ODJECI IZ ŽIVOTA PROVINCIJE PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Školskih sestara franjevaka - SPLIT, Lovret

God. 2014./XLIV.

Br. 3/174 ________________________________________________________________________

S A D R Ž A J RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE .................................................................... 3 IZ PROVINCIJALATA Sa sjednica provincijalne uprave ........................................................................................ 4 Godišnji raspored sestara ................................................................................................... 5 Članice provincijskih vijeća i sekcija ............................................................................... 11 Mjesečne duhovne obnove i odgojno-obrazovni sastanci ................................................. 12 100. obljetnica života i djelovanja sestara na Lovretu ....................................................... 18 Obavijesti ........................................................................................................................ 19 ZBIVANJA I OSVRTI Susret Božje i moje riječi ................................................................................................. 21 Susret duhovnih zvanja u Vrlici ....................................................................................... 21 Hodočašće Gospi Sinjskoj ............................................................................................... 22 Blagdan Isusova preobraženja u Sigurati .......................................................................... 22 Dojmovi s Plenarnoga vijeća iz Kuće matice ................................................................... 23 Duhovna obnova i proslava redovničkih jubileja .............................................................. 24 Uz dijamantni jubilej redovničkog života ......................................................................... 27 Iz jordanovačke zajednice ................................................................................................ 30 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka ................................................................................... 31

ODJECI 3/2014.

2

JEKA IZ AFRIKE Seminar za kandidatkinje ................................................................................................. 33 Osobni identitet i život u zajednici ................................................................................... 33 Duhovne vježbe u Luhwinji ............................................................................................. 34 Diplomirale ..................................................................................................................... 35 Molitvene skupine i katolički pokreti u Crkvi .................................................................. 36 NAŠI POKOJNICI Sestre naše Družbe........................................................................................................... 37 Rodbina sestara................................................................................................................ 37 LIST DRUŽBE Iz generalne kuće ............................................................................................................. 38 Iz Mariborske provincije .................................................................................................. 39 Iz Splitske provincije ....................................................................................................... 40 Iz Tršćanske provincije .................................................................................................... 41 Iz Lemontske provincije .................................................................................................. 41 Iz Mostarske provincije ................................................................................................... 43 Iz Argentinsko-urugvajske provincije .............................................................................. 44 Iz Bosansko-hrvatske provincije ...................................................................................... 45 Iz Austrijske provincije .................................................................................................... 46 Iz Paragvajske provincije ................................................................................................. 47 Iz Rimske regije ............................................................................................................... 48 PAPINA PORUKA Radost vjerovjesništva ..................................................................................................... 50 HODOGRAM GODINE POSVEĆENOGA ŽIVOTA ..................................................... 53 ________________ Izdaje: Provincijalat Provincije Presvetoga Srca Isusova školskih sestara franjevaka Krista Kralja 21000 Split, Lovretska 9

Uređuje: s. Marija Petra Vučemilo

tel. 021/ 319-805; faks 021/ 319-358 e-mail: skolske-sestre-franjevke@st.htnet.hr splitska.provincija@ssfcr.org skype: skolskesestreLovret www.skolske-sestre-franjevke.hr

ODJECI 3/2014.

3

RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE

Drage sestre!

Čini se uobičajenim da uspjehe, događaje od posebne važnosti, djela, godine, prinosimo i prikazujemo Bogu u znak zahvalnosti ili jednostavno posvetimo nekomu tko nam je blizak, životno važan. U tom smislu možemo shvatiti i Papinu odluku da 2015. godina bude Godina posvećena posvećenom životu. Ukazuje li poglavar Crkve na taj način na ljubav i blizinu kojom prati osobe posvećenog života ili na položaj koji bi te osobe, mi, trebale imati u Crkvi? Možda jedno i drugo. U svakom slučaju od nas nešto očekuje, što se jasno iščitava iz želje da evangelica vivendi forma, koju posvećene osobe žive nasljedujući Krista, postane plodonosni i živi spomen evanđelja. Za nas je najizvrsniji primjer oživotvorenja evanđelja i evanđeoskoga Krista, sveti Franjo. Potaknut glasom s Raspela dao se do kraja zahvatiti Raspetim, kojega je prihvatio kao svoj modus vivendi. Njemu je Franjo predao samoga sebe, posvetio svoj život. To su i drugi vidjeli. I slijedili! Tragom Franjina puta za Kristom pošli su brojni muževi i žene među kojima i sestre koje su nama prethodile, a ove ih se godine na osobit način sjećamo, njihova, i po njima, i našega prijeđenoga puta. Na Lovretu stoljetnoga, a u DR Kongu četrdesetogodišnjega.

Dolazak prvih sestara u Split možemo promišljati u svjetlu Franjinog napuštanja roditeljskog doma ili abrahamovskoga odlaska u nepoznato. Vjera u Providnost, samoprijegor, požrtvovnost, strpljenje u progonima, služenje čovjeku i dolazak u nepoznato daje nam za pravo da im pripišemo Franjine riječi: “Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja”. Povijest naše Provincije i lovretske zajednice, ma koliko bila mala u povijesnom i crkvenom kontekstu, za nas je značajna i velika po sestrama koje su krenule za Kristom i posvetile mu cijeli život. Mnoge su otišle ispred nas ostavljajući nam divne primjere sestrinstva, života u požrtvovnosti, ljubavi prema bližnjemu. Predale su nam vrijednosti koje od njih baštinimo i u duhu evanđelja, u svakom vremenu nadograđujemo.

O stogodišnjem jubileju dolaska sestara na Lovret i četrdesetoj godišnjici odlaska prvih sestara s Lovreta u Misije, u duhu poštovanja i zahvalnosti sestrama čija duhovna i materijalna dobra baštinimo, iskazujemo zahvalu Bogu i pridružujemo se Papinoj želji da životi svih nas postanu plodonosni i živi spomen evanđelja.

Po slavljima koja nam predstoje, drage sestre, želim da nas zahvati obnovljena radost zajedništva u kojemu neka se i u nama rasplamsa Franjina želja za potpunijim nasljedovanjem Krista. Vama, drage sestre, i svim našim dobročiniteljima, suradnicima, jednostavnim, siromašnim i malenima, i svima koji pridonose da naš redovnički život bude plodonosan i Bogu mio, želim blagoslovljenu svetkovinu svetoga Franje.

S. Leonka Bošnjak, provincijalna predstojnica

U Splitu, mjeseca rujna 2014.

ODJECI 3/2014.

4

IZ PROVINCIJALATA

SA SJEDNICA PROVINCIJALNE UPRAVE

Split, 19.-22. lipnja 2014. Učinjen je osvrt na kanonski pohod vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović našoj Provinciji kao i na druga događanja u Provinciji od zadnje sjednice. Razmotreno je stanje u zajednicama sestara u DR Kongu. Na sjednicu je pozvana s Erika Dadić, da sestre upozna s trenutnim stanjem u zemlji i u zajednici sestara. Razmotrene su i povoljno riješene pristigle molbe. Molbe za obnovu zavjeta uputile su: s. Seraphine Fazila Kanyere Karambu, s. Marie Louise Masika i s. Anne Marie Mukundwa; za ulazak u postulaturu: Anny Furaha Kalumire, Elisabeth Habamungu Mirindi, Anuarite Bora Olinde, Antoinette Mapendo Barhafumwa, Pascasie Nsimire Bigabwa i Anuarite Maombi Munganga. Pročitan je Zapisnik sastanka Misijskog vijeća od 27. i 28. svibnja 2014. godine s prijedlozima za provincijalnu upravu. Prijedlozi su razmotreni i usvojeni. Utvrđen je godišnji raspored sestara za sljedeću radnu godinu i, gdje je bilo potrebno, imenovane su kućne predstojnice: u Glonnu s. Nada Masnić; u Sinju s. Mladena Runje; u Splitu, Glagoljaška 1, s. Klaudija Todorić; u Darmstadtu s. Damjana Damjanović. Na drugo trogodište imenovane su: s. Ivana Džimbeg u Splitu, Lovretska 9; s. Venancija Džimbeg u Kninu; s. Franka Babić u Dubrovniku; s. Marta Škorić u Zadru, Trg Gospe Loretske 10; s. Anka Cvitković u Zagrebu, Jandrićava 21; s. Mladenka Matić u Omišu; s. Mirabilis Višić u Bukavuu, Muhungu. Razmotrena su neka gospodarstvena pitanja, planovi i projekti neophodnih radova obnove pojedinih naših kuća te postupak objedinjavanja čestica zemljišta na kojima je sagrađen samostan u Zagrebu.

Split, 16. kolovoza 2014. Provincijalna predstojnica s. Leonka je izvijestila o događanjima od zadnje sjednice. Razmotreni su pristigli dopisi i molbe. Između ostalih razmotrena je i povoljno riješena molba s. Brigitte Nsimire Machumu za obnovu zavjeta. Nakon isteka trogodišnjeg mandata imenovane su članice provincijskih vijeća i sekcija. Razmotren je i prihvaćen razrađeni program mjesečnih duhovnih obnova i odgojno-obrazovnih sastanaka koji je izradilo Vijeće za duhovnost. Članice Vijeća su upoznate o tijeku priprema za proslavu jubileja 100. obljetnice života i djelovanja sestara na Lovretu.

Split, 16. rujna 2014. Razmotren je prijedlog Misijskog vijeća i molba zastupnice sestara u DR Kongu da se prva godina odgoja djevojaka, tj. godina predkandidature, provodi u našoj kući u Luhwinji. Na temelju mišljenja tamošnjih sestara i nadbiskupa Bukavua molba je povoljno riješena. Na prijedlog Misijskog vijeća odgojiteljicom djevojaka u predkandidaturi u Luhwinji imenovana je s. Emilienne Nankafu, a animatoricom duhovnih zvanja imenovana je s. Espérance Casinga. Razmotreni su neki aktualni problemi u pojedinim zajednicama i osobne molbe sestara.

s. M. Petra Vučemilo, provinc. tajnica

ODJECI 3/2014.

5

GODIŠNJI RASPORED SESTARA Br. 125/2014.

Split, 26. lipnja 2014.

Svim sestrama Provincije

Drage sestre!

Dostavljam vam raspored sestara za 2014./2015. godinu koji je utvrđen na sjednici provincijalne uprave od 19. do 22. lipnja ove godine.

Brojne sestre pridaju veliku važnost sjednici provincijalne uprave koja se održava u mjesecu lipnju iz razloga što se tada donosi godišnji raspored sestara. Nameće se pitanje je li veći interes za lipanjsku sjednicu pokazatelj spremnosti za aktivno sudjelovanje u planiranju budućnosti Provincije ili straha i zatvaranja pred mogućim promjenama na osobnoj razini. Bez obzira na odgovor, najmanje je poželjna tek puka znatiželja. Istinska briga o osobnoj i provincijskoj prisutnosti u narodu i apostolskom djelovanju potiče nas da napravimo vrednovanje prošlosti i sadašnjosti. Radi budućnosti. Kakvu budućnost želimo, što u tom smjeru činimo i dopuštamo činiti? Zahvalnost za prijeđeni put i umijeće radovanja u sadašnjosti tek su mali kamenčići u mozaiku smjernica i planova za budućnost Zajednice.

Suočavanje s našom stvarnošću kao što je manjak zvanja, visoka starosna dob i pobolijevanje sve većeg broja sestara i, dosljedno tomu, teško održavanje i zadržavanje nekih službi, ne može nas ne potaknuti na promišljanje o zavjetima koje smo dale Bogu - u zajednici, u duhu poslušnosti.

U vjeri da sve mogu u onome koji ih jača (usp. Fil 4,13), brojne sestre ne pokazuju, ili barem pobjeđuju, strah vezan uz prelazak iz jedne zajednice u drugu. Ima i onih koje u tome ne uspijevaju. Bogu hvala da sestre daju na raspolaganje svoje životne snage i umijeća, što je za istinsku pohvalu i poštovanje. Stalo im je do dobra zajednice. Potaknuta vašim dobrom, vama sestre koje ste prihvatile premještaj upućujem iskrenu zahvalu. Dale ste primjer nenavezanosti na službu ili na okruženje – u konačnici, na nešto što je ionako prolazno, premda srcu drago. Hvala i vama sestre koje ste prihvatile i trudile se biti prve u služenju zajednici kroz službu kućne predstojnice, kao i vama sestre koje ste to prihvatile za iduće trogodište.

Svima vama, drage sestre, koje vršite svoje poslanje u otegotnim i olakotnim okolnostima, upućujem zahvalu za dobro koje po vama Bog čini našoj zajednici, starijim, nemoćnim i bolesnim sestrama i svima kojima smo poslane. Priželjkujući i nadajući se da ćemo iz briga i kušnja kroz koje prolazimo izići snažnije i u vjeri postojanije, želim da se svaka osobno i sve mi kao Zajednica istinski oslonimo na riječ Gospodnju: “Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Gospodin, Bog tvoj” (Jš 1,9).

s. Leonka Bošnjak Čovo, provinc. predstojnica

ODJECI 3/2014.

6

RASPORED SESTARA ZA RADNU GODINU 2014./2015. Provincijalna uprava:

s.M. Leonka Bošnjak Čovo, provincijalna predstojnica s.M. Jozefa Lučić, zamjenica provincijalne predstojnice s.M. Kruna Plazonić, savjetnica s.M. Jelena Lončar, savjetnica s.M. Natanaela Radinović, savjetnica

Pomoćne službe: s.M. Marija Petra Vučemilo, provincijalna tajnica s.M. Senka Jenjić, provincijalna ekonoma s.M. Samuela Šimunović, zastupnica sestara u DR Kongu

Odgojiteljice: s.M. Karolina Bašić, odgojiteljica novakinja, postulantkinja i juniorka s.M. Milka Čotić, odgojiteljica kandidatkinja

u DR Kongu s.M. Samuela Šimunović, odgojiteljica novakinja, postulantkinja i juniorka s.M. Espérance Casinga, odgojiteljica kandidatkinja

1. 21000 SPLIT, Lovretska 9, provincijalno središte tel. 021/ 319 660; faks 021/ 319 358 - provincijalat tel. 021/ 319 805 - provinc. tajništvo tel. 021/ 319 355 - ekonomat tel. 021/ 319 366 - samostan tel./faks 021/ 319 806 - kućna predstojnica e-mail: skolske-sestre-franjevke@st.htnet.hr splitska.provincija@ssfcr.org skype: skolskesestreLovret s.M. Ivana Džimbeg, kućna predstojnica s.M. Skolastika Rančić s.M. Anuncijata Klapež s.M. Berhmana Nazor s.M. Emilija Glibotić s.M. Matilda Čarić s.M. Serafika Balajić s.M. Aleksija Sardelić s.M. Teofila Mastelić s.M. Ozana Jagnjić s.M. Feliksa Budeša s.M. Irena Zorica s.M. Branimira Čarić s.M. Ladislava Šentija s.M. Anđelka Čovo s.M. Bernardica Jenjić

s.M. Elizabeta Župić s.M. Estera Žaknić s.M. Laurencija Mravak s.M. Felicita Ostojić s.M. Tihomira Zorica s.M. Zdravka Marić s.M. Virgina Župić s.M. Hijacinta Vucić s.M. Zorana Penić s.M. Nazarija Koljanin s.M. Judita Čovo s.M. Lucija Lagator s.M. Aleksija Marušić s.M. Ljubomira Kustura s.M. Viktorija Drmić s.M. Branka Barun

ODJECI 3/2014.

7

s.M. Vida Hrsto s.M. Darija Bota s.M. Edita Šolić s.M. Danijela Bilić s.M. Fabijana Balajić s.M. Anizija Šućur s.M. Ema Damjanović s.M. Roza Totić s.M. Dominika Grgat s.M. Nedjeljka Milanović-Litre s.M. Karolina Bašić s.M. Smiljana Runje s.M. Maristela Bašić s.M. Mirta Vranjković s.M. Izabela Tojčić s.M. Karmen Knezović s.M. Ljiljana Todorić s.M. Većenega Dovranić s.M. Mirja Tabak s.M. Davorka Knezović s.M. Animira Jurić s.M. Jozefa Lučić s.M. Rahela Tojčić s.M. Milka Čotić s.M. Lidija Čotić s.M. Senka Jenjić s.M. Tabita Protrka s.M. Rebeka Anić s.M. Marija Petra Vučemilo s.M. Marija Perpetua Kaša s.M. Anita Perkušić s.M. Andrea Nazlić s.M. Martina Aračić s.M. Leonka Bošnjak Čovo s.M. Lidija Bernardica Matijević s. Nada Dolić s. Mirjana Puljiz s. Dragica Karlić s. Marina Fuštar

Novakinja: s. Marija Matanović

2. 21260 IMOTSKI, Fra Stj. Vrljića 20 tel. 021/ 841 115

s.M. Filipa Smoljo, predstojnica s.M. Karla Brečić s.M. Konzolata Glibotić s.M. Dobroslava Vranjković s.M. Terezina Bašić s.M. Sofija Vuković s.M. Jasna Kasalo

3. 22300 KNIN, Zvonimirova 47 tel. 022/ 662 200

s.M. Venancija Džimbeg, predstojnica s.M. Melita Maloča s.M. Valentina Žeravica s.M. Mara Pervan s.M. Marija Ivana Oltran

4. 20240 TRPANJ, Andričići 1 tel. 020/ 743 539

s.M. Sidonija Radić, predstojnica s.M. Celestina Masnić s.M. Borislava Kovač s.M. Tihoslava Bilokapić

5. 10000 ZAGREB, Vrbanićeva 35 tel. 01/ 46 600 30

s.M. Željka Čeko, predstojnica s.M. Vitomira Damjanović s.M. Eugenija Bešlić

6. 23000 ZADAR, M. Klaića 11 tel. 023/ 350 037

s.M. Božidara Kottek, predstojnica s.M. Leonita Tabak s.M. Milena Gelo

ODJECI 3/2014.

8

7. 21000 SPLIT, Trg G. Bulata 3 tel. 021/ 340-190

s.M. Zorislava Radić, predstojnica s.M. Vinka Čovo s.M. Mira Kamber s.M. Ljerka Bilobrk s.M. Agneza Masnić

8. 20000 DUBROVNIK Od Sigurate 13 tel. 020/ 321 467 faks 020/ 321 135

s.M. Franka Babić, predstojnica s.M. Sebastijana Stanić s.M. Marislava Samardžić s.M. Matija Drmić

9. 23250 PAG, Leopolda Dorkića 4 tel. 023/ 611 332

s.M. Tamara Bota, predstojnica s.M. Ilinka Lovrić s.M. Ivona Baković

10. 10000 ZAGREB, Jordanovac 55 tel. 01/ 2339 440 - centrala tel./faks 01/ 2339 430 - kućna predst. tel./faks 01/ 2339 388 - dj. vrtić e-mail: ss.franjevke@zg.htnet.hr dv-jordanovac@zg.htnet.hr s.M. Jozefina Ćosić, predstojnica s.M. Pija Padjen s.M. Egidija Vučemilo s.M. Beata Milas s.M. Jelena Štrbac s.M. Stjepanka Vučemilo s.M. Silvija Vrdoljak s.M. Ivanka Mravak s.M. Tatjana Labrović s.M. Andrijana Marušić

s.M. Paulina Kurtović s.M. Silvestra Bešlić s.M. Radoslava Bralo s.M. Emanuela Ercegovac s.M. Hedviga Bandić s.M. Gertruda Džimbeg s.M. Marina Gelo s.M. Zvjezdana Bajan s.M. Ljubica Bilobrk s.M. Ljiljanka Marić s.M. Mariangela Todorić s.M. Mirna Puljiz s.M. Melanija Vojković s.M. Ana Jukić s.M. Sanja Stojić s.M. Jelena Lončar s.M. Diana Dolić s.M. Helena Rašić s.M. Marina Mičić

11. 85625 GLONN, Rotterstr. 10 tel. 0049/ 8093/ 90 90 80 s.M. Nada Masnić, predstojnica s.M. Lujza Plavša s.M. Silvana Klapež s.M. Vesna Lapenda

12. 21230 SINJ, 126. brigade HV 3 tel. 021/ 821 271

s.M. Mladena Runje, predstojnica s.M. Ksenija Balajić s.M. Trpimira Penić s.M. Vitalija Križan s.M. Vedrana Ivišić s.M. Marija Jelena Mijić s.M. Vjera Gulić s.M. Natanaela Radinović

ODJECI 3/2014.

9

13. 21215 KAŠTEL LUKŠIĆ Uz sv. Ivana 8 tel. 021/ 227 292 dj. vrtić tel. 494 658; faks 494 657 e-mail: djvrticjordanovac@optinet.hr s.M. Davorina Jurić, predstojnica s.M. Vendelina Mijić s.M. Dragutina Krolo s.M. Ambrozija Ćaleta s.M. Marijana Rimac s.M. Kruna Plazonić s.M. Blagoslava Lončar s.M. Stela Mijić

14. 60325 FRANKFURT / M Rüsterstr. 5 tel. 0049/69/ 97 206 955

s.M. Magdalena Višić, predstojnica s.M. Pavlimira Šimunović s.M. Luca Petrović

15. 23000 ZADAR Trg Gospe Loretske 10 tel. 023/ 309 900; faks 023/ 309 925 023/ 302-561 - dj. vrtić

s.M. Marta Škorić, predstojnica s.M. Leopolda Kleva s.M. Rozarija Župić s.M. Verena Masnić s.M. Božena Duvnjak s.M. Genoveva Milanović s.M. Margarita Marušić s.M. Gracija Damjanović s.M. Sabina Radas s.M. Melhiora Biošić s.M. Berislava Tkalić s.M. Mihelina Čirjak s.M. Milijana Kulić s.M. Miljenka Biošić s.M. Ivka Piplović s.M. Antonija Jurić s.M. Antonela Malenica

s.M. Miranda Škopljanac-Mačina s.M. Gabrijela Damjanović s.M. Rita Maržić s.M. Danijela Kovačević s.M. Lucija Bilokapić

16. 10000 ZAGREB Jandrićeva 21 s.M. Anka Cvitković, predstojnica s.M. Bonifacija Barun s.M. Ilijana Pripušić

17. LUHWINJA, RD Congo B. P. 2 Cyangugu, Rwanda Afrique tel. 00243993417652 s.M. Noëlla Mizinzi, predstojnica s.M. Noëlla Kajibwami Namasonga s.M. Immaculée Mauwa Kashera s. Seraphine Fazila Kanyere Karambu s. Marie-Louise Masika Kavuke

18. 21310 OMIŠ, Put Skalica 16 tel. 021/ 862 339; 861 083

s.M. Mladenka Matić, predstojnica s.M. Krescencija Domazet s.M. Bernarda Župić

19. 21000 SPLIT, Glagoljaška 1 tel. 021/ 345 455 s.M. Klaudija Todorić, predstojnica s.M. Natalija Vučković s.M. Katarina Čotić

20. 64 293 DARMSTADT Feldbergstr. 32 tel. 0049/ 6151/ 896 386; 896 266

s.M. Damjana Damjanović, predstojnica s.M. Anđela Milas s.M. Damira Gelo

ODJECI 3/2014.

10

21. NYANTENDE, RD Congo B. P. 2 Cyangugu, Rwanda Afrique tel. 00243993418063

s.M. Mirjam Penić, predstojnica s.M. Françoise Balibuno Ciza s.M. Deodata Baganda Musimwa

22. BUKAVU, Avenue du Plateau 5 RD Congo B. P. 2 Cyangugu, Rwanda Afrique tel. 002438110685110 e-mail: ssfcrcongo@yahoo.fr s.M. Mislava Prkić, predstojnica s.M. Romana Baković s.M. Erika Dadić s.M. Samuela Šimunović s.M. Marie-Louise Kaswera s. Brigitte Nsimire Machumu

23. BUKAVU, Av. La voix du Congo 177 RD Congo B.P. 2 Cyangugu, Rwanda Afrique tel. 00243997775603 s.M. Mirabilis Višić, predstojnica s.M. Blaženka Barun s.M. Clara Agano Kahambu s.M. Espérance Casinga s.M. Emilienne Nankafu s. Anne-Marie Mukundwa Kalinga

IZVAN PROVINCIJE GENERALNA KUĆA Via Bruno Buozzi, 1 I - 00046 GROTTAFERRATA s.M. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica tel. 0039/06/94 13 932 e-mail: klara.simunovic@ssfcr.org s.M. Zrinka Čotić tel. 0039/06/94 12 466 - 47 BROJČANO STANJE

Sestre s doživotnim zavjetima: 205

Sestre s privremenim zavjetima: 8

Ukupan broj sestara: 213

Srednja dob sestara: 63,43

Novakinje: 1

Kandidatkinje:

u Bukavuu 8

s. Leonka Bošnjak Čovo, provinc. predstojnica

Split, 26. lipnja 2014.

ODJECI 3/2014.

11

ČLANICE PROVINCIJSKIH VIJEĆA I SEKCIJA Vijeće za duhovnost i liturgiju

s. Magdalena Višić, pročelnica s. Karolina Bašić s. Natanaela Radinović s. Marta Škorić Vijeće za odgoj

s. Karolina Bašić, pročelnica s. Milka Čotić s. Andrea Nazlić Vijeće za apostolat

Sekcija za katehizaciju

s. Lidija Čotić, voditeljica s. Katarina Čotić s. Blagoslava Lončar s. Vjera Gulić s. Antonela Malenica s. Rita Maržić Sekcija za apostolat mladeži

s. Danijela Kovačević, voditeljica s. Tamara Bota s. Filipa Smoljo s. Luca Petrović s. Ana Jukić Sekcija za glazbu

s. Anita Perkušić, voditeljica s. Nedjeljka Milanović-Litre s. Zorislava Radić s. Mirja Tabak s. Lidija Bernardica Matijević

Sekcija za sakristansku službu

s. Mladenka Matić, voditeljica s. Celestina Masnić s. Agneza Masnić Sekcija za predškolski odgoj

s. Kruna Plazonić, voditeljica s. Miranda Škopljanac-Mačina s. Sanja Stojić s. Helena Rašić Sekcija za medicinsku i socijalnu službu

s. Andrea Nazlić, voditeljica s. Jelena Lončar s. Tabita Protrka s. Rahela Tojčić Sekcija za domaćinske službe

s. Jozefa Lučić, voditeljica s. Beata Milas s. Mihelina Čirjak s. Mirta Vranjković Vijeće za misije

s. Jasna Kasalo, pročelnica s. Božena Duvnjak s. Ambrozija Ćaleta s. Bonifacija Barun s. Željka Čeko Vijeće za gospodarstvo

s. Senka Jenjić, pročelnica s. Margarita Marušić s. Ivana Džimbeg

ODJECI 3/2014.

12

MJESEČNE DUHOVNE OBNOVE I ODGOJNO-OBRAZOVNI SASTANCI Br. 179/2014.

Split, 19. kolovoza 2014.

Svim sestrama Provincije

Drage sestre! Dostavljam vam teme mjesečnih duhovnih obnova i odgojno-obrazovnih sastanaka za 2014./2015. godinu koje su izradile članice provincijskog Vijeća za duhovnost.

Sukladno Provincijskom planu 2011.-2016. na mjesečnim duhovnim obnovama promišljat ćemo biblijske likove – primjere življenja Božje riječi a sukladno odluci Izvanrednog Provincijalnog kapitula održanog 2014. godine tema odgojno-obrazovnih sastanaka je obnovljeni Statut Provincije. Starozavjetni i novozavjetni likovi nesumnjivo su vrsni primjeri uspjele komunikacije između Boga i čovjeka. A komu od nas ne bi trebalo od te vrsnosti u odnosu prema Bogu i bližnjemu, kao i prema sebi samima. Pretpostavljam da se svaka od nas, barem koji put, našla u situaciji nerazumijevanja vlastitih stavova, što se zove loša komunikacija sa samim sobom. Daleko više takvih iskustava doživljavamo u životu na razini zajednice, dok se o komunikaciji s Bogom baš i ne trudimo razmišljati ili međusobno razgovarati, barem ne dovoljno, jer Božji govor zahtjeva konkretne odluke i promjene u životu, ovdje i sada.

Stoga nam je želja da se kroz duhovne obnove mjesečno intenzivnije “družimo” s određenim biblijskim likovima i to pod vidom slušanja, razumijevanja i odjelotvorenja Božje riječi. U njihovoj osobnoj povijesti možemo prepoznavati vlastita iskustva, tražiti smjernice za svoj život u kontekstu života zajednice i izgradnje zajedništva i nadahnjujući se na njihovim primjerima odgovarati na potrebe vremena, u skladu s našim poslanjem.

Odgojno-obrazovni sastanci i naše zauzeto sudjelovanje na njima neka nam budu prilika ne samo za iščitavanje Statuta Provincije nego njegovo razumijevanje, otvoreni razgovor o njemu i kroz njega vrednovanje redovničke stvarnosti u kojoj živimo i koju stvaramo i za koju smo odgovorne.

Podsjećam vas, drage sestre, da smo sve bile pozvane svojim prijedlozima sudjelovati u radu na obnovi Statuta. One koje su to učinile bile su konkretne i jasne. Dajem vam na znanje da je većina ukazala na potrebu redovitijeg i dubljeg osobnog i zajedničkog molitvenog života, njegovanje šutnje te vjernije opsluživanje zavjeta poslušnosti i siromaštva. Želim posvijestiti da je iz svih prijedloga progovarala naša stvarnost i to, rekla bih, pod vidom sve što je dobro zadržavajte a što nije mijenjajte i poboljšajte (usp. 1 Sol 5,21).

Statut koji je donio Provincijalni kapitul, temelji se na našim Pravilima i Konstitucijama. Pojašnjava ih za jednostavniju primjenu i ukazuje gdje smo slabe. Sve smo sudjelovale u njegovom nastanku, bilo pisanim prijedlozima bilo životom koji ispisuje stranice naše zajedničke povijesti. Obvezuje sve nas sestre da ga potvrđujemo životom i međusobno se potičemo, a ako treba i opominjemo na njegovo oživotvorenje, jer daje smjernice za život u

ODJECI 3/2014.

13

konkretnim prilikama i odgovara zahtjevima života u pozivu koji podrazumijeva odricanja a iznad svega traži oduševljeno i potpuno predanje u nasljedovanju Krista.

U tomu neka nas pouči i uvijek iznova oduševi primjer svetoga Franje kao Kristova radikalnog nasljedovatelja, vrsnog tražitelja i komunikatora Božje volje.

Po zagovoru svetoga Franje, koji nas je na svoj način privukao da se dragovoljno zavjetujemo na obdržavanje Pravila i života braće i sestara Trećega samostanskog reda i Konstitucija Družbe školskih sestara franjevaka Krista Kralja, želim da nas u svim našim susretanjima, duhovno-obnavljajućim i odgojno-obrazovnim, prati Mir i Dobro.

s. Leonka Bošnjak Čovo, provincijalna predstojnica

***

BIBLIJSKI LIKOVI – PRIMJERI ŽIVLJENJA BOŽJE RIJEČI Mjesečne duhovne obnove 2014./2015.

1. Naslov za ovo godište je zadan u Provincijskom planu 2011.-2016.

2. Za svaki mjesec predlažemo jednu, dvije ili tri osobe iz Svetoga pisma imajući u vidu mogućnost odabira jedne osobe za dotični mjesec. Cilj nam je temeljito zaustavljanje na jednom odabranom liku, što ne isključuje mogućnost usporedbe s drugima.

3. Naslov za pojedini mjesec nadahnut je retkom iz Svetoga pisma, doslovni ili kraćeni navod Svetoga pisma, iako to nismo naznačile.

4. Tzv. crticama se želi usredotočiti pozornost, i onome tko priprema temu, na što želimo staviti naglasak.

5. Literatura nije navedena i pretpostavljena je širina odabira.

U proteklom razdoblju događalo se da su pojedinci pri pripremanju predavanja uzimali samo dio predloženoga naslova kao temu za zadani mjesec i time suzili postavljene ciljeve o mjesečnim duhovnim obnovama u dotičnom godištu. Stoga kroz dolje navedene korake želimo potaknuti predavače/predavačice da izabranu temu obrade bliže postavljenim ciljevima za ovo godište.

1. Zahvat Božji u život pojedinca - dotaknutost Bogom - iskustvo Božje blizine - Bogospoznaja

2. Zrenje i sazrijevanje kroz razvlašćenje, poteškoće, krize - obraćenje – promjena života - ulog osobnog stradavanja - odraz na vlastitu osobnost - odraz na zajednicu

3. Znak - izazov postojećim građanskim i vjerskim strukturama

ODJECI 3/2014.

14

- pomicateljice granica i prokazivačice uhodanoga, lažnog i ustajalog u društvu i u bogoštovlju

- promicateljice bogoljublja i solidarnosti 4. Posadašnjenje

- življenje ovdje i sada - djelovanje ovdje i sada

Listopad:

Gospodin me uzeo… (usp. Am 7,14-15) (Amos, Jona) - izabran od Boga, a ne postavljen od čovjeka - otpor i bijeg – put do predanja Bogu - ne oslanjati se na vlastitu snagu nego na Boga - trud Božji oko pojedinca – Božja strpljivost - prokletstvo poslanja – otpor, nezahvalnost biti prst Božji - sveopćenitost poslanja – spasenje otvoreno svim narodima

Studeni:

Da narod spozna Boga i proslavi Boga, dade Bogu hvalu (usp. Jdt 9,14)

(Estera, Judita) - mudrost, snaga, skromnost i ljepota žene u službi spasenja naroda - Bog snaga, oslonac ubogih, malih, krhkih i prognanih - vjernost Savezu: očuvanje Saveza i istinsko bogoštovlje - nenavezanost na osobno dobro - hrabro sučeljenje s teškom situacijom i spremnost na rizik - snaga molitve

Prosinac: Među vama stoji onaj koga vi ne poznate… (usp. Iv 1,26)

(Ivan Krstitelj, Hulda) - predanost poslanju u neustrašivosti pred moćnicima - više od proroka - prodorni vjesnici Božjeg dolaska bude obraćenje/obnovu - prepoznatljivi glasnici autoriteta Božje riječi – Jahvini glasnici - Bogoočitovanje u ljudskosti - Drugi – put susreta s Bogom

ODJECI 3/2014.

15

Siječanj: Kamo ti ideš idem i ja… tvoj Bog moj je Bog (usp. Rut 1,16)

(Ruta, Noemi) - žene neuobičajenoga puta - solidarnost Božja s čovjekom, međugeneracijska solidarnost, sućut i solidarnost s

pridošlicama - strankinja u ostvarenju, u službi spasenja i primjer Izraelu - darovana budućnost – život, kao blagoslov sebedarja - izazov neizvjesnosti, hod u tuđinu - snaga prijateljstva, velikodušnost, bližnji kao dar i zadatak - živjeti po Božjem zakonu ispisanom u srcu čovječjem

Veljača:

A Bog mira osposobio vas da vršite volju njegovu (usp. Heb 13,20-21)

(Melkisedek, Ezra) - izabran iz naroda za narod, blagoslovljen da blagoslivlja - aktivno slušanje Riječi – put obnove, izgradnje zajednice, zajedništva - mudrost, razboritost vodstva u osluškivanju povjerenog mu naroda - vjerodostojnost poslanju u odvažnosti za novo - nove strukture zajednice – odgovor na znak vremena - čovjek razapet između Boga i ljudi, u službi pomirenja - Krist Veliki svećenik – temelj svećeništva - novo svećenstvo – novo bogoslužje

Ožujak: Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost (usp. Iz 53,11)

(Hagara, Jeremija, Job)

- spoznaja Božje bezgranične moći kroz patnju, svjedočenje Božje riječi kroz iskustvo patnje

- iskrenost i hrabrost u opiranju/borbi s Bogom, milost napetog trenutka - vjernost Bogu i u beznađu - Božja šutnja – stepenica silaska/ulaska u dubinu - pogođenost patnjom, patnja pročišćava i oplemenjuje - biti znak osporavan – lomiti jaram nepravde… - dobiti Život kao plijen (dar)

ODJECI 3/2014.

16

Travanj: Idi mojoj braći i sestrama i javi im… (usp. Iv 20,17)

(Marija Magdalena) - Apostolica apostola - svjedokinja Raspetoga i Uskrsloga - biti ljubljena učenica - iskustvo spašenosti – životna snaga novog puta – novost života - ljubav je iznad zakona - ljubav ruši prepreke - novi život

Svibanj: Duha ne trnite! (1Sol 5,19)

(Elizej, Ezekiel) - biti zahvaćen Duhom Božjim i dati se njime voditi - odgovornost za život u cjelini - spremnost na radikalnost: zauzimanje za pravdu i mir - Duh Božji tjera na ljubav prema zajednici – koju voli i odgaja - Duh životvorac – oblači u meso – daje život – postavlja na noge - Duh Božji temelj zdravosti osobe, zajednice i društva - širina razmišljanja i djelovanja kao očitovanje snage Duha Božjega u osobi i istinskog

čovjekoljublja - sloboda bitka Božjega u/po čovjeku

ODGOJNO-FORMATIVNI SASTANCI - 2014./2015. Statut Provincije Presvetog Srca Isusova, Split, 2014.

Ciljevi proučavanja Statuta: - posvijestiti značenje Statuta koji lomimo u oblikovanju autentičnog zajedništva i

pravednijih međuljudskih odnosa unutar Zajednice i u društvu, - uliti Duh života u slova Statuta tumačeći ih u širini čovjekoljublja/solidarnosti,

- osnažiti suodgovornost za kvalitetniji zajednički život promišljajući osobnu odgovornost u činjenju/izgradnji zajedništva i dar života u zajednici.

Listopad: Redovničko posvećenje (uključivo Uvod i Opće odredbe)

Studeni: Molitveni život

ODJECI 3/2014.

17

Prosinac: Život u redovničkoj zajednici Siječanj: Apostolat Veljača: Redovnički odgoj Ožujak: Ustrojstvo i uprava

Travanj: Upravljanje vremenitim dobrima Svibanj: Istup i otpuštanje iz Družbe

Jedan od mogućih pristupa kod pripreme i predvođenja sastanka:

Uvod: tekst iz Svetog pisma po osobnom odabiru, tekst koji navode Pravila i Konstitucije uz odnosnu temu ili povezan uz biblijski lik koji je predviđen za mjesečnu duhovnu obnovu tog mjeseca.

Iščitavane sadržaja Statuta uz vrednovanje sadašnjeg trenutka dotične zajednice na osobnoj i na zajedničkoj razini. Poticaji na iznošenje zapaženoga:

Što mi je u Statutu novo, lako i prihvatljivo, a što nedorečeno i nejasno? Koji sadržaji iz Statuta mi smetaju ili koje teško prihvaćam i kako se prema tome odnositi i nositi? Što mi kod toga može pomoći? Koja je značenje, bitnost sadržaja Statuta za moj suživot u zajednici?

Traženje/uočavanje rješenja na mogući aktualni problem u dotičnoj zajednici koji šteti kvaliteti zajedničkog života u svakodnevnici.

Završna molitva iz franjevačke baštine ili osobni izbor.

ODJECI 3/2014.

18

100. OBLJETNICA ŽIVOTA I DJELOVANJA SESTARA NA LOVRETU

Br. 180/2014.

Split, 21. kolovoza 2014.

Svim sestrama Provincije

Drage sestre!

U nizu ovogodišnjih obljetnica kojima je Bog blagoslovio našu Provinciju predstoji nam kruna svih obljetnica - slavlje stogodišnje jednostavne prisutnosti sestara na Lovretu u Splitu.

Ova stoljetnica lovretske zajednice vjerujem da nam je svima osobito bliska i draga, jer smo sve na nju upućene i s njom na poseban način povezane, od prvih koraka u redovničkom životu i predanja ovoj redovničkoj obitelji.

Slavlje 100. obljetnice života i djelovanja sestara na Lovretu obilježit ćemo o svetkovini sv. Franje, 3. i 4. listopada 2014. godine. S obzirom na važnost događaja stalo nam je da naš lovretski samostan u te dane doista bude slavljeničko središte čitave Provincije. Stoga vas pozivam sve zajedno i svaku osobno da svojim sudjelovanjem pridonesete sestrinskom slavljeničkom ozračju. Saberimo se u što većem broju na Lovretu, u tom majčinskom krilu naše Zajednice.

U ime provincijalne uprave, drage sestre, srdačno vas pozdravljam i radosno očekujem.

Vaša

s. Leonka Bošnjak Čovo, provincijalna predstojnica

ODJECI 3/2014.

19

O B A V I J E S T I Obnova zavjeta Na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza 2014. godine, u samostanskoj kapeli sv. Franje u Luhwinji, s. Séraphine Fazila Kanyere Karambu obnovila je zavjete na jednu godinu.

Dana 25. kolovoza također u Luhwinji obnovile su zavjete na jednu godinu s. Anne-Marie Mukundwa Kalinga i s. Marie-Louise Kavuke. Zavjete je primila s. Samuela Šimunović, povjerenica sestara u Misiji u DR Kongu. Početak postulature Na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza 2014. godine, u postulaturu su primljene: Anny Furaha Kalumire, Pascasie Nsimire Bigabwa, Elisabeth Habamungu Mirindi, Antoinette Mapendo Barhafumwa, Anuarite Olinde Bora i Anuarite Maombi Munganga.

Plenarno vijeće Družbe VII. Plenarno vijeća Družbe održano je u kući matici u Mariboru od 25. kolovoza do 6. rujna 2014. godine. Uz provincijalnu predstojnicu s. Leonku Bošnjak Čovo, iz naše Provincije sudjelovale su zastupnica s. Natanaela Radinović i predstavnica sestra u Misiji u DR Kongu s. Mirjam Penić.

Nove kandidatkinje U kandidaturu u Splitu, dana 3. rujna 2014. godine, primljena je Katarina Vrdoljak iz Splita, a 6. rujna Vlatka Katkić iz Zagreba.

U kandidaturu u Bukavuu primljene su: Philomène Balyebwinja Nfundiko, Veneranda Kavughe Linalyavuta, Françoise Ciragane Zihalirwa, Ernestine Munguoburha Marhegeko, Chantal Faida Munguakonkwa, Noëlla Mapendo Basabanya i Theresitte Nshobole Mufuliru.

Proslava redovničkih jubileja U nedjelju 7. rujna u provincijalnom središtu u Splitu proslavljeni su jubileji redovničkoga života naših sestara: dijamantni jubilej s. Konzolate Glibotić, s. Blaženke Barun i s. Anđelke Čovo; zlatni jubilej s. Branke Barun, s. Bonifacije Barun, s. Vide Hrsto, s. Terezine Bašić, s. Gracije Damjanović, s. Darije Bota, s. Romane Baković i s. Sabine Radas; srebreni jubilej s. Gabrijele Damjanović, s. Malanije Vojković i s. Rite Maržić. Obilježena je i 10 godina od polaganja doživotnih zavjeta s. Luce Petrović, s. Diane Dolić i s. Magdalene Višić. Kongres Renovabisa Crkva-mediji-javno mnijenje bila je tema 18. međunarodnog kongresa Renovabisa održanog od 3. do 5. rujna u Freisingu nedaleko Münchena. Među 350 sudionika, uz još dvadesetak predstavnika različitih ustanova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bila je i naša s. Magdalena Višić.

ODJECI 3/2014.

20

100. obljetnica života i djelovanja sestara na Lovretu Uz svetkovinu sv. Franje proslavit ćemo 100. obljetnicu života i djelovanja sestara na Lovretu u Splitu. U petak, 3. listopada u 16 sati održat će se prigodni program, a u predvečerje slavlje obreda preminuća sv. oca Franje. U subotu, na svetkovinu sv. Franje u 11 sati euharistijsko slavlje predvodit će nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić.

40. godišnjica misijskoga djelovanja naših sestara Sestre u DR Kongu obilježavaju 40 godina svoga misijskoga života i djelovanja na afričkom kontinentu. Slavlje će biti 25. listopada u Luhwinji. Tom će prigodom sestre u Misiji pohoditi provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo i provincijalna tajnica s. Marija Petra Vučemilo.

Obnova kuće Uskoro započinju radovi na temeljitoj obnovi naše kuće u Splitu, Glagoljaška 1. Sestre će privremeno stanovati u neposrednoj blizini na adresi: Čulićevi dvori 8.

Seminar za medicinske sestre Od 10. do 12. listopada 2014. u Domu pastoralnih susreta u Lovranu, u organizaciji HKVRPP, održat će se seminar za medicinske sestre na temu Radosna vijest potrebuje radosne svjedoke. Voditelj seminara je fra Žarko Relota.

ODJECI 3/2014.

21

ZBIVANJA I OSVRTI

SUSRET BOŽJE I MOJE RIJEČI Prvi put u hrvatskoj katoličkoj misiji Main-Taunus/Hochtaunus, a na poziv župnika fra Marinka Vukmana i s. Magdalene Višić, duhovnu obnovu je održala s. Marta Škorić. Od 24. do 30. lipnja, u Bad Homburgu i Kelkheimu, s. Marta je održala nekoliko susreta za različite uzraste počevši od predškolaca, vjeroučenika, mladih pa sve do odraslih i starijih osoba. Tema susreta, o kojoj se intenzivno promišljalo i razgovaralo, bio je dijalog “Božja riječ – moja riječ”. Time se, naime, htjelo potaknuti i pomoći u posvješćivanju činjenice da sve što i kako mislimo, govorimo i po riječi djelujemo, jest način i put otkrivanja Božje riječi. Tako otkrivena riječ u našem osobnom susretu s Isusom postaje dio Riječi. A to je s. Marta naglasila osobito u propovijedi na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Izrečenim je mislima o “blagdanu srca” prisutne vjernike u crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu potaknula da slobodno “zavire” u Srce Isusovo kako bi se što više mogli međusobno pronalaziti, upoznavati i ispunjati u žrtvi srca. Izrečeni dojmovi i osvrti brojnih sudionika dali su na znanje kako su svi održani susreti: klanjanje, meditacija za žene, susreti s najmanjima, raznim vjeronaučnim skupinama, ministrantima, Framicom i Framom, krizmanicima, te susret 50plus bili isprepleteni različitim iskustvima i prilikama za međusobnim obogaćivanjem.

s. Magdalena Višić

SUSRET DUHOVNIH ZVANJA U VRLICI I ove godine na blagdan sv. Jakova u Vrlici je upriličen susret duhovnih zvanja. Neposredno prije euharistijskog slavlja izmijenili smo svoja sjećanja na poslanje koje nam je Bog na različite načine udijelio. Svatko od nas u svom srcu nosi jedan album dragih spomen slika. Vjerujemo da u hodu kroz život nikad nismo bili sami. Naša zvanja uvijek su izvirala iz dubine ljudske osobe i susreta s Gospodinom.

Svjesni smo da u hodu s Gospodinom živimo od euharistijske hrane i razmatranja riječi Božje koja nas potiče da budemo autentični navjestitelji ali isto tako da u raznim previranjima nismo uvijek vjerodostojni svjedoci. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji s drugim svećenicima predvodio je fra Ivan Lelas. U poticajnoj propovijedi prikazao je sv. Jakova apostola kao ribara koji nakon susreta s Isusom ostavlja svoju lađu i radosno ide za Gospodinom. Tako postaje Isusov suradnik. Pokazao se pravim učenikom za Isusova života a nakon njegova Uskrsnuća gorljivim revniteljem. Sv. Jakov primjer je radosnog življenja s Kristom i ustrajnog svjedočenja. Poput njega i mi se ne smijemo obeshrabriti ljudskim prezirom i nerazumijevanjem, nego u svom zvanju ostati dosljedni, pa ako treba za Krista i umrijeti.

Liturgijsko pjevanje animirale su redovnice, a puk je od srca pjevao hvale Bogu. To je bio radostan susret sabranih u ime Božje. Druženje je nastavljeno za zajedničkim stolom u župskoj kući, do kasnih popodnevnih sati.

s. Marislava Samardžić

ODJECI 3/2014.

22

HODOČAŠĆE GOSPI SINJSKOJ Na blagdan Preobraženja Gospodinova i prvi dan devetnice Velikoj Gospi, osobe posvećenoga života rodom s područja Cetinskog dekanata hodočastile su u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Okupilo se oko sedamdeset svećenika i više od 170 redovnica raznih redovničkih zajednica. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji s prisutnim svećenicima predvodio je provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Ozračje dragog nam Svetišta, radost susreta i poticajna homilija, sve je upućivalo na događaj Preobraženja. Poziv da u Kristovu preobraženju gledamo i obećanje vlastitog preobraženja po vjeri, kao izvor snage i sposobnosti da životne događaje prihvaćamo u kršćanskoj nadi. Bog nas poziva da se neprestano preobražavamo i usavršavamo u svom svećeničkom i redovničkom pozivu, kako bismo svojim ispunjenim životom odražavali njegov božanski sjaj u današnjem svijetu. Našoj smo se nebeskoj Majci preporučili za zagovor pred njezinim božanskim Sinom, da bismo bili dostojni svoga poziva koji je, vjerujemo, i izmoljen pred njezinim dragim likom i trajno praćen milim pogledom.

Kao i učenici na gori preobraženja poželjesmo ostati: Dobro nam je ovdje biti!, u Isusovoj prisutnosti pod okriljem Majke od milosti.

s. M. Petra

BLAGDAN ISUSOVA PREOBRAŽENJA U SIGURATI

Dubrovnik me već peti dan njiše na svojim nježnim kamenim rukama. Srce svakoga tko mu dođe u goste izvodi čudesne piruete od čiste svjetlosti i ljepote. Na dan Isusova Preobraženja naše drage sestre od Sigurate slave svoju veliku Festu. Došao je biskup Mate Uzinić s nekolicinom svećenika, redovnica i mnoštvo dubrovačkih gospara i gospođa. Sveta misa, raspjevana, zanosna i poticajna i nakon toga svečana večera, budila je u nama uzvišene osjećaje i mijenjala naša lica. Večeras smo bili sretniji. Rado bih sagradila sjenicu i ostala ovdje neko vrijeme, ali valja poći. Dubrovnik, naše sestre i njegove goste stavljamo u ruke Preobraženog Gospodina.

s. Rahela Tojčić

ODJECI 3/2014.

23

DOJMOVI S PLENARNOGA VIJEĆA IZ KUĆE MATICE

Sudjelovanje na Plenarnom vijeću za mene je bilo zanimljivo iskustvo, prilika za dijeljenje zajedništva u opuštenim susretima i intenzivnom radu sa sestrama koje sam poznavala samo iz njihove pisane riječi, možda iz rijetkih prigodnih susreta ili sam ih tada prvi put upoznala. Družba u malom, ako tako smijem reći, koju je činio zbor od dvadeset i osam sestara iz svih provincija i Rimske regije te predstavnica sestara iz DR Konga, sastala se na VII. Plenarnom vijeću u Mariboru od 25. kolovoza do 6. rujna 2014. godine. Po dolasku u Kuću maticu osjetila sam u dobrodošlici sestara duh obećavajućeg zajedništva. I doista je, bez imalo pretjerivanja, bilo tako. Upečatljivu gestu i poticaj u tom smjeru dale su nam i domaće sestre kad su nam za večernjega okupljanja priredile kratki program “pohoda” Majke Margarite Pucher koja je u riječi pozdrava izrazila radost što smo se vratile kući te je svakoj sestri uručila ključ matične kuće, s posebno izrađenim privjeskom koji nam je na odlasku darovan uz poziv na povratak i kao podsjetnik na širom otvorena vrata zajednice. Ovaj čin pun simbolike nekima je, a vidjelo se to sasvim jasno, izmamio suzu. Osobito su emocije proradile sestrama hrvatskoga govornoga područja koje su zbog Domovinskoga rata iskusile izbjeglištvo i znaju što znači biti povratnik.

Nije nebitno reći da je povratnički dojam bitno pojačala spoznaja da je dio kuće u kojem se odvijao rad Vijeća, sestrama vraćen malo prije početka zasjedanja. Tako da su i one same još uvijek “friške” povratnice u svoj dom, za čijom su cjelovitošću kao prognanice više od pet desetljeća čeznule. Ako pitate sestre mariborske zajednice sve će vam reći da je to Majka Margarita izmolila čudo, jer su joj se za pomoć utjecale od kad su prihvatile da Kuća matica bude sjedište ovoga važnoga događaja Družbe, premda su znale da je prostor kojim raspolažu prilično skučen. Ali sestrinsko je srce bilo otvoreno! I ostvarila se tako ona evanđeoska: tko ima dat će mu se, kao i ona narodna: strpljen spašen. Tomu smo mi svjedoci. Svjedočanstvo, ali jedne druge vrste, zaokupljalo je naše razgovore i vrlo intenzivan rad tijekom trinaestodnevnog bivanja u svojevrsnim konklavama (čitaj: uz minimum slobodnog vremena). Bez sumnje već znate, ako ne s web-a onda na temelju upitnika na koji smo sve imale odgovoriti, da je tema Plenarnoga vijeća Bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje (Dj 1,8) iziskivala promišljanje o udjelu naše Družbe u novoj evangelizaciji i o putovima svjedočenja Evanđelja i franjevačkih vrednota suvremenom čovjeku. S osobitom naklonošću i priželjkivanjem plodonosne suradnje govorilo se o mogućim načinima dijeljenja naše karizme s laicima.

Bez obzira na tip rada, u skupinama ili u plenumu, i temu predavanja, a bilo ih je osam, uvijek smo se vraćale na točku: nužnost i važnost osobnog i zajedničkog obraćenja kao preduvjeta osvjedočenoga življenja i plodonosnijega svjedočenja. Plodovi toga zauzetoga rada, temeljenog na odgovorima sestara, doći će do svake sestre u Družbi u obliku zaključnog dokumenta baš kako to biva nakon svakoga Plenarnoga vijeća. Ovaj zapis zaključujem radosnim prisjećanjem na kulturnu večer koju su nam sestre u župnoj dvorani pripremile i na zadnji dan boravka kod sestara u Mariboru kad smo s njima slavile 150. obljetnicu dolaska prvih sestara iz Graza u Maribor koja je obilježena svečanim euharistijskim slavljem u mariborskoj katedrali i obogaćena prigodnom akademijom. Hvala svim sestrama na danima zajedništva, osobito onima koje su nas domaćinski primile i susretale.

s. Natanaela Radinović

ODJECI 3/2014.

24

DUHOVNA OBNOVA I PROSLAVA REDOVNIČKIH JUBILEJA U samostanu na Lovretu, uoči blagdana Male Gospe, 7. rujna 2014., svečano su obilježene obljetnice redovničkog života: 60., 50. i 25., kao i 10 godina od polaganja doživotnih zavjeta.

Proslavi je prethodila duhovna obnova u našem samostanu u Zadru od 25. do 30. kolovoza koju su predvodili fra Domagoj Runje, OFM i o. Jozo Milanović, OSB. O franjevačkim krepostima govorio je fra Domagoj, dok se na zajedništvu života u redovničkoj zajednici zadržao o. Jozo. Obje teme i oba voditelja vratili su sestre na izvore ostavljajući dovoljno vremena i prostora i za osobno promišljanje. Korak po korak, dužnost po dužnost, ustrajna vjernost u povjerenome dovele su tako sestre do jubileja - ne tako malih. Ipak, ništa u hodu s našim Nebeskim Ocem ne mjeri se brojem dana i godina, već odanošću i vjernošću u malome: u zgodno i nezgodno vrijeme. A i ovi jubileji bili su prigoda da svaka preispita svoju vjernost i prijeđeni put u zajedništvu s Gospodinom.

Euharistijsko slavlje na Lovretu predvodio je fra Miroslav Barun, brat naše sestre Bonifacije, u suslavlju s drugim svećenicima. Podsjetio je sestre na ljepotu i uzvišenost poziva kojeg su odabrale, pozvao ih na vjernost onome što slave i zahvalnost za blagoslov kojim su posebno kroz desetljeća redovničkog života bile blagoslovljene. Potaknuo je i pozvao na radost zbog pripadnosti franjevačkoj obitelji i dioništvo u širenju i izgradnji Kraljevstva Božjega upravo tamo gdje su pozvane i poslane.

Najmlađe članice lovretske zajednice pripremile su sestrama poučno-šaljivi scenski prikaz iz života sv. Franje. Potvrdilo se i ovaj put kako ovakva “osvježenja” unesu puno radosti - možda bi trebala biti i češća... Slavlje se nastavilo uz pjesmu i ugodni razgovor za obiteljskim stolom dragog nam Lovreta, odakle svaka od nas započima svoj redovnički hod.

s. Diana Dolić

ODJECI 3/2014.

25

UVOD U SV. MISU I PRIGODNA PROPOVIJED Uvod u svetu misu. Danas su nas okupile jubilarke od 60, 50, 25 i 10 godina zavjetovanja. Ovo je veliki dan za vas osobno, za vašu Provinciju, za Crkvu u Hrvata i mnogo šire dokle god je sezala i seže vaša karizma temeljena na redovničkim zavjetima. Odlučile ste danas, kako vi jubilarke, tako i vaša zajednica, zahvaliti Bogu za spomenute godišnjice vaših redovničkih zavjeta. Odlučile ste to ponajprije Službom hvale – Euharistijom, sv. misom. Sve vas na početku ovoga slavlja najsrdačnije pozdravljam. Posebno danas mislimo na dvije odsutne slavljenice: s. Blaženku i s. Romanu. Svi se mi prisutni rado pridružujemo ovoj vašoj zahvali. Neka nas sve Svemogući Bog učini dostojnima ove zahvalne žrtve. Propovijed. Ostanimo vjerni ovom što slavimo. Riječ je o životu u redovničkoj zajednici 10, 25, 50 i 60 godina, točnije o životu u redovničkim zavjetima: čistoće, siromaštva i poslušnosti. Korisno se stoga vratiti tim izvorima koji su prožimali i na kojima se temeljio vaš 10-godišnji, 25-godišnji, 50-godišnji i 60-godišnji život.

Čistoća. Redovnički zavjet čistoće se prvenstveno odnosi na život u beženstvu, na život bez svoje vlastite obitelji, a ne na čistoću kao takovu. Čistoća je zapravo obaveza svakog čovjeka, posebno svakog vjernika. Ona je jednako obveza mladića, djevojaka pa i supružnika, svakoga u svom redu. Čistoća u ovom smislu je nesebičnost. Svaka nesebičnost je pak usmjerenje prema nekome, prema drugome i to iz ljubavi koja dolazi od Boga i kojoj je podaren sasvim jasan, od Boga određen cilj. Ako bismo smatrali da čistoća kao takova pripada samo redovnicima, povrijedili bismo sve navedene i odlutali bismo od Božje volje. Pravi, pa i jedini razlog redovničkog života u čistoći, kako to i Evanđelje govori, jest Kraljevstvo Božje (usp. Mt 19,12). To znači da se zavjetovanik/ca čistoćom potpuno usmjeruje na Kraljevstvo Božje. Stoga su po ovom zavjetu sve vaše misli, vaši osjećaji, vaše želje, vaša nadanja, vaša ljubav utkani u izgradnju Kraljevstva Božjega, drugim riječima u službu svim ljudima po primjeru i na sliku Isusa Krista i radi Isusa Krista jedinog vašeg Zaručnika.

Siromaštvo. Istina, siromaštvo znači odreći se osobnog posjedovanja materijalnih dobara i nasljedstva istih te prepustiti zajednici i njezinim strukturama da o tome odlučuju i brinu. Jasno nam je da je to premalo. Ako bi samo na tome ostali kod ovog zavjeta, slobodno recimo, bilo bi mnogo prostora za svojevrsni “šverc”, što se nažalost zna i dogoditi. Smisao zavjeta siromaštva leži u tome da redovnik/ca ovim odricanjem svjedoči veće vrednote, pravo bogatstvo koje hrđa ne grize niti moljac izjeda (usp. Mt 6,19). Ovim zavjetom postajemo miljokazi ovom svijetu u kojem živimo i kome lakomost i pohlepa za materijalnim dobrima vrlo lako zamagli put k pravom životu kojega nam Bog nudi, radi kojega nas je i stvorio i otkupio. Dakle, ovim zavjetom ste opet u službi Kraljevstva Božjega. Prisjetimo se Isusovih priča o Kraljevstvu Božjem: bisera i sakrivenog blaga na njivi (usp. Mt 13,44-45) za koje se sve daje i prodaje da bi ga se steklo. Posluh. Posluh nije prvenstveno u tome da se bude poslušan drugome, da se bude ponizan, skroman, podložan. Na svoj način su to opet kreposti koje obvezuju svakoga koji živi u bilo kojoj zajednici. A nema čovjeka izvan zajednice. Prema tome ove kreposti obvezuju sve ljude na svoj način. Redovnička poslušnost je u službi Kraljevstva Božjega. Svaka redovnička zajednica je plod Božje brige za Kraljevstvo Božje, koje se već ovdje na zemlji izgrađuje. Sve su nastale poticajem Duha Svetoga za izgradnju Kraljevstva Božjega ovdje na zemlji, kako bi lakše dohvatili Kraljevstvo Božje u punini u vječnosti. Sve strukture u redovničkoj zajednici koje se odnose na ovaj zavjet su u službi Crkve. Tako je svaki član redovničke zajednice jednako odgovoran za njezin život i rad, ali svatko na svoj način i na svom mjestu u toj zajednici. Redovnici/ce su prvi koji su pozvani biti vidljivi znak i uočljivi

ODJECI 3/2014.

26

svjedoci onih Isusovih riječi: “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobro djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Mt 5,14-16).

Na ovim temeljima ste vi, drage svečarice, gradile svoj život u zajednici 60, 50, 25, 10 godina. Koliko li je Božjeg blagoslova po vama darovano braći ljudima. Strah me je i početi nabrajati, jer se bojim da ne bih nešto važno, možda i najvažnije preskočio i zaboravio. Neću međutim pogriješiti ako kažem da ste u svim segmentima ljudskog življenja od najmlađe dobi do one najstarije poslužile Isusu kada mu je i gdje mu je najteže bilo. To je plod vaših zavjeta (usp. Mt 25,14).

Vi ste svoje zavjete živjele i živite u franjevačkoj redovničkoj zajednici. Izabrale ste put duhovnosti i služenja čovjeku u Franjinoj duhovnosti. Svaka redovnička zajednica, već smo spomenuli, je u službi Crkve, Kraljevstva Božjeg na zemlji. Promatrajući povijest Crkve ne ćemo se udaljiti od istine da se izvor svih redovničkih zajednica nalazi u Isusovim riječima Petru: Na tebi ću sagraditi Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati (usp. Mt 16,18). Kad je god nastala kriza u Crkvi kroz njezinu 2000-ljetnu povijest ove ili one vrste, izvana ili iznutra, Duh Sveti se pobrinuo da nađe ovog ili onog vrlog muža ili ženu koji će podmetnuti svoja leđa i osnovati zajednicu i pomoći da se nadvladaju sve protivštine koje su zadesile Isusovo tijelo – Crkvu. Ne ulazeći u detaljnu analizu i vrednovanje svih tih zajednica, ovdje moramo izdvojiti originalnost sv. Franje iz Asiza. Tu se radi o direktnom pozivu Franji i to hitnom da podupre, popravi njegovu Crkvu. Franjo, čovjek kao i svi, prepoznaje najprije siromaštvo i ruševnost materijalnih crkvica i daje se zdušno na njihovu obnovu. Znamo da je ubrzo shvatio da to nije smisao Isusova direktnog i žurnog poziva. Shvatio je, opet potaknut Duhom Svetim da je čovjek prava Crkva, da je čovjeku potrebna hitna pomoć. A kako? pita se Franjo u svom srcu. I potaknut opet Duhom Božjim zaključi da je najbolje pogledati život Isusov i pokušat ga makar nesavršeno nasljedovati, imitirati. Prihvatio se Evanđelja gdje je to sve zabilježeno i izabra Evanđelje za svoje pravilo. Isus, poslušan Ocu, siromašan do kraja, uzor čistoće života. Franjo radikalno prihvaća takav život za sebe, a poslije i za svu svoju braću i sestre i tako izvrši Isusov poziv te pomože Isusu u popravku njegove Crkve. Franjo nije nigdje u Evanđelju našao mjesto gdje piše da se grade velebne crkve, da se angažiraju najveći umjetnici za ures istih. Za Franju je najvelebnija Crkva čovjek, najveća umjetnost čovjek kao originalna slika Božja. Nema veće umjetnosti, ni slike ni kipa od one koju je Bog naslikao, a to je čovjek. Ovime se nimalo ne želi umanjiti vrijednost ljudskih umjetnina, jer i one su plod Božjih darova, ali se ne smije pobrkati ljestvica vrednota. Jedan segment povijesti Franjinoga doba bijaše barem djelomično i ovaj problem. Čovjek je zanemaren, a puno se na račun izgradnje čovjeka gradilo na materijalnim vrijednostima.

Drage sestre, niste pogriješile što ste izabrale ovaj put – Franjin put izgradnje Kraljevstva Božjega. Izabrale ste čovjeka s kim se je jedino Isus usporedio. Što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili (usp. Mt 25,14).

Na tome Vam od srca čestitam, čestitam vašoj zajednici, vašim roditeljima živima i pokojnima koji su vam darovali život, kojeg ste posvetile Isusu. Za njih posebno molimo u ovom misnom slavlju. Čestitam svima koji su vas na ovom putu vodili i podržavali. Čestitam to najprije u ime sve ovdje prisutne braće svećenika, a onda i u svoje ime. U njihovo i svoje ime vam želim pokloniti – svima bez obzira na srodstvo – vrijednu knjigu Življenje pred Bogom živim od našeg subrata fra Marka Semrena, sada biskupa, koji je pokušao, koliko je to čovjeku moguće, premisliti Franjinu duhovnost i Franjin put. Nadam se da će vam biti od koristi.

fra Miroslav Barun

ODJECI 3/2014.

27

UZ DIJAMANTNI JUBILEJ REDOVNIČKOG ŽIVOTA

S. BLAŽENKA DANICA BARUN

Rođena je u Lusniću 27. prosinca 1935. godine od oca Mije i majke Klare. Ima dvije sestre i dva brata, a ona je najstarije dijete.

Imala je 11 godina kad je odlučila poći u samostan. Čula je za s. Barbaru, svoju tetu, ali je nije poznavala, jer nikada kući nije dolazila, te je mala Danica zaključila da ići u samostan znači više se nikad ne vratiti kući. O odlasku u misije počela je razmišljati kad je u školi prvi put čula da mnogi ne poznaju Boga i da žive u bijedi. Poželjela je s njima dijeliti život poučavajući ih o Bogu. Uz to je željela naučiti mnoge korisne stvari kako bi im pomogla da bolje žive. Zato i nije puno marila, već kao redovnica, učiti slikanje jer je

to smatrala gubljenjem vremena, misleći da time neće moći nikome pomoći da bolje živi. Kad je razmišljala o misijama, mislila je poći na Grenland, a ne u Afriku, jer je bilo strah kako izdržati vrućinu. Odrasla je u velikoj obitelji, koju su sačinjavala četiri brata i njihova djeca, njih 26-ero. Prevladavala su muška djeca. Svatko je znao što mu je dužnost. Djed Jure je odlučivao tko će što raditi. Njezin otac je bio krojač i jedini je u selu imao šivaći stroj. Događalo se da su ljudi kojima je činio usluge, umjesto novcem dug vraćali obrađivanjem njihova polja.

Obitelj s. Blaženke živjela je kršćanski i pokazivala osobiti smisao za liturgiju što se vidjelo u pjevanju liturgijskih pjesama prema ritmu crkvene godine. Svakodnevna obiteljska molitva je počinjala i završavala određenom pjesmom.

Kao djevojčica voljela je brati cvijeće i u kući praviti male “oltare”. Imali su puno pčela te su radili svijeće koje su gorjele za vrijeme molitve. Sve ono što s. Blaženka sada voli i rado čini – briga za crkvu, crkveno ruho, cvijeće i svijeće – ima svoj korijen u djetinjstvu. U samostan je došla 1951. godine, u dobi od 15 godina. Otac ju je dopratio. Od Livna do Sinja išli su pješice, a od Sinja do Splita kamionom. Njezina odluka je teško pala majci, jer je bila boležljiva, a Danica joj je kao najstarije dijete puno pomagala u kući i oko skrbi za mlađu djecu. U samostan ju je primila s. Henrika Glinšek, koja je tada bila provincijalka. Njezina zamjenica s. Teodora Tomažič, vidjevši Danicu kako izgleda, samo je rekla: “To je dite”. U postulaturu je stupila u veljači 1954., a u novicijat iste godine na Malu Gospu. Posebnost njezina novicijata je u tome što nisu imale voditeljicu već voditelja, a to je bio fra Karlo Nola. Naime, dotadašnja voditeljica s. Oresta Spacapan je postala provincijalkom, a s. Mirjana Jerković je imenovana voditeljicom. No, s. Mirjana je morala njegovati svoju bolesnu majku, i došla je tek pred kraj novicijata, koji je bio produžen od Male Gospe do svetkovine sv. Franje kako bi ih voditeljica barem malo upoznala. S. Blaženka je jako voljela način na koji im je o. Nola približavao vjeru i tumačio razne teme.

Nakon završenog novicijata neko je vrijeme ostala na Lovretu, a od 1956. do 1961. bila je u samostanu franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu, gdje je uz druge poslove u domaćinstvu, privatno učila slikarstvo kod gospođe Mile Wod. Za vrijeme boravka na Svetom Duhu, upravo na Veliki četvrtak 1956. godine, dobila je poziv u vojsku. Bilo je to neobično i zanimljivo iskustvo. Oficir ju je lijepo primio i dao dužnost “kurira”, no zbog

ODJECI 3/2014.

28

čira na želudcu oslobodili su je te dužnosti, ali se redovito trebala javljati u vojarnu tijekom par godina.

Godine 1961. vratila se na Lovret gdje je slikala i crtala te pomagala u crkvenoj radionici. Uz to je bilo puno radova oko bojanja soba, prozora, lakiranja parketa.

Hrvatski misionari u Burhali, Zaire, godine 1972. su izrazili potrebu za katehistkinjom koja bi imala i vozačku dozvolu. Kako je s. Blaženka imala želju za misijama, 1972. godine poslana je u Zagreb na Katehetski institut, a uz to je pohađala tečaj francuskog jezika i položila vozački. Sve je to završila do ožujka 1975. godine. Slijedilo je sređivanje dokumenata i čekanje vize za odlazak u misije, te je u svibnju iste godine bila na svojoj prvoj misijskoj postaji u Luhwinji. U Luhwinji je bila sve do 1988. godine kada je prešla u novoosnovanu zajednicu u Nyantende, gdje je ostala do 1997., te se ponovo vraća u Luhwinju do 1999. godine. I na jednom i na drugom mjestu djelovala je kao katehistkinja djece i odraslih koje je pripremala za sakramente kršćanske inicijacije. Također je katehizirala i žene koje su bile voljne više rasti u vjeri.

Za vrijeme boravka u Luhwinji, od 1985. do 1986. oslikala je unutrašnjost novosagrađene župne crkve. Posebno joj je draga slika Posljednje večere gdje je za likove apostola uzela naše svećenike koji su tada bili u toj i u susjednim župama. I scenu Posljednje večere je osmislila tako da ljudima što bolje približi veliko otajstvo svete Euharistije. Naslikala je još slike Evanđelista, Navještenja, Isusova krštenja te blažene Anuarite, afričke mučenice, ubijene 1964. godine. Sve su te slike svojevrsna kateheza za vjernike koji dolaze u crkvu. S. Blaženka se bojala da će je slikanje omesti u njezinom misijskom pozivu, ali to se nije dogodilo. Uvjerila se da Bog onomu tko posluša upravo ono što mu se čini teško okrene na dobro.

Od godine 1999. do 2000. bila je u Bukavu-Nguba gdje je uređivala vrt i vodila gradnju kuće. Zatim je četiri godine bila u Bukavu-College Alfajiri, gdje je obavljala razne domaćinske poslove i sudjelovala u uređivanju župne crkve. Godine 2004. došla je u novootvorenu zajednicu u Bukavu-Muhungu, gdje je vodila gradnju kuće. Jedno je vrijeme bila odgojiteljica kandidatkinja i sestara s privremenim zavjetima. Uredila je i oslikala također samostansku kapelu posvećenu Gospi od Anđela. Od 2010. je ponovno u Nyantende gdje uređuje veliko zemljište oko kuće. Od 2013. godine u Bukavu-Muhungu nastavlja brigu za vrt, samostansku kapelu, popravke i uređenje liturgijskog ruha za siromašne župe.

Poteškoće njezinoga misijskoga života vezane su posebno uz početke Misije te ratno razdoblje kad su životi sestara bili posebno ugroženi. Jakost u svemu daje joj vjera u Božje milosrđe i povjerenje da se On brine za sestre. Otvorenost prema Bogu, hrabrost i ustrajnost u kušnjama, to je ono što s. Blaženka želi svima, a posebno mladima.

s. Samuela Šimunović

ODJECI 3/2014.

29

S. ANĐELKA MILICA ČOVO Milica je rođena 17. listopada 1931. godine u Karakašici kod Sinja, od oca Duje i majke Anđe koji su na svijet dali desetero djece. Jedno od njih je umrlo u ranoj dobi. Dvije kćeri su se opredijelile za posvećeni život – s. Anđelka i s. Vinka. U obitelji se uglavnom živjelo dobro, od zemlje i blaga. Vjera je davala snagu i smisao životu. S njom su prebrodili teške životne trenutke kao i onaj kada im je 1946. godine izgorjela kuća i to upravo uoči Prve pričesti brata im Petra. Mater je puno molila. Krunica joj je takoreći uvijek bila u ruci. Tako je i svoju djecu podučavala. Crkva i svećenici bili su im svima ponos.

Nije stoga čudno da se i Milica odlučila na odlazak u samostan upravo iz razloga što su joj molitva i Bog bili na prvom mjestu. Sama sebi je govorila: “Neću osnivati obitelj, na jedan drugi način ću služiti Bogu”. Brat ju je potakao da ide u “naše časne”, koje su tada djelovale u Čitluku, susjednom selu, zato su ih i zvali “naše”, a to su bile Školske sestre franjevke. Svi u kući su bili sretni što se Milica odlučila za samostan, ali su joj po selu govorili: “Kud ćeš u crne švore?” Vjerojatno zato što su već neke djevojke iz sela išle u milosrdnice, a narod ih je jednostavno zvao “bile”, zbog bijeloga vela.

Milica je došla na Lovret 20. kolovoza 1952. godine sa završenom pučkom školom. Taj dan joj je ostao u uspomeni kao posebno radostan dan. Na Lovretu je ostala samo dva dana. Odmah je poslana u franjevački samostan u Makarsku gdje je ostala godinu i po dana. U novicijat je ušla na Malu Gospu 1954. godine zajedno s još četiri postulantkinje. U početku im je odgojiteljica bila s. Oresta Spacapan, koju je zamijenila s. Mirjana Jerković. Prve zavjete su položile na svetkovinu sv. Franje. U novicijatu joj je bilo najteže što se oficij molio na latinskom jeziku, kojeg ona uopće nije poznavala. Imala je silnu želju da ga nauči barem izgovarati.

Nakon položenih prvih zavjeta poslana je u samostan franjevaca konventualaca na Sv. Duh u Zagrebu. Tu je pet godina vršila službu pralje. A onda se sve na ruke pralo! Potom je slijedio premještaj u franjevački samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu gdje je dvije godine također bila pralja. Poslije je premještena u Dubrovnik u Siguratu gdje je godinu i po obavljala isti posao kao i na prethodne dvije podružnice. Poslije Dubrovnika slijedio je isti posao po godinu dana, najprije u Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru te u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu. Nakon toga je došla na Lovret i dobila dužnost u Staračkom domu gdje je tijekom sedam godina obavljala njegu bolesnika. Nakon sedam godina rada u Domu osjetila je posebnu nemoć. Bili su to počeci bolesti koja je prati do danas – sclerosis multiplex. Stoga je premještena na Dobri u franjevački samostan Gospe od Zdravlja gdje je ostala godinu i pol dana. Tada joj je dužnost pralje bila uvelike olakšana jer je imala “pomoć”, strojeve za pranje rublja. Uza sve to, jer je bolest napredovala, nije mogla obavljati svoju dužnost te je ponovo došla na Lovret. Svoju bolest je s. Anđelka prihvatila hrabro. Unatoč nemoći ona se ne da. Uporna je i ne prepušta se olako krevetu. Kad god može uzme igle i radi ručni rad. Njezin doktor se čudi kako je još na nogama i kako je bistra uz bolest koja je prati.

ODJECI 3/2014.

30

Životnu snagu s. Anđelka crpe u svakodnevnoj molitvi. Zna se kad je njezina sveta ura na koru samostanske kapele, svaki dan u isto vrijeme. “Da nije molitve ja ne znam što bih”, kaže u razgovoru. “To mi znači, raduje me da mogu moliti za druge, za dobročinitelje, bolesne i potrebe Crkve”, ponavlja. Tvrdi da joj je najljepše bilo kad je mogla nekoga s nečim obradovati, pružit mu neku sitnicu. A ovdje je i više od toga. Tko zna, a Bog zna, koga je sve obradovala svojom patnjom i molitvom. I koga će još obradovati? Neka joj i nadalje Bog bude snaga i utjeha. A i mi, naša zajednica, prisutne smo u njezinoj molitvi jer kaže za zajednicu posebno moli. A nama mlađima preporučuje da budemo dobre i pobožne, da radimo za Boga.

s. Nada Dolić

IZ JORDANOVAČKE ZAJEDNICE “Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). Sjedinjene u zajedničkoj molitvi pred Presvetim oltarskim sakramentom crpile smo snagu, kao i zahvalu za jedan životni hod, za snagu i žar novog apostolskog djelovanja. Poput Petra govorile: “Dobro nam je ovdje biti”. Tako je započeo, kod Onoga koji je početak i svršetak, naš jordanovački oproštaj, a i zahvala s. Luci Petrović koja iz ove “velike” zajednice kreće na nove apostolske dužnosti izvan domovine. Nahranjene Božjom riječi, okupile smo se oko obiteljskog stola, gdje se nastavilo druženje.

Ozarenost lica sestara pokazivala je ljubav koju imaju jedna prema drugoj. Sve, od ukusnog jelovnika, lijepo aranžiranog stola, ukrašene ploče, skladane pjesme, darova, toplih riječi upućivalo je koliko nam je s. Luca bila draga. Naizgled možda za nekoga nebitne stvari, ali dubljim gledanjem i franjevačkom skromnošću upućuju i daju odraz onoga tko daje i onoga tko prima. U ime zajednice na Jordanovcu, kućna predstojnica s. Jozefina Ćosić zahvalila se s. Luci za sve lijepo, plemenito i dobro što je učinila za ovu zajednicu. Jednostavna i skromna s. Luca uvijek je bila spremna za svaki povjereni zadatak. Svojom jednostavnošću i skromnošću pokazivala je u zajednici i izvan nje svoju franjevačku karizmu. Na izmaku boravka među nama s. Luca se zahvalila svakoj sestri na suživotu u zajednici te zamolila za oprost ako je koga u svojoj slabosti povrijedila.

U poslijepodnevnim satima, 12. rujna, kako i dolikuje tradiciji jordanovačke zajednice, okupile smo se ispred kuće i stiskom ruke s. Luci poželjele sretan let, dobar i blagoslovljen početak novog djelovanja, naviještajući vjeru koja se rađa iz križa i u križu crpi snagu.

s. Helena Rašić

ODJECI 3/2014.

31

TVOJA RIJEČ NOZI JE MOJOJ SVJETILJKA

Ideali su začudno izdržljivo cvijeće koje cvate raskošnim preljevima nebeskih boja. U danima pohare i suše, snagu crpe iz dubokog i snažnog korijenja koje pamti sve: i toplinu svjetlosti, i svježinu voda, te, bdijući, u dubini zemlje, kao neko blago čuvaju zalog budućnosti.

Mladost je vrijeme sjetve i bujnog rasta ideala. Sjemenu ideala treba toplina ljubavi i kaplje znoja mukotrpnog rada, dok mladoj biljci ideala treba siguran potporanj zajednice.

U starom samostanu, okruženom maslinama i borovim šumarcima, na pitoresknom otočiću Krapnju, utonulom u utihu kasnorujanskih dana (20. i 21. rujna 2014.), nas deset sestara franjevaka, djelatnih u pastoralu, a u organizaciji Sekcije za apostolat mladeži, okupilo je, pod geslom: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“ (Ps 119), sedamdeset i četvero mladih željnih rasti do mjere punine Kristove. Izvijajući svoj mladi duh prema svjetlu Božje Riječi, odazvali su se na poziv, te pristigli iz Splita, Zagreba, Zadra, Paga, Imotskog, Sinja, Prološca, Vinjana i Trilja.

Mlado srce ne pozna “kako”, “što ako”, “ali”…; mlado srce preskače preko prepreka, pjesmom tjera oblake i kišu, razapinje jedra duše i hvata povjetarac zanosa i radosti, te brodi prema Svjetioniku.

Kiša, koja je upravo pljuštala u subotu ujutro, dok smo se smještali u samostan i bungalove oko njega, samo je pojačala uzbuđenje zbog konačnog dolaska i kao da je navukla bijeli zastor zaborava između nas i svega što smo ostavili iza sebe.

Naše druženje otvorili smo igrokazom “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka” i molitvom koje su za ovu prigodu pripremile djevojke iz Zagreba. Slijedio je ručak te raspoređivanje u radne skupine. Za to vrijeme prestala je kiša, ukazalo se toplo mediteransko sunce, pa smo u nastavku planirano mogli ostvariti sjedeći pod sjenicama, u sjeni borova, uz mirno more.

Za početak smo, kroz igru i gestu poticale ozračje povjerenja i pokušale naglasiti važnost međusobne povezanosti, kako unutar svake skupine, tako i u svakodnevnim životnim situacijama. Vrednujući vlastite reakcije u danim okolnostima, mladi su zaključili da jedni druge trebaju da bi prešli preko prepreka, te došli do zajedničkog cilja. U ovom raspoloženju pristupili smo i ozbiljnijem: osluškivanju Božje Riječi.

Uvijek me oduševljavalo i potresalo kad bih vidjela kako Bog govori srcima ljudi, nevezano za njihovu dob. Ne znam što je veličanstvenije: kada Bog govori djetetu od pet-šest godina, ili, kao u ovom slučaju, prekrasnim mladim ljudima. Za onoga, koji ima čulo za ove nježne titraje, ovi trenutci su usrećujući, i sam od njih živi i raspiruje plamen nade.

Tako, uzajamno se obogativši, zaključismo da sva nadahnuća koja smo dobili čitajući Riječ Božju, treba djelom oživjeti, te se svakodnevno vraćati svjetlu Božje Riječi. Ove misli donijeli smo pred Presveti Oltarski Sakrament i klečeći molili za milost i snagu življenja Evanđelja.

ODJECI 3/2014.

32

Večera je bila pripremljena po mjeri onih za koje je i pripremana: pizza u neograničenim količinama!

Ovdje želimo zahvaliti osoblju samostana, u prvom redu kuharicama koje su nam u svemu izlazile u susret i strpljivo podnosile naše “motanje” po kuhinji.

Večernji sati bili su određeni za zajedničku rekreaciju na opločanom samostanskom dvorištu, pod vedrim noćnim nebom. Dugo u noć redale su se igre u kojima se, uz zdravi natjecateljski duh, vježbala izdržljivost, usvajalo znanja, njegovalo kulturno blago, pjevalo, plesalo ili samo sjedilo sa strane i uživalo…

Nedjeljni doručak je, očekivano, kasnio. Poslije doručka, našavši se svi zajedno, u velikoj, pomalo starinskoj samostanskoj blagovaonici, okupljeni oko uskrsne svijeće, iznosili smo svoje dojmove i želje, te pjevali hvale Bogu uz instrumentalnu pratnju djevojaka iz Zagreba. One su ovo naše okupljanje obogatile pjevajući i svirajući na instrumentima koje su ponijele sa sobom. Ovako raspoloženi, i sa sviješću da odlazimo na euharistijsko slavlje, ispunili smo samostansku crkvu, gdje nas je već čekao vlč. Roko, koji je za ovu prigodu došao iz Šibenika. On nas je, u prigodnoj homiliji, još jednom potakao, da svoje životne korake upravljamo prema Božjem svjetlu.

Nakon ručka počelo je veliko pospremanje prije odlaska; ruksaci, torbe, vreće gomilali su se kod izlaza. Slijedilo je beskrajno pozdravljanje, izmjene adresa, telefona, da bi se nakon zajedničkog fotografiranja svi zajedno otputili na brod koji nas je prevezao na šibensko kopno. Nakon zajedničkog “slado-lediranja”, otputili smo se na sve četiri strane svijeta, noseći i prebirući u srcu bogatstvo i ljepotu ovoga okupljanja. A o tom bogatstvu i ljepoti mladi su rekli zaželjevši da se ponovi što prije i što češće.

A mi, sestre, doživjevši veliku otvorenost i povjerenje, kako mladih, tako i njihovih roditelja upriličujmo ovakva okupljanja što češće. Svjedoci smo kako diljem Domovine razne udruge i ustanove, nudeći kojekakve sadržaje, razvlače mlade ljude i guraju ih u zaborav pravih vrednota, kršćanskih i općeljudskih, pokušavajući od njih napraviti puke potrošače, da bi i sami bili potrošeni.

A mi, ne prestanimo im nuditi, riječju i životom, najizvrsnija dobra, i nadasve: samoga Boga, u kome je naša pobjeda.

s. Ana Jukić

ODJECI 3/2014.

33

JEKA IZ AFRIKE

SEMINAR ZA KANDIDATKINJE Tijekom pet dana, od 3. do 7. srpnja, naša kuća u Muhungu, Bukavu, bila je “pomlađena” prisutnošću naših vanjskih kandidatkinja, odnosno djevojka koje pohađaju ili završavaju srednju školu te se zanimaju za naš život u vidu opredjeljenja za redovnički život. Sudjelovalo je 17 djevojaka polaznica 5. i završnog 6. razreda srednje škole iz okolnih župa.

Već je postao običaj da u vrijeme školskih praznika upriličimo susret djevojaka koje žele slijediti Krista u našoj redovničkoj zajednici. Ovakav susret, prožet molitvom, omogućuje im duhovnu i moralnu izgradnju. Tema seminara je bila u skladu s ovogodišnjom pastoralnom temom: “Obitelj kao izvor duhovnih zvanja”. Prvi dan je fra Irenge Dieudonne, OFM, imao izlaganje: “Biološka obitelj, mjesto rođenja i razvoja zvanja za brak i Bogu posvećeni život”. Poslijepodne djevojke su imale mogućnost za sakrament pomirenja. Dan smo završile zajedničkim euharistijskim slavljem.

Drugi dan, s. Blaženka Barun je djevojkama predstavila život sv. Franje te veliku franjevačku obitelj s posebnim naglaskom na našu Družbu.

Treći dan seminara djevojke koje završavaju srednju školu, njih 10, imale su susret sa s. Samuelom Šimunović. Taj osobni susret je bio mogućnost za konkretnije razmišljanje o uključivanju u pripravu za život u našoj redovničkoj zajednici. Zadnji dan obilježila je radost djevojka, njihova zahvalnost prema zajednici za duhovno bogatstvo koje su primile preko izlaganja i razmišljanja. Više njih je potvrdilo svoju želju za ulaskom u našu zajednicu.

I mi sestre smo ispunjene radošću, nadom i zahvalnošću prema Bogu gledajući mlade “zanesene” Božjim pozivom i željom odgovoriti mu životom u ovoj redovničkoj zajednici.

s. Emilenne Nankafu, organizatorica seminara

OSOBNI IDENTITET I ŽIVOT U ZAJEDNICI Na završetku školske godine, od 9. do 11. srpnja, mi sestre s privremenim zavjetima imale smo zajednički susret u Gomi, gradu u provinciji Sjeverni Kivu. Temu “Osobni identitet, život u zajednici i znakovi pripadnosti zajednici” predstavile su s. Samuela Šimunović, odgojiteljica juniorka i s. Séraphine Fazila Kanyere, juniorka.

Susret smo započele molitvom, posvješćujući kako je svaka od nas jedinstveno i sveto Božje stvorenje. S. Samuela je svoje izlaganje temeljila na tekstu koji je s. Natalija Palac predstavila na jednom međuprovincijskom susretu sestra s privremenim zavjetima u Bijelom Polju. Time smo na neki način bile povezane sa sestrama naše Provincije i Družbe koje su u istom traženju i otkrivanju sebe i zajednice kao i mi.

ODJECI 3/2014.

34

U traženju osobnog identiteta potrebno je stalno pročišćavanje od “lažnog ja” kojeg smo sebi životom nametnule kako bismo postale ono što u biti jesmo, ljubljene kćeri Božje. To je naš pravi identitet. Ulaskom u zajednicu donosimo svoj osobni identitet, ali i identitet zajednice postaje naš. Svjesne smo kako je ucjepljivanje u identitet zajednice zahtjevno. Susrećemo psihološke, sociološke i međusobne probleme. Sve to čini život teškim, ali se ne smijemo zaustaviti samo na tome. Za zdravu izgradnju zajednice potrebno je prihvaćanje realnosti zajednice, a ne stalno žaliti za nekom idealnom zajednicom. Njemački teolog Dietrich Bonhöffer je lijepo rekao: “Onaj tko više voli svoj san o idealnoj zajednici nego stvarnu, realnu zajednicu, on zajednicu razara, a ne izgrađuje”. Sestra nas je podsjetila na ukorijenjenost zajedništva u našoj karizmi uz obrazac zavjetovanja: “Ovoj se zajednici predajem svim srcem…”. Zajedništvo se gradi svakodnevnim životom, a bitni čimbenici su zajednički molitveni susreti, zajednički objed, rekreacija i apostolat. S. Séraphine nam je predstavila znakove pripadnosti zajednici. Sve izloženo je toliko životno te smo se lako prepoznale u mnoštvu situacija, što je pobudilo brojna pitanja vezana uz svakidnevicu u zajednici.

Malo slobodnog vremena kojeg smo imale iskoristile smo za upoznavanje grada koji je bitno obilježen vulkanskom lavom od posljednje erupcije vulkana. Posjetile smo salezijanski centar Don Bosco koji skrbi za nezbrinutu djecu. U njemu je smješteno više od 3000 korisnika, od tek rođenih do 22 godine starosti.

Zahvaljujemo sestrama što su nam omogućile da ovaj susret bude u drugoj biskupiji. To je za sve nas bilo obogaćenje, kao i sam boravak kod sestara uršulinki. Posebno je bilo zanimljivo za nas dvije, s. Anne Marie Mukundwa Kalinga i mene s. Brigitte, prvo iskustvo putovanja jezerom i susret s gradom Gomom.

Zahvaljujemo Bogu za svaku od nas i za sve sestre u našoj zajednici. Neka Bog nastavi svoje djelo otkupljenja preko nas, njegovih službenica.

s. Brigitte Nsimire Machumu

DUHOVNE VJEŽBE U LUHWINJI Naša kuća u Luhwinji smještena je na brežuljku i od nje se pruža prekrasan i odmarajući pogled na okolna brda koja kao da dotiču nebo. Dragocjeno je to mjesto mira i tišine u kojem se savršeno čuje cvrkut ptica i šum vjetra. Prava oaza za meditaciju i molitvu. Promatranje brda, cvijeća, stabala, sklada prirode, jednostavno potiče želju za molitvom, za ulaskom u vlastitu nutrinu. Luhwinja je najbolji izbor za duhovne vježbe.

Od 15. do 19. srpnja u Luhwinji su održane duhovne vježbe. Posebnost ovih duhovnih vježbi je što su s nama, nas petnaest kandidatkinja, sudjelovala i četiri postulanta braće franjevaca. Duhovne vježbe smo započeli zazivom Duha Svetoga i pjesmom na mashi, kiswahili i francuskom jeziku. Molili smo milost da Božja prisutnost ispuni naša srca i dade nam snage za naš svakidašnji život.

Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Crispin Zagabe, OFM, a tema “Redovnički život kao nastavak iskustva obiteljskog života”. Poslije svakog izlaganja dobili bismo i pitanja za

ODJECI 3/2014.

35

osobno razmišljanje: Koji je stupanj moje pripadnosti zajednici? Koja iskustva iz obitelji prenosim na život u zajednici? Koje su moje granice, slabosti? Što svijet očekuje od mene?

Svatko od nas ima osobno iskustvo života u obitelji, a život u redovničkoj zajednici je nastavak obiteljskog života te obiteljska iskustva spontano prenosimo u zajednicu. Moramo biti svjesni da redovnička zajednica nije kopija obiteljskog života. Premalo mislimo da negativna iskustva iz obitelji živimo i u zajednici, skloni smo projekcijama. Kao što ljubav obitelj čini jakom i bogatom, isto tako čini i redovničku zajednicu. Problemi i konflikti, razmirice u obitelji i sa sestrama mogu nas izgrađivati i otkrivaju koliko znamo i možemo opraštati. Bogu hvala, ljubav je jača od svega što nas razjedinjuje. Potrebno je da svaka od nas svoj, od Boga dobiven, dar uloži u izgradnju zajednice. Živjeti u redovničkoj zajednici kao u obitelji posebno je blisko nama franjevkama i franjevcima. Sam sv. Franjo je isticao želju da braća žive bratstvo u zajednici, da se svi ponašamo kao braća/sestre jedne majke. Kao braća i sestre moguće je živjeti u poniznosti i poslušnosti, imajući zdrav pogled koji čuva našu slobodu, te živjeti čistoću i celibat kao nešto lijepo i dragocjeno.

Duhovne vježbe u našoj obnovljenoj kući bile su prigoda moliti i za cijelu našu zajednicu, ali i sve dobročinitelje koji su nam omogućili obnoviti i lijepo urediti našu “kuću maticu” u Luhwinji. Neka se Bog proslovi po velikodušnosti svakog od njih i po životima svih naših sestara.

Anny Furaha, kandidatkinja

DIPLOMIRALE S. Deodata Musimwa Baganda je diplomirala na Višem pedagoškom institutu, odsjek za francuski jezik, te postigla akademski naslov licence, L2, visoke stručne spreme. Dana 23. srpnja uspješno je obranila diplomski rad: Sociokritički vid romana Cvijeće u blatu od Antoine Tshitungu Kongolo.

S. Emilenne Nankafu Burhagereza je diplomirala na Višem institutu za obiteljski pastoral i postigla stupanj gradus, G3, više stručne spreme. Dana 21. srpnja uspješno je obranila završni rad s temom: Utjecaj slavlja vjenčanja na život u obitelji i društvu u gradu Bukavuu: matično područje Ibanda.

S. Deodate i s. Emilienne imale su svečanu proklamaciju o uspješnom završetku studija, svaka na svom institutu, dana 31. srpnja 2014. Neka je hvala i slava vječnom Bogu!

s. Samuela Šimunović

ODJECI 3/2014.

36

MOLITVENE SKUPINE I KATOLIČKI POKRETI U CRKVI

Nadbiskupija Bukavu je mlada, tek prije nekoliko godina proslavila je svoje prvo stoljeće života. Njena povijest je bitno obilježena godinama ratnih stradanja i nemira. Još i danas su pojedina područja nedostupna i nesigurna za život. Bogu hvala, rat se smiruje, barem u centru u gradu Bukavuu i okolici, te život cvjeta u svakom pogledu. Sve je u znaku razvoja i traženja koraka s ostatkom svijeta.

Uz raznolikost redovničkih družba koje su prisutne i apostolski živo djeluju, u nadbiskupiji su poput veliko mozaika prisutni razni katolički pokreti i molitvene skupine. Kako je poratno vrijeme obilježeno traženjem životnog smisla i približavanja Bogu stvoritelju života, tako su molitvene skupine ukrasile polje apostolata naše nadbiskupije. Sve mlade obitelji koje se u njima okupljaju potrebne su čvrstog i jasnog vodstva. Rizik od gubitka kršćanskog identiteta i prelaska u neke sekte jako je prisutan. Crkva koja živi svoj “aggiornamento” i budno osluškuje znakove vremena, svjesna je svoje odgovornosti te je nadbiskupija organizirala Sinodu ili Pastoralno vijeće nadbiskupije s naslovom: “Mjesto, uloga i utjecaj molitvenih skupina i katoličkih pokreta u Crkvi - Božjoj obitelji u Bukavuu”. Kroz tjedan dana, od 28. srpnja do 2. kolovoza, u isusovačkom kolegiju Alfajiri u Bukavuu, župnici iz svih 37 župa nadbiskupije, 4 predstavnika laika iz župe, predstavnici svih redovničkih zajednica te molitvenih skupina, promišljali su o molitvenim skupinama i njihovu utjecaju na pastoral i život nadbiskupije. Razmišljalo se o njihovoj biblijskoj ukorijenjenosti, prisutnosti u crkvenom pravu, utjecaju na življenu vjeru u pastoralu, liturgiji i društvenom kontekstu. Uz svakodnevno predavanje radilo se intenzivno u malim skupinama. Plod rada je deklaracija s odlukama i preporukama koje će, nadamo se, poboljšati sklad unutar Crkve i očuvati molitvene skupine na ispravnom i jasnom crkvenom putu.

Darovi su različiti a jedan je Duh, kaže sv. Pavao u poslanici Korinćanima. Živjet nam je tu raznolikost darova u jedinstvu Crkve i vjere. Pastoralno vijeće je jedan konstruktivan i konkretan način preispitivanja darova i očuvanja jedinstva Duha. Lijepo je bilo vidjeti sve “pore” mlade Crkve u zauzetom i dobro organiziranom radu kako osluškuju prisutnost Duha Božjeg u otajstvu Kristova Tijela – Crkve.

s. Samuela Šimunović, sudionica

ODJECI 3/2014.

37

NAŠI POKOJNICI

SESTRE NAŠE DRUŽBE

S. M. Frančiška Gerčar, živjela 57 godina, u Družbi 38 godina preminula 27. lipnja 2014. u Repnjama

S. M. Mihelina Džalto, živjela 70 godina, u Družbi 47 godina

preminula 3. srpnja 2014. u Rimu

S. M. Leonarda Rupčić, živjela 87 godina, u Družbi 62 godine preminula 12. srpnja 2014. u Mostaru

S. M. Efrem Ožbič, živjela 88 godina, u Družbi 51 godinu

preminula 16. srpnja 2014. u Trstu

S. M. Bogomila Lijović, živjela 77 godina, u Družbi 55 godina preminula 24. srpnja u Livnu

S. M. Ana Turić, živjela 78 godina, u Družbi 56 godina preminula 12. kolovoza 2014. u Potocima/Bijelo Polje

S. M. Ildefonsa Lovera, živjela 71 godinu, u Družbi 51 godinu preminula 5. rujna 2014. u Asunciónu

RODBINA SESTARA

Dragica Vranjić, sestra s. Ljubomire Kustura, preminula 26. lipnja 2014. Ante Župić, brat s. Elizabete, preminuo 16. srpnja 2014.

ODJECI 3/2014.

38

LIST DRUŽBE Školskih sestara franjevaka Krista Kralja

Godina XVIII. Lipanj 2014. Br. 2 (48)

IZ GENERALNE KUĆE Nedjelja Božanskog milosrđa 27. travnja 2014. bila je povijesna za sav Božji narod. Pojedine sestre iz naše zajednice sudjelovale su na svečanosti kanonizacije dvojice papa na Trgu svetog Petra, pape Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. Ostale su pratile televizijski prijenos kanonizacije i svečanog euharistijskog slavlja. Kao i kod mnogih hodočasnika koji su došli u Rim i onih koji su sudjelovali u duhovnom smislu, ova je nedjelja bila blagdan vjere i nade. Zahvaljujemo Bogu za primjer tih dvaju svetaca koji su, prema papi Franji, imali hrabrosti gledati na rane Isusove i dati svjedočanstvo Božje dobrote i milosrđa Crkvi i svijetu. U popodnevnim satima istoga dana s. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica, otputovala je u Splitsku provinciju u kanonski posjet koji se je odvijao od 28. travnja do 7. lipnja. Pratile su je naše molitve po zagovoru novih svetaca kako bi imala svjetlo Duha Svetoga u ovoj misiji. S. Roza sudjelovala je u slavlju na Danu zahvalnosti Rimske regije koje je održano 10. svibnja na Farnesini. Na nedjelju Dobrog Pastira 11. svibnja neke su sestre išle na hodočašće u Greccio, Fonte Colombo i Forestu sa sestrama iz svih zajednica Rimske regije.

Sudjelovale smo 16. i 17. svibnja na svečanosti 50. obljetnice Škole “Srca Isusova” na Farnesini. Pridružile smo se sestrama Rimske regije u zahvalnosti Bogu za sve dobro što je ostvareno tijekom tih godina, želeći da nastave svoju misiju evangelizacije u službi obrazovanja i odgoja. Uvijek nas raduju posjeti naših sestara. U svibnju su nas posjetile sestre iz Mostarske i zlatne jubilantkinje iz Splitske provincije koje su došle na hodočašće u Asiz i Rim. Institucije naših sunarodnjaka, kako one državne tako i crkvene, pogotovo Hrvatski zavod sv. Jeronima i Slovenski kolegij Slovenikum, organiziraju razne sastanke ili proslave na koje nas redovito pozivaju, a mi na njima povremeno sudjelujemo. Ponekad i mi primamo njihove posjete. Tako su nas 29. travnja prvi put posjetile sestre iz družbe Marijinih sestara, s. Jerneja i s. Sonja koje su niz godina na službi u Slovenikumu. Došle su u pratnji svoje vrhovne predstojnice s. Irme Makše iz Slovenije. Dana 31. svibnja neke od nas su sudjelovale na susretu Slovenaca u Slovenikumu. To je bila i prilika oprostiti se od dr. Jožka Pirca, rektora Kolegija (2001.-2010.) i dugi niz godina profesora na UP Urbaniana, koji ove godine završava svoju misiju u Rimu. U ponedjeljak 9. lipnja posjetila nas je gđa Marija Maja Lovrenčić Svetek, veleposlanica Slovenije pri Svetoj Stolici, koja također ove godine završava svoju službu.

Na blagdan Duhova, 8. lipnja 2014., odgovarajući na poziv pape Franje, duhovno smo se ujedinile u molitvenom susretu za mir, koji je održan u Vatikanskim vrtovima, uz sudjelovanje pape Franje, izraelskog i palestinskog predsjednika i ekumenskog patrijarha, Bartolomeja I. iz Carigrada. Pokušavamo odgovoriti na Papine poticaje da gledamo s dobrotom svu braću koju susrećemo na našem putu te na taj način nastojimo svaki dan biti mirotvorci.

ODJECI 3/2014.

39

Sestre iz Vrhovne uprave nastavljaju s pripremama za Plenarno vijeće. Hvala vam na odgovorima na Upitnik koje smo na vrijeme primile iz svih provincija i Rimske regije. Nadamo se da ćemo uz doprinose svih sestara i pomoć stručnjaka biti u mogućnosti donijeti pozitivne smjernice za dobrobit naše Družbe.

Svim sestrama Družbe blagoslov mira i dobra! s. Eva Arévalo Coronel

IZ MARIBORSKE PROVINCIJE Sestre naše provincije sudjeluju na raznim susretima za redovnike i redovnice u organizaciji Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS). Evo nekih od njih.

Na redovničkom studijskom danu 26. ožujka 2014. u Celju predstavljeni su naglasci učenja i svjedočanstva pape Franje koje su izložili fra Miran Špelič, OFM i naša s. Vida Tomažič.

Viši redovnički poglavari i poglavarice sastali su se 5. svibnja s članovima Slovenske biskupske konferencije u salezijanskoj kući u Ljubljani-Rakovnik. Gospođa Marjana Debevec i stalni đakon Tadej Sadar iznijeli su svoje promišljanje o apostolskoj pobudnici Radost Evanđelja pape Franje i svoju viziju nove evangelizacije.

Redovnički pripravnici i pripravnice imali su svoj susret 10. svibnja kod kapucina u Celju. Tema susreta bila je Pozvanost. Sljedećega dana, 11. svibnja, u kući sestara uršulinki blizu Škofje Loke bio je susret za našu stariju braću i sestre, koji je svojim pjevanjem obogatio svećenički oktet Oremus.

Na dan Majke Margarite Pucher, 6. ožujka u samostanskoj crkvi studentice iz Doma sv. Elizabete u Mariboru izvele su predstavu o životu majke Margarite. Nakon predstave uslijedilo je euharistijsko klanjanje uz pjesmu i instrumentalnu glazbu studentica.

Dva dana poslije, 8. ožujka, crkva Kuće matice u Mariboru bila je ispunjena mladošću na Danu otvorenih vrata za zvanja, u organizaciji redovnika i redovnica Mariborske nadbiskupije. Nakon zajedničkog programa koji se sastojao od razgovora, pjesme i svjedočanstava, mladići su posjetili veliko i malo sjemenište, dok su djevojke ostale u Kući matici gdje su im novakinje i postulantkinja govorile o svom životu. Također su posjetili radionicu liturgijskog ruha i spomen sobu. Od 21. do 23. ožujka u Brezju je za ovogodišnje zlatne jubilantkinje održana duhovna obnova koju je vodila s. Mihaela Berčon.

U Kući matici održano je 26. ožujka predstavljanje spomen sobe za javnost. Sestre su informirale posjetitelje o pripremama i nastanku spomen sobe kao i o povijesti naše Provincije. Bogat doprinos dala je i gospođa Mirjana Koren, ravnateljica Zavičajnog muzeja. Predstavljanje je bilo vrlo posjećeno. Pojedini su gosti, svjedoci sestarskoga djelovanja, ispripovjedili svoja sjećanja.

Skupina sestara za pastoral održala je svoju sjednicu 5. travnja u Repnjama. Kao gost bio je pozvan don Robert Friškovec, vikar za pastoral u zatvorima. Vodio je radionicu o posredovanju i rješavanju sukoba.

ODJECI 3/2014.

40

Od 26. travnja do 29. svibnja u duhovnom centru Kanji Dol bila je priprema za ljetne tjedne duhovnosti o našoj utemeljiteljici Majci Margariti Pucher. Slogan ljetnih tjedana jest misao M. Margarite Sve stavljam u Presveto Srce Isusovo. Okupilo se više od 50 mladih voditelja. S. Rebeki Kenda, koja vodi tjedne duhovnosti u Kanjem Dolu, pridružile su se s. Milena Zdešar i s. Ema Alič. S. Martina Štemberger položila je svoje prve zavjete u subotu 24. svibnja u samostanskoj crkvi u Repnjama. Na slavlju se okupila njezina obitelj i sestre kako bi joj dali podršku, posebno molitvom, na ovom životnom koraku. Euharistijsko slavlje predvodio je sestarski kapelan prof. dr. Marjan Peklaj uz pjevanje zbora sestara. Iz zajednice sestara u Brezju u Kuću Očevu preselile su se 8. ožujka s. Asumpta Dokl i 17. svibnja s. Alojzija Marko. Obje su služile kao kuharice u našim zajednicama i crkvenim institucijama, a dugi niz godina nosile su teški križ bolesti. Neka sada uživaju savršenu sreću u nebeskoj slavi.

s. Mira Rožanc IZ SPLITSKE PROVINCIJE

Proljetno vrijeme u našoj Provinciji ove godine obilježeno je kanonskim pohodom vrhovne predstojnice te zajedničkim druženjima sestara u prigodnim slavljima, na kojima je također sudjelovala i vrhovna predstojnica. Kanonski pohod vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović našim zajednicama u Hrvatskoj odvijao se od 28. travnja do 7. lipnja, dok sestre u Misiji u DR Kongu s. Klara planira pohoditi ujesen ove godine. Prema Zaključnom dokumentu zadnjega Vrhovnog kapitula U nadi budite radosni (Rim 12,12), okvirna je tema kanonskog pohoda Sestrinsko zajedništvo kao znak nade. U osobnim razgovorima sa sestrama i u zajedničkim susretima s pojedinom zajednicom, s. Klara promiče tu temu potičući sestre na zauzetije življenje zajedništva u svakodnevici, u svijesti da je sestrinsko zajedništvo naše zvanje i pozvane smo mu dati proročku dimenziju u sredini u kojoj živimo i u apostolatu koji vršimo. U nedjelju 11. svibnja proslavljen je zlatni jubilej života i djelovanja sestara u Pagu. Okupilo se pedesetak sestara iz raznih podružnica zajedno s vrhovnom i provincijalnom predstojnicom. Nazočne su bile i dvije od tri prve sestre koje su prije pedeset godina došle u Pag. Tom prigodom blagoslovljena je obnovljena sestrinska kuća i kapela s kipom sv. Leopolda Mandića kojemu je kapela posvećena. U zbornoj crkvi Uznesenja BDM priređen je prigodni program Pola stoljeća Franjine čipke kojim je uprizoren dolazak prvih sestara u Pag. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je i prigodnu homiliju održao nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić. Prepuna crkva vjernoga puka došla je sestrama izraziti zahvalnost za minule godine suživota, zajedništva, suradnje, za pola stoljeća “šivanja čipke” apostolskoga djelovanja u njihovome gradu i na otoku Pagu. U subotu 24. svibnja svečano je obilježena 20. obljetnica djelovanja Dječjeg vrtića Jordanovac u sklopu našega samostana u Zagrebu. I na tom je slavlju, uz sestre okupljene s raznih strana, sudjelovala vrhovna predstojnica s. Klara i provincijalna predstojnica s. Leonka, koja je u svom pozdravu sve nazočne podsjetila da sestre uz dvadesetu obljetnicu samostana na Jordanovcu obilježavaju i sedamdesetogodišnju prisutnost u Zagrebu te da su od samog dolaska u Zagreb, u zgodno i nezgodno vrijeme, oživotvorivale karizmu naše

ODJECI 3/2014.

41

Družbe skrbeći za djecu. Euharistijsko slavlje predvodio je vojni biskup mons. Juraj Jezerinac. Tom prigodom predstavljena je slikovnica Vrtić na brežuljku u čijem su oblikovanju sudjelovala vrtićka djeca svojim likovnim radovima.

s. Marija Petra Vučemilo

IZ TRŠĆANSKE PROVINCIJE Uskrsni blagdani podarili su nam mnoge milosti. Sudjelovale smo u liturgijskim obredima u našoj župi i u katedrali San Giusto. U tim smo danima pokušavale biti sjedinjene s našim Gospodinom i razveseliti ljude, posebno bolesne, djecu i siromašne. S. Doroteja Rupnik, provincijalna predstojnica, tijekom uskrsnog vremena, od 24. travnja do 14. svibnja, posjetila je sestre u Egiptu, ohrabrivši ih da nastave svoju misiju. Nakon izbora novog predsjednika, Abdel Fattah al-Sisia, situacija je u Egiptu poboljšana. Sestre Egipćanke iskreno zahvaljuju svim sestrama Družbe na molitvama za mir u Egiptu. Naš Zavod Svete Obitelji u Goriziji 27. ožujka je posjetila gospođa Ingrid Sergaš, generalna konzulica Slovenije te gospođa Eliške Kersnič Žmavc, iz slovenskog konzulata u Trstu. Posjetile su prostore Zavoda i zanimale se za naše aktivnosti s djecom i mladima. Dana 14. travnja u Zavodu je bio ugodni susret sestara odgajateljica i učitelja s gospođom Elizabetom Ković, voditeljicom Instituta Ivan Trinko slovenskog jezika u Goriziji.

Dana 27. travnja oduševljeno smo pratile televizijski prijenos kanonizacije dvojice papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. zahvaljujući Bogu za ovaj dar Crkvi.

Na tristotu godišnjicu Seljačke bune u Tolminu, 3. svibnja, neke su sestre sudjelovale u misnom slavlju. Misu u spomen žrtvama ustanka u crkvi sv. Ignacija predslavio je nadbiskup Gorizie mons. Robert Carl Maria Redaelli, s biskupom iz Kopra mons. Jurijem Bizjakom.

S. Dominika Ferjančič i s. Faustin Maxi sudjelovale su od 5. do 9. svibnja u Rimu na seminaru za medicinske sestre koji se održava svake godine u organizaciji USMI. Ove godine tema je bila Neurološke patologije kod starijeg pacijenta. U tjednu molitve za duhovna zvanja intenzivnije smo molile za nova zvanja, ne samo u našim zajednicama, nego u sveopćoj Crkvi. Na nacionalnoj razini ove je godine 51. dan molitve za zvanja održan u Trstu. Uoči nedjelje Dobrog Pastira, 10. svibnja, i mi smo zajedno sa svećenicima i mladima iz različitih dijelova Italije sudjelovale u bdijenju za zvanja u novoj crkvi sv. Antuna koje je predvodio nadbiskup Trsta Giampaolo Crepaldi. Noseći svijeće išli smo u procesiji ulicama Trsta gdje se mladi redovito okupljaju. Vidjevši nas bili su iznenađeni i začuđeni. Procesija je završila u crkvi Uznesenja BDM, gdje se nastavilo s adoracijom pred Presvetim. Mladi su izišli na ulice misionariti među mladima. Za sve nas ovo je bilo izvanredno iskustvo.

U mjesecu svibnju u provincijalnoj kući posebno smo častili Mariju meditirajući misao Marija, žena za naše vrijeme, moleći krunicu i pjevajući litanije. I u našem samostanu u Goriziji svibanjska marijanska pobožnost je bila dobro pripremljena, uz sudjelovanje vjernika laika obogaćena polifonijskim pjevanjem.

U ponedjeljak 2. lipnja sudjelovale smo na slovenskom tršćanskom hodočašću u Istru. Posjetili smo Lanišće, mjesto gdje je 1947. ubijen hrvatski dvadesetsedmogodišnji svećenik

ODJECI 3/2014.

42

blaženi Miroslav Bulešić i mučen slovenski svećenik iz Trsta dr. Jakob Ukmar. U župnoj smo crkvi u Lanišću molili krunicu i sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predvodio umirovljeni biskup Trsta mons. Eugenio Ravignani, zajedno sa slovenskim svećenicima. Nakon toga posjetile smo župni dvor u kojem su mučena dvojica svećenika. Na povratku smo se zaustavili u marijanskom svetištu na Trsatu povjeravajući se Bogorodičinoj zaštiti i zahvaljujući Bogu za primljene milosti.

U srijedu 11. lipnja zaključili smo u Trstu školsku godinu s priredbom. U Goriziji je školska godina završena misom u crkvi sv. Ivana. Sudjelovali su učenici, učitelji i odgajatelji. U našem samostanu u Goriziji 14. lipnja započele su duhovne vježbe koje je vodio vlč. Franci Seničar, OFM. Dana 15. lipnja gospođa Ottavia M. slavila je svoj 102. rođendan u društvu sa sestrama i gospođama iz Doma.

s. Andreja Kete

IZ LEMONTSKE PROVINCIJE Buđenje prirode i zelene boje obavile su “naše brdašce” u Lemontu u punom sjaju. Ovdje je doista “novo proljeće”. Od 8. do 10. travnja s. Therese Ann Quigney, provincijalna predstojnica, sudjelovala je na regionalnom sastanku Konferencije redovnica (LCWR) u Springfield, Illinois. Sastanak je bio usredotočen na to kako živjeti i odgovoriti na poziv Svetog Oca za evangelizaciju, posebice u odnosu na imigrante i one koji su doživjeli neku nepravdu. Konferencija je osnovana 1956. i okuplja više od 85% redovnica u SAD-u. Njezine članice su otvorene i pune nade u dijalogu s nadbiskupom J. Peter Sartain i Kongregacijom za nauk vjere.

Tijekom vikenda 25. i 26. travnja naši pridruženi članovi sudjelovali su na svojoj godišnjoj duhovnoj obnovi promišljajući o poticajima pape Franje iz pobudnice Evangelii Gaudium. Ove godine 33 pridružena člana na jednu su godinu obećali nastavak svog duhovnog puta s nama. Neka Božji blagoslov bude sa svakim od njih. Gospodin je 30. travnja pozvao svoju vjernu službenicu s. M. Daniel Kaiser. Sestra je bila bolesna nekoliko mjeseci te hospitalizirana. Umrla je mirno. Njezin blagi osmijeh nedostajat će zajednici u St. Joseph Infirmary i svima nama.

Oko sedamdesetak sestara, nekoliko bivših redovnica i pridruženi članovi okupili su se 3. svibnja u sali Sinsky Alvernia Manor u čast s. Cecilie Adamic kako bi je iznenadili povodom njezina 100. rođendana. Uz sjećanja kroz stare priče bilo je suza radosnica, priznanja i zahvalnosti našoj s. Ceciliji. U zamjenu za darove gosti su donirali sredstva koja će biti poslana našim sestrama u DR Kongo za njihov program formacije. Velikodušna donacija prijatelja i članova obitelji naše stoljetne slavljenice darovana je i za našu Provinciju. Sve sestre sudjeluju u pripremi VII. Plenarnog vijeća Družbe. Tako smo se sastale 10. svibnja kako bismo razmotrile pitanja koja se odnose na novu evangelizaciju i naš odgovor na taj poziv Crkve.

Dvanaest je sestara u dobi višoj od 65 godina 16. svibnja pristalo sudjelovati u studiji o zdravlju (Wellness Study) koju je provela jedna djevojka s Benediktinskog sveučilišta kao

ODJECI 3/2014.

43

dio istraživanja za svoj magistarski rad o prehrani. Neinvazivne zdravstvene mjere i upitnik dio su ovog istraživanja. Bile smo sretne da smo se uključile u proces i rad s drugim ženama i muškarcima iz skupine. Bila je to prilika da damo svjedočanstvo o redovničkom načinu života.

Dana 18. svibnja 63. i ujedno zadnja generacija djevojaka diplomirala je na Mt. Assisi Academy. Bio je to jedan gorko-slatki dan uz suze radosnice i osjećaj tuge.

U Cog Hill Golf i Country Club održana je 19. svibnja godišnja humanitarna utakmica. Prikupljenim sredstvima pomažemo naše ustanove Alvernia Manor i Mt. Assisi Academy.

Dana 1. lipnja naš kardinal Francis George, nadbiskup Chicaga, pozdravio je i razveselio gotovo 1500 bivših učenica, prijatelje i sestre Mt. Assisi Academy te predsjedao euharistijskom slavlju na otvorenom. Ovaj prekrasan događaj bio je službeno javno zatvaranje Akademije. Kardinal je povezao odvojenost Gospodina od svojih apostola – Njegovo uzašašće – sa zatvaranjem vrata Akademije. U nekom smislu završetak misije, ali i početak druge. S. Therese Ann govorila je o tome kako povijest ima svoj početak i kraj. Međutim, njezin život postoji prije i poslije ova dva trenutka. Ona je poručila diplomanticama kako trebaju biti franjevke uvijek, na način da blagoslovi stjecani u 63 godine nastave žive kroz njihove živote. Gospodin nam je dao lijepo i sunčano vrijeme za svetu misu, piknik i druženje koji su uslijedili. Ostaje još otvoreno kako ćemo upotrijebiti zgradu u kojoj je bila škola. Uz povjerenje i vjeru u Božju providnost trudit ćemo se pronaći najbolje rješenje. Naših dvadeset sestara započelo je 9. lipnja svoje duhovne vježbe na temu Naviještati Evanđelje: Utjelovljenje i evangelizacija. Voditelj je p. Denis Robinson, OSB, koji se u svojim izlaganjima usredotočio na Lukino evanđelje i pozvao sestre da u prvom redu evangeliziraju načinom svoga života, a zatim onim što čine.

s. Sandra Zorko

IZ MOSTARSKE PROVINCIJE Dana 26. travnja 2014. u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju održan je redoviti susret provincijalnih predstojnica i odgajateljica triju Provincija hrvatskog govornog područja na temu Radost Evanđelja – temelj franjevačkog poslanja. Kroz ovo vrijeme ostvarene su troje duhovne vježbe u samostanskom središtu u Bijelom Polju u kojima je sudjelovalo oko 70 sestara. Neke su se pridružile i sestrama u kućama naših sestrinskih provincija u Tučepima i Zadru. U nedjelju 4. svibnja 2014. godine u kući odgoja u Bijelom Polju održan je susret za roditelje 14 naših djevojaka koje prolaze početnu formaciju: kandidaturu, postulaturu i novicijat. Bila je to prigoda da se i njihovi roditelji međusobno upoznaju te izmjene iskustva o susretu sa životnim odabirom njihovih kćeri. Među značajnijim događajima svakako je i tradicionalna svibanjska duhovna obnova za sve sestre Provincije o 22. obljetnici izlaska posljednjih sestara iz Bijelog Polja u Domovinskom ratu. U sklopu programa duhovne obnove koja je održana 16. svibnja 2014., u samostanu sv. Franje bio je i obred blagoslova poslije rata obnovljenog duhovnog centra.

ODJECI 3/2014.

44

Predvoditelj tog dvostrukog slavlja uz sudjelovanje oko stotinjak sestara bio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić.

Provincijalna predstojnica s. Franka Bagarić, u svom obraćanju nazočnima, zahvalila je svima koji su svoju darežljivost i znanje ugradili u obnovu duhovnog centra koji je u Domovinskom ratu bio jako oštećen. Osobitu je zahvalu uputila ocu Biskupu za preporuke u traženju pomoći za obnovu duhovnog centra kao i za pastirsku brigu kojom prati život i djelovanje cijele Zajednice. Istaknula je kako će namjena ove kuće biti ista kao i prije, tj. da će ovaj prostor i dalje biti oaza u kojoj će duhovnu okrjepu nalaziti sestre u duhovnim vježbama i obnovama kao i svi drugi, napose mladi i obitelji, za koje će sestre pripremati i nuditi duhovne seminare i obnove. Kazala je kako će, odlukom provincijalnog Kapitula, duhovni centar nositi ime velikog dobročinitelja i duhovnog pratitelja Provincije Biskupa fra Paškala Buconjića čijim su nastojanjem i darežljivošću sestre došle u Hercegovinu i u Bijelo Polje.

Kratkim scenskim prikazom “Sjećanje na početke – put u budućnost”, koje su pripremile pod vodstvom svojih odgajateljica, naše su nam najmlađe iznijele vlastita zapažanja o vrjednotama baštine Družbe prenoseći ih u suvremenu konkretnu stvarnost. Bijaše to svojevrstan odgovor povjerenja na ljubav kojom su prihvaćene u krilo Zajednice. A njih četrnaest, poletnih i radosnih u svom idealizmu, nama starijima znak su da smo Bogu potrebne i u ovom vremenu…

U stankama za odmor tog duhovno “zgusnutog” dana, isprepletenog sjećanjima i molitvom, zajedništvom i zahvalnošću za sigurnost koja nam od Boga dolazi, sestre su imale prigodu po samostanskim hodnicima razgledati izložbu fotografija “Iz albuma bjelopoljskog samostana” koji je za sobu sjećanja priredila s. Natalija Palac. Radi se o pomno odabranim fotografijama koje tematikom i povjesničkim komentarima s. Natalije zorno prikazuju početke i razvoj bjelopoljskog samostana do Domovinskog rata (1910.-1992.).

U lipnju našu je Provinciju još jednom pohodila “sestrica smrt” odvodeći u vječni život našu s. Baziliju Galić u 74. godini života i 53. redovništva. S. Bazilija radila je u kuhinji i obavljala druge kućne poslove na mnogim podružnicama u Domovini i inozemstvu. Ostat će zapamćena po uslužnosti i blagosti te strpljivom nošenju križa bolesti koji ju je pratio dugi niz godina. Dok molimo za naše pokojne sestre da u Gospodinu otpočinu od napora svojih, molimo i jedne za druge da se u vremenu godišnjih odmora okrijepimo i osnažimo za radosnije naviještanje Njegove ljubavi sestrama i braći!

s. Zdenka Kozina IZ ARGRNTINSKO-URUGVAJSKE PROVINCIJE

U našoj Provinciji formirana su Vijeća (za odgoj, pastoral zvanja, trajnu formaciju i ekonomiju) koja pružaju veliku pomoć Provincijskoj upravi u različitim aktivnostima. Sve su sestre pokazale svoju predanost i raspoloživost za te službe. Dana 26. i 27. travnja održan je prvi susret kućnih predstojnica u San Lorenzu. Razmišljanje na temu Bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje izložio je p. Hector P. Zordan, svećenik Svetih Srca. Osvrnuo se na poticaje iz Družbe s obzirom na pripremu

ODJECI 3/2014.

45

Plenarnog vijeća. Njegovo se razmišljanje temeljilo na biblijskim tekstovima i porukama pape Franje. Naglasio je da trebamo biti svjedoci sve do kraja zemlje. Primatelji svjedočenja su svi ljudi, svih vremena i mjesta. Pozvane smo napustiti svoju komotnost kako bismo stigle do svih predgrađa kojima je potrebno svjetlo Evanđelja.

Provincijska uprava je uručila svakoj od predstojnica Provincijski plan i kalendar 2014. na kojem se treba temeljiti Plan svake zajednice. Sljedeći susret će biti 20. i 21. lipnja, a održat će se u provincijalnoj kući Santa Rosa de Viterbo. Dana 10. svibnja održan je susret za zvanja u školi Santa Clara u Laishi, Formosa. Tema je bila Poziv “jest” i “nije”. Svoje su svjedočanstvo iznijela dva redovnika i jedan bračni par. Mladi su sudionici podijelili svoje osobne brige i izrazili spremnost uvijek biti otvoreni za Boga kako bi nastavio svoje djelo u njima.

U svibnju je naša škola “Sveti Franjo Asiški” predana na upravljanje biskupiji Avellaneda-Lanús, Buenos Aires. To je bilo bolno iskustvo za sve, ali smo stavile svoju nadu u Gospodina kako bismo ojačale naše zajednice i apostolat. Obrazovni rad trajao je više od 50 godina, a 1700 učenika trenutno je na tri razine studija. Ovdje su rođena mnoga duhovna zvanja za Crkvu, za svećeništvo i redovništvo. U našu su zajednicu na primjer došle s. Gabriela Berčić i s. Gregoria Susnik. Bog nam je u tim godinama omogućio širiti Evanđelje radosti i odricanja. Blagoslovljen Bog koji ne napušta djelo svojih ruku! Koristim ovu priliku i zahvaljujem svim sestrama Družbe koje nas uvijek prate svojom molitvom. Mir i dobro!

s. Angélica Medina

IZ BOSANSKO-HRVATSKE PROVINCIJE

Život i rad u našoj Zajednici protječe na različitim područjima svojim uobičajenim ritmom. Kako se približava kraj školske godine, sve je užurbanije i mnogi se planovi i programi žele privesti kraju. Tako se u župama gdje naše sestre djeluju odvijaju različite aktivnosti, posebno pripreme za svete sakramente prve pričesti i krizme. Provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević pohodila je sve zajednice sestara u Bosni, Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji. Raduje nas da je s. Samuela Klaić na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu 27. ožujka završila postdiplomski studij odgojnih znanosti sa specijalizacijom iz Formacije odgajatelja i animatora za pastoral zvanja.

U travnju je iz tiska izišla knjiga Žive li među nama sveci? koju je napisala s. Biserka Jagunić. Knjiga je nastala kao biografija naše prerano preminule s. Marinke Andrić, a sastoji se, između ostalog, od mnoštva nadahnutih tekstova iz njezina dnevnika i pisama kojima je mnoge na sebi svojstven način poticala na potpunije predanje Bogu. Također, ovih dana iz tiska je izišlo prošireno izdanje knjige Kuhinja bez zidova s. Anđelke Jakovljević. Ta je knjiga oduševila mnoge djevojke, mlade žene i sve zainteresirane za kuhinju. Uz odlične recepte, jednostavnošću i izuzetnom kreativnošću svoje osobnosti, s. Anđelka pomaže da osoba kroz posao kuharice u svojim obiteljima i zajednicama izražava onaj dio sebe koji je temelj svake zrele komunikacije i stvaralačke moći, a to je ljubav.

ODJECI 3/2014.

46

Ono čime smo ostale zatečene i pogođene jest prirodna katastrofa poplave koja nas je zadesila polovinom mjeseca svibnja i čije su posljedice jako velike. Kako vam je već poznato, obitelji naših sestara kao i mnogi ljudi u Bosni, Slavoniji i Srbiji prolazili su i još uvijek prolaze kroz vrlo teške životne situacije, jer je došlo do nezapamćenih poplava nakon kojih su uslijedila velika klizišta. Strašno je to bilo vidjeti i doživjeti. U mnogim gradovima život je stao. Sve je poplavljeno i uništeno. U jednom trenutku nestale su mnoge kuće, usjevi i sve ono što su zasijale vrijedne ruke naših ljudi koji su bili nemoćni pred bujicom vode koja je sve nosila. Ostala je samo pustoš, strahota i užasnutost.

Što se tiče naših sestara i rodbine, najviše je nastradala Bosanska Posavina odakle imamo veliki broj sestara. Njihove rodne kuće, kao i ugrožene obitelji, evakuirani su i smješteni u druga mjesta dok se voda ne povuče i dok se ne ukloni sve ono što je voda nanijela. Situacija je posebno dramatična, jer su svi ti ljudi prije dvadesetak godina prošli kroz ratne nevolje i mnogi su morali napustiti svoje domove. Sada je ponovno slična situacija – napuštanje doma. Teško je stalno počinjati ispočetka, ali unatoč tome ljudi ne gube nadu. Organizirali su se i svoj rodni kraj žele ponovno vratiti normalom tijeku svakodnevnice.

Sestre su sestarskoj kući u Gornjoj Tramošnici otvorile vrata stradalima u poplavama, napose majkama s djecom, starijima i bolesnima. Sestarske zajednice diljem Provincije prikupljaju te u sabirne centre i Caritas izručuju higijenske potrepštine, odjeću i sve ostalo što je potrebno.

S. Ivanka je 28. svibnja posjetila roditelje i rodbinu naših sestara kao i zajednice sestara u Bosanskoj Posavini pogođene ovom teškom prirodnom katastrofom i time im uime svih sestara iskazala blizinu i solidarnost, kako toplom riječju tako i konkretnom gestom podrške.

Također, mnogi su ljudi iskazali svoju ljudsku osjetljivost sa svima nama koji smo proživljavali posljedice poplava i klizišta. Sve ove dane osjetile smo blizinu, solidarnost svih vas i zato vam od srca zahvaljujemo. Unatoč katastrofi osjetile smo humanost i solidarnost mnogih ljudi koji zadivljuju i koji su spremni pomoć ljudima u nevolji. Vaše molitve, pisma i telefonski pozivi bili su znak vaše blizine i podrške svima nama i zato vam, drage sestre, od srca svima zahvaljujemo.

Osjetile smo vašu blizinu i molitve iz cijele Družbe i na tome vam zahvaljujemo. Dok prolazimo kroz ovo iskušenje i dalje vas pozivamo na molitvu za hrabru vjeru i pouzdanje u Boga svima nama, a posebno onima koji su teško pogođeni poplavom.

S. Kata Karadža IZ AUSTRIJSKE PROVINCIJE Školska godina bliži se kraju, a s njom i razni sastanci i događaji na vjerskoj, kulturnoj i jezičnoj razini koji obogaćuju i uljepšavaju život u našim zajednicama. Skupina mladih iz Slovenije je 16. ožujka 2014. u Št. Peteru, kao zaključak svoje suradnje s partnerskom školom u Zambiji i u spomen na misionara p. Mihu Drevenška, OFM, riječima i pjesmom prikazala životni put p. Mihe.

Tijekom korizme u Domu za starije osobe u Pliberku odvijale su se razne aktivnosti. Štićenici i osoblje Doma zajedno su svakog petka molili pobožnost Križnog puta. U

ODJECI 3/2014.

47

Velikom tjednu sestre su s korisnicima Doma i osobljem pripremile cvjetne grane za Cvjetnicu, pisanice, pekle kolačiće u obliku janjeta i razgovarale o uskrsnim običajima. U filijalnoj crkvi održane su pučke misije. Svećenik koji je vodio misije posjetio je starački dom i slavio sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja. Tako su se korisnici i duhovno pripremili za proslavu Kristova uskrsnuća. I u provincijalnoj kući djevojke su jednu večer prije Velikog tjedna u kapelici pripremile molitvu uz pjesmu i prigodne meditacije. Nakon toga su pripremile agape kao spomen na Posljednju Isusovu večeru te su sestrama ponudile dobar program.

Naša se škola u Št. Peteru pridružila novom projektu župe Št. Jakob s motom Sve je ljubav, posvećen Školi turizma u Alpizihu, Bugarska. Iz ove škole došlo je nekoliko učenika, jedna nastavnica i ravnateljica te su od 22. do 30. travnja upoznali naš sustav kuhinje, nastavni plan i program naše Više škole ekonomske struke. Naši su učenici pripremili obilazak raznih atraktivnih mjesta u Koruškoj, Sloveniji i Italiji. Na kraju su organizirali tombolu, a sva dobit dodijeljena je Školi za turizam u Bugarskoj. Početkom svibnja razveselile smo se posjetu novakinja i njihove odgajateljice s. Veronike Verbič iz Maribora. Donijele su nam dašak mladenačke svježine i radosti. U nedjelju 18. svibnja 2014. za našu je ustanovu u Št. Peteru bilo posebno slavlje. Nakon dugog razdoblja pripreme, Teja Košira, učenica 3. godine, primila je sakramente inicijacije: krštenje, krizmu i pričest. Svečanosti su nazočili njezini roditelji i rođaci koji su došli iz Jesenica, kolege iz škole, sestre i nastavnici Više škole. Slavlje je nastavljeno druženjem kod zajedničkog stola.

Naša župa svetih Ćirila i Metoda u Provincijalnoj kući od početka sudjeluje u inicijativi crkve u Koruškoj Duga noć crkava koja je ove godine organizirana 23. svibnja. Posjetiteljima su ponuđeni programi za djecu Šmarnice, svibanjska pobožnost i domaće delicije. Bio je prikazan i misijski film “Nevidljivo dijete” nakon čega je uslijedio razgovor sa svećenikom p. Jožom Andolšekom. Program je završio izvedbom skladbi na orguljama i molitvom pred Presvetim.

s. Andrea Starz IZ PARAGVAJSKE PROVINCIJE

U Zavodu Sagrada Familia u Lambaréu od 4. do 6. travnja, sestre iz svih zajednica u Provinciji sudjelovale su u lijepom i zanimljivom susretu na kojem smo razmijenile svoje radosti i poteškoće hoda u sestarskom životu. Prvi dan, u popodnevnim satima, na redovnom sastanku ORLABOR-a (Vijeće u kojem su stručnjaci laici i vodstvo Provincije), kao članice Provincije dobile smo potpune informacije o upravi vremenitim dobrima, kao i o trenutnoj gospodarskoj situaciji. O tome je govorio zakonski zastupnik, provincijalna predstojnica i ekonoma, naš računovođa i odvjetnik. Bilo kao zajednica, bilo kao škola imamo svoje osobitosti u odnosu na administraciju. Ovaj je sastanak bio prilika za pojašnjenje svih pitanja i za komentiranje onoga što je prezentirano. Sve su sestre s velikim zanimanjem i spremnošću na suradnju pratile i sudjelovale u radu.

ODJECI 3/2014.

48

Drugi dan suočile smo se s jednom od glavnih tema u našem trajnom odgoju, a to je liturgija. Kapucin p. Mariosvaldo Florentino izvrsno nam je predstavio tu temu. Govorio je o povijesti, a potom i temeljima euharistije. Tako smo obnovile duh i srce za sudjelovanje s više žara i dinamičnosti u liturgijskim slavljima u našim zajednicama. Slušale smo s velikim zanimanjem i oduševljenjem, jer moramo rasti i sve više iz dana u dan ljubiti Euharistiju. Ona je središte našeg redovničkog života. Neizmjerno smo zahvalne Bogu i našoj Provincijalnoj upravi da nam je pružila ovu priliku. U popodnevnim satima slavljem svete mise završile smo susret.

U nedjelju 6. travnja s učiteljima i pravnicima, članovima CONFERPAR (Konferencije redovničkih poglavara Paragvaj) proučavale smo dokumente Seksualno zlostavljanje maloljetnika i Protokol o postupku pri pritužbi i savjete kako bi ih se spriječilo. O ovoj temi trebaju biti posebno poučene odgovorne sestre u obrazovnim institucijama, zdravstvu, župama i u drugim vidovima apostolata.

s. Carmelita Villalba

IZ RIMSKE REGIJE

Rim je u stalnom previranju, pokretu i u neprestanom slijedu velikih i malih događaja: prosvjedi, štrajkovi, procesije, audijencije, utakmice, sajmovi, veliki koncerti, velika okupljanja. Osim koristi, izloženi smo i poteškoćama. A tu je i Papa! Papa Franjo s entuzijazmom, jednostavnošću i svojom autentičnošću i dalje privlači, iznenađuje, dodiruje savjesti, daje samopouzdanje, hrabrost i nadu. Svijetli je svjetionik, sidro, sigurno utočište u ovom uznemirenom i nestabilnom svijetu!

Od davnina Rimljani su bili poznati kao ljubitelji slavlja i mi iz Rimske regije u posljednja dva mjeseca bile smo u punoj sukladnosti s njima. Proglašenje svetih Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. bila je izvrsna prilika za radosni univerzalni susret među ljudima iz svih zemalja svijeta. Rim je bio doista Caput Mundi! I mi smo ugostile sestre koje su došle u Rim za ovu prigodu.

Dana 10. i 11. svibnja zajednice Rimske regije slavile su Dan zahvalnosti i dan duhovne obnove. Počele smo sa svečanim euharistijskim slavljem sjećajući se i moleći za preminule sestre. Nakon doručka s. Lucija Vrdoljak Čolo izložila je duboko razmišljanje o temi o kojoj će se raspravljati na sljedećem Plenarnom vijeću Bit ćete mi svjedoci sve do kraja zemlje. Uslijedila je zatim vrlo plodna rasprava i razmjena iskustava. Nakon ručka mnoge su se sestre uputile na Trg svetog Petra u sklopu proslave Dana škole s Papom, u organizaciji BKI. Berninijevi stupovi nisu mogli prihvatiti ogromno, radosno i oduševljeno mnoštvo. Okupila su se djeca, učitelji, roditelji i odgojitelji iz cijele Italije kako bi čuli Papine riječi, riječi posebnog učitelja. Dana 11. svibnja sestre iz svih zajednica (uključujući i sestre iz Generalne kuće), zajedno s našim suradnicima laicima, išli smo na hodočašće u Valle Reatina: Greccio, Fonte Colombo, Foresta. Dan je animirao i vodio fra Alessandro Mastromatteo. Proživjeli smo nezaboravne trenutke molitve, zajedništva i sestrinstva. To je bila uronjenost i povratak korijenima, Franji, kako bismo ponovno krenule obnovljene i ojačane. Pedesetu obljetnicu naše škole “Presvetog Srca Isusova” proslavile smo 16. i 17. svibnja. Na slavlje smo pozvale sve učenike i njihove obitelji, sve učitelje koji su radili u školi, nekoliko bivših učenika, sve sestre Rimske regije i iz Generalne kuće. Mnogi su se odazvali. Večer 16. svibnja s velikim zanosom i strašću animirala je Rossana Vaudetti. Ona

ODJECI 3/2014.

49

je jedna od prvih i najpoznatijih talijanskih TV spikerica i majka dvoje naših bivših učenika. S. Lucija Vrdoljak, regionalna predstojnica, pozdravila je nazočne u svoje ime, uime s. Klare Šimunović, vrhovne predstojnice, koja je bila spriječena službom i nalazila se u inozemstvu, i svih sestara Regije te zahvalila Gospodinu, svim nastavnicima, učenicima, roditeljima i prijateljima na postojanju naše Ustanove. U njoj su uvijek prisutni, a i dalje se predstavlja kao mjesto zajedničkih odnosa, prijateljstva i lijepih emocija. S. Lucija je govorila ukratko o školi te zaželjela da nastavi svoju misiju obrazovanja i osposobljavanja, misiju već projiciranu u budućnost koju već gradimo.

Zatim je uslijedila projekcija dokumentarnog filma o povijesti i aktivnostima koje su se odvijale u školskom okruženju. Snimke su popraćene komentarima bivšeg učenika. Materijale (dokumenti, fotografije, video...) pomno je prikupila i odabrala s. Celina Sarić, osnivačica i prva ravnateljica škole. Bilo je za svakoga vrlo dirljivo prisjetiti se, vidjeti i saznati o događajima iz prošlosti i različitim aktivnostima koje su se odvile na dobrobit cjelokupnog obrazovanja te za dobro učenika, njihovih obitelji i okruženja. Osobno sam posebno bila potresena vidjeti na snimkama mnoge ljude koji više nisu s nama, ali sigurno bdiju nad nama i prate nas na našem putu odozgo. Nakon projekcije uslijedila su svjedočanstva bivših učenika od kojih su mnogi roditelji sadašnjih učenika. Prvo svjedočanstvo dao je učenik prve generacije ove ustanove podsjećajući na neke smiješne situacije nekih ljudi koji sada nisu među nama. Međutim, svi su istakli jednostavnost i profesionalnost učitelja. Svatko se osjećao kao kod svoje kuće gdje je rastao u dobi, mudrosti i vjeri. Škola je bila privlačno mjesto u kojem su živjeli vrijednosti prijateljstva i solidarnosti. Osjećali su se prihvaćenima, voljenima, poštovanima i zbog toga su htjeli to priuštiti i svojoj djeci povjeravajući ih nama. Između svjedočanstava nastupali su sadašnji učenici. S puno entuzijazma i vještine pjevali su, svirali i plesali.

Slavlje je nastavljeno sljedeći dan euharistijskim slavljem kojem je predsjedao mons. Piero Coccia, nadbiskup Pesara. On je već dugi niz godina povezan s našom školom. Učenici su u pratnji Doris Marinić, naše glazbene učiteljice, animirali pjesmama i živahnim, jednostavnim i pobožnim molitvama misu, poslije koje je u vrtu Preuzvišeni blagoslovio i zasadio novu palmu, simbol novog života. Palma je otporna na nedaće i velikodušno daje plodove. Želimo da takva bude i naša škola. Proslava je nastavljena u našem prekrasnom parku uz bogat i ukusan domjenak koji je za ovu prigodu bio ukrašen i uređen na puno štandova postavljenih na različitim mjestima vrta. Osim jela tu su bile i dječje igre, smijeh i asocijacije na uspomene. Bio je to vrlo radostan i prisan susret.

s. Anna Maria Jurić

ODJECI 3/2014.

50

PAPINA PORUKA RADOST VJEROVJESNIŠTVA

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2014.

Draga braćo i sestre!

Danas postoji veoma veliki broj ljudi koji još uvijek ne poznaju Isusa Krista. Stoga je misija ad gentes i dalje urgentna. Svi su članovi Crkve pozvani sudjelovati u toj misiji, jer Crkva je misionarska po svojoj naravi: ona je rođena zato da "izlazi". Svjetski misijski dan je povlašteni trenutak u kojem vjernici s različitih kontinenata molitvama i konkretnim gestama solidarnosti pomažu mlade Crkve u misijskim zemljama. To je slavlje milosti i radosti. Slavlje milosti, jer Duh Sveti, poslan od Oca, daje mudrost i snagu onima koji su poučljivi njegovu djelovanju. Slavlje radosti, jer Isus Krist, Sin Očev, poslan zato da svijetu navijesti Radosnu vijest, podupire i prati naš misijski rad. Upravo ta radost Isusa i učenikâ misionarâ navela me da vam stavim pred oči biblijsku sliku koju nalazimo u Lukinu Evanđelju (usp. 10, 21-23).

1. Evanđelist izvješćuje kako je Gospodin poslao sedamdeset i dvojicu učenika, dva po dva, u gradove i sele naviještati da je Kraljevstvo Božje blizu i pripravljati ljude za susret s Isusom. Nakon što su izvršili tu misiju naviještanja, učenici su se vratili puni radosti: radost je dominantna tema tog prvog i nezaboravnog misionarskog iskustva. Međutim, božanski im Učitelj reče: "ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima. U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: 'Slavim te, Oče'. (…) Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: 'Blago očima koje gledaju što vi gledate!' (Lk 10, 20-21.23).

Luka predstavlja tri prizora. Isus najprije govori svojim učenicima, zatim se obraća Ocu, a potom ponovno učenicima. Isus je htio s učenicima podijeliti svoju radost, koja je bila drugačija i veća od one koju su iskusili.

2. Učenici su bili puni radosti, ushićeni što im je dana moć da ljude oslobađaju od zloduha. No, Isus ih je upozorio da se ne raduju toliko zbog moći koju su dobili, već zbog ljubavi koju su primili, "što su vam imena zapisana na nebesima" (Lk 10, 20). Učenicima je naime darovano iskustvo Božje ljubavi, ali i mogućnost da tu ljubav dijele s drugima. A to je iskustvo učenikâ razlog za zahvalnost i radost Isusova srca. Luka promatra to veselje kroz prizmu trinitarnog zajedništva: "Uskliknu Isus u Duhu Svetom" obraćajući se Ocu i dajući mu hvalu. Taj trenutak intimne radosti izvire iz Isusove duboke ljubavi kao Sina prema svom Ocu, Gospodaru neba i zemlje, koji je to sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (usp. Lk 10, 21). Bog je i sakrio i otkrio, i u toj zahvalnoj molitvi ističe se prije svega otkrivanje. Što je to što je Bog otkrio i sakrio? Odgovor glasi: otajstva svojega Kraljevstva, očitovanje Božjega gospodstva u Isusu i pobjeda nad Sotonom.

ODJECI 3/2014.

51

Bog je sve to sakrio od onih koji su prepuni sebe i tvrde da već sve znaju. Oni su zaslijepljeni svojom preuzetnošću i ne ostavljaju mjesta Bogu. Tu odmah pomislimo na neke od Isusovih suvremenikâ koje je više puta opomenuo, no radi se o trajnoj opasnosti koja se i nas tiče. "Maleni" su, naprotiv, ponizni, jednostavni, siromašni, marginalizirani, oni čiji se glas ne čuje, umorni i opterećeni, koje je Isus proglasio "blaženima". Tu se odmah sjetimo Marije, Josipa, ribarâ iz Galileje i učenikâ koje je Isus pozvao na putu, dok je propovijedao.

3. "Da, Oče! Tako se tebi svidjelo" (Lk 10, 21). Te Isusove riječi treba promatrati u povezanosti s njegovim klicanjem u duhu gdje se izraz "svidjelo" odnosi na Očev spasotvorni i blagotvorni naum spasenja za čovječanstvo. Ta je Božja milostivost razlog Isusove radosti, jer je Otac odlučio ljubiti ljude istom onom ljubavlju koju ima prema svom Sinu. Luka, nadalje, podsjeća na slično klicanje kod Marije: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju" (Lk 1, 47). To je Radosna vijest koja vodi do spasenja. Marija, noseći u svome krilu Isusa, Blagovjesnika u pravom smislu riječi, susreće Elizabetu i kliče od radosti u Duhu Svetom, pjevajući svoj Veliča. Isus, vidjevši dobar ishod misije svojih učenikâ i njihovu radost, kliče u Duhu Svetom i obraća se Ocu u molitvi. U oba slučaja, riječ je o radosti zbog spasenja na djelu, jer ljubav kojom Otac ljubi Sina seže sve do nas, i po Duhu Svetom nas ispunja i čini nas dionicima života Presvetog Trojstva.

Otac je izvor radosti. Sin je očituje, a Duh Sveti daje. Neposredno nakon što je izrekao hvalu Ocu, kao što nam govori evanđelist Matej, Isus nas poziva: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako" (11, 28-30). "Radost evanđelja ispunja srca i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i usamljenosti. Sa Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa" (Apost. pobud. Evangelii gaudium, 1).

Djevica Marija je imala jedinstveno iskustvo toga susreta s Isusom i na taj je način postala "causa nostrae laetitiae". Učenici su, pak, dobili poziv da budu sa Isusom i da ih on šalje da naviještaju evanđelje (usp. Mk 3, 14), i tako su bili ispunjeni radošću. Zašto ne bi i mi ušli u tu rijeku radosti?

4. "Velika opasnost u današnjem svijetu, s pregršt njegovih potrošačkih dobara koje guše čovjeka, je pustoš i tjeskoba koji se rađaju iz samodopadnog i gramzivog srca, grozničavog traženja površnih užitaka i otupjele savjesti" (Apost. pobud. Evangelii gaudium, 2). Zbog toga čovječanstvo ima silnu potrebu prigrliti spasenje koje je donio Krist. Učenici su oni koji dopuštaju da ih Isusova ljubav sve više zahvati i da budu prožeti velikom ljubavlju prema Kraljevstvu Božjem, kako bi bili nositelji radosti evanđelja. Svi su Gospodinovi učenici pozvani njegovati radost evangelizacije. Biskupi, kao oni koji su u prvom redu odgovorni za taj navještaj, imaju zadaću promicati jedinstvo mjesne Crkve u njezinoj predanosti misijskom radu. Pritom moraju biti svjesni da se radost naviještanja Isusa Krista

ODJECI 3/2014.

52

izražava u brizi da ga se naviješta u najudaljenijim mjestima, kao i u stalnom izlaženju prema periferijama svog vlastitog teritorija, gdje veliki broj siromašnih čeka tu poruku.

U mnogim se krajevima osjeća pomanjkanje zvanja za svećeništvo i posvećeni život. Često je tome razlog nepostojanje zaraznog apostolskog žara u zajednicama kojima nedostaje zanosa te ne uspijevaju privući sebi ljude. Radost evanđelja se rađa iz susreta s Kristom i dijeljenja sa siromašnima. Zbog tog potičem župne zajednice, udruge i skupine da žive intenzivnim bratskim životom, utemeljenom na ljubavi prema Isusu i pozornom na potrebe onih koji su u najnepovoljnijem položaju. Tamo gdje ima radosti, žara i želje da se donese Krista drugima, rađaju se istinska zvanja. Među tim zvanjima ne smijemo previdjeti laička misijska zvanja. Došlo je naime do porasta svijesti o identitetu i poslanju vjernikâ laikâ u Crkvi, kao i svijesti da su oni pozvani preuzimati na sebe sve važniju ulogu u širenju evanđelja. Zbog toga im treba pružiti odgovarajuću izobrazbu u cilju djelotvornog apostolskog djelovanja.

5. "Bog ljubi vesela darivatelja" (2 Kor 9, 7). Svjetski misijski dan je ujedno prilika da se ponovo oživi želju i moralnu obvezu radosnog sudjelovanja u misiji ad gentes. Osobni novčani prilog je znak prinošenja samoga sebe, najprije Gospodinu, a zatim braći; na taj način materijalni prilog pojedinca postaje sredstvo za evangelizaciju čovječanstva koje se izgrađuje na ljubavi.

Draga braćo i sestre, na ovaj Svjetski misijski dan u mislima sam sa svim mjesnim Crkvama. Ne dopustimo da nam se ukrade radost evangelizacije! Pozivam vas da uronite u radost evanđelja i jačate ljubav koja može prosvijetliti vaš poziv i poslanje. Pozivam svakog od vas da se spomenete, kao u nekom duhovnom hodočašću, "prve ljubavi" kojom je Gospodin Isus Krist zagrijao srce svakog od vas, ne zbog nekog osjećaja nostalgije, već zato da ustrajete u radosti. Gospodinovi učenici ustraju u radosti kad su u njegovoj prisutnosti, kad vrše njegovu volju i kad dijele s drugima svoju vjeru, nadu i evanđeosku ljubav.

Mariji, uzoru ponizne i radosne evangelizacije, upravimo svoju molitvu da Crkva postane gostoljubivi dom, majka za sve narode i izvorište novoga svijeta.

Iz Vatikana, 8. lipnja 2014., svetkovina Duhova

Papa Franjo

ODJECI 3/2014.

53

HODOGRAM GODINE POSVEĆENOG ŽIVOTA

Hrvatska biskupska konferencija Vijeće HBK za UPŽ i DAŽ Ksaverska cesta 12 a HR-10000 Zagreb

Zagreb, 21. kolovoza 2014.

Poštovane redovnice, redovnici i posvećeni laici,

papa Franjo odlučio je da se 2015. godina, u kojoj se obilježava 50. obljetnica objavljivanja dekreta Drugog vatikanskog koncila o prilagođenoj obnovi redovničkog života Perfectae caritatis, proglasi Godinom posvećenog života, koja će biti otvorena u Prvoj nedjelji došašća, 30. studenoga 2014., i zatvorena na Svijećnicu, 2. veljače 2016. godine.

Tijekom Godine posvećenog života planirani su različiti događaji i susreti na razini opće Crkve. O tome što se sve planira, možete saznati više iz okvirnog programa proslave Godine posvećenog života koji je Kongregacija za UPŽ i DAŽ dostavila Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, a koji Vam u prijevodu HKVRPP-a dostavljamo u privitku.

Vjerujemo da će Godina posvećenog života na različite načine, osobito svečanim početkom i završetkom, biti obilježena na razini mjesnih Crkava. To srdačno preporučujemo. Istovremeno Godinu posvećenog života želimo obilježiti na nekoliko načina i na nacionalnoj razini i o tome vas, pozivajući vas na suradnju, rado obavještavamo:

1. Vijeće HBK za UPŽ i DAŽ i predsjedništvo HKVRPP-a su predložili, a HBK-a prihvatila na zajedničkoj sjednici s redovničkim poglavarima održanoj 2. lipnja 2014., da se Godina posvećenog života na nacionalnoj razini proslavi Nacionalnim susretom u nacionalnom svetištu Mariji Bistrici u subotu, 14. ožujka 2015., svih redovnika i redovnica i Bogu posvećenih laika, redovničkih pripravnika, biskupijskih povjerenika za posvećeni život, kao i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko trećih redova.

2. Redovnice, redovnici i posvećeni laici će svojim svjedočanstvom aktivno sudjelovati u predprogramu Drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati na Trsatu u nedjelju, 19. travnja 2014. godine.

3. Redovnički dani 2015. – koji se već nekoliko godina održavaju u Zagrebu i u Splitu –progovorit će o ostvarenju ciljeva Godine posvećenog života, a oni su, prema pročelniku Kongregacije za UPŽ i DAŽ kardinalu Joaou Braz de Avizu, “sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti”, “s nadom prigrliti budućnost” i “sa strašću živjeti sadašnjost”.

Koristim ovu priliku da bih unaprijed čestitao Godinu posvećenog života svima vama koji u posvećenom životu prepoznajete onaj poziv koji Bog ima s vama. Na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova i zagovor blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke, koja se Bogu potpuno posvetila i koja je uzor svakog posvećenog života. Neka Božjom pomoću i njezinim zagovorom Godina posvećenog života bude plodonosna za sve nas, kako bi posvećeni život, koji i u našoj domovini ima slavnu prošlost, mogao biti tako autentično

ODJECI 3/2014.

54

življen u sadašnjosti i tako postati izazov za budućnost svima onima koje Bog poziva da mu se posvećenim životom stave potpuno na raspolaganje.

S poštovanjem u Kristu odani

Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ

_______________________________

Redovnicama, redovnicima, posvećenim laicima i biskupijskim povjerenicima

***

Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dijeleći i s radošću prihvaćajući želju Svetoga oca Franje da 2015. godina bude Godina posvećenog života predložila je posebni hodogram (od 30. studenoga 2014. do 2. veljače 2016.) koji će olakšati razmišljanja, razmjenu mišljenja, iskustvo crkvenosti, zajedničku molitvu vezanu uz posvećeni život, koji "duboko ukorijenjen u primjere i učenja Krista Gospodina, je dar Boga Oca njegovoj Crkvi po Duhu Svetom." (VC 1)

CONGREGATIO

PRO INSTITUTIS VITAE CONSACRATAE ET SOCIETATIBUS VITAE APOSTOLICAE

Posvećeni život

EVANĐELJE PROROŠTVO NADA u današnjoj Crkvi

Godina posvećenog života

30. studenoga 2014. - 2. veljače 2016.

OTVARANJE Molitveno bdijenje, 29. studenoga 2014.

Prva nedjelja Došašća, 30. studenoga 2014.

ZATVARANJE Molitveno bdijenje, 1. veljače 2016.

Svjetski dan posvećenog života, 2. veljače 2016. A. VREMENA RAZMIŠLJANJA I DIJELJENJA

na svjetskoj razini (2014. – 2016.)

ODJECI 3/2014.

55

1. Ekumenski susret redovnika i redovnica RIM, 22.-24. siječnja 2014.

24. siječnja, molitveno bdijenje

2. Seminar za odgojitelje i odgojiteljice u posvećenom životu

Rim, 8. - 11. travnja 2015.

11. travnja, Molitveno bdijenje

3. Radionica za mlade redovnike i redovnice Rim, 23. - 26. rujna 2015.

4. Sabor posvećenog života u jedinstvu

Posvećeni život u Crkvi - Nasljedovanje evanđelja prema budućnosti Rim, 24. siječnja – 2. veljače 2016.

B. Događaji posvećeni različitim skupinama

1. Za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Evanđeosko nasljedovanje trajni oblik života u Crkvi, prema budućnosti.

Procesi koji su u tijeku. Rim, 27. - 30. siječnja 2016.

2. Međunarodni simpozij

Za monaški život - Rim, 28. - 31. siječnja 2016. Za svjetovne ustanove - Rim, 29. - 31. siječnja 2016.

Za Ordo virginum - Rim, 29. - 31. siječnja 2016.

C. Događaji koji će se zajednički slaviti 30. siječnja 2016. - Molitveno bdijenje u Sv. Petru: Proroštvo. Svetost.

Mučeništvo - u svijetu

1. veljače 2016. - Audijencija kod Svetog Oca

2. veljače 2016. - Euharistijsko slavlje: Zatvaranje godine posvećenog života

ODJECI 3/2014.

56

HODOGRAM Sedam događaja koji će se održati

na biskupijskoj / regionalnoj / nacionalnoj / kontinentalnoj razini

I. ISTRAŽIVAČKE RADIONICE

U organizaciji papinskih sveučilištâ koja vode redovnički redovi o tematikama i quaestionis vezanim uz posvećeni život 50 godina od Drugog vatikanskog koncila.

II.

MEMORIA SANCTORUM posvećenog života Stationes u mjestima od posebnog značenja za apostolat u svijetu.

III. MEMORIA MARTYRUM 20. i 21. stoljeća

Stationes u mjestima posebnog svjedočenja u svijetu.

IV. “CRKVA KOJA IZLAZI”

Putovi svjedočenja evanđelja koje utvrđuju i zajednički provode apostolske ustanove, družbe apostolskog života, monaške ustanove, svjetovne ustanove, ordo virginum, nove

ustanove.

V. SVJETSKI MOLITVENI LANAC MEĐU SAMOSTANIMA

Stationes u samostanima od posebnog značenja za monaštvo u svijetu.

VI. VIA PULCHRITUDINIS

“Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i dom njegov gledam” (Ps 27, 4).

Umjetnički jezici u posvećenom životu za kontemplaciju i naviještanje istine i ljepote vjere.

VII.

STUDIM CIVCSVA-e (Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života)

On-line monaški odsjek za monahinje.