Je li to ljubav?

OdjeciZbornik literarnih radova u�enika osnovnih škola

2008./2009.

Odjeci 2009 2.indd 1 27/5/09 19:16:50

NakladnikNaklada LJEVAK d.o.o.Palmoti�eva 30, Zagreb

Hrvatskawww.naklada-ljevak.hr

Za izdava�aPetra Ljevak

UrednicaJasminka Salamon, prof.

Lektorica i korektoricaJasminka Salamon, prof.

Oblikovanje naslovnice i prijelomIvona Despot

PripremaStudio Ljevak

TisakFeroproms

Svako kopiranje, javna uporaba i prenošenje dijelova knjige

bez dopuštenja autora i izdava�a zabranjeni su.

Odjeci 2009 2.indd 2 27/5/09 19:16:50

OdjeciZbornik literarnih radova u�enika osnovnih škola

2008./2009.

Zagreb, lipanj 2009.

Odjeci 2009 2.indd 3 27/5/09 19:16:50

Odjeci 2009 2.indd 4 27/5/09 19:16:50

Odjeci Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

5

Sadržaj

Ovo neka bude predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Nagrađeni u�enici i u�itelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Najbolji radovi u županijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Radovi po županijama

Splitsko-dalmatinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Šibensko-kninska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Zadarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Li�ko-senjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Istarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Primorsko-goranska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Karlova�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Međimurska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Varaždinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Krapinsko-zagorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73Zagreba�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82Sisa�ko-moslava�ka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89Koprivni�ko-križeva�ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98Bjelovarsko-bilogorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Požeško-slavonska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108Brodsko-posavska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Viroviti�ko-podravska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Osje�ko-baranjska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124Vukovarsko-srijemska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Grad Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

Abecedni popis svih u�enika sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 158

Abecedni popis svih u�itelja sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 170

Odjeci 2009 2.indd 5 27/5/09 19:16:50

6

OdjeciZ A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Odjeci 2009 2.indd 6 27/5/09 19:16:50

7

ODJECI N E K A O V O B U D E P R E D G O V O R

Neka ovo bude predgovor

u�ionica škole u Hrvatskoj, a ne prizor iz ameri�koga fi lma

U�enici 7. c na satu su povijesti. Prva dva sata toga jutra gledali su fi lm „Troja”. Nastavnica nastoji ponoviti s u�enicima gradivo o Trojanskom ratu.

Nastavnica: … i tako se Odisej dosjetio napraviti velikoga drvenog konja…

Figo (upada joj u rije�): Tko je bio Odisej?

Tomislav: Ma, to ti je onaj tip koji je glumio Boromira u Gospodaru prstenova!

Nastavnica (ljutito): Ja ne govorim o fi lmu Troja, a još manje o glumcima!

Tomislav: Oprostite, nastavnice, možete nastaviti.

Figo (ponovo upada u rije�): Mislite, Boromir?

Nastavnica: Ne! Mislim Odisej! Prestanite više s tim Boromirom!

Figo i Tomislav (uglas): Na zapovijed, nastavnice!

Nastavnica: Dobro, pustimo sad Odiseja. Da ponovimo što znamo o Ahilu…

Elen: Mislite o Bradu Pittu?

Iva: Zgodnom Bradu Pittu…

Nastavnica: Dosta! Više ne želim �uti ništa o Boromiru, Bradu Pittu ni o Jenifer Lopez!

Matea: Ali nitko nije spominjao J. Lo, nastavnice!

Deina (okrene se prema razredu): Kad smo ve� kod toga, jeste li �uli njezinu novu pjesmu?

Nastavnica (hvata se za glavu): Zašto ja?!

U�enici: Dobro, dobro, nastavnice, smirit �emo se.

Nastavnica: Hvala! Zna li netko uzrok Trojanskom ratu?

U�enici (pogledavaju se): Ne znamo baš…

Nastavnica: Pa, Paris je oteo lijepu Helenu…

Figo (upada u rije�): Tko je bio Paris?

Nastavnica: Paris je bio Hektorov brat…

Figo (iznenađeno): Tko je sad Hektor?

Nastavnica: Možda �e vam pomo�i ako vam kažem da je u fi lmu Parisa glumio Orlando Bloom.

U�enici (svi u isti glas): Ahaaaa… pa, što niste odmah rekli!

Nastavnica (duboko udahne): Zna�i, Ahil je bio nepobjedivi gr�ki junak koji je najviše pridonio razaranju Troje. Sje�ate li se kako je ubijen?

U�enici (mrmljaju�i): Ne znamo baš…

Nastavnica (iznenađeno): Zar se ni�eg ne sje�ate o Trojanskom ratu?

Tomislav: Pa, dogodio se jako davno…

Odjeci 2009 2.indd 7 27/5/09 19:16:51

8

Nastavnica: Ali fi lm ste gledali prije sat vremena!

Elen (slavodobitno): Paris je Ahila pogodio strijelom u petu!

Figo: Uh, koja zbrka!

Nastavnica (ljutitim glasom): Bila je to velika zbrka koja je trajala deset godina, a vi ne možete upamtiti radnju fi lma koji traje dva sata. Tko je pisao o Troji i Trojanskom ratu?

U�enici: Bo?

Nastavnica: U pomo�! Zar ne znate tko je najve�i gr�ki pjesnik?

(U�enici sliježu ramenima. U razredu tišina.)

Nastavnica: Za doma�u zada�u potražite tko je bio autor Ilijade i Odiseje!

U�enici: Na zapovijed, nastavnice!

Nastavnica: Kakva je to šala na zapovijed, nastavnice? Bolje bi vam bilo da u�ite! Zna�i, danas smo govorili o…

Luka: Nastavnice, za minutu �e zvoniti. Možemo po marendu?

Nastavnica (izgubivši potpuno strpljenje): Bože, Luka, ti misliš samo na hranu! Pa, kako…

(Zvono. U�enici ustaju, ne �ekaju da nastavnica dovrši re�enicu i kre�u prema vratima.)

U�enici (izlaze�i dovikuju): Do viđenja, nastavnice! Vidimo se sutra! Film je bio odli�an!

Figo (prilazi nastavnici): Nastavnice, imam ideju! Možemo li idu�i sat pogledati Aleksandra Velikog? Tamo glumi Angelina Jolie!

Nastavnica (bespomo�no klima glavom): Do viđenja, djeco!

NOEMI RIBI�, 7. r.

OŠ ŠIJANA, Pula

ODJECIN E K A O V O B U D E P R E D G O V O R

Odjeci 2009 2.indd 8 27/5/09 19:16:51

9

Nagrađeni učenici i učitelji

1. NAGRADA

Otišla je

BRUNO BUTKOVI�, 7. r.

OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinjeu�iteljica: Manda Matanovi�

2. NAGRADA

Moj did

PETAR MAMI�, 6. r.

OŠ „STROŽANAC”, Podstranau�iteljica: Zrinka Dodig

3. NAGRADA

Slika

NIKOLINA FIURI, 7. r.

OŠ JULIJA KEMPFA, Požegau�iteljica: Romana Thür

ODJECI N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Odjeci 2009 2.indd 9 27/5/09 19:16:51

10

LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJA

1. NAGRADA

Otišla je

Obitelj je najve�a radost svakomu. Taj sklad i razumijevanje svakoga �ini sretnim.Ja sam tako malo živio u tom skladu. Kad sam imao dvije i pol godine, otišla je moja

majka, zauvijek.Zašto je dragi Bog uzeo nju, koja je bila nježna i brižna, koja je imala tako dobro

srce?Baka se trudila da nam pomogne pružaju�i nam svu svoju ljubav, ali nadomjestiti

maj�inu ljubav – meni nitko na ovom svijetu nije mogao.Sje�am se polaska u školu. Svu su djecu dovodile njihove majke, a mene je tako

boljelo moje malo srce da sam mislio kako �e puknuti od tuge. Ja nisam imao majku.Kako su sretni moji školski prijatelji jer imaju svoju majku, koja ih budi poljupcem

u �elo, koja bdije nad njima! Ja nisam imao tu sre�u. Želio sam i sanjao nas �etvero: mama, tata, sestra Tea i ja za blagdanskim stolom, snježni Boži�, miris kola�a. Želio sam, iznad svega, tu toplinu obiteljskoga doma.

I sada, dok ovo pišem, zaboli me pomisao da ona nije ovdje, da je otišla.Ve� sam velik. Pustio sam kosu. Pada mi po �elu jer nitko ne smije vidjeti moju suzu.

Duboko, duboko u meni nakupilo se beskrajno puno tuge. Ponekad se pitam što bi u�inila da me vidi. Možda bi sa smiješkom rekla: „Izrastao si!”

Da mi je osjetiti njezinu ruku na svom obrazu, njezin zagrljaj, pa makar i u snu!Kad se vra�am iz škole, toliko sam puta zaželio da me �eka na ku�nom pragu.

Ali mene do�ekaju zatvorena vrata jer tata radi, a Tea u drugom gradu ide u školu. Za vikend ona dođe ku�i, i tad je cijela ku�a mirisna. Sestra pe�e kruh, kola�e, kuha ru�ak. Davno je to nau�ila raditi. Neka ugodna toplina struji našom ku�om, a u meni je nemogu�a želja: samo da je mama ovdje! Sva sre�a ovoga svijeta pripadala bi samo meni.

Ja zapravo ne znam kako �u ovo zatvoriti negdje u svoje srce, spremiti duboko, pa onda obradovati baku vedrim glasom, a tatu i sestru širokim osmijehom.

Godine lete, ja moram živjeti. Neka me pomisao na majku vodi naprijed jer znam da bi ona to silno željela.

BRUNO BUTKOVI�, 7. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

ODJECIN A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Odjeci 2009 2.indd 10 27/5/09 19:16:51

11

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

2. NAGRADA

Moj did

Moj me did nau�ija mnogin stvarima. Kako brat grožđe, kako brat masline i kako se brinit za pasa. Kako se zajubit u svoju zemlju, koja reste na tvojoj muci i znoju. Kako uživat jednog sparnog litnjeg dana dok tegliš si�eve pune grožđa, i kako je puno ve�a uživancija blagovat ono šta si ti napravija, nego ono šta si poija i nisi se zato pomu�ija.

Nau�ija me kako gonit ovce i kako na� dobro misto za ispašu, kako se probit kroz dra�u i trnje, kako pribrodit prepreke ovog života i kako priživit kad ti se u�ini da si sam. Kako se zajubit i kako volit. Kako smo� snage za re� dvi male, ali najve�e ri�i na svitu i ne poludit.

Nau�ija me moj did da se puno lipše sanja kad se ubiješ od posla, nego kad cili dan ležiš.

Tomu me moj did nau�ija. Više ga nema, ali ga se uvik si�an.

PETAR MAMI�, 6. r.OŠ „STROŽANAC”, Podstrana

ODJECI N A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Odjeci 2009 2.indd 11 27/5/09 19:16:51

12

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

3. NAGRADA

Slika

Sjedim na krevetu.Prozor je otvoren.

Zvukovi, ve� istrošeni,dolaze do mene.Slika kao iz fi lma:

ku�ica, liš�e, ptice…Nebo uli�na žica razdire.

Po sredini odvaja plavo nebood neba punog sivih oblaka.

Zamislim se pogledomu grane nemirne.Tako nestvarno.

Boje ko temperom naslikane.Plava podloga divljine

budi se u meni.Što više razmišljam,

slika je sporija.Sve utihne.

Zastane.Samo promatram.

NIKOLINA FIURI, 7. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

ODJECIN A G R A Ð E N I U � E N I C I I U � I T E L J I

Odjeci 2009 2.indd 12 27/5/09 19:16:51

13

Najbolji radovi u županijama

ODJECI N A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

1. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJARaširene ruke zavi�ajaIVONA KUKAVICA, 8. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotskiu�iteljica: Ana Zakarija

2. ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJAValNERA STOLI�, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibeniku�iteljica: Boja Sladi�

3. ZADARSKA ŽUPANIJAŠkrinjaANA KNEŽEVI�, 8. r.OŠ STARIGRAD, Starigradu�iteljica: Milka Trošelj

4. LI�KO-SENJSKA ŽUPANIJAI – otputova moj brat!MARKO TADI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapacu�iteljica: Štefi ca Bariši�

5. ISTARSKA ŽUPANIJATimbar pasanih vrimeniGORAN ŠTIMAC, 8. r.OŠ ŠIJANA, Pulau�iteljica: Ivanka Petrin�i�

6. PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJAUmejki našiTIN RUDAN, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatijau�iteljica: Vlatka Crnkovi�

7. KARLOVA�KA ŽUPANIJASvi jednaki, svi razli�itiIVANO ORŠULI�, 7. r.OŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovacu�iteljica: Jula Salaj

8. MEÐIMURSKA ŽUPANIJAKristal DomovineEDNA POMOR, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovecu�iteljica: Julijana Marđetko

9. VARAŽDINSKA ŽUPANIJAZa sre�u je potrebne maleELA CANJUGA, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanecu�iteljica: Marija Videc

10. KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJADoma�i trsKRISTIJAN STANI�, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubicau�iteljica: Tatjana Benko

11. ZAGREBA�KA ŽUPANIJATi nosiš svijet na dlanuTENA KORDI�, 8. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samoboru�iteljica: Marijana Jai�

12. SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJAMeni je dosadno!PETAR PIRIZOVI�, 5. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovacu�iteljica: Mira Mlinari�

13. KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJADošla je pramaletANA ŠESTAK, 7. r.OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnjeu�iteljica: Nevenka Petri�

14. BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJANa obali…MARIJA HELENA PAVLEK, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovaru�iteljica: Slobodanka Martan

Odjeci 2009 2.indd 13 27/5/09 19:16:51

14

14 ODJECIN A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

15. POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJANasmijani danJELENA KIŠ, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevou�iteljica: Ljiljana Bernatovi�-Markota

16. BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJAPucaj, pucaj, koko…TIHANA VARZI�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinciu�iteljica: Mirjana Matasovi�

17. VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJAI vratit �e se…DAVID TURK, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatinau�iteljica: Zorica Varga

18. OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJAZamisli!LAURA KLIBA, 8. r.OŠ VIJENAC, Osijeku�iteljica: Ivana Macan

19. VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJAAvioni od papiraKATARINA CINDRI�, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinciu�iteljica: Ivanka Brozd

20. GRAD ZAGREBPoljana životaANA MIDŽI�, 6. r.OŠ MATKA LAGINJE, Zagrebu�iteljica: Ivanka Pavi�

Odjeci 2009 2.indd 14 27/5/09 19:16:51

15


SPLITSKO-DALMATINSKA

Odjeci 2009 2.indd 15 27/5/09 19:16:51

16

OdjeciS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Raširene ruke zavičaja

Svakog jutra kad sunce poviri iza brda, najprije probudi zaspale tice na granama starog oraja. Njijova pisma spusti se niz krovove ku�a pa pomazi po kosi malu i veliku dicu koja žure prema školi. Zatim namigne bistroj Vrljici, koja se lino vu�e kroz Imotsko polje. Zvuk traktora i kosilica, razgovor i dozivanje težaka, pri�e o vinogradu i grožđu, o je�mu i šenici, o kumpirima i kukuruzu nemaju kraja.

Lip je moj zavi�aj, meni najlipši na svitu! Koliko je samo stranog svita došlo na naše Modro i Crveno jezero i divilo se njijovoj lipoti! Koliko se ljudi po�astilo našim kruvom ispod sa�a, vinom i rakijom pa obe�alo da �e opet do�!

A moj ih zavi�aj �eka raširenih ruku – svake godine sve lipši i lipši.

IVONA KUKAVICA, 8. r.

OŠ „STJEPAN RADI�”, Imotski

Kamena kuća moje bake

Siva je poput golubovih krila. Ispunjena je kockama hladnog kamena, tek ponegdje raspukla od tuge. Vjetar puše, nosi granje i kroz drvena vrata dolazi do ognjišta moje bake.

Na tronošcu sjedi baka. U šaci joj krunica sveta.Nad ognjištem sa� se sprema: dolazi sin i sva njegova

�eljad. U toj no�i baka je ispustila krunicu iz svojih ruku i u mislima poljubila Gospine ruke, zahvalna što joj je pomogla da se njezino stado vratilo.

KRISTINA BLAŽEVI�, 7. r.


Tajna

Tajna mora biti zaklju�ana u srcu. Nekad mi se dogodi da vrišti, ho�e izi�i.Slabo tad spavam, mu�im se, vrtim se u krevetu, a ona je uporna.Ako joj popustim, kakva �u biti prijateljica?Što je s mojim tajnama?Javljaju se no�u prije spavanja.Ho�u li kazati prijateljici da se bojim mraka i no�nih snova?

ANJA PRVAN, 5. r.

OŠ „GRIPE”, Split

Odjeci 2009 2.indd 16 27/5/09 19:16:52

Odjeci

17

S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Kamen

Kamen po kamen,kamen na kamenu stoji.Tisu�u i jedanbijeli kamen tvrdimoja ku�a broji.Kamen veli, kamen mali, �ak i jedna rupakojoj kamen fali.Kamen lakši, kamen teži,kamen po kamen,kamen na kamenuleži.

IVAN SORI�, 6. r.

OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

Moj zavičaj

Veliki gradovi zovu,zemlje se daleke nude,al’ sudbina puno ne pitanas male, obi�ne ljude.

Jedno sigurno znam:u mojem je srcu zavi�aj.Kamena ku�a moje bake,pod prozorom orkestar slavuja,goli, ljuti krš,plodno Imotsko polje,suhe i žedne škrape.

Sve je torodni moj kraj,moj divni zavi�aj!

JERKO LON�AR, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 17 27/5/09 19:16:53

18


I u mom gradu Vukovar svijetli

Naši branitelji prolili su krv za nas.I svi �e znati,Svije�u �emo uvijek za njih paliti!

LINDA RELJI�, 5. r.


Jesen

Na vrata šuštavim prstima kuca.

DORA ROGULJ, 5. r.


Volim ga sve više i više

Seget Donji,misto moje malo,uz more na kamenu stoji.Bure ga tu�u, ispiru kiše,sunce ga prži.

U njemu su svi gušti moji!

BOŽE VUKMAN, 6. r.

Odjeci 2009 2.indd 18 27/5/09 19:16:53

Odjeci

19

S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

19

Suton

Volim kad se na Šolti spušta suton. Nebo je zlatno-crveno. Ribari brodicama odlaze baciti mriže. Sve je tiho i veli�anstveno.

Volim biti dio toga.

JELENA MALJKOVI�, 5. r.


Ljetni dan

Jutro. Kroz krošnje borova požurile sun�eve zrake. Okupale nebo, more i prve kupa�e. Vjetar se poigrava i ziba grane starog hrasta. Zrakom se širi miris mora i soli. U izmaglici, u plavetnilu vode, ocrtavaju se obrisi oto�i�a. Golo kamenje isprepleteno je kao paukova mreža.

Žari se pijesak. Podne pripržilo. Plaža je puna kupa�a. Razina vode dosegnula vrhunac. U daljini jedrenjak.

Na nebu se skupljaju oblaci. Osvojili nebo i iznenadili nas krupnim kapima. Kupa�i se užurbano sklanjaju. Gdje se maloprije oholo razbacivalo sunce, isukali ma�eve crni oblaci.

Ta igra potraja nekoliko minuta, a zatim se nebo opet razvedri. I po drugi put okupa u suhom zlatu sve nas.

DANIJELA TODORI�, 8. r.OŠ „STJEPAN RADI�”, Imotski

Odjeci 2009 2.indd 19 27/5/09 19:16:53

20


Žito je život

Od žetve do žetve,vijekom,dovijeka…

Kruh naš svagdanjina stolu �eka.

KATARINA ZULIM, 7. r.

OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

Dva mačka

„Ma, je li to mogu�e”,pitala se baka ju�er,„da Keko Tomija tu�e?!”

Zašto ga tu�e i stalno mjau�e?

U blizini nešto šušne,a iz grma crna maca šmugne…Za njom hitro Keko sko�i.

Oba vole istu macu,pa se zato tuku i mjau�u.

ENA LOVRIN�EVI�, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 20 27/5/09 19:16:55

21


ŠIBENSKO-KNINSKA

Odjeci 2009 2.indd 21 27/5/09 19:16:55

22

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Val

Sjela sam na žal.Blago me dodirnuo jedan val.Kao da je znaoza radoznalost moju,ispri�ao mi je gdje jeostavio snagu svoju.

Preplovio je sve oceanei vidio Havaje.Mazio je plaže tropskei udarao u hridi oštre.Vjetar snažno pjenio ga,na pramce brodske bacao ga.

Na žalu ovomnovu snagu kupiprije nego što seu daljinu ponovo uputi.

NERA STOLI�, 5. r.

OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

Moj djed

Moj djed je bio velik �ovjek. Njegovo izborano �elo izgledalo je poput izoranog polja namo�enog prozirnim kapljicama kiše. U velikim smeđim o�ima, koje su natkrivale obrve guste kao borova šuma, vatra života gorjela je sve do prije šest godina. Snažne ruke pokazivale su svu muku težaka. Na desnoj šaci nije imao dva prsta – nestali su uz prasak granate. Na snažnim miši�avim nogama vidjeli su se tragovi surove prirode: crveni ožiljci koje je na�inila dra�a paraju�i njegove, milijun puta iskrpane, smeđe hla�e.

Nevjerojatna tvrdoglavost i upornost dvije su glavne osobine moga djeda, pa ni s osamdeset godina nije izbjegavao motiku i lašun.

Djed je bio i zidar, vrsni zidar. Sam je svojoj obitelji sagradio veliku ku�u. Obožavao je sam raditi i mrzio je kad bi ga netko u�io pameti.

Posebno je vješt i dobar bio u lovu. Preciznijeg strijelca njegov kraj nije poznavao. Sam samcat izrezbario je svoju dugu karabinku. Uvijek je govorio da opti�ki i laserski nišani uništavaju gušt u lovu. Napamet je znao gdje su brlozi veprova i gdje ze�evi piju vodu. Mirna ga ruka nije napustila ni nekoliko godina prije smrti.

Odjeci 2009 2.indd 22 27/5/09 19:16:56

Odjeci

23

Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Djed je bio dobar i u tuma�enju povijesti. Znao je gdje su Turci i Mle�ani lomili šti-tove. Svaku kulu u okolici moj je djed poznavao i o njezinoj povijesti pri�ao, a ljudi su ga s užitkom slušali.

Najviše od svega volio je svoju ženu, djecu i unuke. U njima je vidio radost života, zbog njih se znoj cijedio s njegova �ela. Djedove bi se o�i ozarile kada bi vidio svoje unuke kako svaku njegovu rije� upijaju poput spužve.

Zapravo, moj je djed �ovjek koji se u jednom sastavku ne može opisati. Njega ste morali vidjeti, upoznati…

Jako sam sretan što sam baš po djedu dobio ime. Ispunit �u njegovu najve�u želju: potrudit �u se da ga ne osramotim i da ponosno nosim njegovo ime i prezime, koje �e ljudi prepoznati.

TOME MATEŠI�, 6. r.


Moja mala sestra

Kada sunce obasjaSvilenu joj kosu,Podsje�a me na cvije�eKoje ljubi rosu.

Njezin je nježni glasi�Poput šuma mora, A srce joj ve�eOd najviših gora.

Lice joj je nježno, Svileno i meko.Silno mi nedostajeKada je daleko.

Njezin hod je poputLeptira u letu.Ja je volim najviše,Najviše na svijetu.

KRISTINA BRKI�, 5. r.

OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

Odjeci 2009 2.indd 23 27/5/09 19:16:56

24

Odjeci

Pet rečenica o mami

Moje najve�e blago jest moja mama. Uvijek je nježna i beskrajno blaga prema meni.Jako je brižna. Njezin topli pogled i savjet prate me na svakom koraku, kamo god krenem. Hrabri me i snaži.

JOSIPA MARI�, 5. r.

OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

Zašto?

Zašto moje o�i najviše vole susresti tebe na putu do škole?

Zašto moje srce zakuca ja�e kad tebe vidim da pod košem ska�eš?

Ma… �im se tebe sjetim, lice mi oblije crvena boja.

Prijateljice mi se smiju: „Hmmmm, ljubav je to, stara moja!”

MARINA �URKOVI�, 7. r.



Odjeci 2009 2.indd 24 27/5/09 19:16:56

Odjeci

25


Pod svjetlošću zvijezda

No�. Ulice grada odavno su opustjele. Svjetlost ne dolazi niti s jednog prozora. Uli�na rasvjeta blago obasjava blijedo lice djevojke niz koje teku suze. Sjedi sama, u o�ima joj neka �udna tuga.

Svjetiljka zatreperi. Djevojka se prene. Nehotice ispusti glasan jecaj. Mrak, mrkli mrak. U daljini ugleda svjetlost zvijezda. Zagleda se u njih i osjeti blaženi mir.

„Lucija?” za�uje glas koji joj se u�ini tako poznat, a nikad ga prije nije �ula.Prestrašeno se podigne.„Tko si ti? Kako mi znaš ime?” promuca u panici.„Ne boj se”, blago joj odgovori stvorenje.Lucija se zagleda u djevojku iza sebe. Plave o�i zra�ile su mirom, a svijetlosmeđa

kosa padala joj je preko bijele svilene haljine. Isijavala je blagu svjetlost. Lice joj je oda-valo blagost i smirenost kakve Lucija do tada nije vidjela.

„Odakle si?” upita, pokušavaju�i što više prikriti nervozu.„Zar je bitno? Ionako ti ne vjeruješ”, odgovori stvorenje.„Ne vjerujem? U što?” Lucija se zbuni.Stvorenje je pogleda, ona se sjeti koliko je samo puta nijekala Boga i sve ono što je,

navodno, gore.„Shvatila si”, re�e stvorenje.„Ali…” zapo�e Lucija.„Zaboravi na to. Zakone fizike vi ste stvorili, oni ne vrijede izvan Zemlje. To je bio

jedini na�in da objasnite sebi ono što ne možete shvatiti. Da postavite granice i ne vidite dalje od njih.”

Lucija se skameni. Kako to stvorenje može znati što ona misli? Da nije to Bog?„Lucija, ne gledaj me kao da sam nadnaravno bi�e. Nisam ništa više nego ti”, blago

progovori stvorenje ponovno. Lucija skrene pogled. Smirenost stvorenja išla joj je na živce. Htjede oti�i. Ako nije

Bog, onda je vrag. Vrag!!! Djevojka joj spusti ruku na rame.„Zašto bježiš od sebe?” upita je. „Ista si kao svi drugi Zemljani.”Lucija je pogleda, a ona joj se nasmiješi.„Zovem se Ela, kad ti je to tako važno.”„Kako to da te nisam prije vidjela? Mislim, ako si ti ja, onda si cijelo vrijeme ovdje…”

upita Lucija ogledavaju�i se oko sebe. Još je bio mrak, ali se s Elom nalazila na nekom nepoznatom trgu.

Svjetlost zvijezda bivala je sve ja�a.„Da, cijelo sam vrijeme ovdje”, odgovori Ela, „ali me nisi vidjela jer si, poput ostalih

ljudi, bila zaokupljena drugim stvarima. Onim materijalnim. Pa vidiš da si i sama, svje-sno, pokušala pobje�i.”

Lucija se sjeti o �emu je razmišljala prije Elinog dolaska te se opet snuždi.„Ne �udi se tome, nisi ni ti bolja od njih”, odvrati Ela na Lucijine misli.„Ali zašto se to događa? Zašto, Ela, zašto?”„Nasilje je zaista velik problem. No ti pod nasiljem misliš samo na Luku. Nisi li se

zapitala ne�e li se to dogoditi i ovdje, u Šibeniku? Zašto odmah bježiš u Zagreb?”

Odjeci 2009 2.indd 25 27/5/09 19:16:56

26

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Lucija nije imala odgovor. Sjela je na tlo zamišljena. Doista, što je ona podrazumijevala pod pojmom „nasilje”? Možda ne samo slu�aj Luke Ritza, ali je bila uvjerena da je to negdje daleko, tamo gore, u Zagrebu.

„Što mi je �initi?” kroz pla� upita Elu.„Prvo prestani plakati. Taj problem postoji ve� dugo, i suzama ga

ne�eš riješiti. Nikad se nemoj �uditi nasilnicima, ti nisi druk�ija od njih.”Ela prestane govoriti. Lucija je pogleda u �udu. Blago ju je gledala.

Onda se sjeti još nekih pitanja koje bi joj rado postavila, no nešto ju je sada više zanimalo.

„Ho�eš li ti uvijek biti ovdje, nikad više ne�u biti sama?”„Nikada, osim kad ti druk�ije odlu�iš. Tvoja usamljenost bila je tvoja

odluka. „Onda”, nastavi, „vjeruješ li sada?”„U što?”„Pa, u Boga, sje�aš se?”„Vjerojatno. Tebe je Bog poslao ovamo?”„Nije valjda đavao”, odvrati Ela kroz smijeh.Lucija se kiselo nasmiješi. Da, vjerovala je u Boga, ali nije li Bog svoje-

vrstan „perpetuum mobile”?„Opet po�inješ”, ozbiljno joj kaže Ela. „Nisam li ti rekla da je sve fizi-

kalne zakone izmislio �ovjek, ne Bog? Zašto na sve gledaš u okviru gra-nica koje je postavio �ovjek?”

Lucija se zamisli, a Ela sjedne na tlo kraj nje i uhvati je za ruku. Nije znala što bi osje�ala. Sve joj je bilo �udno.

„Koji je smisao mog života?” upita na posljetku.„Pomaži ljudima, pomozi im da nađu sebe.”„Kako? Ljudi su zvijeri. Kome ja, ovako mlada, mogu pomo�i?” upita

Lucija snuždeno.„Ljudi su zvijeri”, potvrdi Ela smiješe�i se, „ali samo dok im netko ne

pokaže da ne moraju to biti. Oni jednostavno ne znaju druk�ije. No nije na tebi da im sudiš. Voli ih, pomozi im najviše što možeš. I ne zaboravi: nisi stvorena da mrziš. Ako ih mrziš, gora si od njih.”

Po�elo je svitati. Ela je postajala sve bljeđa. Na kraju je Luciji dobacila tiho: „Ne zaboravi pogledati u zvijezde. Tamo sam, na jednoj od njih! Ili, ako ti je to apstraktno, u tebi sam.”

Nestala je s posljednjom zvijezdom.Lucija je ostala sjediti na tlu još neko vrijeme ne shva�aju�i ništa. A

onda je shvatila… U o�ima joj se pojavi žar kao nikad do tada. Licem joj preleti osmijeh.

Ustade, odlu�na da nekome vrati vjeru u život.

LUCIELA TOLO, 8. r.


Odjeci 2009 2.indd 26 27/5/09 19:16:56

27


ZADARSKA

Odjeci 2009 2.indd 27 27/5/09 19:16:57

28

OdjeciZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Škrinja

Prije šezdesetak godina jedna je mlada svoju dotu u škrinji unijela u novi dom. Mogu si zamisliti i vrijeme i osobu – svoju baku.

Škrinja je i dan-danas u bakinoj sobi. Izrezbarena i obojena u više boja.„A što se u njoj nalazilo?” znatiželjno pitam baku.„Jad i bijeda, dite moje! Sri�a da je sadržaj škrinje bija nevidljiv”, uz težak uzdah

odgovara.Bila je u njoj sva imovina koju su roditelji djevojci pripremili za novi dom: „prešlica,

vreteno, tkana torba, šarenice i dvi-tri prioblake.”To je godinama bio bakin ormar. Na škrinju je uvijek odlagala mnoge stvari, pa u nju

nisi mogao na brzinu zaviriti. Od uspomena baka je na škrinji �uvala rijetke fotografi je iz onoga vremena omotane platnom, mirisni sapun, starinski molitvenik, tkane torbe, šarenice, tepihe, biljce… Bile su tu „starinske kolajne od mrđela, pokoje pismo, šudari�, a od garderobe vuštan, bljuza, suknene kalce, bila skuta s velikim rakamon i jašmak”, koji je u udanih žena morao biti „vezen u �ošku.”

Mojoj se baki �ini da je onda bila najsretnija u životu i da joj ni danas ne bi trebalo ništa više nego samo malo zdravlja.

ANA KNEŽEVI�, 8. r.

OŠ STARIGRAD, Starigrad

Odjeci 2009 2.indd 28 27/5/09 19:16:58

Odjeci

29

Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Vraćam se

Donesite mi ružu i golubicu biluda me site masline stare.Da me site mojih i sveg moga, da �ujem nešto o onom što poznam.

Vratit �u se s prvim jugom,doniti vam najslađu kišu,a buru �u �ekati s vama,s barkom se na more otisnuti.

Miris zemlje da osjetim opet,kraj potoka zore �ekati,ispod trešnje u hladu mirovati,sa starin didon na trešetu baciti.

Prošetati starin selon,opet na tajno misto po�i,iskopati knjigu svog ditinstvai uvik mo�i doma do�i.

JOSIPA SMOLI�, 7. r.

OŠ SUKOŠAN, Sukošan

22222999

Odjeci 2009 2.indd 29 27/5/09 19:16:58

30


Pjesnici

Pjesnici su pupoljcinajljepšeg cvijeta.Oni su duše koje napajajusva srca našeg planeta.

Rije�i pjesnikahrabroš�u uvijek zra�e.Misli te, razigrane ili duboke,svakom nešto zna�e.

Pjesnici sastavljaju stihovimasve ono tužno što u nama puca.Oni su tu da o ljubavi pjevajukad naše srce više ne kuca.

VALENTINA ŠTAMBUK, 8. r.

OŠ PETRA PRERADOVI�A, PŠ Kožino, Zadar

Razredna medena pita

Sve se dogodilo iznenada. Nitko to nije planirao niti je to itko o�ekivao od najboljeg razreda u školi. Kao i svaki dan, nakon velikog odmora ušli smo u u�ionicu. Neki su razgovarali, neki su se zafrkavali, neki se smijali, i nitko ne bi rekao da se događa nešto neobi�no. Ali ipak, i te kako se nešto događalo. Na velikom odmoru nekom je sinula ideja, netko je nabavio vre�icu meda, netko namazao kvaku na vratima u�ionice, a netko nastavni�in stolac.

– Brzo, brzo, svi uđite u u�ionicu! – povikao je netko.– Što? Što je bilo? – šuškalo se. I, onda smo saznali.– Stavili su med! Med su stavili na stolac! – �ulo se s podsmijehom.Svi smo posjedali na svoja mjesta. U zraku se osje�alo veliko iš�ekivanje. Za�uli smo

korake. Stizala je nastavnica zemljopisa. Stavila je ruku na kvaku s medom i otvorila vrata.

– Ma, što je ovo? Ajmo, tko su redari? Obrišite ovo! – nije se dala smesti.Pure ulazi u u�ionicu nakon nastavnice nose�i tek opranu spužvu.– Petre, što ti radiš vani? Tko je ovo napravio? Tko je imao med za marendu? – pitala

je ve� ljutita nastavnica.– Ja ne znam ništa. Iša san oprati spužvu – opravdava se Pure.– Znaš što… Obriši to! – rekla je strogo.Pure je obrisao kvaku i otišao na svoje mjesto.– Sram vas bilo! Postali ste problem broj jedan u školi! Sutra bacite bombu i dignite

Odjeci 2009 2.indd 30 27/5/09 19:16:59

Odjeci

31

Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

sebe i nas u zrak! – nastavila je ljutito sve u istom dahu, vješaju�i zemljopisnu kartu na zid.

Još uvijek smo svi stajali potajno se smiju�i cijeloj situaciji i iš�ekuju�i veliki prasak. Nastavnica je tada odmaknula stolac od stola i shvatila da je na njemu med. Veliki je prasak izostao, ali…

– A tko je ovo napravio? – upita ponovo.U tom je trenutku ugledala Maju kako se osmjehuje.– Što se ti, Majo, smiješ? Ti si kolovođa!– Što ja, nastavnice? Nisam se ja smijala – izmotavala se Maja.– Dobro, dobro! Svi �ete dobiti opomenu zbog ovoga – rekla je i sjela na drugi

stolac. Uzela je kemijsku olovku i po�ela pisati u dnevnik.Nama je još uvijek sve to bilo smiješno i smijali smo se tako da nas nastavnica ne vidi.

Ma, nismo to mi napravili s nekom zlom namjerom. Bila je to medena šala. Htjeli smo vidjeti kako �e nastavnica reagirati, ali njoj je naša šala bila sve osim medene pite, u kojoj smo svi sudjelovali. Ipak svaka šala nije šala, pa makar imala i okus meda.

ANA BALAŠ, 8. r.

OŠ SVETI FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

Razmišljam

Razmišljam, dok lebdim na nebu no�nom,ho�e li osmijeh što na licu mi sjajiproparati mrak svjetloš�u mo�nomdok u dubini zapravo srce tugu taji.

I dok svemir me gleda sa suzama u o�ima,pitam se gdje tragu mojih koraka dolazi kraj,ho�e li itko sanjati me no�ima;naizgled jaka, al’ krhka sam biljka, znaj…

Možda �e stablo što vjetru prkosiznati da borba pobjedu uvijek ne donosi,no hrabrost je ono �ime �ovjek se ponosi.

I dok moje bi�e s visina dolje gleda,pitam se nije li no� sve što nam trebada zavlada mir ispod ovog sjetnog neba…

KARLA LISICA, 8. r.

OŠ PETRA PRERADOVI�A, PŠ Kožino, Zadar

Odjeci 2009 2.indd 31 27/5/09 19:16:59

32


Tata

Te se ve�eri moj otac, kao i obi�no, zavalio na dvosjed sa svojom kriglom piva te me, prebacivši noge preko stoli�a, s cigaretom u ustima upitao:

– Ima li koji fi lm za gledanje?Namrštenog lica odgovorio sam:– Evo, evo, gasim ga!Isklju�io sam na play station i dao ocu daljinski.Prebacio je odmah na RTL nadaju�i se da �e ipak pogledati dobar fi lm: komediju,

vestern ili znanstveno-fantasti�ni.Moj otac ima skoro �etrdeset godina. Visokog je �ela, smeđih o�iju i nešto tamnije

smeđe kose, još uvijek bez sijedih. U licu je malo crn od �estog izlaganja suncu. Voli odijevati skupu i modernu odje�u. Nekad se obu�e kao pravi gospodin: odijelo i kravata, a ponekad kao dvadesetogodišnjak: nabaci na se kožnu jaknu, neke skupe traperice i skupe tenisice.

Dok gleda fi lm, dvije su faze:1. faza – zanimljivo: namršti �elo, stisne o�i i tad je gotovo neprisutan, što zna�i da

ga možeš pitati bilo što, a da on ne obra�a pozornost. Naravno, kriglu piva brzo ispije do kraja.

2. faza – nezanimljivo: blagog izraza lica utone u �vrst san. Pivo je netaknuto…Kad završi fi lm, moramo ga buditi da ga naša majka ne zatekne tako jer se znaju

posvađati zbog spavanja na kau�u. Pošto ga probudimo, pospano ode u spava�u sobu.

MARINO DEMO, 6. r.

OŠ SVETI FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

Odjeci 2009 2.indd 32 27/5/09 19:16:59

33


LI�KO-SENJSKA

Odjeci 2009 2.indd 33 27/5/09 19:16:59

34

OdjeciL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

I – otputova moj brat!

Ušao je u autobus, sjeo na zadnje sjedište, još jednom nas pogledao kroz zamagljeni prozor, lagano mahnuo rukom, a ona, kao da je od olova, brzo se spustila. Voza� je zatrubio, pokrenuo autobus i otputova moj brat u daleki grad na školovanje. Dugo se ne�emo vidjeti, a ovo je naš prvi rastanak na dulje vrijeme.

Stislo me oko srca. Nisam mogao disati. Želio sam nešto re�i mami, ali rije�i ne�e na usne. Suze su se slijevale niz lice. Htio sam potr�ati za autobusom i pozvati brata da se vrati jer… s kim �u sada rješavati teške matemati�ke zadatke, pisati zada�u iz hrvatskoga jezika i gledati televiziju… Oh, kako �e sada ku�a biti pusta i gluha! Ne�e njome odjekivati bratov gromoglasni smijeh. Krevet �e biti prazan, a ja jutrom ne�u imati koga buditi i opominjati da je vrijeme polaska u školu.

Kad sam bio s njim, osje�ao sam se snažnim i jakim kao da sam div. Nikoga i ni�ega se nisam bojao jer je uz mene uvijek bio on, moj stariji brat. A sada ga nema i ne�e ga dugo biti kraj mene.

Majka me trgnu iz misli, zagrli nježno i povede do automobila u kojem nas je �ekao tata. Krenuli smo doma, a ja sam i dalje bio pod dojmom rastanka. Kako �e se moj brat sna�i u velikom gradu Zagrebu, u kojem na svakom koraku prijeti opasnost…

MARKO TADI�, 6. r.

OŠ „DONJI LAPAC”, Donji Lapac

Ova zemlja diše ljepotom

Juri vlak. Promi�u livade, polja, šume, promi�u ljepote pred mojim o�ima. Danas gledam svoju Hrvatsku putuju�i. Tako je htio moj tata: putovati nakon mnogo godina. Htio je da obiđemo svaki dio naše lijepe domovine.

Rat je iza nas. Pod mirnim travama spavaju naši dragi, spavaju spokojno. Ljubi ih rodna gruda. Oni su pali da ova ljepota zasja pod slobodnim suncem. „Vidiš”, rekao je tata, „ljubav za ovu grudu bila je ja�a od smrti. Pogledaj one uzorane njive, stado ovaca na mirisnoj livadi i znat �eš da ova zemlja diše ljepotom.”

Kao kad tr�e�i izgubiš dah, tako je vlak zadrhtao i stao. Evo nas u Zadru. Ljuljuška se more, modro kao maj�ine o�i. Kri�i galeb, lađa na pu�ini.

Odjeci 2009 2.indd 34 27/5/09 19:17:00

Odjeci

35

L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Sretna sam. „Tata, pamtit �u vje�no ovo putovanje”, rekla sam. Miris mora, mirne palme i mnogo turista. Svi žele dio moje lijepe Hrvatske ponijeti u svome srcu u daleke zemlje. Ali želja za ovom ljepotom ponovo ih vra�a.

Na povratku jurimo autobusom autocestom prema Lici. U daljini Velebit okupan suncem. Zalazimo u njegovu utrobu i evo nas ve� na drugoj strani. Tata mi govori: „Pogledaj ovu ljepotu! To samo naša Hrvatska ima, naša lijepa Hrvatska. �eka nas još putovanja. Ravna Slavonija. Vidjet �eš Vukovar, Ilok i Dunav, o kom su mnogi pjevali.”

„Tata, naša je Hrvatska najljepši cvijet, koji moramo �uvati.” „Lijepo si to rekla”, kaže tata i grli me.

�uje se pjesma s radija: „…kome bi šumilo moje more sinje da Hrvatske nije…”

VALENTINA LINARI�, 7. r.

OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

Zvijezda kojom se ponosim

Rodio se to�no prije deset godina i usre�io moju obitelj, a osobito mene jer danas imam s kim podijeliti i lijepe i ružne trenutke. Uvijek �emo jedno drugomu stati u obranu moj brat Nemanja i ja.

Rado se sje�am njegovog odrastanja, koje nije bilo nimalo jednostavno. Penjao se na stolce i stolove, padao s drve�a i lomio ruke i noge. Razbijao je tanjure po kuhinji i bacao moje knjige i bilježnice po dvorištu. Obožavao je loptu i tjerao me da igram s njim nogomet.

I danas mu je lopta najbolji prijatelj, a najve�a želja – postati nogometaš. �esto mi dosađuje pri�ama o tome kako �e jednoga dana zaigrati u nekome poznatom nogometnom klubu, a stadionom �e se prolamati glas navija�a: „Nemanja, Nemanja, najbolji si, Nemanja!”

U tim trenucima lice mu se zažari, o�i širom otvore, a usne razvuku u veliki osmijeh. Pomilujem ga po kosi i vratim u javu rije�ima: „Uzmi knjigu i u�i, sutra imaš provjeru.”

Nestane rumeni s njegovoga okruglog lica, sjaja iz crnih o�iju, a usne se ne pomi�u jer Nemanja ne voli knjigu ni u�enje. Tada ga nježno zagrlim i pokušam mu objasniti da je, ipak, knjiga najve�i prijatelj. Ali shvatim da se moje rije�i gube u zraku… Jednostavno, on živi za loptu i nogomet, i njegov je životni cilj za mene smiješan, a za njega uzvišen.

Ako negdje vidite dje�aka s nogometnim dresom C. Ronalda, znajte da je to moj mlađi brat Nemanja, koji najbolje igra nogomet u svojoj školi. On je prava mala zvijezda, kojom se ja ponosim.

JOVANA RAŠETA, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 35 27/5/09 19:17:00

36

OdjeciL I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Hrvatskom uzduž i poprijeko

�im izgovorim rije� Hrvatska, obuzme me neka toplina, kao da govorim o svojoj majci.

Kako �u opisati lijepu svoju Hrvatsku kad su o njoj ve� odavno spjevani toliki stihovi?

Ipak, prepuštam se osje�ajima ljubavi i u mislima, na krilima mašte, putujem svojom domovinom uzduž i poprijeko…

Osupnuta sam ljepotom: raznolikim pejzažima, kulturnim spomenicima, našim plavim Jadranskim morem; ljubaznoš�u i dobrotom hrvatskih ljudi, ali i uspjesima njezinih pojedinaca koji su slavu domovine pronijeli cijelim svijetom.

Prva postaja: grad Dubrovnik, grad – spomenik. Zatvaram o�i i zamišljam kako je Stradunom ponosno kora�ao Marin Drži�, Ivan Gunduli�… i Sanja Jovanovi�. Još i sad mi zvone u ušima stihovi „O. lijepa, o draga, o slatka slobodo”, ali i spoznaja da su u daljoj i bližoj prošlosti mnogi ginuli za slobodu i samostalnost naše domovine Hrvatske.

Split - Dioklecijanova pala�a, Marko Maruli�… Blanka Vlaši�, Duje i Goran.Na putu prema Slavoniji prolazim kroz Krešimirov i kroz Zvonimirov grad i dolazim

do nepreglednih slavonskih ravnica, stoljetnih hrastovih šuma, a „visoka žuta žita” Dragutina Tadijanovi�a lagano se talasaju i zlate na vrelomu ljetnom suncu.

Divim se Ðakovu, njegovoj �uvenoj katedrali, „Vezovima”; klanjam se gradu heroju Vukovaru, koji još vida „rane moje zemlje” dok nad njim, zasvagda, bdije nejgova golubica mira.

Napokon Zagreb - hrvatska metropola u kojoj je, kako re�e Matoš, „vilovo Lisinski, susto Vraz i Gaj”, ali nisu Janica i Ivica Kosteli�.

Na svojem putovanju ne mogu zaobi�i ni Pulu, ni drevnu Arenu, ni Matu Parlova; barokni grad Varaždin i njegovo groblje - najljepše groblje u Europi.

Meni je ipak najdraža moja Lika i mjestašce Brinje, koje neizmjerno volim. Najljepše je u smiraj dana, kada se sunce sakrije iza visoke planine, a krajem zavlada tišina, potpuna tišina…

Volim svoju lijepu Hrvatsku i gdje god bila, „svuda mislim na te, u svakoj zemlji te sanjam, u svaki te nosim kraj.”

IVANA PERLI�, 8. r.

OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

Odjeci 2009 2.indd 36 27/5/09 19:17:00

Odjeci

37

L I � K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Procvjetala sam usred zime

Ve� dulje vrijeme bila je javna tajna da mi se on dopada. Na svakom odmoru samo se o tome šuškalo i, naravno, smeđokosi je to doznao. Uputio mi je „životnu” poruku: „Sviđaš mi se.” Pro�itala sam je jednom, dvaput, nekoliko puta i opet nisam vjerovala svojim o�ima. Bila sam na sedmom nebu, među zvijezdama. Nisam znala ni kako se zovem.

Smeđokosi je uobražen, zaljubljen u sebe. Sedmašice tr�e za njim, a on ništa. Jedino zna nizati petice u dnevnik i svaku djevoj�icu mjerkati od glave do pete, a nijednoj ne prilazi.

Sigurno je pogriješio broj. Poruka nije meni upu�ena. Moram to provjeriti.

Njegov odgovor otklonio je sumnje. Da, ja sam ta koja mu se dopada. Nisam znala kako reagirati. Ho�u li mu re�i da se i on meni dopada ili skrivati istinu?

Osje�ala sam da plovim nebom zajedno s oblacima i pticama. Izbijala je toplota iz mene kao da sjedim kraj sunca, a o�i su sjale poput zvijezda na nebu. Procvjetala sam usred zime kao prvi cvijet u prolje�e. Po�elo je…

Na svakom velikom odmoru bili smo zajedno, šetali školskim dvorištem i odlazili u knjižnicu �itati ljubavnu poeziju. Ispra�ala sam njegov školski autobus i dugo mu mahala, a on mi slao poljupce. Jutrom sam dolazila prva u školu i �ekala da on prvi „izleti” iz autobusa. Mojoj sre�i nije bilo kraja. Za sve u�enike naše škole mi smo bili zaljubljeni par.

Trajalo je to samo nekoliko dana. Njegova posljednja poruka bila je: „Oprosti, ne mogu u�iti zbog tebe. Dobio sam �etvorku, a to ne mogu podnijeti. Ostavljam te i vra�am se knjizi. Oprosti.”

Poslije sunca dolazi kiša, poslije sre�e tuga. I ja sam po�ela u�iti još više…

MILANKA JELA�A, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 37 27/5/09 19:17:01

38

I S T A R S K A Ž U P A N I J A


ISTARSKA

Odjeci 2009 2.indd 38 27/5/09 19:17:03

Odjeci

393333333333333333999999999999999


Timbar pasanih vrimeni

Z staron barkoni mrižon, �a su �uda litz moren kunpanjale,i z mojin didonna moru san bija.

More, mirnoka i ulje u svi�i,najedanput jenevera �apala.

Jugo je tuklo.Na gat u portuse nismo mogli vezat.More nas ni puštilo.

Ma, bili smo vezaniz konopi ljubavi.Did i ja.I more u portu.

GORAN ŠTIMAC, 8. r.

OŠ ŠIJANA, Pula

Odjeci 2009 2.indd 39 27/5/09 19:17:04

40

OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A

Kruh

va rukah

Saki don, od ponedeljka do pitkagren va školo.To tako mora bit!aš ki va školo hodi,ta �e cuda tega navadit.

Imet �e kruh va rukah,kako bi moja nona rekla,a ko bude ime sre�i,sa školo �e i delo no�.

Ja se šperanda �e mi va životevajk bit lepo i veselo.

Samo ca �un onaputod ponedeljka do pitkasaki donpo� na delo.

MATEJ MUCI�, 5. r.

OŠ „IVO LOLA RIBAR”, Labin

Odjeci 2009 2.indd 40 27/5/09 19:17:05

Odjeci

41


Grad

Dok život provodim u svojem, tri tisu�e godina starom, gradu Puli, zamišljam kako bi moj grad mogao postati idealnim za udobno stanovanje i lagodniji život. Ve� maštom prolazim ogromnim luna-parkom, zabavljaju�i se i obilaze�i trgovine s besplatnim slatkišima. Raskošna uli�na svjetla osvjetljavaju grad, ali su zašti�ena s gornje strane da se ptice ne bi zbunile u orijentiranju i da ne narušavaju sklad atmosfere. Automobili – zagađiva�i postali bi rijetkost, a ljudi bi se sve �eš�e vozili biciklima. I pritom pozdravljali jedni druge.

Ne bi bilo lopova, zašti�enih kapulja�ama, i uli�ne mafi je koja pod okriljem no�i krade, razbija, šara, piše loše grafi te, cipelari, možda i ubija. Bili bi odmah uhi�eni i sprovedeni u zatvore bez svjetla. Bankomati bi bili sigurni, ali bih im banke preimenovao u naša imena. Erste banka, OTP banka… postale bi „MOJA BANKA”. Mc’Donalds bi se mogao zvati „POLI MATE”. Svaki bi građanin dobio besplatno osobno ra�unalo, digitalni fotoaparat i boži�no drvce za ugodniji Boži�. Grijanje bi svima bilo dostupno i besplatno da ne �itamo u novinama kako se netko smrznuo u svojem domu. Tržnice s ribom postojale bi u svim gradskim predjelima, što bi, svakako, pridonijelo zdravijoj prehrani. Grad bi imao i više crkava, u kojima bi mladi ljudi nalazili mir za svoje nemire. Pogrdne grafi te odmah bih uklonio sa svih zidova i pro�elja posebnom teku�inom.

U škole bih uveo besplatne udžbenike. Knjige bi se pla�ale jer bi tada u�enici osjetili da moraju više u�iti iz njih i cijeniti ih. Time bi se potaknuo i gospodarski razvoj jer bi se uštedjela velika suma novaca. Najradije bih ga usmjerio u opremu škola.

Ne bi više bilo prostora bez videonadzora i kamera, a još bi bolje bile kamere koje snimaju i kroz zidove. Lopovi ne bi imali šanse.

Želim grad s više atletskih terena, natkrivenih bazena, igrališta i drugoga usmjerenoga sportu. Možda nam tada ni Olimpijske igre ne bi bile samo san.

A droga? Nju bih iskorijenio svim silama. Sa�uvao bih mladost našega grada, koja bi se bavila sportom ili kulturom. Kazalište bi bilo dostupno svima, i to besplatno jer bi ga pla�ao grad. Na velike priredbe u Areni ne bi išli samo bogati, koji mogu kupiti skupe ulaznice, nego svi građani koji požele.

Odlikaši bi bili nagrađivani velikim putovanjima. Napunio bih njima jumbo jet i poveo ih na let u udaljene, ali zanimljive krajeve dalekih kontinenata. Ve� vidim svoje prijatelje u �adu, u Africi.

Bih li tada bio sretan? Možda.Da se ostvari barem manji dio ovoga što želim, bilo bi dobro.Ovako, sve je jako daleko od idealnoga.

ANTONIO IVAN�I�. 6. r.

OŠ ŠIJANA, Pula

Odjeci 2009 2.indd 41 27/5/09 19:17:05

42


Krhotine

Gotovo svaku nedjelju moja mama zahtijeva da u blagovaonici postavimo sve�ani stol za obiteljski objed.

Na stol se prvo postavlja ve� pomalo žu�kasti, teški stolnjak od grubog platna koje je istkala moja prabaka, a zatim se s posebnom pažnjom postavlja porculansko posuđe i pribor za jelo te kristalne �aše na tankoj nožici.

Toliko sam se ve� navikla na te mamine nedjeljne rituale da ne postavljam nikakva pitanja u vezi s time.

Naravno, uz ovako posebno uređen stol ide i lijepo poslužena jako ukusna hrana, ona kakvu zna pripremati samo moja mama. Ru�ak uvijek završava desertom, koji svi, poslije bu�nog i veselog glavnog jela, jedemo u skoro pobožnoj tišini.

Kada se u vrijeme nedjeljnog ru�ka kod nas zateknu neki naši prijatelji, susjedi ili rođaci, uvijek pitaju: „Zar vi nešto slavite?” „Ne, ne slavimo”, odgovara moja mama, „samo sam svojoj obitelji pripremila njihova omiljena jela jer volim da se osje�aju posebnima i da znaju da ih volim.” Tata, seka i ja samo se pogledamo i osjetimo kako nam val topline ispunjava tijelo.

Prošle nedjelje mama je pri pranju posuđa okrhnula jedan desertni tanjuri�. Bila je jako tužna. Nježno je pokupila dva djeli�a koji su se odlomili od tanjuri�a i odložila ih na stol. Uzela je ljepilo za porculan, s posebnom pažnjom umetnula djeli�e i �ekala da se ljepilo stegne. Prišla sam joj i rekla: „Nemoj biti tako tužna. Kupit �emo ti tata, seka i ja novi komplet posuđa. Vidjela sam jedan krasan u gradu. Sigurno �e ti se svidjeti.”

Mama je podigla pogled prema meni, a jedna suza kliznula joj je niz obraz. „Drago moje dijete”, rekla je, „ne pla�em ja zbog okrhnutog tanjuri�a, nego sam se sjetila dana kad sam ga dobila. Znaš, ovo mi je posuđe darovala moja baka Ana kad sam imala samo �etrnaest godina. Godinama je bila teško bolesna i kada je osjetila da �e leukemija dobiti bitku, meni i sestri odlu�ila je dati vjen�ane darove: svakoj komplet posuđa za ru�avanje za dvanaest osoba. Zamisli samo kako je to nama dvjema tada bilo �udno i smiješno! Teta je imala samo jedanaest godina i mi smo, nesvjesne cijele situacije, tjednima oko toga zbijale šale, a poslije na to zaboravile. Ali na dan mojega vjen�anja, kada je moja mama iz smo�nice izvadila veliku požutjelu kutiju s posuđem, ja sam u duši osjetila silnu ljubav. Preplavila me takva sre�a da sam pogledala u nebo i obe�ala baki da �u u tom posuđu svojoj obitelji svake nedjelje posluživati njihova omiljena jela.”

Veliki osmijeh zasjao je na maminom licu kada je prema meni okrenula maleni desertni tanjuri� tako savršeno zalijepljen kao da nikada nije bio okrhnut. Neka topla svjetlost obasjala je sobu i ja sam shvatila kako samo ljubav može spojiti sve komadi�e u jednu cjelinu.

HELENA STRMOTI�, 8. r.

OŠ ŠIJANA, Pula

Odjeci 2009 2.indd 42 27/5/09 19:17:05

Odjeci

4344333333


Istra

Istro moja, ma si mi lipa sva,puna si sunca, brajdi, ulik i smokav.More modro, nebo još više,sve u našoj Istri na cvi�e miriše.Zadaju pe�eni kostanji i liš�e ko pada,Istru našu svaki voli i ima bi je rada.

DONATELA MACAN, 5. r.

OŠ ŠIJANA, Pula

Sanjarenje

Sanjam pjenaste valovei zelenu dubinu Jadrana.

Sanjam let galebovai zlatni odsjaj na modroj površini.

Sanjam bijelo kamenje omiljene plažejer ništa od ljeta nije mi draže.

I dok se dani skra�ujui gube ljetnu toplinu,ja i dalje sanjam morei njegovu svježinu.

GIULIA VISINTIN, 8. r.

OŠ MATE BALOTE, Buje

Odjeci 2009 2.indd 43 27/5/09 19:17:05

44


Jesenska

Boju zemljeliš�e odjenepa list po list tiho venei plahoput tlas vjetrom krene…

Kappokapjesen spuštasuze svojena tebei na mene.

ALBERTO BLAŽEVI�, 5. rOŠ MATE BALOTE, Buje

Halo, ljudi, ima li koga?!

Danas, kad društvo određuje tko je u trendu, tko je in i cool, štetne i nezdrave navike za neke postaju ono što ih �ini ve�ima u o�ima okoline. O tome je li to pravi na�in dokazivanja razmišlja se kasnije. Prekasno.

Sun�an ili kišan dan, nedjelja ili petak, ništa nije važno. Važno je držati bocu u ruci, otpuhivati dim cigarete i pritom biti viđen, što više. I misliti : ja mogu, ja to smijem… Ali možda bi, kad bi se vidjeli o�ima drugih, ti isti mladi shvatili kako to jadno izgleda, kako nisko �ovjek može pasti.

Jadni moj in frajeru, možda bi ti bilo bolje da si daš kakvu druga�iju injekciju, onu zdravog samopouzdanja, da ti duh i tijelo osjete zdravu snagu!

Jer, moju pažnju plijeni zdrav izgled, lijepi maniri i ugled, a ne žuti prsti i nikotinski dah.

Bljak, od toga me strah!De�ki, na kojem to planetu živite? Zar ne vidite kamo vas vode ti vaši pre�aci i instant

trenuci slave? Sje�ate li se što ste radili sino�? Ja sam plesala, družila se, razgovarala, jednostavno sam uživala, a vi, ležali ste negdje u kutu, tupoga izraza lica. A, zamislite, sino� je glazba bila tako dobra! Ali vi to niste ni vidjeli ni �uli od dima i alkoholom

Odjeci 2009 2.indd 44 27/5/09 19:17:06

Odjeci

45


zamu�ena uma. Šteta, stvarno šteta… Ma, ljudi, halo, ima li koga?! Život je jedan, ne želim ga proživjeti sama. Vratite se onima koji vas trebaju i vole. Nisu to cigarete, ni alkohol, posebno ne droga.

�ekam vas!

ŠEJLA TRUMI�, 8. r.

OŠ „IVO LOLA RIBAR”, Labin

Za mene je sreća

Sre�a je sve ono što ti mami osmijeh na lice,što nađe kratki put do tvog srca,što te, kad si sretan, �ini još sretnijim,a kad si tužan, upiše rije� ljubav u tvojemu srcu…Sre�a je more, vjetar, planina, sre�a je rijeka, oluja, nizina…Može biti osoba ili �ak predmet.Dobro se skriva, ali kad je pronađeš,osje�aš se tako zadovoljno i veseloda se ne možeš prestati smijati.Ne možeš skriti sre�u jer je to nemogu�e…Sre�u moraš prenositi drugima,kao što su je drugi prenijeli tebi.Ako još nisi našao sre�u, ne brini se.Pojavit �e se kad ti bude potrebna.Iznenada �e ti nacrtati iskreni osmijeh na lice,obojiti ti dušu vedrim bojamai zagrijati srce neobi�nom toplinom.

CRISTINA ANTONAC, 7. r.

OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

Odjeci 2009 2.indd 45 27/5/09 19:17:06

46


Kostilja

U korti stoji,i još vajka reste.Sa sojin trdin korenin,još se drži.Svo bogatstvo svitavridi.

Did je nikad pod njonba�ve drvene zadniva.Soje stare mriže krpa.Pod njon je pipu fuma.U njezinen hladu trukinjumulija.

On, kostilja i brekpod stolicon,kako pretelji najve�i.Pipu je jopet nažga.Z pipe se dimi.

Volija je did tu kostilju.

Danaska njegadrugo ni,a pipa je ustala priz dima.

GORAN ŠTIMAC, 8. r.

OŠ ŠIJANA, Pula

Odjeci 2009 2.indd 46 27/5/09 19:17:06

47


PRIMORSKO-GORANSKA

Odjeci 2009 2.indd 47 27/5/09 19:17:06

48

OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Umejki naši

Stari vrti i umejki našinestali su brzo aš su bageribili na paši.

Zmastit, razbit, staracat.Velu i skupu ku�erinu storit,Pa prodat i �a pasat.

Judi moji, mesto da ih provate stirat �a, Vi gledate kako morete za umejak �a više tokat.

Pokle �emo njurgat sviDa ni pred svoje vrataNe moremo pasat mi.

Zato, doma�i judi mili,Ne dirajte njin kuraja,Nego pustite vrti, umejkiDa miruju do kraja.

Samo �emo se jenega držatI naši umejki ne�emo više nikemu prodat.

Tu te se naši de�ina i vnukiz balun igrat, graju parat,šparogu pobirat, za kosi�i te�a kada se strude, pod grmi� te le�.

TIN RUDAN, 8. r.

OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV”, Opatija

Umeejjkkii nnaaašššiii

Starri vrvrtiti i i u ummmemejkjki i nanan šššišinesttali i susu b brrrzrzo o ašaš ssu u babagegeririribili na a papašiši.

Zmaastiit,t, r razazbbibb t,t sstaaararacacat.t.Veluu i sskukupupuuu k ku�u��erere ininu u ststororitit,,Pa pprorodadat t i i ��a�a p ppasasasatat..

Judii mojoji,i, m mmmesestoto dd da a ihihih p pproror vavaaatete s sstititirararat t t �a�aaa, , Vi ggledadatete k kakakoo momom rreeetete z za a uuumumejejakakaka ��aaa a aa vivivišešeš t ttokokokkkkatatat.

Pokkle �e�emomo nn jujurgrgatatat sss ss svivivDa nni prpreded s svovojeje vvvrarar ttatattNe mmorrememo o papaasasat t mmmimi..

Zatoo, dodomama��i�i jjududu i i miiiimm lilili,,Ne ddirajjtete n njjiin n kukuraarajajaajaa,,Neggo ppusustititeteee vvrtrrti,,, uuummmememm jkjkiiDa mmirujuju u dodooo kkrajaaj ..

Sammo �ememo o sese j jenenneggggega a drdrdržažaatttI naši umemejkjki i nene�emooomo v višišše e ninin kekeemumumu p pprrooor dadadat.t.t.

Tu tte see n našaši i dede�i� na ii v vnunukikiz baalun igigraratt,t,t ggraajuu ppppararatat,,šparrogu u popobbbibirarat,t, z za a kokosisi�i�i t tee�e�ea kaada sse e ststrrurur dede, , popod d grgrmimi� �� tetete l lle�e�e�.

TTIT NN N RURUUDADADADANNN,N, 88 8. r.r.

OŠOŠ „ „RIRIKKKAKARDR KKATATATAALAALAA ININI��I� JJEERRETETETTOVOVV”,”, O OOOOpapapatitt jajaa

Odjeci 2009 2.indd 48 27/5/09 19:17:07

Odjeci

49

P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Putovanje u prošlost

Jednog prijepodneva prošlih ljetnih praznika moja prijateljica i ja igrale smo se u dvorištu naše ku�e. Bicikli, romobili, vija�a…

�udo je po�elo kada smo bicikle parkirale ispod smokve u vrtu. Napravila sam samo korak i propala u zemlju, a da stvar bude još gora, povukla sam i Luciju za sobom. Ali nismo zauvijek nestale. Samo smo otišle u 17. stolje�e, odnosno u 1609. godinu.

Došle smo u dvorac Veliki Tabor, gdje su živjele �etiri kraljevne. Bile su odjevene u sve�ane haljine, pa su im naše šilterice, otkva�ene majice, trenirke i tenisice bile �udne. Uop�e im nismo nalikovale, ali bismo se možda i sprijateljile da meni nije zazvonio mobitel. Da, moja je lijepa plava Nokia zazvonila! Mama me nazvala da pita što radimo. Jedva sam se izvukla. Uh! Problem je bio vratiti se gore, no ubrzo smo iz dvorca uzele ljestve i popele se. Opet smo bile ispod smokve.

Sutra smo odlu�ile opet oti�i. Ponijele smo i neke stvari da kraljevne pou�imo o 21. stolje�u. To smo �inile svaki dan sve dok nije došao nenajavljeni rat. Pobjegle smo u 21. stolje�e, a dvorac je razrušen.

Sada su kraljevne shvatile sve o �emu smo im pri�ale.Kupile su stan u našoj zgradi, pa smo se svaki dan viđale. Život u 21. stolje�u bio im je lijep. Umjesto kraljevi�a imale su zgodne de�ke. U

stanu do njihovog napravile smo muzej sa stvarima koje su ponijele sa sobom tako da su zarađivale prodaju�i ulaznice. U srednjoj školi nazivali su ih štrebericama jer su iz povijesti imale sve petice. A nitko nije slutio da su one same – povijest.

PAOLA RAÐA, 5. r.

OŠ GRIVICA, Rijeka

Gospina trava

Mali grmi�i,uski listi�i,žeti cveti�i,va verhu pupi�i,celo leto cvetu.Žnjavjeni,žeto�evjeni,sok nam daju.

LEO BRDAR, 8. r.

OŠ „VLADIMIR GORTAN”, Rijeka

Odjeci 2009 2.indd 49 27/5/09 19:17:17

50


Možda to ide uz moje godine

Ja sam vrsta života, �ovjek, organizam, najbrojniji, najrazvijeniji sisavac koji živi na Zemlji.

�esto me mu�e razna pitanja na koja ne znam odgovore.Od škole ništa posebno ne o�ekujem, pa tako i ne ulažem previše truda, osim u ono

do �ega mi je stalo, a to je naj�eš�e ono što mi najbolje ide. Skoro nikada ne znam je li trud koji sam uložila dostatan za uspjeh jer se ne znam

dobro procijeniti. Kad sam ne�im zadovoljna, u�iteljice i u�itelji ne dijele moje zadovoljstvo i

oduševljenje.Osim škole zapravo nemam drugih (važnih) zanimacija.Osnovna mi je škola temelj za (nekakvu) budu�nost o kojoj puno, možda i previše,

razmišljam, ali za koju na kraju ne znam kakva �e biti.Mogu li pridonijeti boljitku u Europi?Za sada ne mogu srediti ni vlastite misli. Ipak želim vladati situacijom što više i bolje

mogu.�esto sam mijenjala škole, pa mi prijatelji nisu od velikog zna�enja. Imam ih samo

zato da ne budem preizdvojena.Ne iznosim �esto svoje mišljenje, pa mi zbog toga bude ponekad žao. Možda sam

previše samokriti�na kad mislim da su moja razmišljanja površna i nedovoljno smislena. Gubim se u preopširnim pitanjima. Sve je to daleko izvan mene, a ja bih htjela pridonijeti boljitku moje malene zajednice.

Postojim, vjerojatno, radi toga da bi se nastavio životni ciklus ljudi i da bi se, možda (ovisno o mojoj odluci), osiguralo potomstvo, o�uvanje ljudske vrste i daljnji napredak života na Zemlji.

Valjda je to onda ispunjenje zada�e prema zavi�aju, domovini, Europi, svijetu?Ne znam. Prili�no sam zbrkana, ali možda to ide uz moje godine.Još nešto. Volim putovati i smijati se, ali ni jedno ni drugo ne radim �esto.

ANA MUNITI�, 7. r.

OŠ „VLADIMIR GORTAN”, Rijeka

Odjeci 2009 2.indd 50 27/5/09 19:17:17

Odjeci

51


Sarin dnevnik

27. listopada 2008.Vežite se, polije�emo!

Napokon! Osvanulo je jutro polaska na XX. smotru u�eni�kih zadruga u Pore�u. Ve� danima mislim samo na to. Ustala sam u šest sati ujutro i izluđivala mamu pitanjima: „Gdje su mi cipele? Gdje su mi hla�e?” A sve sam još prije tri dana pripremila!

Vrijeme je prolazilo dvostruko brže, za�as je bilo vrijeme polaska. Izljubila sam roditelje i ukrcala se u školski autobus koji �e nas odvesti do Delnica. U kombiju su ve� sjedili Klaudija, Simon i Arijan (moji prijatelji zadrugari) i u�iteljice Sanja i Silvana. Naš uigrani šesterac bio je spreman za let!

Stigli smo do Delnica. Utovarili smo stvari u autobus. Pozdravi s polaznicima prošlih smotra. Put do Pore�a prošao je u tren oka.

Pore�. Uvijek se veselim hotelskoj sobi jer je ona naš mali dom na nekoliko sljede�ih dana.

Hotel je ogroman! Klaudija i ja smo do sobe morale pro�i kroz nekoliko hodnika. Pomislila sam da bi bilo dobro bacati kamen�i�e putem do sobe da se lakše možemo vratiti.

Dobra vijest: hotel ima bazen! Odmah je pao dogovor. I�i �emo na kupanje.Ve�era. Zadovoljna sam izborom: pizza i sladoled u neograni�enim koli�inama. Da

me mama vidi…

28. listopada 2008.Dan zbog kojeg smo došli

Buđenje je prošlo u najboljem redu, pred ogledalom nije bilo gužve.Kažu da je doru�ak najvažniji obrok, pa smo tako postupile. Trebalo je sakupiti snage

za ovaj važan dan što je bio pred nama.Urediti štand! Smotra bez toga ne može zapo�eti!Dvorana se polako ispunjavala ljudima. �ulo se kaj, što, �a… Hrvatska u malom.

Do nas je bila u�eni�ka zadruga s otoka Lastova. Oni s mora, mi iz gora. Za nekoliko trenutaka surađivali smo kao stari prijatelji.

Ru�ak. Ocjena: odli�an!Smotra je zapo�ela. Nestrpljivo smo �ekali prosudbeno povjerenstvo. Klaudija je nešto

mrmljala sebi u bradu, Simon i Arijan ve� su sve razmjestili pet puta na radnom stolu i sada su se gurkali i smijali (ah, ti de�ki), ja sam grizla nokte, a u�iteljice nas ohrabrivale i smirivale. Trude se i one ostati mirne, no vidi se da stalno popravljaju frizure i ispituju jedna drugu: „Je l’ mi se razmazala maskara?” Svi smo uzbuđeni.

Kona�no! Stigli su! Troje vrlo važnih ljudi porazgovaralo je s nama o radu naše zadruge. Osje�ali smo se vrlo važno i ponosno. Upravo ovako treba biti. Upravo me taj osje�aj ponosa zagolica i poti�e da dam sve od sebe, da budem najbolja.

Obavljeno! Grlimo se i �estitamo jedni drugima. Naši susjedi s Lastova imali su odli�ne kola�e, ponudili su nas. Uživali smo u slasticama.

U društvu je uvijek sve bolje!

Odjeci 2009 2.indd 51 27/5/09 19:17:17

52


29. listopada 2008.Drugi dan smotre

Obišla sam sve štandove na smotri. Zadrugarima ne manjka ideja, bave se svim i sva�im: izrađuju nakit, posuđe, vezu, šiju, slikaju na svili, uzgajaju p�ele, prerađuju vunu, keramiku, drvo, bave se poljoprivredom, istražuju baštinu, kuhaju, peku…

Pravi poduzetnici.Tako vrijedni ljudi zaslužuju na kraju i malo zabave. Posljednje ve�eri svi smo pošli

na karaoke. Uredili smo se, obukli žute majice koje smo dobili na Smotri. Nismo bili jedini. �itav hotel žutio se kao veliko, toplo sunce. Ispotpisivali smo se jedni drugima na majice. Imena starih i novih prijatelja ponijet �emo ku�ama. Te ve�eri svi smo se zajedno veselili, zabavljali i plesali.

30. listopada 2008.Dome, slatki dome!

Jutro. Po hodnicima hotela mnoga poznata lica, novi i stari prijatelji. Sliku jedino kvare torbe i kov�ezi. Spremamo se ku�i. Veseli me mamin i tatin zagrljaj, ali žao mi je što je Smotra završila. Izmjenjujemo brojeve mobitela, pozdravljamo se i grlimo.

U dizalima kaos: prtljaga i zbunjeni ljudi koji se voze gore-dolje, lutaju katovima. Mašemo iz autobusa jedni drugima. Nadam se da �emo se opet vidjeti na novoj Smotri zadrugara koje vodi srce i volja za stvaranjem.

Do viđenja, dragi zadrugari, veliki i mali!

SARA BILEN, 6. r.

OŠ „PETAR ZRINSKI”, �abar

Odjeci 2009 2.indd 52 27/5/09 19:17:17

Odjeci

53


Čarobno subotnje jutro

Jedno uobi�ajeno subotnje jutro pretvorilo se u pravu �aroliju.Igrala sam dosadnu igricu na ra�unalu, u kojoj nikako nisam mogla

pobijediti dva dosadna �uvara zlatne kutije. Iznervirana, lupila sam šakom o stol, a iz ra�unala je izletjela zlatna prašina, zaplesala oko mene i povukla me nježno u ra�unalo. Našla sam se usred zlatnih vila koje su plesale i smiješile se u toj zlatnoj prostoriji ukrašenoj dijamantima i �arobnim blagom. Zlatne su vile sve brže i brže plesale, a ja sam se odjednom našla u vrtlogu koji me spustio na tlo neke druge prostorije. Više nije bilo zla�anih vila, pa sam shvatila da sam ušla u neki drugi program.

Otresla sam zlatnu prašinu sa sebe, glasno kihnula i pogledala naokolo. Preda mnom se nalazio veliki natpis: Internet. Odjednom ugledam svoju sestru Ivu kako otvara prozor�i�e. U kvadrati� je utipkala nekoliko slova, zatim stisnula enter i sve se odjednom po�elo tresti. Da ne bih odletjela, uhvatila sam se za prvo slovo, a to je bilo veliko slovo I. Prostor oko mene po�eo se mijenjati. Zajedno sa slovima putovala sam kroz razli�ite �udesne programe, slike i vizije. �vrsto sam se držala za slovo. Najednom se sve zaustavilo i utihnulo. Tišinu je poremetilo prigušeno pucketanje. To je slovo I pucketalo, jer je bilo jako mršavo, pa sam se uhvatila za slovo B, koje je ipak deblje, snažnije i sigurnije. Još sam ugledala Ivu kako odlazi iz programa, a onda je oko mene sve postalo crno. Pažljivo sam se ogledavala i ugledala si�ušnu svjetlost. Kao da mi je prilazila, bivala je sve ve�a i ve�a. Odjednom je progovorila zapitavši me trebam li pomo�. Predstavila se kao Zrno Prašine u ra�unalu. Na moje pitanje zna li put do izlaza iz ovoga neobi�nog ra�unala, Zrno me uhvatilo za ruku i povelo. Zatvorila sam o�i dok smo se vra�ali kroz mnoštvo programa. Zrno i ja smo plesali s raznim slovima i brojkama, šarenim i mirisnim stranicama, a sve je to trajalo kratko poput jednoga daha. Oprostila sam se od Zrna Prašine i otvorila velika zlatna vrata te se prepustila zlatnim vilama.

Odjednom otvorim o�i i ugledam krevet. Iznenada kihnem, i s ramena mi poleti zlatna prašina…

ANA RENDI�, 7. r.

OŠ KOSTRENA, Kostrena

Odjeci 2009 2.indd 53 27/5/09 19:17:17

54


Bezimena kornjača

Moja je kornja�a mala, slatka i smiješna.Nisam joj dala ime jer još ne znam je li muška ili je ženska.

Hranim je dvaput na dan, ujutro i nave�er, A jede sporije nego što se puž kre�e.

U akvariju ima otok na kojem �esto ljen�ari,Gricka svoju hranu, promatra svijet i polaganim korakom še�e.

Kad joj dojadi, u vodu se opet uputi, Glavicu digne, nožicama maše,Polako se i bezbrižno kroz vodu kre�e,A ja, dok je gledam, smiješim se od sre�e.

BARBARA RUKAVINA, 5. r.

OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

Odjeci 2009 2.indd 54 27/5/09 19:37:18

Odjeci

55


Zvončarska škola

Mi�i san još bil,Prvi koraki storilKad san zvonci oprtil.

Umesto baltiKuharicu nosilI se okolo s njun oklatil.

Va novini vaje arival,aš najmanji san pul MatujNa smotre bil zvon�ar.

Sad san ve� frkalasI od mojga zvoncaJe �ut glas.

Va školeNamesto boršiDa j’ zvonci nosit,Namesto tablice množenjaRožice za krabujosnicu storit.Namesto stranega zajikaPo tujeh seleh hoditI vavek z pune barilci pit.Po doma�i govorit,Vavek sost i tancat,A ne se z velemi i mi�emiSlovi zafrkavat.

Ki bi mi arivalVa imenik se petice zapisat.

MATEJ BLAŽENI�, 6. r.

OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV”, Opatija

Odjeci 2009 2.indd 55 27/5/09 19:17:17

56


Jesen

Jutarnja magla.Skliska ulicaoslikala jetugu moga lica.

Kapi kiše lovimotvorenih usta.

Opojan miris,nosnice se šire:zimnicu baka sprema.

Sigurna sam:došla je jesen.Slatkast okus bakinoga džema.

SARA FRANK, 7. r.

OŠ „KOZALA”, Rijeka

Gori palma!

Bio je petak. Mama i tata otišli u Trst, a ja ostao sam s Ledom. Biti sam s Ledom za mene nije dobar znak. Leda je moja mlađa sestra. A nas dvoje sami – neka je nevolja na vidiku. Posljednji je put to bio razbijen prozor.

Ubrzo pošto su mama i tata otišli, došao mi je prijatelj Brni�. Brni� je Brni�, a ne Antonio jer sam Antonio ja. Odlu�ili smo zabaviti se ku�nim rukometom. Ku�ni rukomet igra se u ku�i. To je igra visokog rizika. Rezultat: razbijena slika.

Trebalo je pokušati popraviti uništeno. Tražio sam ljepilo u ladici, a našao upalja�. Zbog upalja�a potpuno sam zaboravio i razbijenu sliku. S upalja�em u ruci Brni� i ja smo otišli van nastaviti zabavu. Išlo nam je baš dobro!

Ispred moje ku�e raste palma. Palmino deblo obraslo je dlakama. Mislim da se u�iteljica prirode ne bi s tim složila, ali ja to tako zovem. Ne znam zašto, ali po�eli smo paliti dla�ice. Gorjele su brzo i još se brže gasile. Barem mi je tako izgledalo, sve dok s druge strane debla nije buknuo veliki plamen. „Palma gori!” vikao sam. Jurnuli smo u ku�u po vodu. Nosili smo je u �ašama, polijevali plamen i glumili vatrogasce. No nije pomoglo. Baš kad sam odlu�io poslati Brni�a po pomo�, naišao je moj rođak i ugasio vatru.

Rekao sam na po�etku: biti sam s Ledom za mene nije dobar znak – neka je nevolja na vidiku. Ovaj put bila je to palma u plamenu.

ANTONIO STAŠI�, 6. r.


Odjeci 2009 2.indd 56 27/5/09 19:17:17

Odjeci

57


Garfield

Znate li Garfi elda iz stripa? Ako znate, onda znate i moga ma�ka. A za one koji ne znaju, re�i �u nekoliko pojedinosti: debeo je, ima bujnu naran�astu dlaku, obožava jesti i povremeno pije kavu. Pretpostavljam da vas je ovo posljednje zbunilo, ali istina je!

Garfi eld je vrlo neobi�an ma�ak. Ne voli stres i uzbuđenja. Rado uživa u jutarnjoj šalici kave. Jednog sam ga jutra našao na kuhinjskome stolu kako oblizuje šalice. Osim kave on obožava i banane. Kad god netko jede bananu, Garfi eld se namjesti ispred njega i �eka svoj dio. Uz kavu i banane postoji još nešto što on jako voli, a druge ma�ke izbjegavaju. Svi znaju da se ma�ke boje vode, ali naš Garfi e obožava kupke. Sko�i u kadu i nama�e noge.

On zapravo i nije moj ma�ak, ve� nonin, ali ja sam �esto kod none, a �im dođem, on je uz mene. Pretpostavljam da me voli, a mislim da je još važnije što ja nisam škrt kad je hrana u pitanju. Nona ga hrani kad je vrijeme za jelo, a ja kad me traži. Strašno voli jesti, i ja ga potpuno razumijem. I njemu, kao i meni, moja obitelj �esto prigovara da ima koju kilu viška, no ja znam da smo on i ja krupno građeni, a ne debeli. Garfi eld možda izgleda malo deblji zbog bujne i guste dlake, a ne zbog kila. A ta je dlaka takva, tvrdim ja, zbog kvalitetne prehrane.

Garfi e živi u Brse�u, a Brse� je selo. U našu je obitelj došao kao ma�i�. Donijela ga je moja teta veterinarka. Našli su ga ba�enoga u kanti za sme�e. Moji nona i noni� su željeli seoskog ma�ka koji �e biti glavni lovac u selu, ali ispalo je potpuno suprotno. Dobili su glavnu kukavicu i mazu. Boji se svega, a najve�i mu je neprijatelj susjedov crni ma�ak. �ak smo se morali i umiješati u ma�je razmirice jer je Garfi eld imao traume od „crnoga”. Nije bio sposoban to sam riješiti. Zbog toga ga moj nono zove „nevoja od ma�ka”.

Ali, iako je njegov najdraži teritorij nonina kuhinja, u kojoj hrabro lovi među loncima, mi smo ponosni na našu ma�ju „nevoju” i njegovu posebnost.

LOVRO ŠARI�, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 57 27/5/09 19:17:17

58


Lunbrela

Va konobe san staru lunbrelu našal.

Vidi vraga, ona još vaja!I š njun san ja va školu šal.

Po pute je vela bura bilai lunbrelu mi razbila.

Jako mi je žal,aš je nonotova bila.

ERIC MI�ETI�, 6. r.


Jaslice u mojoj školi

U prohladno prosina�ko jutro došla sam u školu.Gle, iznenađenje!Jaslice na samom ulazu.Zastala sam od divljenja kada sam vidjela da su jaslice napravljene od krasnih drvenih

fi gurica. Isus leži u štalici kraj svoje majke Marije i svetoga Josipa. Pastiri stižu pokloniti se svom Spasitelju. Sveta tri kralja nose darove malenom Isusu. Svi se vesele njegovu rođenju. Spušta se no�, a na tamnoplavom nebu svjetlucaju sjajne zvjezdice.

Meni su ove jaslice najljepše jaslice koje sam ikad vidjela. Izradio ih je nono prvaši�a Jakova.

Jedva �ekamo odmor da ih svi skupa opet pogledamo.

KENATEA CHAVEZ-MODR�IN, 5. r.

OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

Crtica s ljetovanja

Budim se. �ujem bakin glas. Žurno ustajem jer ne želim propustiti jutarnje druženje s njom. U vo�njaku smo. Gazimo rosnu travu i udišemo svjež zrak. Baka bere jabuke, a ja ukusne šljive. Divno je!

Kada smo se vratile, tata nas je do�ekao na ku�nom pragu i rekao vrlo ozbiljnim glasom:

„Valentina, spremaj se, idemo doma!”„Zašto, tata, pa, tek smo ju�er stigli?!”

VALENTINA JER�INOVI�, 7. r.

OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

Odjeci 2009 2.indd 58 27/5/09 19:17:17

Odjeci

59


Mrvice iz mojeg dnevnog boravka

Razmišljam o mrvicama u našem dnevnom boravku. Imamo li ih i mi?Auuuuu!!!Znate, u mojoj je ku�i kaos. Imam dva brata, mamu i tatu. Mi vam

se uop�e ne koristimo kuhinjom. A ni sobama. One nam služe samo za spavanje. Sve se u našoj obitelji događa u dnevnom boravku. Moj tata �esto spava u dnevnom boravku.

A sada ono najvažnije – mrvice.U dnevnom boravku jedemo juhu, prolije se – mrvica.Domagoj i ja se igramo, razbijemo �ašu – mrvica.Svađamo se oko daljinskoga upravlja�a, leti sobom – mrvica.E, da, svađa je najve�a mrvica.Evo jedne koju �u uvijek pamtiti – minute do katastrofe.

Pozor! 5 sati do katastrofe.Svi smo u dnevnome boravku. �udite se? Hrvoje je za ra�unalom. Mi

gledamo televiziju.3 sata do katastrofe.Mama odlazi na kavu s prijateljicom, a tata je kod prijatelja. Sami

smo.1 sat do katastrofe.Domagoj ho�e igrati igrice na ra�unalu – prvi znak.30 minuta do katastrofe.Svađa traje.10 minuta do katastrofe.Nos i usnica mi krvare. Stan je u kaosu. Posvuda razbacane stvari.30 sekunda do katastrofe.5, 4, 3, 2, 1 – mama i tata ulaze. Okamenjeni su. Stoje, bez rije�i. Lete kazne kao

malo prije predmeti. Mama, tata, naizmjence.

Kazne. Odjednom tišina.Sve to samo zbog jedne mrvice.

MATEJ MARGETA, 5. r.

OŠ ŠKURINJE, Rijeka

Odjeci 2009 2.indd 59 27/5/09 19:17:18

60


KARLOVA�KA

Odjeci 2009 2.indd 60 27/5/09 19:17:20

Odjeci

61661

K A R L O V A � K A Ž U P A N I J A

Svi jednaki, svi različiti

Živim u dijelu grada gdje ima dosta djece. No u mojemu bližem susjedstvu uglavnom su djevoj�ice, pa svi misle da ja nemam pravog društva.

Varaju se. Ja sam se sasvim lijepo uklopio u društvo svojih susjeda.Mali je problem samo u tomu što se naj�eš�e igramo njihovih, ženskih igara. Meni

to i nije baš svaki put zanimljivo, ali, kako sam u manjini, naj�eš�e se priklonim njima i radim što i one.

Ponekad mi se posre�i da pred zgradu iziđu mlađi dje�aci pa s njima igram nogomet ili kakve druge muške igre.

Djevoj�ice me razumiju, stoga ih katkad uspijem nagovoriti da zaigramo nogomet, onako više zbog susjeda, pa makar se onda njima rugali da su muškobanjaste.

Najsretniji sam kada se igramo neutralne lovice. Uostalom, važno je da ne stojim sa strane, da sam ravnopravni dio skupine.

U po�etku je bilo teško. Osvrtao sam se lijevo-desno gledaju�i vide li me susjedi, bio sam malo nespretan, ali djevoj�ice su me strpljivo podu�avale u spretnosti i okretnosti.

Prvi je bio lastež. S velikom sam mukom popamtio sva ta pravila, redoslijed koraka, nazive preskoka i sli�no. Igrali smo i grani�ara, što sam lakše svladao jer sam znao pravila otprije. Nisam u njemu posebno uživao, ali je svakako ta igra mnogo bolja od preskakanja lastike, a i malo muškija ili barem neutralnija.

Ina�e, moram priznati, vrlo se rado penjem na razli�ito drve�e, a djevoj�ice nimalo ne zaostaju za mnom. Katkad mi se ne pridruže ako imaju na sebi neke nove krpice.

Bio sam jako zbunjen kada su se jednoga dana djevoj�ice pojavile pred zgradom sa sli�icama za tapkanje. (Tko još ne zna za tu dje�a�ku igru?!) Još je ve�e iznenađenje bilo što su na sli�icama automobili. To bi bilo isto kao da dje�aci za tapkanje imaju sli�ice sa Barbikama i sli�nim motivima. No tapkalo se naveliko više od mjesec dana, i to mi je bilo najzanimljivije ljeto.

Sa svojim prijateljicama družim se najviše ljeti. Razdvajamo se samo kada netko ode na more ili u posjete za vrijeme praznika.

Odjeci 2009 2.indd 61 27/5/09 19:17:21

62

Odjeci

62


Sada, kada smo malo odrasliji, igramo odbojku, rjeđe nogomet, i vozimo bicikle.To su univerzalne igre, pa se sada nitko ne osvr�e na našu mješovitu skupinu. Ma,

moram biti iskren: ulovim ja pokoji zavidni pogled svojih vršnjaka u prolazu!

Jedva �ekam da zatopli pa �u se opet mo�i igrati i družiti sa svojim prijateljicama pred zgradom.

Drago mi je da sam od rane mladosti stjecao prijatelje razli�itih mišljenja, navika i ponašanja, a uspjeli smo se u svemu složiti. Iskustva ste�ena u igri s njima mo�i �u primijeniti i kada odrastem, zaposlim se. Zato �u se i u slobodno vrijeme znati lijepo i tolerantno ponašati u raznolikomu, mješovitom društvu.

IVANO ORŠOLI�, 7. r.

OŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovac

Uljepšajmo svoj planet

Padala je kiša. Dan je bio tmuran. Nisam mogla i�i u šetnju s prijateljima. Uklju�ila sam televizor i opazila zanimljivu emisiju o našem planetu. Udobno sam se smjestila i po�ela gledati.

Iznenadila sam se kad sam vidjela �ega sve ima u svijetu. Na Antarktici sante leda tope se, pa �e uskoro sve životinje koje tamo žive izgubiti svoje stanište. To je, nažalost, posljedica globalnog zatopljenja, koje je nastalo zagađenjem okoliša, a za sve je kriv �ovjek koji ne zna granice. Isto tako, velik je problem i siromaštvo. Ljudi bacaju hranu i ne razmišljaju�i da ima i onih koji nemaju niti kruha.

Također me iznenađuje kad vidim kako ljudi bacaju otpad po cesti, a koš je dva koraka ispred njih. Putuju�i u Karlovac, vidim kako iz tvornice suklja crni dim ravno u atmosferu.

Ovo bi sve moglo opasno završiti. Ali ne smijemo izgubiti nadu! Poru�ujem svim ljudima da se potrude i osmisle kako kvalitetnije živjeti, a pritom ne zagađivati planet. Sva djeca svijeta žele mirno živjeti, ne strahuju�i što �e se dogoditi.

JOSIPA PRSTAC, 6. r.

OŠ DRAGANI�I, Dragani�

Odjeci 2009 2.indd 62 27/5/09 19:17:22

Odjeci

636666633333


Nasilje među mladima

Svakodnevno u raznim se medijima susre�emo s rije�ju nasilje. Nažalost, ono se sve više javlja među mladima. Nerijetko završava kobno, ponekad i smr�u. Kada naši roditelji, bake i djedovi ugledaju naslov „Ponovno nasilje među mladima”, prvo što se zapitaju jest: „Pa, što je toj današnjoj djeci da se međusobno tuku? U naše vrijeme toga nije bilo.” Sli�no je i pitanje koje ja sebi postavljam: „Što dovodi mlade do toga da ne samo svoje, ve� i tuđe probleme rješavaju brutalnim nasiljem?”

Krenut �u od vremena naših o�eva i majka, baka i djedova. Uglavnom slušam kako govore: „Zar se vi ne znate zabavljati? Samo gledate televiziju, satima ste za ra�unalom, valjate se po krevetima. Zašto ne iziđete malo na svježi zrak?” Također kažu kako njima nikada nije bilo dosadno, uvijek su se nekako zabavljali. Ako bolje promislimo, shvatit �emo da je to istina. Moja je majka rođena na selu, u velikoj obitelji. Uvijek mi pri�a zanimljivosti iz svog života vezane uz djetinjstvo i mladost. Kako je imala puno brati�a i sestri�na, uvijek se s njima družila, igrala, razgovarala. Rado se prisje�a tih sretnih dana.

Odrasli nam svakodnevno prigovaraju kako smo nekulturni, neodgojeni, da ne poštujemo starije… Moramo priznati da imaju pravo. No, zapitajmo se, leži li svaka krivica samo na nama mladima?Jesmo li birali život u ovakvom svijetu, punom gor�ine, straha i mržnje? Mislim da je odgovor negativan.

Smatram da je za porast nasilja kriva tehnologija i mediji. Tehnologija svakim danom sve više napreduje, što je vrlo dobro ako se na pravi na�in upotrebljava. Znanost i tehnologija trebaju radnike, u�ene ljude koji znaju svoj posao, a ti su ljudi naši roditelji. Oni moraju raditi kako bi nama osigurali sigurnu i kvalitetnu budu�nost. Odlaze rano ujutro na posao, a vra�aju se nave�er umorni. Nemaju volje ni snage ni za što, a kamoli za nas i naše pubertetske mušice. Dakle, naši roditelji i svi odrasli misle na svoj posao jer, kako kažu, to rade za naše dobro. No, možda bismo mi mladi, njihova djeca, ipak više voljeli biti bez jedne nove majice u ormaru, a više vremena provodili sa svojim roditeljima!

Za ovakav današnji svijet krivi su i mediji. Na televiziji su nam dostupni fi lmovi u kojima se pokazuje nasilje.

Znaju li roditelji uvijek gdje su im djeca, što rade i s kime se druže?

DORIS HORVAT, 8. r.OŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovac

Odjeci 2009 2.indd 63 27/5/09 19:17:24

64


Razmišljam o mrvicama u našem dnevnom boravku. Imamo li ih i mi?Auuuuu!!!Znate, u mojoj je ku�i kaos. Imam dva brata, mamu i tatu. Mi vam se uop�e ne koristimo

kuhinjom. A ni sobama. One nam služe samo za spavanje. Sve se u našoj obitelji događa u dnevnom boravku. Moj tata �esto spava u dnevnom boravku.


Pozor! 5 sati do katastrofe.Svi smo u dnevnome boravku. �udite se? Hrvoje je za ra�unalom. Mi gledamo televiziju.3 sata do katastrofe.Mama odlazi na kavu s prijateljicom, a tata je kod prijatelja. Sami smo.1 sat do katastrofe.Domagoj ho�e igrati igrice na ra�unalu – prvi znak.30 minuta do katastrofe.Svađa traje.10 minuta do katastrofe.Nos i usnica mi krvare. Stan je u kaosu. Posvuda razbacane stvari.30 sekunda do katastrofe.5, 4, 3, 2, 1 – mama i tata ulaze. Okamenjeni su. Stoje, bez rije�i. Lete kazne kao malo prije predmeti.

Mama, tata, naizmjence.


MATEJ MARGETA, 5. r.OŠ ŠKURINJE, Rijeka


MEÐIMURSKA

Odjeci 2009 2.indd 64 27/5/09 19:17:26

Odjeci

65

M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Kristal Domovine

Voda. Krasi je plavozelena boja. Slap. Visok i tanak. Sa stijena se razlijeva u si�ušnim kapima. Kapi, kao prah. Spuštaju se u bojama svjetlosti. Brzo. Ugledaš jednu, ve� je nema.

Drveni mosti�. Dug i mršav. Kao da �e svakog �asa puknuti daska, njegove kosti. I opet, voda. Stoji na mjestu. Kiša udara u vodu. Sudara se s njom.

Zeleno liš�e. Otkineš list i proglasiš ga suvenirom Plitvi�kih jezera. Stara stabla naginju se nad jezerom. Kao da u vodi rone sto godina. Lome se u igri svjetla njihove grane ostaju�i dio dna te plavozelene vode.

Cvrkut. Ptice. Zvu�an cvrkut zadovoljnih i sretnih ptica. Jednostavno ne možeš ne slušati taj zvonki zvuk, zvuk stopljen sa šumom vode u padanju, lomljenju po stijenama i šupljim stablima obraslim mahovinom. Opije te i osje�aš se mirno, tek što ne zaspiš. Ponese te i ne možeš ne �uti taj neprekidni opojni zvuk vode koja te�e, te�e, te�e… samo te�e.

Voda, cvrkut i mir. Mogla bih ostati ondje zauvijek i slušati, gledati vodu. Vodu. Vodu kao vje�nost, vodu Plitvi�kih jezera, kristal naše domovine Hrvatske.

EDNA POMOR, 6. r.

II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

Talige

Dve ru�ke, jen koto�,prek ceste ravno v dra�.

Po dra�u i koprivaj,po jarko i po jivajtiram sem pa to kajniš�e zno naj.

Si tikve natovarim imom se dimo spravim.Talige ja v garažo pospravimi nekaj fi noga za v želodec zbavim.

SARAH ŽUNEK, 6. r.

OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

Odjeci 2009 2.indd 65 27/5/09 19:17:27

66

OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Sam te mel rad

Pisal sam ti pismo,�okolade kupoval, toško nesel, a ti si gledala druge!

Sam te mel radpotiho vu sebika naj niš�e znal!

Bila si mi sê,a ti si to nej znola.

Sam te imel rad,potiho,vu sebi!

DAMJAN PERGAR, 7. r.

OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

Pred 350 let so došli

Pred 350 let so došli,veru v naše kraje donesli.Nekak je Međimurcima mom leži bilo.�udaj se zajih dobroga pripetilo.

Cirkvo so po�eli zidati,ljude vu�ili Boga moliti.Somi so malo melii od toga sermokom delili.

Međimorci so navek veseli bili,franjevce i Zrinske fest falili.Iš�e denes veselo vu cirkvu idejoi kaj jih je sim poslal, Božeku zafaljujejo.

INES HORVAT, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 66 27/5/09 19:17:27

Odjeci

67677

M E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Sveti Franjo

Kak mlodi sega je dosti mel,ali je nekaj �ist drugo štel.Siromakima je �udaj zdovali zoto ga je japa špotal.

Vu srcu je poziv Božji �util,zemaljskih se dobrot zasitil.Odrekel se sega lepoga i dobrogai pustil vu svoje srce Boga dobroga.

VERONIKA MESARI�, 5. r.


Veliki sneg

Celo je jutro z neba sipal sneg. Son�ek se skril za kmi�nim oblakima. Se je bilo belo kak da se megla vle�e. Saki pot da sam pogledala �rez oblok, snega je bilo se ve� i ve�. Škola je bila kak v jenom belom oblaku.

Odjemput, zazvoni! Tre bo iti dimo! Ali kak? Da bar imam sane! Zišla sem vun z škole. Sneg mi je bil do kolen. Najemput, iz snežne megle ispal je

moj brat. Donesel mi je šala i rukavice, a za sobom je vlekel drvene sane. Zel mi je tašku, posel me na sane, pak me odvlekel kak sre�ni cujzek. Koli nas je bil globoki sneg. Iskali smo steze. Železo san je škripalo po zmrznutom snegu. Ljudi so još ne o�istili koli svojih hiž. Cincelice so visele po strehama, a dreva v dvoriš�ima su bila kak oble�ena v belinu.

Da smo bili blizu našega doma, nekšni mali fa�oki so nas šteli zgrudati. Ali smo se ne dali!

IVA BARTOLI�, 8. r.


Odjeci 2009 2.indd 67 27/5/09 19:17:28

68

OdjeciM E Ð I M U R S K A Ž U P A N I J A

Hižica

V selu još den denes spi.Skorom kaj se ne zruši!Ciglovje staro krhke zideskup drži.

Slamnati krovna miru leži.Si zalukavleju tu malu,starinsku hižicu.

A ja senjam svojega japicus pipom v roki.Cvetje vu vr�aku štero dešilepo kak kruh v pe�i.

Denes se je cvetje posušilo.Hižica stoji kak da jo noga boli.Al ja znam da bu onav mojem srcu zanavek dišala.

VALENTINO POLJSKI, 8. r.

OŠ PETAR ZRINSKI, Šenkovec, �akovec

Odjeci 2009 2.indd 68 27/5/09 19:17:31

69


VARAŽDINSKA

Odjeci 2009 2.indd 69 27/5/09 19:17:31

70

OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Za sreču je potrebne male

Vunje je snijeg.Sa se stiš�em i drf�em od zime.�akam da me buol, štara me duši,�im prije mine.Unda mi nekaj male misli prekine.V pe�i se �udne zgode zbivaju.�ujem kvrc pa �ujem puc.Leti sim, leti tam.Zdaj je žote, zdaj �eljene.

Ne znam a mi to ogenj govoriili na me reži,a buol z me duše pomalu vunj beži.Sednem si pa ga nijemo gledim.Tak mi je oko serca tople postale i mislim:„Kak je �oveku za sre�u potrebne male!”

ELA CANJUGA, 6. r.

OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

Odjeci 2009 2.indd 70 27/5/09 19:17:33

Odjeci

7177711

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Prave rieči

Kak kuprive negda pe�eju,kak sonce negda tupiju,kak zvon zvoniju,kak dejš� curiju…

Za srce negda zazebeju,kak rože negda zadišiju.Kak striele bleš�iju,kak med su negda slatke,kak bi� negda šibaju.

Dok nas v srce pugodiju,nam souzu speljaju.Negda srce sigrejeju,nas razveseliju.

Najtežejše je v životuprave rie�i zbrati,pamet pred jezikum imeti.

PAULA BREZOVEC, 8. r.

OŠ VIDOVEC, Vidovec

Odjeci 2009 2.indd 71 27/5/09 19:17:33

72


Dedova zvezda

O, deda, moj deda!Med zvezdamikak je spati?Kak je z nebana zemlju gledet?Ja se molimkre oblokagde mi svetlisvetlo z neba.To svetlo jetvoja zvezda.Ti mi velišda si saki denkre mene,da me �uvaš,kak i negda…O, moj dobri,dragi deda!

MELANI JAGEC, 8. r.


Mateja

Škola je završila. Krenuli smo ku�i. Vjetar je zapuhao i liš�e nam nabacao pod noge. Mateja je stisnula svoj sivi kaput uza se. Od hladno�e joj se zarumenjelo lice. Šetali smo sporim koracima po smrznutom plo�niku. Iz torbe je izvukla svoj crveni karirani šal i zaogrnula se njime. Primijetio sam njene modrozelene o�i kako zure u ruke koje se tresu. Pogledao sam prema svojim rukama; također su drhtale. Bilo nam je veoma hladno.

Mateja je topla, draga, uvijek nasmiješena. Nikada je nisam vidio tako ozbiljnu. Kao da je mislila da �emo se smrznuti. Rekao sam joj: „Još malo. Razmišljaj o ljetu!” Nasmiješila mi se i skrenuli smo iza ugla. Vjetar je ponovno zapuhao kao da je orao preletio iznad naših glava. Kestenjastosmeđa kosa prekrila joj je lice.

Sjetio sam se našega ranog djetinjstva. Prijatelji smo od rođenja – Mateja i ja. Uvijek je bila zaigrana i vesela. No sada više nije tako. Sada ima svoje brige.

Želio bih da se stara Mateja vrati. Da zauvijek ostanemo djeca.

MIHAEL ŽUPANI�, 6. r.


Odjeci 2009 2.indd 72 27/5/09 19:17:34

Odjeci

73777773333


Gledam more

Rat. Traje rat.Uzburkani valovi kaonajodaniji ratnicizauzimajuprostrano ogledalo neba.Dokazuju se jedni drugima.Tutnje. Udaraju.Samo je obala granica.

A onda…Sve prestaje.Ratnici se povla�e.Umorni od silnog dokazivanjapretvaraju se u jednos prostranim ogledalom neba.Kre�u na po�inak.

Dok ih mjesec obasjava,samo mirujupod velikim pokriva�em.

Gledam more, naslu�ujem život.

SAŠA KUŠTER, 8. r.

OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

Odjeci 2009 2.indd 73 27/5/09 19:17:34

74


Starče Mjeseče

Srebrnobijeli pogled svisoka,mjese�ina ispod oka.

Zvonkim me glasom zove,srce za njim ide.

U tami tihoj kad svi spavaju- dolje.

Pokrene se, nasmije, prolije.

Nježni me staracmjese�inom obavije.

ZRINKA STRUPAR, 6. r.

OŠ IVANA RANGERA, Kamenica

Jagadica grazda

Jagadica pa jagadicase pomujne zrieljeje.Tu i tom se zdeblja,tu i tom se �rleni.

Jagadica pa jagadicase pomujne zrieljejedok se �istom ne zažaripak unda slatki mošt se dobi.

VERONIKA ŠTEFANKO, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 74 27/5/09 19:17:36

Odjeci

75


Jedinica

Bijela soba postaje crna,tuga pobjeđuje veselje,srce od tuge cvili,suze niz obraze lete.

Zubi usne grizu,mozgu poruke stižu:„Maleni đa�e, sad se ne pla�e!�itaj i piši te jedinice izbriši!”

MATIJA BAHUN, 5. r.


Proljeće

Prolje�e. Osmijeh.Tvoj.Pomalo i moj.

Prolje�e. Osmijeh.Leptir polije�e.Osmijeh tvoj.Postaje i moj.

TAMARA MIKAC, 8. r.

OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

Odjeci 2009 2.indd 75 27/5/09 19:17:36

76


Ja sam

umjetničko djelo,

Božje djelo

Stvorio me Bog,Stvorio na sliku svoju.

Svatko ima svoju posebnost.Svatko je na svoj na�inUmjetnost.

Kada se svi složimo,Stvaramo svijetPun razli�itihUmjetnina.

Sjajem lica,Osmijehom svojim.

IVAN POSAVEC, 6. r.


Odjeci 2009 2.indd 76 27/5/09 19:17:36

77


Razmišljam o mrvicama u našem dnevnom boravku. Imamo li ih i mi?Auuuuu!!!Znate, u mojoj je ku�i kaos. Imam dva brata, mamu i tatu. Mi vam se uop�e ne koristimo

kuhinjom. A ni sobama. One nam služe samo za spavanje. Sve se u našoj obitelji događa u dnevnom boravku. Moj tata �esto spava u dnevnom boravku.


Pozor! 5 sati do katastrofe.Svi smo u dnevnome boravku. �udite se? Hrvoje je za ra�unalom. Mi gledamo televiziju.3 sata do katastrofe.Mama odlazi na kavu s prijateljicom, a tata je kod prijatelja. Sami smo.1 sat do katastrofe.Domagoj ho�e igrati igrice na ra�unalu – prvi znak.30 minuta do katastrofe.Svađa traje.10 minuta do katastrofe.Nos i usnica mi krvare. Stan je u kaosu. Posvuda razbacane stvari.30 sekunda do katastrofe.5, 4, 3, 2, 1 – mama i tata ulaze. Okamenjeni su. Stoje, bez rije�i. Lete kazne kao malo prije predmeti.

Mama, tata, naizmjence.


MATEJ MARGETA, 5. r.OŠ ŠKURINJE, Rijeka


KRAPINSKO-ZAGORSKA

Odjeci 2009 2.indd 77 27/5/09 19:17:36

78

OdjeciK R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Domači trs

Ja vam živim v zagorskem krajugde navek drienek liepe diši.

Steze male se�eju pute,a rože ih krasiju diše�e, žute.

Sele je moje stare, al’ vesele,z brega ga glediju �rne izabele.

„Buš pozobal jenu?” trunca me pajdaš.Kak ne, to je trs doma�i…

Naš.

KRISTIJAN STANI�, 5. r.

OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

Jesen pred pragem

Duo to kucka na vrata?! Pak to je šara jesen! Cieli muoj bistri�ki kraj je pufarbala, se je šare kam god da pugledaš. Sake drijeve ima novu nakinđanu opravu.

Vidim da si se i z gruojzdjem pu�astila, a jabuke si za�inila, joj, tak su slatke. Rumene su kak dekli�ini ubrazi. Skuosmala si sa drijevlja, sake je na drugu felu. Nektera stršiju, nektera visiju, a nektera su stara i zgrbljena, spoucane kuore, al tebe to nije važne. Ti si sake pufarbala kak one o�e. Pak naj sa tancaju na vietru.

A onda je zafu�kale… Došla je nuo�, drijevlja pukrila z �rnim plaštem… Prešla su spat još jemput vu zagorsku jesensku nuo�.

KRISTIJAN VURAI�, 5. r.

OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

Odjeci 2009 2.indd 78 27/5/09 19:17:37

Odjeci

79

K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Ne traži idola, već ga primijeti!

Energi�no, osje�ajno, svjesno spuštam jagodice svojih prstiju na tipke klavira. Sviram nešto neodređeno što moja obitelj naziva Mozart novog doba. �ujem glasove koje proizvodim i baš mi odgovaraju. Osje�am ih razumom i kožom. A pogled obuhva�a krošnju breze koja tiho podrhtava ispred mojeg prozora. Sretnog li trenutka!

„O, jeeee! Jako sretan trenutak!” revoltirano zaklju�ujem i povu�em prste kroz tipke klavira od najvišeg do najnižeg tona.

Bijes odrastanja i neispunjenih snova vra�a me u stvarnost, a ona je da sam trenuta�no sama u dnevnom boravku u kojemu bi trebalo usisati prašinu i posložiti stvari jer �e u suprotnom u pola tri i deset biti jezikove juhe.

Morala bih i zada�u napisati, a ve� mi je danas dosta intelektualnog rada. Osim toga, kovertu koja stoji na stoli�u i adresirana je na Izdava�ku ku�u gospođice Rihanne u New Yorku nikada ne�u poslati. Da se ove dnevne novine koje se zovu „24 sata” nisu pojavile u našem malom Loboru, ja bih imala svojeg idola. Smatrala sam je lijepom, cijenjenom, dovoljno mladom, a ve� tako uspješnom i obdarenom Božjim talentom kojim se koristila…

Trudila sam se na�i adresu, mjesecima skupljala rije�i kojima bih joj se predstavila i opravdala svoje javljanje. Htjela sam pohvaliti svoju zemlju, do�arati ljepotu morskog mirisa i zalazak sunca iza zagorskog brega, opisati vidljivu toplinu koja se diže iz izorane slavonske brazde… Govorila sam o svjetlima našeg velegrada, o no�i otvorenih muzeja.

Sve sam to upravo njoj darivala u nadi da �e zbog mojeg pisma pristati na koncert u Zagrebu.

A onda, u tim novinama piše da se nije pojavila na dodjeli nagrada jer je u automobilu dobila pljusku od svojega de�ka.

Dakle, ona je samo jedna stvarna djevojka. Djevojka koja ni po glasu ni po stasu nije ljepša od mojih sumještanaka koje pjevaju u crkvenom zboru. Razlika je samo u prirodnijem i romanti�nijem odnosu naših momaka.

HELENA MARTINUŠ, 6. r.

OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

Odjeci 2009 2.indd 79 27/5/09 19:17:38

80


Autobiografija

Pa, bilo je to ne baš tako davno. Prije kojih sitnih, zasad možda i nebitnih, trinaest godina…

U tihoj, mirnoj, relativno toploj jesenskoj no�i jedino je moja draga mamica vrištala jer je meni ve� bilo pomalo dosadno u njezinom trbuhu. Moj je dragi tatek otfural moju dragu mamicu u rodilište. Završili smo u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu. I, napokon, nakon cijele no�i rodila sam se ja. Vrijeme – pet do dvanaest, skoro popodne. Ostale detalje ne znam, ali sam sigurna u datum. Dana 31. mjeseca listopada i godine 1994. Na taj se dan obilježava Dan štednje, a ja sam štedljiva… ko prazna kasica-prasica. Ipak, tog je dana i meni nešto po volji, a to je No� vještica. No� kada se bude vještice, zombiji, duhovi i sva ta munjena bi�a. Tako volim vjerovati da sam i ja jedno od njih. Naravno, moji su starci meni dali totalno suprotno ime. Sun�ana. To je ime za dobre vile, savršene curice i izmišljene prijatelje. Užas. Nažalost, ta �e me glupost s imenom pratiti do kraja života. Dobro, hajde, zahvalna sam im što me nisu nazvali Jelena, što je bila druga opcija. To bi opet bilo kao da sam neko šumsko bi�e.

Godinu dana kasnije, u cvatu svojega ranog djetinjstva, ve� sam uspjela poplaviti kuhinju. Bicikl sam nau�ila voziti sa šest godina, a pisati i �itati sa sedam. Prvi sam se put zaljubila u prvom razredu. Nikad mu to nisam priznala, naravno. Bila je to ljubav u stilu crvenim se od srama kad te vidim. U drugom sam razredu po�ela svirati sinti�, a prije nekoliko sam mjeseci završila i glazbeno obrazovanje.

U višim sam razredima još uvijek odli�na u�enica, savršena k�erkica i dobro dijete. Sve dok me jednog dana nije puknuo pubertet pa sam, tako puknuta i trknuta, zaradila prvu jedinicu. Ah… pa, bilo mi je �isto svejedno! Još i danas mi je. Ne ide mi u glavu kako neki mogu pustiti suzu zbog ocjene. U šestom sam razredu našla prave prijatelje. Smatram to važnim događajem jer jako cijenim prijateljstvo. Nekoliko mjeseci pošto sam po�ela pisati blog, otkrila sam svoju ljubav prema glazbi, a moji su starci našli svoju drugu mržnju poslije minusa na kreditnim karticama. Nedavno sam otkrila svoju ljubav prema poeziji i nekim autorima. Da i sama pokušam pisati pjesme, potakle su me Cesari�eve kapi i Matoševa Utjeha kose.

Danas živim i stolujem na prijestolju Sv. Križa Za�retja te s košmarom, zbrkom i raznim nepotrebnim formulama u glavi i dalje sam u potrazi za novim životnim ljubavima… Ili možda u potrazi za samo jednom.

SUN�ANA SINKOVI�, 8. r.

OŠ SVETI KRIŽ ZA�RETJE, Sveti Križ Za�retje

Odjeci 2009 2.indd 80 27/5/09 19:17:40

Odjeci

81


Sloboda

Leptiri i ptice slobodno nebom lete. Skakavac slobodno travom ska�e. Ja slobodno zemljom ovom še�em. Idem u školu. Slobodno.

Ali jesam li potpuno slobodna? Nosi papu�e, ne tr�i hodnikom; dok jedan govori, drugi šuti…

Mnogi kažu da je nebo sloboda. A što je s onim da je samo nebo granica?! Da nas ništa ne�e zaustaviti?! Uvijek se u našoj slobodi nađe neka granica, neka crta koja nas dijeli od sna, neka nit koja nas sprje�ava u našim željama.

O slobodi svi sanjaju, svi je dozivaju, priželjkuju. Svi joj se dive. Ona je simbol svega dobrog, simbol mira i sloge. Govori se i o pjesni�koj slobodi, o slobodi pisanja, govorenja… No je li to prava sloboda? Smijemo li svi re�i sve što mislimo, olakšati dušu? Bilo bi nam lakše, ali smijemo li?

Slobodno še�em. Slobodno?! �ekaj na crveno, pazi na zebru… ponovno prepreka, prepreka, prepreka koja nas odvaja od sna.

Ali takva nas sloboda stvara, ona u nama živi iako je nemamo u cijelosti. �ini mi se da nas upravo ta nepotpuna sloboda poti�e da se trudimo, da budemo bolji, pažljiviji. Možda nam je zbog svih prepreka kona�na pobjeda draža. Možda nas ti dijelovi nepotpune slobode upotpunjuju i stvaraju. Ne znam…

MARTA KUREŠI�, 8. r.


Valentinovo

Valentinovo je prolje�ekad je leptir zaljubljen u cvijet.

Valentinovo su roditeljikad im je dijete cijeli svijet.

Valetinovo je bogatstvokad prijatelj ima prijatelja.

Valentinovo je svemirkad nebo voli zvijezde.

Valentinovo jekad se ptice gnijezde.

ERIKA LJUBI�, 5. r.

OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

Odjeci 2009 2.indd 81 27/5/09 19:17:40

82


Okoliš moje škole

Moja je škola moderna, svijetla i dobro opremljena, ali meni je posebno lijep njezin okoliš.

Ispred škole s lijeve strane stoje, poput vojnika, poredane žardinijere u kojima cvije�e nestrpljivo �eka kišu za sušnih dana kako bi se napilo vode. S desne je strane cvjetnjak u kojemu su najljepše ruže. Ima ruži�astih, crvenih i naran�astih. S lijeve i desne strane cvije�a uvijek su zeleni grmovi niskih �empresa koji, kao stražari, �uvaju naše ruže.

Cvjetnjak je od �ekališta autobusa odijeljen srebrnom ogradom. Da nije tako jednostavna, podsje�ala bi na srebrnu ogradicu bakina sela iz Šume Striborove. �ekalište je pusto sve dok ne završi nastava pa se onda napuni djecom kao p�elinjak p�elama koje su se vratile s peludom na nogama, a u�enici s novim znanjem i spoznajama o životu.

S druge je strane ceste školski park. Najviše je jela, a može se na�i i poneki bor. Tu je samo jedan kesten, koji svojim cvatom u prolje�e razbija monotoniju zelenila. Na nekom su drve�u ku�ice za ptice. Po travi su žute i zelene klupe, koje razgovaraju s djecom o događajima u školi. Malo dalje u parku, među drve�em, miruju stara drvena seoska kola, koja bi nam mogla štošta ispri�ati o davnim danima. Miruju sve dok ih iz razmišljanja ne prene prebu�na motorna kosilica kad projuri kraj njih. Do žive ograde parkirana su dva šarena autobusa koja �ekaju djecu.

Iza škole imamo jedan lijepi mali arboretum. U njemu su, oko triju velikih grmova, u krug složene klupe. Podsje�aju na okrugli stol koji je izmislio kralj Artur. Na te klupe poslije škole dođu u�enici koji �ekaju autobus, a iz srednje škole dolaze i ljubavni parovi. Ponekad ih kradom gledamo kako se ljube i komentiramo to.

Prema pruzi je betonsko igralište s dvama koševima. Bijele crte ozna�uju tenisko igralište. Prugom �esto tutnje vlakovi, na koje smo se posve priviknuli i više ih ne zapažamo.

Iza škole je meni najdraže mjesto: puteljak prema nogometnom igralištu. �esto odlazim onamo jer se tamo osje�am kao da ulazim u neku �arobnu zemlju za koju samo ja znam. Na igralištu se isti�u dva bijela gola na zelenoj travi. Oko igrališta je atletska staza crvenkaste boje.

Kraj toga igrališta ograđeno je odbojkaško igralište. Kad se tamo nasipa svježi pijesak, neki zaigraju odbojku, neki žustro navijaju, a maleni bi najradije onamo došli s kanticom i lopaticom.

Uživam u okolišu svoje škole i dolazim ovamo i kad nema nastave, a želim se opustiti.

LARA FEREN�I�, 6. r.

OŠ KONJŠ�INA, Konjš�ina

Odjeci 2009 2.indd 82 27/5/09 19:17:40

Odjeci

83


Život zrna

Kakav je život zrna? Jadan, jaaadan! Naravno, to nikad prije, sve do ovoga trenutka nisam ni pomislio. Živio sam kao u bajci. Ustajao sam pozdravljaju�i jutarnje sunce, ljuljao se na laganomu toplom vjetru, migoljio okupan rosom dive�i se pticama koje su prelijetale nebesko plavetnilo. Dakako, ve�inu dana proveo bih �askaju�i sa svojim prijateljima i natje�u�i se s njima koji od nas, klasova, ima ljepša, punija zrna.

No�as me probudila vika i žamor. Trgnuo sam se, otvorio svoje umorne o�i i upitao što se događa. Bila je krasna zvjezdana no�. Na nebu se moglo vidjeti tisu�e iskara. Kad su mi rekli što se događa, nisam mogao vjerovati. Moj �e život završiti, nestat �u, nestati zauvijek!

Naime, ljudi �e nas pokupiti, razdvojiti, samljeti naša srcolika zrna, naš ponos, te �e od toga dobiti brašno od kojeg �e napraviti kruh. To je strašno. Horor! Želio sam se uštipnuti da se probudim iz ovoga ružnog sna. Zar više nikada ne�u mo�i uživati u zalasku sunca, u pjevu pti�a, u cvjetanju šume?! Zar �e sve to nestati? Zar nikako ta okrutna bi�a ne mogu poštedjeti moj mali život… Obratio sam se ostalima za pomo�.

– Pa, zašto bi se tome odupirao? – viknuo je malen klas do mene. Ha? O �emu on to pri�a?

Štošta mi se motalo po glavi. Postao sam zbunjen, pomalo uplašen.

– U svomu kratkom vijeku u�init �u nešto plemenito! – nastavio je.

– Sretan sam što �u dati život za druge. Moj �e život dobiti novu vrijednost!

Govorio je tako ponosno, tako hrabro.– A kako �eš ti dati svoj život za druge? – morao sam ga

prekinuti, no i dalje sam ga promatrao s divljenjem.– Od mojih �e zrna napraviti brašno, a od brašna kruh…

Kruh je snaga života, mjerilo dobrote, �ovje�nosti, ljubavi prema bližnjemu. Tako �e se nahraniti barem jedna gladna duša!

Pokajao sam se za ono što sam rekao prije shvativši da je prava vrijednost u životu svakoga od nas pružiti ruku i biti bolji, a ne misliti samo na sebe!

Zadovoljan utonuo sam u san, željno iš�ekuju�i sutra…

DOROTEJA HABAZIN, 8. r.


Odjeci 2009 2.indd 83 27/5/09 19:17:41

84


Moje odrastanje

Kao malena djevoj�ica bila sam omiljena u obitelji. Tata mi pri�a da sam bila vrlo zaigrano i nasmijano dijete. Uživala sam provoditi vrijeme s ocem i majkom. Odgajali su me djed i baka. Tata i mama radili su po cijele dane. Nisu imali vremena za mene. S njima sam provodila samo vikende. Nestrpljivo sam o�ekivala subote. Išli smo na izlete i igrali se u prirodi.

Za mene su djed i baka skrbili tri godine. Sve do dana kad je mama zatrudnjela. Tada su po�eli najljepši mjeseci mog života. Budila sam se u maj�inom naru�ju. S njom sam provodila cijele dane. Zajedno smo išle u trgovinu, vodile sestru u školu, gledale televiziju, �itale pri�e… Nestrpljivo smo �ekale povratak sestre iz škole. Uživala sam u igri, sre�i, životu. Sve do jednog dana kada je na svijet došao brat. On je postao omiljen, i ja više nisam bila na prvomu mjestu u obitelji.

Ali ubrzo smo se u maminom naru�ju našli sve troje. Sestra i ja obožavale smo brata. Pomagale smo majci brinuti se o njemu.

Ali nakon godinu i nešto dogodilo se najgore… Majka je jako oboljela. Nakon dugog i teškog pokušaja lije�enja mama umire. Za mene je život stao. Željela sam umrijeti kako bih bila s majkom.

Još i danas rado se družimo u mislima. Ona je živa. Živi u mojem srcu. A moje djetinjstvo, odrastanje? Trebam li vam još što re�i…

VALENTINA CVETKO, 6. r.

OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

Poput djeda i oca

Ja sam religiozan �ovjek. Vjerujem u Boga, idem u crkvu. Mislim da se ništa ne može posti�i bez rada. U znoju lica jest �eš kruh svoj.

Svaki �ovjek želi sre�u. Bez obzira u kojem obliku, on je želi. Neki žele sretnu ljubav, neki novac. Loše je kad �ovjek do te sre�e dolazi olako. Lutrija, nagradne igre… Mislim da bi svaki �ovjek trebao dobiti samo ono što je zaradio.

Ho�u upisati gimnaziju. Zato u�im svaki dan, zato imam dobre ocjene. Neki �e se upisati preko veze. Ja se ho�u upisati zbog svojeg znanja i ni�eg drugog. Volim svirati. Vježbam svaki dan i svaki dan polako napredujem. Samo tako mogu do�i do savršenstva. U glazbi nema pre�aca.

Najljepše je živjeti bezbrižno. Dobivaš pla�u, nemaš dugova, imaš dom. Samo se poštenim radom može to posti�i. Davno sam to shvatio. Susre�em se s tim svaki dan.

Odjeci 2009 2.indd 84 27/5/09 19:17:44

Odjeci

85


Volim raditi jer znam da �u kad-tad biti nagrađen za to. Roditelji me podržavaju i slažu se s mojim mišljenjem. Na taj na�in do sre�e je došao moj otac, a i moj djed.

�ovjek mora biti pošten, marljiv i uporan. Samo tako može na�i svoju zlatnu pticu.

ANTUN PROFETA, 8. r.

OŠ SVETI KRIŽ ZA�RETJE, Sveti Križ Za�retje

Zaljubljeni Vjetar

Jednog prohladnog zimskog dana Vjetar se lijeno vukao po šumi. Nekako baš i nije bio raspoložen. Razmišljao je o svojem najdražem godišnjem dobu, ljetu. Tada može puhati koliko želi, a nitko se ne ljuti. A sad, zimi, samo malo ja�e puhne i ve� su svi ljuti i bježe u svoje domove.

Vukao se on tako tužan i nesretan sve dok nije došao na rub šume. Nije mu se išlo dalje, pa je odlu�io malo se odmarati. Pogled mu se zaustavio na mladoj Brezi. Nije mogao vjerovati. Stablo je bilo tanko i vitko, a bijelo kao snijeg. Nježne grane lagano su se spuštale prema zemlji. – Kakvo krasno stvorenje! – pomisli Vjetar. Tiho se prišuljao bliže, ali nije imao hrabrosti popeti se do nježnih grana. Samo je mirno stajao i promatrao je.

Kad je došla no�, otišao je natrag u šumu. Ujutro se opet vratio, i tako danima sve dok nije došlo prolje�e. Šuma je prolistala, vo�ke su procvjetale, ali Vjetar to ništa nije primijetio. Vidio je samo svoju Brezu. Kada su se na Brezinim granama pojavili prvi listi�i, Vjetar više nije mogao izdržati. Tiho se popeo do krošnje. Lagano je njihao granama i �ekao što �e Breza re�i. Ho�e li se razljutiti i otjerati ga ili mu možda re�i nešto lijepo?

Breza nije nikad bila sretnija, nije znala kako da kaže Vjetru da je ovaj dan dugo �ekala. Nakon nekog vremena šapnula mu je da je i ona zaljubljena. Vjetar se pravio kao da ne razumije, iako se cijelu zimu nadao da je Breza zaljubljena baš u njega. Puhao je i dalje tiho, kao da pjeva, pa Breza više nije mogla izdržati. Glasno je priznala da je on taj u koga je zaljubljena.

Vjetar je onda postao još tiši i laganiji. Više nikad nije napuštao Brezu.

LUKA IVAK, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 85 27/5/09 19:17:44

86


ZAGREBA�KA

Odjeci 2009 2.indd 86 27/5/09 19:17:44

Odjeci

87

Z A G R E B A � K A Ž U P A N I J A

Ti nosiš svijet na dlanu

Krhka si poput leptiri�a, nježna kao pahuljica, a ipak nosiš svijet na svojem dlanu. Kako to uspijevaš? Ne znam, ali ti vjerujem. Ti si moja snaga, moja nemo�, moja sre�a, moja bol. Kada mi je teško, otvaraš dlan i zatvaraš šaku punu mojih suza. Vjeruješ mi. Ti nisi kao drugi ljudi. Znam to. Ti me nikada ne bi mogla povrijediti. S punim povjerenjem polažem �itav svoj svijet na tvoj dlan. I nestajem u toplini �esto. Pre�esto. Trebam te. Željela bih biti kao ti. Ti si izdržala, ti si se othrvala. Nisi pripadala svijetu u koji si zalutala, koji je prijetio da te proguta. Tada si rekla da je život neman, ali si ipak otvorila dlan. Znala sam da �eš pobijediti. Izgubiti zna�ilo bi povu�i i nas. I mene koja sam poput tebe. Koja želim kao i ti nositi ne�iji svijet na svojem dlanu. Imaš snagu. Nau�i me kako zadržati ljubav, kako je dati. Trebam te, mama. Hvala ti što si mi vratila povjerenje u život. Od tebe darovan. Volim te.

TENA KORDI�, 8. r.

OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

Odjeci 2009 2.indd 87 27/5/09 19:17:45

88


Moje misli

V jutro se zbudim,a moje su mislipolefke i pospane.

V školi med prijatelimamoje misli same bežiju,dalko putujui pak mi se vrnuvesele, spametne i sre�ne.

Gda sem betežna i žalosna,misli su moje teške i strgane.

Mama se nasmejei podraga mi lase,a moje misli bleš�ijukak son�eko zlatne.

Z doma�om popefkommoje misli popevaju,v knigu se zadubiju,v igri se igraju,v senjama spiju,boje se kmice,doktora i jedinice.

Gda me ti pogledaš,se moje misli nekam pobegnui dugo se ne vrnu.

�udnovate su moje misli,kaj ne?!

RAMONA Š�URIC, 6. r.

OŠ GRADEC, Gradec

Odjeci 2009 2.indd 88 27/5/09 19:17:45

Odjeci

89


Naš Vukovar

Tamo, daleko, na istoku, u plodnoj ravnici drage Slavonije ugnijezdio se naš grad, naš Vukovar.

Vjekovima je tu. Vjekovima stoji na braniku domovine, vjekovima odolijeva i suši i vjetru, i sablji i bajonetu, i zlim namjerama pohlepnih ljudi što oduvijek žele susjedu oteti i dušu i rodnu grudu. Nije se lako obraniti od u�estalih napada, ali kad se brani svoje povijesno tlo, ljudi postaju najja�i domoljubi, postaju heroji lavovskoga srca i pravedne duše kojima je rodni dom, rodni grad i domovina najve�a svetinja.

�estiti su i �asni stanovnici Vukovara. Ne treba im ni stopa tuđe zemlje, ni more tuđeg blaga. Oni samo žele miran i sretan život u svom gradu. Graditi ga, �uvati i braniti kao što su to radili i svi njihovi preci, koji su im darovali tu svetu grudu zemlje i zadužili ih da je brane i vole srcem i djelima.

„To je vaš grad, hrvatski grad! Rastite i uživajte u njemu, ponosite se njime, al’ nikom ga ne dajte!”

I nisu ga dali, nisu ga iznevjerili. U njemu su ostali do kraja. Branili su grad, ljude, svoje uspomene i djetinjstvo. Preko no�i postali su heroji. Siniša Glavaševi�, Blago Zadro… Preko no�i dje�aci su postali ratnici. Tisu�e branitelja znanih i neznanih. A onda su postali tisu�e njegovih stanovnika što su morali iz svoga grada.

Istina je bila gorka. Oni što su ugrabili grad, bez milosti su ga razrušili pokušavaju�i satrti svaki trag humanog života u njemu, svaki trag ljubavi prema životu i �ovjeku. Ranili su grad najstrašnijim �inom na Ov�ari, u Borovu, u Veleprometu, Na Dunavu, na ulici, u bolnici, na vodotornju… Nisu znali da istina ima najdublje korijenje iz kojeg kad-tad izraste sveti i neuništivi plod. Nisu uspjeli uništiti srce i dušu grada Vukovara.

Ranjeni je grad dao snage svojim ljudima što su na prognani�kom putu plakali suzama istine i bola i izgovarali molitve povratka i oprosta.

Iz pepela se pridigao herojski grad, a njegovi sinovi vratili su se snažniji, odlu�niji i mudriji. Koliko je iskrenih, dobrih ljudi opet pozdravilo Vukovar, svoj grad! Koliko je ribi�a pošlo zorom na Vuku, koliko mladi�a zakazalo sastanke u parkovima, koliko se križeva zabijeljelo i svije�a zapalilo na grobovima!

I dok u tišini jutarnje sunce odaje po�ast palim herojima, vlati trave šapu�u im da žive u našim životima, kucaju u našim srcima, da su prisutni u našoj slobodi, igri, putovanju, moru, rijekama i životu. Oni su darovali svoj život za grad, za Vukovar, za domovinu, za mene i moje radosti.

Hrvatska, zemljo sveta, budi ponosna i mirno spavaj dok na tvome braniku bdije grad heroj, grad Vukovar. U njemu se tvoj barjak najprkosnije vije, u njemu se domoljublje najžeš�e kuje, u njemu se hrabrost velikim slovom piše, u njemu se ljubav najdublje osje�a.

MARIJANA PERKOVI�, 8. r.

OŠ GRADEC, Gradec

Odjeci 2009 2.indd 89 27/5/09 19:17:45

90


99999000000

Slika prva

Vu kesnu vurumesec gledi kmici v o�ii fest bleš�i.

SANDRA VODOPIJA, 5. r.

OŠ GRADEC, Gradec

Slika druga

Med oblakimamesec se fl etno skrivlev koma�ecima.

MIHAELA Š�URIC, 6. r.

OŠ GRADEC, Gradec

Odjeci 2009 2.indd 90 27/5/09 19:17:45

Odjeci

91


Moje selo

Uvijek razmišljam: tamo gdje �ovjek živi, vjerojatno mu je najugodnije i najljepše, kao i meni…

Živim u Grabri�u, selu u op�ini Gradec. Grabri� nije veliko selo, broji svega dvadesetak ku�a, ali svaka od njih ima svoju pri�u, svoju tajnu, uspjeh, tugu, ima svoju dušu i svoju povijest.

U selu svak’ svakoga pozna i nema toga koji ne zna barem dvije verzije o nekom događaju, svađi, smicalici ili sukobu.

U selu živi relativno mlado stanovništvo, pa i djece ima dosta. To me veseli jer se naj�eš�e okupljamo u �ijem dvorištu, družimo se i nikad nam nije dosadno.

Na oštrom zavoju od 90 stupnjeva pod neobi�nom nadstrešnicom nadaleko je uo�ljivo raspelo, koje je sagradio moj tata. Svi su mještani pomogli i danas su ponosni na njega. Jedanput godišnje župnik kraj raspela služi svetu misu za brojne seljane i njihove goste što dođu slaviti našeg zaštitnika, sv. Florijana.

I moje selo dotakli su brojni izumi, ali i problemi modernog doba. Ve� petnaestak godina u selu je pilana i tvornica parketa. Nažalost, ovih se dana govori o njezinom potpunom krahu jer je „došla” recesija i kriza je najprije dotakla drvnu industriju. A tu je i farma nojeva, kao i farma muznih krava. Ali te kravice više ne pasu na livadama podno sela jer su te livade išarane modernom obilaznicom od Zagreba prema Bjelovaru s brojnim zmijolikim cestama silaznicama i prilaznicama te budu�om trasom prema Križevcima.

I dok su mišljenja mještana oko svake inovacije podijeljena, život te�e, dani prolaze. Djeca stasaju i poneki napuštaju selo odlaze�i u gradove, gdje se zaposle. Mnogi se, pak, iz grada nastanjuju u mom selu. Kupe zemlju i ku�u, uklope se u naše životne navike i ubrzo postaju Grabri�ani.

Moji su pradjedovi živjeli ovdje. Nadam se da �u i ja ostati ovdje. Modernom cestom brzo se stiže do svakog odredišta, a povratak u selo, u svoj dom još je brži i draži. Tu sve znam i poznam, tu se ljudi međusobno druže i pozdravljaju, zabavljaju, pomažu. Cijelo selo �ini se kao ugodno susjedstvo. Selo Grabri� �e opstati, ono ima budu�nost, a u toj budu�nosti vidim sebe.

JELENA KRZNAR, 8. r.

OŠ GRADEC, Gradec

Odjeci 2009 2.indd 91 27/5/09 19:17:47

92


Iz Stellina životopisa

Probudiše me mama i tata u pola no�i.– Dođi, moramo i�i!Mislila sam da sanjam. Brzo uzmem Plutona, a mama mi u ruksak spakira odje�u

i strpa me u automobil. Vani mrkli mrak. Ne mogu spavati od uzbuđenja! Odjednom auto stane i kažu mi:

– Iziđi.Pred bakinom zgradom

do�ekao me djed u ogrta�u. Ništa nije govorio. Ušli smo u stan, stavio me u krevet i po-krio. Nisam znala ni zašto, ni kako. Bila sam znatiželjna, ali je san ipak prevladao.

Kada sam se ujutro probu-dila, baka je izustila:

– Imaš brata.– Gdje je?– U bolnici.– Zar je bolestan?– Ne, rodio se u dva sata i

�etrdeset minuta.– Mogu li ga i�i vidjeti?– I�i �emo poslije podne –

odgovori baka.Tada još nisam znala pro-

ces rađanja djeteta, pa sam odlu�ila nacrtati ga onako kako mislim da izgleda.

Dopodne sam umirala od dosade, ali mislim da je to ipak bila znatiželja.Kada sam ušla u bolnicu, s crtežom u džepu, i vidjela ga, blistao je kao zvjezdica na

nebu. Izgledao je kao loptica. Imao je plave o�i, malo crne kosice, male nožice i slatki trbuš�i�. Mislim da sad razumijem zašto su svima mala djeca slađa od velike. Slažem se s Petrom Panom: bolje je ostati malen.

– Sada nas još samo �eka izbor imena – kazala nam je mama.Tada su po�ele prepirke. Jedni su rekli Sven, a moja je ekipa navijala za Leo. Tako je

i dobio ime koje sada ponosno nosi: Sven Leo. Zovemo ga Svenko.

STELLA KUPRES, 6. r.

OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

Odjeci 2009 2.indd 92 27/5/09 19:17:47

93


SISA�KO-MOSLAVA�KA

Odjeci 2009 2.indd 93 27/5/09 19:17:48

94

OdjeciS I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Meni je dosadno

Dva su sata. Dolazim ku�i. Mama me uvijek pita jesam li gladan i što je novo u školi. Dok jedem, usput joj sve ispri�am. Nakon kratke pri�e napišem zada�u, malo u�im pa sve pripremim za sutradan.

Slobodan sam. Potpuno slobodan. Mogu se igrati do mile volje, ali vani je zima. Meni je u ku�i dosadno. Dosadila mi i televizija, i crtanje, i pisanje, i ra�unalo. Sve mi dosadilo. Zovem mamu: „Meni je dosadno! Što da radim?” Ona više nema ideja, a �ini mi se ni živaca za moju dosadu. Diže joj se kosa na glavi od moje dosadnosti, pa mi savjetuje opet isto: „U�i, ponavljaj. Ho�eš li igrati grad-selo ili rije� na rije�? Želiš li se kartati?” Šalje me iznova do moje prijateljice Maje iako joj govorim da mi je to sve dosadno.

Zna mama dobro koji bi mi lijek pomogao, ali još uvijek ga ne nudi. Ostajem uporan dok svojom dosadom ne postanem mami toliko dosadan da se preda i ljutito mi predloži: „Dobro. Možeš kuhati.” Nitko sretniji od mene jer nemam svaki dan takvu priliku.

Brzo uzmem nož i rezuckaju�i luk, smišljam što �u kuhati. Više mi nije dosadno, a i mama kaže da �e ona oprati suđe, pa mi je kuhanje još draže. Tko zna, možda budem pravi kuhar kad odrastem?! Možda budem i televizijska zvijezda kulinarske ve�eri U Petrovoj kuhinji?

Hm, možda.

PETAR PIRIZOVI�, 5. r.

OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

U kruhu šume polja

Miris toplog kruha vrati me na po�etak…Marljive ruke poljodjelca pripremile su zemlju, posijale pšenicu i postavile strašilo na

sredinu polja da ptice ne bi pojele sjeme i uništile urod.Prolazili su dani, sunce je grijalo i podizalo pšenicu, a kiša ju je umivala. Došao je

mjesec srpanj i vrijeme žetve. Stižu žeteoci sa srpovima i skupljaju žito u snopove. �ujem šum vjetra i lelujanje svakog klasa. U svakomu spava djeli� sunca.

Nakon toga posao preuzme mlinar i samelje pšenicu u brašno. Ono odlazi u trgovine ili na tržnicu, gdje ga kupuju naše majke i bake.

Kruh je naša dnevna potreba i blagoslov.

BARBARA LIKTER, 5. r.

OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

Odjeci 2009 2.indd 94 27/5/09 19:17:49

Odjeci

95

S I S A � K O - M O S L A V A � K A Ž U P A N I J A

Tko sam

al’ ne znam tko samšto ako i nisam štosam što sam ako ništanisam što ako samsamo misao ili tek šapattih

što ako sam samo misaoili tek šapat tih a opetšto ako ja jesam što ako jesam bi�eod zemlje i vodeJesam ili nisam.Nisam ili jesam.

FABIJAN HORVAT, 8. r.

OŠ NOVSKA, Novska

Rubača

Na zidu kuca stari sat. U kazaljkama njegovim svi�u jutra, žure popodneva. Minute, sate, dane i no�i, �ak i stolje�a broji.

Iz škrinje ispod njega uzdasi. Jedna stara ruba�a s nostalgijom se sje�a mirisa i zvukova davnih vremena.

„Nije ta mladost bila tako lijepa. Zapravo, bila je burna… �ak i moje boje mogu posvjedo�iti to! Ratni vihori, teška bolest, tuga, bol i patnja izbrisali su šarenilo s mojih šnjita…

Ali bilo je i lijepih dana. Sje�am se svojega prvog plesa! Bilo je davno, ali kao da se događa sada. Bila je mlada, mlada kao jutarnja rosa, imala je o�i boje neba, a obraze kao najljepša jabuka. Kosa joj je bila smeđa. Oko vrata stavila je zlatne dukate, a bujne pletenice ukrasila svilenim mašnama. Bila je divna, a i ja sam bila posebna jer sam bila dio te ljepote.

Ali taj ples!Još se uvijek sje�am svakog pokreta, svakog osmijeha, svake rije�i, uzdaha…Sada su to samo sje�anja. Stara sam i jedino što mi preostaje jesu uspomene.

Današnje mlade baš i ne poznam. Najviše vremena provodim u ovoj tamnoj i hladnoj škrinji, i jedini mi je prijatelj stari sat koji neumorno otkucava vrijeme. A ja bih plesala, plesala, plesala…”

Ova tužna pri�a skoro mi je izmamila suze, ali �emu pla�?! Odlu�ila sam: prvom �u prilikom ruba�u pozvati na dugi, dugi… neumorni ples.

DORA BRKANAC, 8. r.

OŠ SUNJA, Sunja

Odjeci 2009 2.indd 95 27/5/09 19:17:49

96

Odjeci

9999999999666666666


Valentinovo

Kada si u nekoga zaljubljen,sve ti je šareno i lijepo.Uz ljubavnu poruku si priljubljen,voliš nekoga slijepo.

Kupuješ bombonijere slatkeMilkine, Kraševe i ostale,dobivaš poljupce kratkeu ljubavi iz mašte nastale.

MATEO MILI�EVI�, 7. r.

OŠ MILKE TRNINE, Križ

Razredno ludilo

U mojem razredu svi su zaljubljeni.Luka u Anu.Mirko u Aleksandru.Stjepan je prestao pisati zada�u, Valentina sada tek piše.Mihovil je prestao dolaziti u školu, a Jelena je po�ela.Od ljubavi svi postadoše zaboravni i zbunjeni.Kada u�iteljica pita Danijela što su imenice, on šuti kao zabetoniran i samo gleda

sanjarski u Ivanu.Od nastave nasta pakao, pa ravnatelj potegnu za pedagoškom mjerom. Sada je

ovako: u a razredu samo su djevoj�ice, a u b sjede ožaloš�eni i bespomo�ni dje�aci.Zaustavljeno je razredno ludilo.

KATARINA BIRO, 6. r.


Odjeci 2009 2.indd 96 27/5/09 19:17:49

Odjeci

97


Najbolje

prijateljice

Najbolje prijateljicejedna drugoj praštaju.

Najbolje prijateljicezajedno maštaju.

One sretne dane imajui u radost djetinjstva vjeruju.

Najbolje prijateljice gledaju dugui misle jedna na drugu.

U njihovim danimanema mjesta za tugu.

LUCIJA NAKI�, 5. r.

OŠ NOVSKA, Novska

Snjegović

On ima nos,a i hoda bos.Ruka mu je drvena,a kapica crvena.Sam se sebi divikako ima kaput sivi.Zar nije krasan bašsnjegovi� naš?

ANA-MARIA MESI�, 6. r.


Odjeci 2009 2.indd 97 27/5/09 19:17:50

98


Moj Danijel

Moram vam, jednostavno moram, pri�ati o njemu, o svojemu velikom, savršenom bratu, najboljem bratu na svijetu. Volim ja njega najviše, a tko i ne bi volio to ludo, savršeno, neodoljivo stvorenje?!

Oduvijek smo si braco i ja bili jako frendi, nešto kao ma�ka i pas. Naravno, bile su tu �este svađe, samo iz bratske i sestrinske ljubavi. Zapo�injale bi ukrasnim pridjevima, a završavale imenicama koje bi i starci trebali tražiti u govornoj dje�joj svakodnevici…

Cmizdravice, balavice, izdajice, razmaženko, a zatim su se spominjale i nedužne životinje. Sve je bilo dobro dok smo bili jaki samo na rije�ima, a kad smo njih iscrpili, snage smo odmjeravali na bojištu: palo bi �upanje, štipanje, grebanje… No dalo se izdržati, jer smo bili maleni, pa ni snage nisu bile velike.

Kad sam bila mala sekica, ljutio se na mene jer sam rušila njegove građevine od lega.

E, onda je on postao još stariji i krenuo u srednju školu. Ja sam mu bila višak. Nije više imao vremena za jednu klinku. „Cmizdravice, pusti me da u�im!” vikao bi na seku koja mu se lijepila za noge. Jednostavno me otkantao iz svojeg društva.

Kako su i moji razredi odmicali, bila sam sve umišljenija jer imam velikog i uspješnog brata u višim razredima. Nitko mi nije bio ravan. Dovodila bih prijateljice ku�i i pokazivala njegove knjige, što sve u�i, kako ima sve petice... A on me ni dalje nije šljivio.

No, došlo je i mojih pet minuta. Izrasla sam u veliku seku koja ima velike i zgodne frendice, i ve� smo se malo po�eli družiti. „Sekice, ho�eš da ti braco ižica ve�eras izlazak od staraca, ho�eš da vas braco �uva od napasnika?” Ha ha ha, naiv�ina moj!

Moj braco i ja i dalje imamo svoje svađice jer ja sam za njega još uvijek mlađa sekica, rokerica, a on za mene štreber i šminker.

Ali dok ima naših povišenih tonova, ima i ljubavi.Zato, Danijele, najbolji brate na svijetu, voli te tvoja seka Iva.

IVA MARKI�, 7. r.

OŠ NOVSKA, Novska

Korito

Rodio sam se od vrbovog drva ispod dlijeta i �eki�a staroga stolara Stjepana.Tada nisam ni slutio da �e mi život biti tako zanimljiv. �im me stolar Stjepan završio,

unio me u �ardak i sretan rekao ženi: „Evo, sada �e i naše pređane plahte biti ravne.”Istoga dana žena je stavila dijete u mene i vožnja preko plahte je po�ela. Naprijed,

nazad, naprijed, nazad i tako u nedogled.Dijete je zaspalo, a ja sam bio sretan što su plahte ravne i što je vožnja završena.Uve�er bi stavljali vodu u mene i kupali dijete. Tako sam godinama vjerno služio

svojim gospodarima.Onda su me odjednom stavili u mra�nu sobu. Našli smo se zajedno preslica, vreteno,

zipka, sita, tkala�ki stan, kolovrat i ja. Svi smo se pitali: „Što se dogodilo?”Nitko od nas nije znao odgovor.

Odjeci 2009 2.indd 98 27/5/09 19:17:51

Odjeci

9999999999


„Možda �u sutra biti nekome potreban” mislio sam. Dugo iš�ekivani dan nije došao.

Ipak, jednog dana vrata su se otvorila. Sobu u ku�i zamijenio sam novim prostorom. I danas se tu nalazim. Zovu ga muzej. Djeca, koja dolaze, nalik su na dijete koje se vozilo i kupalo u meni. Dolaze ovamo da nau�e �emu sam služio i kako se živjelo u prošlosti.

DORA KRSNIK, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

Što je sreća?

�esto sam svakodnevicu uzimala „zdravo za gotovo” ne raduju�i se onomu što je obi�no.

Sve dok jednoga dana…Otišli smo sa sestrom u bolnicu. Bio joj je otkriven tumor i

hitno je morala biti operirana. Od toga trenutka nad našu se obitelj nadvila tama, velika

tuga i neopisiva bol.Bilo je teško gledati uplašena lica, tugu u o�ima, suze na

licu mojih roditelja. Sre�u je zamijenila tuga i patnja. Sre�a se u nama negdje duboko sakrila. Tinjala je, tinjala i nestajala.

Sjedili smo u dugoj mra�noj �ekaonici i �ekali rezultate pretraga, shrvani od boli i straha.

Tada nam je prišla jedna djevoj�ica s osmijehom na licu. Pri�ala nam je o sebi, o svojim strahovanjima, patnjama i operacijama. Pou�ila nas je da je svaki trenutak, svaki dan dar Božji, da mu se trebamo veseliti i da trebamo živjeti za danas.

Shvatili smo da smo ipak sretni i da je sre�a tu, da se moramo nadati. Nau�ili smo da u sre�i moramo uživati danas i da je trebamo dijeliti sa svima.

Djevoj�ice više nema među nama. Izgubila je svoju bitku s karcinomom. Nje nema, ali ono što mi je od nje ostalo, što sam od nje nau�ila, neprocjenjivo je:

Treba vjerovati, živjeti, nadati se i biti sretan.Sre�a je u nadi, u ljubavi, u obitelji…

TEA BALAŠKO, 6. r.


Odjeci 2009 2.indd 99 27/5/09 19:17:51

100


Otac

Od svoje tre�e godine dijete sam razvedenih roditelja. Otac me napustio. Dugo su mi u obitelji to prešu�ivali. Kada sam saznao pravu istinu, bilo mi je teško. Bio sam nesretan. Bio sam uplašen. Bio sam „osaka�en”.

Kako je vrijeme odmicalo, sve sam se više privikavao na nastalu situaciju. No, tata mi je još uvijek užasno nedostajao. Budan sam ga sanjao, ali on nije dolazio.

I tako je promicalo vrijeme. Po�eo sam ga zaboravljati, ne znam kako ni zašto. Uhvatio sam sre�u i nisam je puštao, a sre�a su mi bili dani provedeni s mamom. Na tatu sam se naljutio. Prestao mi je biti važan.

I onda… za moj sedmi rođendan, pojavio se otac, navodno da mi �estita. Za mene je tada ve� bio stranac.

Dolazio je još nekoliko puta, ali kad god sam vidio njegov automobil u dvorištu, pao mi je mrak na o�i. No, koliko god ja to poricao, on mi je još uvijek nedostajao. Nisam imao s kim razgovarati o puknutom lancu na starom biciklu, nisam imao potporu, onu pravu potporu u mnogim bolni�kim hodnicima, a plašili su me. Mamini su me zagrljaji tješili, a tatini su mi trebali za hrabrost. Nije ga bilo, a trebao mi je.

Još uvijek ga nema. Sada imam trinaest godina. O svojem ocu najmanje razmišljam. Bez njega mi ništa ne manjka. Da mi netko ponudi povratak u prošlost i tatino vra�anje, vjerojatno ne bih prihvatio. Gorko razmišljanje i utjeha: bolje što me i napustio nego da me maltretira.

Ali… možda bismo bili sretna obitelj da me nije napustio?! Ne vjerujem da �u mu ikad mo�i oprostiti. Priznajem da ga, dok sam potpuno sam sa svojom dušom, još uvijek �ekam iako osje�am da je za nas dvojicu kasno.

Moje je pravo da me to boli u tišini, ali imam i pravo pitati sve oko sebe: tko �e mi dati pravi „muški” savjet o prvom brijanju?

Imam li pravo barem nadati se da bih bio njegova maza da je ostao sa mnom?

RATKO VITORAC, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 100 27/5/09 19:17:56

Odjeci

101


Nigdje

ljepše

nije

Šareno jutrou tisu�u boja.Prolje�e je.Veselim se jaglacu.Pijetao kukuri�e,pa�i�i do potokagegaju za patkom.Šuma prolistala -sve je puno zelenih haljina.Je�am sesuncu raduje,tata ore njivu -sjetva je blizu.

Cvrku�u pticeproljetnu pjesmu.Voda žubori,miriše život.Putuju plavi oblaci.Ja ne idem nikamo.Ostajem s prolje�emu selu.Kraljev�ani!Nigdje ljepše nije!

PETAR PIRIZOVI�, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 101 27/5/09 19:17:56

102


KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA

Odjeci 2009 2.indd 102 27/5/09 19:17:56

Odjeci

103

K O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Došla je pramalet

Zasvetila je mese�ina,pramalet se zbudila.Morala je zimo zameniti,ni sekundo zakesniti.

Po danu bo sonce grelo,no�no cvetje bo v no�i cvelo.Visibabe i đurđice,v grabi plave fi jolice.

Sonce i mesec igrajo sev rascveteni lepi grani.Na se strane Podravinepramalet nas vun mami.

ANA ŠESTAK, 7. r.

OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

Svjetlo

Mjesec nad štalicom stoji.Nebesko svjetlo navješ�ujeda Sina rodila je Majka.

Boži�no svjetlo obasjava svijet.Rodio nam se Isus, Naš spasitelj svet!

VALENTINA CVETNI�, 7. r.

OŠ „LEGRAD“, Legrad

DDoošl

ZasvetilaprammaleMoraala ni seekun

Po danuno�nno cVisibbabev graabi

Soncce i v rasscveNa se stprammale

SSvvje

Mjessec Nebeeskoda Sina

Boži��noRodio nNaš spa

Odjeci 2009 2.indd 103 27/5/09 19:17:57

104

Odjeci

111110000004444


Kak ftica

Kak fticaja bi poleteti štela!Kaka fticaja bi lepopopevati štela.

Prijateli bi mi bilise ftice ne zemli.A gnezdo toplo i mefkokakvo niš�e imal ne bi.

Sako bi jesenštela daleko odleteti, a sako pramaletnazaj se tu vrnoti.

Gda bi serodnog kraja zaželela, z dalekog svetamam bi se vrnola.

Bodite i vikak visoko fticei niš�e nam ne bo zelto nebo široko.

ANAMARIJA KALAVARI�, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 104 27/5/09 19:18:00

Odjeci

105


Lani i Loreni(od seke Larise)

Kada ih pogledam,Vidim svu dobrotu i ljepotu svijeta.Nema takvih seka, ljepših i od cvije�a.

Njihove o�izelene i plave,blistaju kao vali u bistre rijeke Drave.

Malen nosi�poput safi raslatke mirise po kuhinji bira.

Nježna lica,nježnija od latice cvijeta,najljepša su lica cijeloga svijeta.

LARISA RAVNJAK, 6. r.

OŠ „BRA�A RADI�“, Koprivnica

Od srca

Kad bih mogla birati kakva bih željela biti, odabrala bih da budem baš kao ti!Da me vole tako kao što ljudi vole tebe.Velik si mi, svijetli uzor, mama!

OZANA MIKULI�, 7. r.

OŠ „LEGRAD“, Legrad

Odjeci 2009 2.indd 105 27/5/09 19:18:02

106

OdjeciK O P R I V N I � K O - K R I Ž E V A � K A Ž U P A N I J A

Peteranec

Mnogi pisci opisuju krajeve, doživljaje s putovanja i susreta, pa sam ja odlu�io pisati o jednom podravskom selu, a meni najdražem i najljepšem, selu gdje ja živim, o Peterancu.

Peteranec je lijep podravski kraj, pun polja i njiva koje ga dijele od Koprivnice, Drnja i Sigeca.

To je selo koje se sastoji od pet ulica, a svaka je od njih lijepa na svoj na�in.

Kad putuješ kroz Ulicu Bra�e Radi�a, poznatu kao Makovec, možeš vidjeti crkvu Svetog Petra i Pavla, koja je sagrađena u 18. stolje�u.

Ulica vodi sve do Drnja i Sigeca.U Ulicu kralja Tomislava, ili Ruškovje, možeš u�i s dviju

strana.Kad uđeš u Ulicu Frana Galovi�a, poznatu kao Jalševu,

ugledaš staru ku�u poznatoga hrvatskog pjesnika Frana Galovi�a, po kojem je dobila ime. Ispred nje je Isusovo raspelo, koje ljeti uređujemo.

Še�u�i Ulicom Matije Gupca, zvanom Polanec, možeš ugledati spomenik – Anđeo mira, sagrađen u spomen svim poginulima u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Tu je i Kapetanija, podignuta za vrijeme Vojne krajine.Malo dalje od Ulice Tome Blažeka prolazi pruga od

Koprivnice pa sve do Mađarske, koja je sagrađena u po�ecima razvoja željezni�kog prometa.

Na kraju ulica prostiru se njive i oranice, koje seljani obrađuju. Prije su ljudi nosili peteranske nošnje, no danas se one mogu vidjeti samo u nekim posebnim prigodama.

Volim Peteranec, volim živjeti u ovom selu.

DOMAGOJ KIHAS, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 106 27/5/09 19:18:02

107


BJELOVARSKO-BILOGORSKA

Odjeci 2009 2.indd 107 27/5/09 19:18:02

108

Odjeci

Na obali…

…brod stari,Na bok nagnut,NasukanOstao.

A nekad…

Nekad je jutrimaPo moru brodio,I moj je dida njimeRibe lovio.

Na obaliStoji brodStar i samK’o i dida moj.

Dva starcaNa obali.

MARIJA HELENA PAVLEK, 7. r.

IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Odjeci 2009 2.indd 108 27/5/09 19:18:03

Odjeci

109


Točka

Tamna je no�. Mirno je i tiho. Ja sam u svojemu mekom i toplom krevetu.Odjednom za�ujem nježni glasi�:„Ej, ti, pogledaj dolje!“Tražila sam pogledom odakle glas dolazi, ali ništa nisam vidjela. Glasi� se ponovno

javio:„Pogledaj dolje!“Pogledala sam i na parketu ugledala malu to�ku. Misle�i da je pse�a buha, udarila

sam je papu�om. Okrenula sam papu�u, a s nje se odlijepila to�ka. Izgledala je kao da �e se zbog ljutnje razvu�i u pravac.

„Još me i gaziš!“ viknula je.Gle, pa to nije buha, pomislila sam i sjela na pod.„Nemoj se toliko ljutiti. Žao mi je. Nisam te prepoznala“, opravdavala sam se.„Slušaj, Klara! Ti znaš da ja imam posla u raznim knjigama, �asopisima, novinama,

plakatima. Ukratko, u svemu što je napisano. Nekada radim po cijele dane“, uzdahnula je i nastavila. „U poslu me najviše ljutite vi, djeca. Zato što ne znate gdje da me stavite! Stavite me i na kraju upitne i na kraju uskli�ne re�enice, a na kraju izjavne napišete zarez. Užas! Neki dan Matko je u re�enici imao upitnu �esticu zar, a na kraju je stavio to�ku! Ne�uveno! Ili Marta. Ona je u svojem sastavku o jeseni dozivala jesen. Hej! rekla je jeseni, a umjesto uskli�nika stavila je to�ku! Sve je to prestrašno“, zaklju�ila je to�ka teško dišu�i. A kada je došla do daha, nastavila je:

„Ja više ne�u raditi posao upitnika, uskli�nika ili zareza. I TO�KA! To sam ti došla re�i.“

Kratko je pošutjela i nastavila:„U školi ste �itali ono štivo, mislim da se zove S ljubavlju iš�ekivanom djetetu. Da,

to je to štivo. Tamo me uop�e nema, a nema ni zareza, upitnika, uskli�nika, dvoto�ja, troto�ja… Ljudi su to nazvali pjesni�kom slobodom. Smiješno, je l’ da? Kakva sloboda! To smo mi svi otišli na odmor. Kolektivni odmor. I znaš što? Idem ja opet malo na odmor! Sa sobom vodim i svoje prijatelje, a vi se snalazite bez nas kako god znate.“

i dok sam trepnula to�ke više nije bilo �ula se samo sve tiša pjesmica ja sam mala to�kica to�kica to�kica mala to�ka to�kica ica ca aaa okrugla sam lijepa sva lijepa sva a ne duguljasta aha kad je pjesmica prestala to�ku sam tražila pod vratima na stolu u pernici ali nje

nigdje nije bilo zavirila sam i u papu�u i ništa onda se za�uo neki zvuk mislila sam da je to to�ka ali to je bila samo moja budilica razmišljala sam ho�e li nastavnica uvažiti ovaj sastavak ili sam ipak trebala pri�ekati to�ku i njezine prijatelje da se vrate mu�i me još kamo su svi oni otišli gdje se odmaraju gdje ljetuju i zimuju to�ke

ali moram priznati da mi je bez svih njih sasvim dobro predobro

KLARA PAVI�, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 109 27/5/09 19:18:03

110

OdjeciB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Da sam rijeka

Rodila sam se 23. travnja u jedno nedjeljno kišovito jutro. Prolje�e je doba kada se svi mali izvori pripremaju na veliku preobrazbu u potok, zatim u rijeku, a na kraju završe u prostranom moru.

Ime mi je Bistra. Rođena sam u jednomu malom slavonskom selu blizu Bjelovara, iz kojeg je i zapo�elo moje putovanje. Nakon nekoliko sati došla sam u selo Dežanovac. Upoznala sam i prijateljicu �avlovicu, ali ona nije željela putovati. Zbog dobrih ljudi i �istog okoliša dvoumila sam se ho�u li nastaviti svoje putovanje ili �u ostati u ovomu krasnom selu. Zbog velike znatiželje ipak sam odlu�ila nastaviti put.. Tekla sam poljima, šumama i livadama i upoznala mnoge prijatelje.

Put me naveo i u jedan veliki grad u kojem mi se nije svidjelo. Razo�arao me susret s oholom rijekom Savom, koja se samo hvalila svojom veli�inom, pa sam odlu�ila nastaviti put.

Nisam se nigdje zadržavala. Predjeli kroz koje sam putovala bili su druga�iji od onih u kojima sam ja rođena. Ogromne šume na velikim gorama djelovale su pomalo zastrašuju�e. Ali moram priznati da je zrak bio �ist i vrlo osvježavaju�i. Put je bio sve teži.

Morala sam prije�i ogromnu planinu Velebit, a to nije bio lagan zadatak. Na tom teškom usponu razveselio me medo koji me došao pozdraviti i napiti se moje bistre i hladne vode. Kad sam ve� mislila da sam na kraju snaga, put je postao lakši jer sam se po�ela spuštati. I dalje je svuda oko mene bio kamen, ali više nije bilo velikih uspona.

Odlu�ila sam da �e moje odredište biti Dubrovnik jer su mi, dok sam putovala ovim planinskim krajem, svi govorili da je to jedan od najljepših gradova. Nisam im vjerovala jer znam da je najljepši kraj na svijetu upravo kraj u kojem sam ja rođena, ali sam ipak odlu�ila provjeriti te pri�e.

Odjednom sam �ula neobi�an zvuk. Skrenula sam sa svoga puta da vidim što je to. Jako sam se iznenadila. Na krasnim orguljama vjetar je svirao �udesnu skladbu. Bilo je to u Zadru. Znala sam da �e taj trenutak ostati zauvijek u mom sje�anju. Putovanje se moralo nastaviti.

20. kolovoza stigla sam u Dubrovnik. Zaista je bio divan. O�arao me svojim starim zidinama. Željela sam ga dulje razgledavati, ali nije bilo vremena. Morala sam krenuti prema moru.

Bila sam nesretna jer se moje putovanje bližilo kraju. Utje�u�i u more, prisje�ala sam se svih lijepih predjela ove divne zemlje kroz koju me vodio put.

MAGDALENA MARTI�, 6. r.

OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

Odjeci 2009 2.indd 110 27/5/09 19:18:03

Odjeci

111


Kiša

Kada me obuzme tamaJer sam sama,Ona je tuPa:Žubori,I sipi,I te�e.

Kada sam tužna,Kada sam ljuta,Ona kao da znaPa:Žamori,Kiši,Rominja,TupkaI lijevaI po mojem licuRadost prolijeva.

IVANA HERMAN, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 111 27/5/09 19:18:03

112


POŽEŠKO-SLAVONSKA

Odjeci 2009 2.indd 112 27/5/09 19:18:04

Odjeci

1131111111111111333333

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Nasmijani dan

U mra�noj tihoj no�iZaspao je dan.Odjednom je poput djetetaUtonuo u san.

Zvjezdica DanicaLagano ga njišeKao malog princaŠto sneno uzdiše.

Kad je svanulo jutro,Probudi se dan.Ozaren i nasmijan posko�iIza brdašca – VAN!

JELENA KIŠ, 5. r.

OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

Odjeci 2009 2.indd 113 27/5/09 19:18:05

114

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Dala bih

odlikovanje

Odlikovanje bih dala prvo mamizbog ukusnog ru�kapa susjedi što nas pazii ma�ki što se stalno mazi.

Dala bih odlikovanje liš�ušto zeleno lista, rosi što se blista,tati što puno radii psu kojeg se stalno gladi.

Dala bih odlikovanje suncušto nas grije, kavi koja �esto vrije,cvr�ku što stalno pjevai oblaku koji sijeva.

Dala bih odlikovanje gumici što briše,olovci što piše,nastavnicima jer nas puno u�ei roditeljima koji uporno �ekaju kod ku�e.

Odlikovanje bih dala automobilimašto jure, pješacima što žure,bubamari što puno to�aka imai moru kada dođe plima.

Odlikovala bih još sve ljude na svijetu,i žene koje idu na dijetu,i žabu koja ska�e,i bebu koja pla�e!

MATIJA HORVAT, 5. r.

OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

Odjeci 2009 2.indd 114 27/5/09 19:18:08

Odjeci

115

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Gubitnik

Pravih prijatelja danas je, nažalost, jako malo. Ljudi tr�e za novcem. Bezglavo svi jure i žure i nemaju vremena jedni za druge. Istina, u svijetu današnjice bez novca se ne može, i to je pokvarilo mnoga prijateljstva.

Ja sam se jako razo�arao jer sam izgubio svojega prvog i velikog prijatelja iz ranog djetinjstva. On je oduvijek imao sve, a ja puno manje i zbog toga me stalno podcjenjivao. Ispo�etka to nisam shva�ao, ali s vremenom mi je to po�elo smetati i naše je prijateljstvo puklo.

Bio sam razo�aran, ali sam ubrzo shvatio da je on pravi gubitnik. Puno je siromašniji od mene. Džepovi su mu puni, ali je srce prazno.

MARKO HUSI�, 5. r.

OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

Odjeci 2009 2.indd 115 27/5/09 19:18:08

116


BRODSKO-POSAVSKA

Odjeci 2009 2.indd 116 27/5/09 19:18:08

Odjeci

117

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Pucaj, pucaj, Koko…

Zimska ve�er. Pod bijelim se pokriva�em Slavonija odmara. Obitelj je na okupu. Tata i djed gledaju Dnevnik. Brat slaže lego kockice. Baka sjedi za stolom i ka�ka. Ja �itam lektiru. Ulazi mama s punom zdjelom pucavica (ispucanih u mikrovalnoj pe�nici).

Svi se primi�emo stolu i uživamo. A baka Ana po�inje pri�u.„Kad sam ja bila đeca, dida Franjo bi naskali�o nasitno suvi

drva i naložio vatru pod šupicom ge se kruv peko. Baka Anica bi narunjila zrna kokuruza i metnila u rešeto. Uzela bi rešeto i drmala pucaše vriz vatre. Kad se ugriju pucaši i po�mu pomalo pucati, onda bi moja nena Marica, moj baja Joza i ja zapjevali:

PUCAJ, PUCAJ, KOKO, EVO IDE JOKO.

NOSI PUŠKU NA RAMENU, UDRI KOKU PO KOLJENU.

PUCAJ, PUCAJ DO TAVANA. AKO NE�EŠ DO TAVANA, BACI�U TE KOKOŠAMA.

Dida Franjo bi uvatio novu široku metlu iz vrta i držo vriz rešeta da pucavice ne bi iskakale napolje. A, ako koja i isko�i, odma je pojedemo.“

TIHANA VARZI�, 7. r.

OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

Odjeci 2009 2.indd 117 27/5/09 19:18:09

118

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Moja škola(povodom stote obljetnice)

Ona u ugluponosno stojii širi svoje rukešarenoj povorcišto se rojiuz puno smijeha i buke.

U njoj u�imobrojke i slova,predikate i meridijane,koliko su daleko zvijezde,snagu vjetra i valovai sve što u glavu stane.

A kada zvonorazbije tišinu i muk,đaci se kao šarene pikuleprospu stubamauz razigrani zvuk.

Kada se ugase svjetlai vrata zatvore,u školi se igraju tajne.Sve ljubavi, tuge i sre�eplešu do zore inikada se otkriti ne�e.

ANAMARIJA PERI�, 6. r.

OŠ ÐURO PILAR, Slavonski Brod

Odjeci 2009 2.indd 118 27/5/09 19:18:10

Odjeci

119


Jesen u mojoj ulici

Koracima tihim, gotovo ne�ujnim, ali sigurnim, stigla je jesen u moju ulicu.

Prvim kapima okupa ulicu i napoji žednu zemlju. Travnjaci ozelene, a žabice veselim skokom pozdravljaju darovatelja. Sve što se krilo duboko u zemlji od ljetnih vru�ina, priklju�i se veselju. Listovi stare lipe zatrepere na povjetarcu, a trešnjini listovi pozdraviše ga mijenjaju�i boje od žute do crvene. Odjednom se stvori jato lastavica, koje zastane na elektri�nim vodovima i nestane. Na istomu mjestu zamijeniše ga �vorci. To je samo izvidnica u potrazi za slatkim bobama grožđa. Vjetar ja�e zapuše i listovi svih boja prekriše ulicu i staze. Zavijori dim iz dimnjaka, a tišinu prekine zvuk motorne pile. Prva jutarnja magla provu�e se ulicom skrivaju�i pospane đake na putu do škole.

I tako, dan za danom, dok prvi mrazovi ne zabijele, a priroda se ne spremi za po�inak.

MONIKA KEMEC, 6. r.

OŠ DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�, Oriovac

Proljeće…u mojim mislima

Dok sjedim u toploj sobi, a vani se sve bijeli, mislim o prolje�u. Dosta mi je minusa, hladno�e i leda! Razmišljam o toplom suncu, majici bez rukava i hladovini ispod krošnje marelice, utonule u zelenilo livade i vo�njaka.

Vani je debeo snježni pokriva�, a ja zamišljam: cicamacu, žuti drinak, vrapce u rascvjetanoj breskvi, ljepljivi miris zerdalije. Plavetnim nebom, od krošnje do krošnje, lete laste. Prolje�e je i život je svuda oko nas.

Uskoro �e Valentinovo. Bake kažu: „Prvi proljetni svetac.“ Ljubav i prolje�e kao jaglac i Valentinovo – moji glasnici prolje�a iako se sve bijeli svuda oko nas.

TEREZIJA KNEŽEVI�, 8. r.


Odjeci 2009 2.indd 119 27/5/09 19:18:10

120

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Stara krušna peć

U dvorištu moje bakeve� odavno ne broje se godine.�ini se da je vrijeme stalo,predmete stare i �udne uspavalo.

Uz bakinu ku�u jedna mala ku�a stoji.�emu ona služi, ljudi moji?Na njoj se vide prozor�i�a dva, a kroz vratašca samo crna gar.

Po dvorištu baka s košaromtajanstveno i polagano se kre�e.Uzima vatralj – tako kaže ona – i u ku�icu nešto me�e.

I tada baka tiho mi re�e:„Ovako se doma�i kruh pe�e, a ovo je stara krušna pe�koja kruh pe�e dugo, dugo ve�.“

JOSIPA MARJANOVI�, 6. r.

OŠ DRAGALI�, Dragali�

Odjeci 2009 2.indd 120 27/5/09 19:18:11

Odjeci

121


11111111112222221111111

Lička Slavonka

Prije nekoliko godina umrla je moja baka. Voljela sam duge razgovore s njom. �esto mi je pri�ala pri�e iz svojega teškog života. Pozorno sam je slušala.

Baka je rođena i odrasla u kamenitoj Lici. Na škrtoj zemlji život je bio težak, pretežak. Bili su velika sirotinja. Ve� kao djevoj�ica morala je �uvati ovce. Uzela bi mali stolac i krenula prema kršnom Velebitu. Bilo je puno djece �obana. Veseli i razigrani igre su sami izmišljali. Iako vrlo siromašni, bili su sretni i zadovoljni. Daleko se �ula njihova pjesma i zvonki smijeh.

Kada je malo odrasla, išla je u Senj prodavati nešto vune. Morala je ustati vrlo rano i pješice preko Velebita. Nije joj bilo teško jer je bila mlada. Za prodanu vunu ku�i je nosila sol. „Teška su to bila vremena“, znala je re�i baka.

Kao odrasla djevojka došla je u Slavoniju u svatove. Tu je upoznala moga djeda. Zaljubila se, udala i došla žvjeti u ravnu Slavoniju, u Gundince. Sve joj je bilo novo, nepoznato. Djed i njegova ljubav �inili su svoje. Baka se brzo i lako privikla na novi i puno lakši život u ravnoj i bogatoj Slavoniji.

Iako je dugo živjela u Slavoniji, prihvatila slavonski govor, odje�u i obi�aje, voljela nam je pri�ati o svojoj rodnoj Lici.

Sje�aju�i se bakinih pri�a, sve više želim posjetiti Liku, dio Lijepe Naše o kojem mi je baka �esto i puno pri�ala. Nadam se da �e mi se želja i ispuniti.

ANA ŠKRIPEK, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 121 27/5/09 19:18:11

122


VIROVITI�KO-PODRAVSKA

Odjeci 2009 2.indd 122 27/5/09 19:18:12

Odjeci

123

V I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

I vratit će se…(mojemu voljenom djedu)

Sjedim na livadi i gledamZalazak sunca. �ujem laganKas konja sa planine.Na planini na bijelom konju�ovjek sa šeširom.To je moj djed.

Sjedim na livadi i gledamZalazak sunca, ali ne �ujemKas konja. Planina je pusta.Široka polja, zelene livade,Plavo nebo i životinje u šumi�ekaju da se vrati moj djed.

A on sanja svoja stada,Pitke izvore i so�ne pašnjake.I vratit �e se, i jahat �e opetVeselim kasom kroz planinu.Tjerat �e opet svoje stado krozLivade i slavonsku šumu.

DAVID TURK, 6. r.

OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Moj hrvatski jezik

Kreneš li Lijepom Našom bilo kuda,hrvatski te jezik prati svuda.

Budi me moj hrvatski iz maminoga glasa.Hrvatski žubori, smije se i šap�e,žuri uz Dravu, u klasju se talasa.

Prati me od ku�e do škole,namigne sa svake stranice knjige.Uz malo truda i voljei ocjene iz hrvatskoga mnogo su bolje.

SANJA VU�EMILOVI�, 8. r.

OŠ GRADINA, Gradina

Odjeci 2009 2.indd 123 27/5/09 19:18:13

124

OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Dok čitam knjigu od korica do korica

…I ružno pa�e postade labud… Tada se trgnuh i shvatih da sam na kraju pri�e.Nastavila sam sjediti nad otvorenom knjigom i bila sam sretna jer sam prvi put sama

pro�itala pri�u. Otr�ala sam do svojih roditelja i pohvalila im se. Bili su sretni kao i ja. Ispri�ala sam im pri�u, otišla u sobu i ponovno po�ela �itati Ružno pa�e. Od toga sam je dana �itala bezbroj puta i svaki put proživljavala život ružnog pa�eta.

I sada, dok �itam bilo koju knjigu, osje�am da se i ja u njoj nalazim i prolazim kroz mnoge zgode i nezgode. Tako me svaka pro�itana knjiga podsjeti na moju prvu pro�itanu knjigu. I svaki put osjetim sre�u što sam se našla u �udesnom svijetu knjige.

Zbog toga želim svima poru�iti: proživite knjigu od korica do korica! Nemojte je samo �itati.

ANTONIJA BORKOVI�, 5. r.

OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

Ja sam za mir

Nitko nije savršen. �ovjek nije robot, stoga �esto griješimo. Ali neki griješe namjerno i previše. Griješe i ne mare za cijenu svojih krvavih tuluma.

Ali taj netko neka se ne usudi nikad više pogriješiti kada je moja domovina u pitanju. Neka i ne pokuša crtati granice preko moje Hrvatske.

Još se bistre naše rijeke i zrcale suze u o�ima hrvatskih majka.Da se nitko nije usudio podignuti pušku na nas, ni naše rijeke mutiti, ni naš Jadran

plavi! Ni ceste naše zatvarati, ni škole i crkve rušiti!Moja je domovina slobodna, visoko se vije naša trobojnica. Tako je danas, tako neka

bude i sutra.

TENA BILANDŽIJA, 6. r.

OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Odjeci 2009 2.indd 124 27/5/09 19:18:13

Odjeci

125


Recept

za liječenje

ljubavi

Jednoga dana bila sam tužna i nesretna. Htjela sam prona�i nešto �ime �u izlije�iti ljubav. Razmišljala sam dva dana i dvije no�i. Tre�ega sam se dana dosjetila: napravit �u idealan recept! Odmah sam krenula u trgovinu u potragu za tajnim sastojcima.

Kupila sam �etiri najmirisnije ruže, dvije crvene bojice i, najvažnije, dva meka srca. Kada sam se vratila iz kupovine, uzela sam jedan lonac, ulila u njega toplu vodu, ubacila kupljene sastojke, izmiješala i probala. Djelovalo je! Tuga je nestala!

MONIKA ÐUZEL, 5. r.

OŠ VO�IN, Vo�in

Odjeci 2009 2.indd 125 27/5/09 19:18:13

126

OdjeciV I R O V I T I � K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Je li to ljubav?

Po�eli su ljetni praznici. Sretan sam se spremao tati na more.Putovali smo no�u zbog ljetnih vru�ina, pa smo u Pulu stigli u zoru. Umoran od puta

i opijen morskim izlaskom sunca otišao sam spavati. Probudio me najljepši smijeh koji sam ikad �uo.

Potr�ao sam na balkon i ugledao djevoj�icu duge crne kose po kojoj se prelijevalo zalaze�e sunce. O�i su joj sjale kao novogodišnje žaruljice, a simpati�no lice krasila su nasmijana usta.

Nisam se mogao pomaknuti. Noge su mi bile teške. Usta suha. Gledao sam uko�en u krasnu djevoj�icu. Stoje�i bos na balkonu, vidio sam kako je sjela u automobil i mahnula mi.

Saznao sam njezino ime i da je rođakinja tatinog susjeda.Jedva �ekam idu�e ljeto.

GORAN STEFANO MILOSAVLJEVI�, 5. r.

OŠ ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, �a�inci

Tko li si, jeseni?

Tiho, kao da ne želi da itko sazna,vene posljednji ljetni cvijet.Postaje umoran, žut i polako tone u san.

No� se spušta, nemirna, kišna.Vjetar pono�ne oluje odnosi zadnji dašak ljeta.Njiše zastore širom otvorenih balkonskih vrata,a kišne kapljice miluju u san utonulo blijedo lice.

Jeseni!Ja nikada ne�u shvatiti što poru�uješ dok kidaš liš�esa starih oraha,dok šapu�eš lozi da rodi mirisno, slatko grožđe…

Ti, plaha i neobi�na, ti što nosiš dva lica,što uzimaš i daješ,ho�eš li mi re�i tko si?

DORA KONOPEK, 7. r.

OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Orahovica

Odjeci 2009 2.indd 126 27/5/09 19:18:14

Odjeci

12711112222227777


Odabrati pravi put

Mnogo sam se puta zatekla kako sjedim zamišljena gledaju�i u oronulu ku�u preko puta. Ho�e li i moj život proletjeti tako brzo? Ako mi se život bude gasio poput zidova te ku�e, zašto ga ne bih iskoristila dišu�i punim plu�ima svaki dan?

Ponekad mi se �ini da letim iznad oblaka… Prisje�am se dana kada sam kao malena djevoj�ica preskakala gumu na školskom igralištu i igrala se lovice sa školskim vršnjacima. Kako nam je samo bilo zabavno… Kako sada odabrati pravi put i na koju stranu krenuti? Trebam li slušati svoje srce i krenuti lijevo ili poslušati razum i krenuti desno? Možda trebam pustiti da me život vodi. Bojim se samo da bih mogla zalutati i krenuti nekim stranputicama, koje vrebaju sa svih strana i mame nas poput najljepših nota nekog poznatog skladatelja.

Moj je život poput rijeke. Uzburkan, ubrzan, još se razbijam o obale i tražim svoj mir.

Još je mnogo godina ispred mene. Mislim da �u prepustiti srcu da me vodi, a razum neka još malo pri�eka u nekoj od zatvorenih kutija u kutu moje sobe.

REA PRANJI�, 8. r.

OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Gornje Bazje

Odjeci 2009 2.indd 127 27/5/09 19:18:14

128


OSJE�KO-BARANJSKA

Odjeci 2009 2.indd 128 27/5/09 19:18:15

Odjeci

129

O S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Zamisli!

Primje�uješ li, možda, igru leptira u parku pokraj stanicedok �ekaš sljede�i autobus?Primje�uješ li ih prije nego ozbiljno potr�iš i nastaviš dalje?Ve� �itavih mjesec dana lebde u parku,uvijek na istom mjestu.

Prije nego ti užurbanost postane važnija od života,sklopi o�i nakratko i zamisli bijele mirne leptirekoji bez briga i straha lebde uokolo.

Meni je upravo uspjelo…

Prije nego skreneš iza poznate zgrade,pune ozbiljnih i namrgođenih ljudi,svrati do parka, dođi do njih, primijeti ih.

Razmisli ho�eš li i ovaj put ozbiljno nastaviti dalje,zaboraviti ih i ne pogledatidok �ekaš sljede�i autobus…

LAURA KLIBA, 8. r.

OŠ VIJENAC, Osijek

1111111122222222222999999999999

Prije nego skreneš iza poznate zgrade,pupunene o ozbzbililjnjnihih i i n namamrgrgođođenenihih l ljujudidi,svrati do parkrka,a d dođođi do njih, primim jeti ih.

Razmmisli hho�o�ešeš li i ovo aj pputu oozbzbililjnjno o nanaststavavititi i dadaljlje,e,zaz bbooraa iiviviv titititi i ihh ii i ne ppogoglleedddadatitititidododok �e�ekakakak š š š sljeeedde�ii aaututobobobususus…

LALALAURURURA A A A KLKLKLK IBIBIBA,A,A,,,,, 8 8 88. . . . r.r.r.

OŠOŠOŠ V VVIJIJIJENENENACACACAC,, OsOsOsijijijekekek

Odjeci 2009 2.indd 129 27/5/09 19:18:16

130

OdjeciO S J E � K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Slavonijo,

zemljo plemenita

Ravnica je ova tisu�ama puteva prošarana.Radosno dišu guste zelene livadena kojima se s prolje�em bude cvjetne glaviceu harmoniji tisu�u mirisa.�uje se cvrkut ptica, škripaj đerma.Žene marljivo rade u povrtnjacima i vo�njacima,muževi na polju obrađuju zemlju.Zajedno se trude da godina bude plodna.Ljeti se crvene jagode, maline, višnje i trešnje,pa vo�njaci cijelo ljeto mirišu.Žitna se polja talasaju i �ekaju žetvu.S jeseni se zarumene jabuke, zažute kruške,zlate šljive i plavi grožđe.„Isplatio se trud!“ govore nasmiješena lica Slavonaca.Zimi na ravnicama spava kristalni snijeg.Svojom igrom stalno ga bude razigrane dje�je ruke.Takva je moja Slavonija,zemlja plemenita.

NIKOLINA PEŠI�, 5. r.

OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

Odjeci 2009 2.indd 130 27/5/09 19:18:17

Odjeci

131


Pogled kroz nove naočale

Ljeto je završilo. Preda mnom je nova školska godina, posljednja u osnovnoj školi. Posljednja godina s društvom u kojem su se iskristalizirali buka�i, lumeni, šminkerice, prepisiva�i, glasnogovornici, zabušanti, zabavlja�i, dežurni krivci, štreberice, dobri prijatelji. Da, 8.c – dobri, najbolji prijatelji, što god oni bili.

A ju�er sam pošla u prvi razred! Taj dan nikad ne�u zaboraviti. Ne�u ga zaboraviti jer je baka za mnom bacila kantu vode kako bi mi u školi sve glatko teklo. Premda nisam praznovjerna, možda mi je stvarno ta kanta mal�ice pomogla da uspijem savladati sve prepreke zvane – osnovna škola. Sje�am se kako sam se navikavala na ograni�eno vrijeme za igru, ali sam to „ukradeno vrijeme“ nadoknađivala za vrijeme odmora naganjaju�i se po hodnicima, osvajaju�i sve školske stube i kutove.

Bilo je svega tijekom školovanja: srama i ponosa; smijeha i suza; jedinica i petica; radosti i tuge, a najvažnije je što smo vješto gradili �vrsto prijateljstvo, �eli�ili se, odrastali u samosvjesne tinejdžere stapaju�i se u jednu misao, postupak, prijateljstvo.

Ta iskustva nikad ne�u zaboraviti, ona su utkana u moje srce. Tko može zaboraviti prva prijateljstva, prve ljubavi, strepnje pred ispite, no�ne zabave na izletima, osje�aj užitka gledaju�i podo�njake naših u�itelja zbog neprospavanih no�i i brige za nas. Užitak! Kako sam bila plitka!!! �ini mi se da sada gledam događaje nekim drugim o�ima. Ti su se naši u�itelji brinuli o nama, omogu�avali da nam bude lijepo, da se radujemo, da postanemo dobri ljudi, a mi smo uživali stvaraju�i im brige. Sada vidim da smo griješili, a oni su uspjeli ve� stoga što sam ja, upravo sada – pišu�i, progledala i neke stvari stavila na pravo mjesto.

Zahvaljujem u ime 8.c svojim u�iteljima za strpljivost, mudrost i znanje koje su nam usadili i podarili.

Svoj �u razred uvijek, uvijek pamtiti. Nosit �u u srcu blizance Filipa i Luku, koje je nastavnica hrvatskoga jezika nazvala Dativ i Lokativ, zbog sli�nosti; fi lozofa Filipa P.; glazbenicu Dunju; Kikicu, koja uvijek zna što je novo na MTV-u; kuštravog sportaša Luku; buntovnog Pavu; Marijanu, koja je uvijek spremna pomo�i; Modnog Ma�ka Ivana; nemirnu Mirnu, ali i sve ostale koje nisam spomenula.

Svima im velika hvala za lijepo djetinjstvo, za veselo i brižno odrastanje. Zajedno �emo 10. lipnja zatvoriti stranicu svojega djetinjstva, ali ne i prijateljstva. Vra�at �emo se svojemu gnijezdu, našoj osnovnoj školi.

LEA POTO�AR, 8. r.

OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

Odjeci 2009 2.indd 131 27/5/09 19:18:17

132

Odjeci

1133322


Zaustavljen u vremenu

U samo dvadeset godinaimao je mladost, život, ljubav;sve što je želio.

Sre�u na dlanu,širom otvorena vrata,budu�nost.

Onda je samo probao.Prvo smotani joint u podrumu zgrade,poslije špricu.

Nastupila je no�.Aveti droge pojele su mu mozakkao strašne zmije.

Bol i užas.Pokidane trapke, zamrljano lice,pogubljeni prijatelji, ulica,samo�a.

A onda – smrt.Prevelika doza.Još jedan broj u novinama.Strašna statistika.

Morao je oti�izaustaviti vrijemei svojih dvadeset godina.

Ne želim njegovu pri�u;hladno�u podruma,izgubljene prijatelje,zaustavljeno vrijeme,odlazak.Volim svoj život i kažem NE.Recite i vi!

REA �ESIR, 8. r.

OŠ VIJENAC, Osijek

Odjeci 2009 2.indd 132 27/5/09 19:18:17

Odjeci

133


Ispovijest jednoga tvorca

Kad sam bila malena djevoj�ica, zamišljala sam da sam heroina. I, bila bih, naravno, glavni lik. Kako je vrijeme odmicalo, po�ela sam zamišljati kako moji prijatelji postaju heroji i sa mnom spašavaju svijet. Opet sam ja bila glavni lik. No, budu�i da svijet nismo imali od koga spašavati, po�ela sam zamišljati zlikovce koji su željeli uništiti Zemlju, a moji prijatelji i ja smo pobjeđivali. I dalje sam bila glavni lik…

Onda sam pokušala svoje prijatelje zamisliti kao glavne likove, a ja ne bih bila ništa više no njihov prijatelj i pomaga�. Gledala sam pri�u iz drugog kuta te tako postala sporedni lik. I, svidjelo mi se! Kasnije sam pokušala zamisliti neke potpune strance kao glavne likove, smišljala sam njihova imena i osobine i tako je moje ja postalo sasvim nevažno za sadržaj pri�e. Tako sam svoju maštu po�ela prenositi na papir. Kad bi svi pošli na spavanje, moja bi se mašta tek budila i tako su nastajale nove pri�e. Ustajala sam i zapisivala ih… I tako je sve po�elo. Sada izmišljam glavne likove, tražim ih u mašti, dobre likove, sporedne pa i zle koji, naravno, uvijek loše završe. Po�ela sam izmišljati i mjesta radnje, a sve nabrojeno postižem PISANJEM.

A ja? Moje ja više nije glavni lik, niti sporedni, pa ni prolaznik koji se nađe na mjestu događaja. Sada sam nešto sasvim novo i posebno. Sada sam tvorac!

I, sviđa mi se nova uloga.

ANA LEH, 8. r.

OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

Nakon kiše

Zaplakale jabuke nakon kiše.Suze niz obraze rumene teku.Jesu li radosnice ili suze tuge?

Sun�eve zrake odbijaju seo bisernu ogrlicu na listu.

Duga se nebom proteže.

Božja ov�ica suši mirno krilana dunji mirisnoj.

Cvije�e raste, buja,snažan i opojan miris širi.

Milozvu�ni cvrkut pticaodjekuje u ušima.

ANTONIJA SEDLAR, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 133 27/5/09 19:18:19

134


Miš

Tko ne zna tko je ili što je miš?! Koji znaju što je miš, svakodnevno u ruci drže svojega plasti�nog ljubimca miša, surfaju�i njime internetom. Onima, pak, koji znaju tko je miš, diže se kosa na glavi kada se s njim nađu o�i u o�i. O ovomu drugom mišu ispri�at �u pri�u.

Zapo�inje sat. Svi smo na svojim mjestima. O�i su nam kao pun mjesec u iš�ekivanju testa iz hrvatskoga jezika. U�iteljica dijeli testove. Mukla tišina. Odjednom šušanj. Uskomešali se oni u prvim klupama. „Tišina!“ opomene ih u�iteljica. U sljede�em trenu opet nešto šušnu. Sada to svi �ujemo i podižemo pogled s testa. U�iteljica opet opominje. Jeku u�itelji�inih rije�i nadglasava Anin visoki „C“. „Miš! Miš!“ Svi sko�imo. Testovi lete. Nikog više ne zanimaju zamjenice. Zamijenio ih miš. Djevoj�ice su na stolu. Svojim sopranima velika su konkurencija opernim primadonama. Dje�aci uživaju u tragikomi�noj operi.

A on, miši�, šuška grickaju�i papir kraj koša. No na našu galamu prestrašeno uranja u koš s papirima. Š�u�urio se i pritajio o�ekuju�i da opera završi.

U�iteljica zamoli Maju da ode po domara. Pošto Maja otvori vrata, pametnjakovi� miš projuri pokraj Majine noge i poput strijele nestane u hodniku. Maja zaigra kao primabalerina.

Jurnusmo za njim. Uplašeni miš pobježe u spremište, usko�i u plasti�nu kantu te nesta u slojevima papira.

Stiže domar. Spretni i hrabri domar uspravi kantu. Miš cvili. Pokušava pobje�i, ali stranice su plasti�ne kante poput kliza�kog terena, te se on ponovo nađe na njezinu dnu.

Ispred vrata žamor, iš�ekivanje. Sada, kada je domar „zbrinuo“ miška, osje�amo žaljenje. Malac je možda htio nau�iti o zamjenicama kako bi potvrdio da mu nije mjesto među nama i da se mora držati svojega teritorija sa svojom svojtom.

U�iteljica odgađa test. Nama nije žao, još �emo bolje uvježbati gradivo.Nesvakidašnji nas je događaj razveselio i nasmijao te smo ga sljede�ih dana veselo

prepri�avali. A miš? Ne želim znati što je domar u�inio s njim. Volio bih, premda je šteto�ina, da ga domar pusti, a on da se opet vrati i spasi nas od još kojeg testa.

MATEJ STANI�, 6. r.

OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

Odjeci 2009 2.indd 134 27/5/09 19:18:19

Odjeci

135


Moj bijeli labud

Gledala sam jutros bijelog labuda.Lagano je klizio po jezeru,nježan, miran i nevin.Svoj dugi vrat spojio je s drugim labudomi napravio srce.Oko njih je kružio mir.Razmišljamo svojoj majci,o njezinim toplim zagrljajima,o mekim rukama na mojemu ramenu,o njezinom �istom pogledu,o ljubavi koju mi daje,o toplim poljupcima na mojemu obrazu.

Pogledam još jednom bijelog labudai tiho kažem:„Mama, ti si moj bijeli labud.“

INES GLASNOVI�, 7. r.

OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

Bakin kruh

Dok baka, rukama drhtavim,Kruh oblikuje,Vatra plazi plamene jezike.

Miris iz pe�i se širi.Baka, sad ve� zlatan,Kruh na stol stavlja.Ruke drhtaveNa molitvu sklapa,Hvale�i Boga

Za plodove zemlje.

VALENTINA �OLI�, 7. r.


Odjeci 2009 2.indd 135 27/5/09 19:18:19

136

Odjeci

13666


Mra�no je.Ne vidim ništa.Odjednomsvjetlo! Japadam. Kamo to?Pao sam urijeku. Rijekaje puna drugihkapi. Rijeka jezaigrana i divlja.Igram se! Sad samve� ve�i. Rijekaje grbava i neravna.Ona brže ide, izahtijeva sve višeod mene.Želi da uspijemdo kraja.Život mi se sada promijenio.Sve je brži isve je višeprepreka.Padina je strma.Moram je pro�ii pokazati drugimada i ja neštomogu. Sadaje sve mirnoi sve je oko menelijepo.Postajem star!Sada više mislimna druge kapi.Želim im svakodobro. Moje jevrijeme došlo.Ja odlazim!Odlazim u nebokao ptica.Vjetar me nosi,on me nosi k Bogu.

DOMAGOJ MIKI�, 7. r.

OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

Duša je poput rijeke

Odjeci 2009 2.indd 136 27/5/09 19:18:19

Odjeci

137


Jedinica

- Ali, profesorice, molim vas! Pisat �u dodatnu zada�u cijeli mjesec! Obe�avam! - Ne može, Magdalena. Imala si puno prilika za ispravljanje. Žao mi je.

Kolac ko nebo u rubrici iz matematike, a mama sutra ide u školu. Pa, to je katastrofa! Ta je nastavnica stvarno neumoljiva.

Jedinica iz matematike, i to još iz razumijevanja, a kraj je polugodišta pred vratima. A tu je i mama! Rekla je, ako dobijem još makar jednu negativnu ocjenu iz matematike, da ne�u smjeti na internet do kraja školske godine.

A, vjerujte mi, ona jako dobro pamti i još je, k tome, cjepidlaka. Stoga: zbogom, internete, vidimo se nagodinu!

Onda se dogodilo… Baš kao da je sam Bog to htio. Nastavnica je rekla: „Magdalena, odnesi imenik u zbornicu.“ Nisam mogla vjerovati što sam upravo �ula. Brzinom munje uzela sam dnevnik i otišla s njim do školskog zahoda. Kemijskom olovkom bacila sam se na ispravljanje ocjena.

Uskoro je umjesto one sudbonosne jedinice iskrsnula veli�anstvena petica, kao ku�a velika. Odmah mi se vratilo dobro raspoloženje, pa sam dnevnik odnijela u zbornicu pjevaju�i u sebi. Ha, ha…

Sutradan je mama došla iz škole i gledala me kao da me pokušava ubiti pogledom. Zbunjena, pitala sam što se dogodilo, nakon �ega je uslijedio dugi monolog o tome kako imam jedinicu iz matematike i kako sam, o, pobogu, mogla to prešutjeti! Još malo monologa, zabrana interneta, malo mojega izderavanja kako to nije fer te tresak vrata moje sobe i dnevne, u koju je otišla mama.

Kada sam idu�i dan u školi zavirila u imenik, vidjela sam da jedinica i dalje stoji: rav-na, stabilna i velika u rubrici za matematiku. Bila sam totalno zbunjena, sve dok nisam �ula da moja najgora neprijateljica ima pet iz matematike umjesto jedinice što ju je dobila neki dan.

Aha! Moš’ si mislit. Ona je u imeniku na istom mjestu kao ja, samo stranicu ispred mene. Ne mogu vjerovati da sam njoj umjesto sebi upisala peticu. Katastrofa!

Naravno da se ubrzo sve saznalo. Razrednica je odmah uzela stvar u svoje ruke: peticu je opet ispravila u jedinicu,

hladno otišla k ravnatelju i sve mu ispri�ala. Rekao je da mene k njemu pošalje sutra.I tako ja sada sama sjedim u ravnateljevu uredu i �ekam da dođe.Brzo sam, širom, otvorila o�i. Prvo što sam ugledala na stolu bio je pribor za matematiku. Ja…u krevetu kod ku�e.

Mama danas ide na informacije. Bolje da što prije po�nem štrebati (ako ne želim da se san pretvori u javu).

MAGDALENA SABLI�, 7. r.

OŠ VLADIMIR NAZOR, �epin

Odjeci 2009 2.indd 137 27/5/09 19:18:20

138


Igra

Igramo se na obali rijekemoj pas Oddy i ja.Gledam u šapice mekena pješ�anoj plaži.Moj pas traži,njuška, laje,štap u ruke mi daje,gleda, ska�e i repom maše.…………………………Još se igramo,ali mrak se spušta.Dan se umoriood naše igre.

MATKO ŽURO, 5. r.


Dragi Tadija!

Vidim Te kako, snažan poput hrasta, kora�aš Ilicom, dok se oko Tebe, umjesto automobila, njišu visoka žuta žita… Crvene se makovi i mirišu razli�ci, a Ti hitaš u susret svojoj Jeli. Oko vas glasovi djece što žure u školu, a u�iteljica ih poziva: „Brže, djeco, brže! Zvonilo je.“ Rumeno sunce sja, Ti i tvoja Jela idete stazom u žitna polja, prolazite kraj škole, gledate na sat, razmišljate ho�ete li sti�i na vlak što lagano klopara prugom kraj Rastušja…

Vlak vas odvodi daleko, daleko, na jug, prema moru… Ondje slušate veli�anstveno more što se pjeni i udara o stijene pa se opet vra�a na pu�inu. Vali nastaju i nestaju, rađaju se i umiru, a Ti misliš kako si nemo�an opisati ih… More je vje�no, a �ovjek prolazan. Ali Ti uspijevaš u svemu, pa i u darivanju pjesme moru. Pišeš „Veli�anstvo mora“ jer Ti si – veli�anstven.

Ti i Jela, dragi Tadija, vratili ste se u Ilicu, popeli se u stan. I nastavljaš �vrsto, poput hrasta živjeti svoj vje�ni, nezavršeni san…

IVA RIŠNER, 8. r.


Odjeci 2009 2.indd 138 27/5/09 19:18:20

Odjeci

139


Razgovor s njim

Trebam jedan od onih razgovorakada naru�im Pago od jagode i slušam Te.Klimam glavom kao da razumijem Tvoje rije�ijer Ti baš sve znaš, pa tako i mene.

Ti si pripovjeda�, stvaratelj,i sve su Tvoje pri�e tako stvarne.Stvaraš moj svijet i �iniš me svemogu�om.O�ekuješ od mene da ispunim sva Tvoja nadanja u ljude.

Oni mi se smiješe ve� godinama,gledaju me kako odrastami ne prepoznaju Te kraj mene.

Dok sada zadubljena pišem ove bezvezne retke,polako osvajam svijet koji si mi pokušao približititijekom svih naših razgovora.Ponekad ljut i ogor�en, ponekad optimisti�an i nasmijan.

Bože, sada trebam dio Tvoga jednostavnog svijetai njegove rasute komadi�e.Ti �eš me voditi, a ja �u tražiti.Samo se nadam da ne�emo nikoga srestii da ne�e padati kiša.

NIKA LAKNER, 8. r.

OŠ VIJENAC, Osijek

Odjeci 2009 2.indd 139 27/5/09 19:18:20

140


VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

Odjeci 2009 2.indd 140 27/5/09 19:18:21

Odjeci

141

V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

11111114444444111111

Avioni od papira

Kad ga baciš, on sam leti.Par sekunda. Sam i sleti.

- Pogledaj! Koliko leti tvoj!Leti više negoli moj!

- Pazi! Razbit �eš sliku!Mama viknu u svom velikom uskliku.

Tata samo sjedi i gleda:ni jedan mu avion mira ne da!

KATARINA CINDRI�, 5. r.

OŠ VOÐINCI, Vođinci

Moji Nimci

U lipoj plodnoj Slavoniji nalazi se moje selo Nimci.Iako je malo, ima svoje dilove – Male i Velike Nimce.U središtu Nimaca nalazi se park s puno cvi�a.Stari se ljudi bave poljoprivredom i tove krave koje daju mliko.Njime se rane dica, koja su rumena ko jabuke u jesen.U Nimcima je zimi najlipše kada padne snig. Mala se dica veselo igraju po njemu. Ma, milina!A liti… Divojke pivaju pisme, momci sviraju tamburu, a Bosut sve tiho promatra.Moji su Nimci meni najlipši i kud god pođem, svuda pri�am o njima.

SANJA MUŽIK, 5. r.

OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

Proljeće

Kad ljubice procvjetaju,kad ptice u jatu dođu,kad zablista mlada travai proviri jaglac žuti masla�ak uz moj put –došlo nam je prolje�e!Dan topao, pun sjaja!Igri nema kraja!

KATARINA BOGOVI�, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 141 27/5/09 19:18:23

142

Odjeci

11111111111444444444444222222222222


Hvala ti, Vukovare

Žao mi je, Vukovare, što su te rušili,Žao mi je, Vukovare, što su te palili,Žao mi je, Vukovare, što su te bombardirali,Žao mi je, Vukovare, što su te ubijali,Žao mi je, Vukovare, što su ti se smijali,Žao mi je, Vukovare, što si pao…

Hvala ti, Vukovare, što si se ponovno uzdigao!

TOMISLAV LOVRI�, 5. r.

OŠ �AKOVCI, �akovci

Vukovar

Srcem punim tuge, boli Boga se moli.Svatko svoga uvijek voli.

MATEA VALJAK, 5. r.


Odjeci 2009 2.indd 142 27/5/09 19:18:25

Odjeci

143


Priroda i ja

Kad probudim se i ustanem,�ujem cvrkut ptica,Mojih malih, omiljenih kukavica.Iziđem u vrt i pogledam sve.S ružina cvijeta pada kap rose.Znam da je moja baka u vrtu.Tko zna što smjera i gdje šeta?!

Pozdravljam svojega psa, a on mi namigne.U travi mravinjak vidim,A na listu bubamaru, moju staru.Dok to gledam, netko mi na glavu ska�e.Pogledah: to je moje malo ma�e!

VUKAŠIN BOŠNJAK, 6. r.

OŠ BOROVO, Borovo

Moj anđeo

Ti pratiš, �uvaš i pomažeš,bezuvjetno voliši nikada ne lažeš.

Ti pratišsvaki korak moj.�uvaš mi leđa odneprijatelja svih.I uvijek spašavaš srce moje,kao da je u tebii da je tvoje.

TEODORA LAZI�, 8. r.

OŠ BOROVO, Borovo

Odjeci 2009 2.indd 143 27/5/09 19:18:28

144

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Brišem te i zaboravljam

Službeno te zaboravljam!Brišem tvoj broj,bacam tvoje pjesmei svaku tvoju poruku!Ne želim nikada više�uti tvoj glas,vidjeti plave o�i tvoje.Zaboravljamcrte lica tvojega,zaboravljamda sam te ikada voljela.Brišem te iz svojega života,ljubavi moja!

MATEJA JUR�EVI�, 7. r.


Uspomene

Kada sam tužan, pokušam se sjetiti svega lijepoga što mi se dogodilo. To me ohrabri i odmah se bolje osje�am. Uspomene �uvam zaklju�ane u svojem srcu.

Najviše pamtim one trenutke u kojima sam se osje�ao kao junak i zvijezda u o�ima svoje obitelji i prijatelja.

Uspomene mi nitko ne može uzeti zato što su one moje neprocjenjivo blago.

ANTONIO ÐURAŠEVI�, 5. r.

OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

Ljubav

U meni je nekiosje�aj �udan:o tebi sanjamiako sam budan.

Ili te ludo volim,ili mi se �ini…

Lijepa smeđa kosa –kao da je sada gledam.Iako si daleko,nikomu te ne dam!

SAŠA GA�I�, 8. r.

OŠ BOROVO, Borovo

Odjeci 2009 2.indd 144 27/5/09 19:18:29

145


GRAD ZAGREB

Odjeci 2009 2.indd 145 27/5/09 19:18:29

146

OdjeciG R A D Z A G R E B

K’o hat razigraniMjesec srebrniSrebrnom stazom kro�iKroz jasna,Zlatna mora žita.

Lasta niš’ ne pita.Leti,SretnaSre�i hita.Zora blijede tra�ke no�iRumenim prstimaHvata.

Uplela ih zora,U svojoj mrežiNo� ima.Otima se no�,Od jada se ko�i,Al’,Odjednom,U zlatnoj mreži zoreRupu uo�i.Izma�e seI kroz procijep sklizneTiho,Sko�i.

Plamte�a zora zastri neboBojomRumenom.HitaLasta radosnaSvojomPoljanom.Njiše se lagano žitoZlatno.Rumena jabuka na stabluDrži seVoljom,Njiše se kaoRujno,Nježno klatno.

Stoji zora,Rumena, Zlatokosa,Nježna,BosaNasredŽitnog mora.ŠiriRumenobijela krilaRaskošna,O�aravaju�a vila.

Do zore stoji brat joj,Praskozorje zvan,Blijed glasnik zoreZlatne,Što drži štapSrebrn svoj,Sivim prstimaTamuLovi,K’o glasnikJutraZnan.Hrle�i premaZlatnome moru,Zora nježna,ZlatorukaZa bratom svojim kuka.A brat joj praskozorjeOsmjehnu seTužnoNapuštaju�i je.

U tome seŽituBujnomeSkriva snagaLjutog plamena.Jasna,Zlatna,Svježa,Mirisna

Poljana života

Odjeci 2009 2.indd 146 27/5/09 19:18:30

Odjeci

1471111114444477777777

G R A D Z A G R E B

Ta poljanaŽuta,Rajsko more,Snažnije od mjese�ineSrebrneI no�iTamne,Taj djeli�RajaSlijepe za priroduO�i miNapaja.

No� davno pobježeIz mreže zore,

Polje seNa suncuBjelasa,Talasa.Jata pticaIz srca se poljemOre.Polje seŽuti,Talasa…Zlatno je toŽitaMore.

ANA MIDŽI�, 6. r.

OŠ MATKA LAGINJE, Zagreb

Jesenje jutro

Gusta se magla spustila na grad i polako se vu�e mojom ulicom. Vjetar se trudi probuditi ve� uvelo liš�e ne žele�i prihvatiti odlazak ljeta. Slabašna strjelica pospanog sunca probija oblak i razbija sivilo dana. Prolaznici još nose snove u mislima i turobni odlaze na posao. Polako se budi moj usnuli grad. Gledam drve�e što tužno odbacuje liš�e, ptice koje šutke sjede na granama, i razmišljam o jeseni. Ima jesen neku svoju tužnu ljepotu, skrivenu u magli, u mirisima pe�enih kestena i zvukovima kiše. Pokušavam zanemariti hladan vjetar koji me razbuđuje dok hodam ulicom i nastojim upiti jesenje jutro…

LUCIJA PRUSAC, 8. r.

OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 147 27/5/09 19:18:30

148

Odjeci

1111111444444488888

G R A D Z A G R E B

Doba ljubavi

Imala sam jednu prijateljicu. Milu i dragu. Sa zrakama sunca u o�ima. S valovima mora u osmijesima. S pomo�i u rukama. S brodom ljubavi u duši.

No svijet i crne stvari poznaje. Stvari crnje od zimskog dimnjaka, od crne no�i. Toliko crne da zakriju svjetlo ljubavi, uvuku ga u sebe i nestanu.

Tako je jednog dana ljulja�ka pokraj mene ostala prazna, ali ne i zaboravljena. Iz parka prijateljstva i života. Doba ljubavi i smijeha ušutkano… Sve su mi uzeli?!... Jedno nisu!!! Sje�anje i njen glas zauvijek snimljen zvonko u mojoj duši.

LJUBA DOKO, 7. r.

OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 148 27/5/09 19:18:31

Odjeci

149

G R A D Z A G R E B

Babin kruv

Baba se zbudilai stari šparet zakurila.Melju presejala,kruvek zamesila.

Malo kokuruznog,malo šeni�nog,vode, kvasa i solikaj takov kruv njen nukek voli.

Zdignuto testo me�eda se v rolu pe�e.Za jenu vuruevo nama sre�e.

Rano je jutro i megla se zdiže,diši kruv z moje hiže.

MATIJA BA�A, 5. r.

OŠ BREZOVICA, Brezovica

Odjeci 2009 2.indd 149 27/5/09 19:18:33

150


Buđenje

Zaplovila vedrim nebom velika, velika ptica;istjerala je mrak, došla do mojeg lica.

Pozdravila je sve: pticu na grani,cvijet u travi, bubamaru na livadi.

A tada obasja i potok malida se, jadan, od zime ne prehladi.

I na kraju prođe iza brda, vrati se na prozor,otvori mi o�i i otjera moj umor.

I putuje od ku�e do ku�e, tjera sani nikomu ne zaboravi re�i: Dobar dan!

IVAN ŠIŠAK, 6. r.

OŠ VUGROVEC, Kašina

Odjeci 2009 2.indd 150 27/5/09 19:18:33

Odjeci

151

G R A D Z A G R E B

Kako je sve počelo

Ja sam Dejana. Ve� sam u sedmom razredu i zbog toga sam vrlo sretna i ponosna. Nisam kao i svi drugi u�enici. Ja sam slijepa, pa se pri �itanju i pisanju služim brajicom. Imam vrlo dobro razvijeno osjetilo opipa. Naime, vršci mojih prstiju izvježbani su toliko da mogu �itati i pisati gotovo jednako kao i moji vršnjaci koji se služe vidom.

No sigurna sam da velika ve�ina mojih vršnjaka nikad nije ni �ula za brajicu. Zato �u re�i da ju je još 1892. godine za slijepe izumio G. Louis Braille, koji je i sam bio slijep od svoje tre�e godine. Osim slova brajica se primjenjuje i na brojeve, matemati�ke znakove, a i na glazbene znakove.

Zamislite šest to�aka složenih u dva stupca s po tri to�ke. Kombinacijom tih to�aka dobiju se slova, brojevi i znakovi. Zvu�i jednostavno, ali baš i nije tako. Ja se bez brajice ne bih mogla školovati. Ona je moj životni pratilac. A, kako je sve po�elo?

Nažalost, rođena sam, kao i moja sestra, s ošte�enjem vida koje je progresivno. U prvim sam se razredima koristila uve�anim tiskom, pri �emu su mi mnogo pomogli moji roditelji i u�iteljica. No to je kratko trajalo. Morala sam nau�iti brajicu, naravno u dogovoru sa svojom tifl opedagoginjom. Po�etak je bio, moram priznati, iznimno težak. Suo�ila sam se s hrpom to�kica, �inilo mi se tada bez ikakvoga reda, pa sad ti znaj što tu piše!

Ali u�ila sam za�uđuju�e brzo. Kako sam samo bila sretna kad sam nau�ila napisati svoje ime! A, rabe�i brajicu, ono se piše: prva, �etvrta i peta to�kica (D), prva i peta (E), druga, �etvrta i peta (J), prva (A), prva, tre�a i �etvrta (N) i na kraju opet prva to�kica (A). DEJANA!

Usporedo s u�enjem slova krenula je i obuka na Perkinsovu stroju. Kako je samo težak! Ne daj, Bože, da nekome padne na nogu! Nakon nekoliko mjeseci savladala sam i tu vještinu.

Odjeci 2009 2.indd 151 27/5/09 19:18:33

152


Nau�ila sam brajicu prije mame, pa sam uživala podu�avaju�i je. Ali tata se stalno izvla�io i, vjerovali ili ne, ni dan-danas nije ju nau�io.

No sve je to prošlost. Sad tragam za dobrim knjigama prevedenim na brajicu. Nema ih koliko bih ja željela, jer ve�inu sam ve� odavno pro�itala.

Nastavu u školi pratim redovito zahvaljuju�i dobrim ljudima iz tiskare koji nama slijepima svesrdno pomažu. I prijatelji mi iz razreda pomažu, i to najviše u kretanju školom i nošenju stroja od u�ionice do u�ionice. Sve ostalo, od u�enja do pisanja zada�a, obavljam sama.

Nije se lako ovako školovati, ali to je moja sudbina. Budu�i da malo djece u�i na ovaj na�in, nedostaje još mnogo knjiga i �asopisa. Nadam se da �e se to u skoroj budu�nosti promijeniti, na radost slijepih u�enika, tako radoznalih i željnih znanja.

DEJANA RAKI�, 7. r.

OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

Bura

S Velebita gordogspusti se bura jaka.Ognjišta ugasi,a most zatvori.More namreškakao lice starice.U zrak podigne sol,a tlo, jalovo, osjeti bol.S morem se sljubidok zajedno idudo pu�ine.

HRVOJE GALUNI�, 6. r.

OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 152 27/5/09 19:18:35

Odjeci

153111555533333

G R A D Z A G R E B

O knjigama sve najbolje

�emu služe knjige? Sigurni ste da znate odgovor? Mislite: to je za mu�enje, u�enje, �itanje lektire, pisanje referata, pla�anje zakasnine u knjižnicama… Mislite: knjige su prošlost, teret na vašim leđima u školskoj torbi. Sadašnjost i budu�nost virtualni su svjetovi. Ra�unala, mobiteli, �ipovi – to je ono pravo. Za sve vas priredila sam nekoliko savjeta koji �e vam, nadam se, pomo�i proširiti vidike.

SAVJET ZA UBRZANI RASTStavite dvije-tri debele knjige, najbolje enciklopedije,

na stolac i sjednite na njega. Sjedit �ete za stolom kao veliki, iako mnogi tvrde da bi enciklopedije trebale biti ispred vas, a ne ispod vas.

SAVJET ZA USPRAVAN HODŽelite li usavršiti uspravan hod, stavite nekoliko knjiga

na glavu i napravite desetak koraka duž hodnika tako da vam knjige ostanu na glavi, iako mnogi tvrde da bi one trebale biti u glavi.

SAVJET PROTIV KLIMAJU�IH POLICAIspod kra�e nožice police podmetnite knjigu tvrdih

korica, iako je uobi�ajeno da takve knjige stoje na policama, dapa�e, da se iz njih vade i �itaju.

SAVJET ZA NA�ITANOSTKupite tri metra crvenih, dva metra plavih i metar

i pol žutih knjiga. Sve to dobro razmjestite po regalu, iako mnogi tvrde da se knjige ne kupuju u metrima ni po bojama.

Knjige, naravno, možete upotrebljavati i na dosadne i uobi�ajene na�ine. Ponekad se možete odlijepiti od svojih ekrana, zavaliti se u udoban naslonja�, uzeti crvenu, plavu ili žutu knjigu s police, staviti je ispred sebe, uroniti u slova i na kraju �e ona izroniti u vašoj glavi, ili �ak u srcu.

JANJA CIGLAR, 7. r.

OŠ VE�ESLAVA HOLJEVCA, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 153 27/5/09 19:18:35

154

Odjeci

111115555544444

G R A D Z A G R E B

Ljubav

Iza vje�ne se duge kriješ,Ko šarena ptica na nebu,U ljetnom godišnjem dobu.A svoja krila niz povjetarac njišeš.

Ti si moja jutarnja zvijezda,Koja me budi dan za danom.O�aravaš me svojim korakom.Lijepa si ko jutarnja livada.

Nosiš me svojim mirisom poput vala plimeU beskrajne daljine.Svojom toplinom griješ me.

Ljepša si od mjese�eva sjaja.Tako ti je duša velika da ti nema kraja.Jer – ti nisi anđeo, ti si moja ljubav!

ROBERT ŠPLAJT, 7. r.

OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 154 27/5/09 19:18:39

Odjeci

155

G R A D Z A G R E B

Vrijeme za predstavu

Imamo uvijek nekoga kome se radujemo, koga volimo i prema kome gajimo neke lijepe osje�aje. U mojemu slu�aju to nije posve uobi�ajeno. I u mojemu slu�aju radi se o ljubavi i prijateljstvu.

Ne mogu objasniti zašto se osje�am tako dobro dok sam u njegovoj blizini. Osje�aj koji me veže uz njega neobjašnjiv je. Ne može govoriti, ali, �udom, s njim je uvijek sve jednostavno. Vjerojatno zbog toga što nema suvišnih ljudskih rije�i, nema laži, nema sumnja.

Zašto bi se tako veliko stvorenje slagalo s nekim tako nepouzdanim, nerazumnim bi�em kao što je �ovjek? On se s �ovjekom ne može usporediti. Njegova snaga i volja za životom svakim me danom sve više za�uđuju. Da može govoriti, šutio bi. Njegove o�i nikada ne lažu. Iz njih izvire život. Može osjetiti �ovjekove namjere, odlu�uje ho�e li mu vjerovati. Sve pamti, ali nije osvetnik; nije tako primitivan. Može na�i dobro u svakome. Daje svoj život �ovjeku, ovisi o njemu, vjeruje mu. Hrabar je i dao bi život da bi �ovjeku udovoljio. Ne o�ekuje puno ni od koga, ali o�ekuje puno od sebe i trudi se posti�i sve što može. Trpi pogreške i nemarnost.

Jeste li ikada upoznali takvu osobu?Tko zna što se vrti u njegovoj glavi, o �emu razmišlja?! Zašto je takav kakav jest? On,

naprosto, voli živjeti. Zahvalan je za hranu koju dobiva, za sklonište i za pažnju koju mu posve�ujem. Ne zna što je divljina, a kako bi i znao kada je nikad nije okusio?! Ne bi se on u njoj snašao, ne bi znao gdje je. To je kao da špiljskom �ovjeku pokažete najnoviju tehnologiju, ili gradskom �ovjeku džunglu. Ipak, u krvi su mu nepregledna prostranstva i neograni�ena sloboda, pa se zato ponekad pitam sviđa li mu se ovakav život. Ne mogu mu �itati misli, ali trudim se da ga razumijem. Jednim se pogledom zagledam u one njegove velike smeđe o�i i kao da sam u transu. Vidim iskrenost i smirenost, ali i zaigranost, živost i vatrenost.

Nevjerojatan je, neobjašnjiv i izvan granica ljudskog razumijevanja. Nekim je dijelom kao malo dijete koje je svakim danom spremno nau�iti nešto novo, spremno za nov izazov, ali u isto vrijeme nije svjesno zla oko sebe.

No, da biste dobili njegovo povjerenje, morate mu pokazati da ste toga vrijedni. Isto tako, on vam želi pokazati da mu možete vjerovati. Ali povjerenje se lako gubi, kao i u ljudi. Tko bi rekao da nešto tako veliko može biti tako krhko i osje�ajno?!

Ipak, silno je tvrdoglav. Kad nešto odlu�i napraviti, to mora biti tako. Ima on i loših dana, ali zar ih nema svatko? Najvažnije: ima srca i volje, i vjerujem da uživa u onome što radi.

U jedno sam sigurna – voli pozornost. Najdraže mu je kada se u blizini nađe nekoliko ljudi koji ga gledaju. Tada po�inje predstava. Stane tr�ati uokolo, skakati, plesati. To uistinu izgleda kao ples, i stvarno se uživi u svoj nastup. Kada predstava završi, �uju se uzdasi ljudi koji su se skupili u gomili. Ponosan pogled pojavi mu se u o�ima.

Put koji je pred nama dug je i naporan, i žrtvovati se mora. On je sigurno spreman uložiti sve. Je li spreman i �ovjek? Ovakav na�in života težak je, i preko no�i može se

Odjeci 2009 2.indd 155 27/5/09 19:18:41

156


sve promijeniti. Mislim da smo spremni za takav život, i oboje smo spremni žrtvovati se. Sigurna sam da �u ga se, i nakon našeg rastanka, sje�ati i pri�ati svojoj djeci, i njihovoj djeci, o vezi između dviju potpuno druga�ijih vrsta koje su se našle igrom sudbine: između mene i mojega konja neobi�na imena, koje ujedno otkriva njegov karakter. Ime mu je VRIJEME ZA PREDSTAVU.

NUŠA TOMI�, 7. r.

OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

Laž

Laž je strašna.Para srce ja�eod bilo kojegnoža.Pustoši svijetviše od bilo kojegrata.Uništava ljubavbrzo, snažno, bolno.Ostajusamo ruševine.

MAGDALENA JANŽI�, 8. r.

OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 156 27/5/09 19:18:41

Odjeci

15711111111555555557777777

G R A D Z A G R E B

Ni kriva, ni dužna

Što li sam ja to Bogu skrivila? Nešto sam ga jako povrijedila kad me ovako kaznio. Ali to je moj križ koji moram nositi. Jako je težak, a rijetko netko pomogne.

Moj težak križ jest moj otac alkoholi�ar. Otac tako ne misli. U ve�ini naših su-sreta on nije pri sebi. Naj�eš�e sjedi izvaljen u stolcu, a sve do moje sobe dopire težak miris alkohola. Naj�eš�e gleda televiziju i vi�e na neku njihovu pogrešku ili neistinu.

Sa strepnjom idem spavati. Žurim što prije zaspati kako njega pijanog, kad uđe na vrata i vi�e, pada…ne bih vidjela. Najviše mi je žao mame koja nas, djecu, pokušava zakloniti i zaštititi od oca i njegova ponašanja. Jadna! Kao svoj križ uzima i nas i oca. Mrzim ga.

On je najve�e prokletstvo koje vas može zadesiti. Ne ljutite se na svoje ro-ditelje kad vas upozoravaju na „parki� – narki�“ i sli�na mjesta na koja zalaze ovakvi ljudi. Jedan od takvih zlo�estih jest i moj otac.

U školi me ve� zovu pogrdnim imeni-ma. I mene i mojega brata.

Tko stavi taj teški križ na mene? Ne mogu više. Želim normalno odrastati u ljubavi majke koju mi u izobilju pruža. Zašto ona njega ne ostavi? Vjerojatno ga voli toliko da ne vidi sebe, nego samo njega. Ona živi s nekom nje-govom krasnom slikom. No on to nije!

Ne želim više tako živjeti. Mama �e morati odlu�iti: ili ja, ili on.

Molim svu djecu problema-ti�nih roditelja da se udruže u nastojanju da žive djetinjstvo kakvo zaslužuju.

LJUBA DOKO, 7. r.

OŠ MATE LOVRAKA,

Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 157 27/5/09 19:18:45

158


Naše malo mjesto

Nedaleko od Sesveta, uz obronke Medvednice i srednjovjekovnu prometnicu koja vodi do marijanskog svetišta, smjestila se Kašina. Stanovništvo uglavnom �ine doma�i ljudi, koji vole veselice, narodne obi�aje i baštinu koja ih veže uz njihovo rodno mjesto. Upravo se ovdje još uvijek njeguju ve� pomalo zaboravljeni narodni obi�aji, koji se prenose s koljena na koljeno. Iako na prvi pogled prigorsko selo kao i sva druga, nama koji tu živimo Kašina je mnogo više.

Povijest Kašine mogu�e je pratiti od po�etka prvog stolje�a prije Krista, kada se ovdje naseljavaju keltska plemena, a dokaz tome su utvrđenja s ostacima njihove kulture nedaleko od Glavnice Donje. Prvi put Kašina se spominje 1217. Godine u Povelji kralja Andrije II., a nakon toga u mnogim povijesnim dokumentima u kojima su podaci o njezinu stanovništvu, izgledu i utjecaju na okolna mjesta.

Najviše o Kašini možemo doznati od njezinih najstarijih stanovnika, onih koji još uvijek pamte kako je to bilo nekad. Meni najdraži sugovornik jest moj djed, koji, kao i svi stariji ljudi, sjetno gleda u prošlost i zabrinuto u budu�nost. Djed se rado prisje�a svoje mladosti, a osobito svojega školovanja, koje je zapo�elo u istoj školi u koju idem i ja. Naime, školska je zgrada izgrađena davne 1852., a tijekom godina samo je nadograđivana prema potrebama i koliko se moglo.

Brojne su legende o Kašini koje su nastale kao pokušaj da se objasni i shvati tada neobjašnjivo. Kašina leži na aktivnomu tektonskom podru�ju, ali, prema predaji naših starih, potrese izaziva veliki zmaj koji ispod nje spava.

Tijekom svoje duge povijesti Kašina je imala i svojih crnih dana, ali mi se trudimo sje�ati se samo onih lijepih. Još uvijek me, dok prolazim našim malim mjestom, obuzima osje�aj ljubavi, sigurnosti i ponosa kao i mojega djeda mnogo godina prije.

KATARINA KAŠNAR, 7. r.

OŠ VUGROVEC, Kašina

Odjeci 2009 2.indd 158 27/5/09 19:18:49

Odjeci

159

G R A D Z A G R E B

Bez naslova

Uli�na svjetiljkaoživila sjenunemirne krošnje.

Morska obala.Ne�ujni valovinanose alge.

Tamni plašti huk soveogrnuli šumu.

JOSIP CVRTILA, 7. r.

OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

Moje majke

Moja se mati zove Bosa (iako je uvijek obuvena). Jako je volim, a znam da i ona voli mene. Koliko je muka pretrpjela do mojeg dolaska na svijet, kolike je no�i probdjela nada mnom, koliko mi je pelena promijenila…

Ali još su dvije majke koje ja volim.Jedna je moja majka domovina. Pružila mi je dom i život u divnoj,

maloj i mladoj zemlji.Moja je tre�a majka najve�a od svih majka. Ime joj je Marija. O,

kolike su bile muke njezine kada je morala svojega sina pratiti do smrti na križu! Ali pretrpjela je jer je znala da je to po Božjoj volji i da �e se tako svi ljudi spasiti. Ona je zaštitnica Hrvata.

ANTE BELI�, 8. r.

OŠ GRA�ANI, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 159 27/5/09 19:18:50

160


Ljubav

U ljubavi srce kuca za dvoje. Voljena je osoba uvijek uz tebe, u dobru i u zlu. Osoba koja ti je suđena, osoba koju voliš kao nikoga prije, nastani se u tvoje srce.

Ljubav je nešto nadrealno, �udesno, nadasve mo�no. U ljubavi sve je nekako smisleno i jasno. Cijeli je svijet dobar. Prava ljubav s vremenom ne nestaje, samo je ja�a i �vrš�a.

Iskusiti takvu ljubav sigurno je prava �ar, ali svjesna sam da ljubav ponekad ima i svoju ružniju stranu.

Kad bih se ja posvađala s voljenim, napisala bih mu: Pišem ti kako bih ti rekla koliko mi zna�iš i da ne mogu bez tebe. Vjerojatno mi nigdje ne�e biti tako toplo kao u tvojemu zagrljaju niti �e mi išta biti smiješno kao tvoje šale. To je zato što te volim.

Zbog voljene osobe treba i ponos pregaziti. Vjeruj u ljubav. Ljubav je nešto postojano, nešto što svako srce želi. Ljubav je oko nas. Ljubav je i u zraku – dotakni je!

JELENA RAGUŽ, 8. r.

OŠ GROFA JANKA DRAŠKOVI�A, Zagreb

Baka

Moja je baka umrla prije �etiri godine. Svi smo bili uz nju: �etiri sina i pet k�eri, dvadeset sedam unuka i tri praunuka. Cijeli je kolovoz bio sun�an, no taj dan bijaše taman i hladan. Bar se tako �inilo nama koji smo samo molili da baka ozdravi.

Posljednjih nekoliko mjeseci snašla ju je opaka bolest. Ni tada sebe nije stavila na prvo mjesto. Samo je mislila na nas. Bol nije bila samo u njezinom tijelu, ve� i u našim srcima.

Do posljednjeg trenutka bila je svjesna što se događa oko nje. Znala je da se bliži kraj, pa bi ponekad to i izgovorila. Svima nam se �inilo da je sama odlu�ila kada �e usnuti u Isusu Kristu.

Do�ekala je taj trenutak. Svi smo se okupili i bili smo svjesni: ona odlazi. Jedino su ostale suze na našim licima i nikad zaboravljen trenutak u našim mislima.

Baka nije bila obi�na žena koja je prošla kroz stranice mojeg života. Ona je ostavila dubok trag u mojemu srcu. Trag je neizbrisiv, ostat �e zauvijek. Meni �e zna�iti mnogo, ponajprije – ljubav.

Na pogrebu naše bake bilo je mnogo ljudi. Svi su nam govorili da je ona sveta, da se njoj možemo moliti. To nam je velika podrška na daljnjem putu.

MAGDALENA ŠITUM, 8. r.

OŠ STENJEVEC, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 160 27/5/09 19:18:51

Odjeci

161

G R A D Z A G R E B

Roško polje

Sunce, lito i vru�ina,ovce, lepuv i milina,polje, did i babai dva jablanova stabla,Zavelim, Mo�ile i Rog,crkva, molitva i Bog,ganga, svatovi i mladau bolji život svak’ se nada.Na guvnu puno žita.Vrisak sada cvita.Od toga nema ništa boljejer sve to �ini moje Roško polje.

MARTA SERDARUŠI�, 7. r.

OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

Mjesto za uspomene

Moja je ulica puna pojedinosti koje me vra�aju u prošlost. Velika je, stara, s bezbroj malih i velikih rupa. Ona je bila moje mjesto za igru. Svaka rupa na cesti �uva svoju uspomenu i zna�enje. I danas kad njome prolazim, obuzme me topao osje�aj. U starom smo se parku Valentina i ja igrale u pijesku grade�i velike kule. Uvijek smo se natjecale koja �e prije do�i do ljulja�ke. �esto smo pjevale i razgovarale o svemu i sva�emu. Nedaleko od parka bila je i trgovina �iji nas je vlasnik vedro pozdravljao. U svojoj sam ulici nau�ila rolati. Kad sam pala, uvijek sam opet hrabro ustala i nastavila… �esto smo se igrali skriva�a, pa tajnih agenata s pištoljima na vodu, ili lovice. Svakoj igri pristupali smo s radoš�u i veseljem.

Slu�ajnim prolaznicima moja je ulica bezna�ajna. Meni je vrlo važna. Ona je moj put prema odrastanju. Sve su moje uspomene u toj ulici. Sva moja sje�anja po�inju s tom ulicom. Ona je moje mjesto za skrivanje starih uspomena.

PATRICIJA ŠABANOV, 6. r.

OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 161 27/5/09 19:18:52

Odjeci 2009 2.indd 162 27/5/09 19:18:52

Odjeci

163

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

Abecedni popis svih u�enika sudionika(po županijama)


TONKA ANTERI�, 6. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

KRISTINA BLAŽEVI�, 7. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

LEONARD BLAŽEVI�, 6. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

KARLA BUDIMIR, 5. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

JOSIPA GLAVAŠ, 6. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

IVANA GRANI�, 8. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

IVONA KUKAVICA, 8. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

JERKO LON�AR, 7. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

MARINA LON�AR, 7. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

ENA LOVRIN�EVI�, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

JELENA MALJKOVI�, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

KATARINA MALJKOVI�, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

PETAR MAMI�, 6. r.OŠ „STROŽANAC“, Podstrana

ANTE MEDI�, 7. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

DAMJANA PARMA�, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

ANJA PRVAN, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

KATARINA RAOS, 8. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

LINDA RELJI�, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

DORA ROGULJ, 5. r.OŠ „GRIPE“, Split

IVAN SORI�, 6. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

NIKOLA SORI�, 6. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

BLAŽ ŠEVO, 6. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

MELANI ŠU�UR, 6. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

DANIJELA TODORI�, 8. r.OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

BOŽE VUKMAN, 6. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

KATARINA ZULIM, 7. r.OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

LUCIA BA�ELI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

SANJA BA�ELI�-MEDI�, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

LUKA BLAI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

KRISTINA BRKI�, 5. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

ZRINKA BURAZER, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

RENATA CREVAR, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ANICA �ULJAK, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

MARINA �URKOVI�, 7. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

MARIJA DRAŽI�-BALOV, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

MARINA HARBAŠ, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

KIARA JAKELI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

JOSIPA LU�I�, 5. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

Odjeci 2009 2.indd 163 27/5/09 19:37:19

164

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U � E N I K A S U D I O N I K A

JOSIPA MARI�, 5. r.OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

TOME MATEŠI�, 6. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

FILIP MIKULANDRA, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

JOSIP PETROVI�, 8. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

NERA STOLI�, 5. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

LUCIELA TOLO, 8. r.OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

ANA BALAŠ, 8. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

ANASTAZIJA BRKI�, 7. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

ANTONIJA BUCI�, 8. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

IVANA DEMO, 6. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

MARINO DEMO, 6. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

ANA KNEŽEVI�, 8. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

KARLA LISICA, 8. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, PŠ KOŽINO, Zadar

JOSIPA SMOLI�, 7. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan

MONIKA ŠUMIGA, 5. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

VALENTINA ŠTAMBUK, 8. r.OŠ PETRA PRERADOVI�A, PŠ KOŽINO, Zadar

MARTINA VODANOVI�, 8. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov


SVETLANA BAJI�, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

STJEPAN RENE BARIŠI�, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

BRUNO BUTKOVI�, 7. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

ANA MARIJA HOLJEVAC, 7. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

MILANKA JELA�A, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

VALENTINA LINARI�, 7. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

MARTINA MARI�, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ILIJANA MARIJA MEDI�, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

NIKOLINA MESI�, 8. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

MARIJA OPA�I�, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DRAGANA PASKAŠ, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

IVANA PERLI�, 8. r.OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

JOVANA RAŠETA, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

RADOMIR STAJI�, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

MARKO TADI�, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

JOVANA VLAISAVLJEVI�, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

CRISTINA ANTONAC, 7. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

IVONA ANTUNOVI�, 7. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

ALBERTO BLAŽEVI�, 5. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

IZIDOR �ERLJENKO, 7. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

ANTONIO IVAN�I�, 6. r.OŠ ŠIJANA, Pula

DANIJELA KATARIN�I�, 5. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

PATRIK KRALJEVI�, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

LUCIA LEGOVI�, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

Odjeci 2009 2.indd 164 27/5/09 19:18:52

Odjeci

165


DONATELA MACAN, 5. r.OŠ ŠIJANA, Pula

FRANKO MAKOVAC, 8. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

DORIS MIJATOVI�, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

MATEJ MUCI�, 5. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

ANTONIO PETROVI�, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

NOEMI RIBI�, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

ELMIN SIJARI�, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

HELENA STRMOTI�, 8. r.OŠ ŠIJANA, Pula

DIEGO ŠKOPAC, 7. r.OŠ ŠIJANA, Pula

GORAN ŠTIMAC, 8. r.OŠ ŠIJANA, Pula

ŠEJLA TRUMI�, 8. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

NATAN UŠI�, 8. r.OŠ ŠIJANA, Pula

GIULIA VISINTIN, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

CORINA ANDRIJ�I�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

LEA ARAMIN�I�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

LUCIANO BALEN, 7. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

ANTONELA BERIŠI�, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

SARA BILEN, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

MATEJ BLAŽENI�, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MARIN BO�INA, 5. r.OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

DIANA BOLI�, 8. r.OP „KOZALA“, Rijeka

LUKA BOŽI�, 5. r.OŠ GRIVICA, Rijeka

LEO BRDAR, 8. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

KENATEA CHAVEZ-MODR�IN, 5. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

DORA DUJMI�, 5. r.OŠ GRIVICA, Rijeka

SARA FRANK, 7. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

EMA GALLI, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

DINO GAŠPAR, 6. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

EDITA HAR�EVI�, 7. r.OŠ „SVETI MATEJ“, Viškovo

VALENTINA JER�INOVI�, 7. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

MATEJ MARGETA, 5. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

INES MARJANOVI�, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

VANESSA MARKOVI�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

MATEO MARTEDI�, 5. r.OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

HRVOJE MATANOVI�, 7. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

JELENA MATANOVI�, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

TAMARA MESARI�, 5. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

ERIC MI�ETI�, 6. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

NORA MIŠKOVI�, 7. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

MATE MRŠA, 5. r.OŠ „SVETI MATEJ“, Viškovo

ANA MUNITI�, 7. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

PETRA NAKI�-ALFIREVI�, 7. r.OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav NIKOLA NIKOLI�, 7. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

MARIJA PERKOV, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

Odjeci 2009 2.indd 165 27/5/09 19:37:19

166


EMA PEROVI�, 5. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

PAOLA PERU�, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

PAOLA RAÐA, 5. r.OŠ GRIVICA, Rijeka

DAVIDE RASOL, 5. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

ANA RENDI�, 7. r.OŠ KOSTRENA, Kostrena

TIN RUDAN, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

BARBARA RUKAVINA, 5. r.OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

FILIP SAVI�, 5. r.OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

NINA SLAVI�, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

ALAN SMAJLI, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

EUGEN STAMBULI�, 5. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

ANTONIO STAŠI�, 6. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

LOVRO ŠARI�, 5. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

ANTONELA ŠVERKO, 5. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

PAOLA TIJAN, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

MARIA-PAULA TOMAC, 5. r.OŠ GRIVICA, Rijeka

BIANCA VETTER, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

IRIS VOLARI�, 5. r.OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

DONA ZDRILI�, 5. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

EMA ŽEŽELI�, 5. r.OŠ GRIVICA, Rijeka

KARLOVA�KA ŽUPANIJA

DORIS HORVAT, 8. r.OŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovac

IVANO ORŠULI�, 7. r.OŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovac

JOSIPA PRSTAC, 6. r.OŠ DRAGANI�I, Dragani�

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

IVA BARTOLI�, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

ALEKSANDRA BRATKOVI�, 5. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

PETRA BRKI�, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

LANA FLORJANI�, 7. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

INES HORVAT, 7. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

IVA KOVA�I�, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

LEA LESAR, 8. r.OŠ PETAR ZRINSKI ŠENKOVEC, �akovec

VERONIKA MESARI�, 5. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

IVA MIHINJA�, 7. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

MATEJA OREŠKI, 5. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

DAMJAN PERGAR, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

HELENA PERGAR, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

MAJA POKRIVA�, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

VALENTINO POLJSKI, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

EDNA POMOR, 6. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

LEA TRESKA, 6. r.OŠ PETAR ZRINSKI ŠENKOVEC, �akovec

LARA VRBANEC, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

IRENA VUK, 8. r.OŠ PRELOG, Prelog

SARAH ŽUNEK, 6. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec, Macinec

Odjeci 2009 2.indd 166 27/5/09 19:18:52

Odjeci

167


VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

MATIJA BAHUN, 5. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

PAULA BREZOVEC, 8. r.OŠ VIDOVEC, Vidovec

ELA CANJUGA, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, IVANEC

MARKO CANJUGA, 5. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

TINA CIKA�, 8. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

TAJANA HUSNJAK, 5. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

MELANI JAGEC, 8. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

KATARINA KIÐEMET, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

PETRA KLANE�EK, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

VALENTINA KOLA�KO, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

SIMONA KRSNIK, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

SAŠA KUŠTER, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

TAMARA MIKAC, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

BARBARA POSAVEC, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

IVAN POSAVEC, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

ZRINKA STRUPAR, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

VERONIKA ŠTEFANKO, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

MIHAEL ŽUPANI�, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

VALENTINA CVETKO, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

MARTINA DIJANI�, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

UNA DOMITREK, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

NIKOLA GRDEN, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

LARA FEREN�I�, 6. r.OŠ KONJŠ�INA, Konjš�ina

DOROTEJA HABUZIN, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

MONIKA HREN, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

LUKA IVAK, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

MARTA KUREŠI�, 8. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

EMA LOPARI�, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ERIKA LJUBI�, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

HELENA MARTINUŠ, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ANTONIO MERKAŠ, 5. r.OŠ SVETI KRIŽ ZS�RETJE, Sveti Križ Za�retje

MONIKA MUTAK, 6. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

LUKA PAVLIŠAK, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

DIJANA PONGRA�I�, 6. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

ANTUN PROFETA, 8. r.OŠ SVETI KRIŽ ZA�RETJE, Sveti Križ Za�retje

SUN�ANA SINKOVI�, 8. r.OŠ SVETI KRIŽ ZA�RETJE, Sveti Križ Za�retje

KRISTIJAN STANI�, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

DARIO ŠTEFEK, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

KRISTIJAN VURAI�, 5. r.OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

TINA ZRINSKI, 5. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

ANDREJA DUBRAVEC, 7. r.OŠ GRADEC, Gradec

Odjeci 2009 2.indd 167 27/5/09 19:37:19

168


EMA GROSS, 8. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

NATALIJA JURMANOVI�, 7. r.OŠ GRADEC, Gradec

IVAN KELEKOVI�, 6. r.OŠ GRADEC, Gradec

TENA KORDI�, 8. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

JELENA KRZNAR, 8. r.OŠ GRADEC, Gradec

STELLA KUPRES, 6. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

ERICA OREŠKI, 6. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

DARIJA PERKOVI�, 6. r.OŠ GRADEC, Gradec

MARIJANA PERKOVI�, 8. r.OŠ GRADEC, Gradec

MARIO SEKUŠAK, 6. r.OŠ GRADEC, Gradec

MIHAELA Š�URIC, 6. r.OŠ GRADEC, Gradec

RAMONA Š�URIC, 6. r.OŠ GRADEC, Gradec

VEDRANA ŠTEFKOVI�, 7. r.OŠ GRADEC, Gradec

SANDRA VODOPIJA, 5. r.OŠ GRADEC, Gradec

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

VANJA ABRAMOVI�, 7. r.OŠ SUNJA, Sunja

TEA BALAŠKO, 6. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

DRAGAN BEGOVI�, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

KATARINA BIRO, 6. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

MILAN BOGI�EVI�OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

JOSIP BOŽI�. 6. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

DORA BRKANAC, 8. r.OŠ SUNJA, Sunja

RANKO BUN�I�, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

SILVIJA CESAREC, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

OSTOJA DABI�, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

MATEJA DURBEK, 8. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

LUKA FILAR, 6. r.OŠ SUNJA, Sunja

MIHOVIL HERCEG, 6. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

FABIJAN HORVAT, 8. r.OŠ NOVSKA, Novska

DANIJEL JANJANIN, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabikovac

STEPHANI KOMLJENOVI�, 5. r.OŠ NOVSKA, Novska

TANJA KRIVA�I�, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

DORA KRSNIK, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

BARBARA LIKTER, 5. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

DRAGANA LUKA�, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

DAGMAR MARINI�, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

IVA MARKI�, 7. r.OŠ NOVSKA, Novska

ANA MAROŠEVI�, 5. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

SANDRA MAŽAR, 5. r.OŠ NOVSKA, Novska

ANA-MARIA MESI�, 6. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

MATEO MILI�EVI�, 7. r.OŠ MILKE TRNINE, Križ

IVANA MILUNI�, 5. r.OŠ SUNJA, Sunja

LUCIJA NAKI�, 5. r.OŠ NOVSKA, Novska

PETAR PIRIZOVI�, 5. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

Odjeci 2009 2.indd 168 27/5/09 19:18:52

Odjeci

169


JELENA POLIMAC, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

DANIJELA POROPATI�, 6. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

DEJAN POROPATI�, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

MATEJ SOVI�, 5. r.OŠ SUNJA, Sunja

IVANA ŠALI�, 5. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

DOMINIK ŠALKOVI�, 6. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

MANUELA ŠIMI�I�, 7. r.OŠ NOVSKA, Novska

RATKO VITORAC, 7. r.OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

MAJA ZAGORAC, 7. r.OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

EMILIJA CVETNI�, 7. r.OŠ LEGRAD, Legrad

VALENTINA CVETNI�, 7. r.OŠ LEGRAD, Legrad

ANAMARIA DEDI, 7. r.OŠ LEGRAD, Legrad

ANAMARIJA KALAVARI�, 7. r.OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

DOMAGOJ KIHAS, 7. r.OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

MIHAEL MIKULAN, 5. r.OŠ LEGRAD, Legrad

OZANA MIKULI�, 7. r.OŠ LEGRAD, Legrad

MELITA PAPEŽ, 7. r.OŠ LEGRAD, Legrad

ZORANA PETRI�EVI�, 8. r.OŠ LEGRAD, Legrad

LARISA RAVNJAK, 6. r.OŠ „BRA�A RADI�“, Koprivnica

VALERIJA SABO, 7. r.OŠ LEGRAD, Legrad

ANA ŠESTAK, 7. r.OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

MARTA ŠIMUNI�, 7. r.OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

PETRA ŠIRI�, 7. r.OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

PAULA �ATIPOVI�, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

IVANA HERMAN, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

MAGDALENA MARTI�, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

KLARA PAVI�, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

MARIJA HELENA PAVLEK, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

MARTINA SEKELJ, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar


MARIJA BOŠKOVI�, 7. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

NIKOLINA FIURI, 7. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

MATIJA HORVAT, 5. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

MARKO HUSI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

JELENA KIŠ, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

ELA KLUN, 7. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

DARON LALI�, 6. r.OŠ BRA�E RADI�A, Pakrac

GORAN MARKOVI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

YVONNA ORŠULI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

ANGELA REZO, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

TEREZIJA VRANI�, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

DORA BANOŽA, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

LUKA BUZO, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

Odjeci 2009 2.indd 169 27/5/09 19:18:52

170


IRIS GABRI�, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

MONIKA KEMEC, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

TEREZIJA KNEŽEVI�, 8. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

EMA LUTRING, 6. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

JOSIPA MARJANOVI�, 6. r.OŠ DRAGALI�, Dragali�

MARIJANA MARKOVINOVI�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

ANAMARIJA PERI�, 6. r.OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

MARINA PILJUZAN, 6. r.OŠ DRAGALI�, Dragali�

DOMINIK SIROGLAVI�, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

MARIJA STAŽI�, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

ANA ŠKRIPEK, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

TIHANA VARZI�, 7. r.OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

EVA ZEBA, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

EVA BALKOVI�, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ANTONIJA BEŠ�EC, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

TEA BILANDŽIJA, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ANTONIJA BORKOVI�, 5. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

MONIKA ÐUZEL, 5. r.OŠ VO�IN, Vo�in

NATAŠA GOLJAK, 8. r.OŠ GRADINA, Gradina

MARINA HRANJ, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

IVOR IŠTVANFI, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

IVANA JELA�I�, 5. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

NIKOLINA JUGOVI�, 8. r.OŠ GRADINA, Gradina

VALENTINA KASELJ, 6. r.OŠ GRADINA, Gradina

DORA KONOPEK, 7. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Orahovica

RUŽICA KOŠ�AK, 6. r.OŠ GRADINA, Gradina

GORAN STEFANO MILOSAVLJEVI�, 5. r.OŠ ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, �a�inci

MATEJ MOSLAVAC, 6. r.OŠ GRADINA, Gradina

DAJANA OŠUST, 6. r.OŠ GRADINA, Gradina

VALENTINA PILEKI�, 8. r.OŠ GRADINA, Gradina

REA PRANJI�, 8. r.OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Gornje Bazje

KLAUDIJA RADI�, 6. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

IVA ŠANTI�, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

DAVID TURK, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

INES URBANEK, 7. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Orahovica

HELENA VEG, 5. r.OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Orahovica

SANJA VU�EMILOVI�, 8. r.OŠ GRADINA, Gradina

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

REA �ESIR, 8. r.OŠ VIJENAC, Osijek

VALENTINA �OLI�, 7. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

IVANA EZGETA, 7. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

INES GLASNOVI�, 7. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

LAURA KLIBA, 8. r.OŠ VIJENAC, Osijek

Odjeci 2009 2.indd 170 27/5/09 19:18:52

Odjeci

171


ALEKSANDRA KRASNI�, 7. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

NIKA LAKNER, 8. r.OŠ VIJENAC, Osijek

ANA LEH, 8. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

TESSA LJUBI�, 5. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

FRANJO MATKOVI�, 6. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

JOSIPA MIJA�ANK, 8. r.OŠ VIJENAC, Osijek

DOMAGOJ MIKI�, 7. r.OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

NIKOLINA PEŠI�, 5. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

LEA POTO�AR, 8. r.OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

IVA RIŠNER, 8. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

MAGDALENA SABLI�, 7. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, �epin

ANTONIJA SEDLAR, 5. r.OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

MATEJ STANI�, 6. r.OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

MIRNA TOKI�, 8. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

MATKO ŽURO, 5. r.OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

KATARINA BOGOVI�, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

VUKAŠIN BOŠNJAK, 6. r.OŠ BOROVO, Borovo

KATARINA CINDRI�, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

FILIP DREZGI�, 6. r.OŠ BOROVO, Borovo

ANTONIO ÐURAŠEVI�, 5. r.OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

SAŠA GA�I�, 8. r.OŠ BOROVO, Borovo

ZORICA GOJKOV, 6. r.OŠ BOROVO, Borovo

BOJANA GRAÐANSKI, 8. r.OŠ BOROVO, Borovo

MATEJA JUR�EVI�, 7. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

TEODORA LAZI�, 8. r.OŠ BOROVO, Borovo

TOMISLAV LOVRI�, 5. r.OŠ �AKOVCI, �akovci

STEFAN LUKI�, 8. r.OŠ BOROVO, Borovo

DANIELA MUŽEK, 5. r.OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

SANJA MUŽIK, 5. r.OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

SONJA OBRADOVI�, 8. r.OŠ BOROVO, Borovo

MARTINA PLIVELI�, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

ANDREA ŠIMI�, 5. r.OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

MATEA VALJAK, 5. r.OŠ VOÐINCI, Vođinci

JOVANA VIŠEKRUNA, 6. r.OŠ BOROVO, Borovo

GRAD ZAGREB

MATIJA BA�A, 5. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

STJEPAN BANEK, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

LUKA BEARA, 7. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

ANTE BELI�, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

ANA BERTI�, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

MISLAV BI�ANI�, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

MARTINA BLAŽINEC, 7. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

KRISTINA BOŽI�EVI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 171 27/5/09 19:18:52

172


ANJA BLASLOV, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

JANJA CIGLAR, 7. r.OŠ VE�ESLAVA HOLJEVCA, Zagreb

JOSIP CVRTILA, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

ANTONIA �URKOVI�, 8. r.OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

LJUBA DOKO, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

BARBARA DRAŠKOVI�, 8. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

MARTA DUJELLA, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

LUKA ÐURAK, 5. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

HRVOJE GALUNI�, 6. r.OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

ANA JAJ�EVI�, 6. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

MAGDALENA JANŽI�, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

KATARINA KAŠNAR, 7. r.OŠ VUGROVEC, Kašina

LUCIJA KLARI�, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

FILIP KOŠUTI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

JOSIPA KUZLE, 7. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

IRENA LEMO, 5. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

TENA MAGOVAC, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

MIHAELA MARJAN, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

ANA MIDŽI�, 6. r.OŠ MATKA LAGINJE, Zagreb

LARA MIKULEK, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

HELENA OMEJEC, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

MARTIN PANDEK, 7. r.OŠ VUGROVEC, Kašina

LUCIJA PRUSAC, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

PAULA RADI�, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

JELENA RAGUŽ, 8. r.OŠ GROFA JANKA DRAŠKOVI�A, Zagreb

MIRTA RAGUŽ, 6. r.OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

DEJANA RAKI�, 7. r.OŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

LUCIJA RULEK, 7. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica

IVAN SABLJO, 8. r.OŠ GRA�ANI, Zagreb

MARTA SERDARUŠI�, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

TINA SINOV�I�, 7. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

PATRICIJA ŠABANOV, 6. r.OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

IVAN ŠIŠAK, 6. r.OŠ VUGROVEC, Kašina

MAGDALENA ŠITUM, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

ROBERT ŠPLAJT, 7. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

NUŠA TOMI�, 7. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

ELIZABETA TRBUŠI�, 8. r.OŠ STENJEVEC, Zagreb

ANA-MARIA VRANI�, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

GABRIJELA VRBLJANIN, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

EMA ŽUŽUL, 5. r.OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 172 27/5/09 19:18:52

Odjeci

173

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A


SANJA BAGOOŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

LUCA BAKOVI�OŠ KRALJA ZVONIMIRA, Seget Donji

ZRINKA DODIGOŠ „STROŽANAC“, Podstrana

RUŽICA GRAN�I�OŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

ANICA JUKI�OŠ „GRIPE“, Split

ANA ZAKARIJAOŠ „STJEPAN RADI�“, Imotski

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

DARINKA MIKULANDRAOŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

MERI PUPA�I�OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

TONA RUPI�OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

BOJA SLADI�OŠ TINA UJEVI�A, Šibenik

BORKA ŠIMI�EVI�OŠ DR. FRANJE TUÐMANA, Knin

ZADARSKA ŽUPANIJA

TANJA MEDINOŠ PETRA PRERADOVI�A, PŠ KOŽINO, Zadar

MARIJA SMOLI�OŠ SUKOŠAN, Sukošan

VIŠNJA SMOLJANOŠ SV. FILIP I JAKOV, Sv. Filip i Jakov

MILKA TROŠELJOŠ STARIGRAD, Starigrad


ŠTEFICA BARIŠI�OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

KATICA DEV�I�OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

MANDA MATANOVI�OŠ LUKE PERKOVI�A, Brinje

ISTARSKA ŽUPANIJA

SONJA BULJEVI�OŠ MATE BALOTE, Buje

BISERKA BUTKOVI�-MRDEŽAOŠ ŠIJANA, Pula

IVANKA PETRIN�I�OŠ ŠIJANA, Pula

SANJA PETROVOŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

JANGELA SUŠAC-BUDIMIROŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

JAGODA ANTI�-RUŽI�OŠ „KOZALA“, Rijeka

RADOSNA BARBALI�OŠ „SV. MATEJ“, Viškovo

ANÐELKA CEIZEKOŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

VLATKA CRNKOVI�OŠ „RIKARD KATALINI� JERETOV“, Opatija

HELENA DE KARINAOŠ „KOZALA“, Rijeka

MIRJANA DOMIJANOŠ KRALJEVICA, Kraljevica

SANDA ÐANOVI�OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

MARINA HRGA-ARHOŠ „PETAR ZRINSKI“, �abar

LJILJANA JURMANOŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

SVJETLANA KRALJI�OŠ ŠKURINJE, Rijeka

MAGIT MATKOVI�OŠ MILANA BROZOVI�A, Kastav

INA RANDI�-ÐORÐEVI�OŠ KOSTRENA, Kostrena

Abecedni popis svih u�itelja sudionika(po županijama)

Odjeci 2009 2.indd 173 27/5/09 19:41:15

174

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A

IRENA RITTERMANOŠ GRIVICA, Rijeka

SOVJETKA STUPARICHOŠ „SV. MATEJ“, Viškovo

KARLOVA�KA ŽUPANIJA

IVANA BIŠ�ANOŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovac

IVANA KOVA�EVI� OPA�I�OŠ DRAGANI�I, Dragani�

JULA SALAJOŠ DRAGOJLE JARNEVI�, Karlovac

MEÐIMURSKA ŽUPANIJA

VESNA KALŠANOŠ PETAR ZRINSKI, Šenkovec, �akovec

JULIJANA MARÐETKOII. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

LIDIJA NOVAKOŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

STJEPAN ORSAGOŠ PRELOG, Prelog

CILIKA TARANDEKII. OSNOVNA ŠKOLA, �akovec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

SANJA BIŠKUPOŠ VIDOVEC, Vidovec

ZDRAVKA FRIŠ�I�OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

IRENA PEJNOVI�OŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

MIRJANA POSAVECOŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

VALENTINA POSAVEC-KOVA�OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

ŽELJKA RABUZINOŠ PETRIJANEC, Petrijanec

MARIJA VIDECOŠ IVANA KUKULJEVI�A SAKCINSKOG, Ivanec

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJATATJANA BENKOOŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

ANITA KLEMAROŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

SAVO MALOBABI�OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

DIJANA PONGRA�I�OŠ MARIJA BISTRICA, Marija Bistrica

MARIJA SMOLI�OŠ SVETI KRIŽ ZA�RETJE, Sveti Križ Za�retje

MARIJA TAHIJAOŠ KONJŠ�INA, Konjš�ina

BARBARA ZDEŠI�OŠ SVETI KRIŽ ZA�RETJE, Sveti Križ Za�retje

ZAGREBA�KA ŽUPANIJA

MARIJANA JAI�OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

NADA KANIŽANECOŠ GRADEC, Gradec

SISA�KO-MOSLAVA�KA ŽUPANIJA

LJILJANA BAJEVI�OŠ NOVSKA, Novska

DANICA �ORI�OŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

BRANKA HECEROŠ ZVONIMIRA FRANKA, Kutina

MIRA MLINARI�OŠ JABUKOVAC, Jabukovac

MACA TUSTANI�OŠ SUNJA, Sunja

GORDANA VLADI�OŠ SUNJA, Sunja

JASMINKA VU�I�OŠ MILKE TRNINE, Križ

KOPRIVNI�KO-KRIŽEVA�KA ŽUPANIJA

TANJA GALI�OŠ „BRA�A RADI�“, Koprivnica

JELENA OKI�-PREMECOŠ LEGRAD, Legrad

NEVENKA PETRI�OŠ „FRAN KONCELAK“, Drnje

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

SLOBODANKA MARTANIV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

SANJA PRODANOVI�OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

Odjeci 2009 2.indd 174 27/5/09 19:41:15

Odjeci

175

A B E C E D N I P O P I S S V I H U � I T E L J A S U D I O N I K A


LJILJANA BERNATOVI�-MARKOTAOŠ ZDENKA TURKOVI�A, Kutjevo

MARTINA NENADOVI�OŠ BRA�E RADI�A, Pakrac

ROMANA THÜROŠ JULIJA KEMPFA, Požega

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

MARICA LOLI�OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

MIRJANA MATASOVI�OŠ AUGUSTA ŠENOE, Gundinci

MAJA MATOŠEVI�OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVI�“, Oriovac

JADRANKA VIDLANOVI�OŠ DRAGALI�, Dragali�

JELA VUKMANOVI�OŠ „ÐURO PILAR“, Slavonski Brod

VIROVITI�KO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

MIRJANA BARTOLI�OŠ IVANE BRLI�-MAŽURANI�, Orahovica

MARICA KESI�OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

KATARINA KRMPOTI�OŠ IVANA GORANA KOVA�I�A, Gornje Bazje

LJILJANA MAINOŠ VO�IN, Vo�in

ANA NENADOVI�OŠ ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, �a�inci

DENIS OSTROŠI�OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ANÐELKA PUŠKARI�OŠ GRADINA, Gradina

ZORICA VARGAOŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJE�KO-BARANJSKA ŽUPANIJA

DARIJA ATLAGI�OŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

JASNA �ULIBRKOŠ IVANA FILIPOVI�A, Osijek

VIŠNJA DORUŠAK-ŠEPEROŠ „VLADIMIR NAZOR“, �epin

MILICA JOŠNIKOŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

ZDENKA KORDI�OŠ MIROSLAVA KRLEŽE, �epin

IVANA MACANOŠ VIJENAC, Osijek

MIRTA MIHALJEVI�OŠ MATIJE PETRA KATAN�I�A, Valpovo

ANJA TOKI�OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

LJERKA VULI�OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

IVANKA BROZDOŠ VOÐINCI, Vođinci

SILVIJA LANDEKAOŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

SLOBODANKA MOGUŠOŠ BOROVO, Borovo

ANA-MARIJA ZULI�OŠ �AKOVCI, �akovci

GRAD ZAGREB

IVANKA ABRLI�OŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

ADELA BARBI�OŠ VUGROVEC, Kašina

JELENA BUNIJEVAC MATI�I�OŠ OTOK, Zagreb

VEDRANA CVJETKOVI�OŠ JULIJA KLOVI�A, Zagreb

BOŽENKA DOLI�OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

NADA JACMENOVI�OŠ VE�ESLAVA HOLJEVCA, Zagreb

BOŽENA KOLAR-DEDOVI�OŠ GRA�ANI, Zagreb

ALEKSANDRA KULARIOŠ VJENCESLAVA NOVAKA, Zagreb

IVANKA PAVI�OŠ MATKA LAGINJE, Zagreb

MARIJA PTI�AROŠ MATE LOVRAKA, Zagreb

MIRJANA RAJTEROŠ BREZOVICA, Brezovica

NADA SIJARTOOŠ STENJEVEC, Zagreb

MIRJANA ŠAPINAOŠ GROFA JANKA DRAŠKOVI�A, Zagreb

RAJNA ŠPOLJRI�OŠ KRALJA TOMISLAVA, Zagreb

Odjeci 2009 2.indd 175 27/5/09 19:41:15

Odjeci 2009 2.indd 176 27/5/09 19:18:52

Documents

Je li to ljubav?