Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja · Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja ... 8.2 Institucionalni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj

Dr. Imre Nadj – Dr. Damir Šljivac – Dr. Balaž Duraj –Dipl. Ing. Marko Vukobratović – Dr. Šandor Farkaš – Andrea Šuvak:

Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja

alternativnih izvora energije u zrcalu održivog ekološkog

gospodarenja u mađarsko-hrvatskoj pograničnoj regiji

2

Završna studija projekta HUHR/0901/2.1.3/0001 u okviru IPA prekograničnog programa Mađarska - Hrvatska 2007-2013 Regional Universities as Generators of a Transnational

knowledge region

Autori knjige

Dr. Imre Nadj – redovni profesor, Sveučilište u Novom Sadu, Sveučilište u Kapošvaru Dr. Damir Šljivac – izvanredni profesor, Sveučilište J. J. Strosmajer, Osijek

Dr. Balaž Duraj – voditelj odjela u Bekeščabi, Madžarska akademija znanosti, Centar za regionalana istraživanja, Bekescaba

Dipl. Ing. Marko Vukobratović – Sveučilište J. J. Strosmajer, Osijek Dr. Šandor Farkaš – docent, Sveučilište u Kapošvaru, Kaposvar

Andrea Šuvak – znanstveni suradnik, Madžarska akademija znanosti, Centar za regionalana istraživanja, Pečuh

Urednik: prof. Dr. Imre Nadj H-7621 Kaposvár, Guba S. 40.

[email protected]

Tehnički urednik: Róbert Dr. Barna Prijevod: Tamás Füri

Izdavač: Sveučilište u Kapošvaru H-7400 Kaposvár, Guba S. u. 40.

Dombovari Szecsox Kft. Naklada: 200 komada

ISBN 978-963-9821-33-0

Kaposvár, 2011

3

Poštovani čitatelju, pred vama se nalaze rezultati zajedničkog rada hrvatskih i mađarskih kolega na projektu Regional Universities as Generators of a Transnational Knowledge Region - UNIREG IMPULSE. Projekt UNIREG IMPULSE realiziran je tijekom 2010. i 2011. godine u okviru IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska Mađarska 2011. do 2013., a u njegovu provedbu uključene su ustanove iz pet županija s obje strane granice – županije Somogy i Baranya s mađarske i Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska i Koprivničko-križevačka županija s hrvatske. Projekt je vodio Podunavski regionalni istraživački institut iz Pečuha uz sudjelovanje Sveučilišta u Kapošvaru i Osijeku te uz potporu razvojnih agencija južnog Zadunavlja, VIDRA-e i PORA-e. U ovom projektu rodila se nova, virtualna regija - nazvali smo je UNIREG IMPULSE regija – kroz čiju sredinu je prolazila stvarna granica između Hrvatske i Mađarske. Sastavne dijelove UNIREG IMPULSE regije vezale su zajednička duga povijest i zajednički problemi i pitanja, a razdirali su je različiti pravni, prostorni i organizacijski ustroji naših država. Tijekom 16 mjeseci, punih aktivnosti, skupova, sastanaka i radionica održanih u Pečuhu, Osijeku i Kapošvaru, ali i Beremendu, Ivankovu, Viljevu i Karancu, članovi projektnih timova istraživali su najvažnije pokazatelje stanja UNIREG IMPULSE prostora – ruralni razvoj, prostorno i strateško planiranje, okoliš i obnovljive izvore energije te ulogu sveučilišta u razvoju ove regije. Istraživanje je započelo detaljnom, višeslojnom analizom svih ovih područja u Hrvatskoj i Mađarskoj, nastavilo se usporedbom situacije u obje zemlje te je rezultiralo prijedlozima zajedničkih strateških razvojnih smjernica. Cijelo istraživanje vodile su homogene hrvatsko-mađarske radne grupe i svaka radna grupa svoj je rad uobličila u dio završne publikacije UNIREG IMPULSE projekta. Jedan od rezultata projekta je i uspostavljanje suradnje Ureda za inovacije i prijenos znanja Sveučilišta u Kapošvaru sa srodnim uredom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U ovom izdanju nalaze se opsežni pripremni materijali potrebni za pokretanje, funkcioniranje i napredovanje takvih ureda na sveučilištima. Završetak UNIREG IMPULSE-a ostavlja sve sudionike u projektu bogatije za nove suradnike, projektne partnere i prijatelje; tako stvaramo temelje akademske mreže znanja u našoj regiji. I, na kraju, pitanje – mogu li sveučilišta biti pokretači regionalnog razvoja? Mogu li, uz nastavnu i znanstvenu, preuzeti i treću ulogu proaktivnog djelovanja u društvu i služenja zajednici? Odgovore potražite u našoj knjizi!

4

1 Sadržaj

Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja alternativnih izvora energije u zrcalu održivog ekološkog gospodarenja u mađarsko-hrvatskoj pograničnoj regiji ......................... 1 1 Sadržaj .................................................................................................................................................... 4 2 Uvod ....................................................................................................................................................... 5 3 Točke gledišta ekološke održivosti u Južno-Zadunavskoj regiji u Mađarskoj te u razvojnim dokumentima Koprivničko-križevačke, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije (Dr. Imre Nadj, Andreja Šuvak) ......................................................................... 6 4 Istraženo područje (Dr. Imre Nadj) ............................................................................................... 12 5 Vrednovanje stanja okoliša (Dr. Imre Nadj) ............................................................................... 13

5.1 Kvaliteta podzemnih voda ...................................................................................................... 13 5.2 Kvaliteta nadzemnih voda ...................................................................................................... 15 5.3 Okoliš naselja ............................................................................................................................... 15

5.3.1 Kvaliteta zraka ...................................................................................................................... 16 5.3.2 Kvaliteta pitke vode, opskrba pitkom vodom .......................................................... 19 5.3.3 Onečišćenje otpadnih voda, gospodarenje otpadnim vodama ....................... 19 5.3.4 Gospodarenje otpadom, zbrinjavanje otpada, javna čistoća ............................ 19 5.3.5 Gospodarenje zelenim površinama ............................................................................. 22

6 Obnovljivi izvori energije (Dr. Damir Šljivac, Dr. Balaž Duraj, Ing. Marko Vukobratović)24 6.1 Zakonodavni okvir za OIE u Hrvatskoj ................................................................................ 24 6.2 Zakonodavni okvir za OIE u Mađarskoj .............................................................................. 24 6.3 Solarna energija .......................................................................................................................... 26 6.4 Vjetrena energija ........................................................................................................................ 28 6.5 Geotermalna energija ............................................................................................................... 29 6.6 Biomasa .......................................................................................................................................... 30 6.7 Potencijal za proizvodnju bioplina u Južno Zadunavskoj regiji ............................... 32

7 Prirodne vrijednosti mađarsko-hrvatske pogranične regije (Dr. Š. Farkaš) ..................... 36 7.1 Osnovne prirodne karakteristike Dravskog poplavnog područja ........................... 36

7.1.1 Biljni svijet .............................................................................................................................. 37 7.1.2 Životinjski svijet ................................................................................................................... 37 7.1.3 Zaštićena područja i nacionalni parkovi .................................................................... 40

8 Institucionalni sustav zaštite okoliša (Dr. I. Nadj, A. Šuvak) .................................................. 43 8.1 Institucionalni sustav zaštite okoliša mađarske pogranične regije......................... 43 8.2 Institucionalni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj .......................................................... 43 8.3 Institucionalni sustav zaštite okoliša lokalnih samouprava ....................................... 44

9 Strategija rješavanja zadataka zaštite okoliša i prirode, te zaštite kvalitete vode u pograničnoj regiji .................................................................................................................................... 45 10 Izvori: .................................................................................................................................................... 47

5

2 Uvod

U okviru projekta UNIREG – IMPULSE stručni odbor za ekološke aktivnosti postavio je sebi za cilj promicanje znanja o zaštiti okoliša i prirode, odnosno o mogućnostima korištenja alternativnih izvora energije, te u okviru suradnje dvaju regionalnih sveučilišta i Regionalnog istraživačkog centra pri Mađarskoj akademiji znanosti u Pečuhu sastavili dokument, koji sadrži prijedlog o održivom razvoju regije. U slijedećoj tabeli (tablica 1) su prikazane postaje projektnih aktivnosti.

Tablica 1: PRIJEDLOGA PROJEKTNIH AKTIVNOSTI O ODRŽIVOM RAZVOJU REGIJE

Br Aktivnost Podaktivnost Ishod Vrijeme

1. Analiza ulaznih dokumenata

Identifikacija dokumenata

Odabrani dokumenti ožujak 2010

Odlučivanje o smjernicama provedbe

Postavljena metodologija analize

travanj 2010

Analiza Osnovni rezultati analize

Travanj 2010

2. Radionica Skup na temu OIE na ETFOS-u

Izlaganja, razmjena mišljenja i informacija

Svibanj 2010

3. Radionica IPA Sastanak u Osijeku Prezentacija dosadašnjeg napretka

Lipanj 2010

4. Istraživanje – početna faza

Izrada baze podataka za strateški bitne dokumente Hrvatske i Mađarske

Baza podataka sa svim bitnim dokumentima

Rujan 2010

Izrada radne verzije rezultata istraživanja

Radna verzija studije sa svim bitnim odrednicama WG3

Listopad 2010

5. Transfer tehnologije Posjet bioplinskoj elektrani u Ivankovu

Transfer znanja i iskustva u ruralnom razvoju i pravilnom korištenju OIE

Studeni 2010

6. Istraživanje – završna faza

Detaljna analiza ulaznih parametara u skladu sa nacionalnim interesima

Završna verzija studije sa svim relevantnim podacima

Veljača 2011

Izvor: originalan

Tijekom aktivnosti održano je niz konzultacija, obilazaka po terenu, stručnih usuglašavanja, stjecanja novih spoznaja, a rezultat svega toga je ovo dvojezično izdanje, koje s obzirom na ekološko stanje pogranične regije sadrži razvojne ciljeve i strateške preporuke, a koje se odnose na zaštitu prirode i okoliša, odnosno na mogućnosti korištenja alternativnih izvora energije u zajedničkoj suradnji u pograničnoj regiji.

6

3 Točke gledišta ekološke održivosti u Južno-Zadunavskoj regiji u

Mađarskoj te u razvojnim dokumentima Koprivničko-križevačke,

Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije (Dr. Imre Nadj, Andreja Šuvak)

O programiranju i planiranju u Mađarskoj općenito može se reći, da do priključenja EU nije zavladala strateška predodžba. Današnja situacija pokazuje „miješanu” sliku, jer pored tradicionalnih sektorlanih predodžbi rađaju se sveobuhvatni, dugoročni i strateški planski dokumenti. U Mađarskoj se udomaćio jedinstveni sustav za podjelu poticaja, koji je samostalno djelovao, te je stvorio vlastiti institucionalni sustav, razvojne dokumente, odnosno mrežu za raspodjelu poticajnih sredstava, konzalting i vrednovanje. U pozadini podijeljenosti se krije već spomenuto nepostojanje strateške predodžbe, naime, „integrirane” dokumente, koji su propisani unutar EU, nisu uspjeli prilagoditi već postojećim, općim državnim strateškim sustavima. Razvojni dokumenti, koji su potrebni za pojedine programe, često puta su nepotpuni, te se ne poklapaju domaćim direktivama i propisima.

Za korištenje EU sredstava potrebna je „integrirana” predodžba, odnosno tumačenje i provedba održivog razvoja – koji se stalno mijenja – daje novi zamah strateškom planiranju, koji se zamjećuje u području zaštite okoliša. Okoliš, kao jedan od temeljnih „stupova” održivosti pojavljuje se kao horizontalni cilj u razvojnoj politici EU -a, i upravo zbog toga za postizanje ciljeva na području zaštite okoliša neophodno je permanentno usuglašavanje ekoloških i sektorskih politika, izbalansirano upravljanje gospodarskim i ekološkim ciljevima, te izrada takvih modela, koji mogu udovoljiti objema kriterijima (npr. zelena gazdinstva). Međutim, lisabonski ciljevi i njihovo preosmišljavanje u 2OO5.g. na razini cijele EU dovelo je do toga, da umjesto ekološke više se fokusiralo na gospodarsku održivost. Kao posljedica toga je, da strategijski dokumenti, koji su povezani korištenjem EU izvora sadrže manje konkretnosti vezano za zaštitu okoliša, dok domaći jači i detaljniji dokumenti, koji se vezuju uz korištenje domaćih financijskih izvora, te raspolažu prijedlozima za intervenciju i rigoroznim ciljnim sustavima, ali ne i strategijskom vizijom, gube na značenju.

U Mađarskoj zaštita okoliša i ekološki održivi razvoj se pojavljuje i u samostalnoj, tematskoj dokumentaciji, ali isto tako i u dokumentima teritorijalnog razvoja pojedinih regija. Na nacionalnoj razini među te razvojne dokumente se ubraja Nacionalna strategija klimatskih promjena (NÉS), Nacionalna strategija održivog razvoja (NFFS), te Nacionalni program zaštite okoliša (NKP), koji se odnosi na razdoblje između 2009-2014.g.

Nacionalni program zaštite okoliša raspolaže vlastitim proračunom i izvorima, istina zbog financiranja iz domaćih izvora poticaji se iz godine u godinu permanentno smanjuju, dok unijski se povećavaju. Od tri nacionalna dokumenta ovaj Program se smatra najcjelovitijim i najdetaljnijim, ali ne sadrži naputke kako bi taj dokument mogla postati strateška smjernica po pitanju intervencija na području zaštite okoliša, te za usuglašavanje ekoloških i drugih interesa. Detaljan prikaz dokumenta sadrži ciljeve, tematske akcijske planove i programe te financijska sredstva za realizaciju istih, međutim, nije prepoznatljiv taj sustav, koji se krije iza tih akcija, koji bi trebao dati pregled o

7

međusobnoj povezanosti ciljanih sustava sektorskih politika te o međusobnim utjecajima provedenih intervencija.

Strategijski pristup zaštiti okoliša je deklarativno zadatak Nacionalne strategije održivog razvoja (NFFS). Ovaj dokument, koji je prihvaćen 2OO7.g., nije toliko detaljno izrađen kao Nacionalni program zaštite okoliša (NKP), te nije došlo do revidiranja ni nakon prihvaćanja Programa zaštite okoliša u 2OO9.g., stoga strategija, koja je prihvaćena u njemu ne prelazi granicu općenitosti, pored ciljeva nisu definirane konkretne mjere, niti financijski izvori, a ne definira ni odnose sektorskim politikama. U Nacionalnom programu zaštite okoliša (NKP) se ukazuje na to, da je za izradu strategije zadužena Nacionalna strategija održivog razvoja (NFFS), kao poseban dokument, meutim, to nije ostvareno.

Jedinstveno rješavanje problema zaštite okoliša i ekološki razvoj koči glomazni pravni okvir, koji mnogobrojnim zakonima definira onečišćenje prirode (npr. gospodarenje otpadom, otpadne vode, zaštita vodene baze i od poplava, zaštita prirode, kvaliteta zraka,itd.). A što se tiče zaštite okoliša na nižim razinama manje područne jedinice na temelju Zakona o zaštiti okoliša (iz 1995.g. –Opći zakon o zaštiti okoliša), trebaju pripremiti na regionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini svoju strategiju ili program zaštite okoliša, odnosno lokalne jedinice uzimajući u obzir opće propise o zaštiti okoliša mogu pripremiti Generalni urbanistički plan(GUP).

Definirani ciljevi u Nacionalnom programu zaštite okoliša (NKP) trebaju biti realizirani i u zadacima zaštite okoliša lokalnih samouprava, a ujedno provedene i zakonske regulative zaštite okoliša. Za provedbu se koriste novčana sredstva od prihoda stečenih kaznenim djelom, odnosno od različitih eko poreza, međutim, to ne utječe stimulativno na eliminiranje ekoloških šteta.

U Operativnom programu Južnog Zadunavlja - u razdoblju između 2007-2013.g. - definirana su tri specifična cilja, a na prvom je mjestu očuvanje prirodnog i ahitektonskog okoliša u regiji. Ovaj cilj želi se postići putem poticanja integrirane akcije za razvoj gradova (prioritet br.4.), te poboljšanjem dostupnosti i razvojem okoliša (prioritet br.5) – ali tako u značajnoj mjeri suzivši krug potencijalnih ekoloških problema u regiji.

Strateški razvojni dokument Južno-zadunavske regije je istovjetan s dokumentom Strateškog programa ekološkog razvoja (KSFP), koji je prihvaćen u 2006. g., te je sastavljen u planskom razdoblju između 2007-2013.g., kada i ostali razvojni dokumenti. Program ne raspolaže vlastitim financijskim izvorima, ali za provedbu ciljeva moguće je koristiti izvore sektorskih i regionalnih operativnih programa.

Specifični ciljevi Strateškog programa ekološkog razvoja (KSFP) ne poklapaju se ciljanim područjima Nacionalnog programa. Specifični ciljevi u tom slučaju su:

• Održivo korištenje prirodnog okoliša • Formiranje zdravog živućeg krajobraza u naseljima • Eko industrija – ekoharmonično gospodarenje energijom.

Pošto je program sastavljen u 2006.g., tada još nisu bili u potpunosti poznati prioriteti operativnih programa. Zbog toga planirani financijski izvori Strateškog programa ekološkog razvoja nisu ušli među prioritete operativnog programa.

8

Prioritete i planirane financijske izvore za provedbu Južno-zadunavske regije sadrži tablica 2, a sivom bojom su označeni oni prioriteti, koji nisu ušli u operativne programe.

Tablica 2: RAZVOJNI PRIORITETI JUŽNOG ZADUNAVLJA I PRIPADAJUĆI PLANIRANI

FINANCIJSKI IZVORI

SFP prioriteti Broj mjere Naslov mjere Spojne

točke za OP

1. Zaštita i održivo korištenje prirodne i arhitektonske baštine

1.1 Povećanje zaštićenih područja, poboljšanje kvalitete zaštite

KOP

1.2 Stvaranje preduvjeta za ekoturističke usluge

ROP

1.3 Razvoj zelenih površina unutar naselja i rješavanje problema unutarnjih voda

ROP

2. Rehabilitacija krajobraza 2.1

Rehabilitacija krajobraza u okolici nekadašnjih rudnika, te zatvaranje ilegalnih deponija smeća i animalnih otpada

KOP

2.2 Rješavanje problema voda izvan urbanih sredina

KOP

3. Eko i zdravstvena zaštita elemenata okoliša

3.1 Razvoj opskrbe pitke vode KOP

3.2/a Odvodnja i češćenje otpadnih voda na temelju Vladine uredbe u naseljima, koja su izvan aglomeracije

ROP

3.2/b

Odvodnja i čišćenje otpadnih voda u nasejima iznad 2OOO stanovnika i na temelju Vladine uredbe (br.31/2006) u određenim aglomeracijama

KOP

3.3

Mreža za monitoring, razvoj civilne mreže, programiranje zaštite okoliša (Različite akcije za zaštitu okoliša i prirode uz sudjelovanje civilnih udruga i lokalnih samouprava)

ROP

4.

Korištenje obnovljivih izvora energije i sekundarnih sirovih materijala

4.1 Kompleksni programi za gospodarenje otpadom

KOP

4.2 Uzgoj energetskih biljaka i korištenje primarne biomase

KOP

4.3/a

Korištenje i gospodarenje alternativnim izvorima energije i otpadom u slučaju investicija iznad kapaciteta 0,5 MW ( korištenje toplinske energije, proizvodnja el.energije ili u kompleksnom sustavu)

KOP

4.3/b

Korištenje i gospodarenje alternativnim izvorima energije i otpadom u slučaju investicija ispod kapaciteta 0,5 MW ( korištenje toplinske energije, proizvodnja el.energije ili u kompleksnom sustavu)

ROP

Umjesto povećanja površina zaštićenih područja među prioritetima Operativnog programa okoliša i energije(KEOP) je predviđen samo razvoj već postojećih zaštićenih područja. U istom Programu se ne pojavljuje kao zaseban prioritet rekultivacija krajobraza u okolici nekadašnjih rudnika, te zatvaranje ilegalnih deponija smeća i

9

animalnih otpada, samo kod prioriteta za zaštitu vodene baze. Ulaganja vezana za korištenje alternativnih izvora energije ispod kapaciteta 0,5 MW mogu se financirati u okviru Operativnog programu okoliša i energije, a ne u OP Južnog Zadunavlja.

Program EKOGRAD-EKOREGIJA isključivo se temelji na temi zaštite okoliša, te je kompleksnog karaktera, koji je pripremilo D.o.o. BIOKOM još u 2004. g.,a od globalnog ekološkog programa do sada je ostvaren samo Program gospodarenja otpadom MECSEK-DRAVA.

U slučaju provedbe lokalnih programa zaštite okoliša treba obratiti pozornost na slijedeća područja:

● Čistoća okoliša u naseljima

● Odvodnja oborinskih voda

● Sakupljanje, odvodnja i čišćenje otpadnih voda

● Komunalno gospodarenje otpadom

● Zaštita protiv onečišćenja zraka, buke i neionizirajućeg zračenja, što uzrokuju stanovništvo i javne usluge (npr.ugostiteljstvo, trgovina na malo, lokalna komunalna služba),

● Logistika lokalnog prometa

● Opskrba pitkom vodom

● Gospodarenje energijom

● Gospodarenje zelenim površinama

● Eliminiranje problema uvjetovanog onečišćenja okoliša te smanjenje rizika od zagađenja

Za provedbu gore navedenih zadataka naselja mogu sastaviti zajednički program zaštite okoliša, ali za razvoj je moguće osigurati sredstva samo već iz gore navedenih, zakonski prihvaćenih prihoda: od različitih kazni i eko poreza. Zbog toga EU izvori i alokacije u operativnim programima imaju značajnu ulogu u ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša.

Razvojni dokument za zaštitu okoliša Podravskog kraja pripremila je Uprava Nacionalnog parka Dunav-Drava za razdoblje 2009-2014.g. Mada Naciobalni park ne porkiva cijelu Podravinu, ali je značajna njegova nazočnost.

Hrvatska stategija definira slijedeća ključna načela za polaznu točku operativnog programa:

● Usuglašavanje metodologĳe prikupljanja i obrade podataka, odnosno uvođenje nacionalnih standarda koji će biti u skladu s EU normama jedna je od ključnih aktivnosti za osiguranje lakšega praćenja stanja okoliša i provedbe politike zaštite okoliša u RH.

● Uspostavljanje kvalitetnih, funkcionalnih horizontalnih i vertikalnih veza na svim razinama državne administracĳe nužno će pridonĳ eti ne samo njezinoj većoj učinkovitosti, već i pravodobnom i usuglašenom djelovanju na zaštiti okoliša.

10

● Samo razumĳ evanje i uključivanje zahtjeva, potreba i ciljeva zaštite okoliša u planske i razvojne dokumente svih sektora koji su izvori pritiska na okoliš osigurat će dugoročnu zaštitu okoliša na državnoj razini.

Županijski programi zaštite okoliša u kontekstu stvarnog procesa uspostave sustava zaštite okoliša u Hrvatskoj

Trenutno stanje uspostavljenosti sustava zaštite okoliša u Hrvatskoj daleko je od svoga, zakonom utvrđenog, idealnog oblika. Mnogi podaci i informacije, te rezultati mjerenja stanja okoliša i sustava upravljanjem okolišem, ili ne postoje, ili ako postoje, nije ih lako koristiti, jer su: 1) raspršeni u mnoštvu neusklađenih aktera, 2) prečesto nedovoljno dostupni, jer akteri zaduženi za njihovo prikupljanje i obradu nisu uložili dovoljno napora da ih učine dostupnima. Mnogi neophodni procesi i aktivnosti zaštite okoliša ili ne postoje, ili su ranoj fazi uspostave. Usprkos mnogim inicijativama, suradnja i usklađenost među segmentima sustava je u pravilu još uvijek daleko od zadovoljavajuće. S obzirom da je Županijski program zaštite okoliša, kako je već rečeno, dio šireg konteksta sustava zaštite okoliša u Hrvatskoj, njegov sadržaj, odnosno način i moguća razina provedbe sadržaja određenog zakonom, neminovno su uvjetovani stanjem (razinom uspostavljenosti, učinkovitosti, i sl.) cijelog sustava. Stoga je, s obzirom na prije opisano stanje sustava, osnovna zadaća ovog dokumenta: 1) s ciljem davanja (utvrđivanja i objedinjavanja) što kvalitetnijih preporuka vezanih uz prioritete zaštite okoliša u županiji, u najvećoj mjeri koristiti ono što postojeći segmenti sustava omogućuju; 2) identificirajući nedostatke trenutnog sustava, te uvažavajući preporuke i inicijative s nacionalne razine, dati preporuke za njegovo unapređenje.

Operativno to znači, da se aktivnosti oko razvijanja Programa i sustava čiju strukturu i dinamiku ovaj dokument treba osmisliti trebaju nastaviti i nakon što on bude dovršen i usvojen, a jedna od njegovih važnijih uloga je poslužiti kao ishodište za jedan takav kontinuirani razvojni proces. U tome smislu, ovaj dokument je inicijalni materijal koji se, kroz dijalog i sudjelovanje svih za ovu problematiku značajnih aktera, te na osnovi iskustava i spoznaja stečenih njegovom provedbom, treba nastaviti stalno dorađivati iprilagođavati novim uvjetima. Taj kontinuirani proces, a ne ovaj dokument, jest Program zaštite okoliša županija.

Zadaća Programa zaštite okoliša Koprivničko-krževačke, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije.

Svi programi moraju imati stratešku širinu i vremenski obuhvat, i da služe za informiranje i educiranje cijelog procesa uspostave sustava, pa je stoga kao prva zadaća određeno: postavljanje cjelovitog okvira i kvalitetne ishodišne točke za uspostavu i dugoročni razvoj sustava zaštite okoliša i unapređenje stanja okoliša županija, koji je 1) u skladu s nacionalnom strategijom i 2) uvažava posebnosti županijskog prostora. S druge strane, od programskog dokumenta očekuju se i posve konkretne, operativno provedive mjere, pa se kao druga zadaća određuje: određivanje prioritetnih mjera kojima će se u trenutnim financijsko-zakonodavno institucionalnim okvirima, u sljedećem kratkoročno/srednjoročnom razdoblju, na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način unaprijediti sustav zaštite okoliša i stanje okoliša županija. Prioritetne mjere održivog razvoja i zaštite okoliša u pograničnim županijama

● Poticanje uvođenja sustava upravljanja okolišem u gospodarski sektor

● Kontrolirana eksploatacija mineralnih sirovina

11

● Poticanje iskoristivih izvora energije

● Kartiranje flore i faune

● Infrastrukturni preduvjeti proĉišćavanja otpadnih voda te oĉuvanje izvorišta pitke vode

● Kontinuirani monitoring okoliša, uspostava područne mreže za monitoring kvalitete zraka

● Izrada karte buke županijskog središta

● Uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom

● Nadzor primjene zaštitnih sredstava u poljoprivredi i zbrinjavanja otpada

● Osiguranje strateške procjene utjecaja planova i programa županijske razine

● Uspostava informacijskog sustava okoliša županije

● Izrada lokalnih programa zaštite okoliša u kontekstu LA21

● Očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza

● Informiranje i edukacija te pristup javnosti informacijama o okolišu

● Kontinuirano obrazovanje o održivom korištenju prirodnih podruĉja i zaštiti okoliša

12

4 Istraženo područje (Dr. Imre Nadj)

Ciljano područje, koje je među ciljevima projekta, u pograničnoj zoni ne pokriva u potpunosti mađarsko-hrvatsko programsko područje IPA programa. Radni odbor za zaštitu okoliša prvenstveno je fokusirao na zadatke vezano za probleme i razvoj okoliša, koji se mogu rješavati u okviru uzajamne i prekogranične suradnje. Zato u znanstvenu analizu te u definiranje okvirnih strateških zadataka uključili smo dvije mađarske županije: Baranju i Šomođsku, te mikroregije Csurgo, Barč, Sigetvar, Šikloš, Šeljin i Mohač, dok s hrvatske strane Osječko-baranjsku, Virovitičko-podravsku te Koprivničko-križevačku županiju. Granice je odredila direktna veza pograničnih regija, pa zbog toga županija Tolna – kao treća županija Južno-Zadunavske regije – nije uključena u provedbu istrage na ciljanim područjima.

Pošto do potencijalnog preoterećenja i onečišćenja okoliša može doći i na pograničnim područjima, stanje opanosti analizirali smo na temelju županijskih dokumenata, jer na lokalnoj ili mikroregionalnoj razini ne postoji baza podataka, koja bi mogla poslužiti adekvatnim informacijama.

Veličina istraživanog produčja je sveukupno 18432 km2 , a broj stanovnika u spomenutim hrvatskim i mađarskim županijama je 1.262.700 osoba .

Cijelo područje spomenute regije nalazi se u jugozapadnom dijelu Karpatske kotline. Pogranična regija sa sjevera se graniči Šomođskim brežuljcima, planinama Meček i Vilanj, rijekom Dravom i Dunavskim bazenom, dok na jugu se nalaze planine Kalnik, Bilogora, Papuk i Krndija. Na jugoistočnom dijelu Osječko-baranjske županije rubni dio regije prema Dunavu zatvaraju nataloženi pješčani nanosi baranjskog i erdutskog kraja, a to je ujedno i prirodna granica prema Srbiji. Umjerena kontinentalna klima, koja ima i neke mediteranske osobine, pogoduje za obavljanje raznovrsnih poljoprivrednih aktivnosti, koje znače i temelj razvijene prehrambene industrije i vinogradarstva. Među značajnije industrijske grane se ubraja drvna industrija, proizvodnja cementa i kemijska industrija. Na području Hrvatske jedan od strateških industrijskih grana je proizvodnja nafte i plina, dok u Mađarskoj proizvodnja ugljena.

Što se umreženosti naselja tiče u planinskim i brežuljkastim krajevima dominiraju sitna naselja, 4O naselja nosi titulu grada, od kojih 5 gradova su županijski centri, a od njih Pečuh i Osijek su regionalna središta. Pečuh po broju stanovnika u Mađarskoj nalazi se na petom, a u Hrvatskoj Osijek na četvrtom mjestu.

Što se gospodarske razvijenosti tiče obje pogranične regije su zaostale na odnosu na ostale, posebice pogranične mikroregije i naselja ( Podravina u Hrvatskoj, Ormansag u Madarskoj). Preopterećenje okoliša zbog proizvodnje ugljena, koje je bilo značajno prije devedesetih godina, do danas svelo se na minimalnu razinu, tako da na istraživanom području o preopterećenju okoliša danas možemo govoriti zbog nedovoljne i nerazvijene infrastrukture, te zbog pretjeranog korištenja kemikalija u poljoprivrednoj proizvodnji.

13

5 Vrednovanje stanja okoliša (Dr. Imre Nadj)

Vrednovanje stanja okoliša susjednih pograničnih regija sadrži u sebi analizu opterećenosti elemenata okoliša, te analizu institucionalnog sustava okoliša. Županijski podaci o zaštiti okoliša su dostupni na obje strane granice, ali ti podaci ipak ne daju objektivnu informaciju o stvarnom stanju okoliša pogranične regije. Usporedbu mikroregijskih podataka ponekad otežava i drugačije ustrojstvo javne uprave ili usporedba podataka različitih javnoupravnih jedinica.

5.1 Kvaliteta podzemnih voda

Zaštita nadzemnih i podzemnih vodenih baza je od iznimne važnosti u cijeloj pograničnoj regiji. Najznačajnije zalihe pitke vode nalaze se u Dravskoj kotlini, pošto nataloženi pijesak i šljunak stvaraju sloj, koji ne propušta vodu i raspolaže izvrsnim hidrauličnim sposobnostima te mogućnostima ponovnog nataloženja. S obzirom na to, da ovo područje raspolaže izvrsnim poljoprivrednim i drugi prirodnim resursima, treba obratiti posebnu pozornost na zaštitu vodenih baza, jer zbog veličine i rasprostranjenosti regije teško je organizirati efikasnu zaštitu. U teritorijalnoj strategiji Hrvatske vodena baza Podravske regije po važnosti se nalazi na drugome mjestu, te stoga iz aspekta regije vrlo je važna i jedan od strateških zadataka očuvanje njezine kvalitete i kvantitete. (Virovitičko-podravska županija leži na kvalitetnoj vodenoj bazi, te je na 51% izgrađena kanalizacija). Na slijedećoj slici je prezentirana vodena baza podzemnih voda u Mađarskoj (slika 1).

Slika 1: OSJETLJIVA PODRUČJA I STANJE PODZEMNIH VODA

Izvor: www.kvvm.hu/szakmai/karmentes/kiadvanyok/karmfuzet10/index.htm

Najveći problem u županiji Baranja predstavlja iznadprosječna koncetracija arsena (10 µg/l), posebice u zalihama vode u pograničnim mikroregijama: u okolici Šeljina (18

14

naselja), Šikloša (1 naselje), Senlurinca (4 naselja) i Sigetvara (7 naselja). U šeljinskoj mikroregiji taj problem ima utjecaj na 9000 stanovnika (u naselju Galos 2010), a u županiji Šomođ, u mikroregiji Barča ( 5 naselja), Kapošvara ( 2 naselja) i Nagyatada ( 3 naselja) je iznadprosječna koncetracija arsena od dozvoljene granice.

Koncetracija amonija iznad dozvoljene granice je uočljiva u sedam mikroregija u županiji Baranja. Izrozito je visoka koncetracija u naseljima u okolici Senlurinca, Šeljina i Šašda. U županiji Šomođ također se pojavljuje isti problem, naime, tamo od 11 u 7 mikroregija je visoka koncetracija amonija. Sličnim problemom se suočavaju i stanovnici Kapošvara i okolice - njih oko 8O tisuća. Slijedeći grafikon (slika 2) kolika je količina mangana u podzemnih vodama u pograničnim mikroregijama.

Slika 2: KOLIČINA MANGANA IZNAD DOZVOLJENE GRANICE U POJEDINIM NASELJIMA PO

MIKROREGIJAMA

0

2

4

6

8

10

12

14

Barcsi Mohácsi Szigetvári Sellyei

Izvor: Na osnovu Uredbe Vlade R. Madžarske 65/2009. (31. III.) priredila Gálosi, 2010.

Količina nitrita iznad dozvoljene granice u pojedinim naseljima po mikroregijama: u okolici Šeljina (3 naselja), Sigetvara (1 naselje), Mohača (4 naselja), Šikloša i Barča (1-1 naselje) (slika 3).

Slika 3: KOLIČINA NITRITA IZNAD DOZVOLJENE GRANICE U POJEDINIM NASELJIMA PO

MIKROREGIJAMA

0 500 1000 1500 2000

Barcsi

Siklósi

Mohácsi

Szigetvári

Sellyei


15

5.2 Kvaliteta nadzemnih voda

Kvaliteta nadzemnih voda u regiji je u kritičnom stanju, pošto manje rijeke i pritoke (Pečuška voda, kanali Kapoš i Šio-Nador, rijeke Koppany i Rinya), koje nose pročišćavane otpadne vode obližnjih gradova i naselja, ulijevaju u Dravu te su po kvaliteti zagađene (kat.broj IV) ili u značajnoj mjeri zagađene (kat.broj V). Također su i rijeke u pograničnoj regiji po kvaliteti zagađenosti ugrožene (npr. Drava. Karašica, Kapoš, i „Crna voda”).

Na području Hrvatske kvaliteta vode rijeke Drava je odgovarajuća (kat.br. II-III), te istu kvalitetu drži do Osijeka, međutim, kod ušća zbog pojedinih parametara kvaliteta se mijenja (kat.br.IV). Kod gornjeg toga rijeke u okolici Koprivnice iznadprosječna je koncetracija i zagađenost od nitrita, nitrata, amonija i željeza, što uzrok zagađenosti otpadnih voda. To stanje potvrđuju i vodeni uzorci istočno od Osijeka.

Slika 4: IZVORI ONEČISTAČA NADZEMNIH VODA NA SLIVNOM PODRUČJU PANONSKE

HRVATSKE

Izvor: Environmental Operational Program 2007-2009, Instrument for pre-accession assistance 2007 HR16IPO003

Na periferiji regije kvaliteta vode Dunava također spada u kategoriju II-III, kvaliteta vode Kopačkog rita u kategoriju II-III (kod Kopačeva koncentracija kisika spada u kat.IV.), dok rijeka Karašica već spada u kategoriju IV-V.

Bilo bi preporučljivo, da većinu otpadnih voda puštaju u rijeke nakon preventivnog filtriranja, jer bise na taj način mogao sačuvati eko karakter krajobraza, autohtonu vegetaciju, prirodna i specifična staništa, održivi lov i ribolov, te rekreativne aktivnosti u prirodi. (Gálosi, 2010).

5.3 Okoliš naselja

U regiji naselja, a posebice gradovi su integrirana područja onečišćenja okoliša, te ujedno se smatraju opasnim izvorima i prostorom, gdje su stanovnici izloženi onečišćenju. Mada istraživano područje nije pretjerano onečišćeno, ali veliki gradovi i nekadašnji rudarski i industrijski kompleksi još uvijek znače potencijalni izvor onečišćavanja. To se posebno odnosi na Pečuh, Osijek, Viroviticu i Koprivnicu. Problemi okoliša zbog nedostatka komunalne infrastrukture prvenstveno se pojavljuju u manjim gradovima te u većim općinama.

16

U Mađarskoj zadatke i obveze vezano za održavanje okoliša u naseljima regulira Zakon o formiranju i zaštiti arhitektonskog okoliša iz 1997.g. (LXXVIII), dok u Hrvatskoj zadaci su definirani u županijskim dokumentima o zaštiti okoliša.

5.3.1 Kvaliteta zraka

Heterogena gospodarska i industrijska struktura pogranične regije u prošlosti je uzrokovala značajna onečišćenje okoliša, posebice u okolici Pečuha i Komloa, gdje se vršila proizvodnja ugljena. Nakon demokratskih promjena u znatnoj mjeri su smanjena onečišćenja okoliša. Danas već u naseljima na kvalitetu zraka utječu intenzivni promet motornih vozila, na pojedinim mjestima individualne tehnike grijanja što povećava emisije onečišćavanja, odnosno industrijske emisije, te poljoprivredna onečišćavanja. Osim nekoliko kritičnih točaka kvaliteta zraka Južnog Zadunavlja je zadovoljavajuća. (Fodor, 2006). Potencijalno onečišćavanje može značiti veću opasnost u gradovima kao što su Pečuh i Osijek, i to zbog povećanog prometa i rada toplana (tablica 3), dok u drugim gradovima, i na mađarskoj i na hrvatskoj strani, onečišćenje zraka je ispod praga upozorenja.

Tablica 3: ELEKTRANE U JUŽNO-ZADUNAVSKOJ REGIJI

Ime Energenti Nuklearka Paks (Paksi Atomerőmű Zrt.) Uran Termoelektrana Pečuh (Pannon Hőerőmű Zrt.) Plin, biomasa Termoelektrana Komló (Komlói Fűtőerőmű Zrt.) Biomasa Toplana Szigetvá (EFC Szigetvár Kft. – Ligna-Therm Kft.) Plin, (biomasa) Toplana Kaposvár (Kaposvári Fűtőerőmű Kft.) Plin Toplana Mohács (Mohácsi Hőszolgáltató Kft.) Plin Toplana Szekszárd (Alfa-Nova Energetikai Fejlesztő, Tervező Kft.) Plin Toplana Dombóvár (Dalkia Energia Zrt.) Plin Toplana Bonyhád (Fűtőmű Szolgáltató és Kereskedelmi Kft.) Plin

Izvor: www.atomeromu.hu, www.pannonpover.hu, www.komloieromu.hu, www.mohacsihoszolg.hu, www.ddkkk.pte.hu, www.alfanova.hu, www.dalkia.hu, www.futomukft.hu

Na pogoršanje kakvoće zraka u značajnoj mjeri utječe NO2 , nataloženi i leteći prah u zraku, a prekoračenjem praga upozorenja onečišćenje zraka samo u iznimnim slučajevima može uzrokovati okolišne i zdravstvene probleme. U smanjenju onečišćenja zraka na regionalnoj razini značajnu ulogu igra velik postotak priključenih stanova na plinsku mrežu. U 2008.g. u Baranji na plinovod je priključeno 47% naselja, dok u županiji Šomođ 54,5%. U Baranji 39,5%, a u Šomođskoj županiji 57,1% stanova je priključeno na plinsku mrežu, dok 25% odnosno 6% stanova je priključeno na toplane. U pograničnim mikroregijama velike su razlike u tome, koliko kućanstava je priključeno na plinovod (slika 5).

17

Slika 5: KUĆANSTVA, KOJA SU PRIKLJUČENA NA PLINOVOD U 2008.G.

0

20

40

60

80

100

120

Mohácsi Sellyei Siklósi Szigetvári Barcsi Csurgói Siófoki

Izvor: Na osnovu podataka Centralne Uprave za statistiku priredila: Gálosi, 2010.

Emisija praha pečuške termoelektrane u 1965.g. prekoračila je 40 000 tona, dok se ta brojka u 2004. smanjila na 975 tona. U regiji 20% izvora onečišćivača mogu se naći u Pečuhu i okolici, dok svi ostali izvori (78%) u ostalim gradovima. Količina nataloženog sumpora je iznad praga upozorenja (3,0g·m-2 ·godina-1). Smog može nastati u Pečuhu, ovisno o vremenskim prilikama. Podaci imisije o povećanoj koncetraciji prašine, koja je iznad praga upozorenja, karakteristični su pored većih prometnica u velikim gradovima te tijekom sezone grijanja, dok koncetracija nataložene prašine ostaje ispodpraga upozorenja (Fodor, 2006).

Povećanu koncentraciju NO2 iznad praga upozorenja mjerili su u slijedećim gradovima: Pécs, Szászvár, Komló, Mohács, Szigetvár i Kaposvár, pa stoga ovi gradovi po rezultatima redovitih mjerenja spadaju u kategoriju umjereno onečišćenih gradova. (Fodor, 2006).

U hrvatskoj pograničnoj regiji na temelju rezultata mjerenja o kvaliteti zraka u 2003.g. ustanovljeno je da je koncetracija prašine, olova, kadmija i mangana ispod praga upozorenja. To znači, da indikatori kvalitete zraka na području tri hrvatske županije ne premašuju pragove upozorenja.

Mjerenja u centru Virovitice ponekad pokazuju prekoračenja, međutim, ovi podaci nisu relevantni pošto su mjerenja izvršena u roku od mjesec dana. Podaci imisije u Virovitici u sezoni grijanja u 2002–2003.g. su pokazali povecane rezultate dima i SO2 (slika 6).

18

Slika 6: SREDIŠNJE VRIJEDNOSTI ONEČIŠĆENJA ZRAKA U VIROVITICI NA TEMELJU 24

SATNOG MJERENJA I ANALIZE U PERIODU 2002-2003.G.

Izvor: IKZVP

Međutim, mjerenja Agencije za zaštitu okoliša na području županije su pokazala, da je kvaliteta zraka uvrštena u kategoriju br.I, što znači, da je zrak čist ili u neznatnoj mjeri onečišćen, te ne prelazi prag upozorenja.

Na temelju izmjerenih indikatora i dobivenih rezultata kvaliteta zraka u centru Osijeka (Snježne Gospe) i Valpova (INA kod benzinske) uvrštena je u kategoriju br.II., dok na ostalim mjestima u kategoriju br. I. Može se reći, da je kvaliteta zraka u Osječko-baranjskoj županiji zadovoljavajuća, što pokazuju i rezultati ispitivanja javnog mnijenja u krugu stanovnika.

Na istraživanom području u Hrvatskoj broj priključenih kućanstava na plinovod je manji, nego u na mađarskoj strani. Taj broj u Koprivničko-križevačkoj županiji je 48,5%, u Osječko-baranjskoj 41,2%, dok u Virovitičko-podravskoj županiji 37,1% (http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/2004.pdf).

Stručna literatura u Hrvatskoj naglašava te navodi kao uzrok onečišćenja zraka poljoprivredu, naglasivši pri tom ulogu metana (iznad 40%) i NO2 ( iznad 60%), koji elementi jačaju proces kiseljavanja i eutrofizacije, te pojavljivanje visoke koncetracije amonijaka (62%) i pesticida. Farme goveda i svinja također pogoršaju kvalitetu zraka (amonijak, vodik-sulfid, merkaptan).

Materijali, koji uzrokuju onečišćenje zraka tijekom grijanja kućanstava (CO,dioksin, ugljučni dioksini,itd.) relativno često se pojavljuju u ruralnim naseljima, poogotovo tamo, gdje još nije izgrađena plinofikacija. A od industrijskih onečišćivača trebamo napomenuti osječku termoelektranu (TE-TO) i tvornicu cementa u Našicama („Našicecement”).

19

5.3.2 Kvaliteta pitke vode, opskrba pitkom vodom

Analiza kvalitete podzemnih voda ukazuje na stanje i probleme snabdjevanja vodom pogranične regije. Mada je u zadnjim godinama u Južnom Zadunavlju opao broj onih naselja, koja na temelju propisa javnoga zdravstva ne raspolažu odgovarajućom pitkom vodom (Fodor, 2006), prema rezultatima permanentno obavljenih mjerenja se dokazalo, da uzorci u 60–70% slučajeva ne odgovaraju kriterijima zdravstvenih propisa, te je visoka koncentracija amonijaka, željeza, mangana, arsena, bora, nitrita i fluorida. U jednoj svojoj studiji Galosi detaljno opisuje probleme zbog pružanja nekvalitetne usluge komunalnih poduzeća i upućuje žalbu zbog nekvalitetne pitke vode, te objavljuje listu naselja, koja se nalaze u istraživanim pograničnim mikroregijama (ukupno 6O naselja: od toga 7 u mikroregiji Mohača, 28 oko Šeljina, 17 oko Sigetvara i 8 oko Barča).

5.3.3 Onečišćenje otpadnih voda, gospodarenje otpadnim vodama

Osim otpadnih voda kućanstava i industrijske otpadne vode stvara se velika količina onečišćenja i za vrijeme kišnih perioda, kada padalinska voda opere pokrivena urbana područja (krovove, parkirališta, tvornice, ceste), a te tvari u suspendiranom obliku uliju u veće vode.

Temeljni je problem u Mađarskoj i u Hrvatskoj, da je u nedovoljnoj mjeri izgrađena infrastrukturalna mreža, a pošto su i na jednoj i na drugoj strani pogranične regije zaostale, izgradnja kanalizacije, koja zahtjeva značajna ulaganja teče vrlo sporo. Rješavanje tog problema se očekuje u predstojećim desetljećima.

Priključkom na sustav otpadnih voda u pograničnim županijama Južnog Zadunavlja raspolaže 153 naselja (28%), te broj priključenih kućanstava u postocima iznosi (68%). Razlika u razvijenosti komunalne infrastrukture u postocima iznosi 56,3% (dvije krajnosti su : Šeljin 16%, dok Pečuh 92%). U 2OO8.g. odvodnja otpadnih voda u količinskom smslu pala je na 60%-ra u odnosu na 199O.godinu. (23,6 milijuna kubnih metara).

Priključkom na sustav otpadnih voda u pograničnim mikroregijama raspolaže 58 naselja (33%), te broj priključenih kućanstava u postocima iznosi 53,6%. Razlika u razvijenosti komunalne infrastrukture u postocima iznosi 52,2% (dvije krajnosti su : Šeljin 16%, dok Barč 73,5%). Nažalost, odvodnja otpadnih voda u količinskom smislu od 199O.g. nije se riješila (čak se negdje i povećala).

Na slivnom području Drave i Dunava samo je 29% kućanstava priključeno na sustav otpadnih voda (8OO tisuća stanovnika), te samo 16 % otpadnih voda se ulije u čistače otpadnih voda.

Na Hrvatskoj strani najveću potencijalnu opasnost i izvor onečišćenja za Dravu predstavlja Tvornica šećera u Virovitici, čije otpadne vode čiste zajedno s komunalnim otpadnim vodama Virovitice putem mehaničkog i biološkog procesa.

5.3.4 Gospodarenje otpadom, zbrinjavanje otpada, javna čistoća

Ovisno od gospodarske strukture, komunalnih usluga i kvalitete življenja u regiji prosječna količina otpada po stanovniku u naseljima je dosta hektična. Na Mađarskoj

20

strani u mikroregijama prosječna količina otpada po stanovniku iznosi 220 i 550 kg po osobi, dok prosjek cijelog istraživanog područja iznosi 331 kg po osobi (slika 7), ali i u hrvatskim županijama se mogu uočiti značajne razlike (Tablica 4).

Slika 7: KRUPNI OTPAD PO MIKROREGIJAMA (KG/OSOBA) U 2008.G. U JUŽNOM

ZADUNAVLJU

0 100 200 300 400 500 600

Csurgói

Barcsi

Szigetvári

Sellyei

Sásdi

Mohácsi

kg/fő


U regiji se godišnje sakuplja 256 tisuća tona krupnog otpada iz 91% kućanstava (od toga selektivno samo 2% iz 2O% stanova).

Vezano za zbrinjavanje otpada u Mađarskoj između 1996-97.g. pokrenuto je niz uspješnih rekultivacijskih programa te je poduzeto niz mjera (npr.eliminiranje otpada,itd.), odnosno eliminiranje efekata onečišćenja nakon zatvaranja rudnika urana, te obavljanje rekultivacijskih poslova, te eliminiranje deponija opasnih tvari u mjestu Garčin (Gálosi, 2010).

U sakupljanju otpada u organiziranoj formi sudjeluju vsa naselja u regiji. U hrvatskim županijama godišnje se stvara 26000–126000 tona komunalnog otpada. Velik je postotak onih stanova, koji su uključeni u sakupljanje otpada u organiziranoj formi, u odnosu na broj naselja. U Osječko-baranjskoj županiji 90%, u Virovitičko-podravskoj županiji 85%, dok u Koprivničko-križevačkoj županiji čak 75% stanovništva je uključeno u sakupljanje otpada u organiziranoj formi.

21

Tablica 4: KOLIČINA KOMUNALNOG OTPADA U VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ ŽUPANIJI

Općina/grad Broj stanovnika Broj kućanstava Zapremnina otpada Virovitica 22931 7835 17000 t Slatina 15.844 5264 15360 m3 Orahovica 6262 2089 4000 m3 Pitiomača 11500 3500 1420 t Špišić Bukovica 4928 1500 500 m3 Lukač 4543 1501 500-700 m3 Gradina 5200 1560 190 t Suhopolje 8962 3022 8000 t Sopje 3370 1057 7920 m3 Vućin 3200 420 - Čađavica 3011 1099 3011 m3 Nova Bukovica 2522 862 7000-9000 m3 Mikleuš 2191 700 - Čačinci 4528 1603 250 t Crnac 2141 745 110 t Zdenci 2700 871 180 t

Izvor: IOVP

Slika 8: RASPODJELA NASELJA, KOJA SU UKLJUČENA U PRIKUPLJANJE OTPADA U

VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ ŽUPANIJI

Izvor: Plan gospodarenja otpadom Virovitičke-podravske županije, 2006

Na slici 9. predstavljena su odlagališta otpada u mađarskom dijelu pogranične regije, gdje će uskoro otpočeti rekultivacije, od kojih na 59 mjesta će primijeniti proces rekultivacije na samom lokalitetu, potpuno eliminiranje na 25 mjesta, te potpuno eliminiranje u dvije faze na 6 mjesta.

22

Slika 9: ODLAGALIŠTA PRED REKULTIVACIJOM U OKVIRU PROJEKTA GOSPODARENJA

OTPADOM MECSEK-DRAVA

Izvor: http: //www.mdhp.hu/images/stories/rekult.jpg

5.3.5 Gospodarenje zelenim površinama

Općepoznata je stvar, da struktura zelenih površina u naseljima u kakvoj mjeri utječe na klimatske promjene i na zaštitu kvalitete zraka. U Dravskom bazenu, na planinskim i brežuljkastim predjelima zelene površine u naseljima se javljaju u prirodnom infrastrukturalnom obliku, a nedostacima zelenih površina se najčešće suočavamo u većim općinskim naseljima ili gradovima.

Uočljive su razlike između veličine zelenih površina po stanovniku u Južno Zadunavskoj regiji (prosjek je 33 m2, a dvije su krajnosti: u gradu Lengyeltóti 7,6%, te u Pečuhu 65,8%). U pograničnoj regiji prosječna zelena površina po stanovniku je 39 m2, dok su rezultati po mikroregijama izjednačeni (Marcali 18,2%, Šeljin 48,5%) (slika 10).

23

SLIKA 10: PROSJEČNA ZELENA POVRŠINA PO STANOVNIKU U MAĐARSKOM DIJELU

POGRANIČNIH MIKROREGIJA U 2008.G.

0 10 20 30 40 50 60

Szigetvári

Siklósi

Sellyei

Mohácsi

Csurgói

Barcsi

%

Izvor: SSU Središnji statistički ured

SLIKA 11: KARTA UGROŽENOG OKOLIŠA KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE

Izvor: IKKŽ

24

6 Obnovljivi izvori energije1

(Dr. Damir Šljivac, Dr. Balaž Duraj, Ing. Marko Vukobratović)

6.1 Zakonodavni okvir za OIE u Hrvatskoj

Republika Hrvatska je 22. Ožujka 2007. donijela niz uredbi, zakona i pravilnika koji definiraju korištenje OIE:

● Uredba o naknadi za poticanje proizvodnje električne energije iz OIE

● Uredba o minimalnom udjelu OIE u proizvodnji električne energije;

● Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE

● Pravilnik o korištenju OIE

● Pravilnik za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača

Poticajne cijene za proizvodnju električne energije jamče otkupnu cijenu u periodu od 12 godina i to uz stjecanje statusa povlaštenog proizvođača što se smatra osnovom za „zelenu“ proizvodnju električne energije u Hrvatskoj.

U skladu sa Direktivom 2001/77/EC Europskog parlamenta i Vijeća za promicanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora interni cilj Republike Hrvatske je:

● 1139 GWh (5,8%) ukupne proizvodnje električne energije iz nekonvecionalnih OIE

● Ukupni cilj (uključujući i velike hidro elektrane) je 6750 GWh (34,4%) energije iz OIE

Dodatne promijene zakonskog okvira Republike Hrvatske prema Direktivi 2009/28/EC se očekuje tijekom narednih godina.

6.2 Zakonodavni okvir za OIE u Mađarskoj

Mađarski model subvencioniranja obnovljivih izvora energije (OIE) baziran je na sudjelovanju u investicijskim troškovima i na poticajnim cijenama. Prijašnji model sustava poticaja prihvaćen je 2001 dekretom Ministarstva (GKM 56/2002). Zakon nije definirao vremenski period za poticajnu cijenu, već je poticajna cijena bila garantirana za cjelokupan životni vijek postrojenja. Ipak, doneseni dokument omogućio je Vladi početak izrade sustava zelenih certifikata. U vrijeme stupanja na snagu zelenih certifikata sustav poticaja bi prestao postojati.

Novi zakonodavni okvir donesen je 2007. Neki od problema koje on ne rješava su:

● Poticajne cijene za OIE i otpad u konačnom vremenskom periodu

● Porijeklo proizvedene električne energije

1 Zeleni Osijek projekt HU-CRO/02/31

25

Mađarski ured za energetiku definirao je kako se električna energija iz obnovljivih izvora energije može prodavati prema poticajnim cijenama. Vremenski rok i količina energije ovise o vrsti ulaganja i postrojenja. Uzima se u obzir otplata investicije kroz zelene certifikate i promjena modela poticaja njihovim stupanjem na snagu. Vlada može u bilo kojem trenutku uvesti sustav zelenih certifikata. Prema EU Direktivi 2001/77/EC Mađarska se obvezala na 3,6% udjela OIE do 2010. Naknadno se udio prema Direktivi 2009/28/EC povećava na:

● 13% ukupnog udjela OIE u cjelokupnoj potrošnji energije do 2020.

● Barem 10% udjela OIE u potrošnji energije u transportu do 2020.

U tablici u nastavku prikazana je usporedba modela poticaja u Republici Hrvatskoj (2007.) i Republici Mađarskoj (2008.)

TABLICA 5: MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA OIE HRVATSKE I MAĐARSKE

Usporedba sustava poticaja Hrvatska (2007) Mađarska (2008) a. Solarne elektrane a.1. Solarne elektrane < 10 kW

3,40 HRK/kWh (0,47€/kWh)

27,86 HUF/kWh 0,1 €/kWh a.2. Solarna pogona 10 kW - 30 kW

3,00 HRK/kWh (0,47€/kWh)

a.3. Solarne elektrane >30 kW 2,10 HRK/kWh (0,29€/kWh)

b. Hidroelektrane 0,69 HRK/kWh (0.09€/kWh) 12,39 - 19,36 HUF/kWh

0,04 – 0,07 €/kWh

c. Vjetroelektrane 0,64 HRK/kWh (0.09€/kWh) 11,37- 31,13 HUF/kWh

0,04 – 0,11 €/kWh

d. Elektrane na biomasu d.1. biomasa iz šumarstva i poljoprivede

1,20 HRK/kWh (0,16€/kWh) - Sustavi < 20

MW i sustavi vjetroleketrana, 20 do 50 MW: 11,37- 31,13 HUF/kWh

- Sustavi 20 to 50 MW: 9,09 - 24,90 HUF/kWh

- Sustavi > 50 MW i hidroelektrane > 5 MW: 12,39 - 19,36 HUF/kWh

- Sustavi< 20 MW i sustavi vjetroleketrana 20 to 50 MW: 0,04 – 0,11 €/kWh

- Sustavi 20 to 50 MW: 0,03 - 0.09 €/kWh

- Sustavi > 50 MW i hidroelektrane > 5 MW: 0,04 – 0,07 €/kWh

d.2. biomasa iz drvno prerađivačke industrije

0,95 HRK/kWh (0,13€/kWh)

e. Geotermalne elektrane 1,26 HRK/kWh (0,17€/kWh) f. Elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada, organskih ostataka i otpada iz poljoprivredne i prehrambeno-prerađivačke industrije

1,20 HRK/kWh (0,16€/kWh)

g. Elektrane na tekuća biogoriva

0,36 HRK/kWh (0,05€/kWh)

h. Elektrane na deponijski plin i plin iz otpadnih voda

0,36 HRK/kWh (0,05€/kWh)

i. Ostali OIE (morski valovi, plima i oseka…)

0,60 HRK/kWh (0,08€/kWh)

EUR = 7,28 HRK = 272,10 HUF (September 25 2010) Izvor: http://www.eh.gov.hu/home/html/index.asp?msid=1&sid=0&hkl=399&lng=2, http://www.hrote.hr/hrote/obnovljivi/cijene.aspx

U nastavku tog poglavlja na temelju baze podataka stručne literature analizirat ćemo stanje OIE, te sastav, količinu i kvalitetu na područjima Južno zadunavske regij, odnosno u Koprivničko-križevačkoj, Virovitičko-podravskoj te u Osiječko-baranjskoj županiji.

26

6.3 Solarna energija

Pogranično područje Republike Hrvatske i Mađarske ima jako dobar potencijal za iskorištavanje energije Sunca. Uspoređujući potencijal hrvatsko – mađarskog pograničnog područja s područjem Njemačke (europski lider u iskorištavanju energije Sunca), dolazi se do zaključka da hrvatsko – mađarsko pogranično područje ima čak i preko 20% veće izravno Sunčevo zračenje nego Njemačka. Prosječno izravno Sunčevo zračenje Hrvatske iznosi od 1300 do 1900kWh/m2 godišnje, a prosječno izravno Sunčevo zračenje Mađarske iznosi od 1250 do 1400 kWh/m2 godišnje. Nadalje, treba napomenuti da se na pogranično područje odnose niže vrijednosti, tj. oko 1300 kWh/m2 godišnje za Hrvatsku, odnosno 1250 kWh/m2 godišnje za Mađarsku. Na slici 3.4, usporedbe radi, prikazan je i potencijal Europe u smislu iskorištavanja izravnog Sunčevog zračenja.

Što se aktivnog solarnog potencijala tiče u 2010.g. u županiji Baranja – ovisno o poticajima, natječajnim mogućnostima i od mogućih poticajnih mjera – trenutno se može računati na instaliranje solarnih kolektora na površini cca. 40.000 m2 (to je samo 10% od ukupne količine). Uzevši u obzir korištene površine stambenih objekata u Baranji postoji mogućnost za instaliranje solarnih kolektora na ukupnoj površini 2,31milijun četvornih metara, a dobivena energija (na površini 0,953 milijuna m2) može se koristiti za snabdjevanje toplom vodom. U Baranji to bi značilo 1216,77 TJ godišnjeg kapaciteta toplinske energije.

Izgradnja kapaciteta za korištenje solarne energije u institucijama u roku od 10 godina, ovisno o novčanim poticajima, moguće je proširiti godišnje sa 120-150 TJ.

Korištenje pasivne solarne energije u baranjskoj županiji zaostaje od Alfelda, unatoč tome što je relativno visoko sunčano zračenje u našoj regiji, te je veće od državnog prosjeka (1260-1290 kWh/m2.).

Cjelogodišnja potreba energije za grijanje iznosi 177 PJ. Iz toga proizlazi, da unutarnja toplinska energija i dobit od solarne enrgije zajedno iznose 60 PJ, od čega 50% dobijemo korištenjem solarne energije (30PJ). Trenutačno u županiji Baranja, ako je korištenje energenata slična kao u državi, prosječno po stanovniku se koristi 1,19 PJ, a u odnosu na stanove 2,98 PJ pasivne solarne energije.

Prema Strategiji energetskog razvitka RH, Republika Hrvatska za cilj si postavlja da će po stanovniku do 2020. godine biti instalirano barem 0,225 m2 po stanovniku solarnih kolektora za pripremu potrošnje tople vode.

27

SLIKA 12: TOPLINSKA ENERGIJA OD SUNČEVOG ZRAČENJA U HRVATSKOJ I MAĐARSKOJ

Izvor: http://re.jrc.ec.europa.eu/pvgis/apps3/pvest.php.

Republika Hrvatska potiče i fotonaponske sustave za proizvodnju električne energije i elektrane s koncentracijom sunčeve energije. Iznos poticaja za električnu energiju iz sunčevih elektrana određivat će se u programima provedbe Strategije, ovisno o ukupnom iznosu poticaja za obnovljive izvore energije, mogućnostima sudjelovanja domaće industrije i njihovoj konkurentnosti unutar obnovljivih izvora. Procijenjeni potencijal za dobivanje električne i toplinske energije za ovo područje prikazan je u tablici 5.

TABLICA 6: PROCIJENJENI POTENCIJAL ZA DOBIVANJE ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE IZ

SOLARNE ENERGIJE

Županija Ukupna površina

Iskoristiva površina (1% PV+2% ST)

PV [GWh/yr]

ST [PJ/yr]

Osijek-Baranja 4.155 km2 42 km2 + 83 km2 5.460 12,1 Virovitica- Podravina 2.021 km2 20 km2 + 40 km2 2.600 5,7 Koprivnica-Križevci 1.746 km2 17 km2 + 35 km2 2.210 4,9 Baranya 4.430 km2 44 km2 + 89 km2 5.720 12,7 Somogy 6.036 km2 60 km2 + 121 km2 7.800 17,3 Zala 3.784 km2 38 km2 + 76 km2 4.940 11,0 Total: 22.172 km2 222 km2 + 443 km2 28.860 63,7

Izvor: http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf, http://www.dzs.hr/, http://portal.ksh.hu

28

Proračun je napravljen uz pretpostavku da je od ukupne površine moguće 3% iskoristiti za pretvorbu solarne energije u korisnu energiju. Nadalje, valja napomenuti da se od toga 1% odnosi na fotonaponsku pretvorbu, a 2% na solarne kolektore, tj. za dobivanje toplinske energije.Radi usporedbe, u nastavku teksta navedeni su podaci o dijelu proizvodnje električne energije odnosno potrošnji toplinske energije u Hrvatskoj i Mađarskoj za 2010, odnosno 2008:

● Proizvedena električna energija u NE Paks u 2010. (42% HU proizvodnje električne energije): 15.672GWh.

● Ukupna potrošnja toplinske energije u 2008. je iznosila: HU 81.800TJ, HR 30.500TJ.

6.4 Vjetrena energija

Što se tiče potencijala energije vjetra, on je umjeren za ovo područje. Prosječne brzine vjetra su otprilike oko 4-5 m/s. Na temelju šestogodišnjih prikupljenih podataka 29 meteoroloških postaja godišnji prosjek brzine vjetra je između 1,47 m s-1 (Jósvafő) i 4,05 m s-1 (Szentkirályszabadja), koji rezultati su izmjereni na visini od 1O metara, a iz kojih također doznajemo, da Mađarska i Hrvatska pogranična regija po prihvaćenim standardima uvrštena je u europsku zonu, koja je umjereno vjetrovita (2-2,5 ms-1 ) (Bartholy et al. 2003). To znači da s trenutnim tehnologijama iskorištavanja energije vjetra nije još uvijek isplativo. Za isplativo iskorištavanje energije vjetra, potreban je prosječna brzina vjetra nešto veća od 5,5m/s. Takva situacija se jedino pojavljuje u području mikro lokacije u blizini Pečuha (brda).

SLIKA 13: ENERGETSKI POTENCIJAL VJETRA ZA HRVATSKU I MAĐARSKU

29

Izvor: www. 3tier.com

6.5 Geotermalna energija

Geotermalna energija uz energiju biomase ima najveći potencijal u pograničnom području. Ovo područje ima jako veliki potencijal za iskorištavanja geotermalne energije (među najvećim geotermalnim gradijentima u Europi – 0,0490C/m – panonski bazen). Mađarska je vodeća zemlja u iskorištavanju geotermalnih izvora u EU. Njezina usporedba s ostalim članicama EU vidljiva je na slici 13. Trenutno je u Mađarskoj instalirano 694,2MWth toplinske energije u geotermalnim izvorima.

Pošto su na Panonskom području geotermalni pokazatelji (gradienti) puno bolji od europskog prosjeka, moguće je pored već poznatih pronalaženje i novih, do sada nepoznatih geotermalnih izvora.

Korištenje geotermalne energije u pograničnoj zoni trenutno se manifestira u korištenju geotermalnih izvora (npr. u hortikulturama). Razvoj sustava za snabdjevanja energijom, aktivnosti u okviru korištenja alternativnih izvora energije, korištenje termalne vode, kao geotermalne energije u okviru projekta u Boju (mikroregija Mohača). Prvenstveni cilj ovakvih mjera je pronalaženje i jeftino korištenje lokalnih energetskih izvora, povećanje zapošljavanja i konkurentnosti, te u maksimalnoj mjeri udovoljiti kriterijima zaštite okoliša.

SLIKA 14: ISKORIŠTAVANJE GEOTERMALNE ENERGIJE U EU-27

Izvor: Balázs Felsmann: RES Outlook for Hungary, 2010, Prague, http://www.acus.org/files/EnergyEnvironment/Prague/Session%20III%20-%20Balazs%20 Felsmann.pdf

30

Što se tiče hrvatske strane, također postoji veliki potencijal za iskorištavanje geotermalne energije. U tablici 6 prikazane su geotermalne bušotine u Hrvatskoj, izgrađene bušotine i razrađena ležišta.

Tablica 7: GEOTERMALNI IZVORI ENERGIJE U ISTOČNIM REGIJAMA HRVATSKE

Toplinska energija (MW) Električna energija (MW) Temp.vode > 100°C Temp.vode 50> 100°C Temp.vode > 100°C

Izgrađene bušotine 188 26 7,2 Razrađena ležišta 740 72 45,8

Izvor: http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html

Na slici 15 prikazana su geotermalna nalazišta u Hrvatskoj. Vidljivo je da u pograničnom području Hrvatske i Mađarske postoji veliki potencijal. Neka od tih nalazišta se već iskorištavaju za dobivanje toplinske energije kao što je Bizovac, Lunjkovec i ostali.

Slika 15: GEOTERMALNA NALAZIŠTA U ISTOČNOJ HRVATSKOJ


6.6 Biomasa

U mađarskom dijelu pogranične regije u velikim količinama slama se može koristiti i kao ogrijev (žito,ječam,zob,rož,tritikale,repica). Osim što se slama koristi u govedarstvu, industriji i poljoprivredi, pogodna je i za grijanje, ali otprilike polovica od biljke se može koristiti u te svrhe. Vrlo su dobri pokazatelji sagorijevanja, a niska joj je i prosječna vlaga (10-20%). Ovisno o vrsti i meteorološkim okolnostima godišnja količina slame se vrti između 1,5-3,0 t/ha. ( u slučaju žita i jesenskog ječma 2,0 t/ha, roža 3 t/ha, proljetnog ječma i zoba 1,5 t/ha/godina).

Kukuruzni oklasak, kao sporedni proizvod u sjemenarstvima, ovisno o količini može se koristiti i za proizvodnju toplinske energije, jer spaljivanjem oklaska mogu se podmiriti toplinske potrebe tehnološkog sušenja i na taj način zamijeniti lož ulje ili plin. U najvećoj količini se pojavljuju kao sporedni proizvodi kukuruzni oklasak i ljuska od kukuruza. Zahvaljujući novim tehnologijama stoje nam na raspolaganju velike količine pri stvaranju

31

toplinske energije. Međutim, velika vlaga u stabljici kukuruza (40-65%) otežava korištenje biljke kao ogrijeva.

Rozgva ili prut vinove loze nakon roljetne rezidbe također se može koristiti za proivodnju energije, a prema procjeni u županiji Baranja na 4000 Ha se uzgaja vinova loza što u sezoni rezidbe potencijalno može značiti cca. 4000-6000 tona rozgve, tj. 0,05 PJ - 0,07 PJ ( na 1 Ha 1 tona rozgve). Osim toga u Baranji na 1200 Ha se prostiru i vocnjaci, koji isto znače značajan energetski potencijal (0,08 PJ).

U županiji Baranja na 97 tisuća Ha se prostiru šume. Razina pošumljivanja je 22%, što je veće od zemaljskog prosjeka (18,5), dok je procjenjena količina živog drveta bruto 13,7 milijuna kubnih metara.

Opća karakteristika plantaža energetskih trava i ostalih biljaka s mekom stabljikom je visoki potencijal biomase po hektaru, te primjena suvremenih poljoprivrednih tehnologija u poljoprivredi.

U pojedinim regijama županije Baranja u širem krugu poljoprivrednika vlada velika zainteresiranost za proizvodnjom energetskih trava. Najviše njih su zainteresirani u mikroregiji Ormansag, gdje zbog loših resursa zemljišta ne uspijevaju druge poljoprivredne kulture, međutim, energetska trava, šume ili neke niske biljke mogu značiti nove mogućnosti i potencijale za proizvođače.

75% cjelokupnog pograničnog područja (7905 km2) pogodno je uzgajanje nekakve biomase (tablica 15). Od toga jedna trećina je šumsko područje (2766 km2). Najvećim potencijalom za proizvodnju biomase raspolažu zemljišta, koja su vrlo loše kvalitete te šumska područja u okolici Šašda, Komloa, Šeljina, Barča i grada Tab (slika 16).

SLIKA 16: VAŽNIJA PODRUČJA IZ ASPEKTA PROIZVODNJE BIOMASE

Izvor: originalan

32

Slika 17: OPTIMALNA SMJEŠTENOST PODRUČJA POGODNA ZA PROIZVODNJU BIOMASE

Izvor: originalan

6.7 Potencijal za proizvodnju bioplina u Južno Zadunavskoj regiji

Naša je pretpostavka, da u realnim okvirima u našoj regiji za pokretanje postrojenja bioplina samo 3O% gazdinstava udovoljava kriterijima ( prvenstveno na lokacijama gdje su proizvodni i uporabni potencijali, a isto tako i uvjeti zadovoljavajući), uzevši u obzir godišnju količinu tekućeg gnojiva, organskih tvari, te na kraju količinu proizvedenog bioplina. O godišnjoj proizvodnji realne količine bioplina više informacija iz tablice br.7.

TABLICA 8: IZRAČUN GODIŠNJE REALNE PROIZVODNJE BIOPLINA

goveđi (1000) svinjetina (1000) perad (1000) Baranja županija 24,9 240,2 1808 Somodj županija 23 117 89 Tolna županija 20,2 169,2 188 sveukupno 68,1 526,4 2085 30% 20,43 157,92 625,5 tekući gnoj (m3/životinja/god) 19,8 1,6 0,071 tekući gnoj sveukupno (m3) 404,514 252672 44411 sveukupno sastavni suho-materije (t) 32361 20214 3553 određene količine bioplina (m3/kg suho-materija)

0,4 0,55 0,6

količina bioplina godišnje (40-50 dni fermentaciju vrijeme (m3)

1,294x107 1,112x107 0,213x107

Izvor: HM KKA HU-CRO/02/31 projekt

Prema tome dobili smo godišnju količinu bioplina (2,619·107 m3 ), gdje se uočava razlika u količini bioplina dobivenog od gnojiva peradi te drugih vrsta gnojiva.

33

Proizvedena električna energija odgovara godišnjoj proizvodnji energije 41 vjetrenjače od 600 kW. Međutim, izgradnja 41 vjetrenjače košta 30% više, tj. 8,2 milijardi Forinti. Tijekom korištenja bioplina u pokretanju plinske turbine stvara se i toplinska energija, koja se u slučaju vjetrenjača ne javlja.

Pretpostavlja se, da će se količina energije podrijetlom iz biomase do 2030.g. povećati čak do 50 i 80 PJ. Samo je dio raspoložive količine biomase korišten na efikasan način, i to za grijanje kućanstava.

Na temelju baze podataka istraživačkog projekta (ENEREGIO 2008) po mogućnostima alternativnih izvora energije mikroregije požemo podijeliti u dvije skupine. U jednoj skupini dominira potencijal vjetrene energije (nakon toga slijedi biomasa, solarna energija, bioplin i geotermalna energija), dok u drugoj skupini dominira energetski potencijal geotermalne energije, i tek nakon toga slijede drugi izvori energije.

Ako ćemo analizirati regije na temelju korištenja svih alternativnih izvora energije, onda u svakom pogledu prednjači mohačka mikroregija (6378 TJ), ali postoji još 9 mikroregija, koje raspolažu izvrsnim potencijalima OIE iznad 4000 TJ.

Slika 18: POTENCIJALI KORIŠTENJA OIE U 2005.G.

Izvor: na temelju baze podataka ENEREGIO 2008

Ako gledamo sastojke biomase, najvećim energetskim potencijalom raspolaže drvo za ogrijev (7268 TJ), nakon toga slama (6402 TJ), pa rozgva ili prut venyige (3410 TJ), repica (1518 TJ), drvni otpad (1309 TJ) i na kraju kukuruz (42 TJ).

34

Što se apsolutne količine tiče najvećim potencijalom biomase raspolažu mikroregije Mohača, Sigetvara, Csurgoa i Pečuha (tablica 17.), a što se količine rozgve tiče prednjače mikroregije Marcalija, Nagyatada, Barča odnosno Mohača.

Gledajući sve vrste obnovljivih izvora energije, hrvatskom dijelu pograničnog područja najviše potencijala za iskorištavanje energije biomase. Mogući potencijal dobivanja električne i toplinske energije iz biomase (šumarstva i poljoprivrede) prikazan je u sljedećoj tablici:


BIOMASE

Županija Ukupna površina

Iskoristiva površina: šumarstvo + poljoprivreda

[km2]

Električna energija [GWh/yr]

Toplinska energija [PJ/yr]

Osijek-Baranja 4.155 km2 2.077,5+1.038,7 288,54 2,60 Virovitica- Podravina 2.021 km2 1.010,5+505,2 140,34 1,26 Koprivnica-Križevci 1.746 km2 873+436,5 121,25 1,09 Baranya 4.430 km2 2.215+1.107,5 307,64 2,77 Somogy 6.036 km2 3.018+1.509 419,12 3,77 Zala 3.784 km2 1.892+946 262,78 2,37 Total: 22.172 km2 11.086+5.543 1.539,72 13,86

Izvor:http://www.dzs.hr/ http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf, HM KKA HU-CRO/02/31 sz. projekt, http://portal.ksh.hu

Izračunati je potencijal dobiven uz pretpostavku da se od biomase iz šumarstva može dobiti 2TJ/km2, a iz ostataka iz poljoprivrede oko 1TJ/km2. Od ukupne površine područja cca 25% otpada na urbane sredine, a od ostatka 2/3 su šume, a 1/3 poljoprivredno zemljište. Pretpostavilo se da je električna energija dobivena uz η=20%, toplinska uz η=50%. Na slikama 3.5 i 3.6 prikazani su energetski potencijal biomase za Republiku Hrvatsku i Republiku Mađarsku. Iz tablice 8 moguće je primijetiti da postoji izrazito veliki potencijal za iskorištavanje biomase, što je očekivano s obzirom na pretežito ruralni krajolik u pograničnom području Hrvatske.

35

Slika 19: ENERGETSKI POTENCIJAL BIOMASE U REPUBLICI HRVATSKOJ


Biomasa je dominantan izvor toplinske i električne energije iz obnovljivih izvora u Mađarskoj, dok u Hrvatskoj zbog dinaridskog planinskog područja s izrazito povoljnim prosječnim brzinama vjetra ipak dominira energija vjetra, ali se to ne odnosi na pogranično područje u kojem je biomasa glavni potencijal energije.

U tablici 9 su prikazani potencijali za iskorištavanje energije bioplina za pogranično područje. Dobiveni potencijal u tablici 3.3 dobiven je uz pretpostavku da je električna energija dobivena uz stupanj korisnog djelovanja η=20%, a toplinska uz stupanj korisnog djelovanja η=50%.


BIOPLINA

ŽUPANJIA Govedarst

vo Svinjogojs

tvo Bioplin

[m3/day]

Električna energija [GWh/yr]

Toplinska energija [TJ/yr]

Koprivnica- Križevci 66.712 163.186 263.973 770 278 >10,00 ha 26.032 37.421 82.001 250 90 Virovitica-Podravina 13.374 89.017 97.962 264 95 > 10,00 ha 6.282 20.324 28.823 82 30 Osijek-Baranja 25.130 257.421 256.197 670 242 > 10,00 ha 13.796 58.093 74.066 207 75 Total >10,00 ha 46.110 115.838 184.890 538 194

Izvor: http://www.dzs.hr/, http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf , http://portal.ksh.hu

36

7 Prirodne vrijednosti mađarsko-hrvatske pogranične regije

(Dr. Š. Farkaš)

7.1 Osnovne prirodne karakteristike Dravskog poplavnog područja

Jedan od najznačajnijih elemenata mađarsko-hrvatske pogranične regije iz aspekta zaštite prirode je rijeka Drava i njeno poplavljeno područje na obje strane granice. Dravski bazen u županiji Šomođ oblikovan je kao uzak, dok u baranjskom dijelu malo širi prostor, te je potpuno ravan, koji je nastao od riječnih nanosa, mulja te pijeska Drave i njenih pritoka u doba pleistocena i holocena. Karakteristični elementi tog krajobraza su i nekadašnje napuštene meandere. Pored nadzemnih voda i tla životinjski svijet karakterizira klima, koja se sastoji od tri čimbenika: sa istoka dominiraju ne toliko značajni kontinenetalni, sa zapada oceansk, dok s juga dominiraju utjecaji mediteranske klime. Godišnja količina oborine je u prosjeku 700-800 mm, a pošto veće količine padaju početkom proljeća i ljeta, odnosno u jesen, često nastanu poplave. Pored složenih makroklimatskih prilika nastali su topli i vlažni, odnosno umjereno vlažni klimatski uvjeti te raznovrsni oblici reljefa te na taj način formirali vrlo bogatu mikroklimatsku zonu. Na nekadašnjim nanosima rijeke kao plod simbioze klime i vegetacije mogu se naći poplavljena, šumovita, pješčana i močvarna tla i livade.

SLIKA 20: ZAŠTIĆENA PODRUČJA I IZLOŽBENI POSTORI U POGRANIČNOJ REGIJI

Izvor: originalan

37

7.1.1 Biljni svijet

Prema biljnozemljopisnoj podjeli samostalno područje „podravinske flore” (Dravense) pripada biljnom svijetu područja Pannonicum. Na samoj obali rijeka, potoka i mrtvica mogu se naći šumarci vrbika i johe, a udaljavajući se od vode sve su učestaliji šumarci bijelih vrba, te bijele i crne topole. Na povišenim područjima se nalaze šume hrasta, johe i hrasta lužnjaka.

Ovakvo područje i bez drveća daje jedinstveni izgled: prevladava močvarna vegetacija, šaš, vlažne košanice i druge vodene asocijacije. Isto tako ovaj kraj obogaćuju različiti biljni elementi Panonskog (kontinentalnog), alpskog i mediteranskog područja.

Na tom području se nalaze rijetke vrste zaštićenih biljaka, npr.: grozdasti ovratnjak (Carpesium abrotanoides), kockavica (Fritillaria meleagris), velika pukovica (Peucedanum verticillare), kebrač (Myricaria gemanica), obalna vrba (Salix elaeagnos), siva joha (Alnus incana), zimska preslica (Equisetum hiemale), divlja loza (Vitis sylvestris), obična kozokrvina (Lonicera caprifolium), močvarna rebratica(Hottonia palustris), ljetni drijemovac (Leucojum aestivum i iđirot (Acorus calamus).

Slika 21: EUPHYDRYAS MATURNA (FOTO: FARKAS S.)

7.1.2 Životinjski svijet

Na temelju podjele životinjske vrste poplavno područje Drave se nalazi na prostoru životinjskog svijeta Srednjeg Dunava, ali zapadni dio pripada životinjskom svijetu Euillyricuma na području Ilirskog prostora, dok istočni dio životinjskom svijetu Eupannonicuma na području Alfelda.

38

Slika 22: PRUGASTO JEDARCE (IPHICLIDES PODALIRIUS) (FOTO: FARKAS S.)

Zbog bogatih vodenih i šarolikih prirodnih szaništa iznimno je velika populacija životinjskih vrsta na ovom području. Posebno su bila značajna istraživanja po tom pitanju u 2006-2007.g., kada je u okviru mađarsko-hrvatskog Drava-Interreg programa na obje strane granice istražena fauna beskralješnika i kralješnika. Voda rijeke Drave je čista, obiluje u kisiku, a njeno pješčano i šljunčano korito idealno je stanište za slatkovodne ribe. Tijekom istraživanja faune zabilježeno je čak 5O vrsta slatkovodnih riba, od kojih treba istaći kečigu (Acipenser ruthenus), crnku (Umbra krameri), piškura (Misgurnus fossilis), i manjića (Lota lota). U močvarama, tršćacima i šumama mjestu su našli različiti vodozemci, kao npr.: mali vodenjak – Triturus vulgaris, veliki vodenjak– Triturus cristatus, podunavski vodenjak – T. dobrogicus, crveni mukač - Bombina bombina, smeđa krastača – Bufo bufo, zelena krastača – Bufo viridis, gatalinka – Hyla arborea, češnjača – Pelobates fuscus, šumska smeđa žaba – Rana dalmatina, močvarna smeđa žaba – Rana arvalis, jestiva zelena žaba – Rana esculenta. Od gmazova, koji žive na ovom području, iz aspekta zaštićenosti vrlo važna vrsta stepski guž (Dolicophis caspius), koji su nedavno pronaćli oko Batine, ali osim zmije otrovnice sve vrste se mogu pronaći, koje žive i u Mađarskoj. Također je zapaženo puno običnih zelembaća (Lacerta viridis) livadnih gušterica (L. agilis), i zidnih gušterica (Podarcis muralis).

Svakako je vrijedno napomenuti bogatu orniofaunu na području poplavljenog područja Drave, jer nema ni dovoljno prostora, da bi se naveli svi elementi, zato ćemo samo nekoliko značajnijih vrsta navesti. Mnoge vrste žive na različitim staništima te pronalaze pogodno gnjezdilište. U plitkim, biljkama bogato zaraslim barama i močvarama mjesto nađu siva čaplja i čaplja danguba (Ardea cinerea, A. purpurea), mala bijela čaplja (Egretta garzetta), velik bijela čaplja (Egretta alba), gak (Nycticorax nycticorax), bukavac (Botaurus stellaris), te bijela i crna roda (Ciconia ciconia és C. nigra). Također često nailazimo na tim

39

područjima na vodomar (Alcedo atthis), različite vrste trstenjaka (veliki trstenjak - Acrocephalus arundinaceus, trstenjak rogozar Acrocephalus scirpaceus).

Slika 23: CRNOOKI PARNASOVAC (PARNASSIUS MNEMOSYNE) (FOTO: FARKAS S.)

Vrlo je značajna ovdašnja populacija orla štekavca (Haliaeetus albicilla), međutim, ima i drugih zaštićenih ptičjih vrsta kao što su bukoč (Pandion haliaetus) ili crna lunja (Milvus migrans). Na privremenim pješčanim i šljunčanim otocima gnijezde kulici slijepčići (Charadrius dubius). Ponegdje, u okolici Heresznye na strmim i visokim lesnim zidovima gnijezde velike populacije pčelarice (Merops apiaster) i bregunice (Riparia riparia).

Od sisavaca kopitara trebamo svakako napomenuti običnog jelena (Cervus elaphus), u šumarcima i tršćacima srne (Capriolus capriolus) i divlje svinje (Sus scrofa). Mnoge vrste raspolažu stabilnom populacijom, od kojih treba istaći divlju mačku (Felis sylvestris) i vidru (Lutra lutra), ali tu naravno ima i lisice (Vulpes vulpes), kune bjelice (Martes foina), kune zlatice (Martes martes), hermelina (Mustelas erminea), lasice (Mustela nivalis) i jazavca (Meles meles).

U tridesetim godinama prošloga stoljeća u Mađarskoj izumrla je jedna posebna vrsta, zlatni čagalj (Canis aureus), međutim, u proteklih 2O godina ponovo se pojavio na ovim prostorima.

Tijekom istraživanja faune beskralješnika također je pronađeno nekoliko interesantnih i rijetkih vrsta. Također je bogata fauna vretenca ( ili vilinog konjića), od kojih mnoge su vrste zaštićene (Coenagrion ornatum), (Leucorrhinia caudalis), (Leucorrhinia pectoralis).

Na tom području kukci su najbrojnija skupina životinja, zabilježeno je više od 1OO vrsta, među njima i zaštićeni plavi trčak (Carabus violaceus). Također se može naći na ovim prostorima endemični dravski tular (Platyphylax frauenfeldi). Na livadama i u svim drugim biotopima žive šaroliki leptiri, koji ne očaravaju samo stručnjake svojom bogatom populacijom. Od domaćih zaštićenih leptira tu se mogu naći slijedeći: lastin rep – Papilio

40

machaon, prugasto jedarce – Iphiclides podalirius, uskršnji leptir – Zerynthia polyxena, crnooki parnasovac – Parnassius mnemosyne, šumski okaš - Lopinga achine i kao posebna vrsta Natura 2000, koja se nalazi i u knjizi europske Crvene knjige žuti šarenac (Euphydryas maturna).

7.1.3 Zaštićena područja i nacionalni parkovi

Zadatke na prirodno zaštićenim područjima na mađarskoj strani pogranične regije kontrolira Uprava Nacionalnog parka Dunav-Drava, dok na hrvatskoj strani to čini Uprava Parka prirode Kopački rit.

Nacionalni park Dunav-Drava, koji je utemeljen 1996.g., prostire se na 50000 ha, od čega je 14123 Ha strogo zaštićeno područje. Uprava djeluje na području više županija, o kojih županije Šomođ i Tolna se nalaze u hrvatsko-mađarskoj pograničnoj regiji. Park je osnivan i spajanjem takvih područja, koja su već i prethodno bila zaštićena. Malo udaljenije od Drave može se naći pet zaštićenih krajolika i 25 manjih zaštićenih područja, koja isto pripadaju Upravi Nacionalnog parka. Nacionalni park na lijevoj obali Drave i uz Dunav sačinjava 1O zaštičenih područja, koje su različitih veličina i povezuju ih „ekološki” hodnici. Većina tih područja je otvorenog tipa, te se posjećuju bez posebne dozvole.

Najdragocjenija područja Nacionalnog parka nalaze se u okolici Zakanya i Ortilosa. Tu je 1987.g. osnovano čak tri zaštićena područja (Zákányi Tölös-hegy, Őrtilosi Vasútoldal, Őrtilosi Szent Mihály-hegy). Zbog svojevrsne vlažnije i hladnije klime u dolinama je nastalo specifično raslinje, koje se ne može naći nigdje u državi, a ovdje se nalaze i šumarci johe, bukve, običnog graba i hrasta. Tu živi i vrlo rijetka populacija trolisnih šumarica (Anemone trifolia) i trolisnih trifolija (Dentaria trifolia).

U okolici Gyekenyesa se nalazi šuma Lankoci, koja je pod zaštitom od 1991.g. i koja se proteže i kroz državnu granicu. Ova prekrasna šuma, koja je bogata u prirodnim vrstama, mogla je ostati u prirodnom obliku zahvaljujući tome, što je ovo područje 5O godina bilo zatvoreno.

Na području lužnjaka i hrastovo-grabovih šuma, te močvara živi nekoliko zaštićenih biljaka, npr. kockarica (Fritillaria meleagris), proljetni ljetni drijemovac(Leucojum vernum, L. aestivum) i sibirska perunika (Iris sibirica). Zbog velikih poplavljenih područja vrlo je bogata fauna vodozemaca i gmazova. Prava je rijetkost, da u vrijeme kada jeleni riču, ove velike životinje tu prelivaju Dravu.

Šumarak „Középrigóc”, koji se nalazi u blizini Barča, već je bio zaštićen 1942.g., te su pojedini dijelovi šumarka značili temelj za osnivanje Zaštićenog područja „stare borovnice” u Barču.( danas je poznat kao „park borovnica” u Barču). Mnogima je nepoznato, da je u nastanku „stare borovnice” igrala važnu ulogu sekundarna vegetacija, koja je narasla na nekadašnjim mjestima hrastovih šuma, kada su isjekli drva i napravili pašnjake.

Na kiselom pješčanom tlu u različitim fazama sukcesije nastali su otvoreni i zatvoreni pješčani travnjaci, močvarna polja, cretne šume i lužnjaci. Na visoravnima možemo naći pješčane travnjake i šumarke breze i borovnice, koji čine cjelinu sastavljenu od mozaika.

41

Na vlažnijim predjelima možemo naći močvare, cretne šume i šume sive vrbe te livade košanice. Na ovim područjima ima i rijetkih biljaka (od kojih je 100 zaštićeno) npr. mali kućan - Orchis morio, Pulsatilla nigricans, Iris variegata,Eleocharis carniolica, močvarna mahovina – Sphagnum, a od kojih je najpoznatija i najvrijednija biljka kraljevska paprat -Osmunda regalis. Tu biljku pronašli su polaznici botaničkog tabora još 1979.g., koja je inače zaštićena, voli močvarna područja, i može se naći jedino u Karpatskom bazenu. Prilikom pregleda područja identificirana je velika populacija leptira od 700 vrsta. Ovdje živi i nosati (Acrida hungarica) te obični skakavac (Mantis religiosa); obje vrste su zaštićene.

Karakteristične vrste kukaca su pješčani trčak (Cicindela hybrida) i borovnicina strizibuba (Semanotus russicus). Na pustim pješčanim predjelima vidljiv je lijevak, u kojma su ličinke mravinjaka. Čest je gost na vlažnijim terenima žaba (Pelobates fuscus), dok na suhim, pješčanim terenima lako možemo naći zelenog guštera (Lacerta viridis). U gustim šumama gnijezde zaštićene crne rode (Ciconia nigra).

Poseban ugođaj stvara Ornitološki spomen-park u mjestu Matty, gdje su izložene već izumrle domaće vrste ptica. U spomen na izumrle vrste podignute su izrezbarene spomen ploče.

Područje Parka prirode Kopački rit, kao najznačajnije zaštičeno područje regije na Hrvatskoj strani, nalazi se između rijeke Drave i Dunava te državne granice s Republikom Mađarskom (Dravski trokut). Dio poplavljenih staništa je već zakonom bilo zaštićeno od 1969.g. Zbog iznimne prirodne vrijednosti i popularnosti uvršten je na Popis Ramsarskih područja, te je također uključen u mrežu Natura 2000.

Ime je dobilo po starom ribarskom naselju Kopačevu. Tijekom proljeća ogromna područja su poplavljena zahvaljujući dvjema velikim rijekama čime se osiguravaju uvjeti mriješćenja bogatoj ribljoj fauni. Ovo područje je jedno od najznačajnijih europskih vodenih staništa.

Bogatu floru karakterizira podatak, na temelju čega je zabilježeno 4O raznvrsnih biljnih zajednica. Najznačanije su čume tvrdih joha i šumarci mekih bijelih vrba. Najrjeđe biljke u Hrvatskoj samo se ovdje mogu pronaći, npr.: laxmanov rogoz (Typha laxmannii) i šaš (Carex bohemic).

42

Slika 24: PODIJELJENA PODRUČJA PO KATEGORIJAMA KOJA PRIPADAJU MREŽI NATURA

2000 U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI

Izvor: www.eihp.hr/hrvatski/pdf/2004.pdf

O fauni beskralješnjaka u Kopačkom ritu do sada je objavljeno malo publikacija. Među njima je poznata kopačevska lisanka (Unio tumidus kopaciensis), koja je endemična podvrsta. Na tom području živi više tisuća beskralješnjaka, međutim, objavljene su publikacije samo o nekoliko stotina člankonožaca. Fauna kralješnjaka je detaljnije istraživana: 55 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca i 10 vrsta gmazova. Do danas je u Parku prirode zabilježeno 296 vrsta ptica, o čemu glase i publikacije, što je i u međunarodnom pogledu lijep rezultat. Ima više zaštićenih vrsta. Najzančajnija među pticama, koje gnijezde na području Parka prirode, je orao štekavac (Haliaeetus albicilla). Tijekom selidbe ptica u velikom broju zastanu divlje patke i guske, ponekad čak 40-50 tisuća komada. Prema dosadašnjim istraživanjima faunu sisavaca čini nešto više od 50 vrsta. Među njima značajan je zlatni šakal (Canis aureus), koji se kao i u Mađarskoj pojavljuje u sve većem broju. U Kopačkom ritu ima deset takvih sisavaca, koji su na listi IUCN, npr.: europska vidra (Lutra lutra) te dvije vrste šišmiša (Myotis emarginatus i Myotis dasycneme).

Dakle, poplavno područje rijeke Drave na obje strane granice obiluje u prirodnim vrijednostima, u rijetkim vrstama biljaka i životinja. Kako bi se sačuvale ove zajedničke vrijednosti potrebno je stvoriti povoljne uvjete, da bi se nastavila istraživanja te učiniti sve, da o rezultatima budu informirani lokalni stanovnici, odnosno donositelji odluka, o kojima ovisi budućnost tog područja.

43

8 Institucionalni sustav zaštite okoliša (Dr. I. Nadj, A. Šuvak)

8.1 Institucionalni sustav zaštite okoliša mađarske pogranične regije

Nakon parlamentarnih izbora u 2010.g. u ustroju nove Vlade zaštita okoliša i prirode, odnosno vodno gospodarstvo zastupljeno je na razini državnog tajništva u okviru Ministarstva ruralnog razvoja. Međutim, do strukturalne promjene nije došlo u regionalnom institucionalnom sustavu, te su na temelju vladine Uredbe 341/2004.(XII.22) utemeljeni inspekcije za zaštitu okoliša i prirode te vodnog gospodarstva, odnosno uprave nacionalnih parkova, za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva, koje su u potpunom skladu strukturom resornog ministarstva.

Na mađarskoj strani istraženog i slivnog područja (Južno Zadunavska regija) nadležna tijela su Inspekcija za zaštitu okoliša, prirode te vodnog gospodarstva Južnog Zadunavlja (područje javne uprave Pečuha i Kapošvara), nadalje Inspekcija za zaštitu okoliša, prirode, te vodnog gospodarstva Zapadnog Zadunavlja (tominspektoratu pripada 22 naselja u šomođskoj županiji), te Inspekcija za zaštitu okoliša, prirode i vodnog gospodarstva donjeg dijela dunavskog bazena.

Uprave nacionalnih parkova sudjeluju u očuvanju istaknutih lokalnih i prirodnih vrijednosti, odnosno obavljaju zadatke oko održavanja i rehabilitacije prirodnih staništa. Organiziraju promotivne, edukative ili obrazovne aktivnosti, te pomažu lokalnim samoupravama u obavljanju zadataka zaštite okoliša. U pograničnoj regiji ove zadatke obavlja Uprava Nacionalnog parka Dunav-Drava.

Uprave za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva odgovorne su za pripremanje regionalnih planova i koncepcija gospodarenja vodama, te za provedbu istih, nadalje za održavanje i razvoj vodenih objekata. Na istraženom području nadležna tijela su Uprava za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva Južnog Zadunavlja (tu pripadaju naselja županije Baranje i Šomođ, te Pečuh), te Uprava za zaštitu okoliša i vodnog gospodarstva Zapadnog Zadunavlja (Fodor, 2006).

Funkcioniranje institucionalnog sustava na spomenutim područjima ometaju raznolikosti po pitanju nadležnosti (npr. po pitanju javnog zdravstva razlike institucionalnog sustava, ili po pitanju šuma adekvatna su šumarstva).

8.2 Institucionalni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj zaštita okoliša spada pod nadležnost tri ministarstva. Zaštita elemenata okoliša, te problemi otpada i buke spada pod nadležnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo zaštite okoliša), zaštita prirode pod nadležnost Ministasrtva kulturne , dok zaštita kvalitete vode pod nadležnost Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Osnovna načela nacionalne strategije zaštite okoliša naglašavaju, da zaštitu okoliša treba ugraditi i u područja aktivnosti drugih politika, a ove aktivnosti neka se temelje na

44

zajedničkoj suradnji i odgovornosti, i da se ciljevi tih politika svjesno i iz senzibilnosti prema okolišu ostvaruju.

8.3 Institucionalni sustav zaštite okoliša lokalnih samouprava

Aktivnosti upravnih vijeća za zaštitu okoliša na hrvatskim područjima, koji su također dijelovi Karpatskog bazena, spadaju pod nadležnost županijskih uprava. To se ispoljava kroz dvije institucije: s jedne strane kroz podružnicu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, te kroz županijske uprave, kao tijela glavne inspekcije za zaštitu okoliša, vrše kontrolu uredbi na području javne uprave vezano za zaštitu čistoće kvaliteta zraka, gospodarenja otpadom i zaštitu mora i priobalja, te međunarodnih sporazuma i nad procesima upravljanja.

Inspekcija vrši analizu mogućih štetnih efekata na okoliš, a ujedno i stručnu koordinaciju te nadzor tijekom pripremanja studije izvodljivosti i interventnih mjera vezano za zaštitu okoliša. Ured pri tome vrši kontrolu jesu li ispunjeni uvjeti uredbi koje spadaju pod njegovu nadležnost, a to su kontrola i izdavanje dozvola za uporabu deponija otpada, transport opasnih tvari te ispuštanje stakleničkih plinova. Ured osim toga sastavlja zakonske prijedloge, propise, izrađuje planove i vrši kontrolu ispunjuju li se ti propisi. Priprema servisne informacije o najsvježijim događanjima, daje odgovore na zastupnička pitanja i informira javnost.

Druga razina hrvatskog institucionalnog sustava zaštite okoliša je županijski ured za zaštitu okoliša, koji obnaša funkciju upravnog tijela i koji funkcionira na temelju Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o lokalnim samoupravama.

Na čelu je župan , koga imenuje Županijsko vijeće u suglanosti Statutom županije. Ured osim već navedenih aktivnosti može se baviti npr. i komunalnim gospodarenjem te prostornim uređenjem. Županijski upravni odjeli za zaštitu okoliša mogu se spojiti i drugim upravnim odjelima, koji se također bave aktivnostima zaštite okoliša.

45

9 Strategija rješavanja zadataka zaštite okoliša i prirode, te zaštite

kvalitete vode u pograničnoj regiji

Tijekom izrade strategije za rješavanje zadataka zaštite okoliša i prirode, te zaštite kvalitete vode u pograničnoj regiji potrebno je obaviti slijedeće zadatke:

1. Detaljna analiza sličnosti i različitosti sustava u vezi stanja i zaštite okoliša, instiucionalnog sistema, kao i potencijala obnovljivih izvora energije u pogranicnim regijama Republikei Hrvatske i Republike Mađarske.

2. Osnova za zajedničku strategiju i Master plan involviranih regija u području zaštite okoliša i korščenja obnovljivih energetski izvora i energetske učinkovitosti.

3. Prijedlozi za buduću suradnju svih strana na projektu i razvitak pograničnih područja.

Na temelju analize preporuke za izradu zajedničke pogranične strategije su slijedeće:

1. Infrastrukturalni razvoj zaštite okoliša u svim pograničnim naseljima, važno je obrazovanje „zelenih površina” iz bioklimatoloških i estetskih aspekata, odnosno razvoj javnog prometa bi trebao biti u fokusu ekoloških ciljeva, a u okviru razvoja trebale bi uživati prioritet aktivnosti, koje povećaju energetsku učinkovitost te smanjuju ispuštanje štetnih tvari.

2. Neophodna je provedba takvih ciljanih razvojnih aktivnosti, koje se vezuju za rehabilitaciju staništa, odnosno provedba projekata u pograničnim naseljima vezano za razvoj komunalne infrastrukture i zaštitu kvalitete vode Drave i Dunava.

3. Vezano za korištenje obnovljivih izvora energije na istraženom području definirani su slijedeći ciljevi:

● Provedba rentabilnih mjera u cilju energetske učinkovitosti u komunalnoj sferi, iskoristivši mogućnosti poticajnih sredstava,

● Povećanje broja priključenih stanova i institucija na plinsku mrežu uključivanjem novih naselja, a unutar toga novih kućanstava (informiranje stranaka o mogućim troškovima),

● Davanje poticaja za korištenje obnovljivih izvora energije (solarna energija, vjetrena energija, biomasa, itd.),

● Neka bude u prvom planu proizvodnja i energetsko korištenje biomase, na temelju umrežene gospodarske mikroregijske jedinice

● Neka počnu pripremni radovi za proizdvonju i korištenje biodizela i bioetanola,

● Također neka počnu pripremni radovi za proizvodnju i korištenje solarne, vjetrene i geotermalne energije,

● Razvoj industrije okoliša (unutar toga reciklaža i ponovno korištenje otpada, razvoj na području OIE i eko gospodarstvo),

● U pograničnoj zoni pored tradicionalnih poljoprivrednih poslova sve su popularniji programi za uzgoj energetske trave:

46

1. Jedan od glavnih ciljeva uzgoja energetske trave je plansko iskorištavanje postojećih i neiskorištenih resursa u mikroregijama, a sve u interesu razvoja ekološke svijesti regije, povećanja zapošljavanja, te putem diverzifikacije poljoprivrednog sektora smenjenje tržišnog rizika i potčinjenosti,

2. Dopunski strateški cilj: stvaranje ekološke harmonije održavanjem zdravog, konkuretnog i svestranog gospodarstva u uvjetima, koji osiguraju skoro stopostotnu zaposlenost

3. U pograničnoj regiji poljoprivredna proizvodnja uglavnom fokusira na proizvodnju žitarica. Smanjenjem uzgoja životinja u velikoj količini se nagomilavaju sporedni proizvodi, čije eliminiranje je skupcjeno i onečišćava okoliš.

4. Gore navedeni primjeri te mjere apeliraju na to, da se stvaraju pogoni za korištenje OIE, te na nabavu tehnologije, koja je sposobna ubirati sporedne proizvode u poljoprivredi.

47

10 Izvori:

Balázs Felsmann: RES Outlook for Hungary, 2010, Prague, Belanka Csaba – Nagy Imre (2007): A környezetvédelmi együttműködés Magyarország határrégióiban különös tekintettel az Interreg IIIA Szomszédsági Program eredményeire. In: Európai Kihívások IV. Nemzetközi tudományos konferencia. Szerk.: Gulyás L., Gál J. Szeged: Szegedi Tudományegyetem Mérnöki Kar Ökonómiai és Vidékfejlesztési Intézet, 2007. 21–26. p. Borhidi A.–Juhász M. (1985): Egy új növénytársulás a Barcsi Tájvédelmi Körzetben: Ranunculo flammulae – Gratioletum officinalis Borhidi et Juhász ass. nova. – Pécs, Dunántúli Dolg. Term.tud. Sor. 5: 59-66. Boros Á. (1923): A dunántúli homokpuszták eltérő növényzete. – Természettudományi Közlemények 55. Boros Á. (1924): A Somogyi sík erdőségei. – Erdészeti Lapok 12. füzet. Boros, Á. 1946: A kopácsi ártér növényvilága nagy vízálláskor. Botanikai közlemények 43: 21-24. Csiky, J. & Purger, D. (2008): Monitoring of plant species along the Drava river and the Hungarian-Croatian border. In: Purger, J. J. (ed.): Biodiversity studies along the Drava river. University of Pécs, Pécs. Csiky, J., Purger, D. & Nikolić T. (2008): Reseda inodora Rchb., a new species of the Croatian flora. Acta Botanica Croatica 67 (2)(in press). Dénes Andrea, Kevey Balázs, Ortmann-né Ajkai A., Pálfai László (1998): A Dráva-sík védelmet érdemlő területei. Janus Pannonius Múzeum Évkönyve. Duray B, Mezei I, Nagy I, Pánovics A. (2010): Environmental Policy and the Institutional System of Environment Protection in the Carpathian Basin. 38 p. Pécs: Centre for Regional Studies of the Hungarian Academy of Sciences. (Discussion papers; 79.), ISBN 978 963 9899 28 5 (2010) EREC: Renewable Energy Policy Rewiev Hungary, http://www.erec.org, 2010. Fenyősi László (é. n.): A Dráva. Természeti értékek a Duna-Dráva Nemzeti Park somogyi területén. Duna-Dráva Nemzeti Park Igazgatóság, Pécs Fodor István (2006): Környezeti állapot, természeti erőforrások.In: Dél-Dunántúl (szerk: HajdúZ.). Pécs-Budapest, MTA RKK - Dialóg Campus. Pp: 149-190. Gálosi Kovács Bernadett (2010): A kistérségek és környezetvédelmi fejlesztésük jellemzői a Dél-dunántúli régióban. Pécs (Kézirat) HM KKA HU-CRO/02/31 sz.projekt Horvát, A. O. (1942): Képek a hazatért Baranyai-háromszög nyári növényzetéből. Pannonia 7: 179-182. Intelligent Energy project RES 2020: Monitoring and Evaluation of the RES Directives implementation in EU27 and policy recommendations to 2020, www.res2020.eu, 2010. Iványi Ildikó–Lehmann Antal (szerk.) (2002): Duna-Dráva Nemzeti Park. Mezőgazda Kiadó, Budapest Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, DUZPO, Zagreb, 1998. IOVP - Izvješće o stanju okoliša na području Virovitičko-podravske županije za razdoblje 2000-2004 godinu. Strategija prostornog uređenja RH, MZOPU, 1997. IKZVP - Izvješće o kakvoći zraka na području Virovitičko – podravske županije za razdoblje 2006 – 2008. god. Virovitičko – podravska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i zaštitu okoliša

48

KKŽ - Izvješće o stanju u prostoru KKŽ (Službeni glasnik KKŽ, br. 01/05) Juhász M. (1983): A Barcsi Borókás Tájvédelmi Körzet magasabbrendű növényei. – Dunántúli Dolgozatok Természettudományi Sorozat 3:35-46. Pécs. Juhász M. (2007): A Barcsi Borókás növényzete. - Somogyi Múzeumok Közleményei 17/B (2006) Természettudomány: 123-146. Juhász Magdolna (2007): A barcsi Borókás növényzete. – In. Ábrahám Levente–Juhász Magdolna (szerk.): Somogyi Múzeumok Közleményei 17/B (2006). Somogy Megyei Múzeumok Igazgatósága, Kaposvár Nagy Imre (2008): Horvátország környezetvédelmi intézményrendszere. In: Fodor I, Suvák A. (szerk.). A fenntartható fejlődés és a megújuló természeti erőforrások környezetvédelmi összefüggései a Kárpát-medencében: konferenciakötet. Pécs, Magyarország, 2008.11.10-2008.11.11. Pécs: MTA Regionális Kutatások Központja, pp. 325-330.(ISBN:963 9052 56 6 ) Kevey Balázs (2007): A somogyi Dráva-ártér tölgy-kőris-szil ligetei. – In. Ábrahám Levente–Juhász Magdolna (szerk.): Somogyi Múzeumok Közleményei 17/B (2006). Somogy Megyei Múzeumok Igazgatósága, Kaposvár Topić, J. (1999): Flora i vegetacija. Pp: 71- 80. In: Martincic, J. (ed.): Kopacki rit, pregled istrazivanja i bibliografija. HAZU, Zavod za znanstveni rad Osijek, Zagreb-Osijek. Uherkovich Á. (szerk. 1980): A Barcsi Ősborókás élővilága, I. – Dunántúli Dolgozatok Természettudományi Sorozat 1:150. Uherkovich Á. (szerk. 1982): A Barcsi Borókás élővilága, II. – Dunántúli Dolgozatok Természettudományi Sorozat 2. pp. 188. Uherkovich Á. (szerk. 1984): A Barcsi Borókás élővilága, III. – Dunántúli Dolgozatok Természettudományi Sorozat 3. pp. 125. Uherkovich Á. (szerk. 1985): A Barcsi Borókás élővilága, IV. – Dunántúli Dolgozatok Természettudományi Sorozat 5. pp. 243. Uherkovich Ákos (szerk.) (1989): Boróka, nyír, tündérrózsa. A Barcsi tájvédelmi körzet. Dél-dunántúli Környezetvédelmi és Vízügyi Igazgatóság, Pécs Deklaracija o zaštiti okoliša u RH (NN br. 34/92) Državni plan za zaštitu voda i Uredba o kategorizaciji voda (NN br. 8/98) Magyar Energia Hivatal, www.eh.gov.hu, 2010. Nacionalna strategija zaštite okoliša, Ured za strategiju razvitka RH (Narodne novine, br. 46/02) Nacionalno plan djelovanja za okoliš, MZOPU (Narodne novine, br. 46/02) Izvješće o stanju okoliša u Koprivničko-križevačkoj županiji 2000-2004 (Službeni glasnik KKŽ, br. 6/04) POB - Program zaštite okoliša za podrucje Osječko-baranjske županije, Skupština Osječko-baranjske županije PIOB - Plan intervencija u zaštiti okoliša za Osječko-baranjsku županiju, Skupština Osječko-baranjske županije Prilagodba i nadogradnja Strategije Energetskog razvitka Repubilike Hrvatske - nacrt zelene knjige, www.energetska-efikasnost.hr, Zagreb, 2008. Program prostornog uredenja RH, MZOPU, 1998. Plan gospodarenja otpadom Virovitičke-podravske županije, 2006 Prostorni plan Koprivničko-križevačke županije (Službeni glasnik KKŽ, br. 8/01) Plan intervencija u zaštiti okoliša – državni (Narodne novine, br. 82/99, 86/99,12/01) Master plan energetske učinkovitosti za Hrvatsku, Program Ujedinjenih naroda za razvitak (UNDP): www.energetska-efikasnost.hr. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Repubike Hrvatske, Zagreb. 2008.

49

National Waste Management Plan, Croatia Plan intervencija u zaštiti okoliša (NN br. 82/99, NN br. 86/99, NN br. 12/01) Pravilnik o katastru emisija u okoliš (NN br. 36/96) Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN br. 59/00, 136/04) Pravilnik o korištenju OIE Pravilnik za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN br. 40/99 i 6/01) Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (Narodne novina br. 28/96) Pravilnik o zdrastvenoj ispravnosti vode za pice (NN br. 182/04) Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u kojoj ljudi rade i borave (NN br.37/90, NN br. 145/04) Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN br 15/92) Strategija energetskog razvitka Repubike Hrvatske, Narodne novine, br. 38, 2002. godine Strategija gospodarenja otpadom RH (NN br. 130/05) Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, NN br. 135/97, NN br. 8/98 – procišceni tekst, NN br. 113/00, NN br. 124/00 – procišceni tekst) Uredba o klasifikaciji voda (NN br. 78/98) Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN br. 78/98) Uredba o naknadi za poticanje proizvodnje električne energije iz OIE Uredba o minimalnom udjelu OIE u proizvodnji električne energije; Uredba o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (NN br. 140/97, NN br. 105/02, NN br. 108/03, NN br. 100/04) Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (NN br. 133/05) Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (NN br. 120/05) Zakon o zaštiti od buke (NN br. 20/03) Zakon o vodama (NN br. 107/95) Zakon o zaštiti zraka (NN br. 178/04) Zakon o šumama (NN br. 76/93, NN br. 160/04) Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN br. 26/03, NN br. 82/04, NN br. 178/04) Zakon o koncesijama (NN br. 89/92) Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH (NN br. 69/99, NN br. 151/03 i NN br. 157/03) Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 82/94, NN br. 128/99) Zakon o zaštiti prirode (NN br. 70/05) Zakon o zaštiti spomenika kulture (NN br. 52/94) Zakon o poljoprivredi (NN br. 66/01 i NN. br. 83/02) Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 66/01, NN br. 90/05) http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/2004.pdf http://re.jrc.ec.europa.eu/pvgis/apps3/pvest.php http://www.dzs.hr/ http://www.hrote.hr/hrote/dokumenti/StrategijaEnergetskogRazvitka.pdf http://portal.ksh.hu http://www.acus.org/files/EnergyEnvironment/Prague/Session%20III%20-%20Balazs%20Felsmann.pdf http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html http://www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/obnov_izvori_energ/geotermalna_en.html

Documents

Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja · Istaknuti ekološki problemi i mogućnosti korištenja ... 8.2 Institucionalni sustav zaštite okoliša u Hrvatskoj