poticajnih mjera. Na koncu čini mi se da sam done-kle uspjela dobiti odgovore na pitanja postavljena u uvodu. Ipak istražujući položaj žena i ženska prava otkrila sam više o samim muškarcima. Oni su ti koji kroje pravdu, a žena je potpuno zanemarena. Ništa čudno za srednjo-vjekovnu povijest. Ženu se spominje samo kao suprugu svoga muža koji

joj često i priječi da se za pravdu bori na sudu. Dok ona drži tri kantuni kuće, dobri muži vode politiku gra-da i odlučuju što je pravo, a što kri-vo. Sudbinske odluke u njihovim su rukama, no bezimene su majke, koje povijest ni ne spominje, u tom istom gradu odgojile generacije znamenitih muškaraca koji su zadužili naš na-rod. Odnosi starih i mladih savršeno su regulirani. Odgovorni su jedni za druge i dužni su se brinuti da u tim odnosima nitko ne bude oštećen. To je svevremensko pravilo kojemu je u Statutu pridodana i novčana kazna za nepridržavanje. Možda bi i danas trebalo novčano kazniti mlade i am-biciozne ljude koji u utrci za novcem i karijerom zaboravljaju na svoje na-puštene i osamljene roditelje, djedove i bake, ali isto tako kazniti starije koji su nepravedni prema svojoj djeci te nepoštenom raspodjelom ostavštine

izazivaju zategnute odnose svojih po-tomaka poradi komadića zemlje i par šklondretin. Odredbu koja svjedoči o brizi za mlade parove svakako bi tre-balo provoditi i danas.Priznat ćete da su veoma aktualna pi-tanja koja sam otvorila. Možda se čini suludim povlačiti paralelu modernog življenja 21. stoljeća i „mračnog“ sred-njovjekovlja no mnogi su problemi ostali isti, a međuljudski odnosi još uvijek jednako složeni. Iako drevni Statut ima vrlo stroge zakone i kazne koje se danas čine okrutnima i ne-prihvatljivima, upravo zadivljuje hu-manost određenih propisa i zakona. Zaključak se sam nameće - Vrbnički statut je ogledalo društvenih odnosa čovjeka koji je živio prije 600 godina no mi ljudi modernog doba možemo se u mnogočemu u njega ugledati.

Dina Valković Sokolić, prof.

�

TEMA BROJA

Krčki knezovi Frankopani i Vrbnik- temeljne zajedničke odrednice i silnice povijesnog razvoja od 1118. do 1480. godine

Premda je hrvatska histori-ografija iznjedrila pozamašan broj djela o krčkim knezovima Frankopanima, a izdvojimo samo izuzetnu monografiju Vjekoslava Klaića iz 1901. godine (reprint izdanje pojavilo se 1991. g.), ostaje neprijeporna činjenica da nam izvorna i povijesna građa o toj slavnoj i znamenitoj hrvat-skoj velikaškoj obitelji još uvijek ostavlja prostora za nova pitanja i nove spoznaje. No, vraćajući se frankopanskim korijenima, uvijek pogled usmjeravamo na otok Krk, a posebice na Vrbnik, jer je veliki dio njegove prošlosti usko i snažno povezan sa krč-kim knezovima. Bilo da se radi o izvornoj i povijesnoj građi ili usmenoj predaji o genealogiji i razvoju frankopanske obitelji, istraživačko - povijesni put nas dovodi na isto mjesto - Vrbnik, odnosno njegovu najbližu oko-licu. Sagledavajući temeljne

zajedničke odrednice i silni-ce povijesnog razvoja Vrbnika i krčkih knezova, polazimo od kaštela Gradec na Rovozniku u neposrednoj blizini Vrbnika, za kojega se smatra da je prvi po-sjed krčkih knezova, odnosno ishodišna točka s koje kreće njihov razvojni povijesni pro-ces tijekom kojega će izrasti, uz knezove Šubiće Zrinske, u vojno - politički najznačajniju hrvat-sku velikašku obitelj. Sam kaštel smješten je ponad Vrbničkog polja, iznad Vinderske drage s potokom, na povoljnom strateš-ko - prometnom položaju gdje se cestom povezivao grad Krk sa Dobrinjštinom i dalje s omišalj-skim područjem te se najkraćom vezom prebacivalo na kopno pre-ko kanala. Osim Gradeca, krč-ki su knezovi u blizini Vrbnika imali i kaštel na brdu Sv. Mavar (Mavro). U samome središtu Vrbnika, na Placi, imali su kuću ili Knežev dvor te Baćin dvor u ulici Glavača koji je nazvan po knezu Bartolu VII. Baćinu (1330.- 1343.). Prema usme-noj tradiciji, dvor je pružao si-gurnost i zaštitu svakome tko se sklonio u njemu. Inače, po isto-me knezu nazvano je još nekoli-ko lokacija u neposrednoj blizi-ni Vrbnika: Baćin melin (mlin), Baćin laz (prolaz), Baćin drmun

(šuma). Prema tome, nećemo mnogo pogriješiti nazovemo li krčke knezove Vrbenčanima jer su sa Vrbnikom, od svih otočnih mjesta i kaštela, bili najuže po-vezani. Na povijesnoj pozornici krčki se knezovi pojavljuju u XII. sto-ljeću kada je otok Krk pod mle-tačkom vlašću. Njihov praotac ili rodonačelnik bio je knez Dujam I. (1118.- 1153.) o čijemu po-drijetlu, zbog pomanjkanja rele-vantnih izvora, u historiografiji postoje različita viđenja. Radi li se o pouzdaniku hrvatskoga kralja Zvonimira koji je stigao iz Dalmacije (s obzirom da nosi ime nekarakteristično za sjever-no hrvatsko primorje koliko za njegov južni dio) ili je bio ro-manskog (mletačkog) podrijetla budući su Mlečani u pravilu na osvojenim područjima postavljali za upravitelje pripadnike vlastito-ga plemstva! Koliko je povijesno ispravno i utemeljeno gledište po kojemu krčki knezovi nisu etnič-ki Hrvati nego potomci rimskih Frangipanija? Na ta pitanja histo-riografija ne nudi relevantne od-govore. Međutim, nesumnjivo je knez Dujam I. bio toliko moćan i utjecajan da mu je Venecija, koja je otokom zavladala nekoliko go-dina ranije, najvjerojatnije 1115. godine, odnosno u doba dužda

Frankopanski grb

�

TEMA BROJA

Domenica Michiellija (vladao od 1117. do 1128. godine), ostavila otok Krk u vazalstvo, a on se u svojoj vlasti i upravi ponašao izra-zito samostalno. Zanimljivo da iz istog stoljeća dolazi prvi spomen Vrbnika, bar kada je o pisanim dokumentima riječ. Radi se o najstarijoj pozna-toj glagoljskoj ispravi, darovnici ”slavnoga Dragoslava” od 1. siječ-nja 1100. godine koji, dotirajući novosagrađenu crkvu sv. Vida kod Dobrinja, u njoj navodi darovano joj zemljište koje graniči uz osta-lo i s putom ”ki gre v Verbnik”. U to doba Vrbnik je bio, uz grad Krk kao mletačko i frankopansko biskupijsko i upravno središte s većinskim romanskim stanovniš-tvom, te kaštele Bašku, Dobrinj i Omišalj s čisto hrvatskim pu-kom, čvrsto zidinama obzidani kaštel sa samostalnom komunal-nom upravom. Ona se sastoja-la od potknežina kao općinskog upravitelja i namjesnika knezova, dvornika kao njegova pomoćnika i suca (sudec) koji je imao uprav-ne i sudske ovlasti. Uz njih su tu još i vijećnici, suci - prisežnici, sat-nik sa izvršnim ovlastima, glasnik (busović), te plaćeni pisar (kanci-ler). Bili su to ljudi od osobitog povjerenja krčkih knezova i njima su odgovarali za svoj rad. Mlečani se nisu do 1480. godine, kada su Frankopani trajno napustili otok, direktno miješali u ovakvu struk-turu komunalne uprave.

Kneza Dujma I. naslijedili su 1163. godine sinovi Vid I. i Bartol I. kojima Venecija daje otok Krk na doživotnu upravu. Time će se nastaviti samostalan razvoj krčke velikaške obitelji koja će ubrzo proširiti svoju vlast i na susjedno kopno. Naime, u vremenu vlasti dinastije Arpadovića u Ugarsko- hrvatskoj kraljevini, krčki knezo-vi dobivaju od kralja Bele I. župa-niju Modruš, a od njegovog sina, kralja Andrije I. Vinodol. U vre-menima križarskih ratova, u ko-jima su sudjelovali i Arpadovići, kralj Andrija II. daje u znak za-hvalnosti, zbog pružene mu rat-ne pomoći, krčkim knezovima 1221. godine otoke Brač, Hvar, Korčulu i Lastovo, ali izgledno je kako navedene otoke nikada nisu i de facto zaposjeli. No, upravo su križarski ratovi povijesno raz-doblje i povijesna prilika kada za njihovo vrijeme ili nakon njihova završetka ugledne velikaške obite-lji počinju dobivati vlastite grbo-ve, kao oznake svojeg plemenitog roda, utjecaja i snage. Vjerojatno

je tako bilo i sa krčkim knezovi-ma, čiji se grb sastojao od štita razdijeljenog na dva polja, gornjeg crvenog polja sa zlatnom šestero-krakom zvijezdom i donjeg zlat-nog (bijelog) polja. Zbog uskih veza s Arpadovićima, Venecija 1248. godine privremeno oduzi-ma otok Krk knezovima, no ubr-zo im ga (1260.) vraća. Od tada će otokom zajednički vladati dvi-je loze krčkih knezova: Škinelina loza (ugasila se 1386. nakon smr-ti kneza Nikole II., posljednjeg njenog izdanka koji je s otoka otišao 30 godina prije) i Vidova loza, koja će upravljati otokom do 1480. godine. Kroz razdoblje XIII. i XIV. stoljeća vlast krčkih knezova se širi na Senj (1271.), župu Gacku s gradom Ogulinom (1300.), te župu Drežnik s gra-dom Slunjom (1323.). Vrijeme je to kada Ugarsko - hrvatskom dr-žavom već vladaju Anžuvinci (po-sljednji Anžuvinac u Hrvatskoj i Dalmaciji, Ladislav Napuljski, prodat će 1409. godine svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata, što će biti po-četak kraja frankopanske vlasti na otoku Krku), koji će otok Krk nakon Zadarskog mira 1358. go-dine (kralj Ludovik I. Anžuvinac) priključiti svojoj državi, te će krč-ki knezovi postati najuglednija ve-likaška obitelj u Hrvatskoj. Tada oni doživljavaju svoj razvojni vr-hunac usmjeren prema hrvatsko - ugarskim vladarima pa će više bo-

Grb krčkih knezova

10

TEMA BROJA

raviti na kopnu negoli na otoku, kojim će u njihovo ime vladati potknežini u kaštelima, a oni sami će prema potrebama dolaziti ili se indirektno obraćati na otok pre-ko svojih predstavnika, kao kada su 15. lipnja 1388. godine braća knezovi Stjepan (Štefan) I. i Ivan (Anž) V. u doba kralja Žigmunda Luksemburškoga dali sastaviti i napisati na hrvatskom jeziku i glagoljici Vrbnički (Vrbanski) sta-tut, zbornik običajnog prava koji je vrijedio za cijeli otok.

statut (1388.) napisan nekoliko dana prije Vrbničkog statuta, ali na latinskom jeziku. Sastavljeni da bi se suzbilo bezakonje, hrvatski su srednjovjekovni statuti i zako-nici značajni spomenici hrvatske pismenosti i hrvatske pravne povi-jesti prevođeni i na strane jezike. Usto, oni su svjedoci da su njihovi sastavljači pratili suvremene prav-ne dosege i u širim prostornim okvirima. Knez Ivan (Anž) V. postao je 1392. godine hrvatski ban kao prvi pripadnik svoga roda na tom po-ložaju. Naslijedio ga je sin Nikola (Mikula) IV., knez krčki i ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koji se s tri broda u jesen 1430. godine otisnuo prema Anconi, odakle je stigao u Rim, gdje mu je papa Martin V. potvrdio naziv Frankopan i novi grb: dva lava koja lome kruh. Od tada se krč-ki knezovi nazivaju Frankopani ili Frankapani (kako se javljaju u ispravama) preuzimajući prezime rimskih Frangipana/Frangepana. Knez Nikola IV. imao je devet si-nova, ali je na otoku Krku nakon nagodbe između braće jedinim gospodarom postao knez Ivan VII. (mlađi). On će biti posljed-nji Frankopan na otoku jer će ga trajno izgubiti 1480. godine u korist Mletačke Republike. Od prvoga krčkog kneza Dujma I. s početka XII. stoljeća, pa sve do posljednjega Frankopana, Frana Krste (ubijen 30. travnja 1671. g. u

Bečkom Novom Mjestu zajedno s banom Petrom Zrinskim nakon ne-uspjele urote protiv cara Leopolda I. Habsburškoga), kroz nešto više od pola milenija pripadnici ove znamenite hrvatske velikaške obi-telji bili su između već navedeno-ga i habsburški generali, mađarski nadbiskupi, danski kraljevski na-mjesnici u Švedskoj, zapovjednici austrijske Istre, zapovjednici Vojne krajine, književnici, diplomati, rat-nici, graditelji, upravitelji, načelnici i gospodari posjeda, kaštela i grado-va u Hrvatskoj, Bosni, Mađarskoj, Italiji, Austriji, Sloveniji, Šleskoj, Moravskoj i na drugim područji-ma. Istaknuti u vojnim pohodima protiv Osmanlija, vješti diplomati koji su znali braniti svoja prava i proširivati svoje posjede bilo da-rovanjem ili ženidbenim vezama, krčki knezovi Frankopani su se izdigli kao najznačajniji hrvatski velikaši čime su u velikom opsegu obilježili hrvatsku srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest.

mr. sc. Tvrtko Božić

Grb krčkih knezova Frankopana

Statuti gradskih komuna pojav-ljuju se u Europi već u XII. stoljeću jer se zbog njihova naglog rasta i razvoja javlja potreba da se običaj-na, a posebice kaznena prava zapi-suju. Tijekom XIII. i XIV. stoljeća sve više jačaju dalmatinski gradovi u kojima se proglašavaju gradski statuti (Korčula 1214., Dubrovnik 1272., Zadar 1305., Split 1312., itd.). Na kvarnerskom su pravnom području tada nastali statuti i za-konici na hrvatskom jeziku i glago-ljici kao što je Vinodolski zakonik (1288.), dok je primjerice Senjski

Grb krčkih knezova Frankopana

11

TEMA BROJA

Az buky vede glagoljo…

Vrbanski, Vrbenski, Krčki ili pak Vrbnički, nazivi su jednog te istog povijesno-pravnog dokumenta, za-konika, statuta, zbirke statutarnih odredaba s kraja 14. st., točnije 1388. tj. njegova prijepisa iz, najve-ćim dijelom, 1526. godine. Nastao u najglagoljaškijem hr-vatskom srednjovjekovnom središtu, frankopanskom Vrbniku, dokazom je praćenja kulturnih i inih toko-va ondašnjih intelektualaca ovoga kraja, popova glagoljaša, inicira-nih Ivanom (Anžom) i Stjepanom (Štefanom) Frankopanom. Jer, kako baš i zašto baš u Vrbniku, pored ostalih velikih centara kulture i pismenosti, bez obzira na srednjo-vjekovni kontekst, nastaje drugi po postanku među hrvatskim glagolj-skim statutima uopće?! Kada su Konstantin Filozof (Ćiril) i njegov stariji brat Metod krenuli put Velikomoravske kneževi-ne (područje današnje Češke) na po-ziv tamošnjeg kneza Rastislava, a na preporuku bizantskog cara Mihajla, s ciljem širenja i promicanja kršćan-stva tako što će na europsku kultur-nu scenu donijeti nešto novo – pi-smo glagoljicu, koja će odražavati narodni jezik, nisu znali što ih čeka. Braća su sastavila novo pismo koje su nazvali glagoljicom, prema staroslavenskoj riječi glagoljati (go-voriti) koristeći se u tvorbi glagoljič-kih slova (pismena) trima geome-trijskim likovima: krugom, troku-tom i kvadratom, kombinirajući ih s kršćanskim simbolima pa je tako krug simbol Sunca i života, vječnosti i neprekidna postojanja, trokut sv.

Trojstva, Triniteta, a kvadrat simbol Zemlje, četiriju elemenata i četiriju godišnjih doba. Ima li, međutim, ova tvorba i simbolika veze s tri tipa gla-goljice: najstarijom oblom, uglatom i trokutastom, tek ćemo vidjeti. Nakon sastavljanja glagoljičke azbuke, koja nije bila sama sebi svr-hom, trebalo je pristupiti prepisiva-nju knjiga, počevši s Biblijom. Oko Braće se skupilo mnoštvo sljedbeni-ka, učeći novo pismo i prepisivajući glagoljskim pismom knjige, prven-stveno liturgijske, prema latinskim i grčkim izvorima.Međutim, optuženi od franačkih misionara krenuli su prema Rimu, želeći se opravdati pred papom, koji ih vrlo srdačno primi. Njihovi sljed-benici su nakon Metodove smrti bili protjerani pa su tako došli do obale Istre, otoka Krka i Cresa.Tu su ostali, nastavljajući ćirilome-todsku tradiciju, koju dalje razvijaju tzv. glagoljaši, tj. katolički svećenici koji su služili obrede na crkveno-slavenskom jeziku iz knjiga pisanih glagoljicom. Od 12. st. stvara se novi tip glago-ljice – hrvatska (kako je zabilježeno u Brevijaru popa Mavra iz Vrbnika) ili uglata, po uzoru na latinična slova i na neke europske pisarnice, kao i na tadašnji trendovski romanički duh. Takav harmoničan oblik slova fas-cinirao je tada, kao i danas. Takvim slovima prepisane su mnoge knji-ge: misali, brevijari, statuti… dakle i bogoslužna i svjetovna djela, a tim tipom tiskana je i prva hrvatska ti-skana knjiga 1483. Misal po zakonu Rimskoga dvora, tzv. Prvotisak.

Od 13. st. nadalje glagoljica se koristi redovno i za svjetovne prili-ke. Njome je pisan prvi hrvatski gla-goljski statut, onaj Vinodolski 1288., Vrbnički statut 1388., zatim Istarski razvod 1325. pa i crkvena prikazanja, a sjetimo se Bašćanske ploče još ranije, početkom 12. st. Glagoljica se na otoku Krku naglo razvijala, postala je važan liturgijski i svjetovni čimbenik. Čak su i bene-diktinci, koji su inače čuvali i njego-vali latinizam, glagoljicu koristili i u bogoslužju i za svoje svjetovne po-trebe. Važnost glagoljice uvidjele su i mnoge seoske općine (pa i Vrbnik), kao i neke hrvatske velikaške obitelji (npr. Frankopani). U Vrbniku se tako razvija glagoljaštvo i glagoljanje. Dogodilo se da se na području Hrvatske koristilo trima pismima: glagoljicom, latinicom i ćirilicom (nastalom po uzoru na grčko unci-jalno pismo); ćirilica se proširila na istočni dio slavenskoga svijeta, dok je glagoljica ostala i utvrdila se samo u Hrvatskoj, točnije na njezinu zapad-nom dijelu gdje graniči s romanskim narodom. Kako je tekao proces učenja gla-goljskoga pisma u dubokom sred-njem vijeku, ne znamo; tko je učio glagoljicu, znamo djelomično – ža-kni, budući popovi glagoljaši, a mož-da i neki od pripadnika bogatijih društvenih slojeva (staleža) koji se nisu namjeravali zarediti, nego su imali mogućnost dobiti naobrazbu. Oni su učili po glagoljskim početni-cama, koje uglavnom nisu sačuvane (one stare rukopisne), ali su sačuvane one tiskane, kao npr. Prva hrvatska

1�

TEMA BROJA

glagoljska početnica iz 1527. (proizaš-la iz radionice Andrije Torresanija) ili pak Kožičićeva početnica, tzv. Psaltir iz 1530., naravno iz Riječke tiskare, obzirom je Šimun Kožičić Benja bio modruški biskup i osnivač glagoljske tiskare u Rijeci. Kasnije se javlja još nekoliko glagoljskih početnica. Naravno da je glagoljica bila pr-venstveno namijenjena potrebama crkve i svećenstva, kao što su i njezini prepisivači i prevoditelji bili pripadni-ci klera, no već u najstarije doba osim liturgijskih knjiga bilo je u Hrvata i knjiga namijenjenih pojedinačnom čitanju, što dokazuju listovi nekad većeg glagoljskog zbornika Glagolita Clozianus koji je nekada bio u vla-sništvu krčkih knezova Frankopana (Ivan VII nosio je Kločev glagoljaš sa sobom u Mletke kada je zauvijek na-puštao otok Krk). U 14. st. uvodi se živi narodni jezik (čakavsko narječje) u glagolj-sku književnost pa tako i u pravne knjige. Nažalost nije sačuvan ori-ginal rukopisa Vrbničkog statuta iz

1388. već samo prijepis popa Grgura Žaškovića (ali ne samo njega, jer su uočljivi i drugi rukopisi) iz 1526. godine te možemo stoga komentira-ti samo njega. Statut je prepisan u Vrbniku u 16. st. glagoljičnim ustavom (vrstom glagoljice koja se razvija između 12. i 15. st., a karakteriziraju je prilju-bljivanje slovnih linija redačkim li-nijama, izduživanje slovnog polja u pravokutnik, okomita simetričnost velikog broja slova, čuvanje oblo-sti u sredini slova…) i glagoljičnim kurzivom (vrstom brzopisne glago-ljice kojom se pišu uglavnom u 14. st. brojne listine, matične knjige, zakonici, korespondencija, a ovaj je prijepis pisalo više ruku) te latinič-nim kurzivom (u ovome prijepisu posljednje, najmlađe odredbe). Knjižica je mala, neugledna, obič-na, s drvenim koricama presvučenim tamnosmeđom kožom, na kojima se vide ostaci dviju metalnih kopči. Sastoji se od 38 stranica, mada su neke stranice ostale prazne, tj. nepopunje-

ne. Glavni je prepisivač bio, kako je već rečeno, pop Grgur Žašković, koji je pisao mlađim glagolskim ustavom, mada je u tom šarenilu rukopisa evi-dentna i nedosljednost u redoslijedu. Ovaj je rukopis 1962. godine otkupljen od nasljednika kanonika Petra Petriša pa se danas čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Az buky vede glagoljo dobre est6 ži-veti dzelo zemli… Nazivi su to počet-nih slova, pismena glagoljičke azbuke. Prevedeno na hrvatski jezik, ovaj po-četak bi glasio: Ja, koji slova čitam, znam da je dobro živjeti na Zemlji… U staroslavenskom jeziku riječ pisme-na, tj. slova značila je ne samo pisani znak za glas, već i znanje, um, razum, riječ, pismenost, logos, odražavala je cijelu jednu filozofiju umijeća življe-nja, ljepote znanja i mudrosti. Tako i naš Vrbnički statut nije tek zakonik, već je spomenik umu, zna-tiželji, intelektu i civilizacijskom do-stignuću vrbničkoga čovjeka.

Mirela Sparožić, prof.

1�

PASANO VRIME

PASANO VRIME

Bilil sen va jenoj kući, otvoril sen peršijani, kad ono, orka mare, drito gjedan na voltu moje pokoj-ne teti Tonice Kekinice. Ava, judi, ka tuga me je ćapala! Va grlu me je počelo stiskat. Domislel sen se onih lipih dan. Koliko skuti sen

strl, peršuta požeral, pivičin polo-kal. Svega! Ona je bila trgovala po Kiriji z vinon, rakijun, pomidori, a mi dica smo ju čekali kad će prit ze vijaja. A bivala je ko sveti Mikula. Oprćena, pelna svega, seke sorti robi, hrani. Al smo pirovali! Sad je više ni, mertva je, ma istešo sen ju zazval: “Teta Tonica, teta Tonica!”

Od kuće priko puta javil se je su-sed Musto i rekel: “Ma nema je, bolan. Umrla je pred više godina. Nema, ne stanuje niko u toj kući!” Čovik ni znal da mi je to bila teta i da je tu živela moja dobra teta, da sen ju ja zazval više od tugi, nego od potribi.

Nenad Trinajstić

Čestitka:Restoran NADA, Frizerski salon IVANA, Market Draga,Vrbniče nad morem d. o.o., Pekara Vrbnik,Konoba Luce, Market Supec, P. Z. Gospoja

SRETAN BLAGDAN SV. IVANA KRSTITELJA I DAN OPĆINE ŽELE VAM:

1�

POSTIGNUĆA

MALI VINOGRADARI I PODRUMARI

Tradicionalna orijentacija na vinogradarstvo i

podrumarstvo u Vrbniku, te aktual-ne potrebe i zahtjevi u ovoj djelatno-sti, sukladno zakonima RH i procesu pristupa EU, potaknula je skupinu od oko tridesetak malih vinogradara i po-drumara da formiraju Udrugu s ciljem kvalitetnijeg, sadržajnijeg i organizi-ranijeg djelovanja u ovoj djelatnosti. Primarna zadaća bila je edukacija zain-teresiranih i stjecanje verificirane kva-lifikacije-stručne spreme, za obavljanje djelatnosti vinogradar i podrumar. U suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Donja Stubica organiziran je i izveden proces školovanja u Vrbniku, od listopada 2006. do siječanja 2007. g. Trideset i dva polaznika ste-kla su zvanje i kvalifikaciju vinogra-dar-podrumar. Među polaznicima je bilo 25 osoba iz Vrbnika, među kojima čak četiri žene, te dvije osobe

iz Krka, tri iz Novog Vinodolskog, jedna iz Meje - Praputnjaka i jedna iz Omišlja. Važno je naglasiti da je edukacija bila treći put održana u Hrvatskoj, a prva put u Primorsko-goranskoj županiji. Edukaciju su te-oretski i praktično vodili dipl. ing. agr. Ivica Dobrinčić i dipl. ing. agr. Josip Gršković. Završne ispite pola-gali smo pred stručnom komisijom Učilišta Donja Stubica, a financira-nje edukacije, 3. 000 kn po osobi, svaki je polaznik snosio osobno. U veljači 2007. g. osnovali smo i registrirali Udrugu koja od 7. svibnja 2007. i formalno djeluje. Predsjednik Udruge Ivica Dobrinčić, uz još četiri člana Upravnog odbora, realiziraju program djelovanja Udruge koji je usvojen od svih 29 članova. Tijekom proteklih godinu dana ostvareno je više aktivnosti: redovita kontrola - mjerenje mošta i vina, konzultacije u vezi obrade vinograda, konzultacije oko uređenja i čišćenja konoba pre-

ma naputku nadležnog Ministarstva, marketing, sudjelovanje na Vino fo-rumu u Krku (izložbeni štand) i na Danima vina u Vrbniku (izložbeni štand), posjet demonstriranju rada Kybot mehanizacije u Sloveniji, posjet vinarijama u Kutjevu i Jaski i TPC-u Pavin, organizacija svečanosti Martinje - Vrbnik 2007., redovito informiranje u sjedištu Udruge na Placi Vrbničkog statuta (Buffet Primorec), obavještava-nje nadležnih službi Općine Vrbnik o radu Udruge. Tijekom ove godine planirana je daljnja edukacija člano-va - organizacija stručnih predavanja, kontrola vina, pripreme predstojeće berbe grožđa i sudjelovanje na vinskim smotrama. Udruga malih vinogradara i podrumara djeluje s ciljem razvijanja modernih pristupa i organiziranja rada u djelatnosti te poticanja njegovanja i uživanja u izvornosti i kvaliteti prepo-znatljivih proizvoda zavičaja - grožđa, vina, sira i janjetine iz Vrbnika.

Slobodan Vujović

1�

POSTIGNUĆA

NA ČERENCI

Na kamiku sidinze Čerenca kot na slikives Vrbnik vidin.Na steni kuće starestišnjeni vokolo zvonika,sence jih zlati, bura melči,more miruje, polne zvoni.

Leto je prišlo va naš pajiz,vonja kuš i magriž.Dibji šipun cvete,tiće kantaju, kudlačiće lete.Lip je naš Vrbnikpo gradu i po zarokudomaćemu i fureškomu oku.

Sprid devet stotin letsu dedi i babinašemu Gradu ime zapisali.Čudo su fadigali,gradili, skerbelii sve če su udelalinan su pustili,da bimo mlajih navadili.

Marinka Matanić PolonijoVrbnik, za Ivanju 1998.

Škola Vrbnik i školski uspjesi u 2007./08.

Ove godine našu školu po-hađa 150 učenika, a posebno nam je drago što je u prvi razred upisano čak 19 učenika, neuo-bičajeno velik broj za naše malo mjesto. Učenike su ove godine u školi dočekali novi, besplatni udžbenici. S radom je počela i nova školska psihologica te logopedi-ca koja je na raspolaganju svim učenicima kojima je potrebna pomoć. Cijeloj školi je u potpunosti obnovljena fasada, a dobili smo i nove, kvalitetne prozore u uči-onicama mlađih razreda i zbor-nici. Ove školske godine dobili smo na raspolaganje 20 000 kn iz proračuna Škole. Od toga smo kupili prijenosni razglas koji će nam koristiti za priredbe, nešto

alata za tehničku kulturu, a dio naručenih nastavnih pomagala još čekamo. Mnogi učenici i njihovi učite-lji su se tijekom cijele godine tru-dili te su sudjelovali na mnogim školskim natjecanjima. Dobre rezultate su postigli na natjecanju iz tehničke kulture, informatike, matematike, geografije, kemije i hrvatskog jezika.

Naši najbolji šahisti su su-djelovali na državnom prven-stvu šaha u Šibeniku. Učenici 7. razreda sudjelovali su na 10. sazivu Male staroslavenske aka-demije ”Dr. Antun Mahnić” koja se održavala u školi Krk. Natjecanje iz Crvenog križa održalo se kao i svake godine u Krku gdje su naši učenici poka-

zali dobre vještine primjenjiva-nja prve pomoći na «unesreće-nim» osobama.Na natječaju PGŽ “Lijepa naša Hrvatska” u kategoriji literar-nih radova učenik VII. razreda Mateo Kirinčić dobio je prvu nagradu (u iznosu od 8 000 kn), a učenici produženog boravka za likovni rad (“Vrbnik”, kolaž), dobili su drugu nagradu (u izno-su od 5000 kn).

Na kraju moramo spomeniti i učenike koji redovito treniraju različite sportove te u njima po-stižu zapažene uspjehe. Tako je i školsko igralište konačno živnulo jer u „zdravom tijelu je i zdravi duh“.

Tomislav Božić,učitelj

1�

TURISTIČKA SEZONA

TURISTIČKA SEZONA

Djelovanje Turističke zajednice Općine Vrbnik temelji se na načelu opće korisnosti, a bez ostvarivanja ne-posredne koristi. Osnovi parametri za planiranje prihoda jesu boravišna pristojba i tu-ristička članarina, prihodi iz proraču-na Općine Vrbnik, te sufinanciranje projekata od strane HTZ-a, TZ PGŽ, Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i PGŽ. Prema Programu rada TZO Vrbnik za 2008. godinu, kao i svake godine, planirane su raznovrsne ak-tivnosti, projekti i događanja. Koliko će se od toga uspjeti ostvariti u mno-gome zavisi od spremnosti i aktivnog učestvovanja čitave zajednice. Početkom godine, u suradnji sa članovima HPD «Stanko Kempny» iz Zagreba, na području Općine Vrbnik obilježavaju se staze, koje će se priklju-čiti na «Otočnu obilaznicu», a time i na sve ostale markirane staze na otoku Krku. Tiskat će se i karta staza, koja će omogućiti zaljubljenicima aktiv-nog kretanja da se bolje upoznaju sa ljepotama našeg kraja i kulturno-po-vijesnom baštinom, a ujedno će biti i dodatni motiv dolaska i zadržavanja turista tijekom cijele godine. Naravno, da bi se staze mogle mar-kirati i da bi bile prohodne treba ih prethodno iskrčiti, a također će ih tre-bati sve proći barem dva puta godiš-nje radi redovitog održavanja. Jedino dobrovoljnim angažmanom cijele za-jednice možemo postići da nam staze stalno i ostanu prohodne. Koliko će naši gosti i posjetitelji biti zadovoljni čistoćom i uređenošću naših plaža također ovisi o dobrovolj-nom angažmanu cijele zajednice. Radi izrade nove web stranice cije-le naše općine, TZO Vrbnik registri-rala je domenu vrbnik.hr. Time će se korisnicima omogućiti da na jednom

mjestu dobiju sve potrebne informa-cije vezane za Vrbnik, Risiku i Garicu, kao npr. smještajne mogućnosti, in-formacije o ugostiteljskim objektima, trgovinama, obrtima, kulturno-po-vijesnim znamenitostima, zabavnim događanjima, zanimljivostima, druš-tvima, udrugama, plažama… Stranica će biti izvedena u 4 jezične verzije ( hrvat., njem., eng. i tal. ) Kako bi stranica bila što potpuni-ja i točnija i naravno što prije gotova TZO Vrbnik obratila se svim žiteljima i prijateljima naše općine, a također je uputila zamolbe i na mnogobrojne adrese da pošalju svoje podatke kako bi ih mogli unijeti na stranice, da be-splatno ustupe fotografije iz vlastite arhive, da jave prijedloge koji bi se ta-kođer mogli unijeti na stranicu, da se jave osobe koje bi htjele pisati ili po-moći u pisanju tekstova i osobe koje bi eventualno prevele te iste tekstove. Kako će na kraju naša stranica izgledati i koliko će interesantnih i korisnih sadržaja imati ovisit će od nas samih. Stoga čekamo Vaš poziv na broj telefona: 051 857 479! TZO Vrbnik i ove godine sudje-luje u «Primorskom jedru», akciji Primorskog radija, u kojoj se bira naj-bolje turističko mjesto na Kvarneru, a realizira se pod pokroviteljstvom TZ PGŽ i medijskim pokroviteljstvom Radija OK, Gorski kotar, Maximum iz Kastva, 052 iz Pazina, Jadranka iz Malog Lošinja, Novog lista i Rijeka News-a. Sudjelovanjem u ovoj akciji nastoji se promovirati sadržaji i turi-stički potencijali malih mjesta te na-graditi napore, zaslužnima, na njiho-vom unapređenju. Što je to Razgon? Zar samo mu-zika na večer na Škujici ili može biti nešto više? Cjelodnevnu radionicu filca-nja vune prikazat će članice udruge «Ruta» iz Cresa.

HZPSS Odsjeka PGŽ iz Rijeke za nas su organizirali stručna predavanja vezana uz ovčarstvo. Zar ne bi bilo in-teresantno pogledat kako naši pastiri strižu ovce! Ugostitelji ponudite nam janjeti-nu pripremljenu na razne načine, te tradicionalne deserte: presnec, poviti-cu, palačinke od skute, … Odazovite se registrirani otočni proizvođači i omogućite našim po-sjetiteljima i turistima da na vašem štandu mogu probati i kupiti domaći sir i ponijeti ga kući kao suvenir upo-trebne vrijednosti. Pokažimo gostima i ljepotu i bogatstvo našeg folklora, naše sopce, kanturice i našu klapu. U planu za ovu godinu je i Fešta od šurlic sa organiziranom radionicom izrade šurlica. Što su to šurlice i kako se izrađuju objašnjavale bi i pokazivale go-stima naše vrijedne domaćice, a i sami bi se mogli uključiti u njihovu izradu. U dogovoru sa ugostiteljima gosti bi mogli probati šurlice pripremljene na razne načine, a da bi nam svima bilo ljepše i zabavnije moramo se svi skupa pobrinut i angažirat. Sigurno ste nešto pročitali ili čuli vezano za «Nediju od vrbenskih kum-panij»? Da bi mogli uopće nešto organi-zirat potrebno je da se predstavnik svake kumpanije javi u TZO Vrbnik kako bi mogli organizirati sastanak i dogovoriti daljnje detalje. Inicijator je gosp. Zlatko Jurković, kako sam sebe naziva kumpanj kum-panije «Biseri». Već je dogovorio tko će pisati tekstove o svim vrbničkim kumpanijama radi objave u Novom Listu, a dogovorio je i radijsku najavu na Radio Rijeci. Hoćemo li imat «Nediju od vrben-skih kumpanij» ili ne, zavisi od nas! «Dane vina otoka Krka - Vrbnik 2008.» ne moramo posebno najavlji-vat, jedino možemo reći da će se ove godine održati po peti put zaredom i to 29. i 30. kolovoza, a gosti nam dolaze iz Dubrovačko-neretvanske županije.

1�

Kao i svake godine biti će pripre-mljen bogat edukativno-kulturno-za-bavni program. TZO Vrbnik će, sa ostalim općina-ma i otočnim turističkim zajednicama, sudjelovati u zajedničkim projektima Turističke zajednice otoka Krka. TZO Vrbnik ove je godine po prvi put sazvala sastanak i okupila predstavnike Općine, osnovne ško-le, udruga, društava, te još nekolici-nu osoba kako bi sastavili zajednički kalendar kulturno-zabavnih zbivanja tijekom ove sezone: U lipnju će se izvesti igrokaz «Kugina kuća» na vrbničkoj čakavšti-ni, obilježiti 620. godina Vrbničkog statuta, proslaviti «Ivanja» blagdan Sv. Ivana Krstitelja, i dan Općine Vrbnik. Početkom srpnja biti će promocija zbirke pjesama «Kanet na vetru», or-ganizirat će se «Razgon», održat će se 3. susret klapa, ribarska fešta Namori, te po prvi put i Fešta od šurlic i Nedija od vrbenskih kumpanij. U kolovozu grupa «Neptun» obilje-žit će 25 godina djelovanja, sredinom mjeseca u Vrbniku će tjedan dana go-stovati i nastupati tamburaški orkestar iz Koprivnice, predstavit će se knjiga «Priče iz davnine» I. B. Mažuranić na vrbničkoj čakavštini, svoju promo-ciju imat će mladi sopci i kanturice, zadnjeg vikend na redu su 5. Dani vina otoka Krka, a Namori će se odr-žat 8. prvenstvo Hrvatske u kuhanju lovačkog gulaša u kotliću za novinare. Obljetnica 110 godina Knjižnice obi-telji Vitezić obilježit će se u prosincu. Na Garici će se krajem lipnja pro-slaviti «Petrova». U Risiki, u srpnju organizira se turnir u boćanju i 8. amaterski plivač-ki maraton na relaciji Vrbnik-Risika, u kolovozu pučka fešta i turnir u briš-kuli i trešeti, a posljednjeg dana rujna obilježit će se i blagdan sv. Jerolima.

Direktorica TU TZO VrbnikSanja Polonijo, dipl.oec.

Naš Vrkonjin

Vrkonjin je lipa kuća stara,

skroz ku je pasalo čudo žen

i dva, tri gospodara.A seki, ki je kada

svoj život tutu pasival,seki je nič ustavil

i nič je dal.Sedaj je red na meni . . .

Ja nimanča dat ni poslat

z ove delge, studene tujini. . . samol je serce moje

ustalo Vrkonjini.

Dr Vlasta Sindik-PoborIvanja 2008, Švedska / NorrbottenIz zbirke ”Brince vrbenskih besed”

1984. (Pjesma od 1972.)

TURISTIČKA SEZONA

1�

PRISJEĆANJA

SJEĆANJE JEDNOGA DOMAĆEGA (OD ĆA)

U to vrijeme, dakle negdje sredi-nom šezdesetih, u Vrbniku događalo se svega i svačega: kupanja, fešte, bilo je različitih znamenitih ljudi i dogo-dovština, gostovanja i građenja. Kupanja su uglavnom bila na Zgribnici iako se dosta domaćih kupalo Namori. Namori je bio nezamjenjiv Osip (neki su ga zvali i Joso) iz stare pozna-te zidarske familije Petriš. U šali sam ga zvao «mason» - slobodni zidar, a on mene «Močo». A evo i zašto. Namori nam je trebala baračica za odlagat vesla, benzin, konope, osti i sl. Našli smo i mesto za bara-čicu, samo, trebalo je dobit sugla-snost «vlasti» da ju ne sruše, ili da se nitko ne buni. Ja sam tako dobio zadaću poć kod Kosmice «po har-ticu». A Kosmica je bila vlast, a sa vlasti treba fino. Objasnim ja njoj sve i zamolim, kako su mi rekli, «harticu».- Ma ne rabi tebi druže hartica. Kada ja kažem može, onda se može. I tako smo, nas dva i Ive Šabin, po-čeli zidat baračicu i tko god nam je rekao da će nam to srušit, odgovo-rili bismo:- Neće niki, Kosmica je rekla da mo-remo. Donijeli smo materijal, daske, opeke, cement, grede, čavle i na po-sao. Sve je bilo u redu samo nije bilo vode za močiti opeke. Ja sam tada svaku opeku močio u moru, Joso je zidao, a Ive radio krovnu konstruk-ciju. Zato me Osip i zvao Močo. I sazidali smo mi to. A di neće kad je vlast iza tebe!? Ali... neki dobar čovjek nas je prijavio da zidamo bez dozvole, da se tu ne smije jer da je držav-no. Došla je inspekcija iz Šila i dala meni, pazi: samo samo meni, nalog

da se to ruši. Kao, moje neka se ruši, ter je od ća, a za moje kompanjone su prešutili. Znam ja što su oni mi-slili?! Ali ni ja nisam vesla sisao, jer to «moje» nije bilo samo moje nego pola i Šabinovo i Osipovo. Išla je stvar do Vrhovnog upravnog suda. Uvijek isto: Ivan... mora rušit, do-maći se ne spominju, a za izvršenje je bio određen neki Turina, kapitan di longo korso pred penzijom iz Šmrike a na radu u Zagrebu u Ministarstvu pomorstva, saobraćaja iveze. I kad su došli, govorim ja njima:- Dobro drugovi, neka se moje ruši, ali da vam ne bi palo na pamet rušiti od Jose ili Iva Šabina. Za takvo ruše-nje ni harti.- A kako ćemo rušit tebi, a ne i njima? Ter se opeka ne more rizat na pol.- Ne znam, to je vaša stvar. Zidovi su zajednički pa se mislite, ako porušite meni, porušit ćete i njihovo. Misle oni, sve se misle i nakon malo vre-mena kaže Turina:- Ajmo ljudi doma, a ki je ovo ovako napisal, neka ruši sam. I odoše, a ba-raka je ostala.

******************* Neki su se kupali na Zgribnici. Bilo je krasno. Milo Polonijo (kasni-je je vodio slastičarnicu «Dubravka» na parkiralištu) vodio je „birtiju“. Svatko je uzimao sam koliko mu i što mu je trebalo i ostavljao no-vac u ladici. Ispred lokala nije bilo asfalta nego obična zemlja s puno kamenja a malo trave. Tu se igrao nogomet, a nakon nogometa uvijek su bila 2-3 krvava palca. Poslije je to vodio Frane Šatenić. I ne samo vodio, već i unaprijedio posao. Bilo je i ćevapčića, i pršuta, i kave, piva, a o vinu da se i ne govori. Ujutro bi on i žena sve pomeli, pokupili i

bacili što bi ljudi ostavili dan ranije. Frane se cijeli dan nije kupao. Tek oko šest pred večer zaletio bi se i naglavu...bum,....ava! Ispred lokala se preko zime stavio beton, Frane je nabavio stolove i stolice, bio je to pravi turistički objekat sa služ-benim imenom kao i sada «Buffet Zgribnica». Mislim da je Frana nakon nekoliko sezona naslijedio jedan naš iz Austrije. Ne znam mu ime, ali znam da je htio proširiti posao i na oštariju na Škujici. E, tuje sve propalo. Konačno je došao Mile Poštar koji to i danas vodi (ili sin, ne znam). Istovremeno, kupanje nije bilo mukte. Naplaćivali su ulaznicu: jedna cijena za cijeli dan, a niža za pola dana; psima je bio ulaz zabra-njen kao i danas, ali se toga nitko ne drži. Ja sam na tom poslu zatekao Moro Kalana. Uvijek je bio pristoj-no obučen, imao je stolić, stolnjak, a na stolu rožica va vodi. Zlobnici su ga zvali i «tri maške šic». Zašto? U dvorištu je imao jednu mašku, a uvijek su mu dolazile još 2-3, a Moro bi ih tjerao vičući: - Ala, tri maške šic! Za kupanje dobila se karta, a mogla se iznajmiti i kabina. Kasnije se provodio natječaj tko će Općini platiti više, taj će naplaći-vati. Jedno je leto ili dva to vodila Jelica Opatova. Ona je naplaćivala kupanje, a Ive Polonijo je prodavao grožđe. Danas nitko ne naplaćuje, nema Iva, a niti kabina. A bile su zgodne, na jednoj daščici visjela je tenda. Ako bi malo puhalo, moglo se malo i vidjeti što se unutra doga-đa. Došla je nova vlast i porušila.... Kako to već radi svaka nova vlast, sve do tada učinjeno, nije dobro:

1�

PRISJEĆANJA

Mi ćemo sada bolje. To je istina na koju se može samo smijati. Kada su bili prvi slobodni izbori 1989. ili 1990., jedna je stranka na cijelu stranicu novina napisala: «Mi zna-mo kako». Sutradan je stranka su-protne ideologije u istim novinama objavila: «Mi znamo bolje» i da bi treći dan ona prva stranka napisala: «Svi znaju da mi znamo najbolje». A ti se Ivane misli!? Sunčalo se na kabinama, često se sa kabina skakalo u more na gla-vu i to samo na jednom mjestu jer su u moru bila dva velika kamena, pa se moralo pogoditi između njih. Danas se više ne skače, a kamenja je «na voju». To jedino još može i zna jedan nabildani mladić koji je svaki dan dežurni na plaži. On i ne skače na glavu nego onako športski, na plitko i na prsa, a ako je širok, samo klizne. A prisutne dame koje to vide samo uzdahnu: – Ah, kakav divan skok!

********************** Posebna je dogodovština bila za Vrbnik kada se pobratimio sa jed-nim mjestom u Šumadiji. Dođu ti oni, bre, pun autobus, a predsjed-nik Mjesne zajednice bio je moj Makso. Po protokolu on se morao sa svima poljubiti i rukovati, a on ti se ljubiti «ze muškin» neće, ni za živu glavu. Bio sam ja na njiho-vom dočeku. Autobus je stao ispred Milanove štajice i Savatove kuće. Ja mislim da ih je bilo blizu pedeset. A Makso u bež hlačama, smeđa ko-šulja, nove cipele....sve je to Ivošica sredila. Kad...izlaze oni i nastane ti, sinko moj, ljubljenje kao da su rod. A Maksu slabo, vidim ga «ves je šel vase». Izljubio se sa svima samo sa jednim harmonikašem nije. Toga s harmonikom uhvatila je Mare Sorova i odvela ga priko Drage doma na stan – tako je bilo po ras-

poredu dogovoreno. A harmonikaš svira li svira, pa kad je došao u kuću izišao je na terasu i «razvalio» srpska kola, sve kolo za kolom, ne može prestati. Jadna ti je Mare nekamo nestala da ju se ne vidi. Na večer je bila fešta na Škujici. Našu su muzi-ku svirali Paškuco i Primorec, a Srbi nisu bili Bog zna kako oduševljeni, ali su slušali. Dogodine su naši bili tamo. Ne zna se kako im je bilo. Nisu čudo govoreli, a imam dojam da se «pobratimstvo» i raspalo.... Nije nikada ni bilo na čvrstim no-gama.

*********************** Još je bila jedna od dogodovšti-na na Škujici. Baš na Velu gospoju, birala se Miss Topless Vrbnika. Sve je započelo oko 19 sati. Moj tast Andrija i ja krenuli smo od kuće oko 18 sati:- Idemo mi, oni doma ne moraju znat kamo, govori Andre. Dođemo nas dva na Škujicu, nađemo dobro mje-sto, počne priredba «za široke na-rodne mase», a cure sve gole iznad pojasa. Ali treba izabrati domaći žiri

jer se i domaće ženske imaju pravo natjecati. Nije se javila niti jedna, a organizator ih je imao 6-7 u rezervi, svojih... iz Beograda. I, Makso, Makso, to je tvoje ma-slo, u žiri stavili mene za predsjed-nika i onoga gospodina koji sada prodaje fornete na parkiralištu. Što se može, ako narod tako odluči mora ga se „habat“. A naroda koli-ko hoćeš, sve jedan preko drugoga, nije se moglo više niti ući. Mi kao žiri odradimo svoj posao i još smo za dvije cure tražili da se još jednom prošeću, onako gole, na opće zado-voljstvo radnog naroda. Izaberemo ti mi Miss i mene dopadne teška, ali odgovorna dužnost otplesati s njom pobjednički valcer. Ja sam imao ma sebi majicu, a ona ništa. Što se sad tu može, takva su pravila, a pravi-la se moraju poštivati. Teško mi je bilo; motao mi se po glavi blagdan, što će Ona reći. Ali.....kada si ušao u igru, igraj do kraja. Plešući sam ju malo i zabacivao lijevo-desno da široke trudbeničke mase vide da se radi o pravom materijalu, a ne kao

�0

sada sve nešto napuhano, silikon-sko i sl. Ali sutra. Prvo Ivošica, pa Soldatićka, pa Grbanica... ni ja više ne znam tko sve ne. Bilo je besed i besed:- Majko, pe kako vas ni sram? Samo ujutro je bilo malo «koti veće kesno». Andrija se „malo dulje zadržao u krevetu» tako da sam svu «paljbu» pobrao sam.

*********************** Za Namori je uvjek bilo oz-biljnije. U gostionici su se nala-zili Guštin, Frane Volarić (kuća pokraj restorama «Luce»), Košte, Tončić Petrinić, Mihovil od mili-cije, Butković, Dule, Pece, ako nije imao posla sa čišćenem barčice, Her i dečki koji su vozili turiste u Vrbnik. Diskusije su bile na visini zadatka. Govorilo se o ribi, gdje se lovi, o ješkama, kakvo će vrijeme. Pitam ja tako Guština, kakvo će biti vrijeme jer sam mao namjeru zaplo-viti «prema Dubrovniku». - A, govori Guštin, moglo bi...- A što bi moglo?, pitam ja.- A moglo bi hitit na....ma šta vi zna-te. Kad bi znali kako je na Dunavu, ne bi ništa pitali. Eto. Košte je uvijek imao jedan žuti plastični kaputić jer je prevozio go-ste do Sv. Jurja i na večer nazad, pa bi možda malo i kišilo, da Ursule ne bi brinula ako bi ga pustila samoga. Ursule je bila gazdarica sve godine koliko je bila tu. Jedrila je, lovila, veslala, prodavala, naplaćivala,... a kasnije ju nisam više viđao. I tada, jednoga ljeta se ribolovno društvo «Kanj» dogovorilo zidati je-dan «mul». Sve se našlo, materijal, kadena, bačve za nositi betonsku deku, ronilac, dizalica, dozvole, re-koh, sve. Samo je nešto tu čudno, mi platili, mi gradili, a Vlast nam je uzela vez s tim da se imam pra-vo vezati sve dok plaćamo naknadu

PRISJEĆANJA

za privez koji smo sami platili. Ali, mnogo veću naknadu nego domaći. Sve je isto, i more je isto, vez je isti, barka je ista. Šta se tu može, došla nova vlast, a mi smo uvijek «od ća».

*************************** Ispričavam se ako nisam spo-menuo više dragih ljudi kojih se isto tako rado sjećam, ali i ja za-

boravim s vremenom, ili... ako sam spomenuo nešto što ljudi žele zaboraviti. Jednom drugom zgodom naći će se netko vještiji peru od mene i zapisati više.

Napisao po sjećanju,Ivan Misjak, „furešt ze Supca“.

�1

OPJICA, MOJA DRAGA OPJICA

PRISJEĆANJA

Iz daleke Kanade javio nam se gospodin Josip Gršković. Njegovo pismo počinje:

“ Kadi se tić zleže onamo i na-teže ( I. Stašić ). Ja sen se rodil na Opjici 03. rujna 1926. leta. Ja sen bil oko leto dan star kad je moj otec partil va Kanadu. Moj brat Ive ni bil rojen. Oca smo videli 1936. leta kad je prišel va posjetu. Čekali smo pred vaporon oca, na veloj rivi, ja i moj brat Ive. Prišli su Moro, Paron i moj otec. Sva tri su imeli klobuki. Nis prepoznal oca mej tih trih, ušel sen. Namori je Stašica prala robu, ćapala me je i držala dok ni otec prišel bliže. Dičina ka nisu plno let videla oca nisu ih zvali ćaća, nego otec. Od 1927. - 1929. oko 50 Verbenčan je partilo va Kanadu bez žen. Niki nisu ni bili oženjeni. Jedna mej prvimi ženskami ka je prišla va Kanadu bila je Marija Valković – Gašparina, ona je bila najodluč-nija. Va Vankuveru je bilo najvi-še Vrbenčani i Crikveničani. Va Kanadi sen skoro 52 leta, ali moje srce je va dragon Vrbniku. “

Eto tako piše gospodin Josip iz daleke Kanade, a za božićne vidi-ke najavljuje nam detaljan članak o Opjici.

Članak uredila i prilagodila Ivana Fugošić

KUĆA STARA

Stoji kuća stara va kantunusama…

Nikoga ni da bi otvoril vrata.ni deda, babi, matere, oca, dice…

Nikoga ni.Niki ne teče zgoru stelbah.

Stoji kuća va kantunusama.

Kamiki va zidu se miču, riču, škripju.Ko da govore jeden drugomu:„Viš, pasali su sve te leta, zimi,

bure, juga, a mi? Mi smo još tu!“Ko da se smiju jeden drugomu:

„Mi smo još tu!“

Stoji kuća stara va kantunu sama.Jedva čeka da njoj niki otvori širon

te drvene, teške vrata.Vrata ke su se otvarali seko jutro,

seko zapolneza seki pir,

za seki sprovodza seko dobro i zlo va kući.

Stoji sad ta kuća va kantunu…Sama.

Marinko Volarić

��

IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE

STATISTIKA ŽUPEod 1. siječnja do 1. lipnja 2008.

KRŠTENJEMušli u zajednicu Župe :

JURANIĆ Rino,sin Klementine i Ivana;

VLADIĆ Josipa,kći Marije i Marinka

TOLJANIĆ Gabrijel,sin Katarine i Franja

TOLJANIĆ Mihael,sin Katarine i Franja

PETRINOVIĆ Eugen Karol,sin Slavice i Tomislava

ŠIMIĆ Paola,kći Nade i Dragana

NIKOLIĆ Gabriela,kći Martine i Mila

VASILJEVIĆ Din Luka,sin Maristele i Stanislava

VJENČANIpred Gospodinom :

Iva VOLARIĆ iIgor LUKARIĆ

Ivana GRŠKOVIĆ iBožidar VOLARIĆ,

Slađana VITEZIĆ iIvan VOLARIĆ

Emilija SLAVČEVA iNeven ZDUNIĆ

Anamarija KARDUM iAlexander ZENEBE

Matilda BRAUT iVlado ŠUŠAK

Prešli u Očevo krilo:

Marija OSTROGOVIĆ Mate TOLJANIĆ Marija VITEZIĆ Katarina BOLONIĆ Vladimir POLONIJOIvan LUKARIĆPetar ČUBRANIĆ Anton MAHULJA Josip TRINAJSTIĆ Dorica FUGOŠIĆ

PRVOPRIČESNICI:25. svibnja 2008.

ANTIĆ, NinaBRUSIĆ, IvanČUBRANIĆ, LauraMILOVČIĆ, VeronikaPOLONIJO, NikaTOLJANIĆ, BarbaraTOLJANIĆ, KristinaTOLJANIĆ, Stjepan

KRIZMANI

4. svibnja 2008.

BABIĆ, KristinaBABIĆ, MoranaBRUSIĆ, AntonCRNČIĆ, IvanIVANOVIĆ, EnaOSTROGOVIĆ, LukaPOLONIJO, MarijaPOLONIJO, ToniRENČIĆ, AntonioSPAROŽIĆ, AlbertŠUPER, MatejaTOLJANIĆ, IvanTOLJANIĆ, MirjamTRINAJSTIĆ, MartaVOLARIĆ, NikolaVALKOVIĆ, Ana

��

Kugina kuća

OD BROJA DO BROJA

Petak, 13. 06., 20: 30, Pod zvo-

nik. Sumrak, puše bura, svako to-

liko padne i kap kiše. Originalan

ambijent i vremenske prilike za

igrokaz o Kuginoj kući, priči o

tome kako je kuga “ušla“ u Vrbnik.

Glumila su djeca PŠ Vrbnik pod

vodstvom učiteljice Marije Kraljić

i učitelja Tomislava Božića.

I. F.

620. obljetnica Vrbničkog statuta

15. 06. u organizaciji VKD Frankopana i Općine Vrbnik, pod Pokroviteljstvom Sabora RH i uz potporu Primorsko – goranske žu-panije obilježili smo 620 godina Vrbničkog statuta. Proslava je počela u 18: 00 u Župnoj crkvi pjevanom staro-

slavenskom Večernjom. Nakon Večernje sve prisutne pozdravio je župnik Anton Zec, slijedilo je kratko predavanje o Vrbničkom statutu, o vremenu u kojem je pi-san kao i o jeziku i pismu kojim je pisan. Predavači su bili mr. Tvrtko Božić, dr. sc. Franjo Velčić i Mirela

Sparožić, prof. Kad je završilo pre-davanje proslava se preselila na Placu Vrbničkog statuta gdje su okupljene pozdravili predsjednica VKD Frankopan, načelnik Općine i predstavnik Sabora. Nakon pozdrava slijedilo je upri-zorenje “To e štatut“. Uprizorenje je priredila Mira Katunar, prof., a u njemu su sudjelovali sopci, folklor,triater, kanturice, klapa “Valomet“ i učenici PŠ Vrbnik. Proslava je završila domjenkom i zabavom uz duo.

I. F.

��

ČESTITKA

Svim Vrbenčanima i Vrbenkama, želimo Sretan

blagdan Sv. Ivana Krstitelja i dan Općine Vrbnik

ALU KRK

��

STRIC IVE

IMAMO ZAKONI, MA NIMAMO REDA

Evo Van se javjan još živ, ma već sla-biji. Bole me nogi, kuki; ruki se tresu, a glava istešo, ma još mi dela urica i evi čičić nutri va glavi. Zima je pasala, celo protuleti je pek dežjilo priko mere...Baren su se muži nabivali šoto poprivi-ća aš nisu mogli poć poji. Nakon dežja rasla je šporkica, ...a zaperki su mi još i sedaj sprid očuj. Mi smo se nasideli i na Placi i na parkiralištu i na Škujici... Lipo je gjedat judi kako pasivaju zgoru Placun bez bočic, a zdolu Placun ze bočicami. Ma kako se neće zakučit za kakovu bočicu kad je na Škujici bečvica, a za sest dodar barka; na Placi je karet, a na klaonici vela bečva ze najviše vina. Zgorun Placun su samo katridice ze bo-cicami pe furešti malo sedu na zičić. Vodići ki ih pejaju fermivaju se pol groba braće Vitezić i govore o nikon čudnon pismu i pejaju ih va najužu ulicu. Kigod zavrne i va Knjižnicu (ako najdu ki će ju otvorit), ma tistih je naj-menje. Vrbenski , kako bi to denes rekli, brend je sedaj vino i oštarije, pe onda kultura (makar da 37% judi putuje radi kulturnih znamenitosti). Kultura i pismo glagoljsko ovo leto moralo bi bit najvridnije če ima-mo, aš smo ovo leto proslavili 620 let Vrbenskog statuta, sad petnajstoga ovo-ga miseca. Na Placi se govorelo i kantalo ko nigda, a bilo se obelčeno i va robu kakova se nosila va ono vrime.... ženi su nosile kebli na glavi, a ne klobučiće. Napamet su mi prišli moje babi i dedi, „mučenici“ ki su svega bili žejni, a ope-ta su nikih stvari imeli: najviše od njih čudo dice, a ni mižerije njin ni falilo. Statut je rabil udelat reda mej judmi. Ma ki zna koliko se je zakoni preneslo va ovih 620 let ma nereda je sve više i sveki dela kako mu se čini da je dobro, ali samo za njega. Ki je na vlasti dela za se, makare bi moral delat za svih. Va Općini je sve više judi, va Veji još više, v Rikvi i va Zagrebu..., sveki dela če oće. Ki pride na vlast ne da se ća ni za živu glavu, od ove male općini pe sve do Sabora . I kad jin pasa mandat, još vavik se tamo vrte. Sedaj čekan nove izbori da vidim kako ćemo zibrat kad se bude bi-ralo čovika po imenu!? Viste i evo, moja hći je šla va Općinu platit parkiralište,

ma nisu za svih jenake zakoni. Ako sta-vaš Pod zvonikon imaš jenu cijenu, a Na varošu, Gospoji i Supci drugu?! Najboje parkirat na Škujici kadi parkiraju svi oštari, a i „vlast“. Kad moru oni, mo-remo i mi. Neka se potla ne jade na nas kad sami nimaju reda, a nan će poslat onostoga ze lisicun i paukon...Furešti ki stavaju Gradu imaju povlaštenu hartu, a domaći oko grada skupju. A to če mi živemo tu celo leto i plaćamo porezi i od nas imaju plaće, nikomure niš. Bili su Vrbniku već i presjednik i seke sorti ministri, a i nikidan su tutu bila dva: jeden je posadil jeden trs va Beški, a drugi je prerizal „traku“ od nove oštarije. Dobili su žurnadu (od naših šoldi), i oba obed-vali va Vrbniku ...i šli od kuda su i prišli. Ma, ćel i Vrbnik od toga imit koristi?! Va Statutu je bilo napisano če će bit z onistin ki ukrade tuje blago, udela komu škodu, pusti pesa po Gradu.... A denes čobani rivaju tuje gromače da udelaju pašu svojen blagu, a onda okri-ve dibje prašci; ki god zeme i tuju glavu pe proda ko svoju ( i sedaj su čobani munjeni od toga ki jin krade jance???). Va poju se zahićivaju konali pe voda ne otiče deje, mesto da se sve konali očiste i porede (a mi smo još vavik na elaboratu če bi rabilo udelat). Pesi je po Gradu sve više i hode bez da ih ki peja, a i seru kadi arivaju, a gospodari za njimi ne čiste (od mala je jeden menje ki je ostal viseć). Šoldi se hitaju va nikakove projekti .., po projektu se pride na vlast, a računa se potla ne polažu nikomu. Od mora do parkirališta vozi vlakić va kon su furešti ki gredu obać grad, a ne hodi jin se zgoru brigon. Nikih peja-ju i va kombiću do autobusa. Denes se svi muče kako ugodit gostu da se opet vrne pe ih pejaju, voze, napijaju i naji-daju, š njimi se letrataju, kažu in filmi o tomu kako se dela vino, dica in tancaju ....i sve da bi ostavili te vražje euri. Kamene štajice ke su naši dedi ude-lali po poju da bi prespali kad bi šli za ovce sedaj se porejivaju za gosti...Drugi pek sade trsi i va kamiku ko da ni dosta nefadigane zemje pe se mora drobit ka-meni. Sedaj će prit još jeden novi zakon da sve mora bit fadigano, a ne pusto. Ki ne more sam, morat će dat fadigat

drugomu pe će za to dobivat del. A ako pusti zapušćeno, morat će platit globu. Ćemo vidit kako će se to poredit u nas, ki bude doživel? Počelo se malo pore-jivat perivoji po Vrbniku. Imeli smo jedini porejeni perivoj Gospoji ma su ga okaštrili i udelalo drugi (za 200.000 kun), samo sedaj više ni klupic za sest aš da susedon i njihovin goston večer pači ćakula. Sedaj će sedat Baromiću va krilo. Posadilo se je i niko zelenilo uz one vele nove zidi na česti. Već su one zidi mogli bit zeleni i pod bršjanon, ma lehko neće bit berzo. Još je i onih ki moraju očistit stare autini i šklatarije po svojih dermu-nih, dvorih i lihah makar su kontejneri Svete Nedije. Pročital sen va novinah da ćemo ovo leto imit nikoliko fešt više, uz Ivanju i Razgon. Vrbnik je grad od knjigi pe se šempre preženta kagodare „pjesnikinja“ ze pje-smicami po domaću napisane, a muzi-kaši imaju sreberni pir i prontivaju velu feštu...I ja i moja žena smo zajedno čudo let, ma ni bilo toga betega da se slavi sre-berni pir. Vavik nan je falilo, a sedaj kad bimo čegod mogli, više nas ni voja. Ma rekel sen ženi neka opatina postoli, pronta veštid, klobuk i belu stomanju, kupi novu veštu i na ruku da uricu pe ćemo poć za Ivanju na mašu i starosla-vensku vičernju; kupit vnukon kugoda-re stvarčicu na semju i poć zajedno sest za stol. Više neće ona poć na zičić ili na skalice a ja ze kumpanjon, nego ćemo ko i denešnji pari poć zajedno za stol ili va oštariju. Ona mi je rekla da sen se smutil i da ona neće poć smenun, nego da će sest na zičić ko vavik; a ja neka pazin da se ne oprasin i da na vrime priden doma, a ne da pasan sve oštarije (aš nigda je bila samo jena). Boje da se zatere.... nego običaj. Neka svi Ivi i Ivanki, Ivani i Ivane imaju blagoslovjen imendan, a naš sv. Ivan, zaštitnik, neka ovomu vrbensko-mu puku u dragoga Boga zmoli zdravje i poštenje, aš toga nan ni nikad dosti; ma i dobru letinu (čudo janjac, a malo prasac) i dobre žlahtini. Živili!!!

Vaš stric Ive stricive@gmail.com

��

FOTO KUTAK

��

FOTO KUTAK

SLANA LIPOTA

O more,nepregledna,veličanstvenalipoto slana.

Lipo si kad va bonaci pod glatkin modrinpokrivalon spiš,kad na tihon vetru pod sencen va zlatu,pod misečinunva slebrublišćiš i drhtiš,kad se uz kanet buripo tebi vele bele rože zibju i tancaju,kad nas letisvojun slanun vodungrliši mokru lagodu daruješ.

O more, more,srićen je svekiki se kraj tebe rodii kraj tebe umire.

Zora Volarić Perhat