ISTORIJSKI RAZVOJ  AHA - huic. ISTORIJSKI RAZVOJ  AHA  ah je veoma stara igra. Ko je i kada izmislio ah nije poznato. Mnoga istra¾ivanja i dokumenta potvr ‘uju

  • View
    231

  • Download
    7

Embed Size (px)

Text of ISTORIJSKI RAZVOJ  AHA - huic. ISTORIJSKI RAZVOJ  AHA  ah je veoma stara igra. Ko je...

  • 2

    ISTORIJSKI RAZVOJ AHA

    ah je veoma stara igra. Ko je i kada izmislio ah nije poznato. Mnoga istraivanja i dokumenta potvruju da je ah bio omiljena igra u najstarija vremena. Neki istraivai koji se oslanjaju na mit i matu, ocjenjuju pojavu aha od prije 4000 godina, a drugi smatraju da su ga gosti donijeli iz svemira. Istraivai koji se oslanjaju na pouzdane injenice i pisana dokumenta, smatraju da ah postoji 1,5 do 2000 godina. Prema njima postojbina aha je Indija. Mnogobrojni primjeri dokaz su tvrdnje o vremenu i prostoru gdje se pojavio ah i njegovoj rasprostranjenosti u mnogim zemljama u dalekoj prolosti. Najpouzdaniji i najstariji izvor o ahu je u pjesmi koja slavi kralja Sriarha. Vladao je u Indiji 618-650 godine. Pjesma Bana govori o Sriarhu: Za njegove vladavine nije bilo drugih svaa, sem meu pelama koje skupljaju med... nikakve vojske nisu se zanimale, sem na ploi 8x8 polja, atapadi. Atapada je ahovska ploa, a vojska na njoj figure. Ruski istoriari aha tvrde da je ah nastao u: Indiji 2-4 vijeka, Kini i Perziji u 6., Arabiji u 8., Vizantiji u 10., Italiji i paniji u 11., Pruskoj i baltikim zemljama u 12. i 13., i u Rusiji krajem 16. vijeka. Preciznih podataka nema. Razlika je u procjenama poetka igranja aha stotinu do dvijestotine godina. U svakom sluaju svi ti podaci potvruju da je ah veoma stara igra. AH, pod tim nazivom poznaje ga Evropa, dolazi od naziva titule perzijskih vladara. Do 13. vijeka u poznatim dokumentima nema podataka o prirodi igre, figurama i tabli. Reforma aha trajala je stotinama godina. Zavrena je u esnaestom vijeku i od tada se ne mijenja. Svi pokuaji inovacija i izmjena koje su predlagali i veliki ahovski geniji kao Lasker, Kapablanka i Fier bili su bezuspjeni. Imena figura su razliita. Kod nas je udomaen naziv: kralj, kraljica- dama, oficiri, skakai, topovi i pjeaci pioni. U arapskim zemljama ah je bio veoma rasprostranjen od 7-10. vijeka. Iz tog doba prvi puta se javlja ahovska literatura i zapisuju partije majstora. Arapi su imali poznate majstore koji

  • 3

    su bili veoma popularni u narodu. Mnoge knjige pominju ahovske majstore meu njima al-Adlija, autora Knjige aha (842.godina) al-Razija, al-Marvadija, al-Sulija i druge. Kalif Harun al-Raid (766-809) poznat iz pria Hiljadu i jedna no i njegovi sinovi, organizovali bi ahovske meeve, na kojima su i sami uestvovali. Al-Raid je bio prijatelj Karla Velikog i poslao mu je na dar skupocjeni ah od slonove kosti.

    Radza od slonovace. Poklon Harun al-Rasida Karlu Velikom

    ah je u Evropu uao posredstvom Arapa i Perzijanaca. Odravaju se ahovski susreti najboljih. Prvi znaajni meevi odrani su 1574. godine u paniji. Za paniju su nastupili Ruj Lopes (svetenik) i Alfons Ceron, a za Italiju Leonardo i Paolo Boi. Pobijedili su Italijani. Susret je odran u prisustvu kralja panije, Filipa II, takoer dobrog igraa aha. Pobjednici su dobili bogatu nagradu.

  • 4

    Nagrade ahista su bile visoke. Na primjer oakino Greko, Italijan je oko 1620. godine na natjecanju u Parizu zaradio 30.000 zlatnika, najveu nagradu u istoriji aha do Fierove pojave. Greko je bio prvi ahovski profesionalac. Proputovao je Evropu i stigao do Amerike, gdje je umro 1634.godine. U osamnaestom vijeku na ahovsku scenu stupa Fransoa Filidor (Francois-Andre Danican Philidor). Filidor od 1747. do 1795.godine dominira ahovskom scenom Evrope. Bio je est gost evropskih prestonica i dvorova. Za etrdeset godina igranja aha, bio je nepobjediv. Napisao je tri velika djela: Analize ahovskih partija, Filidorovu odbranu i Pioni su dua aha. Poslije Filidorove smrti, ekalo se dugo na njegovog nasljednika. Jedan od njih bio je Huard Stauton, mada je bilo jo jakih ahista: Sent Aman, Anderson, Pol Morfi pravi ahovski genije, te Viljem tajnic prvi svjetski prvak i drugi. Stauton je prvi organizovao veliki eliminacioni turnir 1851. godine u Londonu. Pobjednik turnira bio je Anderson. Morfi je bio ahovski genije. Amerikanac. Pobijedio je Andersona. I pored niza pobjeda, Morfi se rano povukao iz ahovskog ivota, te nije postao svjetski prvak. Ta ast je pripala Viljemu tajnicu, pobjedom nad Johanesom Cukertortom 1886.godine. Poasno mjesto svjetskog prvaka poslije tajnica osvajali su:

    Emanuel Lasker 1894.,

    Raul Kapablanka 1921.,

    Aleksandar Aljehin 1927.,

    Maks Eve 1935.,

    ponovo Aljehin 1937.,

    Mihail Botvinik 1948.,

    Vasilij Smislov 1957.,

    ponovo Botvinik 1958.,

    Mihail Talj 1960.,

    Ponovo Botvinik 1961.,

    Tigran Petrosjan 1963.,

    Boris Spaski 1969.,

    Robert Fier 1972.,

    Anatolij Karpov 1975.,

  • 5

    Gari Kasparov 1985.,

    Aleksandar Halifman 1999.

    Meu svjetskim prvacima dominiraju sovjetski i ruski ahisti. enski ah stupa na svjetsku scenu neto kasnije od mukog. Meu enama je bilo veoma dobrih ahistkinja, od kojih su neke uspjeno igrale i na mukim turnirima. Prva svjetska prvakinja bila je Vera Menik, koja je na tom tronu bila od 1927-1944. godine, kada je tragino poginula od njemake bombe u Londonu. Sve ostale prvakinje su bile krae vrijeme na svjetskom tronu:

    Ljudmila Rudenko od 1949.,

    Elizabeta Bukova 1953.,

    Olga Rubcova 1956.,

    Ponovo Elizabeta Bukova 1958.,

    Nona Gaprindavili 1962.,

    Maja iburdanidze 1978.,

    Ksi Jun 1992.,

    ua Polgar 1996., i

    Ponovo Ksi Jun 1999.

  • 6

    U dvadesetom vijeku ah dobija veliki zamah, i postaje veoma popularna igra. Pored brojnih turnira i meeva za prvaka svijeta, ah od 1927.godine postaje olimpijska disciplina. Na ahovskoj olimpijadi dominiraju sovjetski ahisti. Jugoslavija je 1950. godine u Dubrovniku pobjednik ahovske olimpijade. Zlatnu olimpijsku medalju osvojili su: Gligori, Trifunovi, Pirc, Rabar, Vidmar (mlai) i Puc. Pored zlatne medalje jugoslovenski ahisti osvojili us est srebrnih i est bronzanih medalja. Jugoslavija je bila druga ahovska sila svijeta. Od crnogorskih ahista velemajstori Dragoljub Mini i Boidar Ivanovi vie puta su bili lanovi olimpijske ekipe Jugoslavije. enske ahovske olimpijade poinju 1957. godine. Na enskim olimpijadama do 1998. godine dominiraju sovjetske ahistkinje. Jednom su osvojile zlatnu medalju Izraelke 1976., zatim Maarice 1988., i Kineskinje 1996. i 1998. godine. Nae ahistkinje osvojile su srebrnu medalju 1963. i bronzanu 1988. godine. Jugosloveni su bili uspjeni na omladinskim prvenstvima svijeta. Imali smo pet svjetskih prvaka:

    Bora Ivkov 1951.,

    Bruno Parma 1961.,

    Bojan Kurajica 1965.,

    Ognjen Cvitan 1981., i

    Igor Miladinovi 1994. godine. ah je u stalnom usponu. Svakako je najvei domaaj doivio u dvadesetom vijeku u kojem, pored velikog broja svjetskih prvaka, igraju i mnogi vrhunski igrai. Konkurencija za najviu titulu je velika. Na primjer, prvi svjetski prvak tajnic, bio je na tronu osam godina,Lasker dvadesetsedam, Kapablanka est, Aljehin u dva navrata, jednom osam, drugi puta devet godina, da bi ostali, sem Karpova, koji je na tronu bio deset godina, taj veliki naslov nosili dvije do tri godine. Fier je iz svojih linih razloga rano napustio ah. Da je ostao na ahovskoj areni, mnogi smatraju da bi mnogo godina bio nepobjediv. U svakoj generaciji ahista, imali smo vrhunske majstore, koji su se uspjeno nosili sa najboljim svjetskim velemajstorima.

    Gligori,

    Trifunovi,

  • 7

    Vidmar,

    Puc,

    Kosti,

    Matanovi,

    Vuki,

    Velimirovi,

    Nikoli,

    Ivkov,

    Matulovi,

    Nikoli,

    Ljubojevi,

    Ostoji,

    Parma,

    Kurajica,

    Cvitam,

    Miladinovi,

    Mini,

    Nikevi,

    Ivanovi i drugi, i drali su na ah na svjetskom nivou. Kod ahistkinja jedino je Vera Menik bila neprikosnovena punih sedamnaest godina, sve do svoje tragine smrti 1944. godine. Ostale su se poslije nekoliko godina smjenjivale na tom tronu. Mi smo imali i imamo velike ahistkinje, ali ni jedna nije uspjela da zauzme najvie mjesto u ahu. Veoma blizu bile su:

    Vera Nedeljkovi,

    Milunka Lazarevi, i

    Alisa Mari. ah kao igra bio je prihvaen na dvorovima. Mnogi kraljevi i carevi igrali su ah. Napoleon, Filip II, na veliki Njego i mnogi drugi. Tokom vjekova, a posebno danas, ah je imao veliki broj pristalica i poklonika. Najvei protivnici ahu bili su crkveni velikodostojnici na Istoku i Zapadu. ah je zabranjivan od strane pravoslavne i katolike crkve. Crkva je zabranjivala i ostale sportske igre, smatrajui ih dangubom, gubljenjem vremena, a moda iz bojazni da se ljubitelji tih igara ne udalje od crkve. Istona crkva je na svom VI Vaseljenskom saboru donijela odluku o zabrani igranja

  • 8

    aha, kocke. Tom odlukom svi koji nastave sa igrama, kockom, treba da se izopte iz crkve. U zapadnoj crkvi takoer su donoene sline zabrane. No uprkos svim tim zabranama, ah i ostale sportske igre, dobijale su sve vie pristalica, a i otkrivaju se nove igre, jer to je bila ljudska potreba, koju sve te zabrane nisu mogle zaustaviti. Konzervatizam crkvenih krugova nije mogao zaustaviti ah.

    AHOVSKE FIGURE

  • 9

  • 10