Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Izvidi i financijske istrage kao instrumenti u borbiprotiv kaznenih djela pranja novca i financiranjaterorizma
Dešić, Ivan
Professional thesis / Završni specijalistički
2020
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Rijeka / Sveučilište u Rijeci
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:231:522262
Rights / Prava: In copyright
Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-10
Repository / Repozitorij:
Repository of the University of Rijeka University Studes, Centers and Services - RICENT Repository
Sveučilište u Rijeci
Poslijediplomski specijalistički studij
Kriminalističko istraţivanje
Ivan Dešić
IZVIDI I FINANCIJSKE ISTRAGE KAO INSTRUMENTI U BORBI PROTIV KAZNENIH
DJELA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA
Rijeka, 2020.
Sveučilište u Rijeci
Poslijediplomski specijalistički studij
Kriminalističko istraţivanje
Ivan Dešić
IZVIDI I FINANCIJSKE ISTRAGE KAO INSTRUMENTI U BORBI PROTIV KAZNENIH
DJELA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA
Student: Ivan Dešić, mag. iur.
Mentor: prof. dr. sc. Petar Veić
Komentor: prof. dr. sc. Eduard Kunštek
Rijeka, 2020.
Mentor: prof. dr. sc. Petar Veić
Komentor: prof. dr. sc. Eduard Kunštek
Datum obrane završnog rada: 23.06.2020.
Povjerenstvo za obranu završnog rada:
1. izv. prof. dr. sc. Igor Martinović,
predsjednik
2. prof. dr. sc. Petar Veić, mentor
3. prof. dr. sc. Eduard Kunštek, član.
I
SAŽETAK
Tema ovog rada su izvidi i financijske istrage kao instrumenti kaznenog i pretkaznenog
postupka, u slučajevima postojanja osnova sumnje u počinjenje kaznenih djela pranja novca i
financiranja terorizma. Cilj financijske istrage je prikupljanje dokaza koji ukazuju na opseg,
iznos i stvarnu vrijednost imovine stečene kaznenim djelom. Ovaj rad obuhvatit će ulogu
drţavnog odvjetnika, policije i financijsko-obavještajnih jedinica u borbi protiv pranja novca i
financiranja terorizma, kao i svrhu odreĎivanja i provedbe privremenih mjera osiguranja
imovinske koristi, te konačno, oduzimanja imovinske koristi proizašle iz kaznenih djela
pranja novca i financiranja terorizma. U svrhu što potpunije analize financijskih istraga, kao i
pronalaţenju i odreĎivanju opsega imovinske koristi, u nastavku rada napravit će se
usporedba s drugim drţavama. Nadalje, ovaj rad će istaknuti vaţnost meĎunarodnih pravnih
izvora u pogledu definiranja pojmova i odreĎivanja opsega, te meĎunarodne suradnje. U tu
svrhu napravit će se analiza meĎunarodnih i nacionalnih tijela koja sudjeluju u borbi protiv
pranja novca i financiranja terorizma, te detaljnije definirati njihova uloga i utjecaj.
Kljuĉne rijeĉi: kazneni postupak, imovinska korist, financijske istrage, pranje novca,
financiranje terorizma, financijsko-obavještajna jedinica
II
SUMMARY
The scope of this work are the inquiries and financial investigations as instruments of the
criminal and preliminary proceedings, in case of suspicion of committing criminal offences of
money laundering and financing of terrorism. The goal of the financial investigations is to
gather evidence that indicate the scope, amount and real value of the property. This work will
cover the role of the Attorney General, police and financial-intelligence units in the fight
against money laundering and financing of terrorism, as well as purpose of temporary security
measures of proceeds, and finally, confiscation of assets from the criminal offences of money
laundering and financing of terrorism. For the purpose of complete analysis of financial
investigation, as well as finding and determining the scope of the proceeds, a comparison with
other countries will take place in the continuation of this work. Furthermore, this work will
highlight the importance of international legal sources in the definition of terms and scope, as
well as international cooperation. In that purpose, international and national bodies involved
in the fight against money laundering and financing of terrorism will be analysed.
Key words: criminal procedure, proceeds of crime, financial investigation, money
laundering, financing of terrorism, financial-intelligence unit
III
SADRŽAJ
SAŽETAK ............................................................................................................................................... I
SADRŽAJ ............................................................................................................................................. III
I. UVOD ............................................................................................................................................. 1
II. IZVIDI I FINANCIJSKE ISTRAGE KAO INSTRUMENT U BORBI PROTIV
KAZNENIH DJELA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA ................................ 3
1. PRANJE NOVCA I FINANCIRANJE TERORIZMA KAO POJAVNI OBLICI
KRIMINALITETA 20. I 21. STOLJEĆA ....................................................................................... 5
1.1. Pranje novca ........................................................................................................................... 5
1.2. Financiranje terorizma .......................................................................................................... 6
2. IZVIDI KAO DIO KAZNENOG POSTUPKA .......................................................................... 8
2.1. Prikupljanje saznanja o kaznenom djelu ............................................................................. 8
2.2. Analitiĉka obrada poĉetnih saznanja o kaznenom djelu i poĉiniteljima ........................... 8
2.3. Izvidi kaznenih djela .............................................................................................................. 9
2.4. Analitiĉka obrada rezultata ................................................................................................. 13
2.5. Završna akcija ...................................................................................................................... 14
3. FINANCIJSKE ISTRAGE ......................................................................................................... 15
3.1. Pojam ..................................................................................................................................... 15
3.2 Postupak ................................................................................................................................. 18
3.3. Analiza i zakljuĉak ............................................................................................................... 23
4. PRIVREMENE MJERE OSIGURANJA I ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI ........ 25
4.1. Privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi .......................................... 26
4.2. Oduzimanje imovinske koristi ............................................................................................. 31
5. NACIONALNA TIJELA ZA SPRJEĈAVANJE I BORBU PROTIV PRANJA NOVCA I
FINANCIRANJA TERORIZMA .................................................................................................. 36
5.1. Samostalni sektor za financijske istrage (SSFI) ................................................................. 36
5.2. Ured za sprjeĉavanje pranja novca (USPN) ...................................................................... 37
5.3. Odbor Hrvatske narodne banke za sprjeĉavanje pranja novca i sprjeĉavanje
financiranja terorizma ................................................................................................................ 39
6. MEĐUNARODNE INSTITUCIJE ............................................................................................ 40
6.1. Financial Action Task Force – FATF .................................................................................. 40
6.2. MONEYVAL ........................................................................................................................ 41
6.3. Egmont grupa ....................................................................................................................... 41
6.4. International Association for Insurance Supervisors (IAIS) .............................................. 43
6.5. The Wolfsberg Group ............................................................................................................ 43
6.6. International Money Laundering Information Network (IMoLIN) ................................... 43
IV
7. KOMPARATIVNI PRIKAZ ZAKONODAVSTAVA ZEMALJA SJEVERNE AMERIKE I
EUROPE .......................................................................................................................................... 44
7.1. Sjedinjene Ameriĉke Države ............................................................................................... 44
7.2. Njemaĉka ............................................................................................................................... 47
7.3. Bosna i Hercegovina ............................................................................................................. 51
7.4. Analiza usporednog prikaza zemalja Sjeverne Amerike i Europe .................................. 55
8. MEĐUNARODNI PRAVNI IZVORI – PRANJE NOVCA I FINANCIRANJE
TERORIZMA .................................................................................................................................. 57
8.1. Direktive ................................................................................................................................ 57
8.2. Konvencije ............................................................................................................................. 58
III. ZAKLJUĈAK .......................................................................................................................... 60
IV. POPIS KRATICA: .................................................................................................................. 62
V. POPIS LITERATURE ................................................................................................................ 64
1) Popis knjiga, izvješća i ĉlanaka: ................................................................................................ 64
2) Pravni izvori: ............................................................................................................................... 66
2.1) Pravni izvori Republike Hrvatske: ..................................................................................... 66
2.2) Pravni izvori Bosne i Hercegovine:..................................................................................... 67
2.3) Pravni izvori Savezne Republike Njemaĉke: ..................................................................... 67
2.4) Pravni izvori Sjedinjenih Ameriĉkih Država: ................................................................... 67
2.5) MeĊunarodni pravni izvori: ................................................................................................ 68
3) Sudska praksa ............................................................................................................................. 69
4) Internetske stranice: ................................................................................................................... 70
VI. POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 71
I. UVOD
Ovaj rad nastoji u prvom dijelu obraditi fenomene s kojima se drţavne institucije
suočavaju prilikom borbe protiv organiziranog kriminala i stjecanja imovine nezakonitim
djelovanjem – pranje novca, te novi fenomen koji predstavlja gorući problem modernog doba
– financiranje terorizma. Kaznenim zakonom definirana su bića kaznenih djela i raspon kazni
za djela pranja novca i financiranja terorizma, dok je Zakonom o kaznenom postupku
definiran postupak i poduzimanje istraţnih radnji i posebnih dokaznih radnji ukoliko su ova
djela počinjena u sklopu zločinačkih organizacija. S ciljem dublje analize problema pranja
novca i financiranja terorizma, nuţno je definirati biće i opseg ovih kaznenih djela, upoznati
institut financijskih istraga, kao i naglasiti vaţnost suradnje i opseg ovlasti drţavnog
odvjetništva i financijske obavještajne jedinice – Ureda za sprječavanje pranja novca.
Drugi dio rada obuhvatit će pitanje oduzimanja imovinske koristi i mjere zamrzavanja
imovinske koristi tijekom postupka, te inkorporiranjem odredbi iz nekadašnjeg Zakona o
postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem u Zakon o
kaznenom postupku, čime je Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi prestao vaţiti.
Pritom će se napraviti analiza potrebe i razlozi za inkorporiranjem odredbi u Zakon o
kaznenom postupku te ciljevi koji su se time htjeli postići.
Treći dio rada odnosi se na specijalizirana tijela Ministarstva financija te ulogu Ureda
za sprječavanja pranja novca, čije su ovlasti propisane posebnim zakonom. Pritom će biti
riječi i o specijaliziranim meĎunarodnim tijelima i organizacijama, uz prikaz meĎunarodne
suradnje i učinkovitosti po pitanju istraga u cilju sprječavanja pranja novca i financiranja
terorizma.
Četvrti dio rada bavi se komparacijom s drugim drţavama anglosaksonskog i
kontinentalnog pravnog sustava Sjeverne Amerike i Europe - SAD-om, Njemačkom i
Bosnom i Hercegovinom. Nakon usporednog prikaza zakonodavstva, nadleţnih tijela i prakse
navedenih drţava, slijedi analiza komparacije, te sličnosti i razlike navedenih drţava sa
zakonodavstvom i praksom Republike Hrvatske. Analizom komparacije nastojat će se ukazati
na potrebu za jedinstvenom pravnom praksom i izjednačavanjem pravne stečevine, kao i
vaţnost meĎunarodne suradnje izmeĎu drţava u slučajevima kaznenih djela pranja novca i
financiranja terorizma. Ukazat će se na vaţnost upitnika MONEYVAL-a, koji drţave
periodično ispunjavaju kako bi se dao okvirni prikaz i stanje u nacionalnim zakonodavstvima
2
drţava po pitanju pranja novca i financiranja terorizma, te njegov utjecaj na kreditni rejting
drţave.
Posljednji dio rada osvrnut će se na konvencije koje definiraju ciljeve u pogledu
sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, kojima se nastoje uspostaviti meĎunarodni
standardi kako bi se olakšala meĎunarodna suradnja zbog načela zakonitosti koje drţave
trebaju uvaţiti te dugotrajnog administrativnog postupka, dok organizirane zločinačke
organizacije postupaju po nekonvencionalnom i nesluţbenom obrascu koji im omogućuje
brzo djelovanje na meĎunarodnom polju.
Na temelju analize i usporednog prikaza zakonodavstva i prakse, izvodi se zaključak o
učinkovitosti borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao i ukazivanje na potrebu
za brţim i snaţnijim djelovanjem kako bi se postigli optimalni rezultati.
3
II. IZVIDI I FINANCIJSKE ISTRAGE KAO INSTRUMENT U BORBI PROTIV
KAZNENIH DJELA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA
Još od antičkog razdoblja postojala su društva i udruţenja pojedinaca koja su se
nastojala uzdići iznad ţivotnih okvira i standarda koje im je nametnulo društvo i drţavna
vlast. Kako bi ostvarili svoje ciljeve i moć uz represivni utjecaj drţavne vlasti, ta društva su se
koristila nezakonitim sredstvima i metodama kako bi nastojali postići svoj utjecaj. Poznatije
skupine bile su pirati, koji su vršili pljačke na moru i obalnim gradovima, banditi i pljačkaši
koji su napadali karavane, putujuće trgovce ili vršili iznenadne prepade na manje i nezaštićene
gradove. U Hrvatskoj su se u povijesti javljali hajduci, koji su vršili iznenadne napade na
vojne izvidnice i patrole okupatorskih snaga, ne preţući niti od pljačke manjih naselja kako bi
financirali i odrţali svoje djelovanje. Na moru su napade vršili uskoci1, koji su se pokazali kao
iskusna, visoko motivirana i efektivna skupina pomorskih pljačkaša, koji su iz svojeg
operativnog centra u Senju vršili pohode na mletačke brodove, i na taj način sebi priskrbljivali
blago i imovinsku korist. Kroz povijest su se u većim drţavama razvile i transnacionalne
skupine osposobljene za razne nezakonite aktivnosti, te su se zbog svojeg visokog stupnja
organiziranosti i veza uspjeli odrţati sve do današnjeg vremena. Oni su preteča današnjem
poimanju organiziranog kriminala, tj. zločinačkih udruţenja, koja su svojim djelovanjem
postala uzor današnjim zločinačkim grupacijama.2
Stoga postoji podjela organiziranih zločinačkih udruţenja na tri tipa: a) tradicionalni
tip, b) profesionalni tip te c) prilagodljivi tip. Tradicionalni tipovi obuhvaćaju skupine koje
imaju nacionalni karakter, te su se razvijale i prenosile na sljedeće generacije svoju imovinu i
utjecaj. U tu skupinu spadaju kineske Trijade, talijanska Mafia i japanske Yakuze. U
profesionalni tip spadaju one skupine koje se udruţuju u kartele radi ostvarivanja dobiti, a
mogu obuhvaćati trgovinu ilegalnim dobrima, kao što su oruţje i droga. Kao profesionalni tip
moţemo navesti kolumbijsku i albansku narkomafiju.3
Kako bi se ovakva društva odrţala i dobila legitimni karakter, u cilju stjecanja
društvene i političke moći, imovinu koju su stekli nezakonitim radnjama nastojali su
legalizirati na razne načine, te su s godinama usavršili model kojim su imovinu integrirali u
1 Više o uskocima pogledati na: Gruenfelder, Anna Maria, Senjski uskoci u "povijesti svakodnevnice“, Senjski
zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol.28, br.1 (2001.). 2 Više o razvoju organiziranog kriminala vidi na: Critchley, David, The origin of organized crime in America:
The New York city mafia, 1891–1931., Routledge, 2008. 3 Šegvić, Saša, Antiterorizam u kontekstu borbe protiv organiziranog kriminala, Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu, vol.46, br.4 (2009.), str. 667.-685., str. 674.
4
legalne poslove i imovinu koju je postalo teško, gotovo nemoguće pratiti. Kao pojavni oblik
koji se razvio u 20. stoljeću, terorizam je pokazao razorne učinke na društvo i svjetsku
sigurnost. U svrhu postizanja moći, terorističke skupine razvile su brojne financijske kanale
preko kojih financiraju svoje aktivnosti, te koriste metode organiziranih zločinačkih skupina
kako bi oprali novac i nastavili čak i legalnim putem i dobrotvornim akcijama financirati
terorističke aktivnosti.4
Za potrebe suzbijanja, ili barem drţanja pod kontrolom ovih fenomena kriminaliteta,
meĎunarodne organizacije i nacionalne drţave, u meĎusobnoj suradnji, nastojale su razviti
zakonodavne mehanizme koje bi pridonijele u borbi protiv kaznenih djela pranja novca i
financiranja terorizma kao glavne izvore moći zločinačkih organizacija i terorističkih skupina.
To se nastojalo postići brojnim direktivama, meĎunarodnim konvencijama poput Konvencije
Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. godine i
osnivanjem brojnih meĎunarodnih tijela, kao što je Grupa za financijsku akciju protiv pranja
novca (Financial Action Task Force on Money Laundering – FATF). U Republici Hrvatskoj
osnovan je Ured za suzbijanje pranja novca kao financijska-obavještajna jedinica, dok je
raznim izmjenama u Zakonu o kaznenom postupku proširena ovlast drţavnog odvjetnika i
pojačana suradnja policije, Ureda i drţavnog odvjetništva u svrhu poboljšanja voĎenja
kaznenog postupka i otkrivanja kaznenih djela.
4 Bezimena, Lovac na teroriste, Profil, Zagreb, 2004.
5
1. PRANJE NOVCA I FINANCIRANJE TERORIZMA KAO POJAVNI OBLICI
KRIMINALITETA 20. I 21. STOLJEĆA
Kako bismo u ovom radu objasnili vaţnost borbe protiv pranja novca i financiranja
terorizma od strane nadleţnih drţavnih tijela, potrebno je definirati pojam „pranja novca“ i
„financiranja terorizma“ kao fenomenologiju5 suvremenog kriminaliteta.
1.1. Pranje novca
Kazneni zakon6 u članku 265. propisuje pranje novca kao imovinsku korist ostvarenu
kaznenim djelom koja se dalje ulaţe, preuzima, pretvara, prenosi ili mijenja u cilju prikrivanja
ili laţnog prikazivanja njezina nezakonitog podrijetla. Člankom 265. KZ-a nastoji se
inkriminirati osobu koja ţeli prikriti nezakoniti izvor novca na način opisan u biću ovog
kaznenog djela.
Zakon o sprječavanju novca i financiranja terorizma7 u članku 3. pranjem novca
smatra zamjenu ili prijenos imovine, kada se zna da je ta imovina stečena nezakonitim
djelovanjem ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti, u svrhu skrivanja ili prikrivanja
nezakonitoga podrijetla imovine, njegovo skrivanje ili prikrivanje prave prirode, izvora,
lokacije, raspolaganja, kretanja, prava povezanih s vlasništvom ili vlasništva imovine. Pranje
novca obuhvaća i stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine ako se zna, u vrijeme
primitka, da je ta imovina stečena nezakonitim djelovanjem ili sudjelovanjem u takvoj
aktivnosti te sudjelovanje u počinjenju, udruţivanje radi počinjenja i pokušaj počinjenja
prethodno navedenih radnji.
Iz prethodnog je vidljivo kako je definicija pranja novca iz ZSPNFT propisana u svrhu
stvaranja zakonskih pretpostavki za učinkovito djelovanje Ureda za sprječavanje pranja novca
kao hrvatske financijsko-obavještajne jedinice, čije je osnivanje proizašlo iz potrebe za
inkorporiranjem Direktive (EU) 2015/8498 u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo.
5 Pojavni oblici kriminaliteta; opisi zabranjenih ponašanja predviĎenih Kaznenim zakonom i zakonima kao
posebno kazneno zakonodavstvo. 6 Kazneni zakon, Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. (dalje u tekstu: KZ).
7 Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, Narodne novine, br. 108/17, 39/19. (dalje u tekstu:
ZSPNFT). 8 Direktiva (EU) 2015/849 Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja
financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012
6
Većina autora se slaţe da se postupak pranja novca dijeli u tri faze:9 fazu polaganja,
fazu prikrivanja i fazu integracije. Faza polaganja (eng. placement) obuhvaća sredstva
pribavljena na nezakonit način različitim metodama, te se ona distanciraju od svog
nezakonitog izvora i prvi put se ulaţu u financijski sustav. U ovoj inicijalnoj fazi "prljavi"
novac je najizloţeniji otkrivanju. U fazi prikrivanja (eng. layering) izvodi se niz sloţenih
transakcija sredstva koji se injektiraju u daljnje financijske tokove, čime se nastoji prikriti
nezakoniti izvor sredstava ili vlasnika sredstava. U ovoj fazi otkrivanje novca značajno je
oteţano. Zadnja faza, poznatija i kao faza integracije (eng. integration), uključuje nezakoniti
novac u zakonite financijske tokove kako bi isti dobio privid zakonitosti. Ova faza provodi se
na nacionalnoj i meĎunarodnoj razini. „Otkrivanje "prljavog" novca u završnoj fazi je gotovo
nemoguće obzirom da "prljavi novac” ugraĎuje u tzv. “čiste fondove” i više se ne razlikuje od
zakonito stečenog novca.“10
Prema podacima Hrvatske narodne banke,11
postoji nekoliko metoda pranja
nezakonito stečenog novca: 1. Višestruke transakcije, 2. Fiktivna trgovačka društva (tzv. shell
company), 3. Kockarnice, 4. Nominalni predstavnici (članovi obitelji, prijatelji, poslovni
suradnici), 5. Strukturiranje, 6. Kupovina gotovim novcem te 7. Otkup valute.
1.2. Financiranje terorizma
Prema članku 98. KZ-a,12
financiranje terorizma inkriminira one radnje u kojima
osoba izravno ili neizravno daje ili prikuplja sredstva s ciljem da se ona koriste ili znajući da
će se koristiti, u potpunosti ili djelomično, u svrhu činjenja ili doprinosa u činjenju jednog ili
više kaznenih djela vezanih za terorizam ili drugih kaznenog djela kojima je cilj prouzročiti
smrt ili tešku tjelesnu ozljedu civila ili druge osobe koja nije aktivno uključena u oruţani
sukob, ako je svrha tog djela zastrašiti stanovništvo ili prisiliti neku drţavu ili meĎunarodnu
Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
i Direktive Komisije 2006/70/EZ, SL 141, 05.06.2015. (dalje u tekstu: Direktiva (EU) 2015/849). 9 Iljkić, Davor, Pranje novca u domaćem i stranom zakonodavstvu, FIP - Financije i pravo, Vol.3, br.1 (2015.),
str. 37-58., str. 38. 10
Biluš, Ante, Hrţina, Danka, Palijaš, Dubravko, Preventivni sustav i kazneni progon pranja novca - priručnik za
polaznike/ice, Pravosudna akademija, Zagreb, 2017., str. 6. 11
Hrvatska narodna banka, Smjernice za provoĎenje Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja
terorizma za kreditne institucije, kreditne unije i institucije za elektronički novac, Zagreb, srpanj 2015., dostupno
na: http://old.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-smjernice-zakon-spnft-ki-en.pdf (12.3.2020.), str. 6. 12
Čl. 98. st. 1. KZ.
7
organizaciju da što učini ili ne učini. Ovaj članak 98. KZ-a nastao je po uzoru na čl. 2. st. 1.
MeĎunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma.13
ZSPNFT-om u članku 3. stavku 3.14
propisano je da se financiranjem terorizma smatra
osiguravanje ili prikupljanje sredstava, odnosno pokušaj osiguravanja ili prikupljanja
sredstava, zakonitih ili nezakonitih, na bilo koji način, izravno ili neizravno, s namjerom da se
upotrijebe ili sa znanjem da će biti upotrijebljena, u cijelosti ili dijelom, od strane terorista ili
terorističke organizacije u bilo koju svrhu, što uključuje i počinjenje terorističkoga kaznenog
djela, ili od strane osoba koje financiraju terorizam.
Istraţivanja u praksi pokazuju da se terorističke skupine financiraju na sljedeće načine:
a) iz zakonitih izvora, b) iz nezakonitih izvora te c) iz drţavnih sponzorstava, tzv. sigurnih
luka i tzv. neuspješnih drţava.15
Zakoniti izvori uključuju zlouporabu dobrotvornih odnosno neprofitnih organizacija,
zlouporabu zakonitih poslovnih aktivnosti i samofinanciranje. Dobrotvorne ili humanitarne
organizacije imaju pristup značajnim izvorima novčanih sredstava i njihove aktivnosti se vrlo
često baziraju na gotovinskim transakcijama, često su meĎunarodnog karaktera te su slabije
nadzirane u odnosu na financijske institucije i druge gospodarske subjekte.16
Samofinanciranje uključuje vlastita sredstva samog terorista, njegove bliţe ili šire rodbine.
Korištenje zakonitih izvora odnosno zakonitih novčanih sredstava poznat je i kao
fenomen pod nazivom tzv. crno pranje (black washing) u postupku kojeg se tzv. čisti novca
pretvara u tzv. crni novac namijenjen terorističkim potrebama.17
Nezakoniti izvori financiranja terorizma pretpostavljaju korištenje novčanih sredstava
stečenih nezakonitim aktivnostima u svrhu financiranja terorističkih akata. Najčešće
nezakonite radnje koje teroristi koriste za prikupljanje potrebnih novčanih sredstava su
trgovina oruţjem, trgovina narkoticima, prijevare kreditnim karticama, prijevare čekovima,
iznuĎivanja.
13
MeĎunarodna konvencija o sprječavanju financiranja terorizma, Narodne novine, meĎunarodni ugovori, br.
16/2003. (dalje u tekstu: MKSFN). 14
Čl. 3. st. 3. ZSPNFT. 15
Ministarstvo financija, Ured za sprječavanje pranja novca, Tipologije financiranja terorizma (primjeri iz
inozemne prakse), Zagreb, studeni 2012., dostupno na:
https://mfin.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/sprjec_pranja_novca/Tipologije%20FT-HR.pdf (20.3.2020.),
str. 12. 16
Loc. cit. 17
Loc. cit.
8
2. IZVIDI KAO DIO KAZNENOG POSTUPKA
U svrhu pokretanja financijskih istraga od strane nadleţnih tijela, potrebno je prvo u
prethodnom postupku provesti kriminalističku obradu. Kriminalističku obradu, u širem
smislu, dijelimo u 5 faza: 1) Prikupljanje saznanja o kaznenom djelu, 2) Analitička obrada
početnih saznanja o kaznenom djelu i počiniteljima, 3) Izvidi kaznenih djela 4) Analitička
obrada rezultata te 5) Završna akcija.18
2.1. Prikupljanje saznanja o kaznenom djelu
Policijski sluţbenici do početnih saznanja o osnovama sumnje da je počinjeno
kazneno djelo pranja novca ili predikatno djelo,19
odnosno kazneno djelo financiranja
terorizma, mogu doći na dva načina: operativnim radom policije ili vanjskim izvorima
saznanja. Obavijesti o indicijama20
koje upućuju na počinjenje kaznenog djela policijski
sluţbenik moţe prikupljati na dva načina: a) osobnim angaţmanom, kroz stručnu kreativnost,
koncentriranost, zapaţanje te analizom dokumenata i provjerom raspoloţivih podataka, te b)
korištenjem operativnih veza, odnosno kontaktirajući osobe koje povremeno ili kontinuirano
daju obavijesti policiji, uključujući prikrivene istraţitelje ili doušnike. Vanjski izvori saznanja
mogu biti prijave od strane oštećenih gospodarskih subjekata ili graĎana, javnih izvora poput
medija, obavijesti Europola ili Interpola te policija trećih zemalja.21
2.2. Analitiĉka obrada poĉetnih saznanja o kaznenom djelu i poĉiniteljima
18
Orlović, Ante, Pajčić, Matko, Policijski izvidi kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), Vol.14, br.2 (2007.), str. 695-738., str. 710. 19
Članak 4. točka 33. ZSPNFT: Predikatno kazneno djelo jest svako kazneno djelo kojim je ostvaren nezakonit
prihod koji moţe biti predmet kaznenoga djela pranja novca. 20
Indicij (od latinskog indicium, znak) u kriminalistici je okolnost povezana s kaznenim djelom koja ima
spoznajnu vrijednost za kriminalističko istraţivanje. U cjelokupnom kriminalističkom istraţivanju indiciji imaju
ključnu ulogu. Uz stanovito pojednostavljenje moţe se uzeti da je kriminalističko istraţivanje rad s indicijima.
Pojam indicija u kaznenom postupovnom pravu i kriminalistici nije istovjetan. Indicij je u postupku, sukladno
ranijim navodima, činjenica koja se utvrĎuje da bi se pomoću nje, kao dokaza, utvrdila druga činjenica. Zato se
indicij u kaznenom postupku označuje kao dokazna činjenica ili posredni, logički dokaz. Vidi na: Pavišić,
Berislav, Modly, Duško, Veić, Petar, Kriminalistika, Knjiga prva, Zagreb, Golden marketing – Tehnička knjiga,
Zagreb, 2006. 21
Orlović, A., op. cit., str. 712.
9
Analitičkom obradom početnih saznanja nastoji se u što kraćem roku konstruirati što
cjelovitije informacije koje će biti relevantne za dobivanje prave spoznaje problema te
donošenje odluka. Te primarne aktivnosti obuhvaćaju crpljenje i raščlambu informacija iz
MUP-ovih baza podataka sadrţanih u informacijskom sustavu te evidencija MUP-ovih
ustrojstvenih jedinica. Nakon poduzetih prvih radnji pristupa se izradi plana kriminalističke
obrade. U uvodnom dijelu plana ukratko su opisana sva raspoloţiva saznanja koja obuhvaćaju
inicijalne podatke te podatke dobivene obradom. Na ovaj način utvrĎen je početni okvir,
odnosno problematika koja će se dalje obraditi. Predmet obrade mora upućivati na postojanje
osnove sumnje u počinjenje nekog kaznenog djela. Prethodna iskustva i znanja
kriminalističkih istraţitelja omogućuju postavljanje hipoteze22
o okolnostima mogućeg
počinjenja kaznenog djela. Postavljene hipoteze mogu biti buduće smjernice koje će se
preispitivati. Vaţno je nakon postavljanja hipoteze odrediti operativne smjernice, kako bi se
definirale buduće mjere i radnje potrebne za provjeru i utvrĎivanje svih relevantnih činjenica.
Kod kaznenih djela poput pranja novca i financiranja terorizma radnje izvida usmjerene su
uglavnom na izuzimanje poslovne dokumentacije od pravnih i fizičkih osoba.23
2.3. Izvidi kaznenih djela
Izvidi se smatraju ključnom fazom prethodnog postupka. One su usmjerene
prikupljanju podataka za odlučivanje o pokretanju kaznenog postupka i utvrĎivanju osnove
sumnje, te se rezultati izvida samo iznimno koriste kao dokaz u kaznenom postupku.24
U
provoĎenju izvida sudjeluje drţavni odvjetnik i policija, te tijela koja zbog sloţenosti
predmeta i stručnosti mogu djelovati prema zahtjevu drţavnog odvjetnika. Stoga je potrebno
izvide analizirati iz dvije perspektive: a) drţavnog odvjetnika i b) policije.
22
Pribavljene informacije dostavljaju se na obradu i analizu. Na osnovu dostavljene i analizirane informacije
donosi se zaključak, nakon čega slijedi daljnji postupak provoĎenja mjera. Svoj korijen imaju u znanstvenom
djelovanju, kao što je postavljanje hipoteze. Hipoteza je „nesigurna ideja (znanstvenikova zamisao) koju tek
treba potvrditi ili opovrgnuti. Hipoteza ili pretpostavka je tvrdnja koja se čini istinitom, ali nikad nije dokazana.
Ona se ispituje pokusima i promatranjima, a ako rezultati istraţivanja pokaţu da je hipoteza pogrešna, ona se
napušta i zamjenjuje novom.“, vidi: Blaţević, R., Upravna znanost, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka,
2015., str 18. 23
Orlović, A., op. cit., str. 713. 24
Novosel, Dragan, Financijske istrage i progon počinitelja gospodarskog kriminaliteta, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), Vol.14, br.2 (2007.), str. 739-783., str. 743.
10
2.3.1. Drţavni odvjetnik
Osnovne ovlasti drţavnog odvjetnika propisane su u člancima 38.-42. Zakona o
kaznenom postupku. Te odredbe propisuju kako drţavni odvjetnik poduzima izvide kaznenih
djela, nalaţe i nadzire provoĎenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka vaţnih za
pokretanje istrage, kao i poduzimanje potrebnih radnji, te nalaţe i nadzire izvide radi
utvrĎivanja i pronalaţenja imovine stečene kaznenim djelom, predlaţe mjere osiguranja i
predlaţe oduzimanje imovinske koristi.25
Drţavni odvjetnik moţe, u svrhu prikupljanja potrebnih obavijesti, pozivati osobe. U
pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja. Policija, ministarstvo nadleţno za financije,
Drţavni ured za reviziju i druga drţavna tijela, organizacije, banke i druge pravne osobe
dostavit će podatke koje je od njih zatraţio drţavni odvjetnik, osim onih koji predstavljaju
zakonom zaštićenu tajnu.26
Novosel naglašava kako “traţenje podataka od policije treba
razlikovati od davanja naloga za provoĎenje izvida, jer u slučaju traţenja podataka policija,
kao i druga drţavna tijela, postupa po zahtjevu drţavnog odvjetnika“.27
Drţavni odvjetnik
moţe naloţiti policiji da prikupi potrebne obavijesti provoĎenjem izvida i poduzimanjem
drugih mjera radi prikupljanja podataka potrebnih za odlučivanje o kaznenoj prijavi. Policija
je duţna postupiti prema nalogu drţavnoga odvjetnika, a ako drţavni odvjetnik nije naloţio
drukčije, o poduzetim izvidima ili mjerama duţna je izvijestiti drţavnog odvjetnika najkasnije
u roku od trideset dana od primitka naloga. Drţavni odvjetnik ima pravo i duţnost stalnog
nadzora nad provoĎenjem izvida koji su naloţeni policiji.28
Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak
pokreće po sluţbenoj duţnosti te da je tim djelom stečena imovinska korist, drţavni odvjetnik
je duţan odmah poduzimati ili nalagati poduzimanje izvida kako bi se utvrdila vrijednost te
koristi te kako bi se utvrdilo gdje se tako stečena imovina nalazi. Ako je imovinsku korist
stečenu kaznenim djelom počinitelj prikrio ili ako postoje osnove sumnje na pranje novca,
drţavni odvjetnik će poduzeti sve što je potrebno da bi se ta imovina pronašla i osiguralo
njezino oduzimanje.29
25
Čl. 38. st. 1. t. 2. i 11. Zakona o kaznenom postupku, Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12,
143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 (dalje u tekstu: ZKP). 26
Čl. 206.g ZKP. 27
Novosel, Dragan, Tijek kaznenog postupka - kazneni progon i istraga, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu (Zagreb), vol.15, br.2 (2008.), str. 691-727., str. 706. 28
Čl. 206.h ZKP. 29
Čl. 206.i st. 1. ZKP.
11
Za kaznena djela iz nadleţnosti ţupanijskog suda u kojima postoje osnove sumnje da
je stečena znatna imovinska korist, u provoĎenju izvida i hitne dokazne radnje privremenog
oduzimanja predmeta sudjeluju financijski istraţitelji, drţavnoodvjetnički savjetnici i stručni
suradnici. Odjel provodi izvide u dogovoru i po nalogu drţavnog odvjetnika s ciljem
utvrĎivanja vrijednosti imovine i osiguranja oduzimanja, odnosno pronalaţenja imovine
stečene kaznenim djelom.
Kada se provedenim izvidima prikupe potrebne činjenice i podaci o visini stečene
imovinske koristi, odnosno kada se utvrdi gdje se imovina nalazi, drţavni odvjetnik je duţan
bez odgode predloţiti odreĎivanje privremene mjere osiguranja kako se ta imovina ne bi
sakrila ili uništila, a takoĎer je duţan u optuţnici ili najkasnije na pripremnom ročištu
predloţiti da se ta imovina oduzme.30
3.3.2. Policija
Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak
pokreće po sluţbenoj duţnosti, policija ima pravo i duţnost poduzeti potrebne mjere: 1) da se
pronaĎe počinitelj kaznenog djela, da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, 2) da
se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu posluţiti pri utvrĎivanju
činjenica, te 3) da se prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno voĎenje
kaznenog postupka.31
O poduzimanju izvida kaznenih djela policija će pravovremeno obavijestiti drţavnog
odvjetnika.32
Ako drţavni odvjetnik obavijesti policiju da namjerava prisustvovati pojedinim
izvidima ili mjerama, policija će ih provesti na način kojim mu se to omogućuje.33
Ako
policija naknadno sazna za nove činjenice, dokaze ili otkrije tragove kaznenog djela, duţna je
prikupiti potrebne obavijesti i izvješće o tome pravovremeno dostaviti drţavnom odvjetniku.34
Policija moţe prikupljati obavijesti od graĎana. U prikupljanju obavijesti graĎani se ne mogu
ispitivati u svojstvu svjedoka ili vještaka.35
30
Čl. 206.i st. 5. ZKP. 31
Čl. 207. st. 1. ZKP. 32
Novosel, D., op. cit., str. 707. 33
Čl. 207. st. 2. ZKP. 34
Čl. 207. st. 5. ZKP. 35
Čl. 208. st. 1. ZKP.
12
Ako je to potrebno radi otkrivanja drugih kaznenih djela drugih osoba, obavijesti se
mogu prikupljati od osoba koje su u pritvoru. Odobrenje za njihovo prikupljanje daje drţavni
odvjetnik, a ako je pritvor produljen, odobrenje daje sudac istrage.36
Radi prikupljanja
obavijesti policija moţe pozivati graĎane.37
Ako se u odnosu na osobu od koje policija
prikuplja obavijesti tijekom prikupljanja obavijesti pojave osnove sumnje da je počinila ili
sudjelovala u počinjenju kaznenog djela, prekinut će se prikupljanje obavijesti. Od te osobe
policija više ne moţe prikupljati obavijesti već je moţe ispitati u svojstvu osumnjičenika.38
Policija moţe pozvati osumnjičenika radi ispitivanja za kaznena djela za koja se
kazneni postupak pokreće po sluţbenoj duţnosti i po prijedlogu. Prisilno se moţe dovesti
osumnjičenik koji se nije odazvao pozivu samo ako je u pozivu bio na to upozoren ili iz
okolnosti očito proizlazi da odbija primitak poziva. Osumnjičenik koji se odazvao pozivu ili
je prisilno doveden, a odbije iskazivati, ne moţe se ponovno pozivati niti prisilno dovoditi
zbog istog razloga.39
Kad postoji vjerojatnost da osoba koja je zatečena na mjestu počinjenja kaznenog djela
s elementima nasilja ili kaznenog djela koje predstavlja prijetnju javnoj sigurnosti ima
saznanja o okolnostima počinjenja djela ili počinitelju, a njihovo prikupljanje nije moguće ili
je bitno oteţano na mjestu gdje je osoba zatečena i razumno je vjerovati da će odgoda
prikupljanja obavijesti štetiti probicima kaznenog progona, moţe se od te osobe zahtijevati da
u pratnji policijskih sluţbenika doĎe u policijske prostorije radi davanja obavijesti. Ako ona to
bez opravdanog razloga odbije, moţe se prisilno dovesti. Prisilno dovedena osoba bit će
obaviještena da ima pravo na branitelja, pravo na tumačenje i prevoĎenje, da nije duţna dati
obavijest i da po završetku prikupljanja obavijesti ili po isteku šest sati od trenutka dolaska u
policijske prostorije iste moţe odmah napustiti. Ako se prisilno dovedena osoba uhiti, vrijeme
uhićenja teče od trenutka dovoĎenja u policijske prostorije.40
Policija ima pravo osobe zatečene na mjestu počinjenja kaznenog djela uputiti
drţavnom odvjetniku ili ih zadrţati do njegova dolaska, ako bi te osobe mogle dati podatke
vaţne za kazneni postupak i ako je vjerojatno da se njihovo ispitivanje kasnije ne bi moglo
obaviti ili bi bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem ili drugim teškoćama. Zadrţavanje tih
36
Čl. 208. st. 2. ZKP. 37
Čl. 208. st. 4. ZKP. 38
Čl. 208. st. 5. ZKP. 39
Čl. 208.a st. 1. ZKP. 40
Čl. 208.b st. 1. ZKP.
13
osoba radi upućivanja drţavnom odvjetniku ili njihovo zadrţavanje na mjestu počinjenja
kaznenog djela ne moţe trajati dulje od šest sati od dolaska policije na mjesto dogaĎaja.41
3.3.3. Cilj izvida
Gledano sa stajališta drţavnog odvjetnika, cilj provoĎenja izvida je prikupljanje
podataka i dokaza koji mu daju dovoljno osnova u konkretnom slučaju za donošenje odluke o
podizanju optuţnice, dakle postoji li zakonska osnova da se protiv osobe koja je bila
predmetom izvida pokrene kazneni postupak. Novosel smatra da je cilj provoĎenja izvida za
teška kaznena djela gospodarskog, organiziranog kriminala i drugih teških kaznenih djela koja
se čine iz koristoljublja isti kao i općenito cilj voĎenja kaznenog postupka,42
a to je
kaţnjavanje počinitelja kako bi se ostvarila specijalna i generalna prevencija, kao i
oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom. „Oduzimanje imovinske koristi
stečene kaznenim djelom mora biti jedan od primarnih ciljeva u postupanju svih tijela
kaznenog postupka, i to u svim njegovim fazama. Stoga je prilikom provoĎenja izvida u svezi
s kaznenim djelima (organiziranog, gospodarskog ili općeg kriminala) i prikupljanja dokaza o
elementima kaznenog djela, počinitelju i supočiniteljima, potrebno provesti paralelnu
financijsku istragu u onim slučajevima u kojima je kaznenim djelom ostvarena imovinsku
korist.“43
2.4. Analitiĉka obrada rezultata
U fazi analitičke obrade rezultata obavlja se cjelokupna analiza i potvrĎuje hipoteza
postavljena prije poduzimanja izvida. Prolazi se detaljna sistematizacija prikupljenih
potencijalnih dokaza te se analiziraju svi raspoloţiv dokumenti, predmeti i izjave osobe,
temeljem čega se pravi cjelovita konstrukcija činjeničnog opisa, te se vaţu dokazni materijali
na temelju kojih se dalje odlučuje pokretanju kaznenog postupka. Nakon analitičke obrade
potrebno je utvrditi ako su osnove sumnje prerasle na razinu osnovane sumnje. Cilj je
41
Čl. 210. ZKP. 42
Novosel, D., financijske …, cit., str. 745. 43
Ibid., str. 746.
14
analitičke obrade utvrĎivanje postojanje elemenata kaznenog djela te tko je počinitelj toga
djela.44
2.5. Završna akcija
Završetak kriminalističke obrade podrazumijeva sravnjivanje podataka postignutih
provoĎenjem izvida i stručnih znanja forenzike i kriminalistike, s ciljem što potpunijeg
izvještavanja nadleţnog drţavnog odvjetništva o rezultatima kriminalističke obrade,
prvenstveno o razlozima postojanja ili nepostojanja osnovane sumnje. Ukoliko je osnova
sumnje dosegla razinu osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo, policija nadleţnom
drţavnom odvjetništvu podnosi kaznenu prijavu odnosno izvješće kao nadopunu kaznene
prijave uz popratna saznanja i dokaze, kao i dokumentaciju koja moţe biti korisna za uspješno
voĎenje postupka. Policija će tada u koordinaciji s drţavnim odvjetništvom uhititi
osumnjičene, sudjelovati u istrazi, pretrazi doma i poslovnih prostora.45
44
Orlović, A., op. cit., str. 720. 45
Ibid., str. 720-721.
15
3. FINANCIJSKE ISTRAGE
U cilju učinkovitog otkrivanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom i otkrivanja
počinitelja, a zbog brzog razvoja tehnologije i visoke razine stručnosti počinitelja kaznenih
djela pranja novca i financiranja terorizma, javlja se potreba za provoĎenjem istovremene
financijske istrage s kaznenom istragom kako bi se osiguralo oduzimanje imovinske koristi i
kaţnjavanje počinitelja.
Prema Novoselu, tijek financijske istrage i postupak oduzimanja moţe se podijeliti u
tri cjeline: „1) Izvidi kojima se prihod stečen kaznenim djelom utvrĎuje, locira i prikupljaju se
podaci o njegovu vlasniku - financijska istraga, 2) postupak u kojem se zahtijevaju i odreĎuju
privremene mjere osiguranja, glavna rasprava u kojoj se optuţenik proglašava krivim (ili
oslobaĎa) i donosi odluka o oduzimanju imovine, te 3) nakon pravomoćnosti slijedi
oduzimanje imovine i raspolaganje njome.“46
Financijske istrage zahtijevaju brzu reakciju kako bi se što prije otkrila sredstva
dobivena počinjenjem kaznenog djela pranja novca odnosno predikatnim djelima, na temelju
kojih se mogu izvršiti radnje pranja novca i financiranja terorizma. Pravovremenom
reakcijom onemogućilo bi se počinitelja kaznenog djela u prodaji nezakonito stečene
imovinske koristi ili njezinog raspolaganja. Stoga je izvide potrebno početi diskretno
provoditi odmah nakon saznanja o postojanju mogućih osumnjičenih.
3.1. Pojam
Prije svega potrebno je napraviti distinkciju od radnji izvida u predmetima
gospodarskog kriminaliteta s pojmom financijskih istraga, i to zato što kod većine kaznenih
djela vezanih za pranje novca i financiranje terorizma moramo utvrditi je li počinitelj tim
djelima pribavio za sebe imovinsku korist i u kojem iznosu.
Novosel navodi sljedeći primjer: „prihod stečen izvršenjem kaznenog djela moţe biti
jedan od elemenata kaznenog djela. Direktni prihod dokaz je kaznenog djela. Otkrivanjem
prihoda koji je nastao od kaznenog djela i istragom tog prihoda mogu se otkriti supočinitelji
46
Novosel, D., op. cit., str. 747.
16
ili čak organizatori kaznenog djela, kao i treće osobe od kojih se moţe oduzeti prihod, i tu se
već nalazimo na području financijskih istraga.“47
Dok se kod izvida nastoji utvrditi osnovana sumnja koja proizlazi iz osnova sumnje, te
identitet počinitelja i visina imovinske koristi pribavljene pranjem novca ili financiranjem
terorizma, odnosno počinjenjem predikatnih kaznenih djela, nakon čega slijedi kaznena
prijava, u financijskim istragama potrebno je dodatno utvrditi cijeli niz činjenica: gdje i kod
koga se ta imovina, stečena kaznenim djelom, nalazi, identificirati ju u cilju predlaganja
opsega privremene mjere osiguranja, a nakon završetka postupka i njezino oduzimanje.48
U kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske nije posebno propisana financijska
istraga, a to je utvrĎeno i u CARPO-vom pregledu zakonskih propisa 2007. godine.49
No
potrebno je istaknuti da je u praksi, nakon utvrĎenja kaznenog djela pranja novca iz kojeg je
proizašla nezakonita imovinska korist, potrebno utvrditi imovinsko stanje počinitelja i
detektirati financijske transakcije kako bi se u kaznenom postupku uspjelo utvrditi i osuditi
počinitelja kaznenog djela pranja novca i financiranja terorizma, te oduzela imovinska
korist.50
Pojam financijske istrage moţe se definirati u uţem i širem smislu, te je pritom
potrebno osvrnuti se na definicije više autora kako bismo dobili jedinstveno tumačenje, tj.
pojam financijskih istraga. Prema Novoselu, pojam financijske istrage znači „poduzimanje
izvidnih mjera i radnji radi pronalaţenja i identificiranja nezakonito stečene imovine,
sredstava pranja novca, druge imovine prema kojoj treba poduzeti mjere osiguranja s ciljem
oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom i naplate protuvrijednosti. Nadalje,
pojam financijske istrage podrazumijeva poduzimanje hitnih istraţnih radnji u smislu
pronalaţenja osiguranja takve imovine, predlaganje i poduzimanje mjera osiguranja takve
imovine te konačno oduzimanje (zapljena) takve imovine.“51
Neki autori razlikuju financijske istrage u uţem i širem smislu. U uţem smislu:
„financijska istraga je istraga koja obuhvaća praćenje tokova novca koja se sprovodi paralelno
sa krivičnom istragom i čiji je cilj da otkrije prihod stečen krivičnim djelom, utvrdi koja se
imovina moţe oduzeti i privremeno osigurati kako bi se kasnije omogućilo trajno oduzimanje
47
Loc. cit. 48
Ibid., str. 748. 49
Golobinek, Robert, CARDS Regional Police Project in South-eastern Europe – Pregled zakonskih propisa u
oblasti oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom u jugoistočnoj Evropi, Strasbourg, 2007.,
dostupno na: https://rm.coe.int/16806efd0a (25.3.2020.), str. 23. 50
Novosel, D. , op. cit., str. 748. 51
Loc. cit.
17
(čl. 8. i 9. ZONSIKD FBIH)“.52
U širem smislu: financijske istrage su „istrage financijskih
poslova povezanih sa nezakonitim aktivnostima, radi otkrivanja razmjera kriminala,
otkrivanja imovinske koristi od krivičnih djela, terorističkih sredstava ili bilo koje druge
imovine koja jeste ili bi mogla da postane predmet oduzimanja, kao i radi otkrivanja te
imovine, te pribavljanje dokaza koji mogu koristiti u krivičnim postupcima.“53
Pojam financijska istraga, prema FATF-ovim preporukama, znači istragu financijskih
poslova povezanih s nezakonitim djelatnostima. Glavni je cilj financijske istrage identificirati
i dokumentirati kretanje novca tijekom izvršavanja nezakonitih radnji. Povezanost podrijetla
novca s korisnicima, kada je novac primljen i gdje se pohranjuje ili deponira moţe pruţiti
podatke i dokaze o počinjenju kaznenih djela.54
Zaključno, uzimajući u obzir sve dostupne definicije pojma financijskih istraga,
moţemo utvrditi kako financijske istrage obuhvaćaju one radnje koje mogu identificirati i
obuhvatiti kompletan tijek kretanja novca, kako bi se taj novac mogao povezati s kaznenim
djelom pranja novca i financiranja terorizma. Na taj način moţemo identificirati iznos
nezakonito stečene imovine, kako bismo osigurali njegovo privremeno oduzimanje, a na kraju
i njegovo konačno oduzimanje. Ova definicija u skladu je s ciljem provoĎenja financijskih
istraga, te olakšava distinkciju izmeĎu izvida, istraga i financijskih istraga, te shvaćanje uloge
financijskih istraga u prethodnom (pretkaznenom) postupku i kaznenom postupku, s obzirom
da samim Zakonom o kaznenom postupku financijske istrage niti njihovo provoĎenje nisu
definirane, nego obuhvaćaju niz radnji koji se provodi u koordiniranoj kombinaciji djelovanja
drţavnog odvjetništva, policije i nadleţnih tijela specijalizirana za financije.
Stoga, radi ostvarenja cilja provoĎenja financijske istrage, potrebno je utvrditi
sljedeće:
1) Financijska istraga poduzima se u svim slučajevima kad se provodi kriminalistička
obrada kaznenog djela koje se odnosi na generiranje nezakonite imovine te u slučajevima koji
uključuje organizirani kriminalitet, ukoliko djelovanje organiziranih zločinačkih udruţenja
52
Sarajlija, Sabina, Financijske istrage, prezentacija, Jahorina, 26.9.2018., dostupno na:
http://rs.cest.gov.ba/index.php/seminari-2018/75-26-279jahorina-forenziko-raunovodstvo/2306-prezentacija-s-
sarajlija-1/file (20.3.2020.). 53
Loc. cit. 54
FATF Report, Operational Issues Financial Investigations Guidance, June 2012, dostupno na:
https://www.fatf-
gafi.org/media/fatf/documents/reports/Operational%20Issues_Financial%20investigations%20Guidance.pdf
(10.3.2020.), str. 3.
18
uključuje nezakonito stečenu imovinu, a čije financijskim transakcije i aktivnosti treba
pratiti.55
2) Financijska istraga provodi se u slučajevima kriminalističkih obrada gospodarskog
kriminaliteta, kada treba pratiti trag novca. Napose, financijska istraga provodi se u slučaju
kriminalističke obrade pranja novca kad je potrebno obraditi obavijest o sumnjivoj transakciji,
u kojem je cilju potrebno otkriti i povezati transakciju s predikatnim kaznenim djelom.56
3) Financijska istraga ili točnije rečeno financijski izvidi mogu se voditi sinkronizirano
s izvidima kaznenog djela, kao i nakon izvida iz prethodnog kaznenog postupka. Cilj im je
otkrivanje prihoda stečenih kaznenim djelom, utvrĎivanje opsega imovine koje se moţe
oduzeti i privremeno osiguranje u cilju oduzimanja imovinske koristi.57
Zaključno, izmeĎu izvida i financijskih istraga temeljna je razlika u tome što je cilj
provoĎenja izvida otkrivanje kaznenog djela i počinitelja te prikupljanje podataka i dokaza
koji omogućuju provoĎenje daljnjeg kaznenog postupka, dok je cilj financijske istrage
paralelno provoĎenje istrage kako bi se oduzeli prihodi stečeni kaznenim djelom, što upućuje
i na vaţnost ranog započinjanja istrage zbog činjenice da su današnje metode prikrivanja
novčanog traga podloţne konstantnoj evoluciji i usavršavanju, te postaju sve sloţenije.
Započinjanje istrage u ranoj fazi takoĎer omogućuje i uspješno otkrivanje počinitelja kaznenih
djela pranja novca i financiranja terorizma.
3.2 Postupak
Kada drţavni odvjetnik utvrdi vjerojatnost da odreĎena osoba na svojim bankovnim
računima prima, drţi ili na drugi način raspolaţe prihodima ostvarenim kaznenim djelom, on
je duţan i prije pokretanja istrage, sudu obrazloţenim zahtjevom predloţiti da naloţi banci da
njemu dostavi podatke o tim računima i prihodima. Zahtjev upućen sudu mora sadrţavati
podatke o pravnoj ili fizičkoj osobi koja ta sredstva, ili prihode drţi, ili s njima raspolaţe.
Opis prihoda mora sadrţavati oznaku valute, ali ne i njezin točan iznos ako nije poznat.58
U
55
Novosel, D., op. cit. str. 748. 56
Ibid., str. 749. 57
Loc. cit. 58
Čl. 265. ZKP.
19
obrazloţenju zahtjeva drţavni odvjetnik mora navesti ako su prihod ili sredstva za istragu
predmetnog kaznenog djela ili prema zakonu podlijeţu prisilnom oduzimanju vaţni.59
Sukladno članku 265. stavku 3., odluku o zahtjevu drţavnog odvjetnika prije početka i
tijekom istrage donosi sudac istrage, nakon podizanja optuţnice optuţno vijeće, a nakon
njezine pravomoćnosti sud pred kojim se ima odrţati rasprava. TakoĎer, drţavni odvjetnik
sucu istrage podnosi obrazloţeni prijedlog kako bi se naloţilo banci ili drugoj pravnoj osobi
da prati platni promet i transakcije na računima odreĎene osobe, te da za vrijeme odreĎeno
rješenjem o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje drţavnog odvjetnika. Navedene
mjere praćenja mogu trajati godinu dana, a nakon prestanka razloga za praćenje, drţavni
odvjetnik je duţan o tome obavijestiti suca istrage koji rješenjem obustavlja praćenje. Ako
drţavni odvjetnik odustane od kaznenog progona ili ako prikupljeni podaci nisu potrebni za
kazneni postupak, uništit će se podaci o praćenju pod nadzorom suca istrage koji o tome
sastavlja posebni zapisnik, a rješenje o praćenju drţavni odvjetnik dostavlja osobi protiv koje
je bilo naloţeno, uz optuţnicu ili uz odluku o odustajanju od kaznenog progona.60
Drţavni
odvjetnik moţe sudu podnijeti obrazloţeni prijedlog za odreĎivanje privremenog
obustavljanja izvršenja financijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja kazneno
djelo, sluţi prikrivanju kaznenog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene kaznenim djelom.61
Paralelno s radnjama drţavnog odvjetnika, Ured za sprječavanje pranja novca moţe
temeljem članka 62. ZSPNFT izdati nalog banci za stalno praćenje financijskog poslovanja
fizičke ili pravne osobe, koja mjera po prvom nalogu moţe trajati 3 mjeseca, te se nakon tog
vremena moţe produljiti ako postoje opravdani razlozi.62
„Ako je drţavni odvjetnik od banke ili neke druge ustanove zatraţio podatke koji su
bankovna tajna pa njegovom zahtjevu stoga nije udovoljeno, on moţe na osnovi članka 265.
Zakona podnijeti zahtjev sudu za izdavanje rješenja kojim će se ustanovi, koja ima te podatke,
naloţiti davanje tih podataka u odreĎenom roku. Zahtjev koji se podnosi sudu mora biti
obrazloţen. Na isti način drţavni odvjetnik moţe traţiti pribavljanje podataka o bankovnim
računima i prihodima ostvarenim kaznenim djelom.“63
U cilju što ranijeg otkrivanja kaznenog djela pranja novca i ostvarene imovinske
koristi, ukoliko drţavni odvjetnik utvrdi da postoji sumnja da odreĎena financijska transakcija
59
Biluš, A., op. cit., str. 32. 60
Čl. 265. st. 5. i 6. ZKP. 61
Čl. 266. st. 1. ZKP. 62
Čl. 62. ZSPNFT. 63
Ibid., str. 33.
20
predstavlja kazneno djelo, sluţi prikrivanju kaznenog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene
kaznenim djelom, on moţe i prije početka istrage sudu podnijeti obrazloţeni prijedlog da se
rješenjem naloţi pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje te financijske
transakcije, a financijska sredstva koja su privremeno oduzeta, deponirat će se na čuvanje na
posebnom računu.64
Drţavni odvjetnik moţe od Ureda za sprječavanje pranja novca zatraţiti informacije o
sumnjivim transakcijama, sukladno članka 73. i 125. Zakona o sprječavanju pranja novca i
financiranja terorizma, ukoliko one prelaze preko 200.000,00 kuna ili u slučaju prenošenja
novca preko drţavne granice. Te transakcije uključuju novčane transakcije i svako
raspolaganje imovinom koje ima značaj transakcije.65
Podatke koje drţavni odvjetnik dobije od USPN-a ne mogu biti korišteni izvan svrhe
za koju su zatraţeni.66
Oni podaci koje ne predstavljaju pranje novca ili nisu u svezi s njim, ne
mogu biti dokaz u postupku, već sluţe kao posredan izvor saznanja o činjenicama i dokazima
koji bi mogli dovesti do dokaza koji bi upućivali na kazneni djelo.67
Prijedlog koji drţavni odvjetnik upućuje Uredu za sprječavanje pranja novca mora biti
obrazloţen. U obrazloţenju će se navesti zbog kojih okolnosti proizlazi sumnja u transakciju,
a koja moţe uključivati svote, okolnosti transakcije ili osobu koja obavlja transakciju ili se
pojavljuje u svezi s tom transakcijom. U obrazloţenju je potrebno navesti i svrhu prikupljanja
podataka. USPN provest će analitičko-obavještajnu obradu sumnjive transakcije na
obrazloţeni prijedlog drţavnog odvjetnika, ukoliko postoje sumnje u odreĎene transakcije.68
Ukoliko bi dostava podataka oteţala i onemogućila obavljanje analitičko-obavještajnoga rada,
Ured moţe odbiti dostavljanje podataka po pisanom prijedlogu nadzornih i drugih sluţbi
Ministarstva financija.69
No USPN, kao tijelo koje djeluje u sklopu Ministarstva financija, ne
moţe odbiti prijedlog drţavnog odvjetnika (osim u slučaju kada podaci predstavljaju zakonom
zaštićenu tajnu)70
ukoliko je unutar svojeg djelokrugu saznao za okolnosti i podatke koji
upućuju da je u pravnom prometu imovina stečena kaznenim djelom, posebno ako postupanje
s ostvarenim financijskim sredstvima ili imovinom ukazuje na pranje novca ili na prikrivanje
te imovine, te je duţan bez odgode o tim okolnostima i podacima obavijestiti drţavnog
64
Čl. 266. st. 2. ZKP. 65
Biluš, A., op. cit., str. 33. 66
Čl. 125. st. 2. ZSPNFT. 67
Biluš, A., op. cit., str. 33. 68
Loc. cit. 69
Čl. 124. ZSPNFT. 70
Čl. 206.g st. 2. ZKP.
21
odvjetnika.71
USPN je duţan drţavnom odvjetništvu nakon saznanja o počinjenom kaznenom
djelu podnijeti kaznenu prijavu i navesti dokaze koji su mu poznati, te će poduzeti sve da bi se
sačuvali tragovi kaznenog djela, predmeti na kojima je počinjeno djelo te drugi dokazi.72
Inače, prva saznanja o tome kod koje banke ili druge pravne osobe koja obavlja
poslove platnog prometa osumnjičenik ima otvoren račun i koji je broj računa, drţavni
odvjetnik moţe pribaviti iz isprava na kojima se navode bankovni računi, iz privremeno
oduzetih predmeta kao što su bankovne kartice ili isprave o sklopljenim ugovorima, iz iskaza
okrivljenika, svjedoka i sl.
Financijske istrage mogu se odnositi na nekretnine ukoliko istraga dovede do saznanja
da nezakonito stečena imovina moţe uključivati i pravo vlasništva, odnosno nekretnine i sva
prava koja na nekretninama mogu postojati, kao pravo graĎenja, sluţnosti i plodouţivanja.
Sukladno priručniku za polaznike Pravosudne akademije, navedeno je sljedeće: „Podatke o
postojanju nekretnina na kojoj odreĎena osoba ima pravo vlasništva ili neko drugo pravo
moţe se pribaviti od nadleţnog zemljišnoknjiţnog suda koji je duţan voditi popis osoba u čiju
korist je proveden neki knjiţni upis. Predmetom mjera osiguranja i predmetom oduzimanja
mogu biti i pravo graĎenja i pravo plodouţivanja.“73
Ovaj podatak ukazuje na vaţnost
stručnog znanja kojim drţavni odvjetnik mora raspolagati, a koji uz znanja kaznenog
procesnog i materijalnog prava zahtjeva poznavanje graĎanskog prava, prvenstveno obveznog
prava i stvarnog prava, uz stručno znanje kriminalističkih inspektora, ostalih policijskih
sluţbenika i djelatnika Ministarstva financija.
Nadalje, drţavni odvjetnik će, ukoliko ima saznanja o knjiţnoj oznaci nekretnine,
zatraţiti od nadleţnog suda zemljišnoknjiţni izvadak na temelju članka 206.g stavku 2., na
temelju kojeg drţavni odvjetnik moţe od nadleţnih tijela „…zahtijevati kontrolu poslovanja
pravne i fizičke osobe i u skladu s odgovarajućim propisima privremeno oduzimanje do
donošenja presude, novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu posluţiti
kao dokaz, obavljanje nadzora i dostavu podataka koji mogu posluţiti kao dokaz o
počinjenom kaznenom djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom, te zatraţiti obavijesti o
prikupljenim, obraĎenim i pohranjenim podacima u vezi neobičnih i sumnjivih novčanih
transakcija…“,74
a u svezi članka 191. stavka 1.75
Zakona o kaznenom postupku i članka 51.
71
Čl. 206.i st. 4. ZKP. 72
Članak 204. st. 1. i 2. ZKP. 73
Ibid., str. 34. 74
Čl. 206.g. st. 2. ZKP.
22
Zakona o drţavnom odvjetništvu. Knjiţno stanje nekretnine moţe se provjeriti na
internetskim stranicama poput nekadašnjeg tzv. e-zemljišnika76
koja se vodi u sklopu
Ministarstva pravosuĎa, a u suradnji sa Drţavnom geodetskom upravom, kao i sve plombe
neriješenih predmeta (Z ili Zs predmeti). Ukoliko je zemljišnoknjiţni izvadak koji se vodi u
računalnom obliku na internetskim stranicama Ministarstva pravosuĎa verificiran, tada on
izraţava stvarno stanje nekretnine, a kakvo je iskazano i u EOP za zemljišnu knjigu, poštujući
načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige.77
U slučaju da stanje nije aţurirano
i verificirano, pristupit će se provjeri neriješenih predmeta, te će se traţiti izvadak iz
zemljišne knjige od nadleţnog suda. Ako je u spisu predmeta i drugih prikupljenih saznanja
vidljivo da je došlo do pravnog prometa nekretnine, podaci o nekretnini se mogu pribaviti od
katastarskog ureda i od nadleţne ispostave Porezne uprave, Ministarstva financija. To će
posebno biti vaţno kod izvanknjiţnog vlasništva, s obzirom da transakcija u vezi s
nekretninom, tj. prijenos prava nije zabiljeţen u zemljišnim knjigama, tj. ne prikazuje istinito
stanje na nekretnini.
Radi utvrĎenja vlasništva motornog vozila, drţavni odvjetnik će na temelju članka
206.g stavka 2., u svezi članka 191. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku i članka 51.
Zakona o drţavnom odvjetništvu, zatraţiti od nadleţne policijske uprave izvadak iz kartona
vozila za odreĎeno motorno vozilo koje je predmet izvida. Takav podatak sadrţavat će
podatke o vozilu, njegova obiljeţja na temelju kojih se moţe prepoznati i izdvojiti u odnosu
na ostala vozila, te potvrditi pravni temelj stjecanja vlasništva nad vozilom. U slučaju
brodova, njihovo vlasništvo utvrĎuje se izvatkom iz upisnika brodova, jahti i brodova u
gradnji Ministarstva nadleţnog za pomorstvo, Lučke kapetanije. Upisnik je moguće pregledati
u Lučkoj kapetaniji koja je mjesno nadleţna za voĎenje upisnika brodova i jahti, u mjestu
prebivališta vlasnika, dok je za brodove u gradnji mjesno nadleţna Lučka kapetanija prema
mjestu brodograditelja, a vlasništvo nad zrakoplovima moguće je utvrditi izvatkom iz
Hrvatskog registra civilnih zrakoplova koji vodi Agencija za civilno zrakoplovstvo. „Podatke
o stjecanju i raspolaganju pokretninama drţavni odvjetnik moţe utvrditi i pribavljanjem
podataka od Porezne uprave. Podaci o primanjima po osnovi samostalnog i nesamostalnog
rada mogu se osim od Porezne uprave pribaviti i od Hrvatskog zavoda za mirovinsko
75
Čl. 191. st. 1.ZKP: „Policija, istraţitelj, drţavni odvjetnik i sud mogu za potrebe voĎenja postupka zahtijevati
pomoć od sudova, istraţitelja, drţavnih odvjetništava, tijela drţavne uprave i drugih drţavnih tijela. Ta tijela će
zahtjevu udovoljiti u najkraćem roku, a moguće zapreke priopćiti bez odgode. Prema potrebi njima se moţe
dostaviti preslika dijela kaznenog spisa.“ 76
Vidi na stranici: https://oss.uredjenazemlja.hr/public/lrServices.jsp?action=publicLdbExtract 77
Klarić, Petar, Vedriš, Martin, GraĎansko pravo – Opći dio, stvarno pravo, obvezno i nasljedno pravo, Narodne
novine d.d., Zagreb, 2009., str. 313.
23
osiguranje.“78
Novosel naglašava bitnost uloge Porezne uprave, te tvrdi da „uključivanje
Porezne uprave u financijsku istragu pridonosi brţoj razmjeni podataka i osigurava stručnu
pomoć poreznih eksperata, s obzirom da Porezna uprava raspolaţe podacima o poreznim
obveznicima, poreznim obvezama, poreznim osnovama, prihodima i dohocima, stjecanju i
otuĎenju pokretnina i nekretnina za promet kojih se plaćaju posebne porezne obveze“.79
Drţavni odvjetnik će takoĎer, kada je iz spisa predmeta vidljivo da odreĎena osoba
ima udjele u trgovačkim društvima, pribaviti podatak o udjelima te osobe u trgovačkom
društvu. To je moguće obaviti uvidom u registar dionica dioničkog društva, dok društva s
ograničenom odgovornošću vode knjigu poslovnih udjela. Podaci vezani za sudjelovanje
osoba u javnom trgovačkom društvu, komanditnom društvu ili gospodarskom interesnom
udruţenju, drţavni odvjetnik pribavit će izvatkom iz sudskom registra ili na temelju podataka
trgovačkog društva, a ostale podatke, koje se odnose na ulaganje u investicijske fondove,
drţavni odvjetnik pribavit će od Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.80
3.3. Analiza i zakljuĉak
Kao što je prethodno napomenuto, tijekom provoĎenja financijskih istraga potrebno je
interdisciplinarno znanje i znanje iz širokog spektra prava, koje uključuju ne samo poznavanje
materijalnog i procesnog kazneno prava, već i graĎanskog prava koje uključuje stvarno i
obvezno pravo, ovršno pravo i graĎansko procesno pravo, te trgovačkog prava, upravnog
prava i td. Digitalizacija pravosudnog sustava, eSpisi, digitalno voĎenje zemljišnih knjiga, te
njihovo redovito aţuriranje, omogućuje lakše, brţe i uspješnije provoĎenje financijskih
istraga, pogotovo ako postoje dostupne evidencije i registri. Svakako je bitno naglasiti da
ubrzanom provoĎenju financijskih istraga i analizi podataka koji su prikupljeni na temelju
izvida, kriminalističke obrade i od strane drugih tijela, pomaţu specijalistička pravna i druga
znanja, koja se mogu postići redovitom edukacijom i odrţavanjem seminara, kao i aktivnim
poticanjem pravosudnih djelatnika na stjecanje novih znanja. Vaţnost koordinacije, razmjene
znanja i specijalizaciju takoĎer ističe Novosel, naglašavajući suradnju i ulogu zamjenika
drţavnih odvjetnika iz drugih pravnih područja koji rade u graĎansko-upravnim odjelima,
ističući činjenicu da se u slučajevima provoĎenja sloţenih financijskih istraga u istraţne
78
Biluš, A., op. cit., str. 34. 79
Novosel, D., op. cit., str. 754. 80
Biluš, A., op. cit., str. 35.
24
timove koji provode te istrage (izvide) uključuju i zamjenici drţavnih odvjetnika koji rade na
graĎanskim i upravnim predmetima.81
Na kraju ovog poglavlja potrebno je istaknuti vaţnost suradnje specijaliziranih
drţavnih tijela koji posjeduju stručna znanja, policije, kriminalističko-forenzičkih disciplina i
drţavnih odvjetništava, s obzirom da se financijske istrage i izvidi provode u slučajevima
sofisticiranih knjigovodstveno financijskih malverzacija, kao i kršenju normi posebnih i
specifičnih zakonskih propisa kod blanketnih kaznenih djela. U praktičnoj primjeni to
predstavlja posebne radnje policije, drţavnog odvjetnika i specijaliziranih tijela. Primjerice,
policija će obaviti obradu klasične redovite poslove i ovlasti koji uključuju pretrage,
privremeno oduzimanje dokumentacije i drugih materijalnih dokaza, obavijesne razgovore sa
svjedocima, prethodno ispitivanje osumnjičenika itd. U meĎuvremenu, Porezna uprava će
obraditi one informacije za koje posjeduje stručna znanja i specijalizaciju iz domene poreznog
i financijskog prava, a koje drţavni odvjetnik i policija ne posjeduju. Porezna uprava i tijela
Ministarstva financija, poput Samostalnog sektora za financijske istrage u sklopu Porezne
uprave i Ureda za sprječavanje pranja novca, imaju veliku ulogu u uspješnom otkrivanju
kaznenih djela i nezakonito stečene imovine, te u analizi knjigovodstveno-financijskih nalaza.
Moţemo zaključiti da je koordinacija posebno vaţna kod financijskih istraga (izvida). Stoga
je na kraju bilo vaţno istaknuti financijske istrage kao bitan faktor u otkrivanju opsega
nezakonito stečene imovine.82
81
Novosel, D., op. cit., str. 762. 82
Loc. cit.
25
4. PRIVREMENE MJERE OSIGURANJA I ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI
Izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 70/17) i
prestankom vaţenja Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim
djelom i prekršajem (Narodne novine br. 145/10)83
objedinjeno je reguliranje postupka
oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Na taj način nastojalo se izbjeći
neujednačenu primjenu u praksi. Kao argument, predlagatelj84
izmjene i dopune Zakona o
kaznenom postupku u obrazloţenju navodi da je ZOPOIK vrlo široko postavio mogućnost
oduzimanja imovinske koristi, „bez preciziranja o kojim je procesnim smetnjama riječ, jesu li
one pravne ili stvarne naravi, što je dovelo do toga da se ove odredbe u praksi nisu
primjenjivale“.85
Predlagatelj je, s ciljem otklanjanja rijetke primjene ZOPOIK-a u praksi
(konkurirajuće odredbe ZKP-a, KZ-a i ZOPOIK koje „reguliraju istovjetnu materiju“),
inkorporirao odredbe koje se odnose na oduzimanje imovinske koristi u ZKP, kao organskom
zakonu, čime je osigurana jednoobrazna praksa, što je i bio osnovni cilj koji se ZOPOIK-om
ţelio postići, dok bi se pojedina pitanja koja se odnose na ovrhe i raspolaganja s oduzetim
stvarima trebala nastaviti regulirati posebnim propisima.86
U obradi ovog poglavlja usporedit će se članci ZKP-a s Direktivom 2014/42/EU
Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i
imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, kako bi se prikazao bitan
utjecaj transponiranja navedene direktive na izmjenu ZKP-a.
Razlog izmjena Zakona o kaznenom postupku 2017. je obveza usklaĎivanja ZKP-a s
odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske,87
odlukama Europskog suda za ljudska prava88
te četiri direktive Europske unije, koje Republika Hrvatska kao članica Europske unije, ima
obvezu implementirati u nacionalno zakonodavstvo. Jedna od direktiva bila je Direktiva
2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju
predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29. 4.
83
Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, Narodne novine, br.
145/10, 70/17, prestao vaţiti 27.07.2017. (dalje u tekstu: ZOPOIK). 84
Ministarstvo pravosuĎa 85
Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku Vlade Republike Hrvatske
od 21. lipnja 2017., dostupno na: http://edoc.sabor.hr/DocumentView.aspx?entid=2004803 (12.6.2020.), dalje u
tekstu: Konačni prijedlog, str. 107. 86
Konačni prijedlog, str. 49. 87
Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-1451/2015 od 9. travnja 2015.;Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-
4182/2008 od 17. oţujka 2009.; Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016. 88
Margaretić protiv Hrvatske, zahtjev br. 16115/13, od 5. lipnja 2014.; Sanader protiv Hrvatske, zahtjev br.
66408/12 od 12. veljače 2015.; Arps protiv Hrvatske, zahtjev br. 23444/12 od 25. listopada 2016, dostupno na:
https://hudoc.echr.coe.int (11.6.2020.)
26
2014.),89
a koja je relevantna za ovaj rad te proširenje odredbi koje se odnose na oduzimanje
imovinske koristi i zamrzavanje imovine. U kazneno procesno pravo bilo je potrebno
transponirati odredbe Direktive 2014/42/EU, prvenstveno u dijelu koji se odnose na
oduzimanje na temelju osuĎujuće presude i oduzimanje bez osuĎujuće presude, sukladno
članku 4. Direktive 2014/42/EU, zatim privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske
koristi prema članku 7. Direktive 2014/42/EU (eng. freezing) odnosno zamrzavanje, te
zaštitne mjere iz članka 8. Direktiva 2014/42/EU. Do njezinog ukidanja, odnosno prestanka
vaţenja zakonskih odredbi, navedenu materiju je, uz ZKP, u većem dijelu regulirao ZOPOIK.
Zakonodavac je izmjenama ZKP-a nastojao objediniti pravnu regulaciju postupka oduzimanja
imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u jednom propisu da bi se izbjegla
neujednačenost i problemi u praksi, s obzirom da su pojedini sudovi primjenjivali različite
odredbe ZOPOIK-a, ZKP-a i KZ-a.90
Stoga vaţeći Zakon o kaznenom postupku, uz članke 77. – 79. KZ-a, u potpunosti
ureĎuje postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi. Fokus ovog poglavlja bit će na
člancima 557.a – 557.e, a koji se odnose na privremeno oduzimanje imovinske koristi
(zamrzavanje), dok će se za potrebe obrade odredbi vezanih za oduzimanje imovinske koristi
obraditi relevantni članci 560. ZKP-a te članci 77. - 79. KZ-a.
4.1. Privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi
Drţavni odvjetnik podnijet će prijedlog sudu za odreĎivanje odgovarajuće privremene
mjere ukoliko tijekom postupka utvrdi postojanje velike vjerojatnosti da je odreĎena osoba
kaznenim djelom ostvarila imovinsku korist, a u vezi navedene imovinske koristi postoji
opasnost da se ta korist neće moći oduzeti ili će njeno oduzimanje biti oteţano ako se ne
odrede odreĎene privremene mjere.91
U doktrini se privremeno oduzimanje predmeta
označava kao „istraţnu radnju kojoj je cilj učiniti predmet dostupnim sudu ili nekom drugom
89
Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju
predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, SL L 127, 29. 4. 2014., (dalje u
tekstu: Direktiva 2014/42/EU). 90
Bujas, Ivana, Pavelin, Tanja, Turudić, Ivan, Oduzimanje imovinske koristi – VII. novela Zakona o kaznenom
postupku, Informator, Zagreb, br.6523, 21.05.2018., https://informator.hr/strucni-clanci/oduzimanje-imovinske-
koristi-vii-novela-zakona-o-kaznenom-postupku (20.3.2020.). 91
Loc. cit.
27
tijelu koje će ga koristiti kao dokaz ili u neku drugu svrhu, nakon čega moţe biti vraćen
njegovu vlasniku.“92
Prijedlog za odreĎivanjem privremenih mjera osiguranja moţe se podnijeti prije i
nakon pokretanja kaznenog postupka.93
Moţe se predloţiti bilo koje osiguranje kojom će se
postići svrha iz članka 7. Direktive 2014/42/EU. U članku 557.a stavku 1. to su sljedeće
mjere: a) zabrana otuĎenja i opterećenja nekretnine ili stvarnih prava upisanih na nekretnini,
uz zabiljeţbu zabrane u zemljišnu knjigu, oduzimanjem nekretnine i njezinim povjeravanjem
na čuvanje i upravu Središnjem drţavnom uredu za upravljanje drţavnom imovinom ili
drugom tijelu koje je zakonom odreĎeno za upravljanje drţavnom imovinom, b) zabrana
protivniku osiguranja da otuĎi ili optereti pokretnine, oduzimanjem tih stvari i njihovim
povjeravanjem na čuvanje Uredu, c) oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih
papira te njihovom predajom Uredu, d) zabrana duţniku protivnika osiguranja da dobrovoljno
ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabranom protivniku osiguranja da primi
ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaţe svojim traţbinama, e) nalog banci da protivniku
osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s računa isplatu
novčanoga iznosa za koji je odreĎena privremena mjera, f) zabrana otuĎenja i opterećenja
dionica, udjela ili poslovnoga udjela uz zabiljeţbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili
poslovnih udjela, a po potrebi i u javnom registru, zabranom korištenja ili raspolaganja
pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela, povjeravanjem dionica, udjela
ili poslovnih udjela na upravu Uredu, postavljenjem privremene uprave društvu, g) zabrana
duţniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese pravo ili obavi
drugu nenovčanu činidbu.94
Navedenim mjerama nastojala se postići svrha propisana u članku
7. stavku 1. Direktive 2014/42/EU koja se odnosi na zamrzavanje, a glasi kako slijedi:
„Drţave članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile zamrzavanje imovine radi
92
Pavišić, B., op. cit., str. 730. 93
Članak 341. Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, (dalje u tekstu: OZ)
poput ZKP-a, propisuje da se prijedlog za odreĎivanje privremene mjere moţe predloţiti prije pokretanja i
tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. U
prijedlogu se mora istaknuti zahtjev u kojemu će se točno označiti traţbina čije osiguranje traţi, odrediti mjeru i
vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno
ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. 94
Ovlašteni tuţitelj moţe predloţiti i bilo koju drugu privremenu mjeru kojom se postiţe njezina svrha
osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom. Uz katalog mjera iz glave XXVIII.
ZKP-a, OZ u Glavi 33. u člancima 345. i 347. dodatno propisuje privremene mjere radi osiguranja novčane i
nenovčane traţbine. OZ u članku 348. posebno propisuje da predlagatelj moţe u prijedlogu za odreĎivanje
privremene mjere izjaviti da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem odreĎene jamčevine od strane
protivnika jamčevine.
28
mogućeg naknadnog oduzimanja. Te mjere, koje nalaţe nadleţno tijelo, uključuju hitne
aktivnosti koje se trebaju poduzeti u slučaju potrebe kako bi se sačuvala imovina.“95
Prijedlog za odreĎivanje privremene mjere osiguranja upućuje se sudu koji je nadleţan
za voĎenje kaznenog postupka, s tim da se do podizanja optuţnice prijedlog upućuje sucu
istrage, a nakon podizanja optuţnice do njezina potvrĎivanja, o njemu odlučuje optuţno
vijeće, a nakon potvrĎivanja optuţnice, sud pred kojim se ima provesti rasprava.96
Drţavni
odvjetnik će u prijedlogu naznačiti zahtjev u kojemu će točno označiti da traţi osiguranje
traţbine na ime oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, vrstu mjere i
vrijeme trajanja, te sredstva i predmet osiguranja.97
Privremene mjere mogu se primijeniti u
odnosu na okrivljenika, drugu osobu na koju je imovinska korist prenesena i treću osobu. U
ovom slučaju potrebno je razlikovati druge osoba na koju je imovinska korist prenesena od
treće osobe, koja je treća osoba bona fide, polazeći od pojma druge osobe kao fizičke ili
pravna osoba na koju je imovinska korist prenesena te imovinska prava nije stekla u dobroj
vjeri.
Sukladno članku 557.b, kojim se pretpostavlja postojanje opasnosti da traţbina
Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi neće moći biti ostvarena ili da će to
ostvarenje biti oteţano ako privremena mjera ne bude odreĎena, drţavni odvjetnik ne mora u
prijedlogu posebno obrazlagati postojanje ove opasnosti niti je dokazivati, već navodi u čemu
se sastoji. Ovom zakonskom presumpcijom teret dokazivanja je u cijelosti prebačen na
protivnika osiguranja, koji će svoje prigovore, dokaze i prijedloge moći istaknuti tek u
ţalbenom postupku.98
Rokovi za ţalbu ne odgaĎaju provedbu privremene mjere.99
OdreĎivanje mjera osiguranja predloţit će se u onom opsegu za koji se sumnja da
odgovara imovinskoj koristi za koju je vjerojatno da je pribavljena kaznenim djelom, a koja je
utvrĎena na temelju izvida i provedene financijske istrage. Visina takve imovinske koristi
moţe tijekom kaznenog progona biti promijenjena, ovisno o novim saznanjima, no ne i nakon
pravomoćne presude. U praksi je bilo mnogo primjera u kojima je imovinska korist
neodreĎena, što je predstavljalo veliki problem u sudskoj praksi100
jer sud ne moţe „bez bilo
95
Čl. 7. st. 1. Direktiva 2014/42/EU. 96
Čl. 557.a st. 2. ZKP. 97
Biluš, A., op. cit., str. 36. 98
Vučko, Marija, Šamota Galjer, Marta, Imovinski izvidi i privremene mjere osiguranja radi primjene instituta
oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem - priručnik za polaznike/ice, Pravosudna
akademija, Zagreb, 2016, str. 31. 99
Čl. 352. st. 3. OZ. 100
Rješenje Vrhovnog suda RH, broj: I Kţ 941/10-4 od 14. kolovoza 2012, dostupno na:
http://www.iusinfo.hr/CaseLaws/Content.aspx?SOPI=VSRH2010IKzB941A4&Doc=VRHSUD_HR (12.6.2020)
29
kakvih podataka i indicija utvrditi visinu imovinske koristi“,101
zbog toga što presuda mora
biti individualna i odreĎena, dok bi svaki daljnji postupak u odnosu na kazneno djelo i
počinitelja koji je navedenu imovinsku korist ostvario, mogla predstavljati bitnu povredu
kaznenog postupka102
i ne bis in idem.103
U ZKP-u postoji mogućnost ponovnog pokretanja
kaznenog postupka zbog saznanja novih činjenica koji bi mogli utjecati na presudu,104
no
takav slučaj predstavlja problem i brojnim pravnim stručnjacima. Ovisno o opsegu koji
odgovara imovinskoj koristi, predloţit će se odreĎivanje odnosno ukidanje pojedinih mjera
osiguranja. Prema članku 557.c odluka suda će sadrţavati i nalog za upis privremene mjere u
javni upisnik, ukoliko je privremenu mjeru potrebno upisati u javni upisnik. Članak 557.d
uključuje mogućnost ništavosti pravnog učinka koji bi pravni posao mogao stvarati, a kojim
okrivljenik ili druga osoba na koju je imovinska korist prenesena nakon upisa privremene
mjere u javni upisnik raspolaţe sa stvari ili pravom koje je predmet osiguranja.
Članak 557.e ZKP-a regulira trajanje privremene mjere. Privremena mjera moţe trajati
najdulje šezdeset dana nakon dostave drţavnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke
kojom je oduzeta imovinska korist. Ovim člankom je propisano „obligatorno periodičko
ispitivanje od strane suda jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za daljnju primjenu
privremene mjere u vremenskim intervalima od tri mjeseca bez propisivanja teče li rok od
donošenja ili pravomoćnosti rješenja.“105
Navedeno je u skladu s preambulom 31. Direktive
2014/42/EU koja glasi: „S obzirom na ograničenje prava na imovinu po nalozima o
zamrzavanju, takve se privremene mjere ne bi trebale primjenjivati duţe nego što je potrebno
za očuvanje raspoloţivosti imovine s obzirom na moguće naknadno oduzimanje. To moţe
zahtijevati reviziju od strane suda kako bi se osiguralo da svrha sprečavanja rasipanja imovine
i dalje vrijedi.“106
U kaznenom postupku, drţavni odvjetnik će predloţiti mjere u sljedećim slučajevima i
na sljedeći način:
1) Nekretnina koja nije upisana u zemljišne knjige ili je upisana u knjigu poloţenih
ugovora - privremene mjere osiguranja se predlaţu odgovarajućom primjenom odredbi o
101
Vučko, M., op. cit., str. 19. 102
Čl. 468. ZKP. 103
Vidi više na: Roksandić Vidlička, Sunčana, Šamota Galjer, Marta: Političko-gospodarski kriminalitet i
prošireno oduzimanje imovinske koristi: Quo vadis, Hrvatska?, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
Zagreb, vol. 22, br. 2 (2015), str. 523-557. 104
Čl. 501. st. 1. t. 3 ZKP. 105
Bujas, I., op. cit. 106
Preambula 31. Direktiva 2014/42/EU.
30
mjerama osiguranja na nekretninama, no s obzirom da se nekretnine ne nalaze u zemljišnim
knjigama, nego u posebnim upisnicima, provest će se pojedini upisi.107
2) Izvanknjiţno vlasništvo nekretnine - privremene mjere osiguranja predlaţu se na
temelju isprave prikladne za upis prava osobe protiv koje se odreĎuju privremene mjere. Po
pribavljanju rješenja o odreĎivanju privremene mjere na nekretnini u izvanknjiţnom
vlasništvu, nadleţnom zemljišnoknjiţnom sudu podnosi se prijedlog za upis predbiljeţbe
prava vlasništva protivnika osiguranja u odnosu na kojeg je odreĎena privremena mjera.
Nakon provedenog upisa predbiljeţbe prava vlasništva zatraţit će se upis zabiljeţbe
privremene mjere.108
Sve privremene mjere osiguranja u slučajevima pranja novca i
financiranja terorizma koje se odnose na nekretnine jednako će se primijeniti i na prava
graĎenja.
3) Upisnici - privremenom mjerom moţe se predloţiti da se zabrana otuĎenja i
opterećenja upiše u upisnik, upisnik sudskih i javnobiljeţničkih osiguranja traţbina vjerovnika
na pokretnim stvarima te na pravima Financijske agencije. Pored zabrane otuĎenja ili
opterećenja pokretnina, moţe se predloţiti oduzimanje pokretnina i njihovo povjeravanje na
čuvanje Uredu za upravljanje drţavnom imovinom ili drugom relevantnom tijelu nadleţnom
za upravljanje tom imovinom. Oduzimanje pokretnina u ovom slučaju povjerava se sudskim
ovršiteljima nadleţnog općinskog suda.109
4) Dionice - drţavni odvjetnik će predloţiti da se za navedeno zabrana zabiljeţi u
knjigu dionica, udjela ili poslovnog udjela. Rješenje o osiguranju privremenom mjerom
dostavit će se nadleţnom trgovačkom društvu te će se izvršiti zabiljeţba u knjigama. Ova
mjera primjenjuje se i na zabranu korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi dionica, udjela
ili poslovnih udjela.110
Ukoliko je riječ o nematerijaliziranim vrijednosnim papirima, drţavni
odvjetnik moţe od Središnjeg klirinško depozitarnog društva111
zahtijevati kontrolu
poslovanja pravne i fizičke osobe i u skladu s odgovarajućim propisima privremeno
oduzimanje do donošenja presude, novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji
107
Biluš, A., op. cit., str. 37. 108
Loc. cit. 109
Loc. cit. 110
Loc. cit. 111
Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD) je društvo koje posluje kao središnji depozitorij vrijednosnih
papira odnosno registar nematerijaliziranih vrijednosnih papira gdje se u obliku elektroničkih zapisa vode podaci
o izdavateljima, vrijednosnim papirima, računima vrijednosnih papira i imateljima vrijednosnih papira kao i
drugi podaci predviĎeni zakonom. SKDD svoju djelatnost primarno obavlja na temelju Zakona o trţištu kapitala,
a njegov rad nadzire Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj agenciji
za nadzor financijskih usluga. Dostupno na: https://www.skdd.hr/portal/f?p=100:400:7678426118062:::::
(14.6.2020.)
31
mogu posluţiti kao dokaz, obavljanje nadzora i dostavu podataka koji mogu posluţiti kao
dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom, te zatraţiti
obavijesti o prikupljenim, obraĎenim i pohranjenim podacima u vezi neobičnih i sumnjivih
novčanih transakcija.112
4.2. Oduzimanje imovinske koristi
Kako je već prethodno navedeno, odredbe relevantne za oduzimanje imovinske koristi
nalaze se u člancima 560. ZKP-a te člancima 77. -79. KZ-a.
Postupak oduzimanja imovinske koristi provodi se na prijedlog ovlaštenog tuţitelja.
Unatoč tome, sud moţe i bez prijedloga ovlaštenog tuţitelja od optuţenika oduzeti onu
imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom koja je sadrţana u opisu kaznenog djela iz
optuţbe, sukladno članku 5. Kaznenog zakona, kojim je propisano načelo oduzimanja
imovinske koristi, a koje glasi: „Nitko ne moţe zadrţati imovinsku korist ostvarenu
protupravnom radnjom“.113
Potrebno je naglasiti kako sud moţe bez prijedloga ovlaštenog
tuţitelja oduzeti imovinsku korist samo od okrivljenika. Ovo načelo neće se primijeniti u
slučajevima kada je imovina promijenjena ili pretvorena u neposrednu imovinsku korist,
oduzimanja posredne imovinske koristi te na oduzimanje od treće osobe i na prošireno
oduzimanje.114
Okolnosti vaţne za oduzimanje imovinske koristi utvrĎuju se po sluţbenoj duţnosti, te
su sud i drugo tijelo pred kojim se vodi postupak duţni u tijeku postupka prikupljati dokaze i
istraţivati okolnosti koje su vaţne za utvrĎivanje imovinske koristi.115
Sud će visinu iznosa
imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni, ukoliko bi njezino utvrĎivanje bilo povezano
s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.116
S obzirom da presuda
mora biti odreĎena i individualna,117
imajući u vidu da prevelika sloboda dana sudskoj vlasti
moţe dovesti do bitnih povreda kaznenog postupka, odredba bi trebala biti preciznije
propisana kako bi se izbjeglo šire tumačenje članka 559. ZKP-a. Vidlička i Galjer zaključuju
kako je sud duţan u obrazloţenju presude opisati na koji je način došao do utvrĎene visine
imovinske koristi, pozivajući se na presude Ţupanijskog suda u Zagrebu broj K-US-40/06 od
112
Čl. 206.g st. 2. ZKP. 113
Čl. 5. KZ. 114
Bujas, I., op. cit. 115
Čl. 557. st. 3. ZKP. 116
Čl. 559. ZKP. 117
Vidi supra.
32
3. studenog 2008. i K-US-60/09 od 30. lipnja 2009.118
Ukoliko je više sudionika počinilo
kazneno djelo, potrebno je istovremeno utvrditi ukupnu visinu imovinske koristi i visinu
pribavljene pojedine koristi. Vučko i Galjer smatraju da u takvim situacijama najčešće neće
biti moguće točno i egzaktno utvrditi koliki je dio ukupne imovinske koristi pojedini sudionik
kaznenog djela pribavio.119
Potrebno je u uočene nedostatke članka 559. ispraviti budućim
izmjenama ZKP-a kako bi bio jasnije definiran opseg slobodne ocjene suda, s ciljem jačanja
načela zakonitosti i izbjegavanja neujednačenosti u sudskoj praksi.
Sud odlučuje o oduzimanju imovinske koristi u osuĎujućoj presudi. Navest će koje
stvari ili prava predstavljaju imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom odnosno
protupravnom radnjom te, ovisno o okolnostima, naznačiti njihovu novčanu protuvrijednost,
utvrditi da su te stvari ili prava postale vlasništvo, odnosno imovina Republike Hrvatske,
naloţiti okrivljeniku i drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena, da Republici
Hrvatskoj preda odreĎene stvari odnosno na nju prenese odreĎena prava, ako ona već nisu
prešla na Republiku Hrvatsku, ili da isplati njihovu novčanu protuvrijednost u roku od 15
dana od dana pravomoćnosti presude, i odrediti da se u javnim upisnicima koje vode sudovi i
druga tijela izvrši upis prava u korist Republike Hrvatske.120
U slučaju kada je pri donošenju osuĎujuće presude imovinska korist potpuno
obuhvaćena imovinskopravnim zahtjevom, ili u slučaju kada nema zakonskih uvjeta za
njezino oduzimanje, odbit će se prijedlog za oduzimanje imovinske koristi ostvarene
kaznenim djelom, kao i u slučaju donošenja oslobaĎajuće ili odbijajuće presude.121
U Komentaru kaznenog zakona, Martinović i Novoselec ističu da se imovinska korist
moţe oduzeti i presudom kojom se „utvrĎuje da je imovinsku korist ostvarila osoba koja je
trajno raspravno nesposobna ili je nedostupna tijelima kaznenog postupka (čl. 560.d st. 1. u
vezi čl. 560.a st. 1. ZKP) ili je umrla (čl. 560.f); tada je posrijedi tzv. objektni ili in rem
postupak koji ima za cilj primjenu restorativne mjere oduzimanja imovinske koristi ostvarene
protupravnom radnjom.“122
118
Roksandić Vidlička, S., op. cit., str. 544. 119
Vučko, M., op. cit., str. 19. 120
Čl. 560. st. 2. ZKP. 121
Čl. 560 st. 3. ZKP. 122
Martinović, Igor, Novoselec, Petar, Komentar čl. 77. i 78. Kaznenog zakona, ulomak iz Komentara Kaznenog
zakona, I. knjiga: Opći dio, Narodne novine, Zagreb, 2019., dostupno na:
https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Novoselec-Martinovic%2C_Komentar_cl._77.-
78._KZ_o_oduzimanju_imovinske_koristi.pdf (22.3.2020.), str. 3.
33
U Kaznenom zakonu člankom 87. stavkom 22. propisana je imovinska korist, a koji
definira imovinsku korist stečenu kaznenim djelom kao „neposrednu imovinsku korist
ostvarenu počinjenjem kaznenog djela, imovinu u koju je promijenjena ili pretvorena
neposredna imovinska korist od kaznenog djela, kao i svaku drugu korist koja je ostvarena od
neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili
pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području
Republike Hrvatske ili izvan njega.“123
Uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi te oduzimanje imovinske koristi propisani
su člankom 77. – 79. KZ-a. Martinović/Novoselec ističu da bi se imovinska korist mogla
oduzeti ako je počinitelj počinio protupravnu radnju. Iz toga proizlazi da oduzimanje nije
ograničeno na presudu kojom se optuţenik proglašava krivim.124
U slučajevima kada je
oštećeniku dosuĎen imovinskopravni zahtjev, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi
dosuĎeni imovinskopravni zahtjev. TakoĎer će se oduzeti imovinska korist i kada se
oštećenika uputi da svoja prava moţe ostvariti u parnici. „Oduzimanje koristi moţe se
sastojati u oduzimanju stvari, npr. gotovog novca ili vrijednosnih papira, koji su već oduzeti
na temelju privremene mjere. Ako to nije moguće, optuţenik se obvezuje da isplati
protuvrijednost u novčanom iznosu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.“125
Prethodno navedeno primjenjuje se i na prošireno oduzimanje imovinske koristi, u
slučajevima za koje je nadleţan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te
za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i za kaznena djela protiv
računalnih sustava, programa i podataka. Tim člankom propisano je da će se imovina koja je
nerazmjerna osumnjičenikovim zakonitim prihodima predstavljati kao imovinska korist od
kaznenog djela, osim ako počinitelj učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito. Javlja
se problem u kaznenom postupku zbog načela „Actore non probante, reus absolvitur“ (Ako
tuţitelj ne dokaţe navode tuţbe tada tuţenik biva osloboĎen), tj. načela da je teret dokazivanja
tvrdnji iznesenih u tuţbi na tuţitelju. Martinović/Novoselec ističu kako su se pojavile i
sumnje o usklaĎenosti proširenog oduzimanja s pretpostavkom optuţenikove neduţnosti s
člankom 6. stavkom 2. Europske konvencije za ljudska prava, zbog inverzije tereta
dokazivanja prema kojoj optuţenik mora učiniti vjerojatnim da je podrijetlo imovine
zakonito. ESLJP je u svojoj praksi zauzeo stajalište da inverzija tereta dokazivanja nije u
suprotnosti s pretpostavkom neduţnosti pod uvjetom da je ta pretpostavka oboriva. Znači
123
Čl. 87. st. 22. KZ. 124
Martinović, I., op. cit. str. 3. 125
Ibid., str. 6.
34
mora postojati mogućnost da optuţenik moţe dokazati da je imovinsku korist stekao
zakonitim putem, a ne primjerice kaznenim djelom pranja novca i financiranja terorizma.126
Znači postoji podjela tereta dokazivanja - tuţitelj dokazuje nerazmjernost imovine s
počiniteljevim zakonitim prihodima, a optuţenik da je njezino podrijetlo zakonito. Imovinska
korist oduzet će se i od člana obitelji bez obzira po kojem pravnom temelju se kod njega
nalazi i neovisno o tome ţivi li u zajedničkom kućanstvu s počiniteljem, s obzirom da za
članove obitelji postoji „neoboriva presumpcija da imovinsku korist od kaznenog djela nisu
stekle u dobroj vjeri“.127
Uz članove obitelji, imovinska korist oduzet će se i od druge osobe
bez obzira po kojem pravnom temelju je stečena ukoliko ne dokaţe stjecanje u dobroj vjeri, te
od pravnih sljednika osobe protiv koje je kazneni postupak pokrenut ukoliko je ta osoba u
meĎuvremenu umrla.
Navedenom odredbom ponovno se ističe problem u kojem teret dokazivanja pada na
okrivljenika. Iako praksa ESLJP128
upućuje na činjenicu da pravo okrivljenika na poštovanje
njegove nevinosti nije apsolutno, mogućnost suda da utvrdi nerazmjer imovine članova
obitelji i trećih osoba koje ovisi o praksi suda, uz teret dokazivanja koji pada na
osumnjičenika, dodatno pojačava nesigurnost u načelo zakonitosti i povjerenje u vladavinu
prava. Inverzija dokaznog standarda, kojom teret dokazivanja pada na osumnjičenika,
udaljava nas od standardnih načela akuzatornog postupka i pokazuje tendenciju prema
inkvizitornom postupku.
Člankom 79. Kaznenog zakona propisano je oduzimanje predmeta. Propisano je da će
se predmeti i sredstva koji su nastali počinjenjem kaznenog djela oduzeti, dok se predmeti
koji i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela mogu
oduzeti od strane suda. Kako je prethodno navedeno, predmeti i sredstva koji su pridonijeli
počinjenju kaznenih djela pranja novca i financiranja terorizma, sud moţe oduzeti i kada
počinitelj protupravne radnje nije kriv. Oduzeti predmeti i sredstva će se prenijeti u vlasništvo
Republike Hrvatske, dok je stavkom 4. ovog članka propisana mogućnost povrata stvari i
predmeta trećim osobama i vlasnicima oduzetih predmeta pod odreĎenim uvjetima. Sud moţe
naloţiti uništenje oduzetog predmeta ili sredstva.129
126
Ibid., str. 8. 127
Ibid., str. 10. 128
Falk protiv Nizozemske, zahtjev br. 66273/01 od 19. listopada 2004., dostupno na: https://hudoc.echr.coe.int
(11.6.2020.) 129
Čl. 79. KZ.
35
Na kraju ovog poglavlja još jednom je bitno naglasiti razlike izmeĎu mjera
privremenog oduzimanja imovinske koristi, tj. osiguranja oduzimanja imovinske koristi i
oduzimanja imovinske koristi. „Oduzimanje“ znači konačno oduzimanje imovine koje je
odredio sud u vezi s kaznenim djelom, dok osiguranje oduzimanja obuhvaća zamrzavanje
imovine, što znači privremenu zabranu prijenosu, uništenja, konverzije, raspolaganja ili
premještanja imovine odnosno privremeno čuvanje i nadzor imovine. Inkorporiranjem
članaka 4. i 7. Direktive 2014/42/EU u ZKP i KZ nastojalo se što više osigurati učinkovitost
suzbijanja kaznenih djela iz gospodarskog kriminaliteta, kaznenih djela pranja novca i
financiranja terorizma. Ponovno je potrebno naglasiti da je izmjenama i dopunama ZKP-a
2017. godine i prestankom vaţenja ZOPOIK objedinjeno reguliranje postupka oduzimanja
imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, odnosno protupravnom radnjom u jednom
propisu u kaznenom postupku, kako bi se izbjegla neujednačenost i problemi u praksi, s
obzirom da su pojedini sudovi primjenjivali različite odredbe.
36
5. NACIONALNA TIJELA ZA SPRJEĈAVANJE I BORBU PROTIV PRANJA
NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA
Suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj je sustav u
kojemu su zakonski definirane uloge nadleţnih tijela i njihova suradnja. Tijela koja sudjeluju
u sprječavanju i borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma, te financijskim istragama,
tj. doprinose financijskim istragama svojim specijaliziranim znanjima i vještinama, su:
1) TIJELA PREVENCIJE – obveznici (banke, stambene štedionice, mjenjačnice, društva za
osiguranje, brokeri, odvjetnici, javni biljeţnici, porezni savjetnici i dr.) i Ured za sprječavanje
pranja novca kao središnja analitička sluţba
2) NADZORNA TIJELA – Financijski inspektorat, Porezna uprava, HNB, Hrvatska agencija
za nadzor financijskih usluga
3) TIJELA KAZNENOG PROGONA – policija, drţavno odvjetništvo i sudstvo.130
S obzirom da je uloga drţavnog odvjetništva i policije već definirana i analizirana, u
ovom dijelu obradit će se sljedeća tijela: Samostalni sektor za financijske istrage (SSFI), Ured
za sprječavanje pranja novca (USPN) i Odbor Hrvatske narodne banke za sprječavanje pranja
novca i sprječavanje financiranja terorizma.
5.1. Samostalni sektor za financijske istrage (SSFI)
Samostalni sektor za financijske istrage131
osnovan je u sklopu Središnjeg ureda
Porezne uprave 01. srpnja 2017. godine. Njegovim osnivanjem omogućen je nastavak
djelovanja Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija čije je
poslove u cijelosti preuzeo novi Sektor. U Sektoru je sistematizirano 26 radnih mjesta, a istim
upravlja pomoćnik ravnatelja Porezne uprave. SSFI obavlja zadaće na temelju ovlasti iz
Zakona o Poreznoj upravi i Općeg poreznog zakona, a nadleţan je za porezne obveznike na
cijelom području Republike Hrvatske. SSFI obavlja poslove analize i financijskog istraţivanja
prvenstveno u predmetima u kojima postoje ozbiljne naznake organiziranog kriminaliteta,
koruptivnih kaznenih djela i kaznenih djela subvencijskih prijevara na štetu sredstava
Europske unije.
130
Vidi na: http://old.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-pranje-novca-terorizam.htm#VII. . 131
Vidi na: https://www.porezna-uprava.hr/bi/Stranice/Financijske-istrage.aspx .
37
Uloga i glavni ciljevi djelovanja su otkrivanje i istraga osobe s visokim rizicima koji
ukazuju na organizirani kriminalitet, koruptivna kaznena djela i kaznena djela subvencijskih
prijevara,, pruţanje potpore tijelima kaznenog progona i obavještajnim agencijama u vidu
financijskih analiza i istraga u predmetima organiziranog kriminaliteta, koruptivnih kaznenih
djela i kaznenih djela subvencijskih prijevara te poticanje poreznih obveznika na dobrovoljno
ispunjenje poreznih obveza.
U sklopu SSFI ustrojavaju se Sluţba za otkrivanje i financijske istrage organiziranih
poreznih i gospodarskih prijevara, Sluţba za otkrivanje i financijske istrage nezakonito
stečene imovine, Sluţba za suradnju s tijelima kaznenog progona i obavještajnim agencijama.
Unutar Samostalnog sektora za financijske istrage dio aktivnosti koje se odnose na
analizu sloţenih meĎunarodnih transakcija organizira se unutar posebnog ureda. Riječ je o
izdvojenom timu sluţbenika specijaliziranih za istraţivanje sofisticiranih, sloţenih
meĎunarodnih transakcija i praćenje poslovanja inozemnih poslovnih subjekata na teritoriju
Republike Hrvatske, kao i za analize mogućih nezakonitih odljeva imovine hrvatskih poreznih
obveznika u inozemstvo, čime se vrši diferencijacija aktivnosti Samostalnog sektora za
financijske istrage.
5.2. Ured za sprjeĉavanje pranja novca (USPN)
Ured za sprječavanje pranja novca je središnja hrvatska financijsko-obavještajna
jedinica, što propisuje i članak 4. stavak 9. točka a) ZSPNFT. On je nadleţan za primanje i
analiziranje obavijesti o sumnjivim transakcijama i drugih informacija u vezi s pranjem
novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma.132
Nadleţan je za
dostavljanje rezultata svojih operativnih analiza kao financijsko-obavještajnih podataka i svih
drugih relevantnih informacija nadleţnim tijelima na daljnje postupanje i procesuiranje kada
utvrdi razloge za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma.
132
Biluš, A., op. cit., str. 10.
38
Slika 1. Struktura Ureda za sprječavanje pranja novca133
USPN prima i analizira informacije, podatke i dokumentaciju koju Uredu dostave
banke, drţavna tijela, sudovi, pravne osobe s javnim ovlastima i inozemne financijsko-
obavještajne jedinice u vezi sa kaznenim djelom pranja novca ili financiranja terorizma.
TakoĎer od drugih tijela moţe zatraţiti podatke ili drugu dokumentaciju potrebnu za
sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma. Obavlja uvid i pregled
podataka, informacija i dokumentacije, moţe izdavati naloge bankama da privremeno
obustave sumnjive transakcije i za stalno praćenje financijskog poslovanja stranke. Kako je
prethodno navedeno, dostavit će nadleţnim drţavnim tijelima poput drţavnog odvjetništva,
USKOK-a i policije te inozemnim financijsko-obavještajnim jedinicama obavijesti o
individualnim slučajevima sa sumnjom na pranje novca ili financiranje terorizma u zemlji ili
inozemstvu. Provodi strategijske analize temeljem zaprimljenih i prikupljenih podataka, na
nacionalnoj razini aktivno suraĎuje sa svim nadleţnim drţavnim tijelima uključenim u sustav
133
Vidi na: https://mfin.gov.hr/istaknute-teme/ured-za-sprjecavanje-pranja-novca/143 .
39
sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma, obavlja meĎunarodnu
razmjenu podataka, informacija i dokumentacije s inozemnim financijsko-obavještajnim
jedinicama te drugim inozemnim tijelima i meĎunarodnim organizacijama nadleţnima za
sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.
5.3. Odbor Hrvatske narodne banke za sprjeĉavanje pranja novca i sprjeĉavanje
financiranja terorizma
Odbor Hrvatske narodne banke za sprječavanje pranja novca i sprječavanje
financiranja terorizma osnovan je u oţujku 2007. Njegova je zadaća koordinacija postupka i
aktivnosti HNB-a pri obavljanju zakonskih nadleţnosti središnje banke u području
sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Odbor odlučuje o zahtjevima drugih tijela
za dostavu informacija i podataka, prati provoĎenje preuzetih prava i obveza, priprema i
predlaţe zaključivanje sporazuma o suradnji s drugim tijelima, predlaţe izradu i donošenje
podzakonskih akata stručnim sluţbama te sudjeluje u izradi zakonskih propisa o sprječavanju
pranja novca i financiranja terorizma. U svom radu Odbor suraĎuje s tijelima Ministarstva
financija. To su Financijski inspektorat i Ured za sprječavanje pranja novca. Uz tijela
Ministarstva financija, Odbor suraĎuje i sa Hrvatskom gospodarska komorom , Hrvatskom
udrugom banaka, Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga, MeĎuinstitucionalnom
radnom skupinom za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma i Nacionalnim
povjerenstvom za prevenciju i suzbijanje terorizma.134
134
Vidi na: http://old.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-pranje-novca-terorizam.htm#VII. .
40
6. MEĐUNARODNE INSTITUCIJE
U svijetu su za razvoj sustava praćenja i meĎunarodne suradnje u području suzbijanja
kaznenih djela nadleţna tri organizacije odnosno tijela: Financial Action Task Force,
Moneyval i Egmont grupa. One imaju vaţnu ulogu u analizi podataka koje im članice
povratno dostavljaju, a koji se odnose na kaznena djela pranja novca i financiranja terorizma,
te donošenju smjernica i strategija koje sluţe kao okvir za nacionalna zakonodavstva i
procesne radnje. TakoĎer svojim djelovanjem doprinose meĎunarodnoj suradnji izmeĎu
drţava i drugin nadnacionalnih organizacija.
6.1. Financial Action Task Force – FATF
Grupa za financijsku akciju protiv pranja novca (Financial Action Task Force on
Money Laundering - FATF)135
je meĎuvladino tijelo osnovano u Parizu 1989., na sastanku
zemalja G7, čija je zadaća praćenje provoĎenja mjera za sprječavanje pranja novca i
financiranja terorizma. Mandat FATF-a do 2020. obuhvaća sljedeće standarde: suzbijanje
pranja novca, financiranja terorizma i financiranja proliferacije oruţja za masovno uništenje,
procjenu usklaĎenosti sa standardima FATF-a i prepoznavanje prijetnja integritetu
meĎunarodnog financijskog sustava, kao i odgovaranje na navedene prijetnje putem studija
visokorizičnih jurisdikcija i tipologija. Ono je tijelo koje utvrĎuje i donosi smjernice za
donošenje nacionalnog legislativnog okvira. Potreba za osnivanjem FATF-a nastala je kada je
prepoznata prijetnja bankovnom sustavu i drugim financijskim i novčarskim ustanovama.
Nakon osnutka FATF je objavio izvješća preporuke provedbu akcijskog plana za borbu protiv
pranja novca. Neke od preporuka jesu: ratifikacija i provedba UN konvencija i rezolucija,
kriminalizacija financiranja terorizma i s njim povezanog pranja novca, zamrzavanje i
oduzimanje terorističkih sredstava, izvješćivanje o sumnjivim novčanim transakcijama u vezi
s financiranjem terorizma, meĎunarodna suradnja, usluge prijenosa novca i vrijednosti,
elektronički prijenos novca, neprofitne organizacije, prijava pri prelasku granice itd.136
Za
ovaj rad bitna je posebna preporuka III. koja se odnosi na zamrzavanje i oduzimanje
terorističkih sredstava
135
Vidi na: https://www.fatf-gafi.org/about/whoweare/ 136
Iljkić, D., op. cit., str. 39.
41
6.2. MONEYVAL
Odbor stručnjaka za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranje terorizma -
MONEYVAL, osnovan u rujnu 1997. godine, je trajno nadzorno tijelo Vijeća Europe koje je
zaduţeno za zadatak ocjenjivanja usklaĎenosti s glavnim meĎunarodnim standardima za
suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma i učinkovitosti njihove provedbe, kao i sa
zadatkom davanja preporuka nacionalnim vlastima u pogledu potrebnih poboljšanja njihovih
sustava. Kroz dinamični postupak meĎusobnih procjena, stručnog pregleda i redovitog
praćenja svojih izvješća, MONEYVAL nastoji poboljšati kapacitete nacionalnih vlasti u
učinkovitijoj borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma.137
Glavni cilj MONEYVAL-a
je „poticanje drţava u procesu ustrojavanja uspješnog programa u suzbijanju pranja novca i
financiranja terorizma te njegovim usklaĎivanjem s odreĎenim meĎunarodnim standardima,
koji su dijelom sadrţani u 40+9 preporuka FATF-a, Bečkoj Konvenciji, Konvenciji Vijeća
Europe i Direktivama Europske Unije.“138
„Procjena sustava RH izvršena je 2000., 2003.,
2008. i 2013. godine kroz učinkovitost rada Ureda za sprječavanje pranja novca i drugih tijela
u sustavu suzbijanja pranja novca.“139
6.3. Egmont grupa
Egmont grupa je osnovana 1995. kao tijelo čija je uloga jačanje i koordinacija
internacionalne suradnje ureda za sprječavanje pranja novca diljem svijeta (Financial
intelligence units, FIUs). Trenutačno broji 164 članica i u stalnom je porastu. Egmont grupa
nastavlja podrţavati napore svojih meĎunarodnih partnera i ostalih dionika na provoĎenju
rezolucija i izjava Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, ministara financija G20 i Financial
Action Task Force (FATF). Egmont grupa moţe unaprijediti rad financijsko-obavještajnih
jedinica svojih članica poboljšavajući razumijevanje rizika pranja novca i financiranja
terorizma. Organizacija je u mogućnosti iskoristiti svoje operativno iskustvo u informiranju i
razmatranju provoĎenja politike koja uključuje reforme i provedbu borbe protiv pranja novca
i financiranja terorizma.140
Egmont karta (2013), Egmont načela za razmjenu informacija, i
operativne smjernice za financijsko-obavještajne jedinice temelj su buduće Egmont grupe.
137
Vidi na; https://www.coe.int/en/web/moneyval/home 138
Iljkić, D., op. cit., str. 40. 139
Cindori, S., Sustav sprječavanja pranja novca, Zagreb, 2010, str. 68. 140
Vidi na: https://www.egmontgroup.org/en/content/about
42
One doprinose većoj internacionalnoj suradnji i razmjeni informacija izmeĎu financijsko-
obavještajnih jedinica. Cilj Egmont grupe je poboljšanje suradnje financijsko-obavještajnih
operacija u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma te pruţanje potpore u
implementaciji odreĎenih pravila u domaći program drţava vezanih za ovo područje. Ta
potpora uključuje širenje i sistematizaciju internacionalne suradnje u recipročnoj razmjeni
informacija, povećanje učinkovitosti financijsko-obavještajnih jedinica kroz seminare i
promoviranje razmjene osoblja kako bi poboljšali i specijalizirali znanja i vještine zaposlenih
u financijsko-obavještajnim jedinicama, poticanje bolje i sigurnije komunikacije izmeĎu
financijsko-obavještajnih jedinica kroz primjenu tehnologije poput Egmont Secure Web
(ESW), poticanje povećane suradnje i potpore meĎu operativnim odjelima članica
financijsko-obavještajnih jedinica, promičući operativnu autonomiju financijsko-obavještajnih
jedinica i promičući ureĎenje financijsko-obavještajnih jedinica u skladu s programom borbe
protiv pranja novca i financiranja terorizma.141
Slika 2. Struktura i organizacija financijsko-obavještajne jedinice Egmont Grupe142
Kao jedne od najvaţnijih meĎunarodnih instituciju u području suzbijanja kaznenog
djela pranja novca, potrebno je istaknuti i sljedeće grupe: International Association for
Insurance Supervisors (IAIS), The Wolfsberg Group te International Money Laundering
Information Network (IMoLIN).
141
Iljkić, D., op. cit., str. 40. 142
Vidi na: https://www.egmontgroup.org/en/content/structure-and-organization-egmont-group-financial-
intelligence-units
43
6.4. International Association for Insurance Supervisors (IAIS)
IAIS je meĎunarodna organizacija za nadzor osiguranja, osnovana 1994. koja
obuhvaća regulativu i nadzor 190 jurisdikcija diljem svijeta. Za svoj krug obveznika izdaje
dokumente kao što su Principi, Standardi i Smjernice za društva za osiguranje, a organizira
susrete i seminare za tijela koje se bave nadzorom društava za osiguranje.143
6.5. The Wolfsberg Group
Wolfsberg grupu čini jedanaest vodećih svjetskih banaka. Wolfsberg grupa osnovana
je 2000. u Švicarskoj s ciljem razvoja i unaprjeĎenja standarda bankarskih usluga i povezanih
proizvoda. Izdala je Smjernice za sprječavanje pranja novca za rad s klijentima (Wolfsberg
Principles, izdane 2000., revidirane 2002. i 2012.) koje su kasnije prihvaćene kao standard
bankarskog poslovanja.144
6.6. International Money Laundering Information Network (IMoLIN)
IMoLIN je meĎunarodna organizacija i sveobuhvatni istraţivački resurs za borbu
protiv pranja novca i novca, osnovana 1998. godine od strane Ujedinjenih naroda, u ime
partnerskih meĎunarodnih organizacija koje se bave pranjem novca. Globalni program protiv
pranja novca, prihoda od kriminala i financiranja terorizma (The Global Programme against
Money Laundering, Proceeds of Crime and the Financing of Terrorism - GPML) Ureda
Ujedinjenih nacija za droge i kriminal (UNODC) sada upravlja i odrţava IMoLIN-om u ime
11 različitih partnerskih organizacija. IMoLIN prikuplja informacije o regulativama pojedinih
zemalja koje se odnose na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma i traţi prostor za
njihovo unaprjeĎenje, a osobitu pozornost daje unaprjeĎenju meĎunarodne suradnje.145
143
Biluš, A., op. cit., str. 44. 144
Loc. cit. 145
Vidi na: https://www.imolin.org/imolin/en/about_us.html
44
7. KOMPARATIVNI PRIKAZ ZAKONODAVSTAVA ZEMALJA SJEVERNE
AMERIKE I EUROPE
Razvoj organiziranog kriminaliteta i transnacionalni kriminal postao je problem ne
samo Hrvatske, već i cijelog svijeta. Prevelika birokracija i formalizam u postupku izmeĎu
drţava, zastarjelost metoda i tehnike, bitno usporavaju suradnju izmeĎu drţava protiv
kaznenih djela pranja novca i financiranja terorizma, s obzirom da kriminal ne poznaje
granice niti poseţe za formalizmom, što mu omogućuje brz i učinkovit sustav prenošenja
imovinskih koristi iz jedne zemlje u drugu. Potrebno je istaknuti kako organizirana zločinačka
udruţenja pritom rabe suvremene tehnološke metode u izvršenju svojih radnji, te koriste
brojne propuste u propisima do kojih nerijetko dolazi zbog prevelike zagušenosti propisima,
pogotovo u zemljama u kojima vlada načelo zakonitosti. U ovom poglavlju prikazat će se
zakonodavni okviri i metode rada drugih zemalja kako bismo dobili širu sliku o učinkovitosti
financijskih istraga i postupaka zamrzavanja i oduzimanja imovinske koristi u slučajevima
pranja novca i financiranja terorizma.
7.1. Sjedinjene Ameriĉke Države
Razvoj organiziranog kriminaliteta i transnacionalni kriminal postao je problem
cijeloga svijeta, a pogotovo razvijenih zemalja poput SAD-a u kojima se vrti krupni kapital i
koji je postavio odreĎene meĎunarodne standarde u financijskom sektoru. Stoga, u SAD-u
postoje dva različita pravna mehanizma kojih je cilj sprječavanje, otkrivanje i provoĎenje
kaznenog postupka u slučajevima pranja novca i financiranja terorizma. To su: a) obaveza
izvješćivanja o odreĎenim financijskim transakcijama te b) inkriminiranje onih radnji koje su
usmjerene ka promicanju nezakonitih aktivnosti odnosno prikrivanju ili trošenju nezakonito
stečene dobiti.146
Potrebno je, izmeĎu ostaloga, napomenuti da je i SAD članica FATF-a.
7.1.1. Američka financijsko-obavještajna jedinica
Sukladno Zakonu o izvješćivanju o gotovinskim i deviznim transakcijama, financijski
podaci i ostale informacije o fizičkom prijenosu dostavljaju se na obradu američkoj
146
Cynthia, DeGabrielle, MeĎunarodni napori Sjedinjenih Američkih Drţava, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo
i praksu (Zagreb), vol. 8, br.2 (2001.), str. 191-206., str. 192.
45
financijskoj obavještajnoj jedinici Ministarstva financija (FinCEN). FinCEN je ustrojen kao
dio Ministarstva financija u travnju 1990. s ciljem osiguranja vladine analitičke i
multidisciplinarne obavještajne mreţe, čija je svrha pomoć u otkrivanju, istrazi i kaţnjavanju
kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta, pranja novca i financiranja terorizma.147
Sukladno
članku 314(a) Patriotskog (Domovinskog) zakona (Patriot Act 314(a)) koji obuhvaća
pretragu, FinCEN, istraţitelji mogu zatraţiti od FinCEN-a da na osiguranoj web stranici
objavi imena svih pojedinaca ili subjekata koji su podvrgnuti značajnoj istrazi pranja novca ili
financiranja terorizma. Sve američke financijske institucije tada moraju obavijestiti istraţitelja
o računima na imena traţenih subjekata, zajedno s kontakt podacima za dostavu poziva u
sudnicu. Ova metoda je daleko učinkovitija jer će istraţitelj biti upućen u sve domaće račune,
a ne samo one povezane s nekim oblikom kredita. Pritom nema potrebe za dodatnim
tuţiteljima ili sudskim postupcima.148
7.1.2. Zakonodavni okviri pranja novca
Odredbe koje inkriminiraju kazneno djelo pranja novca su odredbe 1956.149
i 1957.150
Osamnaestog dijela kaznenog zakona SAD-a. Člankom 1956. propisano je počinjenje
kaznenog djela pranja novca u slučajevima kada okrivljenik zna da je odreĎena imovina dobit
iz odreĎene vrste nezakonite aktivnosti, kada okrivljenik namjerava promicati izvršenje
odreĎenih nezakonitih aktivnosti, sakriti ili prikriti prirodu, mjesto, izvor, vlasništvo ili
kontrolu nad dobiti iz odreĎene nezakonite aktivnosti ili izbjeći obavezu izvješćivanja,
upotrebljava imovinu koja je u biti dobit stečena nezakonitom aktivnosti te kada izvršava ili
pokušava izvršiti financijsku transakciju povreĎujući meĎudrţavnu trgovinu. Članak 1957.
inkriminira izvršenje svake transakcije koja uključuje više od 10.000$ u onim slučajevima
kada se smatra da je imovina proizašle iz nezakonite aktivnosti. Cilj ove odredbe je
onemogućiti počinitelja da troši nezakonitu dobit ili je uloţi u bankarski sustav, odreĎujući da
kazneno djelo čini treća osoba time što se upušta u poslovni odnos po pitanju navedene
transakcije. U dokaznom smislu tuţitelj mora dokazati da je korišteno više od 10.000 $ iz
147
Vidi na: https://www.fincen.gov/what-we-do 148
Leff, Douglas, Money Laundering and Asset Forfeiture, Taking the Profit Out of Crime, 2012., dostupno na:
https://leb.fbi.gov/articles/legal-digest/legal-digest-money-laundering-and-asset-forfeiture-taking-the-profit-out-
of-crime (23.3.2020.). 149
18 U.S. Code § 1956. Laundering of monetary instruments (1982.), dostupno na:
https://www.law.cornell.edu/uscode/text/18/1956 (1.4.2020.). 150
18 U.S. Code § 1957. Engaging in monetary transactions in property derived from specified unlawful activity
(1982), dostupno na: https://www.law.cornell.edu/uscode/text/18/1957 (1.4.2020.).
46
nezakonitih radnji i da je počinitelj znao da su ta sredstva bila profit iz neke nezakonite radnje
odnosno da potječu iz nekog kaznenog djela, znači moraju biti ispunjene pretpostavke za
postojanje namjere i znanja u koju se svrhu novac troši.151
U tu svrhu DeGabrielle ističe kako je glede znanja u počinjenje djela, „počinitelj
morao znati u momentu obavljanja transakcije da je novac prljav, da je riječ o sredstvima iz
odreĎene nezakonite aktivnosti, ali nije morao precizno znati koje. Ne moţe prigovarati u
obrani kako je vjerovao da je riječ o sredstvima od prijevare u osiguranju ako je riječ stvarno
o narkosredstvima.“152
U slučaju postojanja namjere, DeGabrielle navodi kako namjera za
poticanjem - promoviranjem nezakonite aktivnosti „moţe biti prisutna kad se dobit reinvestira
za nastavak procesa. Druga vrsta namjere, namjera prikrivanja profita, moţe se vidjeti po
postojanju neuobičajenih ili neurednih transakcija koje nemaju smisla osim ako svrha nije
nezakonita, npr. upotreba zemljopisno udaljenih bankovnih računa, upotreba imena trećih
osoba i td.“153
7.1.3. Zamrzavanje imovinske koristi
U Sjedinjenim Drţavama, gospodarske sankcije ureĎene su Zakonom o
meĎunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima iz 1977. (International Emergency
Economic Powers Act - IEEPA), koji predsjedniku daje dalekoseţno ovlaštenje za rješavanje
bilo kakvih neobičnih i izvanrednih prijetnji, koje u cijelom ili značajnom dijelu imaju izvor
izvan Sjedinjene Drţave, nacionalnoj sigurnosti, vanjskoj politici ili ekonomiji Sjedinjenih
Drţava. To predsjedniku daje ovlasti za poništavanje, prijenos, zabranu ili na drugi način
reguliranje bilo kojeg stjecanja, drţanja ili korištenja bilo koje osobe u vezi bilo koje imovine,
a koja je predmetom jurisdikcije Sjedinjenih Drţava. Nakon terorističkog napada koji se
dogodio 11. rujna 2001. godine, IEEPA je izmijenjena Patriotskim zakonom154
, prema kojem
se predsjedniku vraćaju ovlasti da zamrzne imovinu i njenu uporabu stavi na raspolaganje
institucijama koje on ovlasti.155
Izmjenama nastalim kao posljedica Patriotskog zakona, u
151
Iljkić, D., op. cit., str. 52-53. 152
DeGabrielle, C., op. cit., str. 195. 153
Ibid., str. 196. 154
Uniting and Strengthening America by Providing Appropriate Tools Required to Intercept and Obstruct
Terrorism (USA PATRIOT) Act of 2001, Public Law, 107-56, 115 Stat. 272 155
Vidi više na: Casey, Christopher A., Rennack, Dianne E., Fergusson, Ian F., Elsea, Jennifer K., The
International Emergency Economic Powers Act: Origins, Evolution, and Use, Congressional Research Service,
2019, dostupno na: https://fas.org/sgp/crs/natsec/R45618.pdf (10.6.2020.), str. 12-13
47
članku 1702 (a) (1)(B) IEEPA-e omogućeno je zamrzavanje imovine tijekom istrage, što
znači da iako istraga nije formalno dovršena, imovina svejedno moţe biti zamrznuta.156
U Sjedinjenim Drţavama, nakon što pojedinac ili entitet bude imenovan na crnoj listi,
Ured za kontrolu strane imovine (Office of Foreign Assets Control – OFAC) nareĎuje da se
blokira sva "imovina ili imovinski interesi" koje posjeduje odreĎeni entitet ili pojedinac u
Sjedinjenim Drţavama ili koji su u vlasništvu ili posjedu američkih drţavljana. Kao rezultat
naloga, prava i privilegije koje proizlaze iz vlasništva prenose se na OFAC, iako zamrznuta
imovine u pravnom smislu i dalje pripada pojedincu. OFAC zabranjuje američkim osobama
da trguju imovinom koja je blokirana ili pruţaju bilo kakve usluge u korist odreĎenih osoba ili
entiteta, uključujući pravne usluge, dobrotvorne priloge ili donacije namijenjene "olakšavanju
ljudske patnje". Unatoč navedenim restrikcijama, OFAC ipak omogućuje odreĎena prava
trećim osobama, uz odreĎena ograničenja.157
7.2. Njemaĉka
Njemačkim Zakonom o sprječavanju pranja novca utemeljena je njemačka
financijsko-obavještajna jedinica u sklopu Federalnog ureda za kriminalističku policiju
(Bundeskriminalamt - BKA). Njena je uloga podrţati savezne i pokrajinske policijske snage u
sprečavanju i kaznenom progonu kaznenih djela pranja novca i financiranja terorizma, te
prikupljanje i analiza sumnjivih transakcija. Obavlja unakrsnu provjeru podataka koje
pohranjuju druge agencije te obavještava savezna i drţavna nadleţna tijela (drţavno
odvjetništvo, policija) o utvrĎenim činjenicama koje se odnose na djela iz njihovih ovlasti.
TakoĎer suraĎuje i razmjenjuje informacije s financijsko-obavještajnim jedinicama drugih
drţava.158
Nadleţnost u provoĎenju istrage i kaznenog progona za kazneno djelo pranja novca
uglavnom imaju policija i drţavno odvjetništvo pokrajine, od kojih svaka pokrajina ima
vlastitu krim policiju te vlastitog drţavnog odvjetnika. Tamo gdje postoje meĎunarodne
156
Castillo, Delia Sánchez, Freezing financial assets in the United States and in Mexico: Contrasts in
constitutionality and legal parallels, Mexican Law Review, Vol.XI, No.2 January-June (2019.), dostupno na:
https://revistas.juridicas.unam.mx/index.php/mexican-law-review/article/view/13130/14695#footnote-385
(18.3.2020.). 157
Loc. cit. 158
Financial Action Task Force, Mutual Evaluation Report, Anti-money Laundering and Combating the
Financing of Terrorism, Germany, 19. February 2010., dostupno na: https://www.fatf-
gafi.org/media/fatf/documents/reports/mer/MER%20Germany%20full.pdf (25.3.2020.), str. 97.
48
dimenzije u istragama, BKA koordinira suradnju sa stranim istraţnim tijelima. Istragu
kaznenog djela pranja novca moţe pokrenuti prijava sumnjivih transakcija, kaznena prijava
nevezana za sumnjive transakcije te istrage u vezi s predikatnim kaznenim djelom.159
Raspodjela odgovornosti za istraţivanje i kazneni progon kaznenog djela terorizma je
sloţenija, s obzirom da u progonu sudjeluju i savezna i pokrajinska policija te drţavno
odvjetništvo, a moţe biti i nekoliko agencija uključenih i na saveznoj i na pokrajinskoj razini.
Obje razine imaju ministarstva unutarnjih poslova i domaće obavještajne agencije koje su
potencijalno uključene u takve slučajeve. U domaćim slučajevima, policija na pokrajinskoj
razini i obavještajna tijela će preuzeti nadleţnost. Ako postoji meĎunarodna dimenzija,
nadleţna tijela provincije mogu traţiti uključenje BKA-e ili, ako se priroda aktivnosti
podudara sa člankom 4. stavcima 1. i 2. Zakona o saveznoj policiji (Bundespolizeigesetz),
Federalna policija će imati glavnu nadleţnost.160
7.2.1. Pranje novca
Kazneno djelo pranja novca inkriminirano je u članku 261. njemačkog Kaznenog
zakona (Strafgesetzbuch – StGB) 161
, koje propisuje kaţnjavanje onoga tko skriva stvar/objekt
(Gegenstand) izveden od predikatnog djela, skriva njegovo podrijetlo ili ometa ili ugroţava
istragu i otkrivanje njegovog porijekla ili ugroţava njegovo oduzimanje. Nadalje članak 261.
definira predikatna kaznenih djela proizašla iz kaznenog djela pranja novca, a koja uključuju
teška kaznena djela (Verbrechen) te popis lakših kaznena djela (Vergehen). Njemački izraz
"Vergehen" odnosi se na djela za koja je predviĎena novčana kazna ili kazna zatvora kraća od
jedne godine.162
Nadalje, kaznit će se i onoga tko nabavlja za sebe ili drugu osobu, odnosno
drţi predmet/objekt proizašao iz kaznenog djela pranja novca za sebe ili treću osobu .
Kazneno djelo obuhvaća materijalne elemente djela pranja novca definiranih u Bečkoj
Konvenciji163
i Konvencije iz Palerma164
. Radnje koje uključuju "skrivanje ili prikrivanje
159
Ibid., str. 107. 160
Ibid., str. 108. 161
Njemački Kazneni zakon od 13. studenog 1998., zadnji put izmijenjen 19. lipnja 2019., dostupno na:
https://www.gesetze-im-internet.de/englisch_stgb/englisch_stgb.html#p0012 (29.3.2020.) (dalje u tekstu:StGB). 162
Financial Action Task Force, Mutual Evaluation Report, op. cit., str. 49. 163
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstancija,
Sluţbeni list SFRJ, MeĎunarodni ugovori, br. 14/1990. (dalje u tekstu: Bečka konvencija). 164
4. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, Protokol za
sprječavanje, suzbijanje i kaţnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice ţena i djece te Protokol protiv krijumčarenja
migranata kopnom, morem i zrakom, kojima se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv
transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, Narodne novine, br. 14/2002. (dalje u tekstu: Palermo konvencija).
49
izvora i lokacije", kao i nabava, posjedovanje ili upotreba „imovine proizašle iz predikatnog
djela“ izričito su obuhvaćene i inkorporirane. Iako tekst članka 261. djeluje usko propisan s
obzirom na ponašanje prikrivanja, referirajući se samo na ponašanja koja uključuju
"prikrivanja podrijetla" imovine, nadleţna tijela su dokazala u ustaljenoj praksi da se tekst
tumači široko kao da uključuje sve oblike prikrivanja koju zahtijevaju Bečka i Palermo
konvencija. Nastavno na prethodno, iako članak 261. izričito ne kriminalizira „konverziju ili
prijenos“ imovine proizašle iz predikatnog djela, nadleţna tijela tvrde da ponašanja koja nisu
definirana bila obuhvaćena jednim ili većim brojem drugih ponašanja koja su izričito
kriminalizirana, čemu u prilog idu sljedeći slučajevi: Odluka Saveznog vrhovnog suda
(Budesgerichtshof - BGH) od dana 18. veljače. 2009, br. 1 StR 4/09, Odluka Saveznog
vrhovnog suda od dana 24. lipnja 2008., br: 5 StR 89/08, Odluka Saveznog vrhovnog suda od
dana 21. lipnja 1995., br: 2 StR 157/95.165
Kazneno djelo pranja novca iz članka 261. StGB -a ne odnosi se na pojam "imovine".
Umjesto toga koristi se izraz objekt/predmet (Gegenstand) koji nije definiran njemačkim
zakonom. Nadleţna tijela su izjavila da je izraz izabran od strane zakonodavca upravo zato što
nije bilo zakonske definicije, s ciljem da se obuhvati široki raspon onih „stvari koje uključuju
neku vrstu ekonomske vrijednosti“. Stoga nadleţna tijela tvrde da taj izraz pokriva svaku
vrstu imovine, bez obzira na odreĎenu vrijednost, uključujući, na primjer, pokretnu i
nepokretnu imovinu, novac, vrijednosne papire i potraţivanja. Nadleţna tijela takoĎer navode
kako se izraz „izveden iz nezakonitog čina“ moţe tumačiti široko, te na taj način pokrivati
svaki objekt/predmet koji izravno ili indirektno predstavlja imovinsku korist.166
7.2.2. Financiranje terorizma
Njemačko kazneno materijalno pravo inkriminira kazneno djelo financiranja terorizma
u članku 89.c StGB, propisujući kaţnjavanje svakoga tko za drugoga prikuplja, prihvaća ili
daje imovinu znajući ili s namjerom da ih koristi u svrhu počinjenja kaznenih djela navedenih
u katalogu članka 89.c stavku 1. Vaţno je istaknuti da će se u odreĎenim slučajevima,
navedenim u stavku 1. točkama od 1) do 7), kazneno djelo financiranja terorizma smatrati
samo ako je počinjenjem jednog od navedenih djela namjera bila ozbiljno zastrašivanje
stanovništva, nezakonita prisila vlast ili meĎunarodne organizacije silom ili prijetnjom sile,
165
Financial Action Task Force, Mutual Evaluation Report, op. cit., str. 51. 166
Loc. cit.
50
uništavanje ili značajno narušavanje osnovnih političkih, ustavnih, ekonomskih ili socijalnih
strukture drţave ili meĎunarodne organizacije, te ako je namjera bila ozbiljno naštetiti drţavi
ili meĎunarodnoj organizaciji.167
TakoĎer će se kazniti svaka osoba koja prikuplja, prihvaća
ili osigurava imovinu za sebe, u svrhu počinjenja nekog od navedenih djela iz članka 89.c
stavka 1.168
7.2.3. Zamrzavanje imovine
Njemačka u članku 6.a Zakona o bankama (koji je stupio na snagu u studenom 2003.)
propisuje da u slučaju kada poznate činjenice govore da su sredstva povjerena financijskoj
instituciji ili financijska transakcija provedeni u svrhu financiranja terorističke organizacije,
Federalni institut za financijski nadzor (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht -
BaFin) moţe, izmeĎu ostalih mjera, zamrznuti "fondove" i zabraniti instituciji daljnju
financijsku transakciju. Ova je odredba izmijenjena i dopunjena Zakonom o kaznenom
progonu priprema teških kaznenih djela koja ugroţavaju drţavu (Act on the Prosecution of the
Preparation of Serious Violent Acts Endangering the State) koji uvodi riječi „pripreme djela
teškog nasilja koje ugroţavaju drţavu“ u StGB, stoga je navedenim izmjenama regulirano i
provoĎenje prikupljanja, primanja ili pruţanja neznatne imovine za počinjenje takvih djela.169
Članak 94. njemačkog Zakona o kaznenom postupku (Strafprozeßordnung – StPO)170
,
koji propisuje osiguravanje i oduzimanje predmeta u dokazne svrhe. Navedeni članak
propisuje da će se predmeti vaţni za istragu staviti pod nadzor ili na drugi način osigurati.
Odredbe relevantne za oduzimanje imovinske koristi propisane su u člancima 111.b-111.q.
StPO-a. Članak 108. propisuje privremeno oduzimanje predmeta pronaĎenih tijekom pretrage,
a koji ukazuju na počinjenje drugog kaznenog djela, iako nisu povezani s istragom koja je u
tijeku, o čemu će se obavijestiti drţavni odvjetnik.
Postupak osiguranja oduzimanja propisan je člankom 98. StPO-a. U kaznenom
postupku privremenu mjeru osiguranja oduzimanja moţe naloţiti samo sud, a samo u hitnim
okolnostima drţavni odvjetnik i njegovi istraţitelji. Privremene mjere oduzimanja u svezi sa
člankom 97. stavkom 5. ovoga Zakona, koji uključuje prostorije uredništva, izdavačke kuće,
167
Čl. 89.c st. 1. StGB. 168
Čl. 89.c st. 2. StGB. 169
Financial Action Task Force, Mutual Evaluation Report, op. cit., str. 88. 170
Zakon o kaznenom postupku od 7. travnja 1987., zadnji put izmijenjen 11. srpnja 2019., dostupno na:
https://www.gesetze-im-internet.de/englisch_stpo/englisch_stpo.html (29.3.2020.) (dalje u tekstu: StPO).
51
tiskara ili radiodifuznih kompanija, moţe naloţiti samo sud. Sluţbena osoba koja je izvršila
mjeru oduzimanja predmeta bez sudskog naloga u pravilu podnosi zahtjev za potvrdu suda u
roku od tri dana ukoliko prilikom provoĎenja mjere privremenog oduzimanja nisu bili
prisutne osobe na koju se mjera odnosi ili njezin punoljetni roĎak, ili ako su se osoba na koju
se mjera odnosi i njezin punoljetni roĎak izričito usprotivili mjeri. Osobu, na koju se mjera
privremenog osiguranja oduzimanja odnosi, će se uputiti o njezinim pravima. Ako su drţavni
odvjetnik ili jedan od njegovih istraţitelja izvršili mjeru oduzimanja nakon podizanja
optuţnice, sud će o tom slučaju biti obaviješten u roku od tri dana, a oduzeti predmeti će se
staviti na raspolaganje. Kao i u hrvatskom pravu, u njemačkom pravu takoĎer postoji pravo na
zaštitu trećih osoba koje su imovinu stekle u dobroj vjeri, sukladno članku 73.b StGB.
7.2.4. Oduzimanje imovinske koristi
Oduzimanje kaznenih djela propisano je StGB-om, u članku 73., a odredba glasi kako
slijedi: „Ako je počinitelj ili sudionik nešto pribavio za ili od nezakonitog djela, sud nareĎuje
oduzimanje imovinske koristi. Ako je počinitelj ili sudionik izvukao korist iz sredstava, sud
takoĎer nareĎuje oduzimanje koristi. Sud moţe odrediti i oduzimanje predmeta/objekta koje
je počinitelj ili sudionik pribavio prodajom dobivenog predmeta ili koje je pribavio u obliku
naknade za uništenje, oštećenje ili oduzimanje predmeta te oduzimanje onog predmeta koji je
pribavljen na temelju stečenog prava.“171
Prošireno oduzimanje propisano je u članku 73.a StGB, koje glasi kako slijedi: Ako je
počinjeno protupravno djelo, sud nareĎuje oduzimanje predmeta koji pripadaju počinitelju ili
sudioniku, čak i u onim slučajevima u kojima su predmeti stečeni drugim kaznenim djelima ili
za takva djela.172
Znači da se imovinska korist moţe oduzeti i za ona djela koja ne uključuju
predikatna kaznena djela, kaznena djela pranja novca i financiranja terorizma. Prethodno
navedeni članci odnose se i na druge osobe, sukladno članku 73.b StGB.
7.3. Bosna i Hercegovina
171
Čl. 73. StGB 172
Čl. 73.a StGB
52
U Bosni i Hercegovini, financijske istrage u stručnim krugovima se „shvaćaju kao
dopuna krivičnim istragama koje se poduzimaju isključivo s jednim ciljem, a to je pronalazak
i oduzimanja imovinske koristi stečene konkretnim kaznenim djelom.“173
U pogledu primjene
financijskih istrage razlikuju se tri metode: a) metoda rekonstrukcije novčanog toka i neto
vrijednosti, b) metoda dokazivanja na osnovu neto vrijednosti te c) metoda analize izvora i
primjene sredstava.
a) Metoda rekonstrukcije novčanog toka i neto vrijednosti - zasniva se na podacima o
prihodima, rashodima, obavezama i imovini sadrţanim u dokumentaciji, evidencijama i
poslovnim knjigama koji se odnose na financijske transakcije osumnjičene osobe. Metoda se
primjenjuje u slučajevima dostupne i pouzdane dokumentacije iz koje se moţe utvrditi
rekonstrukcija novčanog toka.174
b) Metoda dokazivanja na osnovu neto vrijednosti - primjenjuje se u slučajevima kada
nema neposrednih dokaza o neprijavljenim, odnosno nezakonitim prihodima, ili kada
poslovne knjige i dokumentacija ne odgovaraju realnom stanju stvari, a istovremeno je očito
da se imovina osumnjičenog uvećala. Ovom metodom moţe se izračunati potrošnju i ulaganje
novca, kao i količinu novca koja je u odreĎenom periodu sačuvana.175
c) Metoda analize izvora i primjene sredstava - ovom metodom utvrĎuje se ukupni
troškovi i prihodi pojedinca u odreĎenom vremenskom periodu.176
7.3.1. Tijela koje provode kazneni postupak
Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranju terorističkih aktivnosti177
utvrĎuju
se mjere i odgovornosti za otkrivanje, sprečavanje i istraţivanje pranja novca i financiranje
terorističkih aktivnosti Financijsko-obavještajnog odjeljenja Drţavne agencije za istrage i
zaštitu (SIPA).
173
Pajić, Denis, Finansijske istrage za kaznena djela iz područja organiziranog kriminala, korupcije i pranja
novca u Bosni i Hercegovini, Studija: Finansijske istrage kao sredstvo u borbi protiv organizovanog kriminala,
korupcije i pranja novca – komparativna analiza Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, Centar za monitoring i
istraţivanje (CEMI), Sarajevo, 2018., dostupno na: http://adi.org.ba/wp-content/uploads/2018/11/Studija-
Finansijske-istrage-kao-sredstvo-u-borbi-protiv-organizovanog-kriminala-korupcije-i-pranja-novca-BiHCG-
SRB.pdf (27.3.2020.), str. 61. 174
Loc. cit.. 175
Loc. cit. 176
Ibid., str. 65. 177
Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma, Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 47/14 i
46/16.
53
Zakoni o krivičnom postupku178
na svim razinama BiH propisuju da se imovinska
korist u kaznenom postupku utvrĎuje po sluţbenoj duţnosti. Duţnost provoĎenja prikupljanja
dokaza i provoĎenja izvida kako bi se utvrdila imovinska korist pribavljene krivičnim djelom
je na tuţitelju. Zakon takoĎer predviĎa i duţnost tuţitelja da brine o trajnom oduzimanju
imovinske od počinitelja kaznenih djela, no Pajić smatra kako tuţitelji tu odredbu u praksi
često zanemaruju.179
U Republici Srpskoj financijska istraga započinje zahtjevom tuţitelja ili po sluţbenoj
duţnosti, dok pod nadzorom tuţioca, dokaze prikuplja posebna organizacijska jedinica u čijoj
nadleţnosti je financijska istraga i otkrivanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela. Ova
jedinica djeluje kao posebno odjeljenje u okviru Jedinice za organizirani kriminal i korupciju
MUP-a RS, u čijem je sastavu deset policijskih sluţbenika, diplomiranih pravnika i
ekonomista.180
U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) nadleţni tuţitelj moţe izdati naredbu za
provoĎenje financijske istrage, ukoliko je to potrebno za sveobuhvatno utvrĎivanje stvarnog
porijekla, vrijednosti i strukture imovinske koristi za koju postoje osnovi sumnje da je
pribavljena kaznenim djelom. Cilj financijske istrage je prikupljanje dokaza koji ukazuju na
opseg, iznos i stvarnu vrijednost imovine. Prema nalogu tuţitelja, u financijskoj istrazi mogu
sudjelovati organi unutrašnjih poslova u kantonima i Federalno ministarstvo unutrašnjih
poslova, Financijska policija FBiH, Porezna uprava FBiH, Komisija za vrijednosne papire
FBiH i Registar vrijednosnih papira FBiH. Nadleţna institucija, koja je za to dobila nalog od
tuţitelja, će o rezultatima provedenih mjera i radnji napraviti izvještaj u kojem navodi sve
podatke i informacije do kojih se došlo tijekom postupanja po naredbi o provoĎenju
financijske istrage.181
7.3.2. Zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi
Materija oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelima ureĎena je
posebnim zakonima. U Republici Srpskoj na snazi je novi Zakon o oduzimanju imovine
178
Zakoni o krivičnom postupku, Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/2003, 32/2003 - ispr, 36/2003,
26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009, 16/2009, 53/2009 - dr.
zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018. 179
Pajić, D., op. cit., str. 67. 180
Ibid., str. 71. 181
Ibid., str. 72.
54
stečene izvršenjem kaznenog djela od 2018. godine.182
U članku 22. ZOISKID-a propisano je
da će u slučaju opasnosti raspolaganja imovinom za koju postoje osnove sumnje da je
proistekla iz kaznenog djela, tuţitelj prije, nakon pokretanja i nakon završetka kaznenog
postupka, ali najkasnije u roku od godinu dana od pravomoćnog završetka kaznenog
postupka, predloţiti izricanje privremene mjere osiguranja, i to: 1) zabrana otuĎenja i
opterećenja nepokretnosti ili stvarnih prava upisanih na nepokretnosti, uz zabiljeţbu zabrane u
javnom registru, 2) zabrana vlasniku ili drugoj osobi na kojeg je imovina prenesena da je
otuĎi, sakrije, optereti ili raspolaţe pokretnom imovinom, 3) zabrana duţniku vlasnika ili
druge osoba na koje je imovina prenesena da dobrovoljno ispuni svoju obavezu, te zabrana
vlasniku ili drugoj osobi na koje je imovina prenesena da primi 4) nalog banci ili drugoj
financijskoj organizaciji i drugoj pravnoj osobi da vlasniku ili drugoj osobi na koje je imovina
prenesena ili trećoj osobi na osnovu naloga vlasnika ili druge osobe na koje je imovina
prenesena, izvrši isplatu novčanih sredstava sa njihovog računa u vrijednosti za koju je
odreĎena privremena mjera osiguranja, 5) zabrana otuĎenja i opterećenja vrijednosnih papira,
udjela u fondovima ili poslovnog udjela uz zabiljeţbu zabrane kod Centralnog registra
vrijednosnih papira, registra poslovnih subjekata, zabranom korištenja ili raspolaganja
pravima po osnovu takvih vrijednosnih papira, udjela u fondovima ili poslovnih udjela, 6)
zabrana duţniku vlasnika ili druge osobe na koje je imovina prenesena da vlasniku ili drugoj
osobi na koje je imovina prenesena preda stvari, prenese pravo ili obavi drugu novčanu
transakciju.183
U FBiH je na snazi Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim
djelom184
od 2014. godine. Člankom 16. ovog Zakona propisano je poduzimanje osiguranja
privremenom mjerom kada se pretpostavlja postojanje opasnosti da potraţivanja Federacije
Bosne i Hercegovine u pogledu oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom
neće moći biti ostvarena ili da će njihovo ostvarenje biti oteţano ako privremena mjera ne
bude odreĎena. Osiguranje se moţe odrediti i prije nego što je osumnjičenom, optuţenom ili
povezanoj osobi omogućeno da se izjasni o prijedlogu tuţioca za odreĎivanje mjera
osiguranja.185
182
Zakon o oduzimanju imovine stečene izvršenjem kaznenog djela, Sluţbeni glasnik Republike Srpske, br.
66/18. (dalje u tekstu: ZOISIKD). 183
Čl. 22. ZOISIKD 184
Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, Sluţbene novine Federacije Bosne i
Hercegovine, br. 71/14. (dalje u tekstu: ZONSIKD). 185
Čl. 16. ZONSIKD.
55
7.4. Analiza usporednog prikaza zemalja Sjeverne Amerike i Europe
Usporedbom nacionalnih zakonodavstava, prakse i članaka vezanih za financijske
istrage u Sjedinjenim Američkim Drţavama, Njemačkoj te Bosni i Hercegovini, kao uzorcima
na kojima je izvršen komparativni prikaz, vidljive su sličnosti i razlike koje proizlaze iz
prakse i zakonodavstva različitih drţava, a na koju su mogli utjecati brojni faktori, poput
članstva u FATF-u, meĎunarodni propisi, geografski poloţaj te kulturološki i tradicionalni
utjecaj.
U odnosu na SAD, financijske istrage i oduzimanje imovinske koristi regulirane su iz
različitih normativnih izvora, te uključuju razna tijela čija nadleţnost ovisi o kaznenom djelu
zbog kojeg se pokreće financijska istraga, financijske institucije koje imaju obvezu
obavještavanja o sumnjivim transakcijama i zamrzavanja imovine. Brojnost propisa koji
reguliraju istragu pranja novca i financiranja terorizma proizlaze iz činjenice da SAD, kao
zemlja anglosaksonskog pravnog sustava poput Ujedinjenog Kraljevstva, nema jedinstveni
pravni propis koji regulira kazneni postupak i kaţnjavanje, poput kontinentalnog pravnog
sustava, te vaţnu ulogu ima sudska praksa, dok se u kontinentalnom sustavu pravni sistem
temelji na načelu vladavine prava.
Sličan sustav ovlasti tijela koje provode kazneni postupak i financijske istrage moţe se
naći i u zakonima Bosne i Hercegovine i Njemačke. Obje zemlje imaju federalni sustav, te se
u Njemačkoj ističe rad federalnih i pokrajinskih sluţbi, što uključuje drţavnog odvjetnika na
federalnoj i pokrajinskoj razini, financijsko-obavještajnu jedinicu u sklopu Federalnog ureda
za kriminalističku policiju te MUP na federalnoj i pokrajinskoj razini. U Njemačkom
pravnom sustavu, kao i u slučaju Republike Hrvatske, vaţnu ulogu imaju meĎunarodni
propisi Europske unije, koji uključuju nadnacionalne propise poput direktiva i uredbi, a koje
drţave imaju obvezu implementirati ili primijeniti u nacionalnom pravnom sustavu. Stoga
moţemo naglasiti da zbog prilagodbe europskoj pravnoj stečevini, Njemačka i Hrvatska imaju
tendenciju prema jedinstvenoj zakonodavnoj i pravnoj praksi, a što je vidljivo iz priloţenih
pravnih propisa i sličnosti odredbi sa implementiranim člancima direktiva. Brojne zakonske
izmjene hrvatskog i njemačkog zakonodavstva u kaznenom procesnom i materijalnom pravu
upućuju na pozitivnu i aktivnu ulogu drţava članica Europske unije u nastojanju prilagodbe
europske pravne stečevine, čime se nastoji postići jedinstveni pravni sustav u Europskoj uniji.
56
U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, uočene su podjele u ovlastima nadleţnih tijela, s
obzirom na podjelu vlasti u Bosni i Hercegovini, te naglasak na ulozi drţavnog odvjetništva
FBiH i Republike Srpske. Za razliku od hrvatskog kaznenog procesnog prava, BiH i dalje ima
posebni pravni propis (lex specialis) koji se odnosi na oduzimanje i zamrzavanje imovinske
koristi, što pokazuje razliku u procesnoj primjeni pravnih propisa, te oteţanom načinu rada
drţavnog odvjetništva BiH. Potrebno je naglasiti kako i autori stručnih članaka naglašavaju
izbjegavanje značajnije uloge u financijskim istragama od strane drţavnog odvjetništva.
Sve drţave, sukladno preporukama FATF-a, poput Republike Hrvatske imaju osnovanu
financijsko-obavještajnu jedinicu sačinjenu od specijaliziranih stručnjaka čija je uloga
provoĎenja financijskih istraga, koji zbog visoke razine kompleksnosti i profesionalnosti koja
kaznena djela pranja novca i financiranja terorizma uključuju, pomaţu u istrazi tuţitelju
svojim stručnim znanjem i sposobnostima. Sve drţave aktivno sudjeluju u radu
MONEYVALA, čije evaluacije imaju bitnu ulogu u kreditnom rejtingu nadzirane drţave, a
SAD ima vaţnu ulogu promatrača koja mu je dodijeljena od strane Vijeća Europe. Drţave u
redovitim periodima podnose izvješće MONEYVAL-u kako bi se dale povratne informacije o
njihovoj ulozi u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao i njihovoj ulozi u
promicanju preporuka FATF-a. Sve drţave su ratificirale Bečku konvenciju, Palermo
konvenciju i UNCAC, što bitno utječe na osnaţivanje borbe protiv pranja novca i financiranja
terorizma, a paralelno utječe i na ujednačavanje propisa i pravne prakse, što će u budućnosti
uvelike olakšati meĎunarodnu ulogu i suradnju u borbi protiv navedenih kaznenih djela. Na
ovaj način omogućit će se brţi protok informacija i suradnja nadleţnih tijela policije i
drţavnog odvjetnika, smanjiti zagušenost birokracije u podnošenju naloga za izručenje ili
mogućnosti sudjelovanja u istrazi domaćih nadleţnih tijela, te ojačati suradnja i uloga
EUROPOL-a i INTERPOL-a s nacionalnim drţavama.
57
8. MEĐUNARODNI PRAVNI IZVORI – PRANJE NOVCA I FINANCIRANJE
TERORIZMA
Republika Hrvatska potpisnica je brojnih meĎunarodnih konvencija kojima se nastoje
suzbiti i ograničiti kaznena djela pranja novca i financiranja terorizma. Kao članica Europske
unije, RH takoĎer ima obvezu implementacije direktiva u nacionalno zakonodavstvo, s ciljem
ostvarivanja jedinstvene europske pravne stečevine.
8.1. Direktive
U Zakonu o sprječavanju pranja novca, u članku 2. stavku 1. propisano je preuzimanje
Direktiva (EU) 2015/849 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprječavanju
korištenja financijskoga sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, o izmjeni
Uredbe (EU) 648/2012 Europskoga parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive
2005/60/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ, te Direktiva
(EU) 2018/843 Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU)
2015/849 o sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja
terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU.186
Ove direktive predstavljaju
kontinuitet u odnosu na Direktiva 91/308/EEZ o sprječavanju korištenja financijskog sustava
u svrhu pranja novca (tzv. Prva direktiva). Europska unija prepoznala je nedostatke u Prvoj
direktivi, te je daljnjim intervencijama i promjenama nastojala osuvremeniti i otkloniti uočene
nedostatke.
Stoga je u Direktivi 2001/97/EZ o izmjeni Direktive 91/308/EEZ o sprječavanju
korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca (Druga direktiva), nezakonita djelatnost
proširena u odnosu na predikatna kaznena djela, pri čemu proširen raspon kaznenih djela
predviĎenih u Prvoj direktivi. Direktiva 2005/60/ EZ o sprječavanju korištenja financijskog
sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (Treća direktiva) usmjerena je na daljnje
jačanje preventivnog pristupa sprječavanja pranja novca (utemeljen stupanj rizika), te je
dodatno proširen krug osoba, fizičkih i pravnih, na koje se ova direktiva odnosi. Direktiva
(EU) 2015/849 (Četvrta direktiva) postroţila je već postojeće odredbe, te stavila naglasak na
meĎunarodnu suradnju.
186
Čl. 2. ZOSPNFT
58
8.2. Konvencije
Republika Hrvatska je, uz implementaciju navedenih direktiva u nacionalno
zakonodavstvo, ratificirala konvencije Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe u cilju poboljšanja
nacionalnog zakonodavstva u borbi protiv pranja novca, a poslije i financiranja terorizma, te
aktivno ispunjava svoje obveze kao članica Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda. Konvencije
Vijeća Europe su Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i
oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom i o financiranju terorizma (tzv. Varšavska
konvencija) te Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda
stečenog kaznenim djelom (tzv. Strasbourška konvencija). Navedene Konvencije Republika
Hrvatska je ratificirala te je donijela dva zakona kojima potvrĎuje navedene konvencije: 1)
Zakon o potvrĎivanju Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju
i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (Narodne novine,
MeĎunarodni ugovori, br. 5/2008) te 2) Zakon o potvrĎivanju Konvencije o pranju, traganju,
privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom (Narodne novine,
MeĎunarodni ugovori, br. 5/2008) br. 14/1997).
Konvencije Ujedinjenih naroda koje se odnose na kaznena djela pranja novca i
financiranja terorizma su: Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije iz 2003. godine
(UNCAC, Merida konvencija), Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta iz 2000. godine (Palermo konvencija), Konvencija Ujedinjenih
naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih tvari iz 1988. godine (tzv.
Bečka konvencija) te MeĎunarodna Konvencija o sprječavanju financiranja terorizma iz 1999.
godine. Veić i suradnici naglašavaju vaţnost ovih konvencija, jer su njima predviĎene nove
kriminalističke radnje: prekogranično nadziranje, prekogranično praćenje, razmjena podataka,
nacionalni informacijski sustavi u zemljama članicama Schengenskog sporazuma (NSIS),
nadzor prometa i isporuke opojnih sredstava, psihotropnih tvari, oruţja, nuklearnog otpada i
drugih predmeta, zatim nadzor nad financijskim operacijama, tijekovima kretanja novca itd.
„Vrlo bitna novost su povezane istrage i zajednički istraţni timovi bez čijeg je djelovanja
jedva moguće djelotvorno otkrivanje i suzbijanje suvremenog, posebno organiziranog
kriminaliteta.“187
Obveze iz Bečke konvencije sukcesijom su prešle na RH kao jednu od drţava nastale
raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a što je vidljivo iz Odluke o
187
Pavišić, B., op. cit., str. 666.
59
objavljivanju mnogostranih meĎunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na
temelju notifikacija o sukcesiji (Narodne novine br. 4/1994). Bečka Konvencija u pogledu
pranja novca vaţna je stoga što je njome prvi put odreĎen opseg koji obuhvaća elemente
kaznenog djela pranja novca, propisujući kaţnjavanje nezakonitog prometa opojnih droga i
kao i nezakonito skrivanje imovine proizašle iz ovog predikatnog djela. Palermo konvencijom
proširio se krug predikatnih djela povezanih sa kaznenim djelom pranja novca, te je otvoreno i
pitanje stjecanja imovinske koristi, točnije konverzija imovine, njezino skrivanje ili skrivanje
njezine prirode i izvora, stjecanje imovine proizašle iz kaznenog djela, te inkriminiranje onih
kaznenih djela koja su počinjena u sklopu organiziranog kriminala. UNCAC predviĎa
inkriminiranje onih radnji koje uključuju ostvarivanje imovinske koristi koruptivnim
kaznenim djelima. Republika Hrvatska ratificirala je UNCAC188
i Palermo konvenciju.189
188
Potpisala 10. prosinca 2003., ratificirala 24. travnja 2005. godine,
https://www.unodc.org/unodc/en/corruption/ratification-status.html 189
Potpisala 12. prosinca 2000., ratificirala 24. siječnja 2003. godine,
https://treaties.un.org/pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=XVIII-12&chapter=18&clang=_en
60
III. ZAKLJUĈAK
Pojavom globalizacije i razvojem meĎunarodnih odnosa razvila se i suradnja izmeĎu
transnacionalnih zločinačkih organizacija te pojava sofisticiranijih metoda stjecanja
nezakonite imovinske koristi, kao i kreativnijih metoda pranja novca. S obzirom da se radi o
kaznenim djelima koji zahtijevaju visoku razinu stručnog znanja i vještina, u Republici
Hrvatskoj uz radnje koje poduzimaju policija (forenzičko-kriminalističke) i drţavni odvjetnik
(postupovne radnje) u skladu sa svojim mogućnostima, znanjima i vještinama, vaţne su, ako
ne i ključne, radnje Porezne uprave i tijela Ministarstva financija, poput Samostalnog sektora
za financijske istrage u sklopu Porezne uprave i Ureda za sprječavanje pranja novca. Njihova
uloga moţe voditi uspješnom otkrivanju kaznenih djela i nezakonito stečene imovine, te u
analizi knjigovodstveno-financijskih nalaza. Moţe se zaključiti da je koordinacija posebno
vaţna kod provoĎenja financijskih istraga u ranim fazama izvida, zbog pravovremenog
otkrivanja nezakonito stečene imovinske koristi, kako se ne bi izgubio njezin trag kroz faze
pranja novca, a koje mogu bitno utjecati na odreĎivanje opsega imovine. Stoga je bilo vaţno
istaknuti financijske istrage kao bitan faktor u otkrivanju opsega nezakonito stečene imovine
prilikom provoĎenja pretkaznenog i kaznenog postupka.
U cilju pojednostavljenja provoĎenja procesnih radnji u pogledu oduzimanja
nezakonito stečene imovine, kao i njezinog konačnog oduzimanja, provedene su bitne
preinake zakonskih odredbi, na način da je prestao vaţiti dotadašnji ZOPOIK, te su odredbe
tog zakona inkorporirane u ZKP. Na ovaj način postiţe se izbjegavanje neujednačenosti i
problema u praksi, s obzirom da su pojedini sudovi primjenjivali različite odredbe.
U radu su navedene nacionalne i meĎunarodne organizacije koje svojom djelatnošću,
smjernicama, preporukama i strategijama nastoje što učinkovitije suzbiti kaznena djela pranja
novca i financiranja terorizma. Najvaţnija meĎunarodna tijela u borbi protiv pranja novca i
financiranja terorizma su: a) Grupa za financijsku akciju protiv pranja novca (Financial
Action Task Force on Money Laundering – FATF), b) Odbor stručnjaka za procjenu mjera
protiv pranja novca i financiranje terorizma – MONEYVAL i c) Egmont grupa. Usporedbom
nacionalnih zakonodavstava, prakse i članaka vezanih za financijske istrage, vidljive su
sličnosti i razlike koje proizlaze iz prakse i zakonodavstva različitih drţava, a na koju su
mogli utjecati brojni faktori, poput članstva u FATF-u, meĎunarodni propisi, geografski
poloţaj te kulturološki i tradicionalni utjecaj. Sve drţave, koje su bile predmet komparativne
analize, sukladno preporukama FATF-a, poput Republike Hrvatske imaju osnovanu
61
financijsko-obavještajnu jedinicu sačinjenu od specijaliziranih stručnjaka čija je uloga
provoĎenja financijskih istraga, koji zbog visoke razine kompleksnosti i profesionalnosti koja
kaznena djela pranja novca i financiranja terorizma uključuju, pomaţu u istrazi svojim
stručnim znanjem i sposobnostima. Sve navedene drţave aktivno sudjeluju u radu
MONEYVALA, čije evaluacije imaju bitnu ulogu u kreditnom rejtingu nadzirane drţave.
Usporednom analizom utvrĎeno je kako su sve navedene drţave ratificirale Bečku
konvenciju, Palermo konvenciju i UNCAC, što bitno utječe na osnaţivanje borbe protiv
pranja novca i financiranja terorizma, a paralelno utječe i na ujednačavanje propisa i pravne
prakse, što će u budućnosti uvelike olakšati meĎunarodnu ulogu i suradnju u borbi protiv
navedenih kaznenih djela. Na ovaj način omogućit će se brţi protok informacija i suradnja
nadleţnih tijela policije i drţavnog odvjetnika, smanjiti zagušenost birokracije u podnošenju
naloga za izručenje ili mogućnosti sudjelovanja u istrazi domaćih nadleţnih tijela, te ojačati
suradnja i uloga EUROPOL-a i INTERPOL-a s nacionalnim drţavama.
Na kraju rada navedeni su meĎunarodni pravni izvori koji su doprinijeli definiranju
pojma i opsega kaznenih djela pranja novca, financiranja terorizma i imovinske koristi
proizašle iz tih kaznenih djela, prilagodbi europskoj pravnoj stečevini, kao i razvoju
meĎunarodne suradnje i izjednačavanja prakse u cilju što učinkovitije borbe protiv kaznenih
djela pranja novca i financiranja terorizma.
62
IV. POPIS KRATICA:
KRATICA ZNAĈENJE
Čl. Članak
St. Stavak
t. točka
itd. i tako dalje
i sl. i slično
KZ Kazneni zakon
MKSFT MeĎunarodna Konvencija o
sprječavanju financiranja terorizma
ZSPNFT Zakon o sprječavanju pranja novca i
financiranja terorizma
ZKP Zakon o kaznenom postupku
ZOPOIK Zakon o postupku oduzimanja
imovinske koristi ostvarene kaznenim
djelom i prekršajem
USPN Ured za sprječavanje pranja novca
SSFI Samostalni sektor za financijske istrage
MUP Ministarstvo unutarnjih poslova
FATF Financial Action Task Force on Money
Laundering
MONEYVAL The Committee of Experts on the
Evaluation of Anti-Money Laundering
Measures and the Financing of
Terrorism
EU Europska unija
63
SAD Sjedinjene Američke Drţave
BKA Bundeskriminalamt
OFAC Office of Foreign Assets Control
IEEPA International Emergency Economic
Powers Act
StGB Strafgesetzbuch
StPO Strafprozeßordnung
SIPA Drţavna agencija za istrage i zaštitu
FBiH Federacija Bosne i Hercegovine
RS Republika Srpska
64
V. POPIS LITERATURE
1) Popis knjiga, izvješća i ĉlanaka:
1. Bezimena, Lovac na teroriste, Profil, Zagreb, 2004.
2. Biluš, Ante, Hrţina, Danka, Palijaš, Dubravko, Preventivni sustav i kazneni progon
pranja novca - priručnik za polaznike/ice, Pravosudna akademija, Zagreb, 2017.
3. Blaţević, Robert, Upravna znanost, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2015.
4. Bujas, Ivana, Pavelin, Tanja, Turudić, Ivan, Oduzimanje imovinske koristi – VII.
novela Zakona o kaznenom postupku, Informator, Zagreb, br.6523, 21.05.2018.,
https://informator.hr/strucni-clanci/oduzimanje-imovinske-koristi-vii-novela-zakona-
o-kaznenom-postupku (20.3.2020.)
5. Casey, Christopher A., Rennack, Dianne E., Fergusson, Ian F., Elsea, Jennifer K., The
International Emergency Economic Powers Act: Origins, Evolution, and Use,
Congressional Research Service, 2019. dostupno na:
https://fas.org/sgp/crs/natsec/R45618.pdf (10.6.2020.)
6. Castillo, Delia Sánchez, Freezing financial assets in the United States and in Mexico:
Contrasts in constitutionality and legal parallels, Mexican Law Review, Vol.XI, No.2
January-June (2019.), dostupno na:
https://revistas.juridicas.unam.mx/index.php/mexican-law-
review/article/view/13130/14695#footnote-385 (18.3.2020.)
7. Cindori, Sonja, Sustav sprječavanja pranja novca, Pravni fakultet, Zagreb, 2010.
8. Critchley, David, The origin of organized crime in America: The New York city
mafia, 1891–1931., Routledge, 2008.
9. Cynthia, DeGabrielle: MeĎunarodni napori Sjedinjenih Američkih Drţava, Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 8, br.2 (2001.), str. 191-206.
10. FATF Report, Operational Issues Financial Investigations Guidance, June 2012,
dostupno na: https://www.fatf-
gafi.org/media/fatf/documents/reports/Operational%20Issues_Financial%20investigati
ons%20Guidance.pdf (10.3.2020.)
11. Financial Action Task Force, Mutual Evaluation Report, Anti-money Laundering and
Combating the Financing of Terrorism, Germany, 19. February 2010., dostupno na:
https://www.fatf-
65
gafi.org/media/fatf/documents/reports/mer/MER%20Germany%20full.pdf
(25.3.2020.)
12. Golobinek, Robert, CARDS Regional Police Project in South-eastern Europe –
Pregled zakonskih propisa u oblasti oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim
djelom u jugoistočnoj Evropi, Strasbourg, 2007., dostupno na:
https://rm.coe.int/16806efd0a (25.3.2020.)
13. Gruenfelder, Anna Maria, Senjski uskoci u "povijesti svakodnevnice“, Senjski
zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol.28, br.1
(2001.).
14. Hrvatska narodna banka, Smjernice za provoĎenje Zakona o sprječavanju pranja
novca i financiranja terorizma za kreditne institucije, kreditne unije i institucije za
elektronički novac, Zagreb, srpanj 2015.,
http://old.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-smjernice-zakon-spnft-ki-en.pdf
(12.3.2020.)
15. Iljkić, Davor, Pranje novca u domaćem i stranom zakonodavstvu, FIP - Financije i
pravo, Vol.3, br.1 (2015.), str. 37-58.
16. Klarić, Petar, Vedriš, Martin, GraĎansko pravo – Opći dio, stvarno pravo, obvezno i
nasljedno pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009.
17. Martinović, Igor, Novoselec, Petar, Komentar čl. 77. i 78. Kaznenog zakona - ulomak
iz Komentara Kaznenog zakona, I. knjiga: Opći dio, Zagreb, 2019., dostupno na:
https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Novoselec-
Martinovic%2C_Komentar_cl._77.-78._KZ_o_oduzimanju_imovinske_koristi.pdf
(22.3.2020.)
18. Ministarstvo financija, Ured za sprječavanje pranja novca, Tipologije financiranja
terorizma (primjeri iz inozemne prakse), Zagreb, studeni 2012., dostupno na:
https://mfin.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/sprjec_pranja_novca/Tipologije%20F
T-HR.pdf (20.3.2020.)
19. Novosel, Dragan, Financijske istrage i progon počinitelja gospodarskog kriminaliteta,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), Vol.14, br.2 (2007.), str. 739-
783.
20. Novosel, Dragan, Tijek kaznenog postupka - kazneni progon i istraga, Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.15, br.2 (2008.), str. 691-727.
66
21. Orlović, Ante, Pajčić, Matko, Policijski izvidi kaznenih djela gospodarskog
kriminaliteta, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), Vol.14, br.2
(2007.), str. 695-738.
22. Leff, Douglas, Money Laundering and Asset Forfeiture, Taking the Profit Out of
Crime, 2012., dostupno na: https://leb.fbi.gov/articles/legal-digest/legal-digest-money-
laundering-and-asset-forfeiture-taking-the-profit-out-of-crime (23.3.2020.)
23. Pavišić, Berislav, Modly, Duško, Veić, Petar, Kriminalistika, Knjiga prva, Zagreb,
Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.
24. Pajić, Denis, Finansijske istrage za kaznena djela iz područja organiziranog kriminala,
korupcije i pranja novca u Bosni i Hercegovini, Studija: Finansijske istrage kao
sredstvo u borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca –
komparativna analiza Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, Centar za monitoring i
istraţivanje (CEMI), Sarajevo, 2018., dostupno na: http://adi.org.ba/wp-
content/uploads/2018/11/Studija-Finansijske-istrage-kao-sredstvo-u-borbi-protiv-
organizovanog-kriminala-korupcije-i-pranja-novca-BiHCG-SRB.pdf (27.3.2020.)
25. Roksandić Vidlička, Sunčana, Šamota Galjer, Marta: Političko-gospodarski
kriminalitet i prošireno oduzimanje imovinske koristi: Quo vadis, Hrvatska?, Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 22, br. 2 (2015), str. 523-557.
26. Sarajlija, Sabina, Financijske istrage, prezentacija, Jahorina, 26.9.2018., dostupno na:
http://rs.cest.gov.ba/index.php/seminari-2018/75-26-279jahorina-forenziko-
raunovodstvo/2306-prezentacija-s-sarajlija-1/file (20.3.2020.)
27. Šegvić, Saša, Antiterorizam u kontekstu borbe protiv organiziranog kriminala,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, vol.46, br.4 (2009.), str. 667.-685.
28. Vučko, Marija, Šamota Galjer, Marta, Imovinski izvidi i privremene mjere osiguranja
radi primjene instituta oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i
prekršajem - priručnik za polaznike/ice, Pravosudna akademija, Zagreb, 2016.
2) Pravni izvori:
2.1) Pravni izvori Republike Hrvatske:
67
1. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku
Vlade Republike Hrvatske od 21. lipnja 2017., dostupno na:
http://edoc.sabor.hr/DocumentView.aspx?entid=2004803 (12.6.2020.)
2. Ovršni zakon, Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17
3. Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11,
91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19
4. Kazneni zakon, Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,
126/19
5. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, Narodne novine, br.
108/17, 39/19
6. Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i
prekršajem, Narodne novine, br. 145/10, 70/17, prestao vaţiti 27.07.2017.
2.2) Pravni izvori Bosne i Hercegovine:
1. Zakoni o krivičnom postupku, Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/2003,
32/2003 - ispr, 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007,
53/2007, 58/2008, 12/2009, 16/2009, 53/2009 - dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018
2. Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma, Sluţbeni glasnik Bosne i
Hercegovine, br. 47/14 i 46/16
3. Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, Sluţbene novine
Federacije Bosne i Hercegovine, br. 71/14
4. Zakon o oduzimanju imovine stečene izvršenjem kaznenog djela, Sluţbeni glasnik
Republike Srpske, br. 66/18
2.3) Pravni izvori Savezne Republike Njemaĉke:
1. Zakon o kaznenom postupku od 7. travnja 1987., zadnji put izmijenjen 11. srpnja
2019., dostupno na: https://www.gesetze-im-
internet.de/englisch_stpo/englisch_stpo.html (29.3.2020.)
2. Njemački Kazneni zakon od 13. studenog 1998., zadnji put izmijenjen 19. lipnja
2019., dostupno na: https://www.gesetze-im-
internet.de/englisch_stgb/englisch_stgb.html#p0012 (29.3.2020.)
2.4) Pravni izvori Sjedinjenih Ameriĉkih Država:
68
1. 18 U.S. Code § 1956. Laundering of monetary instruments (1982.), dostupno na:
https://www.law.cornell.edu/uscode/text/18/1956 (1.4.2020.)
2. 18 U.S. Code § 1957. Engaging in monetary transactions in property derived from
specified unlawful activity (1982), dostupno na:
https://www.law.cornell.edu/uscode/text/18/1957 (1.4.2020.)
3. Uniting and Strengthening America by Providing Appropriate Tools Required to
Intercept and Obstruct Terrorism (USA PATRIOT) Act of 2001, Public Law, 107-56,
115 Stat. 272
2.5) MeĊunarodni pravni izvori:
2.5.1) Direktive:
1. Council Directive 91/308/EEC of 10 June 1991 on prevention of the use of the
financial system for the purpose of money laundering, OJ L 166, 28.06.1991.
2. Directive 2001/97/EC of the European Parliament and of the Council of 4 December
2001 amending Council Directive 91/308/EEC on prevention of the use of the
financial system for the purpose of money laundering - Commission Declaration, OJ L
344, 28.12.2001.
3. Direktiva 2005/60/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o
sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja
terorizma, SL 309, 25.11.2005.
4. Direktiva (EU) 2015/849 Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o
sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja
terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o
stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i
Direktive Komisije 2006/70/EZ, SL 141, 05.06.2015..
5. Direktiva (EU) 2018/843 Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o
izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprječavanju korištenja financijskog sustava u
svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i
2013/36/EU, SL L 156, 19. 6. 2018.
6. Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o
zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u
Europskoj uniji, SL L 127, 29. 4. 2014.
69
2.5.2) Konvencije Vijeća Europe:
1. Zakon o potvrĎivanju Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom
oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju
terorizma, Narodne novine, br. 5/2008.
2. Zakon o potvrĎivanju Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i
oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, Narodne novine, br. 14/1997.
2.5.3) Konvencije Ujedinjenih naroda:
1. MeĎunarodna Konvencija o sprječavanju financiranja terorizma, Narodne novine, br.
16/2003.
2. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, Narodne novine, br. 2/2005.
3. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i
psihotropnih supstancija, Sluţbeni list SFRJ, MeĎunarodni ugovori, br. 14/1990.
4. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta,
Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kaţnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice ţena i
djece te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojima se
dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta, Narodne novine, br. 14/2002.
3) Sudska praksa
1. Arps protiv Hrvatske, zahtjev br. 23444/12 od 25. listopada 2016, dostupno na:
https://hudoc.echr.coe.int (11.6.2020.)
2. Falk protiv Nizozemske, zahtjev br. 66273/01 od 19. listopada 2004., dostupno na:
https://hudoc.echr.coe.int (11.6.2020.)
3. Margaretić protiv Hrvatske, zahtjev br. 16115/13, od 5. lipnja 2014., dostupno na:
https://hudoc.echr.coe.int (11.6.2020.)
4. Rješenje Vrhovnog suda RH, broj: I Kţ 941/10-4 od 14. kolovoza 2012, dostupno na:
http://www.iusinfo.hr/CaseLaws/Content.aspx?SOPI=VSRH2010IKzB941A4&Doc=
VRHSUD_HR (12.6.2020)
5. Sanader protiv Hrvatske, zahtjev br. 66408/12 od 12. veljače 2015., dostupno na:
https://hudoc.echr.coe.int (11.6.2020.)
70
6. Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-1451/2015 od 9. travnja 2015., dostupno na:
https://www.iusinfo.hr/CaseLaws/Content.aspx?SOPI=USRH2015B1451AIII&Doc=
USTSUD_HR (10.6.2020.)
7. Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-4182/2008 od 17. oţujka 2009., dostupno na:
https://www.iusinfo.hr/CaseLaws/Content.aspx?SOPI=USRH2008B4182AIII&Doc=
USTSUD_HR (10.6.2020.)
8. Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016., dostupno na:
https://www.iusinfo.hr/CaseLaws/Content.aspx?SOPI=USRH2014B3360AIII&Doc=
USTSUD_HR (10.6.2020.)
4) Internetske stranice:
1. www.unodc.org/unodc/en/corruption/ratification-status.html
2. treaties.un.org/pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=XVIII-
12&chapter=18&clang=_en
3. www.gesetze-im-internet.de/englisch_stgb/englisch_stgb.html#p2341
4. www.fincen.gov/what-we-do
5. www.egmontgroup.org/en/content/about
6. www.imolin.org/imolin/en/about_us.html
7. old.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-pranje-novca-terorizam.htm#VII.
8. www.porezna-uprava.hr/bi/Stranice/Financijske-istrage.aspx
9. www.fatf-gafi.org/about/whoweare/
10. https://oss.uredjenazemlja.hr/public/lrServices.jsp?action=publicLdbExtract
11. www.egmontgroup.org/en/content/structure-and-organization-egmont-group-
financial-intelligence-units
12. https://www.skdd.hr/portal/f?p=100:400:7678426118062:::::
71
VI. POPIS SLIKA
1. SLIKA 1. Struktura Ureda za sprječavanje pranja novca
2. SLIKA 2. Struktura i organizacija financijsko-obavještajne jedinice Egmont Grupe