I. Maroević, UVOD U MUZEOLOGIJU

- muzeologija krenula kao muzeografija – polazila je od praktičnih pitanja kako sakupljati, čuvati, proučavati i izlagati predmete- s vremenom je došlo do konceptualnih pitanja: pitanje značenja i smisla, interpretacije i koncepcije, ne zanemarujući povijesnu i praktičnu razinu- Z. Stransky 1970. predložio sustav muzeologije

à razložio je muzeologiju na povijesnu, strukturalnu i praktičnu razinu- Peter van Mensch muzeologiju podijelio na: *opća muzeologija – bavi se principima zaštite, istraživanja i komuniciranja baštine čovječanstva i čovjekove okoline i institucionalnim okvirom takve djelatnosti; istražuje društvene preduvjete tog posla i njihov utjecaj na spomenute zadatke *povijesna muzeologija – osigurava opći povijesni vidik i ukotvljuje muzeologiju uz dostignuća prošlosti *teoretska muzeologija – postavlja filozofski temelj i povezuje muzeologiju s epistemiološkim pogledima *specijalna muzeologija – povezuje opću muzeologiju s pojedinim disciplinama usmjerenim k istraživanju materijalnih očitovanja baštine čovječanstva i njegove okoline (povijest umjetnosti, antropologija, prirodne znanosti i dr.) *primjenjena muzeologija – bavi se praktičnim implikacijama muzeoloških principa uz pomoć velikog broja pomoćnih disciplina; podjela ove muzeologije temelji se na 3 primarne muzeološke funkcije: zaštita – akvizicija, registriranje, dokumentacija, konzerviranje istraživanje komunikacija – prezentiranje, odgoj - kod nas se naziva muzeografijom; glavna je spona između teorije i prakse *metodologija muzeologije – spona između teoretske i primjenjene muzeologije; temelji se na 4 parametra:

muzejskom predmetu (predmet baštine)funkcijama za zaštitu i uporabu baštineinstitucijama u kojima se ostvaruju navedene

funkcijedruštvenom odnosu prema baštini

- metodologija muzeologije ima 4 temeljne polazne točke:

područje djelovanja (društvo)oblik djelovanja (institucija)

uzorak djelovanja - obrazac (funkcija)predmet djelovanja (predmet)

P O V I J E S N I S L I J E D M U Z E O L O G I J E

- temeljna razina; bavi se izučavanjem nastanka muzeologije- muzeji anticipirali pojavu muzeologije; povijest muzeja i povijest muzeologije nije istoznačna; muzeji i zbirke razvijali su se bez muzeologije- Peter van Mensch – «muzej je stalna ustanova koja čuva zbirke predmeta-dokumenata i generira znanje o njima»- čin prikupljanja i čuvanja predmeta nosi u sebi različite poticaje: iracionalne – najstariji, povezani s magijskim djelovanjem predmeta gospodarske – vrijednost predmeta kulturne – stimuliraju proces materijalizacije društvenog pamćenja; presudno za muzejsku djelatnost

POVIJEST MUZEJA

PROTOPOVIJEST MUZEJA I VRIJEME MUZA- prvi pisani podaci o nekoj umjetničkoj zbirci – 1176. BC u Suzi se spominje da Elamiti pljačkaju Babilon i osvojeno blago nose u hram boga Inšišunaku u Suzu- 9. st. BC – u zapadnoj kuli grada Asura pohranjena je zbirka umjetničkih predmeta (ratni plijen)- 6. st. BC babilonska Zbirka čudesa čovječanstva Nabukodonosora II – sadrži reljefe i kipove straije od 1500. BC (najzanimljivije)- 5. st. BC Perzepolis – ahemenidske palače s riznicama koje su za svečanosti otvorene javnosti; sadržavale kipove grčke umjetnosti- u egipatskim faraonskim grobnicama i mikenskim grobnicama predmeti nemaju karakter umjetničke zbirke, već govore o fenomenu prikupljanja dragocjenosti zbog iskazivanja moći i značenja vladara- kolekcije i javne umjetničke zbirke u Grčkoj su arhetip budućih galerija i muzeja Atenska akropola, 5. st.: Pinakoteka uz Propileje (slike na drvu i kipovi)

Halkoteka ispod Partenona (kipovi)

Stoa poikile ispod akropole (trijem ukrašen Polignotovim slikama s motivima bitke kod Maratona) à sve je javno; privatizacija je nepoželjna (iznimka u atenskom društvu je Alkibijad koji je kuću uresio umjetničkim djelima)- Atena, Korint, Olimpija, Delfi, Delos – riznice uz hramove - za zbirke se brinu hieropoei (čuvari i svećenici) à radili popise, razvrstavali, nekad vodili posjetitelje, selektirali (manje vrijednosti zakopane kao žrtveni darovi, a zlato i srebro se pretapalo u šipke)- helenizam – pojava muzeja Mouseion u Aleksandriji, 290. BC (za vrijeme Ptolomeja I Sotera) – nije sadržavao umjetničke zbirke, već je bio kulturni i znanstveni centar (biblioteka, laboratoriji, predavaonice i učionice) - posvećen muzama (kćerima Zeusa i Mnemozine) – duhovne vrjednosti materijalizirane u umjetničkim djelima nisu bile pokrivene pojmom umjetnosti što su ga personificirale muze - sabire knjige, minerale i prirodne rijetkosti, ima botanički i zoološki vrt, stimulira čitanje i društveni život, usmjeren je prema izučavanju književnosti, povijesti, astronomije, a ne poznaje umjetničke zbirke- Homerion – hram posvećen Homeru, podignut za Ptolomeja IV; povijesna zbirka posvećena Homeru - izložen Homerov kip okružen personifikacijama gradova (koji su polagali pravo na mjesto njegovog rođenja), te slike i reljefi koji su ilustrirali Ilijadu i Odiseju - spominju se i pjesnička natjecanja- gozbeni šator Ptolomeja II – raskošno opremljen slikama sikionskih slikara i tapiserijama, zlatnim posuđem, tronošcima i figurama; 100 mramornih kipva u portiku ispred stupova; pristupačno javnosti- Eskulapov hram na otoku Kosu (kraj 3. st. BC) - opisuje ga Herondina pjesma; da se zaključiti da su hramovi u to doba mjesta za umjetničke zbirke koje su bile dostupne publici

- biblioteka u Pergamu – kipovi pjesnika, povjesničara i filozofa, umanjena kopija Fidijine Atene Partenos (simbolizira vezu pergamske učenosti s gradom Atenom) - Eumenes II (2. st. BC) potiče osnivanje suvremene zbirke slika i skulptura, prikaz evolucije grčke umjetnosti (rade se kopije ako se ne može doći do originala) à prva retrospektivna zbirka u povijsti - djelo Kanon iz Pergamona (izgubljeno) – katalog likovnih djela u zbirci; iznesena kronologija i ocjena grčkih umjetnika- rimska kultura ne poznaje muzej, čak ni kao mouseion à Museum označava mjesto pod zaštitom muza u kojem se sastaju filozofi da bi vodili učene rasprave (helenistički muzej isto sveden na razmjenu filozofskog razmišljanja; nije povezan uz materijalni svijet predmeta)- 275. BC rimska pobjeda nad Pirom – plijen dolazi u Rim à grčka umjetnost se presađuje u Rim, umjetnosti se izlažu u posebno izgrađenim trijemovima, kolekcionarstvo postaje izrazito obilježje bogataša- vile Lukula i Krasa – prave riznice umjetnina- Metel u 2. st. BC izgradio trijem za smještaj umjetničkih zbirki (trijumf) à prošireno za Oktavijana, javna zbirka- Pompej prisvojio Mitridatovu kolekciju od 2000 umjetničkih djela- Cezar u hramu Venere Genetrix izlaže slike i ostale umjetnine- Ver – kolekcionar, vrsni poznavatelj umjetnosti, pljačka umjetnine po Maloj Aziji i Siciliji- Ciceron – skroman kolekcionar, poznavatelj umjetnosti- za čuvanje zbirki odgovoran čuvar hrama – aeditus- August prikuplja grčke klasike, ima zbirku divovskih kostiju i oružja à hram Concordia Augusta – mjesto veličanstvene zbirke, pretežno darova carice Livije- Agripa protestirao kad je Tiberije uklonio Lizipovog Apoksiomena s javnog mjesta (ispred Agripinih terma) u palaču na Palatinu à umjetnine na javnim mjestima postale su dio prava rimskih građana- Neron u Domus Aurea imao veliku zbirku, čak i Laokontovu skupinu; iz Delfa je prenio 500 kipova u Rim i možda stavio u palaču- Hadrijanova vila u Tivoliju – najznačajniji kompleks, «muzej na otvorenom» à na 65 hektara umanjene građevine: Aristotelov licej, Platonova akademija, Atenski hodnik sa stupovima i

slikama, kopije egipatskih kanala i hrama Aleksandrije uz mnogo replika skulptura- Vitruvije dao upute kako se trebaju graditi pinakoteke i biblioteke (orijentacija zgrada, položaj otvora, izloženost suncu i vjetrovima) – kako bi se izbjeglo oštećenje vrijednih slika- prema pompejskim freskama znamo da su najvrednije slike bile zaštićene drvenim kapcima- muzej u rimsko doba nije formalno postojao, iako su neke kolekcije imale sve značajke današnjeg muzeja- G. Bazin: «Rim nije imao muzej, ali je bio muzej»

SREDNJI VIJEK- G. Bazin rekao da je srednjovjekovni čovjek bio lišen dimenzije prošlosti- kršćanstvo je izbrisalo potrebu za stvaranjem kolektivne memorije, osim one usmjerene prema Bibliji i Kristu- inspiracija – termin koji se «u srednjem vijeku rabio samo za pojave religioznog iskustva, nikako ne za pjesništvo koje se smatralo vještinom, a još manje za umjetnost koja je izjednačavana s običnim zanatima» (I. Dekanović)- muzej ni sada nije institucija, već mjesto za učenje u samostanima- prikupljaju se predmeti vezani uz vjeru i crkvu, tapiserije, rukopisi à riznice postoje uz svaku značajniju crkvu, katedralu, samostansku crkvu... koje su posebno nadsvođene da bi bile sigurnije od požara i direktno su vezane uz sakralne objekte- rukopisi (iluminirani) i relikvijariji (moćnici) – glavni nositelji materijalnog u kojem je sačuvan duh tog vremena- karolinška i otonska renesansa (8-10. st.) – razvija se i širi izrada bjelokosti- Karlo Veliki – šalje redovnike u Italiju prikupljati starine iz ranokršćanstva, 3 godine prije smrti dijeli svoju riznicu na 3 dijela (⅓ ostavlja sebi, a ⅔ dijeli na 21 grad svoga kraljevstva)- velika hodočašća oko 1000. – bogate se hodočasnički punktovi i samostani- križarski ratovi (1095-1213) unose novu kvalitetu u sadržaj riznica po Europi (pljačka Carigrada, veze s Bliskim i Dalekim Istokom)

à 9/10 riznice sv. Marka u Veneciji donijeli križari

riznica Sainte-Chapelle u Parizu nastaje na taj način

- vladarske riznice – osnova koja će kasnije poslužiti za pokrivanje vlastitih ili državnih troškova (pretaljivanje zaltnih i srebrnih predmeta) – ta praksa u Francuskoj postoji sve do Louisa XIV (ne zna se je li postojala selekcija)- kasni srednji vijek – značajne velikaške kolekcije zbirka vojvode od Berrya – brat Karla V, u svojim dvorima u Burgundiji čuva relikvije, slike, tapiserije, minijature, muzičke instrumente, perzijske rukopise, medalje, keramiku s Cipra, englesku čipku, nakit, namještaj i prirodne rijetkosti, a u vrtovima drži menažerije – poznat iz kronike braće Limbourg

– Bazin ga naziva prvim mecenom renesanse (iako njegova zbirka čini prijelaz iz srednjovjekovne riznice u moderni kabinet)- kraj 14. st. – prirodne rijetkosti zauzimaju mjesto u riznicama; uz njih vezane priče à čudotvorno kamenje, fosilne kosti prapovijesnih životinja, dijelovi egzotičnih životinja...- srednji vijek – cezura, materijalni svijet i svijet umjetnosti nije potreban (u mjeri antike)- samostanske i crkvene riznice su spona za neprekinuti povijesni tok

DOBA RENESANSE I MANIRIZMA- renesansa napravila rez kroz 10 stoljeća da bi ekshumirala prošlost negiranu kršćanstvom (G. Bazin)- 14. st. zbirka Olivera Forza iz Trevisa – skuplja rukopise rimskih pisaca, medaljone, mramorne kipove i keramiku- liječnik Giovanni Dondi iz Padove – 1375. odlazi u Rim izučavati i skupljati antičke spomenike - interes se tada dijeli u 2 smjera: curiosa artificialia i curiosa naturalia- osnovu čine prinčevske i učenjačke zbirke- arheološko blago Toskane i Lacija istražuju i skupljaju umjetnici Alberti, Mantegna, Donatello, Bruneleschi; Ghilberti ima zbirku antiknih mramora i bronci koji su utjecali na njegov rad odnosno stvaranje- mecenatstvo – velikaške obitelji Firence, Milana, Ferrere, Mantove, Siene, Padove, a u Rimu – papa – kvaliteta mecenatstva – prikupljanje djela suvremenih umjetnika; «svijest o vrijednostima koje nastaju u toku života jedne generacije» (Koščević)- obitelj Medici u Firenzi:

Cosimo st. – oprema palazzo u Via Larga kipovima i reljefima koje je restaurirao Donatello; inventari palače iz 1456. i 1463. (srebrne i zlatne medalje, kameje i bizantske ikone, flamanske tapiserije, glazbeni instrumenti) Lorenzo Veličanstveni – više uživalac nego stvaralac; konzultira se s Michelangelom, a kustos mu je kipar Bertoldo; 1483. kupuje zbirku kardinala Gonzage i u Rimu nabavlja

remek-djela antičke umjetnosti– njegova kolekcija zove se Museo dei codici e

cimeli artistici à prvi put kolekcija se naziva muzejem à zbirka obitelji djelomice propada nakon pobune u Firenzi 1494., konfiscira se i djelomično rasprodaje- Rim – vrijeme humanističkim papa Pio II Piccolomini iz Siene – zabranio uporabu antičkog kamena za suvremenu izgradnju Pavao II Barba – prvi stvarni sabirač Siksto IV – izdao bulu o zabrani eksploatacije starina 1471. osnovao Museo Capitolino za smještaj starina Julije II – početkom 16. st. u vrtu palače Belvedere osnovao izložbu antičkih kipova na otvorenom (Laokontova skupina, Apolon Belvederski, Venera) Leon X – organizira zaštitu spomenika; imenuje Rafaela 1515. nadzornikom starina i iskopavanja, te zbirki Vatikanskog muzeja- u 16. st. pojavljuje se galerija (dvojnik muzeja) à najprije hodnik ili trijem ukrašen skulpturama, a zatim dugi veliki hal ili luksuzno opremljeni salon u kome su umjetnine istovremeno izlošci i dio dekora (s umjetnosti se tada živi, a ne odvaja se u izdvojene zbirke) - krajem 16. st. poprima značenje izložbenih prostora za slike i kipove - prvu galeriju (hodnik koji spaja Belvedere i Vatikan) gradi Bramante za papu Inocenta VIII - zbirke u dvorcima i palačama smještene su u kvadratičnim sobama-kabinetima u koje se sprema najveći mogući broj predmeta, bez dekoratvinih pretenzija - Raritätenkammern, Wunderkammern – maniristički svjetonazor druge polovine 16. st. i 17. st. - tumačenje E. Hooper-Greenhill objašnjava fenomen kabineta rijetkosti (komore čudesa) kao produkt filozofije manirizma (organizirano kao kazališta pamćenja)

- 1527. i 1537. u Firenzi Cosimo I Medici pokušava obnoviti zbirke – usmjerava se prema Etrušćanima, kopira 280 portreta iz Museum Iovianum u Comu à stvara Museo Mediceo u hodniku između Palazzo Pitti i Uffizi (graditelj Vasari) - 1564. nasljednici pregrupiraju zbirke, stavljaju ih u gornji kat palače Uffizi à ravnopravno su raspoređeni predmeti umjetnosti, prirodne znanosti i povijesti – predstavaljaju totalni teatar - zbirka prirodnih rijetkosti Conrada Gesnera iz Züricha – jedna od najranijih takvih zbirki, oko 1550.; otac zoologije- bolonjski sakupljač Ulisse Aldrovandi napravio prirodopis s nekoliko tisuća crteža bilja, životinja i minerala (u sakupljanju mu pomaže Cosimo I Medici)- Ferrante Impero iz Napulja – jedan od poznatijih sakupljača školjki i drugih životinja- zbirke portreta Paola Giovija iz Coma – 1520. počeo stvarati zbirku portreta, kopija po medaljama, freskama ili minijaturama (vođen idejom da je povijest usmjerena prema ljudima, a ne prema narodima) - njegova zbirka portreta podijeljena u 4 kategorije:

mrtvi pjesnici i učenjaci živi pjesnici i učenjaciumjetnicipolitičari

à ispod svakog portreta nalazio se natpis na latinskom koji je predstavljajo portretiranu osobu (ikonografija slavljenih osoba vremena) - stvarao je i svojevrsni povijesni muzej Sanctissimo tempio dell' immortal virtu sede sacrata- kralj François I – «otac rijetkosti u Francuskoj» (G. Bazin) - stvara zbirku umjetnina i ispunjava galerije dvorca Fontainbleau (Vasari ga naziva Rimom sjevera) slikama (Rafael, Perugino, Sebastian del Piombo – stvara se eklektički ukus) i kipovima talijanskih majstora, uz tapiserije i predmete od plemenitog metala; galerija nastala u Francuskoj od srednjovjekovne velike dvorane dvorca- dvorac Ambras kraj Innsbrucka karakterizira izrazita maniristička zbirka koju je sakupio Ferdinand II Tirolski - Bazin ovu zbirku naziva «svetištem manirizma Europe» - zbirka strukturirana po sobama s različito svrstanim materijalom:

Kunstkammer – umjetnička zbirka

Schatzkammer – riznica predmeta od plemenitog materijala

Wunderkammer – kabinet prirodnih i antropoloških rijetkosti

Rustkammer – garderoba s paradnim oružjem i portretima (kopije iz Coma) - na istom mjestu se nalaze instrumenti, igre, kostimi, egzotični predmeti, nakaze ili čudovišta (metafizički karakter), nenormalni fetusi (nastali zbog noćnih mora u začeću ili trudnoći), portreti patuljaka, nakaza ili ljudi pasa- Habsburgovci su bili skloni manirizmu – krajem 16. st. Rudolf II stvara zbirku u Pragu na Hradčanima (u 17. i 18. st. plačkaju je Bavarci, Saksonci i Švedi)- Filip II Španjolski – u manirističkom Escorialu uz samostan, kraljevu rezidenciju, bolnicu i sveučilište, organizira i muzej – da bi totalni teatar bio potpun - ta zbirka je jezgra Prada (sakuplja i kosti mučenika – mistična veza s kasnim srednjim vijekom)- E. Hooper-Greenhill: «renesansne su zbirke sadržavale stvari koje se nama danas čine neobičnim; visoki društveni položaj sakupljača u renesansi ohrabrivao je suparništvo i oponašanje»- Bazin – ovo je vrijeme kad je muzej razvio svoj ekstenzivni oblik koji neće prestati rasti

DOBA BAROKA I PROSVJETITELJSTVA (17. i 18. st.)- G. Bazin: barokno razdoblje pokazuje da zbirke i muzeji u 17. st. preuzimaju ulogu u kulturi i pedagogiji, a u 18. st. pretvorili su se u javne institucije- širenje zbirki na sjever, trgovina umjetninama i zbirkama, čak se tiskaju katalozi s cijenama, puno falsifikata- Rubens i Velázquez rade za španjolsi dvor- Amsterdam postaje središte međunarodne trgovine umjetninama, - dominiraju kraljevske kolekcije, čitave zbirke se prodaju 1627. zbirku kardinala Gonzage iz Mantove preko posrednika kupuje engleski kralj Charles I Stuart 1771. ruska carica Katarina II kupuje zbirku Crozat u Parizu i 1779. kabinet Walpole u Londonu (britanski parlament odbio ga je kupiti za British Museum)- zbirke umjetnina potpuno odgovaraju duhu vremena: one su za uživanje i pokazivanje moći, a istovremeno i dobra investicija

- nastanak i razvitak Louvrea: nastaje u 17. st. od kraljevskih zbirki u Fontainebleau i palači Luxembourg koje Louis XIV prenosi u Louvre, a kojima su kasnije ostavštinom i kupnjom pridodane 2 kardinalske zbirke (Richelieu i Mazarin) i zbirka bankara Everharda Jabacha - širila se poklonima (pretežno iz Italije), ostavštinama, kupnjom ili oporukama (kolekcija Isabelle d'Este i slike njemačkih renesansnih majstora) - oličenje kraljevske kolekcije; dio se nalazio u Louvreu (veliko skladište slika), dio na pokretnim kapcima, a dio u sobama i apartmanima Versaillesa- zbirka Filipa IV Španjolskog – vrhinska talijanska i flamanska djela, Velázquez- zbirka Leopolda Wilhelma (austrijski nadvojvoda) – u dvorcu Coudenberg, zbirka Flamanaca i Talijana, čuvar kolekcije bio je David Teniers ml.- saksonski vladar August II za dresdensku Gemäldegalerie skuplja i kupuje prvorazredna djela - kustos Heinecken 1753. izdaje publikaciju na francuskom jeziku s bilješkama koje prate svaku gravurom reproduciranu sliku- zbirka ruskog cara Petra Velikog – klasičan inventar riznica, prirodoslovni i etnološki materijal i slike (prvenstveno Flamanci); otvoreno odabranoj javnosti (servira im se jelo i votka); kasnije se prebacuje u Ermitage kojeg je 1765. osnovala Katarina II (proširuje dogradnjama za zbirku koju skuplja po cijeloj Europi)- galerije – u pravilu se sada grade dvokatne zgrade s donjim dijelom za antikvitete, a gornjim za slike, namještaj i male predmete; dominira strah od praznog prostora (zidovi obojeni u crveno ili presvučeni tekstilnim tapetama) - najstarija do danas sačuvana je iz 1711. u dvorcu Pommersfelden (Njemačka) - Louis XIV gradi Apolonovu galeriju u Louvreu i Salle des Glaces u Versaillesu Katarina Medici gradi Veliku galeriju Louvrea Mazarinova galerija u Hôtel Tubeuf u Parizu Arundel House u Londonu Galeria Palatina u Firenzi Palazzo Colonna u Rimu- posebnu grupu zbirki tvorile su galerije i kabineti portreta – nastali na tradiciji Museum Iovianum, a potiču na razvitak povijesnih studija u 17. st.- Paul Ardier – pravnik i ministar obrane; postavlja u dvorcu Beauregard na Loirei galeriju od 363 portreta kraljeva i suradnika

- učenjak Roger de Gaignières – za vladavine Louisa XIV javlja se novi koncept povijesti (pomak od osobe prema zbivanjima); skuplja na tisuće dokumenata, gravura, crteža, portreta i slika - ekstenzivni muzej isusovca Athanasiusa Kirchera u rimskom kolegiju isusovaca – zbirke starina i etnografskih predmeta iz isusovačkih misija- raste interes za mjerne i astronomske instrumenteà prvi javni prirodoslovni muzej osniva se u Oxfordu 1683. – Ashmolean Museum - nastaje od zbirke Johna Tradescanta st. i ml., 1656. mlađi izdaje katalog zbirke Museum Tradescantium; nakon njihove smrti zbirku preuzima Elias Ashmole koji je daje Oxfordu uz zahtjev da se sagradi posebna muzejska zgrada, 1714. na latinskom tiskana pravila za muzej (ulaznica po vremenu provedenom unutra, uvijek uz kustosa)- 1748. osniva se Naturhistorisches Museum u Beču- barokno vrijeme je doba prvih muzeoloških pisanih rasprava (Quicchenberg)- C. F. Neickelius u Leipzigu 1727. izdao Museographia – muzej smatra cjelinom kakva nam je poznata iz manirizma (odraz svijeta u funkciji totalnog kazališta), umjetnička djela nisu nužno prisutna u muzeju (kao ni u helenističkom) - muzej je sastavljen od curiosa naturalia, curiosa artificialia, numizmatike i portreta poznatih osoba- u Habdalićevom (1670) i Belostenčevom (1740) rječniku muzej se objašnjava kao hiša navuka odnosno škola – taj pojam produžuje se sve do kraja 18. st. - 1781. u Palais Royal (Pariz) otvara se muzej Pilâtre de Rozier u kojem se organiziraju tečajevi matematike, anatomije, kemije, modernih jezika i umjetnosti- pisani i učeni traktati često se potpisuju sa ex museo(lo) nostro – tako i hrvatski polihistor i pisac Pavao Ritter Vitezović svoja pisma i djela u 17. st. potpisuje sa «Ex Musaeo meo (suo) Graecomontii»- u 18. st. muzej se potpuno otvara publici i s vremenom postaje javna institucijaà najstariji sveučilišni muzeji:

1661. u Baselu (kabinet Amerbach)1683. Oxford1712. muzej u Bologni (grof Marsigli)

à najstariji javni muzej u Francuskoj je u Besançonu – iz 1694., opat J. B Bloizot poklanja svoju zbirku gradu (radno vrijeme: srijedom i subotom 8-10, 14-16)

- 1743. Ana Maria Ludovica Medici – sve zbirke obitelji Medici ostavlja narodu Toskane s uvjetom da zbirke zauvijek ostanu u Firenzi, te da budu dostupne narodu- Louis XV 1750. naređuje da se 110 slika iz Louvrea izlože za javnost u palači Luxembourg, a Louis XVI 1774. imenuje grofa d'Angivillera generalnim direktorom građevina i zbirki Louvrea- oko 1750. otvaraju se njemačke kolekcije - Düsseldorf, München, Kassel, Dresden- 1734. papa Klement XII otvara Museo Capitolino, a 1749. papa Benedikt XIV pinakoteku u Palazzo dei Conservatori (već su od prije u Rimu otvoreni Vatikanski muzeji)- Napulj – novo muzejsko središte u polovici 18. st. (otkriće Herculaneuma i Pompeja)- nova etika posjeta muzejima – organizirana vodstva, na sat se puštalo po 10 posjetilaca- K. Hudson: posjeta muzejima je privilegij, a ne pravo, pa stoga posjetilac mora izraziti divljenje, a ne kritiku- Francuska enciklopedija – sistematizacija i interpretacija znanja; 35 svezaka objavljenih između 1751. i 1780.- Diderot 1765. predlaže pretvorbu Louvrea u nešto slično Aleksandrijskom muzeju, a Louis Sébastien Mercier 1770. smatra da muzej treba predstavljati svemir u malomà prvi tematski postav po umjetnicima i školama napravio je Lambert Krähe u düsseldorfskoj galeriji 1756.- Habsburgovska kolekcija – 1720. za vrijeme Karla VI preuređuje se; 1776-1778 reinstalira se u dvorcu Belvedere (Beč) - Christian von Mechel iz Basela restaurira umjetnine i postavlja ih prema kronološkom principu i umjetničkim školama (pedagoški, a ne zabavni karakter); od 1781. izložba je otovorena 3x tjedno; 1784. izdan je katalog na francuskom jeziku (Chrétien de Mechel)- 1771. Luigi Lanzi u Gabinetto di antichi quadri u Galeriji Uffizi u Firenzi napravio (izložio) rešetku vremena koja pokriva razvoj slikarstva; potvrdio knjigom iz 1789.- 1785. von Rittershausen – zalaže se za estetske, a ne pedagoške principe; predlaže redistribuciju zbirke u 4 grupe: prema sadržaju, boji, kompoziciji i duhovnom sadržaju, a unutar svake grupe po temama- 1753. osnivanje British Museuma u Londonu, 1759. otvoren za javnost - engleski parlament izglasao je otkup zbirke i knjižnice Hansa Sloanea (liječnik i predsjednik Kraljevskog društva za unapređivanje prirodnih znanosti) s namjerom

da se osnuje javni muzej čiji korijeni nisu u kraljevskoj zbirci - svrha – napredak znanja - imala 3 odjela: za tiskane knjige, karte, globuse i crteže

za rukopise, medalje i novce za prirodoslovne predmete i umjetničke

proizvode - 1807. pridodan im je i odjel za starine (Elginovi mramori s Partenona) - u 19. st. doživljava bitne transformacije- u izlaganju je vladao princip nagomilavanja – npr. British Museum su zvali starom svaštarnicom jer su predmeti bili izloženi bez suvisla reda- isto se događalo i u galerijama i umjetničkim zbirkama gdje su: principi klasifikacije kod slika – veličina, tehnika ili simetrija kod kipova – poza, odjeća i sl.- 18. st. usmjerilo je muzeje novom racionalizmu koji će rezultirati novim muzeološkim programom

FRANCUSKA REVOLUCIJA I 19. STOLJEĆE - E. Hooper-Greenhill: francuska revolucija osigurala je uvjete pojave novog programa za muzeje; zbirke kraljeva, aristokracije i crkve potpuno se reartikuliraju - u Francuskoj se muzej rodio iz artikulacije 3 elementa – republikanizam, antiklerikalizam i uspješan agresivan rat- razvila se institucija s 2 suprotstavljene funkcije – elitna: hram umjetnosti i korisna: instrument demokratske edukacije (izlaže dekadenciju i tiraniju starih oblika društvene kontrole i demokraciju i javnost nove Republike)- 1792. Louvre se pretvara u Muzej Republike, a za javnost se otvora 1793. à novi tip muzeja – narodni muzej; promjene u interpretaciji muzejske građe, pa muzej postaje sredstvno za manipulaciju i izražavanje službene politike - iako su slike bile izložene po školama, barokni princip miješanja dominirao je aranžmanima - česta reogarnizacija izložbi zbog dolaska Napoleonovog ratnog plijena s pohoda po Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Poljskoj i Španjolskoj - 1798. u trijumfalnoj povorci u Louvre se donose blaga iz Rima i Italije

-1803. Louvre se pretvara u Napoleonov muzej; upravitelj je D. Vivant-Denon (nadzor kustosa nad zbirkama institucionaliziran) - 1807. izložba «Umjetnički trofeji osvojeni u ofenzivi 1806/07.»- Napoleon provodi decentralizaciju unutar Francuske, te potiče osnivanje javnih muzeja u osvojenim zemljama (Bonaparte potpisuje zakon o 15 gradova u čije muzeje se šalju umjetnine: Bordeaux, Caen, Dijon, Lille, Lyon, Marseilles, Nancy, Nantes, Rennes, Rouen, Strasbourg, Toulouse, Bruxelles, Mainz i Genève)- 1809. otvorena Pinakoteka Brera u Milanu – primjer revolucionarnog muzeja koji se stvara na temelju rekvizicija, konfiskacije i pljačke- u Bologni i Antwerpenu spontano se otvaraju muzeji da bi se izbjegle rekvizicije- Napoleonovi rođaci (kraljevi novih kraljevstva) otvaraju (osnivaju) muzeje po uzoru na Louvre: 1806. Louis osniva Koninklijk Museum u Amsterdamu (osnova kasnijeg Rijks Museuma) Joseph osniva Narodni muzej u Madridu (jezgra Prada)- E. Hooper-Greenhill: «Zbirke, konfiskacije tirana i trofeji rata, akumulirane zajedno unutar jednog prostora, prethodno u vlasništvu kralja, a sada otvorene svima, materijalno demonstriraju povijesnu promjenu snage»- Beč je uz Pariz postao veliko muzejsko središte- nakon Napoleonovog poraza pojavljuju se zahtjevi za restitucijom umjetnina u zemlje porijekla – Prusija, Austrija i njemačke zemlje su najupornije - na Bečkom kongresu 1815. spominje se popis za restituciju 5233 djela à vraćena djela se nisu vraćala prvotnim vlasnicima nego su postajala jezgrama javnih ili nacionalnih muzeja- Bazin je 19. st. nazvao dobom muzeja jer je termin muzeja sad već rezerviran samo za službene institucije javnog značenja- razvitak muzeja ide u 2 pravca – jedan prema koncepciji Aleksandrijskog muzeja, a drugi prema specijalizaciji muzeja u odnosu na vrstu predmeta koje skuplja (naizgled suprotni pravci, ali međusobno se prožimaju)- Muzejski otok u Berlinu – na otoku rijeke Spree - započinje ga graditi kralj Friedrich William III izgradnjom

Altes Museuma po projektu Karla F. Schinkela (1824-28)

- svakih daljnjih 20 godina izgrađen je po jedan novi muzej:

Neues Museum (1843-55), Narodna galerija (1876), Kaiser Friedrich Museum (1897-1903) i zgrada U-tlocrta u neoklasičnom stilu (1930) s Pergamskim oltarom,

Muzejem Bliskog Istoka i Njemačkim muzejem à osnovni sadržaj Muzejskog otoka – arheologija, umjetničke zbirke, etnografija i nacionalne starine- muzejska zgrada – počinju se graditi nove zgrade, a ne adaptacija ( 1. Altes Museum) - na početku je preuzela vanjski lik antičkog hrama, a u unutrašnjosti razvija palatinski plan barokne palače s reprezentativnim stubištima i zajedničkim prostorima, te s povezanim dvoranama kroz koje se prolazi - u tom duhu Sir Robert Smirke gradi novu zgradu British Museuma

(1823-30) Leo von Klenze – Gliptoteka u Münchenu (1830) - temeljni barokni koncept s varijacijama:

neorenesansa – Umjetnička galerija u Dresdenu (Gottfried Semper)

neogotika – Rijksmuseum u Amsterdamukombinacija neoromanike s neogotikom –

Bavarski nacionalni muzej u Münchenu- muzej 19. st. ispunjava edukativnu i zaštitnu funkciju- 1821. J. W. Goethe prvi se zalagao za bipartitni model muzeja – prikaz znanja u izlaganju i nova znanja u studijskim zbirkama- G. Bazin: muzej se «hrani na smrti kulture» - to dovodi do krize muzeja u 20. st. koja potiče nova traganja za interpretacijom predmeta i punim otvaranjem muzeja javnosti- 19. st. prestaje se zadovoljavati podjelom na umjetničke i prirodoslovne zbirke – prerastaju u specijalizirane muzeje za pojedine vrste muzejskih predmeta1. arheološki muzeji- u prvoj polovini 19. st. dominiraju arheološke zbirke koje će kasnije tijekom stoljeća prerasti u muzeje - partenonski mramori putuju u British Museum; 1821. Venera s Melosa dolazi u Louvre, a Schliemann obogaćuje berlinske muzeje (Troja, Mikena)

1823. u Louvreu se osniva Egipatski odjelpol. 19. st. osniva se Muzej asirske umjetnosti u

Parizu asirski odjel British Museuma- Hrvatska: 1802. na inicijativu maršala Marmonta u Augustovu hramu (Pula) uređuje se lapidarij 1820. na poticaj Franje I, osniva se Arheološki muzej u Splitu 1830. na naredbu austrijskog namjesnika von Lilienberga u Zadru se osniva arheološka zbirka2. umjetnički muzeji i galerije- nastavljaju tradiciju povijesne podjele na umjetničke i prirodoslovne zbirke- u mnogim zemljama nastavljaju živjeti kao galerije, pinakoteke i ili gliptoteke jer termin muzej i dalje tijekom 19. st. zadržava temeljno znanstveni i edukacijski karakter (umjetnost je predmet uživanja, a tek naknadno izučavanja) - ovakav pristup nije pravilo u svim zemljama, posebno u Francuskoj i Americi, pa se određenje umjetničkog muzeja zadržalo u svim povijesnim pregledima razvitka muzeja- 1824. osniva se National Gallery u Londonu – osniva je Britanski institut na poticaj Kraljevske akademije (ali ne iz kraljevske zbirke) 1838. za nju se gradi nova zgrada na Trafalgar Squareu - skuplja renesansno slikarstvo Italije, kasnije flamanske i nizozemske majstore- u Petrogradu se razvija Ermitage, a polovicom 19. st. Leo von Klenze gradi Novi Ermitage – raskoš i protokol posjeta (prikladna odjeća i najava) ukazuje na hram umjetnosti- Wadsworth Atheneum 1842. – prvi pravi umjetnički muzej u Americi (Hartford, Connecticut) - skuplja američke slikare, a kazalište je uvršteno među redovite djelatnosti- 1870. osnivaju se 2 najznačajnija američka klasična umjetnička muzeja: Metropolitan Museum of Art, New York – utemeljuje tipičnu organizaciju rada koju slijede drugi muzeji Museum of Fine Arts, Boston – slijedi europsku formulu: enciklopedijski muzej koji ima prostor za izlaganje i studij umjetnina

à oba muzeja otkupljuju predmete, umjetnine i kolekcije iz čitavog svijeta, ne razlikujući arheologiju, primjenjenu i čistu umjetnost- John Constable – engleski slikar, smatrao galeriju opasnom za suvremene slikare à time već polovinom 19. st. jasno naznačen problem skupljanja suvremene umjetnosti- najznačajnije institucije koje se bave suvremenom umjetnošću: - Njemačka na Muzejskom otoku u Berlinu skuplja modernu njemačku umjetnost u Nacionalnoj galeriji 1876. - u Engleskoj se osniva Tate Gallery 1897. - Francuska kroz instituciju Salona prati suvremene tokove umjetnosti- Hrvatska: 1868. biskupovom darovnicom se osniva Strossmayerova galerija starih majstora u okviru JAZU, - 1880. nakon dovršenja zgrade prenesena je iz Đakova u Zagreb, a 1884. je otvorena (skupljanje po kriteriju međunarodno priznatih vrijednosti)3. sveučilišni muzeji- u okvirima američkog društva javlja se koncept sveučilišnog muzeja koji se oblikuje početkom 19. st. i kasnije se sustavno razvija: 1832. među prvima je otvorena zgrada na Yaleu s darovima patriotskog slikara J. Trumbulla 1891. osnovan je Fogg Art Museum na Harvardu à najznačajniji sveučilišni muzej, ima jednu od najboljih zbirki crteža u Americi4. muzeji za umjetnost i obrt- javljaju se u drugoj polovini 19. st. kao spona između zbirki curiosa artificialia, umjetničkih i tehničkih muzeja- korijeni muzeja ove vrste u Njemačkoj – arhitekti Beuth i Schinkel osnivaju 1827. u Berlinu Deutsches Geuverbemuseum - 1879. primenuje se u Kunstgeuverbe Museum i smješta na Muzejski otok - njegov prototip je Muzej znanosti i umjetnosti u South Kensingtonu u Londonu (1857) koji se kasnije zove Victoria & Albert Museum (razvio se iz Muzeja manufakture nastalog od sabranih predmeta iz škole za dizajn i onih kupljenih na svjetskoj izložbi u Londonu 1851. – za tu izložbu izgrađena protomoderna Kristalna palača J. Paxtona u Hyde Parku)- 1870-ih ovakav muzej gradi se u Beču

- u muzejima ovakvog tipa ne održava se razina hrama umjetnosti, predmeti nisu toliko nedodirljivi, a napetost između prošlosti i sadašnjosti nije tako evidentna; tehnička komponenta prisutna je toliko koliko je potrebno da se razumije tehnologija i zadaća dizajna- Hrvatska: 1880. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu5. tehnički muzeji- postali su dio povijesne realnosti u 19. st.; prije toga su izumi, strojevi i instrumenti sastavni dio komora rijetkosti, curiosa artificialia- 1794. u Parizu se osniva Conservatoire National des Arts et Métiers – javno spremište strojeva, izuma i modela; zbirke rastu nakon svjetskih izložbi, a dijele se na fiziku, elektriku, geometriju, težinu i mjere, mehaniku i strojeve, transport, kemiju, rudarstvo i metalurgiju, tisak, tekstil, umješnost građenja i poljoprivredu- 1857. Muzej znanosti i umjetnosti u South Kensingtonu – sabiru strojeve, instrumente i modele zajedno s umjetnički oblikovanim proizvodima – početkom 20. st. odvajaju se primjenjene umjetnosti u Victoria & Albert Museum, a Muzej znanosti se osamostalio- 1903. osniva se najsavršeniji Deutsches Museum von Meisterwerken der Naturwissenschaft und Technik u Münchenu – otvoren tek 1925. u novoizgrađenoj zgradi na otoku rijeke Isar – tradicionalna kronologija u prezentiraju, nudio uzbuđujuće povremene izložbe suvremene tehnologije- 1876. poticaj za osnivanje tehničkih muzeja u Americi daje velika izložba u Philadelphiji nakon koje mnogo materijala ostaje muzejima tehnologije u okviru Smithsonian Institution u Washingtonu à 1881. dovršava se zgrada sa 17 dvorana i u njima izlaže konglomerat predmeta- na predmetima u tehničkim muzejima mogao se demonstrirati određeni tehnološki proces koji je obogaćivao muzejsku edukacijsku ponudu i skidao s muzejskih predmeta auru nedodirljivosti hramskog blaga6. povijesni muzeji- zametak im je u zbirkama portreta (presudna važnost osoba u povijesnim zbivanjima)- razvija se u 19. st. u širokom dijapazonu oblika- početkom 19. st. W. Peale u Peale Museumu u Philadelphiji izlaže portrete iznad fosila izloženih u vitrinama

- 1812. danski kralj Kristijan IV stvorit će danski panteon s portretima u kraljevskom dvorcu Frederiksborg- 1795. stvaranje Musée des Monuments Français – skuplja fragmente arhitekture i skulpture iz razorenih crkava i samostana (lapidariji – čest oblik skupljanja fragmenata sa srušenih građevina – tek se uvjetno smatraju arheološkim)- povijesni muzeji često mjesta interpretacije povijesti, a ne samo skupljanja predmeta, čime se vežu uz politiku vremena- u Versaillesu (1837) se izlagala lekcija iz francuskog patriotizma – glavno mjesto imala je galerija bitaka s 33 velike slike, dopunjena serijom platna o osvajanju Alžira, ratovima na Krimu i u Italiji- 1852. Napoleon III stvara Muzej suverena – skuplja i izlaže artefakte vezane uz sve francuske dinastije od Karolinga do Napoleonida (zatvara se 1872.)- 1848. otvara se Heeresmuseum s 56 kipova značajnih Austrijanaca, oružjem, zastavama, povijesnim slikama i uniformama (u arsenalu)- od 1830. u dvorani dvorca Windsor izlažu se portreti državnika i generala koji su sudjelovali u pobjedi kod Waterlooa (banket za godišnjice)à u okvirima nacionalnih muzeja uređuju se kulturno-povijesni aranžmani koji će pokazivati način života u pojedinim povijesnim razdobljima – 1856. u Germanisches National Museumu u Nürnbergu (smješten u kartuzijanskom samostanu) instalira se 6 izvornih soba (od one tirolskog seljaka iz 15. st. do nürnberškog patricija iz 17. st.) – broj soba se umnogostručuje- 1844. Muzej Cluny – imaginacija srednjeg vijeka i renesanse – umjetnički predmeti i predmeti iz riznica i skriptorija- u nekim zemljama otvaraju se kraljevske riznice kao oblik nuđenja specifičnog povijesnog materijala i stvaranja osjećaja pripadnosti narodu:

Austrijanci otvaraju Hoffburg 1871.danski kralj Frederick II 1859. otvara Muzej

suverena- povijesni muzeji nemaju jedinstvenu fizionomiju skupljanja i izlaganja- krajem 19. st. G. B. Goode (pionir muzejske znanosti na Smithsonian Institute) piše: «nemoguće je predvidjeti kakva su ograničenja povijesnih muzeja; iskustvo je jedini siguran vodič»

- Amerikanci naglašavaju važnost povijesne kuće u razvijanju ljubavi prema domovini – Mount Vernon od 1860. zaštićena i prezentirana u stanju u kakvom ju je Washington ostavio (Washingtonova plantaža s kućom u Virginiji) à memorijalne kuće – spoj između zaštite baštine u prostoru i muzejske specifičnosti brige za pokretna dobra- Hrvatska: 1893. u Kninu se osniva Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – povijesni muzej po karakteru, a arheološki po metodi i srednjovjekovnom razdoblju koje istražuje (inspiriran nalazom Branimirovog natpisa iz Muća, 888.)

7. muzeji na otvorenom- muzealizira arhitekturu i njezin inventar- do ove pojave dovodi fenomen prezentiranja povijesne kuće- ideja potječe od Artura Hazeliusa koji je 1873. otvorio Nordiska Museet u Stockholmu, a 1891. na mjesto stare fortifikacije Skansen iznad stockholmske luke prenosi niz kuća razne namjene, provenijencije i vremena izgradnje à prvi muzej na otvorenom - u seoskim radionicam demonstrira se proizvodnja starim tehnologijama, vodiči u povijesnim kostimima - namjena – staviti povijesne predmete u njihov funkcionalni kontekst- Amerikanci muzeje na otvorenom smatraju muzejima socijlane povijesti- u Europi će se ovakvi muzeji razviti u više pravaca – najčešće etno-parkovi (prezentiraju narodne seoske kulture)8. etnografski muzeji- javljaju se nakon 1875., usporedno s nastankom etnologije i kulturne antropologije; najprije se osnivaju u srednjoj Europi- 1876. Museum für Völkerkunde u Beču- 1885. Dansk Folkemuseet u Kopenhagenu- 1895. Norsk Folkemuseum u Norveškojà stara tradicija skupljanja predmeta izvaneuropskih kultura (još od renesanse), pojačana kolonijalnim odnosima, dovodi do osnivanja drugog tipa etnografskih muzeja - najznačajniji takav muzej je Etnografski muzej u Leidenu, Nizozemska (1837)- etnografski muzeji (materijalna kultura naroda i pojedinca) prepliću se s djelatnošću antropoloških muzeja

- Hrvatska: 1874. za Narodni muzej u Zagrebu otkupljena je zbirka Srećka Laya – materijal se seli i proširuje u Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatskom školskom muzeju i Trgovačkom muzeju 1910. osniva se prvi etnografski muzej u Hrvatskoj – u Splitu, nakon izložbe narodne umjetnosti 1919. osnovan Etnografski muzej u Zagrebu, otvoren 1922.9. antropološki muzeji- prvi te vrste je Muzej čovjeka u Parizu 1877. – u njemu je udružena fizička i kulturna antropologija, arheologija, etnologija, folklor, sociologija i filologija - izdanak je Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, a njegov postav otvoren je 1939. u Palais Chaillot - revolucionirao je muzeološku interpretaciju ove materija10. prirodoslovni muzeji- nastavljaju renesansno-baroknu tradiciju curiosa naturalia, ali se u 19. st. unutar njih stvaraju specijalizirane zbirke- više se ne bave skupljanjem prirodnih rijetkosti, već onih predmeta koji znanstveno i sustavno dokazuju prirodne procese u živom i neživom prirodnom svijetu- prate živi razvoj prirodnih znanosti u 19. st. - 1793. osniva se Narodni prirodoslovni muzej u Parizu koji sadrži velike zbirke anatomije, paleontologije, mineralogije i geologije (dio kasnije odvojen u Muzej čovjeka)- prirodoslovne zbirke izdvajaju se iz British Museuma i 1880-83 sele se u South Kensington- zbirke se dijele na selektirane i značajne izložbene serije, te na studijske serije- 1881. bečki Prirodoslovni muzej seli u novu zgradu koja je pandan umjetničkom muzeju- američki prirodoslovni muzeji započinju s Peale Museum u Philadelphiji (krajem 18. st.) koji nažalost nije nadživio svog osnivača W. Pealea- jedan od najznačajnijih je National Museum of Natural History u okviru Smithsonian Institution u Washingtonu - osnovao ga je 1846. J. Smithson (engleski kemičar i mineralog) - ustanova se bavi povećavanjem i rasprostranjivanjem znanja među ljudima- 1869. osnovan je American Museum of Natural Hisotry, New York

- 1893. osnovan je Field Museum of Natural History, Chicago - sadrži antropološku, botaničku, geološku i zoološku zbirku à ova dva muzeja najznačajniji su prirodoslovni muzeji osnovani u 19. st. - njihov moto «Živi muzej nije nikada dovršen» ukazuje na dinamičnu i perspektivnu orijentaciju - Hrvatska: prirodoslovni materijal skuplja se u okviru Narodnog muzeja u Zagrebu - jezgra mu je bila zbirka Mijata Sabljara iz 1843. - 1878. osnovani su posebni odjeli: Mineraloško-petrografski, Geološko-paleontološki i Zoološki – ti odjeli će se u 20. st. razviti u posebne muzeje, a krajem stoljeća nanovo integrirati - tada uspostavljena veza sa Zagrebačkim sveučilištem zadržala se na neki način i do danas 1838. osniva se prirodoslovna zbirka Narodnog muzeja u Zadru 1867. osniva se prirodoslovna zbirka u Dubrovniku11. nacionalni (narodni) muzeji- javljaju se kao muzeološki izraz nacionalnog kolektiviteta- sabiru se predmeti koji određuju nacionalni identitet novostvorenih modernih nacija i dovode u prvi plan njihove povijesne korijene iz daleke prošlosti- 1832. osnovan je Narodni muzej u Zadru za područje Dalmacije s uzorcima iz prirodoslovnih znanosti, starina, narodne i industrijske djelatnosti- 1836. pokrenut je Narodni muzej u Zagrebu, otvoren je 1846., a 1878. razdvaja se na prirodoslovni i arheološko-strainarski dio (posebni muzeji; u duhu europskih procesa muzejske specijalizacije)

DVADESESTO STOLJEĆE I SUVREMENOST- usavršavanje prometne tehnologije i faktor slobodnog vremena te produženje životnog vijeka ljudi snažno potiče razvoj turizma, a posjeti muzejima i kulturnim spomenicima postaju jadan od prvorazrednih animirajućih činitelja- u 20. st. prevladavaju muzeji čiji su predmeti podijeljeni u 2 grupe (poticaji iz 19. st.): 1. predmeti na izložbama

2. predmeti u spremištima à nije više svaki predmet eksponat, već samo onaj odabrani

- raspon isticanja predmeta (od subjekta izložbe do objekta na izložbi) bit će stvar muzejske politike, profila muzeja ili htijenja kustosa- G. Bazin – «muzeji prestaju biti palače i postaju klinike»- nakon konferencije u Madridu 1934. muzeji nastoje neutralizirati izložbene prostore kako bi predmeti što više došli do izražaja- izlaganje slika u nizu (o tome J. Ruskin sanjao još u 19. st.)

à pioniri novog duha u umjetničkim muzejima:Muzej Boymans u Rotterdamu 1935.Kunstmuseum u Baselu 1932.-36.Museum of Modern Art u New Yorku

1929.- u prirodoslovnim, etnografskim i antropološkim muzejima pojavljuje se diorama kao način kontekstualiziranja prirodnog ili kulturnog ambijenta- fotografija dobiva novo značenje u muzejskoj izložbi – povezuje sa stvarnim kontekstom prirodnog ili kulturnog ambijenta, interpretira izloženi materijal i vizualizira materijal kojeg je iz komparativnih razloga potrebno vidjeti, a nije prisutan na izložbi- muzeji moraju zadovoljiti 3 temeljne muzejske sadržajne grupe:

1. izložbeni prostori i prostori za publiku2. spremišni i studijski prostori3. radni prostori muzejskog osoblja sa svim

potrebnim radionicama- vrijeme 20. st. (osobito nakon II. svjetskog rata) je vrijeme velike muzejske ekspanzije koju prati izgradnja novih velikih muzejskih zgrada: Guggenheim Museum u New Yorku - F. L. Wright (1959) – kontinuitet spirale prostora omogućuje izuzetnu

organizaciju toka izložbe (otvorilo pitanje treba li muzejska arhitektura biti kreativna ili samo funkcionalna) Muzej Van Gogha u Amsterdamu – G. Rietveldt (1973) – primjer racionalne, gotovo kubističke nizozemske arhitekture Muzej antropologije u Ciudad de Méxicu (1964) – monumentalna (herojska) arhitektura Neue Nationalgalerie u Berlinu – Mies van der Rohe (1968) – izrazito funkcionalistička arhitektura; temelji se na modificiranoj strukturi barokne palače, ali izvedena u čeliku i staklu

Neue Staatsgalerie u Stuttgartu – Stirling (1982) – postmoderna arhitektura Städtisches Museum u Mönchengladbachu – Hollein (1982) – postmoderna arh.- I. M. Pei – pobijedio na međunarodnom natječaju za rješenje ulaza u Louvre; gradi staklenu piramidu u središnjem dvorištu (1980-ih) à povijesna arhitektura muzeja nije više kadra udovoljiti zahtjevima koje postavlja nova javna funkcija muzeja (posebno u vrijeme snažne turističke ekspanzije)- povijesna muzejska arhitektura će uskoro biti izložena sadržajnim adaptacijama kako bi mogla zadovoljiti sve ekspanzivniju muzejsku tehnologijuà u tom smislu 1980-ih ostvarena 2 reprezentativna projekta u Parizu: Musée d'Orsay – koegzistencija reprezentativne kolodvorske zgrade i muzeja umjetnosti 19. st. Musée Picasso – smješten u povijesni ambijent Hôtel Sallé- na prijelazu 19. u 20. st. javljaju se antimuzejske ideologije među avangardnim umjetnicima koji smatraju da stvaranje za muzej vodi u smrt Marinetti 1909. – osuđuje muzej kao grobnicu Maljevič 1919. – opisuje muzej kao nekoristan privjesak građanskog društva à govore o umjetničkom muzeju kao o konzervativnoj instituciji (jer je čitava jedna epoha suvremene umjetnosti prošla mimo muzeja, posebno mimo europskih

muzeja)- Centar Pompidou u Parizu i Barbican u Londonu – izgrađeni krajem 1970-ih- organiziranje velikih tematskih izložbi je još jedna pojava koja se posebno razvija u 20. st. – nekad i zasjenjuje klasičnu muzejsku djelatnost - vrijeme postmoderne bilo je preplavljano takvim velikim izložbama (npr. izložba o manirizmu, Čar meduze, održana u Beču 1980-ih) - velike izložbe stvaraju neki novi kontekst (nije više ni muzealan, ni realističan) koji se poistovjećuje s teatrom te nas ponovno vraća na povezivanje predmeta tematikom ili idejom (nije daleko od renesansnog mišljenja ili manirističke interpretacije)

- eko-muzeji, muzeji na otvorenom i muzejsko-izložbeni-kulturni centri otvaraju perspektive, iako tradicionalni muzeji i dalje zadržavaju svoj status i ugled- muzej budućnosti je muzej svakodnevnih promjena značenja, bez obzira na moguće konstante - Museon u Haagu – Wim Quist (1986) – nasljeđuje Muzej za edukaciju iz 1904. à integrira geologiju, prirodne znanosti, povijest, znanost i etnologiju u edukacijsku cjelinu koja zajedno s Gradskim muzejom i Omniversumom formira jedinstveni kulturni, edukacijski i rekreativni centar - opremljen radionicama i depoom (može primiti oko 100000 predmeta), predavaonicama i radionicama za publiku, trgovinom, restoranom, knjižarom i auditorijem s bogatim filmskim, kazališnim i predavačkim repertoarom - edukacijski obojena ideja Aleksandrijskog muzeja, ali na višoj civilizacijskoj razini1. galerije i umjetnički muzeji - uglavnom slijede europske poticaje, ali bez vlastitog traganja za novim muzejskim identitetom i bez integrativnih pomaka u smislu nadrastanja koncepcija reprezentativnog muzeja 19. st.- Hrvatska:1905. osniva se Moderna galerija u Zagrebu (na poticaj I. Kršnjavog osnovalo ju je Hrvatsko društvo umjetnika)1931. Galerija umjetnina u Splitu1937. Gipsoteka u Zagrebu (inicijativom A. Bauera)1954. Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu - 1960-ih pokretom Nove tendencije i izuzetno kreativnom djelatnošću dovela Zagreb u poziciju istaknutog europskog likovnog centra à udružena s nekoliko drugih umjetničkih muzeja postaje Galerijama grada Zagreba, a 1990. prerasta u Muzej suvremene umjetnosti1952. Galerija Meštrović u Splitu1945. Umjetnička galerija u Dubrovniku1949. Moderna galerija u Rijeci1954. Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku1968. Galerija naivnih umjetnika Hlebinske slikarske škole1967. Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru1987. Muzej Mimara u Zagrebupočetak 1980-ih Muzejsko-galerijski centar u Zagrebu2. povijesni muzeji- doživjeli su velike promjene

- javlja se posebna grupa pomorskih muzeja, osobito kod velikih pomorskih sila (Velika Britanija, Francuska i Nizozemska)- memorijalne kuće – interpretiraju život značajnih osoba- ideologizacija u povijesnim muzejima postaje normalan oblik interpretacije (socijalna povijest dominira u američkim interpretacijama, a te se tematike prihvaćaju i europski muzeji pri prikazivanju načina života u pojedinim povijesnim razdobljima ili u pojedinim mjestima)- Hrvatska: sadržaji povijesnih muzeja počinju se razvijati prvenstveno u gradskim muzejima koji od kraja 19. st. niču po Hrvatskoj:

Dubrovnik 1872 Požega 1924Osijek 1877 Varaždin 1925Rijeka 1889 Šibenik 1925Zagreb 1907 Slavonski Brod 1934

- Hrvatski školski muzej osnovan je 1901. u Zagrebu kao specifični povijesni muzej, vezan uz Hrvatski učiteljski dom- u Zagrebu se 1952. osniva Hrvatski povijesni muzej koji nasljeđuje starinarski materijal Narodnog muzeja i postaje jezgrom budućeg nacionalnog povijesnog muzeja- duga socijalistička vlast stimulirala je pojavu zbirki, odjela i muzeja revolucije koji su na ideološki način interpretirali razdoblje narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije (kad se oslobodi ideologije, dragocjen je svjedok jednog proteklog vremena)3. prirodoslovni muzeji- iako doživljavaju jaku ekspanziju u 20. st., većina najznačajnijih muzeja nastavlja s obogaćivanjem zbirki koje su se formirale u 19. st. - ICOM (Međunarodni savjet za muzeje) u svom statutu iz 1989. uvrštava zoološke i botaničke vrtove u definiciju muzeja (nova predodžba o skupljanju i izlaganju prirodnog svijeta)- Hrvatska: integracija prirodoslovnih muzeja u Zagrebu u Hrvatski prirodoslovni muzej (1990) tendira prema nacionalnom prirodoslovnom muzeju4. antropološki i etnografski muzeji- Muzej čovjeka u Palais Chaillot (Pariz, 1939) – imao veliki utjecaj na pojavu takvih muzeja u drugim zemljama, posebno u Kanadi

- Nacionalni muzej antropologije u Ciudad de Méxicu – smješten u parku Chapultepec; izlaže kulturu, antropologiju, etnografiju i arheologiju Meksika i starih pretkolumbovskih kultura- u ovoj vrsti muzeja pojavljuju se muzeji lova i ribolova, igara i lutaka, a posebno i muzeji prehrane od kojih je najznačajniji Alimentarium u Veveyu, Švicarska (nedavno proglašen muzejem godine)- Musée des Arts et Traditions Populaire spada među najkvalitetnije antropološko-etnografske muzeje – u Parizu ga je 1970-ih osnovao poznati francuski muzeolog G. H. Rivière à tu se stvara model muzeja kao nenadomjestive cjeline koja korisnicima istovremeno omogućuje zabavu, stjecanje znanje, kreativnost i vlastito istraživanje (muzeološki koncept francuske škole)5. arheološki muzeji- Hrvatska: dobivaju dosta veliki naglasak- 1930. osniva se Arheološki muzej Istre u Puli – jedna od najdinamičnijih ustanova te vrste u Hrvatskoj- Arheološki muzej u Zagrebu prostorno se osamostaljuje 1947. kad seli u palaču Vranjicani na Zrinjevcu- Arheološki muzej u Zadru 1974. seli u novu zgradu na Forumu- Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu 1976. useljava u novu reprezentativnu zgradu na Mejama- arheološke zbirke osnivaju se pri gotovo svakom gradskom ili zavičajnom muzeju6. tehnički muzeji- prate ubrzani i eksplozivni rast tehnike i tehnologije; dobivaju širok publicitet- dominiraju američki tehnički muzeji među kojima se ističu: The Museum of Science and Industry u Chicagu (1933) – ima isključivo zabavnu i edukativnu funkciju Henry Ford Museum u Greenfield Villageu (1929) – kombinacija povijesnog sela i izložbe s uporabnim i inovativnim predmetima- Smithsonian Institution otvara: National Museum of History and Technology (1964) Air and Space Museum (1976) – prikazuje povijest zrakoplovstva i istraživanja svemira - mnogi specijalizirani tehnički muzeji bave se pojedinim proizvodima: muzeji transporta muzeji automobila

željeznički muzeji muzeji satova (Musée de l'horlogerie u Chauf-de- zrakoplovni muzeji Fondsu, Švicarska)- kompleks La Villette u Parizu (kraj 1980-ih) – sadrži muzejske zbirke, istraživački i dokumentacijski centar, velike dvorane za povremene izložbe i stereo filmske predstave, a smješten je u sofisticiranoj suvremenoj arhitekturi koja je povezana s konzerviranim starim industrijskim ambijentom (zajedno sa umjetničkim Centre Pompidou predstavlja francuski način razbijanja koncepta konvencionalnog muzeja; usporedba s aleksandrijskom koncepcijom je očita)- Hrvatska: Tehnički muzej u Zagrebu osniva se 1954. – pokriva područje čitave Hrvatske, a pri značajnim industrijskim poduzećima osnivaju se relevantne zbirke tehničke prirode7. muzeji na otvorenom- od arheološkog lokaliteta ili sačuvane seoske cjeline, preko tehničkih industrijskih pogona sežu do malih gradskih cjelina- Enkhuizen u Nizozemskoj (osnovan i razvijen 1980-ih) primjer je domišljene valorizacije tog tipa muzeja - privlači mnogo publike, štiti i prezentira kvalitetu arhitekture i prostora, kao i povijesne odnose stvorene i prirodne okoline8. eko-muzeji- pojam stvorio francuski muzeolog G. H. Rivière- eko-muzej ima koncept totalne brige za baštinu pri čemu sakupljanje i obrada predmeta čini tek dio, koji je u funkciji čovjeka koji s predmetima živi i koji se njima bavi- Eko-muzej u Creusotu, Francuska, osnovan 1972. – muzej nije institucija ili zgrada, već proces istraživanja i saživljavanja ljudi s kulturnom i prirodnom okolinom - T. Šola: eko-muzej je dnevnik koji se uz ostalo bavi i uspomenama u životu, a ne spomenar u kome je prošlost tek zabilježena- pojava eko-muzeja uzrokovana je potrebom ljudi da integriraju svoj život s vrijednostima naslijeđenog i to u vlastitom prostoru- srž filozofije eko-muzeja – muzej kao preplitanje (koje izvrće vremenski poredak) prošlosti i sadašnjosti; muzej treba početi služiti čovjeku, a ne kao dosad predmetu- razvoj muzeja u 20. st.: postupno se pretvaraju u banke podataka o predmetima i u predmetima, provodi se potpuna

revalorizacija fundusa na način koji će omogućiti prezentiranje ideja i prenošenje poruka; muzej postaje svojevrsni laboratorij ideja i predmeta; nova arhitektura prati nove muzejske potrebe i usmjerava ih prema razumnoj ali precizno definiranoj uporabi prostora