Pompea-1- Jorge BucayIspriat u ti priuNaslov izvornika: Djame que te cuente...Psihoterapeut i pisac Jorge Bucay roen je 1949. u Buenos Airesu. ivi izmeu Argentine, panjolske i Meksika. irom svijeta poznat je kao voditelj grupnih terapija, te slavan kao uspjean pisac. Objavio je dvanaest uspjenica, meu kojima Cartas para Claudia, Recuentos para Demian, Cuentos para pensar, Amarse con los ojos abiertos, El Cochero, El Juego de los cuentos, Cuenta conmigo koje su prodane u milijunima primjeraka, te prevedene na dvadesetak jezika.Okovani slon"Ne mogu", rekao sam mu. "Ne mogu!""Siguran si?" upitao me on."Jesam. Nita me ne bi tako veselilo kao da mogu sjesti pred nju i red joj da mi je ao... Ali ne mogu."Debeli je sjeo u poloaj Bude na onaj grozni plavi naslonja u ordinaciji. Nasmijeio se, pogledao me u od i govorei sve tie, kao svaki put kad je htio da ga sasluam, rekao mi je:"Dopusti da ti ispriam..."Nije ni ekao da mu dopustim. Jorge je poeo priati.Kad sam bio dijete, oboavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se najvie sviale ivotinje. Pozornost mi je posebno privlaio slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraa ivotinja. Tijekom predstave golema je ivotinja svata izvodila noviem, neuobiajena kombinacija veliine i snage... Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je drao samo jednu nogu,Osim toga, kolac je bio malen komadi drva zabijen jedva nekoliko centimetara u zemlju. Iako je lanac bio debeo i moan, bilo mi je jasno da se ivotinja koja je u stanju iupati stablo s korijenom, mogla s lakoom osloboditi kolca i pobjei.Tajna mi je i dalje bila nejasna.to ga onda dri?Zato ne pobjegne?Kad mi je bilo pet ili est godina, jo sam vjerovao u mudrost odraslih. Pa bih pitao uitelja, oca ili strica za taj misterij sa slonom. Netko od njih objasnio mi je da slon nije pobjegao jer je bio istreniran.Postavio sam pitanje koje se samo nametalo: "Ako je istreniran, zato su ga vezali?"Ne sjeam se da sam dobio ikakav smislen odgovor. S vremenom sam zaboravio na misterij sa slonom i kolcem i prisjetio bih ga se samo kad bih susreo one koji su se katkad pitali isto.Prije nekoliko godina otkrio sam da je netko, na moju sreu, bio dovoljno mudar da pronae odgovor;Cirkuski slon ne bjei zato to je vezan za slian kolac jo otkad je bio veoma malen.Zatvorio sam oi i zamislio bespomona, tek roena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku sloni gurao, vukao i znojio se pokuavajui seosloboditi. I unato svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prevrst za njega.Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedeeg dana opet pokuao, i sljedeega, i sljedeega... Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov ivot uasna dana, ivotinja nije prihvatila svoju nemo i prepustila se sudbini.Taj golemi i moni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bjei jer, jadnik, misli da ne moe.Urezala mu se u sjeanje ona nemo koju je osjetio ubrzo nakon roenja.Najgore je to nikad vie nije ozbiljno preispitao to sjeanje.Nikad, nikad vie nije pokuao iskuati svoju snagu..."Tako ti je to, Demiane. Svi smo mi pomalo poput cirkuskoga slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca koji nam oduzimaju slobodu.ivimo mislei da 'ne moemo' uiniti gomilu stvari, jednostavno zato to smo jednom davno, dok smo bili djeca, pokuali i nismo uspjeli.Uinili smo tada isto to i slon i ta nam se poruka urezala u sjeanje: Ne mogu, ne mogu i nikada neu moi.Odrasli smo nosei tu poruku koju smo si nametnuli i zato se vie nikada nismo ni pokuali osloboditi kolca.Kad povremeno osjetimo verige i ujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo:Ne mogu i nikad neu ni moi."Jorge je napravio dugu stanku. Onda mi je priao, sjeo na pod ispred mene i nastavio:"To je ono to ti se dogodilo, Demi. Tvoj je ivot uvjetovan sjeanjem na to da Demian koji vie ne postoji nije mogao.Jedini nain da dozna moe li uspjeti jest da ponovno pokua, svim srcem... Svim srcem!"Zajedniki faktorKad sam prvi put doao u Jorgeovu ordinaciju, znao sam da neu vidjeti konvencionalnoga psihoterapeuta. Claudia, koja mi ga je preporuila, upozorila me da je "Debeli", kako ga je zvala, "pomalo specifian" (sic).Meni je ve bilo dosta konvencionalnih terapija, a posebno toga da se mjesecima dosaujem na kauu nekog psihoanalitiara. Tako sam ga nazvao i zatraio termin.Moj prvi dojam nadmaio je sva oekivanja. Bilo je vrue popodne u studenome.* Stigao sam pet minuta ranije i ekao na ulazu u zgradu dok nije dolo vrijeme.Tono u etiri i trideset pozvonio sam. Zauo se zvuk portafona pa sam se popeo na deveti kat.Uao sam u hodnik.ekao sam.I ekao!Kad mi je dosadilo ekati, pozvonio sam na zvono stana.Vrata mi je otvorio neki tip koji je na prvi pogled izgledao kao da je odjeven za piknik; nosio je traperice, tenisice i kriavo naranastu koulju."Bok", rekao mi je. Njegov me osmi jeh, moram priznati, umirio."Bok", odvratio sam. "Ja sam Demian.""Naravno. to ti se dogodilo? Zato ti je toliko trebalo da dode gore? Izgubio si se?""Nisam. Nisam zakasnio. Nisam htio zvoniti da ne smetam ako je netko unutra...""Da ne 'smeta'?" oponaao me kimajui zabrinuto... I, kao da je govorio za sebe, nastavio. "Tako ti to rjeava..."Ostao sam bez rijei.Bila je to njegova druga reenica i, nema sumnje, rekao je neto to je bilo tono, ali...Kakav kurvin sin!Mjesto gdje je Jorge primao pacijente, a koje se ne bih usudio nazvati "ordinacijom", bilo je poput njega: neformalno, neuredno, nesreeno, toplo, puno __________________* U Argentini, gdje se odvija dogaaj iz prie, proljee poinje u rujnu i zavrava u studenome (nap. prev.).boja, zauujue i, zato ne priznati, pomalo prljavo. Sjedili smo u dva naslonjaa, jedan nasuprot drugome, i dok sam mu govorio, Jorge je pio mate. Da, pio je mate tijekom seanse!Ponudio me:"Moe", rekao sam."Moe to?""Moe mate.""Ne razumijem.""Prihvaam mate."Jorge se usluno i podrugljivo naklonio te rekao:"Hvala, velianstvo, to prihvaate mate... Zato mi jednostavno ne kae eli li mate ili ne umjesto da mi ini usluge?"Taj e me ovjek izluditi."Hou!" rekao sam.Onda mi je Debeli dao mate.Odluio sam ostati jo malo.Rekao sam mu, uz tisuu drugih stvari, da u meni neto sigurno loe funkcionira jer imam potekoe u odnosu s drugim ljudima.Jorge me upitao kako znam da je problem u meni.Odgovorio sam mu da sam imao potekoe kod kue s ocem, s majkom, s bratom, s partnericom... I da je, u skladu s tim, problem sigurno u meni. Onda mi je, prvi put, Jorge ispriao "neto".Poslije sam, s vremenom, nauio da Debeli voli basne, parabole, prie, pametne fraze i autentine metafore. Prema njemu, jedini nain da shvatimo neki dogaaj jest, ako ga ne proivimo izravno, taj da imamo jasnu unutarnju simbolinu sliku dogaaja."Basna, pria ili anegdota", tvrdio je Jorge, "moe dulje ostati u sjeanju nego tisuu teorijskih objanjenja, psihoanalitiarskih interpretacija ili slubenih analiza."Tog mi je dana Jorge rekao da moda neto nije u redu sa mnom, ali dodao je da je moje zakljuivanje opasno jer moj samooptuujui zakljuak nije zasnovan na injenicama koje ga potkrepljuju. Onda mi je ispriao jednu od onih pria koje pria u prvom licu, a za koje se nikad ne zna jesu li dio njegova ivota ili njegove mate:Moj je djed volio kapljicu.Najvie je volio piti turski anis.Pio je anis i dodavao mu vodu, da ga razblai, ali svejedno bi se napio.Onda bi pio viski s vodom i napio bi se.Pio bi i vino s vodom i napio bi se.Sve dok se jednog dana nije odluio izlijeiti... i ostavio je... vodu!Sisa ili mlijekoJorge nije priao prie na svakoj seansi, ali zbog nekog se razloga sjeam gotovo svih pria koje mi je priao tijekom godinu i pol dana terapije. Moda je imao pravo kad je govorio da je to najbolji nain da neto naui.Sjeam se dana kad sam mu rekao da se osjeam ovisno. Rekao sam mu koliko mi to smeta, ali da se istodobno ne mogu odrei onoga to dobivam od njega na svakoj seansi. Imao sam osjeaj da zbog divljenja i Ijubavi koje sam osjeao prema Jorgeu postajem previe ovisan o njegovu pogledu i da me previe veu uz terapiju.Gladan si znanja gladan odrastanja gladan spoznavanja gladan letenja...Moda sam danas ja sisakoja ti daje mlijeko koja ublaava tvoju glad.,.Mislim da je sjajno to danaseli ovu sisu.Ali ne zaboravi ovo: nije sisa ono to te hrani. Nego mlijeko!Cigla bumerangTog sam dana bio jako ljut. Bio sam loe volje i sve mi je smetalo. U ordinaciji sam samo jadikovao i nisam ba bio produktivan. Mrzio sam sve to inim i to imam. Ali iznad svega ljutio sam se na samoga sebe. Kao u jednoj Papinijevoj prii koju mi je Jorge proitao, toga dana osjeao sam da ne mogu podnijeti "biti ja"."Ja sam glupan", rekao sam mu (ili sam rekao samom sebi). "Velika budala... Mislim da se mrzim.""Mrzi te pola stanovnika ove ordinacije. Druga e ti polovina ispriati jednu priu.BIO JEDNOM JEDAN ovjek koji je hodao svijetom s ciglom u ruci. Odluio je da e svakoga tko mu bude smetao do te mjere da pobjesni, udariti ciglom. Metoda je djelovala pomalo trogloditski, ali inilo se da je uinkovita, ha?Jednoga je dana sreo vrlo uobraena prijatelja, koji mu se obraao na ruan nain. Dosljedan svojoj odluci, ovjek je zgrabio ciglu i bacio je na njega.Ne sjeam se je li ga pogodio ili nije. Ali kad je morao otii po ciglu, bilo mu je nezgodno. Odluio je poboljati 'metodu samoouvanja ciglom', kako ju je zvao. Zavezao je ciglu na metar dugako ue i izaao na ulicu. To mu je omoguivalo da cigla nikada ne ode predaleko, ali ubrzo je otkrio da i nova metoda ima svoje nedostatke: s jedne strane, osoba kojoj je upuen njegov napad morala je biti na udaljenosti manjoj od metra, a s druge strane, nakon to bi bacio ciglu, bilo mu je jednako teko namatati ue, koje bi se esto zavezalo ili zapetljalo.Onda je ovjek izmislio 'metodu cigla III'. Protagonistica je i dalje bila ista cigla, ali ta je metoda umjesto ueta imala oprugu. Sada ciglu moe baciti koliko god puta poeli i vraat e se sama, pomislio je ovjek.im je izaao na ulicu i doivio prvi napad, bacio je ciglu. Pogrijeio je i nije pogodio cilj jer se, kad se opruga rastegnula, cigla vratila i udarila ga ravno u glavu.Ponovno je pokuao, ali cigla ga je opet udarila jer je loe procijenio udaljenost.Trei put zato to je ciglu bacio u pogreno vrije me.etvrti je put bio poseban sluaj jer se, nakon to je odluio baciti ciglu na rtvu, istodobno htio zatititi od njezina napada i cigla ga je ponovno udarila u glavu.Kvrga koja mu je narasla bila je golema...Nikada se nije doznalo zato nikad nikoga nije pogodio ciglom: je li to bilo zbog dobivenih udaraca ili zbog neke deformacije duha.Sve je udarce uvijek primio on.Taj se mehanizam zove retrofleksija: u osnovi se sastoji u tome da druge zatitimo od svoga napada. Svaki put kad ga poduzmemo, naa se napadaka i neprijateljska energija zaustavlja prije no to stigne do drugoga s pomou prepreke koju sami postavimo. Ta prepreka ne upije udarac nego ga samo odbije. I sva ta ljutnja, to neraspoloenje, to neprijateljsko dranje vrate nam se preko vidljivih oblika autoagresivnog ponaanja (samo-ozljeivanja, prederavanja, drogiranja, nepotrebnih opasnosti) ili drugi put preko prikrivenih emocija ili osjeaja (depresija, osjeaj krivnje, somatizacija).Vjerojatno se neko utopijsko, 'prosvijetljeno', bistro i vrsto ljudsko bie nikada ne naljuti. Bilo bi nam veoma korisno da se nikada ne naljutimo, a ipak, im osjetimo bijes, srdbu ili ljutnju, moemo ih se rijeiti samo tako da ih izbacimo iz sebe i pretoimo u neko djelo. U suprotnome samo bismo se, prije ili poslije, naljutili na sebe same."Stvarna vrijednost prstenaRazgovarali smo o potrebi da dobijemo priznanje i ocjenu drugih. Jorge mi je objasnio Maslowljevu teoriju o rastuim potrebama.Svima nam je potrebno potovanje i cijenjenje drugih kako bismo mogli sagraditi vlastito samopotovanje. U to sam se vrijeme alio zato to me moji roditelji ne prihvaaju onakvim kakav jesam, zato to nisam najomiljeniji meu prijateljima, zato to ne mogu dobiti priznanje na poslu."Ima jedna stara pria", rekao je Debeli pruajui mi mate da ga pripremim, "o mladiu koji se obratio mudracu za pomo. Tvoj me problem podsjea na njegov.""Dolazim, uitelju, jer se osjeam tako bezvrijednim da nemam volje ni za to. Kau mi da sam ni za to, da nita ne radim dobro, da sam nespretan i prilino glupav. Kako se mogu popraviti ? to mogu uiniti da me vie cijene?"Uitelj mu je, i ne pogledavi ga, rekao: "Ba mi je ao, mome. Ne mogu ti pomoi budui da prvo moram rijeiti svoj problem. Moda poslije..." Malo jezastao i dodao; "Kad bi ti meni pomogao, bre bih to rijeio i moda bih ti onda mogao pomoi.""V... vrlo rado, uitelju", oklijevao je mladi osjeajui da je opet obezvrijeen i da su njegove potrebe zapostavljene."Dobro", nastavio je uitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pruajui ga mladiu, dodao: "Uzmi konja koji je vani i odjai do trnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Mora za njega dobiti najbolju moguu cijenu i ne prihvaaj manje od jednog zlatnika. Idi i to prije se vrati s tim noviem."Mladi je uzeo prsten i otiao. im je doao na trnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladi nije rekao koliko trai za njega.Kad je mladi spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoi te mu ponudio srebrnjak i bakrenu posudicu, ali mladi je dobio upute da ne prihvaa nita manje od zlatnika pa je odbio ponudu.Nakon to je ponudio prsten svima koje je sreo na trnici, a bilo ih je vie od stotinu, shrvan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se.Kako je samo mladi elio zlatnik, da ga moe dati uitelju i rijeiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomo!Uao je u sobu."Uitelju", rekao je, "ao mi je. Ne mogu dobiti to to trai. Moda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka, ali sumnjam da u ikoga moi zavarati u vezi s pravom vrijednou prstena.""To to si rekao veoma je vano, mladi prijatelju", odgovorio je uitelj. "Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovno uzjai konja i idi zlataru. Tko to moe znati bolje od njega? Reci mu da eli prodati prsten i pitaj ga koliko ti moe dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom."Mladi je opet uzjahao konja.Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljanice, pogledao ga kroz povealo, izvagao i rekao mladiu:"Reci uitelju, mome, da mu ako ga eli odmah prodati, za prsten ne mogu dati vie od pedeset osam zlatnika.""Pedeset osam zlatnika?" uzviknuo je mladi."Da", odgovorio je zlatar. "Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti ezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje..."Mladi je uzbuen odjurio uiteljevoj kui i rekao mu to se dogodilo."Sjedni", rekao mu je uitelj nakon to ga je sasluao. "Ti si poput ovoga prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takva moe te procijeniti samo pravi strunjak. Zato ide kroz ivot elei da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?"I rekavi to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.Bipolarni kraljKad sam poeo govoriti, shvatio sam koliko sam nervozan. Bio sam euforian. Kako sam razgovarao s Jorgeom, tako sam poeo shvaati to sam sve napravio tijekom tjedna.Kao i svaki put, osjeao sam se poput trijumfalnog Supermana, bio sam zaljubljen u ivot. Govorio sam Debelom o svojim planovima za idue dane i bio sam pun snage i energije.Debeli se veselo, sudioniki smijao.Kao i uvijek, imao sam osjeaj da me taj ovjek prati u mojim stanjima duha, ma kakva ona bila. Dijeliti to veselje s Jorgeom bio je jo jedan razlog da budem sretan. Sve mi je ilo dobro i nastavio sam planirati. Ne bi mi bila dovoljna dva ivota za sve to sam kanio zapoeti."Mogu li ti ispriati priu?" upitao me.Priznajem da me stajalo napora, ali uutio sam.Bio jednom jedan vrlo moan kralj koji je vladao jednom udaljenom zemljom. Bio je to dobar kralj, ali imao je jedan problem: bio je to kralj s podijeljenom linou.Bilo je dana kad se dizao kliui od veselja, euforian, sretan.Ti bi mu se dani ve od jutra inili predivnima. Vrtovi njegove palae inili su mu se ljepima. Njegovi su sluge nekim udom postajali ljubazni i uinkoviti.Za dorukom je tvrdio da se u njegovu kraljevstvu proizvodi najbolje brano i beru se najbolji plodovi.Tih je dana kralj smanjivao poreze, dijelio bogatstvo, inio usluge i donosio zakone o miru i dobrobiti starih ljudi. Tih je dana kralj poputao svim zamolbama svojih podanika i prijatelja.No postojali su i oni drugi dani.Bili su to crni dani. Od jutra je shvaao da bi radije jo malo spavao. Ali kad bi to opazio, bilo je ve prekasno i san bi ga ve bio napustio.Ma koliko se trudio, nije mogao shvatiti zato su njegovi sluge tako neraspoloeni i uope nije bio zadovoljan uslugom. Sunce mu je smetalo vie nego kia. Hrana je bila mlaka, a kava prehladna. Sama pomisao da primi posjete u radnoj sobi poveavala je njegovu glavobolju.Tijekom tih dana kralj je razmiljao o tome na to se sve obvezao i bojao se kako e ispuniti te obveze. Bili su to dani kad je kralj poveavao poreze, plijenio zemlju, davao uhititi svoje protivnike...U strahu od sadanjosti i budunosti, pod pritiskom pogreaka iz prolosti, tih je dana donosio zakone protiv svoga naroda i najvie je rabio rije "ne".Svjestan problema koje su mu donosile te promjene raspoloenja, kralj je sazvao sve mudrace, vraeve i savjetnike svoga kraljevstva na okup."Gospodo", rekao im je. "Svi vi poznajete moje promjene raspoloenja. Svi ste se okoristili mojim euforijama i patili zbog moje ljutnje. Ali u svemu tome vie patim ja jer svaki dan moram rjeavati ono to sam uinio u drugo vrijeme, kad sam drukije vidio stvari.Gospodo, elim da zajedno radite kako biste pronali rjeenje, bio to napitak ili egzorcizam, koje e me sprijeiti da budem tako besmisleno optimistian da nisam svjestan opasnosti i tako smi jeno pesimistian da tlaim one koje volim i inim im zlo."Mudraci su prihvatili izazov i nekoliko su tjedana radili na kraljevu problemu. Ipak, nikakva alkemija, nikakva arolija i nikakva trava nisu pomogle da nau rjeenje zadanoga problema.Naposljetku su savjetnici doli pred kralja i priznali neuspjeh.Te je noi kralj plakao.Sljedeeg je jutra neki udan svat traio da ga kralj primi. Bio je to neobian ovjek tamne koe odjeven u iznoenu tuniku koja je neko bila bijela."Velianstvo", rekao je ovjek naklonivi se. "Ondje gdje ivim govori se o tvojim nedaama i boljkama. Donio sam ti rjeenje."Pognuvi glavu, pruio je kralju konatu kutijicu.Kralj, malo iznenaen, ali pun nade, otvorio je kutiju i pogledao u nju. Unutra je bio samo srebrni prsten."Hvala", rekao je kralj, pun entuzijazma. "To je aroban prsten?""Naravno da jest", odgovorio je putnik, "ali njegova magija ne djeluje samo time to ga stavi na prst...Svakoga jutra im se probudi, mora proitati natpis koji nosi prsten i sjetiti se tih rijei svaki put kad vidi prsten na prstu."Kralj je uzeo prsten i glasno proitao;"Mora znati da e i ovo proi."ABE U VRHNJUBilo je vrijeme ispita. Prijavio sam dva zavrna i jedan parcijalni. Sljedei je ispit bio za tjedan dana i morao sam mnogo uiti."Neu stii", rekao sam Jorgeu. "Nema smisla ulagati energiju u izgubljenu stvar. Mislim da e biti bolje da odem s ovim to sam dosad nauio. Tako barem, ako padnem, neu imati za sobom izgubljen tjedan.""Zna li priu o dvije abice?" upitao je Debeli.Bile jednom dvije abe koje su upale u posudu s vrhnjem.Odmah su shvatile da tonu: bilo je nemogue dugo plivati i plutati u toj smjesi gustoj poput ivoga blata. U poetku su abe lamatale nogama u vrhnju kako bi dosegnule rub posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praakale na istome mjestu i tonule. Osjeale su da je sve tee izai na povrinu i disati.Jedna od njih glasno je rekla: "Ne mogu vie. Nemogue je izai odavde. U ovome se ne moe plivati. Budui da u umrijeti, ne vidim razloga da produljujem ovu patnju. Ne razumi jem kakva smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludna napora."Rekavi to, prestane lupati nogama i brzo potone, doslovno ju je progutala bijela gusta tekuina.Druga aba, ona upornija i moda tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: "Ne postoji nain! Nita se ne moe uiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt pribliila, radije u se boriti do posljednjeg daha. Ne elim umrijeti ni sekundu prije no to kucne moj as."Nastavila je lupati nogama i praakati se satima stalno na istome mjestu, a da se nije pomaknula ni centimetra.Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.Iznenaena, aba skoi i kliui doe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kui sretno krekeui.ovjek koji je mislio da je mrtav Sjeam se da sam dugo razmiljao o prii o dvije abice."To je kao ona Almafuerteova pjesma", rekao sam mu. "Nemoj se predati ni kad si poraen.""Moda", rekao je Debeli. "Ali u tom sluaju mislim da je 'Ne daj se prije no to bude poraen.' Ili, ako eli: 'Ne proglaavaj se gubitnikom prije no to doe vrijeme konane procjene.' Jer..."I kad smo ve bili kod toga, ispriao mi je drugu priu.Bio jednom jedan ovjek, hipohondar kad je posrijedi bilo njegovo zdravlje, a iznad svega se bojao dana kad e doi smrt.Jednoga dana, meu tolikim ludim idejama, padne mu na pamet da je moda ve mrtav. Pa je upitao svoju enu: "Reci mi, eno, da nisam ja mrtav?"ena se smijala i rekla mu da dotakne ruke i noge"Vidi? Tople su. Dobro, to znai da si iv. Da si mrtav, ruke i noge bile bi ti ledene."ovjeku se odgovor uini razumnim pa se smiri.Nakon nekoliko tjedana, jednoga snjenog dana, ovjek je otiao u umu sjei drva. Kad je doao u umu, skinuo je rukavice i poeo sjekirom sjei stabla.Bez razmiljanja prijee rukom po elu i primijeti da je hladno. Prisjeti se to je rekla njegova ena, skine cipele i arape i uasnuto ustvrdi da su mu i noge ledene.U tom trenutku nije uope sumnjao: "shvatio" je da je mrtav."Nije dobro da mrtvac hoda uokolo i sijee stabla", rekao je sam sebi. Ostavio je sjekiru kraj mule i legao na ledenu zemlju, ruku prekrienih na prsima i zatvorenih oiju.Nakon to je neko vrijeme leao na zemlji, naprtnjaama sa ivenim namirnicama priblii se opor pasa. Kad su vidjeli da ih nita ne spreava, pojedoe sve jestivo u njima. ovjek je pomislio: Imaju sreu to sam mrtav. Inae bih ih najurio.opor je nastavio njukati i otkrio mulu zavezanu za stablo, lak plijen za otre psee zube. Mula je cviljela i ritala se, ali ovjek je samo razmiljao kako bi je rado branio da nije mrtav.Za nekoliko minuta osladili su se mulom i jo je samo nekoliko pasa glodalo kosti.Nezasitan opor nastavio je lutati tim krajem.Nedugo nakon toga jedan je pas osjetio ljudski miris. Pogledao je uokolo i ugledao nepokretnog drvosjeu na tlu. Polako se pribliio, veoma polako, jer je smatrao da su ljudi vrlo opasni i nepouzdani.Za nekoliko trenutaka svi su psi okruili ovjeka svojim slinavim zubima.Sad e me pojesti, pomislio je ovjek. Da nisam mrtav, bila bi to druga pria.Psi su se pribliili......i vidjevi da je nepokretan, pojeli ga.Portir u bordeluBio sam na polovini studija i, kao i drugi studenti, odjednom sam poeo preispitivati svoju odluku da studiram. Razgovarao sam o tome sa svojim terapeutom. Shvatio sam da vrim pritisak na sebe i tjeram se da nastavim sa studijem."U tome je problem", rekao je Debeli. "Sve dok misli da 'mora' studirati i diplomirati, ne postoji mogunost da to ini sa zadovoljstvom. A sve dok nema barem malo zadovoljstva, neki e ti dijelovi tvoje osobnosti praviti probleme."Jorge je do iznemoglosti ponavljao da ne vjeruje u napor. Govorio je da se nita korisno ne moe postii naporom. Ipak, mislim da je u ovom sluaju grijeio. Ili bi to barem bila iznimka koja potvruje pravilo."Ali, Jorge, ne mogu prestati studirati", rekao sam mi. "Sumnjam da u u svijetu koji me okruuje postali netko ako ne budem imao titulu. Na neki nain fakultet je ipak jamstvo.""Moda", rekao je Debeli. "Zna li to je Talmud?" "Znam.""Ima u Talmudu pria o obinom ovjeku. Rije je o portiru u bordelu."Nije u onom selu bilo neuglednijega i loije plaena posla od posla portira u bordelu... Ali to je drugo mogao raditi taj ovjek?Zapravo nikada nije nauio itati i pisati, nije nita drugo radio niti se ime bavio. Uistinu, to je bilo njegovo mjesto jer je prije njega njegov otac bio portir u bordelu, a prije njega otac njegova oca.Tijekom desetljea bordel je prelazio s oeva na sinove, a tako i portirnica.Jednoga dana starije vlasnik umro i neki je mladi, pun nespokoja, kreativan i poduzetan, preuzeo bordel.Preuredio je sobe i poslije sazvao osoblje da im da nove upute.Portiru je rekao: "Vi ete mi od danas, osim to ete stajati na vratima, predavati tjedno izvjee. U njemu ete zapisati koliko je muterija ulo svakoga dana. Jednu od pet muterija pitat ete je li zadovoljna uslugom i to bi promijenila u bordelu. Jednom tjedno predat ete mi izvjee o komentarima koji vam se uine zgodnima."ovjek je zadrhtao. Nikada se nije bojao rada, ali..."Rado bih vam ugodio, gospodine", promucao je, "ali ja... ne znam ni itati ni pisati.""Joj, ba mi je ao! Kao to moete shvatiti, nemogu plaati jo nekoga da to radi i ne mogu ekati da vi nauite pisati, tako da.."Ali, gospodine, ne moete me otpustiti. Ovo radim itav ivot, jednako kao i moj otac i moj djed..."Nije mu dopustio da dovri."Gledajte, ja vas shvaam, ali ne mogu nita uiniti za vas. Logino, dat emo vam otpremninu, drugim rijeima, odreeni iznos kojim se moete prehranjivati dok ne naete drugi posao. ao mi je. Svako dobro."Pa se okrenuo i otiao.ovjek je osjetio kako mu se itav svijet rui. Nikada nije ni pomislio da bi se mogao nai u toj situaciji. Doao je kui, prvi put u ivotu nezaposlen. to je mogao raditi?Sjetio se da se povremeno u bordelu, kad bi se potrgao krevet ili slomila noga ormara, snalazio u sitnim i provizornim popravcima ekiem i avliima. Pomislio je da mu to moe biti privremeno zanimanje dok mu netko ne ponudi posao.Po itavoj kui traio je alat koji mu je bio potreban, ali naao je samo nekoliko zahralih avala i jedna krezuba klijeta. Morao je kupiti kompletnu kutiju s alatom, a za to bi potroio dio dobivenog novca.Na uglu svoje ulice doznao je da u selu nema elje zarije i da bi morao putovati dva dana na muli kako bi u najbliem selu obavio kupnju. Pa to? pomislio je. I krenuo na put.U povratku je nosio lijepu i kompletnu kutiju s alatom. Nije ni izuo izme, a ve je netko kucao na kuna vrata; bio je to njegov susjed."Doao sam vas pitati imate li eki da mi ga posudite.""Gledajte, imam. Upravo sam ga kupio, ali treba mi za posao... Znate, ostao sam bez posla...""Dobro, ali vratio bih vam ga sutra rano ujutro.""U redu."Iduega jutra, kao to je i obeao, susjed je pokucao na njegova vrata."Gledajte, eki mi je jo potreban. Zato mi ga ne biste prodali?""Ne, treba mi za posao i osim toga eljezarija je na dva dana jahanja na muli.""Moemo se pogoditi", rekao je susjed. "Ja u vam platiti dva dana putovanja u onom smjeru i dva dana putovanja u ovome i cijenu ekia. Ionako ste bez posla. to kaete?"Doista, to mu je bio posao od etiri dana.Prihvatio je.Kad se vratio, na kunim ga je vratima ekao drugi susjed."Bok, susjede! Vi ste prodali eki naem prijatelju?""Jesam...""Treba mi neki alat. Spreman sam vam platiti etiri dana putovanja i malu plau za svaki dan. Znate, nemamo svi etiri dana na raspolaganju da odemo u kupnju."Bivi je portir otvorio kutiju s alatom, a njegov je susjed izabrao stegu, odvija, eki i dlijeto. Platio mu je i otiao."Nemamo svi etiri dana na raspolaganju da odemo u kupnju", prisjetio se.Ako je to istina, mnogim bi ljudima trebalo da on putuje i donese im alat.Na sljedeem je putovanju odluio riskirati neto novca koji je dobio za otpremninu kako bi donio vie alata kakav je prodavao. Tako e utedjeti na putovanjima.To se proulo po susjedstvu i mnogi su susjedi odluili prestati putovati kako bi obavili kupnju.Jednom tjedno novopeeni je prodava alata putovao i kupovao ono to je trebalo njegovim muterijama. Ubrzo je shvatio da ako nae mjesto na kojem e uskladititi alat, moe utedjeti jo vie putovanja i zaraditi vie novca. Tako da je unajmio lokal.Poslije je proirio ulaz u skladite i za nekoliko tjedana dodao izlog, tako da je skladite postalo prva eljezarija u gradu.Svi su bili zadovoljni i kupovali su u njegovoj trgovini. Vie nije trebao putovati jer mu je eljezarija iz susjednog sela slala narudbe: bio je dobar klijent.S vremenom su kupci iz malih udaljenih sela poeli radije kupovati kod njega i tako tedjeti dva dana puta.Jednog mu je dana sinulo da bi njegov prijatelj tokar mogao za njega izraivati glave ekia. I nakon toga... Zato ne? I klijeta, stege i dlijeta. Poslije su doli avli i vijci...Da ne duljim, rei u ti samo da je u deset godina taj ovjek postao milijuna, proizvoa alata, ali potenjem i radom. Na kraju je bio najmoniji poduzetnik u tom kraju.Tako moan da je jednoga dana, na poetku kolske godine, darovao svom selu kolu. Osim itanja i pisanja, ondje su ih pouavali umjetnosti i najpraktinijim onodobnim zanatima.Oblasni poglavar i gradonaelnik organizirali su veliku zabavu za otvorenje kole i veoma vanu veeru u osnivaevu ast.Na kraju veere gradonaelnik mu je dao kljueve grada, a ravnatelj ga je zagrlio i rekao: "S velikim ponosom i zahvalnou molimo vas da nam udijelite ast i potpiete se na prvu stranicu zapisnika nae nove kole.""To bi mi bila velika ast", rekao je ovjek. "Mislim da nita radije ne bih uinio nego potpisao se ovdje, ali ne znam ni itati ni pisati. Nepismen sam.""Vi?" upitao je upravitelj u nevjerici. "Vi ne znate itati i pisati? Sagradili ste industrijsko carstvo a da niste znali itati i pisati? Zapanjen sam. Pitam se to biste sve uinili da ste znali itati i pisati.""Mogu vam odgovoriti", rekao je mirno ovjek. "Da sam znao itati i pisati... bio bih portir u bordelu!"Dva broja manjeToga sam popodneva doao s pripremljenom temom: elio sam nastaviti razgovor o naporu.Dok smo o tome razgovarali u ordinaciji, inilo mi se prilino razborito. Ali u trenutku kad moram to to sam shvatio primijeniti u praksi, ne mogu ostati dosljedan teoriji koja je zvuala tako primamljivo."Imam osjeaj da, sasvim sigurno, ne mogu ivjeti a da, barem povremeno, ne uloim nekakav napor.""U neemu ima pravo", rekao mi je Debeli. "Ja sam proveo velik dio posljednjih dvadeset godina pokuavajui biti odan svojoj ideologiji, a nisam uvijek uspijevao. Mislim da se svima dogaa ista stvar. Ideja neulaganja napora izazov je, vjetina, disciplina. I kao takva zahtijeva vjebu.""U poetku je i meni izgledalo nemogue", nastavio je. "to e drugi misliti ako ne odem na onaj sastanak? Ako ih ne budem pozorno sluao iako me boli briga za ono to imaju rei? Ako ne budem pokazivao zahvalnost prema onom ovjeku kojega sam smatrao vrijednim prijezira? Ako olako odbijem molbu koju jednostavno ne elim ispuniti? Ako si priutim luksuz da radim etiri dana tjedno odbijajui zaraditi vie novca? Ako budem hodao svijetom neobrijan? Ako odbijem prestati puiti sve dok to ne budem mogao uiniti spontano? Ako...?Jednom sam napisao da je ta ideja nunoga napora drutvena tvorevina koja polazi od odreene ideologije, od ideolokog sustava koji je zapravo prilino strog prema predodbi o drutvenom ovjeku. Naravno da se ovjek ako je lijen, zao, sebian i nemaran mora truditi da se 'popravi'. Ali je li istina da je ovjek takav?"Opinjeno sam sluao, ne toliko zbog onoga to je Jorge govorio nego zbog vlastite predodbe o tome kako bi bilo ivjeti oputeno, da se ne sukobljujem sa samim sobom, mirno i bez urbe, a da se ne zapitam: "to radim ovdje?"Ali odakle poeti?"Prvo", nastavio je Jorge kao da pogaa moje misli, "prije no to ita kae, mora deaktivirati zamku koju su nam postavili kad smo bili djeca. Ta je zamka predodba duboko ukorijenjena u nama i ona je eksplicit no i implicitno dio nae kulture:Vrijedno je samo ono to se postigne naporom.Kao to bi rekli Amerikanci, to je bullshit. Svatko moe vlastitim osjeajem za stvarnost shvatiti da to nije tono, a ipak strukturiramo svoj ivot kao da je to nepobitna istina.Prije nekoliko godina opisao sam kliniki sindromod kojega, iako nije zabiljeen ni u lijenikim ni u psiholokim radovima, svi patimo ili smo barem jedanput patili. Odluio sam nazvati ga 'sindrom dva broja manjih cipela', a sada e vidjeti i zato:Ue ovjek u trgovinu s cipelama i prie mu ljubazan prodava:'Kako vam mogu pomoi, gospodine?''elim par onakvih crnih cipela kakve stoje u izlogu''Naravno, gospodine. Da vidimo: broj koji traite sigurno je... etrdeset jedan, Je li tako?''Nije. Trideset devet molim.''Oprostite, gospodine. Ve dvadeset godina radim ovaj posao i va je broj sigurno etrdeset jedan. Moda etrdeset, ali nikako trideset devet.''Molim vas trideset devet.''Oprostite, mogu li vam izmjeriti nogu?''Mjerite vi to hoete, ali ja elim cipele broj trideset devet.'Prodava izvadi iz kutije onu udnu napravu koju rabe prodavai cipela kako bi izmjerili noge pa sa zadovoljstvom objavi: 'Vidite? to sam rekao: etrdeset jedan!''Recite mi, tko e platiti cipele? Vi ili ja?''Vi.''Dobro. Moete li mi onda donijeti trideset devet?'Prodava, napola rezigniran i iznenaen, ode potraiti par cipela broj trideset devet. Putem shvati o emu je rije: cipele nisu za tog ovjeka nego su sigurno dar.'Gospodine, izvolite: trideset devet, crne.' 'Moete li mi dati licu?''Obut ete ih?''Da, naravno.''Za vas su?''Da! Moete li mi donijeti licu?'lica je bila nuna da ta noga ue u cipelu. Nakon mnogih pokuaja i smijenih poloaja, muterija uspije ugurati itavu nogu u cipelu.Uz jauke i gunanje napravi nekoliko koraka preko tepiha, svaki tee od prethodnoga.'Dobro. Uzet u ih.'Prodavaa zabole prsti pri samoj pomisli na muterijine prste zgnjeene u cipelama broj trideset devet.'Da vam ih zamotam?''Ne, hvala. Ostavit u ih na nogama.'Muterija izae iz trgovine i prohoda, kako je mogla, tri bloka koja su ga dijelila od radnog mjesta. Radio je kao blagajnik u banci.U etiri poslije podne, nakon to je proveo na nogama vie od est sati u tim cipelama, lice mu je bilo izoblieno, oi crvene, a suze su mu obilno curile iz oiju.Njegov kolega sa susjedne blagajne promatrao ga je itavo popodne i zabrinuo se za njega.'to ti je? Nije ti dobro?''Jest. To je zbog cipela.''to je s cipelama?''Stiu me.''to im je? Smoile su se?''Nisu. Dva broja su manje od moje noge.''ije su?''Moje.''Ne razumijem. Ne bole te noge?''Otpadaju mi.''Pa?''Objasnit u ti', ree gutajui slinu. 'Ne ivim ivot pun velikih uitaka. Zapravo, u posljednje vrijeme imam veoma malo ugodnih trenutaka.''I?''Ubijam se u ovim cipelama. Uasno patim, to je tono... Ali za nekoliko sati, kada doem kui i izujem ih, moe li zamisliti kakav u uitak osjetiti? Kakav uitak, stari! Kakav uitak!'ini se suludim, zar ne? I jest, Demiane, i jest.To je u velikoj mjeri na edukativni uzor. Ja mislim da je moje dranje takoer krajnost, ali ipak vrijedi truda iskuati ga kao da je rije o odijelu, da vidimo kako nam stoji.Mislim da ne postoji nita doista vrijedno to se moe postii naporom."Otiao sam razmiljajui o njegovoj posljednjoj reenu i, okrutnoj i uvjerljivoj:"Napor... donosi konstipaciju."Tesarska radionica "Sedam""Osim to ima glupih ljudi, ima i onih koji si ne daju pomoi", poalio sam se.Debeli se namjestio i ispriao:BILA JEDNOM IZVAN grada jedna kuica, gotovo straara. Ispred nje se nalazila malena radionica s nekoliko strojeva i alata, dvije sobe, kuhinjom i skromno opremljenom kupaonicom straga...Ipak, Joaquin se nije alio. U posljednje dvije godine tesarska radionica "Sedam" postala je poznata u selu i zaraivao je dovoljno novca da ne mora dirati u svoju skromnu uteevinu.Toga jutra, kao i svakog jutra, digao se u est i pol kako bi gledao izlazak Sunca. Uza sve to nije uspio doi do jezera. Putem, na nekih dvjesto metara od kue, naiao je na ranjeno i izmueno tijelo mladia.Brzo je kleknuo i pribliio uho mladievim prsima... Slabo, negdje u dubini, jedno se srce borilo da odri ono malo ivota koje je ostalo u tom prljavom tijelu koje je zaudaralo na krv, blato i alkohol.Joaquin je otiao potraiti take, u koje je utovario mladia. Kad je doao kui, ispruio je tijelo na krevet, izrezao iznoenu odjeu i pomno ga oprao vodom, sapunom i alkoholom.Momak, osim to je bio pijan, bio je divljaki izudaran. Imao je posjekline na rukama i leima, a desna mu je noga bila slomljena.Tijekom idua dva dana itav se Joaquinov ivot vrtio oko zdravlja njegova zahvalna gosta: lijeio je i previjao njegove rane, imobilizirao njegovu nogu i hranio mladia liicama pilee juhe.Kad se mladi probudio, Joaquin je bio uz njega gledajui ga pun njenosti i zabrinutosti."Kako si?" upitao je Joaquin."Dobro... Mislim", odgovorio je mladi gledajui svoje isto i izlijeeno tijelo. "Tko me izlijeio?""Ja.""Zato?""Zato to si bio ozlijeen.""Samo zato?""Ne, i zato to trebam pomonika."I obojica su se od srca nasmijala.Dobro uhranjen, naspavan i trijezan, Manuel, kako se mladi zvao, odmah je povratio snagu.Joaquin ga je pokuavao nauiti poslu, a Manuel je pokuavao izbjegavati posao koliko god je mogao. Joaquin je neprestano pokuavao utuviti u tu glavu iskvarenu razuzdanim ivotom prednosti dobra posla.dobra imena i asna ivota. Uvijek se inilo da Manuel shvaa, ali dva sata ili dva dana nakon toga opet bi zaspao ili bi zaboravio obaviti zadatak koji mu je Joaquin povjerio.Proli su mjeseci i Manuel se potpuno opravio. Joaquin je dodijelio Manuelu glavnu sobu, udio u poslu i pravo da se prvi kupa u zamjenu za mladievo obeanje da e se posvetiti radu.Jedne noi, dok je Joaquin spavao, Manuel je odluio da je est mjeseci apstinencije bilo dosta i pomislio da mu jedna aica pia u selu nee nakoditi. Za sluaj da se Joaquin nou probudi, zakljuao je vrata iznutra i izaao kroz prozor ostavivi upaljenu svijeu da izgleda kao je ondje.Nakon prve ae dola je druga, a nakon nje trea, pa etvrta i jo mnoge druge...Pjevao je sa svojim drugovima u pijanstvu kad su ispred vrata bara proli vatrogasci uz zvuk sirene. Manuel nije povezivao taj dogaaj s onim to se zbivalo dok idueg jutra nije teturajui doao kui i ugledao okupljenu gomilu na ulici...Samo pokoji zid, malo strojeva i neki alati spasili su se od poara. Sve drugo unitila je vatra. Od Joaquina su nali samo etiri-pet nagorjelih kostiju, koje su pokopali na groblju ispod ploe na koju je Manuel dao isklesati sljedei epitaf:"Uinit u to, Joaquine, uinit u to!"Uz mnogo truda Manuel je ponovno sagradio tesarsku radionicu. Bio je lijen, ali sposoban, i ono to je nauio od Joaquina bilo je dovoljno da spasi posao.Uvijek je imao osjeaj da ga Joaquin odnekud promatra i sokoli. Manuel bi ga se sjetio pri svakom postignuu; na vjenanju, pri roenju prvoga djeteta, kupnji prvog auta...Petsto kilometara odande Joaquin, iv i zdrav, pitao se je li bilo ispravno lagati, varati i zapaliti onu tako lijepu kuu samo zato da spasi mladia.Odgovorio je sam sebi da jest i nasmijao se pri samoj pomisli kako je seoska policija zamijenila svinjske kosti s ljudskima...Njegova nova tesarska radionica bila je malo skromnija od prijanje, ali ve je bila poznata u selu. Zvala se "Osam"."Katkad ti, Demiane, ivot otea pomaganje dragom biu. Ipak, ako se zbog neega vrijedi suoiti s potekoama, onda je to zbog toga da pomogne drugomu. To nije nikakva "moralna' zadaa, nita slino. To je ivotni Izbor koji svatko moe odabrati u trenutku i smjeru koji eli.Moje me ivotno iskustvo i iskustvo promatranja uvjerilo da je slobodno ljudsko bie i ono koje poznaje sebe samoga velikoduno, solidarno, ljubazno i sposobno jednako uivati u davanju kao i primanju. Stoga svaki put kad susretne one koji su zadivljeni sobom, nemoj ih mrziti: imaju dovoljno problema sami sa sobom. Svaki put kad uhvati sebe u kukavnu, podlu ili nisku ponaanju, iskoristi priliku da se upita to ti se dogaa. Jamim ti da si negdje putem pogrijeio. Jednom sam napisao:Neurotiar ne treba terapeuta da ga lijei ni oca da ga uva.Samo mu trebauitelj koji e mu pokazatina kojem se dijelu puta izgubio."POSESIVNOSTNe znam ba dobro koji je bio razlog i u kojem sam se trenutku svoga ivota naao na munom i tekom putu.Sve je poelo napadom ljubomore prema mojoj djevojci. Radije se nala sa kolskim prijateljicama i odgodila je na susret. Od toga trenutka poele su mi kroz glavu prolaziti misli i osjeaji gubitka, i bol koju mi je to uvijek uzrokovalo.Ve sam na terapijskoj seansi razgovarao o vanosti proivljavanja gubitaka kao takvih, ali u tom sam se trenutku doista osjeao ojaeno."Ne razumijem zato moram dijeliti svoju djevojku s njezinim prijateljicama ni svoje prijatelje s njihovim djevojkama. To kaem tako da, kad se ujem, shvatim da je to glupost. Molim te da mi pomogne. Kad je neto moje, makar to zvualo trogloditski, kao to ti kae, osjeam da imam pravo prepustiti to ili ne prepustiti, itona rok koji ja odredim. Zato to je to moje."Jorge je pustio ajnik i ispriao ovo:Hodao je rastreseno ulicom kad ju je ugledao: bila je to golema i lijepa hrpa zlata.Sunce ju je obasjavalo i kad je okrznulo njezinu povrinu, odraavalo je raznobojne suncokrete od kojih je izgledala kao neki galaktiki predmet iz filma Stevena Spielberga.Zastao je na trenutak i gledao je kao hipnotiziran.Ima li vlasnika? pomislio je.Pogledao je na sve strane, ali nikoga nije vidio u blizini.Napokon se pribliio i dotaknuo je. Bila je mlaka.Preavi prstima po njezinoj povrini, uinilo mu se da je njezina njenost savreno taktilno odgovarala njezinoj svjetlosti i ljepoti.elim je za sebe, pomislio je.Podigao ju je vrlo njeno i poeo hodati s njom u rukama prema rubu grada.Opinjen, polako je uao u umu i zaputio se na istinu.Ondje, pod popodnevnim suncem, oprezno ju je smjestio na travu i sjeo kako bi je promatrao.Ovo je prvi put da imam neto vrijedno za sebe. Neto to je moje. Samo moje! pomislilo je oboje istodobno."Kad posjedujemo neto i robujemo ovisei o tome neemu, tko koga posjeduje, Demiane?Tko koga posjeduje?"Natjecanje u pjevanjuNastavio sam razmiljati o nekim rijeima s prethodne seanse.Izaao sam iz ordinacije, a u glavi mi je odjekivalo: krt, pokvaren, sebian, pogrean put... U glavi mi je bila zbrka, nerazrjeiva pomutnja.Doao sam na seansu s "jasnom nakanom", kao to je govorio Jorge, da nastavimo s tom temom."Jorge", rekao sam, "ti uvijek brani egoizam kao jasan iskaz samopotovanja, ispravno shvaene Ijubavi prema sebi samome... Ali proli si put govorio o krtosti i ja, koji sam prihvatio tvoju glupu naviku da u rjeniku traim rijei koje mi odzvanjaju, potraio sam, naravno, rije 'krt.'""I?""Pisalo je: 'lakom, kukavan, bijedan, nevoljan'. I to da ti kaem? Meni odjednom sve zvui isto.""Da vidimo", rekao je Debeli i otvorio Rjenik Kraljevske akademije. "Ovdje jo pie: 'potrebit, oskudan, manjkav'. Jo pie da je rije arapskog podrijetla budui da potjee od rijei miskin, to znai 'jadan'.Moda emo sada to moi bolje definirati", nastavio je. "'krt' je sigurno onaj koji nema, ili misli da nema, ono to mu je najpotrebnije. To je onaj koji treba ono to nema kako bi prestao biti nevoljan; to je onaj koji odbija dati jer sve eli za sebe; to je onaj jadni i nevoljni bijednik koji ne moe vidjeti druge potrebe osim svojih."Jorge je dugo utio prebirui po glavi, a ja sam se namjestio kako bih posluao ono to slijedi.Jednom je u praumu stigla sova koja je bila u zatoenitvu te je objasnila ostalim ivotinjama ljudske obiaje.Ispriala je na primjer kako su ljudi u gradovima vrednovali umjetnike na natjecanjima kako bi odluili tko je najbolji u kojoj disciplini; u slikanju, crtanju, modeliranju, pjevanju...Zamisao da prihvate ljudske obiaje snano se rasplamsala meu ivotinjama i moda je ba zbog toga odmah organizirano natjecanje u pjevanju, na koje su se ubrzo prijavile gotovo sve nazone ivotinje, od eljugara do nosoroga.Predvoeni sovom, koja je to nauila u gradu, odlueno je da e nagrada biti dodijeljena nakon tajnoga glasovanja svih natjecatelja i da e na taj nain oni biti sami svoj iri.Tako je i bilo. Sve ivotinje, ukljuujui i ovjeka, popele su se na pozornicu i pjevale, dobivajui vei ili manji pljesak od sluatelja. Poslije su zabiljeili svojglas na papiri i stavili ga, presavijena, u veliku glasaku kutiju koju je nadgledala sova.Kad je stigao trenutak prebrojavanja, sova se popela na improviziranu pozornicu i, uz pomo dva stara majmuna, otvorila glasaku kutiju kako bi poelo prebrojavanje glasova toga "transparentnog birakog ina", "sveanosti sveopeg i tajnoga glasovanja" i "primjera demokratskoga glasovanja", kao to je ula politiare u gradovima.Jedan od staraca izvukao je prvi glas i sova je, na sveope uzbuenje, uzviknula: "Prvi glas, brao, ide naem bratu magarcu!"Zavladala je tiina popraena sporadinim bojaljivim pljeskom."Drugi glas; magarac!"Ope komeanje."Trei glas: magarac!"Natjecatelj! su poeli gledati jedan u drugoga, u poetku iznenaeni, a poslije s optuujuim pogledima i naposljetku, kako su se nizali glasovi za magarca, sve posramljeniji, osjeajui se krivima zbog svojih glasova.Svi su znali da nema gore pjesme od magareega reva. Ipak, jedan za drugim, glasovi su ga birali kao najboljeg pjevaa.I tako je na kraju prebrojavanja birakih glasova "neovisnim izborom nepristranoga irija" odlueno da je neujednaeno i buno magarevo urlikanje pobijedilo.I proglaen je "najboljim glasom praume i okolice.Sova je poslije objasnila to se dogodilo: svaki natjecatelj, smatrajui sebe nesumnjivim pobjednikom, dao je svoj glas najloijem natjecatelju, onomu koji nije mogao predstavljati nikakvu prijetnju.Tako je glasovanje bilo jednoglasno. Samo dva glasa nisu pripala magarcu: magarev, koji je vjerovao da nema to izgubiti pa je iskreno glasovao za evu, i ovjekov, koji je, a kako i ne bi, glasovao za samoga sebe."Eto, Demiane. To su stvari koje krtost ini naem drutvu. Kad se osjeamo toliko vanima da nema mjesta za druge, kad smatramo da smo toliko zasluni da ne moemo vidjeti dalje od svojih nosova, kad mislimo da smo toliko divni da ne moemo pojmiti mogunost da ne dobijemo ono to elimo, onda nas esto tatina, jad, glupost i ogranienost pretvaraju u krce. Ne u sebine ljude, Demiane, nego u krte. kr-te!"Kakva je ovo terapija?Ve neko vrijeme mnogi me prijatelji pitaju na kakvu to terapiju idem. Svi su bili toliko iznenaeni nekim stvarima koje sam im govorio o Debelome i onome to se dogaalo u ordinaciji da takvu vrstu rada nisu mogli uklopiti ni u kakav terapeutski model koji su poznavali. I, emu poricati, ni u kakav model koji sam ja poznavao.Tako da sam tog popodneva kad sam stigao, koristei priliku to je kod mene sve bilo manje-vie mirno, "sve je bilo na svome mjestu", kao to je govorio Debeli, upitao Jorgea kakva je to terapija."Kakva je ovo terapija? to ja znam! A to je terapija?" odgovorio mi je Debeli.Kakav peh! pomislio sam. Debeli ima jedan od onih hermetinih dana kad nema smisla pokuavati dohiti bilo kakav odgovor. Ipak, inzistirao sam."Ozbiljno. elim znati.""Zato?""Da nauim.""Kako e ti to to zna kakva je ovo terapija pomoi da neto naui?""Ne mogu pobjei od ovoga, zar ne?" rekao sam nasluujui to slijedi."Pobjei? Zato eli pobjei?""Gledaj: ide mi na ivce to te nita ne mogu pitati. Kad si od volje, objanjava nadugako i nairoko, a kad nisi, ne moe odgovoriti ni na jedno pitanje. Nije fer!""Ljuti se?""Da! Ljutim se!""I to e s tom svojom ljutnjom? to eli uiniti s bijesom koji osjea? Nosit e ga sa sobom?""Ne, elim vikati. Serem ti se na sve!""Vii opet.""Serem ti se na sve!""Opet, opet.""Serem ti se na sve!!""Nastavi. Koga zapravo proklinje? Nastavi!""Serem ti se na sve! Glupi Debeli! Serem ti se na sve!"Debeli me mirno pogledao dok sam vraao dah i, malo-pomalo, izgubljen ritam disanja.Nakon nekoliko minuta otvorio je usta:"Ovo je tip terapije koju provodimo, Demiane. Terapija koja ti pomae da shvati to se dogaa u svakom trenutku. Terapija koja je usmjerena na to da otvori pukotine svojih maski i pusti van pravoga Demiana.Terapija na neki nain jedinstvena i neopisiva jer je zasnovana na sklopovima dviju jedinstvenih i neopisivih osoba: tebe i mene. Dviju osoba koje su se zasad dogovorile da e posvetiti vie pozornosti procesu raz voja jednoga od njih; tebe.Terapija koja nikoga ne lijei jer priznaje da se moe pomoi samo nekim ljudima koji sami sebe lijee. Terapija koja ne pokuava proizvesti nikakvu reakciju, nego je samo katalizator koji moe ubrzati proces koji bi se u svakom sluaju dogodio, prije ili poslije, s terapeutom ili bez njega.Terapija koja, barem s ovim terapeutom, svaki put sve vie nalikuje na didaktiki proces. I napokon, terapija koja vie pozornosti posveuje osjeanju nego razmiljanju; djelovanju nego planiranju; bivanju nego posjedovanju; sadanjosti nego prolosti ili budunosti.""To je pitanje: sadanjost", odgovorio sam. "To je razlika koja, mislim, postoji izmeu ove i mojih prijanjih terapija: naglasak koji stavlja na sadanju situaciju. Svi ostali terapeuti koje sam upoznao ili o kojima su mi govorili zainteresirani su za prolost, za razloge, za uzroke problema. Ti se time ne bavi. Ako ne zna gdje su se stvari poele komplicirati, kako ih moe srediti?""Kako bih skratio priu, moram ii nadugako i nairoko. Moda ti uspijem objasniti. U terapeutskom svemiru, koliko ja znam, ima vie od dvjesto pedesetoblika terapije koji su manje ili vio povezani s jo toliko filozofskih postavki.Sve su te kole meusobno razliitih pitanja ideologiji, prema formi ili prema pristupu problemu. Ali mislim da sve tee istom cilju: poboljati kvalitetu pacijentova ivota. Moda se ne moemo dogovoriti oko toga to svakom terapeutu znai 'poboljati kvalitetu ivota'. Ali dobro, nastavimo.Tih bi se dvjesto pedeset kola moglo podijeliti na tri velika smjera razmiljanja, ve prema naglasku koji svaki psihoterapeutski model stavlja na istraivanje pacijentove problematike: na prvome su mjestu kole koje se usredotouju na prolost. Na drugome su mjestu one koje se usredotouju na budunost. I naposljetku one koje se usredotouju na sadanjost.Prva linija, daleko od toga da je najbrojnija, ukljuuje sve kole koje kreu, ili funkcioniraju kao da kreu, od postavke da je neurotiar netko tko je jednom, prije mnogo vremena, dok je bio dijete, imao neki problem i otad plaa za posljedice te situacije. Posao se stoga sastoji u tome da vratimo sve uspomene iz pacijentove prolosti dok ne naemo one situacije koje su izazvale neurozu. Budui da se te uspomene, prema analitiarima, nalaze 'potisnute' u podsvijest, zadaa je akati po nutrini traei dogaaje koji su ostali 'zakopani'.Najjasniji primjer toga modela jest ortodoksna psihoanaliza. Kako bismo razlikovali te kole, ja obino kaem da trae 'zato?'Mnogi analitiari, kako ih ja vidim, misle da samim time to su pronali uzrok simptoma, naravno samo pod uvjetom da pacijent otkrije zato ini to to ini, ako osvijesti to nesvjesno, itav e mehanizam poeti ispravno funkcionirati.Psihoanaliza, da tako nazovemo najrazvikaniju od tih kola, ima, kao i sve druge stvari, prednosti i mane.Glavna je prednost ta to ne postoji, ili barem ja ne mislim da postoji, drugi terapeutski model koji osigurava dublje poznavanje vlastitih unutarnjih procesa. Nijedan drugi model nije sposoban, ini se, doi do razina upoznavanja samoga sebe do kojih se moe doi frojdovskim metodama.Kad su posrijedi mane, postoje barem dvije. Sjedne strane, trajanje terapijskoga procesa predugako je, to ga ini zamornim i ekonomski tee prihvatljivim a pritom ne mislim samo na novac. Jednom mi je jedan analitiar rekao da terapija mora trajati treinu vremena koje je pacijent proivio do trenutka kad je poela terapija. S druge strane, model ima dosta upitnu terapijsku uinkovitost. Osobno sumnjam da je mogue dovoljno upoznati samoga sebe da se izmijeni ivotni stav, bolesno dranje ili razlog zbog kojega je pacijent doao u ordinaciju.Druga su krajnost, ja barem tako mislim, psihoterapijske kole koje su usmjerene na budunost. Ta linija, veoma moderna u ovom trenutku, mogla bi se definirati ovako: pravi je problem u tome to se pacijent ponaa drukije od onoga to bi trebao initi da postigne svoje ciljeve. Stoga se zadaa ne sastoji u otkrivanju zato se dogaa to to se dogaa to se podrazumijeva ni u upoznavanju nutrine osobe koja pati. Pitanje je samo kako postii da pacijent stigne kamo je naumio, ili da postigne ono to eli, nadvladavajui strahove kako bi ivio produktivnije i pozitivnije.Ta linija, koju zastupa uglavnom biheviorizam, zalae se za to da se novi oblici ponaanja mogu nauiti samo ako ih se prakticira, to se pacijent teko usuuje uiniti bez pomoi, bez vanjske pomoi i usmjeravanja. Tu bi mu pomo po mogunosti trebala pruiti struna osoba koja e ga upozoriti koji su oblici ponaanja najprikladniji, preporuit e mu izrijekom kako se treba ponaati i pratit e pacijenta u tom procesu zdravoga ponovnog uvjetovanja.Osnovno pitanje koje si postavljaju terapeuti te struje nije zato nego kako. Drugim rijeima, kako dosegnuti eljeni cilj.Ta kola takoer ima prednosti i nedostataka. Prva je prednost to je tehnika nevjerojatno uinkovita, a druga je brzina procesa. Neki ameriki neobihevioristi ve govore o terapijama koje pomau u jednoj do pet seansi. Najoitiji je nedostatak taj to je lijeenje povrno: pacijent nikada ne upozna sebe i ne otkrije vlastite mogunosti pa stoga ostaje ogranien na rjeavanje samo onih situacija o kojima je razgovarao na seansi, i to u tijesnoj ovisnosti o terapeutu. To nije nikakvo zlo.ali ne nudi dovoljno mogunosti da pacijent stupi u nuan kontakt sa samim sobom.Trea linija, povijesno gledano, najnovija je od tih triju.Najpotpunjuju je sve one psihoterapeutske kole koje svoju pozornost usredotouju na sadanjost.Generalno gledajui, ne kreemo od toga da istraujemo podrijetlo patnje niti preporuujemo bilo kakvo ponaanje kako bismo tu patnju uklonili. Osnovni je zadatak ustanovljavanje to se dogaa osobi koja dolazi na seansu i zato je u toj situaciji.Ti zna da je to linija koju ja odabirem u radu i zbog toga je oito da mislim da je najbolja. Ipak, priznajem da i taj put ima nedostataka, ali i prednosti.Usporedimo Ii ih, terapije nisu toliko dugake kao u psihoanalizi ni toliko kratke kao u neobiheviorista. Jedna terapija prema tome modelu moe trajati izmeu est mjeseci i dvije godine. Nema ortodoksnu dubinu, ali osigurava dobru dozu upoznavanja samoga sebe i dobru razinu ovladavanja vlastitim mogunostima.S druge strane, kako je sposobna oploditi proces ulaska u kontakt sa sadanjou, tako i krije opasnost da u pacijentima pobudi, pa makar nakratko, filozofiju o nehajnu i lagodnu ivotu; stav koncentriran na 'ivjeti trenutak' koji nema veze sa 'sadanjou', koji te kole promiu esto naravno pretpostavlja i zahtijeva kako iskustvo tako i ivotne planove.Ima jedan stari vic koji e moda posluiti da oprimjeri te tri struje. Situacija koju objanjava vic veoma je jednostavna, uvijek ista, ali dopustit u si luksuz dase nakratko narugam tim trima pravcima razmiljanja pa u ti ispriati tri razliita kraja.Neki ovjek pati od enkopreze (reeno po naki: sere u gae). Posjeti lijenika, koji, nakon to ga pregleda i napravi pretrage, ne nae nikakav tjelesni uzrok njegova problema pa mu preporui da posjeti terapeuta.Prvi kraj,u kojemu je terapeut kod kojeg je potraio pomo ortodoksni psihoanalitiar:Nakon pet godina ovjek sretne prijatelja."Bok! Kako ti je na terapiji?""Fantastino", odgovori ovjek euforino."Vie ne sere?""uj, nije da ne serem, ali sada znam zato to inim!"Drugi kraj,u kojemu je terapeut kod kojeg je potraio pomo biheviorist:Nakon pet dana ovjek sretne prijatelja."Bok! Kako ti je na terapiji?""Genijalno", odgovori ovjek euforino."Vie ne sere?"''uj, nije da ne serem, ali sada nosim gumene gaice!"Trei kraj,u kojemu je terapeut kod kojeg je potraio pomo getaltist:Nakon pet mjeseci ovjek sretne prijatelja."Bok! Kako ti je na terapiji?""Izvrsno!" odgovori mu ovjek euforino."Vie ne sere?""uj, nije da ne serem, ali sad me ba briga!""Ali taj mi se pristup ini previe apokaliptinim", htio sam stati u obranu."Moda. Ali u svakom sluaju ta je apokalipsa injenica. Kao to je injenica da je tvoja seansa gotova." Rijetko sam kad nekoga toliko proklinjao!Zakopano blagoProla me terapija malo uznemirila, da ne kaem zabrinula. Onaj jadni ovjek nastavio je srati, i bilo mu je svejedno u ruke kakva je terapeuta pao. To me prisililo da preispitam svoju odluku o tome da li da idem na terapiju: napokon, nisam htio i dalje ii na terapiju kako bih doznao zato, ni kako bih nosio gumene gae, ni kako bi mi prestalo biti vano. Dakle, ako sam to dobivao za ulog u obliku vremena i novca, dolo je vrijeme da se toga okanim."Dakle, Debeli, problem vie nije u terapijskim kolama. Moje je pitanje sada: Zato sam ovdje?""Na alost, taj odgovor ja ne znam. Ti ga zna.""Vara se, grdno se vara. Do prethodne terapije bio sam siguran u korisnost psihoterapije. Bio sam jedan od onih koji sve svoje prijatelje alje terapeutu. Ali odjednom mi na prethodnoj seansi moj terapeut kae da e ovjek koji doe usran, epajui, depresivan ili lud, otii isto tako usran, epav, tuan ili otuen kao to je doao. Nita ne razumijem. To je veoma zbrkano.""Nita se ne dobiva opiranjem zbrci. Uznemiruje te situacija jer misli da ti mora sve biti jasno, da bi morao ne biti zbrkan, da bi morao imati sve odgovore, da bi morao, da bi morao... Opusti se, Demiane. Kao to sam ti rekao. U Gestaltu jedino to 'bi morao' jest:Morao bi znati da ne 'bi morao' ba nita.""To je tono. ak i bez 'morao bih' postoje odgovori koje trebam, a nemam.""Mogu ti ispriati jednu priu?"Tog sam dana vie nego inae naulio ui. Znao sam da e mi pria, parabola ili ak Jorgeova ala, pomoi da razaberem jasnou unutar zbrke.U GRADU Krakovu neko bijae poboan i solidaran starac koji se zvao Izy. Nekoliko noi Izy je sanjao da putuje u Prag i dolazi do mosta nad rijekom. Sanjao je da se s jedne strane rijeke, ispod mosta, nalazi bujno stablo. Sanjao je da iskopa bunar kraj stabla i iz toga bunara izvadi blago koje mu donese blagostanje i mir za itav ivot.U poetku Izy nije pridavao vanost snu. Ali kad se san ponavljao tijekom nekoliko tjedana, protumaio je to kao poruku i odluio da se nee ogluiti na informaciju koja je dolazila od Boga, ili tko zna odakle, dok je on spavao.Tako je, vjeran svojoj intuiciji, natovario mulu za dugaak put i krenuo prema Pragu.Nakon est dana puta starac je stigao u Prag i posvetio se traenju mosta nad rijekom u okolici grada.Nije bilo mnogo rijeka ni mnogo mostova, tako da je ubrzo naao mjesto koje je traio. Sve je bilo kao u njegovu snu: rijeka, most i, s jedne strane rijeke, stablo pod kojim je trebao kopati.Samo se jedna pojedinost nije javljala u njegovu snu: most je danju i nou uvao vojnik carske strae.Izy se nije usudio kopati dok je straar bio ondje, tako da se utaborio u blizini mosta i ekao. Druge noi uvar je poeo sumnjati u onoga mukarca koji se utaborio blizu njegova mosta te mu je priao kako bi ga ispitao.Starac nije nalazio razloga da mu lae. Zato mu je rekao da je doao iz daleka grada jer je sanjao da se u Pragu, ispod mosta poput ovoga, nalazi zakopano blagoStraar se poeo grohotom smijati."Dugo si putovao zbog gluposti", rekao mu je. "Ve tri godine svaku no sanjam kako se u Krakovu, ispod kuhinje nekog ludog starca Izyja, nalazi zakopano blago. Ha, ha, ha! Misli da bih trebao poi u Krakov traiti tog Izyja i kopati ispod njegove kuhinje? Ha, ha, ha!"Izy je ljubazno zahvalio uvaru i vratio se kui.Kad je stigao, iskopao je rupu ispod svoje kuhinje i naao blago koje je ondje oduvijek bilo zakopano.Nakon prie Debeli je dugo utio sve dok se nije zaulo zvono na vratima. Bio je to sljedei pacijent. Jorge mi je priao, zagrlio me, poljubio me u elo te sam otiao.U mislima sam proao seansu. U poetku razgovora Debeli mi je rekao ono to mi je elio objasniti svojom priom: "Odgovor na tvoja pitanja nemam ja nego ti."Odgovore sam trebao nai u sebi. Ne kod Jorgea, ni u knjigama, ni na terapiji, ni kod prijatelja. U sebi! Samo u sebi!Kao s Izyjem, blago koje sam traio bilo je ovdje, a ne negdje drugdje."Nigdje drugdje", ponavljao sam neprestano. "Nigdje drugdje."Tada mi je sinulo: nitko mi ne moe reci "pali" li terapija ili ne. Samo sam ja mogao znati "pali" li i taj odgovor ima vrijednost samo meni (i samo u tom trenutku, zasad). Tada sam shvatio da sam dobar dio ivota proveo traei nekoga tko e mi rei to je dobro, a to loe. Traei druge koji bi me gledali kako bi vidjeli pravoga mene. Traei vani ono to je zapravo uvijek bilo unutra, ispod moje kuhinje.Sada je bilo jasno da je terapija samo alat kako bih mogao kopati na pravome mjestu i iskopati skriveno blago. Terapeut je samo onaj vojnik koji ti, na svoj nain, stalno iznova govori gdje mora kopati i neumorno ponavlja kako je glupo traiti vani.Zbrka je nestala i, poput Izyja, osjeao sam se sretnim i mirnim kad sam shvatio, napokon, da je blagokod mene, da je oduvijek bilo tu i da je nemogue izgubiti ga.Za vr vinaU ono se vrijeme inilo da je svaka seansa povezana s prethodnom poput karike u lancu. Bio sam tako sretan da gotovo nisam mogao vjerovati to sam sve sam shvatio.Nauio sam proivljavati svoja otkria s veseljem i tugom, plaui ili grohotom se smijui, ali sa zadovoljstvom jer sam bio blie nego prije svom unutarnjemu miru, smirenosti due, maksimalnom povjerenju u vlastita rjeenja, onomu to bih danas nazvao "biti sretan".Sve je ilo dobro. Ali odjednom sam poeo misliti da mi je slaba korist od razjanjavanja nedoumica ako ostatak svijeta i dalje ivi u krajnjem neznanju i odluan u namjeri da ondje i ostane. Osjeao sam se nemono i poeo sam se ljutiti. I nastavio sam.Sve i da priznam da mogu podnositi taj osjeaj da sam Marsijanac, koji je u meni budila injenica da sam drukiji od ostalih, kakve bi koristi imali drugi od toga to jedna osoba na svijetu, ili deset, ili sto, sve vidi jasnije?Onda sam se sjetio svoga strica Roberta. I on je jednom iao na terapiju. Dobro mu je ilo, prema onomu to je govorio. Vrlo dobro. Ali nekoliko mjeseci nakon to je poeo lijeenje, rekao je svojoj terapeutkinji: "uj, recimo da sam proao desetinu puta. Tijekom ovih mjeseci i s deset posto napretka, pedeset posto ljudi s kojima sam se druio udaljilo se od mene. Priblina matematika raunica kae da e, kad prijeem trideset posto puta, devet od deset mojih prijatelja pobjei. Zapravo ne vjerujem da je vrijedno truda biti zdraviji ako je posljedica toga biti usamljeniji na svijetu od Robinsona Crusoea bez Petka. Hvala na svemu i zbogom!"Tako sam i ja toga dana doao u ordinaciju. Preispitivao sam terapeutski rad, ali iznad svega sam preispitivao zadau terapeuta. Ne zadau Debeloga, kojeg sam cijenio, nego sam ovaj put bio nepovjerljiv prema svim terapeutima."Koliko ovjeku treba da postane dobar terapeut? Pogledaj sebe: ne raunajui osnovnu i srednju kolu, bio si est godina na studiju medicine, pet godina na specijalizaciji, tri godine na teajevima i psihoterapeutskom naukovanju, deset godina na osobnoj terapiji, ne znam koliko godina na didaktikoj terapiji i, prema onomu to si mi rekao, ne manje od deset godina profesionalnog rada kako bi upotpunio svoje teorijsko znanje praktinim iskustvom. Uf! Umorio sam se od brojenja!""Ne znam to smjera, ali dodaj da usavravanje nikada ne prestaje. Usavravanje se nastavlja i tako mora biti beskrajno.""Dakle priznaje da sam u pravu. I sve ti to pomae da tijekom itavoga profesionalnog ivota lijei stotine ljudi, to je mogue zato to radi kratke terapije. Inae bismo govorili o nekih dvadesetak pacijenata. Nema smisla, Debeli. Sa sociolokog stajalita tvoje zanimanje nema smisla.""Neke od tih 'dugih godina studiranja i usavravanja', kako ih ti zove, posvetio sam itanju pria koje su napisali drugi ili sluanju pria iz narodne mudrosti sakupljenih predajom. Sada u ti ispriati jednu od tih pria budui da vjerujem da ti sada moe pomoi."Bio jednom... drukiji kralj.Bio je vladar malene zemlje po imenu Groezemska. Njegovo je kraljevstvo bilo puno vinograda i svi su se njegovi podanici bavili proizvodnjom vina. Izvozom u druge zemlje, petnaest tisua obitelji koje su naseljavale Groezemsku zaraivalo je dovoljno da ive prilino dobro, plaaju porez i priute si pokoji luksuz.Kralj je ve nekoliko godina prouavao financije kraljevstva. Vladar je bio pravedan i pun razumi jevanja i nije mu se sviala zamisao da zavlai ruku u depove stanovnika Groezemske. Zato je ulagao velike napore da nade naina da smanji porez.Jednoga je dana doao na sjajnu zamisao. Kralj je odluio odrei se poreza. A kao jedini doprinos dravnoj blagajni kralj bi traio od svih podanika da jednomgodinje, u vrijeme kad pretau vino u bave, dou u vrt palae s jednolitarskim vrem najboljega vina iz svoje berbe i izliju ga u veliku bavu vina koja e biti izraena u te svrhe i za to vrijeme.Od prodaje tih petnaest tisua litara vina dobio bi novac potreban za proraun kraljevstva, zdravstvene trokove i obrazovanje svoga naroda.Vijest se proirila kraljevstvom proglasima i oglasima na glavnim gradskim ulicama. Narodno veselje bilo je neopisivo. U svim se kuama hvalio kralj i pjevale su se pjesme njemu u ast.Onda je doao dan prinosa. Tijekom itava tjedna, u svim etvrtima i na trnicama, na trgovima i u crkvama stanovnici su se podsjeah i preporuali jedan drugomu da ne zaborave dogovor. Suivot graana bio je pravedna plaa za vladarevu gestu.Od ranih sati poele su iz itava kraljevstva dolaziti cijele obitelji uzgajivaa vina sa svojim vrem u rukama glave obitelji. Jedan po jedan uspinjali su se stubama koje su vodile do vrha goleme kraljevske bave, praznili svoj vr i sputali se drugim stubama na ijem je dnu kraljevski rizniar stavljao grb s kraljevim peatom na rever svakog seljaka.Sredinom popodneva, kad je posljednji seljak ispraznio svoj vr, proulo se da nitko nije izostao. Golema bava od petnaest tisua litara bila je puna. Od prvog do posljednjeg podanika svi su na vrijeme proli vrtom i ispraznili svoje vreve u bavu.Kralj je bio ponosan i zadovoljan. Kad je Sunce zalo, a narod se okupio na trgu pred palaom, vladar je izaao na svoj balkon, a njegovi su mu ljudi klicali. Svi su bili sretni. Kralj je zatraio da mu u velikoj kristalnoj ai, naslijeu njegovih predaka, donesu uzorak skupljena vina. Dok je aa stizala, vladar im se obratio."Divni narode Grodezemske: kao to sam i mislio, svi stanovnici kraljevstva danas su doli u palau. elim podijeliti s vama kraljevsko veselje kad sam se uvjerio da je odanost naroda svome kralju jednaka odanosti kralja svome narodu. I ne mogu se sjetiti druge poasti nego da vam nazdravim prvom aom ovoga vina koje e zacijelo biti boanski nektar, spoj najboljega groa na Zemlji, koje su obradile najbolje ruke na svijetu i koje je zalijevalo najvee dobro kraljevstva, drugim rijeima, Ijubav naroda."Svi su plakali i klicali kralju.Jedan je sluga priao s aom kralju i on ju je digao da nazdravi narodu, koji je euforino pljeskao. Ali iznenaenje je zaustavilo njegovu ruku u zraku: kad je dignuo au, kralj je primijetio da je tekuina u ai prozirna i bezbojna. Polako ju je pribliio nosu, uvjebanom da omirie aromu najboljih vina, i primijetio je da nema nikakav miris. Dobar kua kakav je bio, prinio je au ustima gotovo automatski i popio gutljaj.Vino nije imalo ni okus vina ni bilo kakav drugi okus!Kralj je poslao po drugu au vina iz bave, pa jo jednu, i na kraju je htio uzeti uzorak s vrha. Ali nije imalo smisla: sve je bilo isto. Bez mirisa, boje i okusa.Hitno su sazvani alkemiari kako bi analizirali sastav vina. Zakljuak je bio jednoglasan: bava je puna vode. iste vode. Stopostotne vode.Vladar je smjesta poslao po sve mudrace i vraeve kraljevstva da hitno potrae objanjenje tog misterija. Koja se arolija, kemijska reakcija ili vradbina dogodila da se ta mjeavina vina pretvorila u vodu?Najstariji meu vladinim ministrima priao mu je i rekao na uho: "udo? arolija? Alkemija? Nita od toga, gospodine, nita od toga. Vai su podanici ljudska bia. Velianstvo. To je sve.""Ne razumijem", rekao je kralj."Uzmimo na primjer Juana", rekao je ministar "Juan ima golem vinograd koji se protee od brda do rijeke. Groe koje bere s najboljih je trsova u kraljevstvu, a njegovo se vino proda meu prvima i po najvioj cijeni.Jutros kad je pripremao svoju obitelj za silazak u selo, kroz glavu mu je prola zamisao: A da stavi vodu umjesto vina? Tko bi mogao uoiti razliku?Samo jedan vr vode na petnaest tisua litara vina: nitko nee uoiti razliku! Nitko!Nitko i ne bi uoio razliku, osim jedne sitnice. Velianstvo. Osim jedne sitnice.Svi su pomislili isto!"Sami i u drutvuKako je Jorge uspijevao tono procijeniti trajanje seanse i na vrijeme zavriti priu? Kako mu je uspijevalo ostaviti me da itav tjedan vrtim istu misao?Katkad mi se to inilo divnim. Imao sam sedam dugih dana da razmiljam o prii, da je sam protumaim i istraujem koju korist mogu imati od te prie.A katkad mi je bilo mrsko to ne mogu izvuci sr koju, nasluivao sam, pria ima, ali koju nisam uspijevao izvuci.Takoer je bilo susreta kad sam se glupo ponaao. Kad bih izaao iz ordinacije, pokuavao bih otkriti to mi je Debeli pokuavao reci tom priom. Poslije je bio neizbjean ovakav slijed: doao bih na seansu kako bih kod Jorgea provjerio jesam li "pogodio" znaenje prie, a Debeli bi, prema oekivanju, bio bijesan."Kakve ima veze to sam htio reci? Vano je da ti je posluilo, ako ti jest posluilo za neto. Ovo nije nastava u koli i ja ne ocjenjujem jesi li pogodio ili nisi to sam htio reci ili neto slino. Jebi ga! Ono to sam htio reci onime to sam rekao, upravo je ono to sam i rekao; da sam htio reci neto drugo, sigurno bih rekao to neto drugo. Kad to ini, Demiane, pria ti samo slui da tvoj ego stavi na kunju, da hrani tvoju tatinu. Misli: 'Aha, otkrio sam. Aha, shvatio sam. Aha, uspio sam pogoditi poruku prie. Aha, ja sam idiot.'"S priom o vinu pretvorenom u vodu dogodila mi se gomila stvari. Prva je bila da sam shvatio, gotovo s olakanjem, da je moj stav bio pogrean. Da zapravo zadaa terapeuta ne zavrava u meni ni u ijednom drugom pacijentu. Da se posluim rijeima koje sam poslije uo od Debeloga, "svaka osoba koja raste moe biti pouavatelj, maleni uitelj, detonator lanane reakcije koja sama po sebi moe promijeniti svijet".I razmiljajui o tome, shvatio sam neto drugo: koliko se puta ja, i drugi poput mene, ne usudimo initi neto jer mislimo da nema smisla pokuati, da se tu nita ne moe uiniti. Jer tko e uoiti razliku ako se ponaam tako, kao u prii ?Da se ja ponaam ovako...I moda, da se samo jo jedna osoba usudi razmiljati poput mene, odvaila bi se pridruiti mi se, ili bi moda, jo poniznije, netko uoio razliku u tom ponaanju i shvatio kako ovjek moe biti drukiji. Da se ja ponaam drukije, drukije nego svakoga dana, drukije od drugih, moda bi se s vremenom sve promijenilo.Shvatio sam da se to stalno dogaa:Ljudi ne plaaju porez, jer u emu je razlika?Ljudi nisu ljubazni, jer tko e primijetiti?Ljudi nisu uviavni jer nitko ne eli biti jedina budala.Ljudi se ne zabavljaju jer je glupo smijati se sam.Ljudi ne poinju plesati na zabavama sve dok to drugi ne uine.... Nismo gluplji samo zato to nemamo vie vremena.Da mogu postii da budem odaniji sam sebi, iskreno i neprestano odan, koliko bih samo ljubazan, srdaan, velikoduan i plemenit bio.O svemu sam tome u to vrijeme razgovarao s Jorgeom i, iako sam razgovarao i razmiljao o tome, stalno iznova javljala se, a da je nisam traio, misao da u ostati sam, sam i da e drugi podrugljivo upirati prst u mene...Ili, jo gore, i bez toga podrugljivoga prsta..."Prije nekoliko godina", poeo je Debeli, "napisao sam esej koji je poinjao ovom reenicom; Poroajni kanal i lijes dva su mjesta odreena samo zajedno tijelo.A to, Demiane, meni znai da se raamo i umiremo sami. Ta ideja, tako uasna s moje toke gledita, moda je neto najokrutnije to sam morao nauiti tijekom svoga razvojnog procesa.Ali takoer sam otkrio, sreom, da postoje suputnici: suputnici za neke trenutke, suputnici za krae ili dulje vrijeme. I zatim da postoje prijatelji, ljubavi, braca i sestre: suputnici za itav ivot.""Zna to. Debeli? To me podsjea da sam jedanput proitao neto o partneru: 'Ne hodaj ispred mene jer te moda ne mogu slijediti. Ne hodaj iza mene jer te mogu izgubiti. Ne hodaj ispod mene jer te mogu zgaziti. Ne hodaj iznad mene jer bi mi mogao postati teak. Hodaj pokraj mene jer smo jednaki.'""Naravno, Demiane, tako je. Shvatiti da nitko ne moe prijei put umjesto tebe kljuna je stvar. Kao i znati da je put plodniji ako se prolazi u drutvu.Spoznati tko sam i biti svjestan da sam jedinstven, drukiji i odvojen od svijeta granicom svoje koe ne znai nuno da moram ivjeti izolirano ili u pustinji, ak ni da moram biti samodostatno bie.""Dakle ne moe se ivjeti bez drugih?""Ovisi o tome to ti misli da mora proivjeti u svakom trenutku i o tome tko su ti drugi, u svakom trenutku."BIO JEDNOM JEDAN ovjek koji je mnogo putovao. Tijekom svoga ivota posjetio je stotine stvarnih i izmiljenih zemalja...Jedno od putovanja kojeg se najee prisjeao bio je posjet Zemlji Dugih lica. Sluajno je doao do granice: na putu od Groezemske do Paraisa nalazio se malen odvojak prema spomenutoj zemlji. Kako je volio istraivati, krenuo je tim putem. Krivudava cesta zavravala je pred golemom osamljenom kuom. Kad se pribliio, primijetio je da je kua podijeljena na dvapaviljona: Zapadno krilo i Istono krilo. Parkirao je auto i priao kui. Na vratima je stajala obavijest:Zemlja Dugih lica "Ova malena zemlja sastoji se samo od dvije prostorije nazvane crna i bijela. Kako biste proli njima, morate ii hodnikom do ravanja. Skrenite desno ako elite posjetiti crnu sobu ili lijevo ako elite posjetiti bijelu sobu."ovjek je hodao hodnikom i nasumce je prvo skrenuo desno. Novi hodnik, dugaak nekih pedeset metara, zavravao je golemim vratima. im je napravio prve korake, zauo je jaukanje i zapomaganje koji su dopirali iz crne sobe.Na trenutak su ga uzvici boli i patnje malo pokolebali, ali odluio je nastaviti. Doao je do vrata, otvorio ih i uao.Oko golema stola sjedile su stotine ljudi. Na sredini stola nalazile su se najizvrsnije delicije koje je ovjek mogao zamisliti i, iako su svi imali licu kojom su mogli dosegnuti sredinji tanjur, umirali su od gladi. Razlog je bio taj to su lice bile dvostruko due od njihovih ruku i bile su vezane za njihove ruke.Tako su se svi mogli posluiti, ali nitko nije mogao prinijeti hranu ustima.Situacija je bila tako oajna i urlici tako neugodni da se ovjek okrenuo i izjurio iz sobe.Vratio se u sredinju dvoranu i krenuo lijevim hodnikom, koji je vodio u bijelu sobu. Hodnik, potpuno jednak prethodnome, zavravao je jednakim vratima. Jedina je razlika bila ta to se putem nisu uli jaukanje i zapomaganje. Kad je doao do vrata, istraiva je okrenuo kvaku i uao u sobu.Stotine osoba sjedile su i ovdje oko stola jednakog onome u crnoj sobi. I ovdje su se na sredini nalazile najizvrsnije delicije i svima su lice bile vezane za ruke.Ali tu nitko nije ni jaukao ni zapomagao. Nitko nije umirao od gladi jer su svi hranili jedni druge!ovjek se nasmijeio, okrenuo i izaao iz bijele sobe. Kad je uo "klik" vrata koja su se zatvorila, iznenada se udom naao u svome autu na putu u Parais.Gluha suprugaim sam sjeo, poeo sam govoriti. Tog mi je dana bilo sasvim jasno na emu sam htio raditi: na svaanju s partnericom."ini mi se da je Gabriela pukla.""Da je to?""Pukla... Munjena, pola glavom, luda kao kupus.""Zato...?""itav tjedan razgovaramo o odmoru. Gabriela eli da provedemo itav mjesec u Urugvaju s njezinim roditeljima, koji su nas pozvali. A ja ne elim ii jer bih odmor radije proveo u Argentini, s prijateljima iz kluba. Znam da bi se mnogo bolje zabavila u Argentini, ali zapela je za Urugvaj. A ako me neto moe izbaciti iz takta, onda je to kad se Gabriela zainati. to je ona vie takva, to sam ja tvrdoglaviji. Dok ne doe trenutak kad ne mogu vie razgovarati s njom jer imam osjeaj da je apsolutno nesposobna otvoriti svoj um i sluati druga razmiljanja.""Zato bi radije ila u Urugvaj ?""Onako. Hir.""Ali ona ne kae da je to hir. Ili kae?""Ne, kae da eli ii u Urugvaj.""A ti je nisi pitao zato?""Jesam, naravno da sam je pitao, ali ne sjeam se gluposti koju je odgovorila.""Reci mi neto, Demiane. Ako ne zna to ti je odgovorila, kako moe rei da je glupost?""Zato to kad Gabriela zapne za neto, svata bubne i ne razumi je argumente. Omalovaava sve to govore drugi i razumi je samo svoje argumente." "Omalovaava tvoje argumente.""Da.""Kae na primjer da govori gluposti ili da si tvrdoglav...""Tako je.""Ili da si hirovit.""Da, i to. Kako si zn... ?""Juer sam uo vic.OVJEK JE NAZVAO obiteljskoga lijenika.'Ricardo, ovdje Julian.''Bok! Kako si, Juliane?''uj, zovem te jer se brinem zbog Marije.''to joj je?''Ogluila je.''Kako, ogluila?'']est. Stvarno. Mora je doi pregledati.''Gluhoa obino nije ni iznenadna ni hitna stvar. Dovedi mi je u ponedjeljak u ordinaciju i pregledat u je.''Ali ti misli da moemo ekati do ponedjeljka?''Kako si shvatio da ne uje?''Pa... Zovem je i ne odgovara mi.''uj, moe biti bilo kakva glupost. Moda joj je uho zaepljeno. Ovako emo: otkrit emo u kojoj je mjeri Maria gluha. Gdje si sada?''U spavaoj sobi.''A ona? Gdje je ona?''U kuhinji.''Dobro. Pozovi je odatle.''Mariaaaaaaaa...! Ne, ne uje me.''Dobro. Priblii se vratima spavae sobe i zovi je iz hodnika.''Mariaaaaaaaa...! Ne. Ma kakvi.''ekaj. Ne oajavaj. Potrai beini telefon i pribliavaj joj se hodnikom da vidimo kad e te uti.''Mariaaaaaaaa...! Mariaaaaaaaa...! Mariaaaaaa aa...! Nema anse. Pred kuhinjskim sam vratima i vidim je. Okrenuta je leima i pere tanjure, ali ne uje me. Mariaaaaaaaa...! Nema anse.''Priblii joj se jo vie.'ovjek ue u kuhinju, priblii se Mariji, stavi joj ruku na rame i zavie na uho: 'Mariaaaaaaaa...!' ena se, bijesna, okrene i kae:'to hoe? to hoe?! to hoe? to hoeeeeeeeee? Zvao si me deset puta i deset sam te puta pitala to hoe. Svakim si danom sve glui, ne znam zato ve jednom ne ode lijeniku...'To je projekcija, Demiane. Svaki put kad vidim neto to mi smeta kod druge osobe, bilo bi dobro prisjetiti se da je to to vidim u najmanju ruku (u najmanju ruku!) i moj problem.No, nastavimo s tvojim problemom... to si mi ono govorio o Gabrielinim hirovima?" NE mijeati!Gabriela se stalno ali da je ne upoznajem sa svojim prijateljima. Stalno eli upoznati djevojke i mladie s moga fakulteta. Dosta mi je toga!"I ti je upozna s ljudima s fakulteta?""Ne skrivam je. Ako sretnemo nekoga na ulici ili na zabavi, upoznam je. Ali ona eli ui u moj drutveni ivot.""to je, ako te dobro razumijem, upravo ono to ti ne eli.""Pa... Ovisi...""Ovisi o emu?""to ja znam. Ovisi. Ako je to neka spontana situacija, u redu. Ali isforsirane situacije ne.""Zafrkava me? to znai isforsirati situaciju? Kad te pozovu ljudi s faksa i povede svoju djevojku? To je forsiranje?""Da, naravno da je forsiranje. Ona nema nikakve veze s njima. Nitko je ne poznaje.""To mi zvui kao zezancija, Demiane. Ja sam imao bratia koji bi uvijek prije ruka i prije veere pojeo zalogaj jer je govorio da ne moe jesti prazna eluca.""Ne vidim vezu izmeu tvoje ale i moga problema.""Ne, danas ne vidi vezu ni izmeu ega. Kae mi da za Gabrielu nema mjesta meu tvojim prijateljima jer je ne poznaju, a ti joj ne da priliku da je upoznaju...""..." "Zato, Demiane?""Zato to su to razliiti ljudi i...""Zato?""Zato to je Gabriela...""Zato, Demiane, zato?""Zato? Da ne mijeam.""to time eli rei?""Pa to. Ne elim mijeati te dvije skupine... Nemoj misliti da mi je lako. Ne ljuti se samo Gabriela. Zapravo se svaam i s prijateljima s fakulteta, koji takoer navaljuju da povedem Gabrielu. Nitko ne razumije da elim da sve bude na svome mjestu: jedno je jedno, a drugo je drugo.""Ali reci mi neto; to jedno i to drugo i sve druge razliite stvari, nisu li meusobno povezane?""Jesu, unutar sebe. Ali izvana ih ne elim mijeati.""Zato ne eli da se mijeaju?""Ne znam, Debeli, ali ne elim ih mijeati.""Ovo nije prvi put da to ini, zar ne?""Kako misli prvi put?""Naravno, ve si mi rekao kako se veoma trudi ne mi jeati.""A, da. Mislim da sam ti ve jednom govorio o tome da ne mijeam obitelj s prijateljima, ljude iz kluba s ljudima s fakulteta, i ne sjeam se koga jo.""Imam osjeaj da pokuati sauvati intimna mjesta koja su samo tvoja moe biti korisno, to je tono. Ali takoer mislim da je sortiranje injenica i osoba iz tvoga ivota kako se nikada ne bi susreli previe iscrpljujue i katkad, rekao bih, ak opasno.""Zato opasno?""Zato to mi se ini da ako postavlja prepreke i ogranienja, ostali poinju sumnjati u svoje mjesto i trae da im se prui prilika da dijele s tobom tvoje stvari, pogotovo one koje se ine vanima.""To je njihov problem, ne moj.""Ne budi tako krut. Moda jest njihov problem, ali mora znati da onaj drugi ostaje ogoren, osjea se iskljueno i prezreno. To je rizik. Moda na kraju povrijedi druge 'zato da ne bi mijeao', uniti svoj odnos s njima zato to postavlja prepreke.""Mislim da to inim samo sa svojim prijateljima jer oni i jesu razdvojeni.""Demiane, nekoliko mjeseci nakon poetka terapije doao si na fakultet, ostao si bez novca i nisi htio pitati roditelje. Sjea se? Ja sam, naravno, ponudio da ti posudim do idueg mjeseca, ili dok ne bude imao. Nije li tako V"Jest.""I sjea se to se dogodilo?""Sjeam. Nisam prihvatio.""Sjea li se argumenata?""Ne, ne sjeam se.""Rekao si da si iznenaen, da mi zahvaljuje, ali da 'ne eli mijeati'. Ne zvui li ti ta fraza poznato?""Dobro, ali ti se nisi osjeao prezrenim ni iskljuenim ni nita od svega toga...""Jesi siguran?""...Gotovo da jesam.""Lae. Uope nisi sasvim siguran.""uj, s tobom nisam siguran ni kako se zovem.""Moe biti siguran, Demiane, da katkad nije vano da ti sve bude jasno. Kad od srca ponudi pomo drugome i taj drugi odbije jer je glup, ponosan ili bez razloga, ne doe ti da slavi. Prvo to ti padne na pamet jest da ga poalje u smokve.""To je istina. Razumijem.""Za promjenu u ti ispriati priu."BIO jednom jedan ovjek koji je imao prilino glupog slugu. ovjek nije bio tako zao da ga otpusti ni tako velikoduan da ga uzdrava a da ovaj nita ne radi (to je najbolje to moe uiniti s glupanom!). ovjek mu je jednostavno davao lagane zadatke kako bi od glupana "bilo neke koristi". Jednoga dana pozvao ga je i rekao mu: "Idi u trgovinu i kupi mjeru brana i mjeru eera. Brano je za kruh, a eer za kolae, i pokuajda se ne pomijeaju. Jesi li me uo? Ne smiju se pomijeati!"Sluga se trudio upamtiti naredbu: mjeru brana, mjeru eera, i ne smiju se pomijeati... Ne smiju se pomijeati! Uzeo je pladanj i otiao u trgovinu.Na putu prema trgovini ponavljao je u sebi: "Mjeru brana i mjeru eera, ali ne smiju se pomijeati!"Stigao je do trgovine."Dajte mi mjeru brana, gospodine."Prodava je zavukao vr za mjeru u brano i izvukao pun vr. Sluga je pribliio pladanj i prodava je ispraznio vr na pladanj."I jednu mjeru eera", rekao je kupac.Prodava je opet uzeo mjeru, zavukao je u velik sanduk i izvukao, ovaj put punu eera."Ne smiju se pomijeati", rekao je sluga."A kamo da onda stavim eer?" upitao je prodava.Ovaj drugi malo je razmislio i dok je razmiljao (to mu je bilo veoma naporno), proao je rukom ispod pladnja i shvatio je da je prazan! I tako je, brzo odluivi, rekao: "Ovdje." I okrenuo je pladanj prosipljui, naravno, brano.Sluga se okrenuo i zadovoljno vratio kui: jedna mjera brana i jedna eera, ali ne smiju se pomijeati.Kad je doao gospodar kue i vidio ga da ulazi s pladnjem eera, upitao ga je: "A brano?""Ne smiju se pomijeati!" odgovorio je sluga. "Ovdje je !" te brzim pokretom okrene pladanj... pa prospe i eer."Krila su za letenjeTog me dana Jorge doekao s priom.Kad je odrastao, otac je rekao sinu: "Sine moj, ne raamo se svi s krilima. Iako nisi obvezan letjeti, mislim da bi bila teta da se ogranii na to da hoda kad ti ih je dobri Bog dao.""Ali ja ne znam letjeti", odgovorio je sin."To je tono..." rekao je otac. I, hodajui, odveo ga do ruba provalije u planini."Vidi, sine? Ovo je praznina. Kad bude htio letjeti, doi e ovamo, uzet e zraka, skoit e u bezdan i, irei krila, letjet e."Sin je oklijevao."to ako padnem?""Sve ako i padne, nee umrijeti. Samo e se maloogrepsti, to e te ojaati za sljedei pokuaj", odgovorio je otac.Sin se vratio u selo da vidi svoje prijatelje, svoje drugove, one s kojima je hodao itav ivot.Oni najogranienijeg uma rekli su mu: "Jesi li poludio? Zato? Tata ti je napola lud... Zato bi letio?nje?"Najbolji su mu prijatelji savjetovali: "A to ako je to istina? Nee li to biti opasno? Zato ne pone pomalo? Pokuaj se baciti sa stuba ili s kronje stabla. Ali s vrha brda?"Mladi je sluao savjete onih koji su ga voljeli. Popeo se na kronju stabla i, ohrabrivi se, skoio. Rairio je krila, mlatio njima po zraku svom snagom, ali na alost sunovratio se na zemlju.S velikom kvrgom na elu otiao je ocu."Lagao si mi! Ne mogu letjeti. Pokuao sam i vidi kako sam se udario! Nisam poput tebe. Moja su krila samo ukras.""Sine moj", rekao je otac. "Kako bi poletio, mora stvoriti slobodan prostor da se krila raire. Kao kad se baca s padobranom: potrebna ti je odreena visina prije skoka.Kako bi poletio, mora poeti prihvaati rizik.Ako to ne eli, najbolje bi bilo predati se i nastaviti hodati zauvijek."Tko si ti?Naporno sam radio na sebi. Voen svojim terapeutom i ohrabren svojom eljom da otkrijem sve o sebi, velik dio svoga vremena provodio sam razmiljajui o dogaajima iz svoga ivota, o svojim sadanjim i proivljenim osjeajima, svojim uspomenama i, kako sam nauio od Jorgea, o tome "uvidjeti", koji me svaki put sve vie iznenaivao.Ali nije sve bilo posuto ruama. Neke misli koje su se nastanile u mojoj glavi, a posebno neki osjeaji koji su me preplavljivali, rastuivali su me i obeshrabrivali.S tim sam mislima otiao u Jorgeovu ordinaciju onoga dana kad mi je proitao svoju verziju prie Giovannija Papinija nazvanu Tko si ti?U to sam se vrijeme alio na sve oko sebe. Nisam znao to se dogaa, ali imao sam osjeaj da drugi nisu dostojni moga povjerenja. Nisam znao biram li ja to loe svoje drutvo ili su ljudi naposljetku drukiji nego to sam oekivao...U svakom sluaju, uvijek bih se iznenadio ekajui nekoga tko nikada ne doe ili otkazujui dogovore u posljednji trenutak jer taj netko nije predvidio ne znam to, ili u veini situacija vjeno ekajui na mjestima na kojima sam se dogovorio s prijateljima koji ni u kojem sluaju nisu bili spremni doi u dogovoreno vrijeme...Ovo je pria koju mi je proitao moj terapeut.Tog je jutra Sinclair kao i uvijek ustao u sedam ujutro. Kao i svakog jutra, odvukao je svoje papue do kupaonice, a nakon tuiranja obrijao se i namirisao. Odjenuo se po modi, kao to je i bio njegov obiaj, i spustio se do vrata po svoju potu. Tu je naiao na prvo iznenaenje toga dana; nije bilo pisama!Posljednjih se godina njegova prepiska poveala i bila je vaan imbenik njegova kontakta sa svijetom. Malo neraspoloen zbog vijesti o nedostatku novosti, pourio se sa svojim uobiajenim dorukom od mlijeka i itarica (kako su preporuivali lijenici) i izaao na ulicu.Sve je izgledalo kao i uvijek: vozila su po obiaju prolazila istim ulicama i proizvodila one iste gradske zvukove na koje se svaki dan alio. Prelazei trg, gotovo se sudario s profesorom Exerom, starim znancem s kojim je obiavao satima razgovarati o beskorisnim metafizikim postavkama. Pozdravio ga je mahnuvi rukom, ali ini se da ga profesor nije prepoznao. Zazvao ga je po imenu, ali ve se bio udaljio i Sinclair je mislio da ga nije uo. Dan je loe zapoeo i inilo se da se pogorava prijetnjama dosadom koje su lebdjele u njegovoj dui. Odluio je vratiti se kui, itanju i istraivanju, kako bi doekao pisma koja e sigurno doi, jo brojnija kako bi nadoknadila ona koja nije primio prije.Te noi ovjek nije dobro spavao i probudio se veoma rano. Siao je i dok je dorukovao, poeo je viriti kroz prozor oekujui potarov dolazak. Napokon ga je vidio kako skree i srce mu je poskoilo. Ipak, potar je proao ispred njegove kue a da se nije zaustavio. Sinclair je izaao i pozvao ga kako bi se uvjerio da nema pisama za njega, a potar ga je uvjeravao da u njegovoj torbi nema nita za tu adresu, potvrdio je da u poti nema nikakva trajka i da nema problema s raznoenjem pisama po gradu.Daleko od toga da ga je umirilo, to ga je jo vie zabrinulo. Neto se dogaalo i morao je doznati o emu je rije. Obukao je jaknu i uputio se kui svoga prijatelja Marija.im je stigao, najavio se kod kuepazitelja i ekao u salonu svoga prijatelja, koji se odmah pojavio. Sinclair je rairenih ruku krenuo u susret domainu, ali ovaj se ograniio na to da ga upita: "Oprostite, gospodine, mi se poznajemo?"ovjek je mislio da je to ala i usiljeno se nasmijao traei od ovog drugog da mu natoi pie. Rezultat je bio katastrofalan: vlasnik kue pozvao je kuepazitelja i naredio mu da izbaci iz kue neznanca, koji je u toj situaciji izgubio kontrolu i poeo vikati i vrijeati da jui snanom slugi jo vie razloga da ga grubo izgura na ulicu...Putem prema kui susreo je susjede, koji su ga ignorirali ili su se prema njemu drali kao da je neznanac.Jedna mu je misao pala na um: organizirana je urota protiv njega, a on je poinio neku udnu pogreku prema tom drutvu budui da ga ono sada odbacuje toliko koliko ga je prije nekoliko sati cijenilo. Ipak, ma koliko razmiljao, nije se mogao sjetiti nikakva dogaaja koji je mogao biti shvaen kao uvreda, a jo manje nekakva dogaaja u koji bi bio uvuen itav grad.Tijekom idua dva dana ostao je kod kue oekujui potu koja nije stigla ili udei za posjetom nekog prijatelja koji bi, zauen zbog njegove odsutnosti, pokucao na njegova vrata da se raspita za njega. Ali nita se nije dogodilo: nitko se nije pribliio njegovoj kui. Spremaica nije dola, i nije se javila, a telefon je prestao raditi.Ohrabren pokojom aicom vie, pete je noi Sinclair odluio otii u bar gdje se uvijek nalazio s prijateljima kako bi komentirali svakodnevne gluposti. im je uao, vidio ih je za stolom u kutu koji bi obino izabrali. Debeli Hans priao je uvijek isti vic i svi su se po obiaju smijali. ovjek je priao jednom stolcu i sjeo. Odmah je zavladala ledena tiina koja je sugerirala koliko je doljak svima nepoeljan. Sinclair vie nije mogao izdrati."Mogu li znati zato ste svi takvi prema meni? Ako sam uinio neto to vas je uzrujalo, recite mi i zavrimo ve jednom s ovim, ali ne budite takvi prema meni jer u poludjeti."Ostali su se pogledali kao da ih to zabavlja, ali i ljuti. Jedan od njih vrtio je kaiprstom oko sljepoonice postavljajui doljakovu dijagnozu. ovjek je opet zatraio objanjenje, nakon toga je zamolio objanjenje i na kraju pao na pod preklinjui da mu objasne zato mu to ine.Samo mu se jedan od njih elio obratiti."Gospodine, mi vas ne poznajemo, tako da nam nita niste uinili. Zapravo i ne znamo tko ste."Na njegove oi poele su navirati suze, izaao je iz bara te vukao svoje tijelo sve do kue. inilo se kao da mu je svaka noga teka tonu.Kad je uao u svoju sobu, bacio se na krevet. Nije znao kako ni zato, ali postao je neznanac, nije postojao. Vie ga nije bilo u adresarima njegovih kolega ni u sjeanjima njegovih znanaca, a jo manje u osjeajima njegovih prijatelja. U njegovoj se glavi pojavila misao, poput udarca ekia; pitanje koje su mu drugi postavljali i koje je sam sebi poeo postavljati: "Tko si ti?"Je li on doista znao odgovoriti na to pitanje? Znao je svoje ime, adresu, veliinu svoje koulje