ZBIRKA JEZIČNIH SAVJETA (PRAVOPIS, GLASOSLOVLJE, OBLIKOSLOVLJE, TVORBA RIJEČI, SKLADNJA, RJEČOSLOVLJE)

PRAVOPIS

Decimalni zarez (*7.5 > 7,5). U pisanju decimalnih brojeva kao pravopisni znak koji razdvaja cijele brojeve od desetinskih u skladu s pravopisnim pravilima piše se zarez, a ne točka. Brojevni izraz sedam cijelih i pet desetina pogrješno je pisati: *7.5, a pravilno je: 7,5. Egzotizmi. Egzotizmi su posuđenice koje označuju posebnosti naroda iz čijega su jezika preuzete. Budući da označuju pojmove koji pripadaju tradiciji drugih naroda, u hrvatskome se jeziku ne zamjenjuju domaćim riječima, nego se fonološki i pravopisno prilagođuju hrvatskomu jezičnom sustavu. Egzotizmi označuju nastambe (iglu, hacijenda, pagoda, kibuc), pića (sake, tekila, sangrija), jela (špageti, njoki, suši, kus-kus), odjeću (kimono, bolero, kilt), kulturu i običaje (flamenko, sirtaki, kazačok, kabuki, ikebana), novac (dolar, jen). Usp. Pisanje gastronomskih naziva stranoga podrijetla: kapučino, sendvič, kroasan; Pizza, pizzeria Europska Unija > Europska unija. Za naseljena mjesta i države vrijedi pravilo da svaku riječ višerječnog imena, osim veznika i prijedloga, treba pisati velikim slovom. Stoga je pravilno pisati Velika Gorica, Sveti Petar u Šumi, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske itd. Budući da Europska unija nije država nego gospodarska i politička organizacija, riječ unija treba pisati malim slovom. Pogrješno je: *Europska Unija, a pravilno: Europska unija.

*Internet > internet. Internet je mreža, naziv potječe iz engleskoga jezika i u njemu se piše Internet. U hrvatskome je u praksi potvrđeno pisanje i Internet i internet. Iako je internet jedna i jedinstvena mreža, ipak nije riječ o određenoj tvrtki koja bi imala i svojega osnivača, sjedište, osoblje te taj naziv ne treba pisati velikim slovom. Internet označuje tehnologiju i način komuniciranja i stoga taj naziv treba pisati malim slovom. Pogrješno je pisati *Internet, pravilno je internet. Usp. Internet-kafić > internetski kafić

Kratice (br., jd., tzv., gđa, gđica). Kratice nastaju skraćivanjem riječi (npr. br. je kratica od broj, jd. je kratica od jednina, tzv. je kratica od takozvani) pišu se malim početnim slovom i ne sklanjaju se. Iznimka su leksikalizirane kratice bez točke na kraju gđa i gđica koje se sklanjaju: G gđe, gđice, D gđi, gđici, A gđu, gđicu, I gđom, gđicom. Kratice mjernih jedinica pišu se bez točke, npr. m, cm, l, hl, dag, kg. Kratice crkvenih naslova također se pišu bez točke i ne sklanjaju se: don (lat. dominus) kratica je za svećenički naslov (don Frane Bulić, G don Frane Bulića),  fra je kratica od fratar (fra Frano Jukić, G fra Frane Jukića). Usp. Sklonidba pokrata Nova godina / nova godina. Imena blagdana i praznika vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom. Ako su višerječna, onda se prva riječ piše velikim slovom, a ostale riječi malim (osim ako i oni nisu vlastita imena – npr. Dan planeta Zemlja). Često se postavlja pitanje treba li na novogodišnjim čestitkama pisati nova godina ili Nova godina. Pravilno je i nova godina i Nova godina. Ako komu želimo da bude sretan na sam praznik, dakle da sretno dočeka 1. siječnja, zaželjet ćemo mu sretnu Novu godinu, no ako komu želimo da mu cijela nadolazeća godina prođe u sreći i veselju, zaželjet ćemo mu sretnu novu godinu. Osnovna škola Augusta Šenoe / Osnovna škola „August Šenoa“. Dva su načina na koja se uspostavlja ime škole, kakve druge ustanove, društva itd. koje uključuje ime koje osobe. Ime može biti u nominativu i u tome se slučaju piše u navodnicima ili u genitivu i tada se piše bez navodnika, npr.: Osnovna škola „August Šenoa“ ili Osnovna škola Augusta Šenoe, Pjevačko društvo „Ivan Zajc“ ili Pjevačko društvo Ivana Zajca. Pisanje gastronomskih naziva stranoga podrijetla: kapučino, sendvič, kroasan. Gastronomski egzotizmi, tj. popularne posuđenice kojima se označuju različite vrste jela koja ne pripadaju domaćoj kulinarskoj tradiciji, nego su posebnost drugih naroda u hrvatskome su dijelom njegova općega leksika i ne treba ih pisati izvornom grafijom. Engleske riječi sandwich, muffin, talijanske riječi spaghetti, lasagne, carpaccio, capuccino, gnocchi, francuska riječ croissant grafijski se, fonološki, morfološki i pravopisno prilagođuju hrvatskomu jezičnom sustavu. Pravilno ih pišemo ovako: sendvič, mafin, špageti, lazanje, karpačo, kapučino, makaroni, njoki, kroasan. Usp. Egzotizmi; Pizza, pizzeria Pisanje mjesta i nadnevka (Zagreb, 25. listopada 2007.). Mjesto i nadnevak može se u pismu ili službenome dopisu navesti ovako: U Zagrebu 25. listopada 2007. ili Zagreb, 25. listopada 2007. Ako je to s kojih razloga potrebno, mjesec se može obilježiti i arapskim ili rimskim brojem. Preporučujemo da se ipak, gdje god je to moguće, piše naziv mjeseca i to u genitivu. Pogrješno je naime: *Zagreb, 25. listopad 2007. jer bi nadnevak u punome zapisu glasio 25. dana mjeseca listopada 2007., a kraći oblik nastaje izostavljanjem riječi dana i mjeseca. Usp. Pete veljače / petog veljače. Riječ je o klasičnome zapisu mjesta i nadnevka. U obrascima, međunarodnoj komunikaciji itd. katkad se zahtijeva drukčije zapisivanje nadnevka (npr. 2007-10-25). Pisanje naziva državnih i vjerskih poglavara (predsjednik / Predsjednik, kraljica / Kraljica, papa / Papa). Nazivi živih državnih i vjerskih poglavara pišu se malim slovom ako uz naziv stoji vlastito ime ili kakva odrednica (npr. hrvatski, taj, naš). Pogrješno je: *Hrvatski Predsjednik Ivo Josipović sastao se sa slovenskim Predsjednikom Danilom Türkom, *U novinama je intervju s nizozemskom Kraljicom, a pravilno je: Hrvatski predsjednik Ivo Josipović sastao se sa slovenskim predsjednikom Danilom Türkom, U novinama je intervju s nizozemskom kraljicom. Međutim, ako se naziv piše bez osobnoga imena i ako nema nikakve odrednice, a iz konteksta je jasno na koga se naziv odnosi, on se piše velikim slovom. Tako je pravilno pisati: U povodu Dana državnosti Predsjednik je uputio čestitku građanima, Uzvanici su pljeskali Kraljici. Velikim se slovom pišu i posvojni pridjevi izvedeni od tih naziva ako uz njih nema osobnoga imena: Vijeće se okupilo na Predsjednikov poziv, Na sastanku su bili Kraljičini savjetnici. U slučaju kad je koji od spomenutih naziva povezan s funkcijom,

a ne s osobom koja funkciju obnaša, naziv se piše malim slovom. Pogrješno je: *Ured Predsjednika Republike Hrvatske, *savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske, a pravilno je: Ured predsjednika Republike Hrvatske, savjetnik predsjednika Republike Hrvatske. Prema istim se pravilima piše i naziv vrhovnoga poglavara Katoličke crkve. Pogrješno je: *Hrvatske je hodočasnike u Vatikanu pozdravio Papa Benedikt Šesnaesti, a pravilno je: Hrvatske je hodočasnike u Vatikanu pozdravio papa Benedikt Šesnaesti. Također je pravilno: Hrvatske je hodočasnike u Vatikanu pozdravio Papa. Posvojni pridjev izveden od toga naziva pravilno je pisati velikim slovom: Postrojena je Papina garda, Pročitali smo Papinu encikliku. Nazivi ostalih visokih dužnosnika upravnih, administrativnih, političkih, ideoloških, crkvenih i drugih tijela te sve titule pišu se malim slovom. Pogrješno je: *na Ministrov zahtjev, *uz potpis Načelnika, *s dopuštenjem Rektora, *uz blagoslov Biskupa, a pravilno je: na ministrov zahtjev, uz potpis načelnika, s dopuštenjem rektora, uz blagoslov biskupa. Pisanje naziva za izravno obraćanje visokim državnim dužnosnicima, uglednicima ili crkvenim velikodostojnicima (Veličanstvo, Visost, Ekscelencija, Svetost, Uzoritost). Nazivi poput Veličanstvo, Visost, Ekscelencija, Svetost, Uzoritost, koji se upotrebljavaju u izravnome obraćanju visokim državnim dužnosnicima, uglednicima ili crkvenim velikodostojnicima, i u dvorječnim se svezama pišu velikim slovom. Pogrješno je: *vaše Veličanstvo ili *Vaše veličanstvo, *vaša Visosti ili *Vaša visosti, *vaša Ekscelencijo ili *Vaša ekscelencijo, *vaša Svetosti ili *Vaša svetosti, *vaša Uzoritosti ili *Vaša uzoritosti, a pravilno je: Vaše Veličanstvo (za kralja ili kraljicu), Vaša Visosti, Vaša Ekscelencijo (za veleposlanike), Vaša Svetosti (samo za Papu), Vaša Uzoritosti (samo za kardinale). Pisanje obličnog nastavka pokrata. Između pokrate i njezina obličnog nastavka obvezatno se piše spojnica: PDV-a, MUP-u, HV-a, EU-a. Usp. Rod pokrata , Sklonidba pokrata. Pisanje oblika imena koja završavaju na -ia (Lucia, Mia, Croatia). Ženska imena koja završavaju na -ia sklanjaju se tako da se u kosim padežima između i i padežnoga nastavka umeće međusamoglasničko j: G Lucije, Mije, Croatije, D Luciji, Miji, Croatiji, A Luciju, Miju, Croatiju, V Lucijo, Mijo, Croatijo, L Luciji, Miji, Croatiji, I Lucijom, Mijom, Croatijom. Usp. Pisanje oblika imenica/imena na -io (radio, Mario). Pisanje oblika imenica/imena na -io (radio, Antonio, Mario). U sklonidbi imenica/imena na -io između i i padežnog nastavka umeće se međusamoglasničko j. To se j bilježi i u pismu. Te se imenice u jednini sklanjaju i pišu ovako: G radija, Antonija, Marija, D radiju, Antoniju, Mariju, A radio, Antonija, Marija, V radio, Antonio, Mario, L radiju, Antoniju, Mariju, I radiom, Antoniom, Mariom i / radijem, Antonijem, Marijem, a u množini: N radiji, G radija, D radijima, A radije, V radiji, L radijima, I radijima. O tome kojemu od dvaju oblika u instrumentalu jednine treba dati prednost u normativnim priručnicima nema ujednačena stajališta. Ipak bismo malu prednost dali obliku na -om: radiom, Antoniom, Mariom. Usp. Instrumental imenica na -io. Pisanje oblika muških imena koja završavaju na -eo (Leo, Mateo, Teo...). Muška imena koja završavaju na -eo sklanjaju se tako da se u kosim padežima između -e i padežnoga nastavka ne umeće međusamoglasničko j: N Leo/Mateo/Teo, GA Lea/Matea/Tea, DL Leu/Mateu/Teu, V Leo/Mateo/Teo, I Leom/Mateom/Teom. Pisanje oblika ženskih imena koja završavaju na -ea (Andrea, Matea, Tea...). Ženska imena koja završavaju na -ea sklanjaju se tako da se u kosim padežima između e i padežnoga nastavka ne umeće međusamoglasničko j: N Andrea/Matea/Tea, G Andree/Matee/Tee, DL Andrei/Matei/Tei, A Andreu/Mateu/Teu, V Andrea/Matea/Tea, I Andreom/Mateom/Teom. Pisanje odnosnih pridjeva. Odnosni se pridjevi u hrvatskome jeziku pišu malim početnim slovom. Tako se pišu i odnosni pridjevi izvedeni od imena, npr: njemački, hrvatski, zagrebački, splitski, matoševski. Zbog kratice MH često se griješi pa se ime ustanove označene tom kraticom nerijetko pogrješno piše *Matica Hrvatska. Pravilno je međutim Matica hrvatska. Matica se piše velikim početnim slovom jer je prva riječ imena ustanove, a hrvatska malim slovom jer je to odnosni pridjev. Usp. Sklonidba odnosnih pridjeva. Pisanje pridjeva izvedenih od dviju imeničnih osnova. Pridjevi izvedeni od dviju imeničnih osnova pišu se, ovisno o svojemu značenju, sa spojnicom i bez nje. Pridjevi izvedeni od dviju imeničnih osnova koji se pišu bez spojnice npr. su: imovinskopravni, književnokritički, ustavnopravni. Ti su pridjevi izvedeni od skupina koje označuju jedan pojam: imovinsko pravo, književna kritika, ustavno pravo. Pridjevi izvedeni od dviju imeničnih osnova koji se pišu kao polusloženica npr. su: društveno-politički, robno-novčani, ustavno-pravni. Ti su pridjevi izvedeni od dviju imenica koje označuju dva pojma: društvo i politika, roba i novac, ustav i pravo te znače: 'društveni i politički', 'robni i novčani' i 'ustavni i pravni'. Neki se pridjevi mogu pisati na oba načina, ali pritom imaju različito značenje. Usp. Znanstvenoistraživački / znanstveno-istraživački. Pisanje ruskih, bjeloruskih i ukrajinskih imena. Imena iz ruskoga, bjeloruskoga i ukrajinskoga jezika pišu se u transkribiranome obliku. Transkripcija je bilježenje izgovora riječi iz kojega jezika posebnim sustavom znakova. Pravilo je da se slova onih glasova koji su isti kao u hrvatskome jeziku prenose latiničnim slovima za te glasove, a glasovi koji su drukčiji prenose se prema posebnim pravilima. Primjerice, rusko ё prenosi se kao jo, rusko i bjelorusko ы kao y, rusko i ukrajinsko щ kao šč, rusko, bjelorusko i ukrajinsko ю kao ju, я kao ja, ь kao ', й kao j... Stoga je pogrješno pisati: *Vyacheslav Kosorukov, *Dmitry Timofeev, *Yuriy Maksimov, *Yury Dorokhov, *Evgeny Kissin, a pravilno je: Vjačeslav Kosorukov, Dmitrij Timofejev, Jurij Maksimov, Jurij Dorohov, Jevgenij Kisin. Usp. Prezimena slavenskoga podrijetla. Pizza, pizzeria strane su riječi i u hrvatski su standardni jezik preuzete u obliku u kojemu se nalaze u

talijanskome jeziku. Razlog što se ne fonetiziraju kao ostali egzotizmi jesu sociolingvistički. Treba ih pisati kurzivom kako bi se označila njihova pravopisna neprilagođenost. U sklonidbi se dodaju padežni nastavci u skladu s pravilima hrvatskoga standardnog jezika. Imenica pizza  ženskoga je roda i u kosim se padežima sklanja ovako: G pizze, D/L pizzi, A pizzu, I pizzom. Imenica pizzeria ženskoga je roda, a u sklonidbi se u kosim padežima između dvaju završnih samoglasnika umeće j: G pizzerije, DL pizzeriji, A pizzeriju, I pizzerijom. Usp. Egzotizmi ,  Pisanje gastronomskih naziva stranoga podrijetla: kapučino, sendvič, kroasan Futur prvi (*pjevati ću > pjevat ću, *biti ću > bit ću). Futur prvi tvori se od nenaglašenih oblika nesvršenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva glagola koji se spreže: ja ću pjevati, ja ću biti, ti ćeš čitati. Kad infinitiv na -ti dolazi prije oblika pomoćnoga glagola, ispušta se završno -i: bit ću, pjevat ću, čitat ću, pri čemu se obično provodi jednačenje fonema prema mjestu tvorbe, pa se izgovara /biću/, /pjevaću/, /čitaću/. Pogrješno je pisati i izgovarati: *biti ću, *pjevati ću, *čitati ću, a pravilno je: bit ću, pjevat ću, čitat ću. K / ka. Prijedlog ka upotrebljava se samo ispred riječi koje počinju glasovima k, g: ka kući, ka gradu ili izgovorno teškim suglasničkim skupinama: ka školi, ka zgradi. Inače se upotrebljava prijedlog k. Poredak sastavnica imenske formule. Ime i prezime u imenskoj formuli pišu se velikim početnim slovom. Na prvome se mjestu navodi ime, a zatim prezime: npr. Ivan Ivanković. Ako je zbog kojega razloga potrebno na prvo mjesto staviti prezime (npr. na popisima osoba abecednim redom njihovih prezimena), iza prezimena se piše zarez: Ivanković, Ivan. S / sa. Prijedlog sa upotrebljava se samo ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z, ž: sa sestrom, sa Šimom, sa zidarom, sa Željkom, ili izgovorno teškim suglasničkim skupinama: sa mnom, sa psom, sa pšenicom. sveta Ana / Sveta Ana. Pridjev sveti ispred imena sveca piše se malim početnim slovom, npr.: sveta Ana, sveti Marko, sveta Barbara.Velikim se početnim slovom taj pridjev piše u imenu blagdana i u imenu crkve, npr: Danas je Sveta Ana, Šetajući se došli smo do Svete Ane. Ako se crkva označuje i apelativom crkva ili katedrala i sl., u imenu sveca po kojemu je nazvana (kojemu je posvećena), pridjev sveti piše se malim slovom: Šetajući se došli smo do crkve svete Ane. Treba dakle razlikovati: sveta Ana, sveti Marko, sveta Barbara (imena svetaca), Sveta Ana, Sveti Marko, Sveta Barbara (blagdani i imena crkava u kojima nema imenice crkva), crkva svete Ane, katedrala svetog Marka, crkva svete Barbare (nazivi crkava u kojima je imenica crkva ili sl.).

GLASOSLOVLJE - fonologija

*Matrijal, *orginalan > materijal, originalan. Često se pri izgovoru ili pisanju riječi stranoga podrijetla zbog nepažnje ili neznanja izostavi koji glas ili koje slovo. U sljedećim se primjerima neopravdano izostavlja slovo ili glas e ili i. Pogrješno je: *radni matrijali, *orginalan stil, a pravilno je: radni materijali, originalan stil. Za navedene riječi postoji dobra hrvatska zamjena. Imenica materijal može se zamijeniti s gradivo, građa, sirovina ili tkanina, a pridjev originalan s pravi, prirodan, poseban, osobit, osebujan, ali i izvoran. *Delikvent, *depadansa, *intezivan, *kontigent, *korespodencija, *transplatacija > delinkvent, depandansa, intenzivno, kontingent, korespondencija, transplantacija. Često se pri izgovoru ili pisanju riječi stranoga podrijetla zbog nepažnje ili neznanja izostavi koji glas ili koje slovo. U sljedećim se primjerima neopravdano izostavlja slovo ili glas n. Pogrješno je: *delikvent, *depadansa, *intezivan, *kontigent, *korespodencija, *transplatacija, a pravilno je: delinkvent, depandansa, intenzivan, kontingent, korespondencija, transplantacija. Za navedene riječi postoji dobra hrvatska zamjena. Delinkvent je prekršitelj, depandansa je sporedna zgrada, intenzivan je snažan ili jak, kontingent je udjel, korespondencija je dopisivanje ili slaganje, podudaranje, a transplantacija je presađivanje. *Es-, *ek- > eks-. Često se pri izgovoru ili pisanju riječi stranoga podrijetla zbog nepažnje ili neznanja izostavi koji glas ili koje slovo. U latinskome prefiksu eks- može se izostaviti i glas ili slovo k, ali i glas ili slovo s. Pogrješno je: *eshumirati tijelo, *esproprijacija zemljišta, a pravilno je: ekshumirati tijelo, eksproprijacija zemljišta. No, pogrješno je i: *ekcerpirati građu, *ekces na otvaranju, a pravilno je: ekscerpirati građu, eksces na otvaranju. Za neke navedene riječi postoji dobra hrvatska zamjena. Imenica eksproprijacija može se zamijeniti s izvlaštenje, glagol ekscerpirati s ispisati, ispisivati, a imenica eksces s izgred ili ispad. *Indentičan, *indentitet > identičan, identitet. Katkad se pri izgovoru ili pisanju riječi stranoga podrijetla zbog nepažnje ili neznanja umetne koji glas ili koje slovo. U sljedećim se primjerima neopravdano umeće slovo ili glas n. Pogrješno je: *indentičan, *indentitet, a pravilno je: identičan, identitet. Za navedene riječi postoji dobra hrvatska zamjena. Identičan je istovjetan, jednak ili podudaran, a identitet je istovjetnost. Ako je riječ o 'ukupnosti činjenica s pomoću kojih se razlikuje jedna osoba od drugih', dobro je upotrijebiti imenicu identitet jer ne postoji domaća istovrijednica.

OBLIKOSLOVLJE - morfologija

Genitiv i akuzativ zamjenice svi. Zamjenica svi u genitivu ima oblik svih, a u akuzativu oblik sve. Često se griješi tako da se umjesto akuzativnog oblika sve upotrebljava genitivni oblik svih. Pogrješno je: *Svih vas pozdravljam; *Pozvao sam svih na ručak; *Molim svih da isključe mobitele, a pravilno: Sve vas pozdravljam; Pozvao sam sve na ručak; Molim sve da isključe mobitele. Glagolski pridjev radni od glagola na -jeti. Kad glagoli na -iti i -jeti tvoreni od iste osnove imaju isto značenje, normativna se prednost daje glagolima na -jeti. Usp. Glagoli na -iti i -jeti. Pravilno je dakle u standardnome jeziku upotrebljavati glagole voljeti, željeti itd., a pogrješno je upotrebljavati glagole voliti, želiti itd.Često se međutim griješi tako što se upotrebljava pogrješan oblik pridjeva radnog u muškome rodu, npr: *voljeo, *željeo umjesto pravilnog: volio, želio. Pridjev radni od glagola na -jeti u ženskome je rodu voljela, željela, u srednjemu voljelo, željelo, u množini voljeli, željeli u muškome rodu, voljele, željele u ženskome rodu i voljela, željela u srednjemu. Tako je i kad glagol na -jeti nema nestandardnojezični oblik na -iti, pa glagolski pridjev glagola htjeti glasi: htio (ne: *htjeo), htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela. Glagolski pridjev trpni (*dat > dan). Glagolski pridjev trpni tvori se u pravilu od prijelaznih glagola i sklanja se kao pridjev. Glagolski pridjev trpni tvori se sufiksom -n (-en, -jen, -ven) koji je plodniji te, rjeđe, sufiksom -t. Kada se od glagola izvodi i glagolski pridjev trpni na -n i glagolski pridjev trpni na -t, prednost se daje glagolskomu pridjevu trpnom na -n. Pogrješno: *dat, *brat, *poslat, *udata, pravilno: dan, bran, poslan, udana. Usp. Glagolski pridjev trpni (*donešen > donesen). Glagolski pridjev trpni (*donešen > donesen). Ako se glagolski pridjevi trpni izvode i s palataliziranom i s nepalataliziranom osnovom, prednost se daje onomu pridjevu čija osnova nije palatalizirana. Pogrješno je: *izvežen, *donešen, *izgrižen, a pravilno: izvezen, donesen, izgrizen. Zagrizen i zagrižen (zadrt, zatucan) nije isto. Usp. Glagolski pridjev trpni (*dat > dan). Ako se od glagola izvode tri pridjeva trpna, pridjev trpni s palataliziranom osnovom, s nepalataliziranom osnovom na n i nepalataliziranom osnovom na t, prednost se daje pridjevu s nepalataliziranom osnovom na n. Pogrješno je *iznešen i *iznijet, a pravilno iznesen. Imenica bol muškoga roda i imenica bol ženskoga roda. U hrvatskome standardnom jeziku morfološki se razlikuju imenica bol koja je muškoga roda i imenica bol koja je ženskoga roda. Imenica bol muškoga roda sklanja se u jednini ovako: N bol, G bola, D bolu, A bol, V bole, L bolu, I bolom, a u množini ovako: N bolovi, G bolova, D bolovima, A bolove, V bolovi, L bolovima, I bolovima. Imenica bol ženskoga roda sklanja se u jednini ovako: N bol, G boli, D boli, A bol, V boli, L boli, I boli/bolju, a u množini ovako: N boli, G boli, D bolima, A boli, V boli, L bolima, I bolima.Te se dvije imenice razlikuju i značenjski. Imenica bol muškoga roda znači 'tjelesna patnja ili neugodan osjećaj koji nastaje kao posljedica ozljede ili bolesti', a imenica bol ženskoga roda znači 'osjećaj patnje'. Stoga je pogrješno: *mišićna bol, *boli u želudcu, a pravilno: mišićni bol, bolovi u želudcu. Također, pogrješno je: *ljubavni bol, *duševni bolovi, a pravilno: ljubavna bol, duševne boli. Imenice muškog roda s osnovom -sel- (zaselak – zaseoka). Kod imenica muškog roda s osnovom -sel- kao zaselak, naselak u nekim se padežnim oblicima provode sljedeće glasovne promjene: zamjena l/o, nepostojano a, sibilarizacija. Tako sklonidba imenice zaselak glasi: G zaseoka, D zaseoku, A zaselak, V zaseoče, L zaseoku, I zaseokom, a u množini: N zaseoci, G zaselaka, D zaseocima, A zaseoke, V zaseoci, L zaseocima, I zaseocima. Instrumental imenica na -io. Imenice muškog roda na -io u instrumentalu jednine mogu imati oblike radiom, studiom i radijem, studijem. O tomu kojemu od dvaju oblika u I jd. treba dati prednost u normativnim priručnicima nema ujednačena stajališta. U prvome se slučaju između i i nastavka -om ne umeće međusamoglasničko j jer se ono ne umeće ni u nominativu i akuzativu (radio). U drugome se slučaju instrumental imenice radio izjednačuje s instrumentalom imenice radij, pa bismo zbog toga malu prednost dali uporabi instrumentala na -om: radiom, Mariom, Tokiom. Usp. Pisanje oblika imenica/imena na -io (radio…).

Instrumental imenice put. Instrumental imenice put glasi putom, a ne *putem. Pogrješno je npr.: *Ovim sam putem došla do šume, *Krenula sam strmijim putem, a pravilno je: Ovim sam putom došla do šume, Krenula sam strmijim putom. Putem nije instrumental imenice put, nego prijedlog. Usp. Prijedlog putem. Instrumental na -em i –om.U hrvatskomu standardnom jeziku imenice muškoga roda čija osnova završava palatalnim suglasnikom u instrumentalu jednine imaju sklonidbeni nastavak sa samoglasnikom e, a ne sa samoglasnikom o, npr. Radoš / s Radošem, vrač / s vračem, nož / nožem. Iznimka su jednosložne i dvosložne

imenice muškoga roda u čijoj se osnovi ispred palatala već nalazi samoglasnik e. Pogrješno je: *pod Brsečem; *prolaziti Bečem; *s džokejem, a pravilno: pod Brsečom; prolaziti Bečom; s džokejom, padežom. Ja bih, mi bismo, vi biste / ja *bi, mi *bi, vi *bi. Kondicional I. glagolski je oblik koji se tvori od nenaglašenog aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. Kondicional I. glagola pjevati glasi: 1. l. jd. ja bih pjevao/pjevala, 2. l jd. ti bi pjevao/pjevala, 3. l. jd. on bi

pjevao, ona bi pjevala, ono bi pjevalo, 1. l. mn. mi bismo pjevali/pjevale i, 2. l. mn. vi biste pjevali/pjevale 3. l. mn. oni bi pjevali, one bi pjevale, ona bi pjevala. Često se umjesto oblika bih u 1. l. jd., bismo u 1. l. mn. i biste u 2. l. mn. pogrješno upotrebljava oblik *bi, npr: *ja bi pjevao, *mi bi se igrali, *vi bi radili. Kabel / kabao. Pri tvorbi oblika imenice kabel često se griješi. Nominativ množine imenice kabel glasi kabeli jer se u hrvatskome standardnom jeziku glasovna promjena nepostojano e provodi samo u kajkavskim prezimenima i toponimima. Pogrješno je: *Kablovi su prerezani. i *Kabli su prerezani., a pravilno je: Kabeli su

prerezani. Oblici kablovi i kabli nominativ su množine imenice kabao, a ne imenice kabel. Imenica kabel sklanja se u jednini ovako: NA kabel, G kabela, DL kabelu, I kabelom, a u množini ovako: N kabeli, G kabela, DLI kabelima, A kabele. Imenica kabao sklanja se u jednini ovako: NA kabao, G kabla, DL kablu, I kablom, a u množini ovako: N kablovi/kabli, G kablova/kabala, DLI kablovima/kablima, A kablove/kable. Koji / kojega. . Akuzativ za živo zamjenice koji često se pogrješno upotrebljava za neživo, npr: *tanjur kojeg sam razbio, *cvijet kojeg sam ubrao. Kad je riječ o neživomu, treba međutim upotrebljavati akuzativ za neživo koji: tanjur koji sam razbio, cvijet koji sam ubrao, auto koji vozim. (Za živo: Vidim čovjeka kojega tražim.) Posvojni pridjev od imenica na -ar. Od imenica muškog roda na -ar (npr. šumar, strojar) posvojni se pridjev izvodi sufiksima -ev i -ov. Te se izvedenice normativno izjednačuju. Dobro je dakle upotrijebiti i pridjev šumarev i pridjev šumarov. Usp. Vokativ i instrumental imenica na -ar. Prezimena slavenskoga podrijetla. Prezimena slavenskoga podrijetla muških osoba na -ov/-ev i -in sklanjaju se po imenskoj sklonidbi: N Čehov, Mendeljejev, Gagarin, G Čehova, Mendeljejeva, Gagarina, D Čehovu, Mendeljejevu,  Gagarinu, A Čehova, Mendeljejeva, Gagarina, V Čehove, Mendeljejevu, Gagarine, L Čehovu, Mendeljejevu, Gagarinu, I Čehovom, Mendeljejevom, Gagarinom. Pogrješno je: *razgovarati s Čehovim, a pravilno: razgovarati s Čehovom. Prezimena slavenskoga podrijetla koja su po postanku posvojni pridjevi sklanjaju se po pridjevnoj sklonidbi: N Gorki, Chomsky, G Gorkog(a),Chomskog(a), D Gorkom(u), Chomskom(u), A Gorkog(a), Chomskog(a), V Gorki, Chomsky, L Gorkom(e), Chomskom(e), I Gorkim, Chomskim. Usp. Pisanje ruskih, bjeloruskih i ukrajinskih imena

Rod pokrata . Većina je pokrata muškog roda neovisno o tome kojega je roda višerječni naziv od kojega su izvedene: ovaj HAK, ovog HAK-a; ovaj HDZ, ovog HDZ-a; ovaj UN, ovog UN-a; ovaj SAD, ovog SAD-a; ovaj EU, ovog EU-a. Pokrate koje završavaju na A i čitaju se kao riječ ženskog su roda: ova INA, ove INA-e, ovoj INA-i; ova HVIDRA, ove HVIDRA-e, ovoj HVIDRA-i. Pokrate koje završavaju na A, a ne čitaju se kao riječ, muškog su roda, npr. PSA [pe es a], ovoga PSA-a, ovome PSA-u. Usp. Pisanje obličnog nastavka pokrata, Sklonidba pokrata. Sklonidba imena Ivo i Mile. Hipokoristična muška imena na -o (npr. Ivo, Miro, Pero) sklanjaju se po e-sklonidbi (tipa: žena, žene, ženi...): N Ivo, G Ive, D Ivi, A Ivu, V Ivo, L Ivi, I Ivom. Sklanjanje po a-sklonidbi stilski je obilježeno i ima izrazito regionalan karakter (N *Ivo, G *Iva, D *Ivu...). Hipokoristična muška imena na -e (npr. Mile, Mate, Jure, Stipe) također se sklanjaju po e-sklonidbi: N Mile, G Mile, D Mili, A Milu, V Mile, L Mili, I Milom. (Pogrješno je ime Mile sklanjati ovako: N Mile, G *Mileta, D *Miletu...) Tako se sklanjaju i neka muška imena na -o i -e koja nisu hipokoristična, npr. Bruno, Ante i Hrvoje: N Ante/Anto, G Ante – pogrješno: Antea, D Anti – pogrješno: Anteu…) Sklonidba imenica mati i kći. Imenica mati sklanja se u jednini: N mati, G matere, D materi, A mater, V mati, L materi, I materom, a u množini: N matere, G matera, D materama, A matere, V matere, L materama, I materama. Imenica kći sklanja se u jednini: N kći, G kćeri, D kćeri, A kćer, V kćeri, L kćeri, I kćeri, a u množini: N kćeri, G kćeri, D kćerima, A kćeri, V kćeri, L kćerima, I kćerima.U sklonidbi tih imenica najčešće se griješi tako da se umjesto nominativa upotrebljava akuzativ i obrnuto. Pogrješno je: *To mi je mater, *Vidim njegovu mati, a pravilno je: To mi je mati, Vidim njegovu mater. Također je pogrješno: *To mi je kćer, *Upoznao sam njegovu kći, a pravilno je: To mi je kći, Upoznao sam njegovu kćer. Umjesto imenice kći ne treba upotrebljavati imenicu kćerka jer ta imenica ne pripada hrvatskome standardnom jeziku. Usp. Kći / kćer / kćerka. Sklonidba imenica na -lac. U sklonidbi imenica na -lac često se griješi. Te imenice u jednini imaju zamjenu l sa o i sklanjaju se ovako: N ronilac, G ronioca, D roniocu, A ronioca, V ronioče, L roniocu, I roniocem, a u množini: N ronioci, G ronilaca, D roniocima, A ronioce, V ronioci, L roniocima, I roniocima. Zamjena l sa o ne provodi se u dvosložnim imenicama tipa tkalac, koje se sklanjaju: N tkalac, G tkalca, D tkalcu… Sklonidba imenice jaje. Kad se imenice mogu sklanjati s proširenom i neproširenom osnovom, hrvatska jezična norma preporučuje sklonidbu s neproširenom osnovom, pa se tako sklanja i imenica jaje: N jaje, G jaja, D

jaju, A jaje, V jaje, L jaju, I jajem. Pogrješno je imenicu jaje sklanjati: N jaje, G *jajeta, D *jajetu… Sklonidba imenske formule kojom se označuje ženska osoba. U imenskoj formuli kojom se označuje ženska osoba sklanja se samo ime: Marcela Polić – Marcele Polić, ali ako prezime završava na -a, preporučljivo je i njega sklanjati: Bela Krleža, Bele Krleže. Sklonidba odnosnih pridjeva. U hrvatskome se standardnom jeziku odnosni pridjevi (pridjevi koji završavaju na -ski/-ški/-čki, -nji, -ni, -ji) sklanjaju samo po pridjevnoj sklonidbi, npr. pridjev splitski u jednini muškog roda sklanja se ovako: N splitski, G splitskog(a), D splitskom(u), A splitski/splitskog(a), V splitski, L splitskom(e), I splitskim. Ti se pridjevi ne sklanjaju po imeničnoj sklonidbi. Odnosni se pridjevi sklanjaju dakle onako kako bismo sklanjali opisni pridjev crni, a ne mogu se sklanjati onako kako bismo sklanjali pridjev crn. Pogrješno je: *Predstavljanje knjige na Književnu petku, *Naći ćemo se na Filozofsku fakultetu, a pravilno je: Predstavljanje knjige na Književnome petku, Naći ćemo se na Filozofskome fakultetu. Usp. Pisanje odnosnih pridjeva. Sklonidba posvojnih pridjeva. U hrvatskome se standardnom jeziku posvojni pridjevi (pridjevi koji završavaju na -ov,-ev, -in) sklanjaju samo po imeničnoj sklonidbi, npr. pridjev bratov u jednini muškog roda sklanja se

ovako: N bratov, G bratova, D bratovu, A bratov/bratova, V bratov, L bratovu, I bratovim. Ti se pridjevi ne sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi. Posvojni se pridjevi sklanjaju dakle onako kako bismo sklanjali opisni pridjev crn, a ne mogu se sklanjati onako kako bismo sklanjali pridjev crni. Pogrješno je: *Naći ćemo se na Markovom trgu, *Upoznao sam Aninog prijatelja, a pravilno je: Naći ćemo se na Markovu trgu, Upoznao sam Anina prijatelja.Sklonidba posvojnih pridjeva po pridjevnoj sklonidbi (N bratov, G bratovoga, D bratovomu) pripada razgovornomu funkcionalnomu stilu. Usp. Sklonidba zamjenica njegov, njezin i njihov. Sklonidba prezimena na -e i -o. Prezimena na -e i -o sklanjaju kao imenice od milja: N Čale, Hraste, Kelo, G Čale, Hraste, Kele, D Čali, Hrasti, Keli, A Čalu, Hrastu, Kelu, V Čale, Hraste, Kelo, L Čali, Hrasti, Keli, I Čalom, Hrastom, Kelom. Sklonidba pokrata. Pokrate nastaju od prvih slova riječi od koji se sastoji višerječno ime ili naziv i pišu se velikim slovima: (PDV – porez na dodanu vrijednost, MUP – Ministarstvo unutarnjih poslova, KUD – kulturno-umjetničko društvo, INA – Industrija nafte, HV – Hrvatska vojska, SAD – Sjedinjene Američke Države, UN – Ujedinjeni narodi, NATO – North Atlantic Treaty Organization, UNESCO – United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization). Pokrate su, osim pokrata koje završavaju na A i koje se čitaju kao riječi, muškog roda te se sklanjaju kao imenice muškog roda, a u pisanju se između kratice i padežnog nastavka umeće spojnica: obračun PDV-a, akcija MUP-a, nastup KUD-a, uvoz robe iz EU-a, požari na jugu SAD-a, iz NATO-a, u NATO-u, PSA, iz PSA-a, (kratica se čita [pe es a], iz UNESCO-a, u UNESCO-u. Strane pokrate koje u izgovoru završavaju na glas i sklanjaju se kao strane imenice muškog roda koje u izgovoru završavaju na [i] te se iza spojnice umeće j prije obličnih nastavaka: ACI, G ACI-ja, D ACI-ju, A ACI, L ACI-ju, I ACI-jem; INRI, G INRI-ja, D INRI-ju, A INRI, L INRI-ju, I INRI-jem; BBC [bi bi si], G BBC-ja, D BBC-ju, A BBC, L BBC-ju, I BBC-jem. Strane pokrate koje u pismu završavaju na slovo I koje se u izgovoru ne čita [i] sklanjaju se kao strane imenice muškog roda kod kojih je završno i samo pravopisni znak te se u sklonidbi ne umeće j prije obličnih nastavaka: FBI [ef bi aj], G FBI-a, D FBI-u, A FBI, L FBI-u, I FBI-em. Pokrate koje završavaju na A i čitaju se kao riječi ženskoga su roda i sklanjaju se kao imenice ženskog roda e-sklonidbe: INA, G INA-e, D INA-i, A INA-u, L INA-i, I INA-om; HVIDRA, G HVIDRA-e, D HVIDRA-i, A HVIDRA-u, L HVIDRA-i, I HVIDRA-om; HINA, G HINA-e, D HINA-i, A HINA-u, L HINA-i, I HINA-om. Pogrješno je te pokrate sklanjati G INE, HVIDRE, D INI, HVIDRI A INU, HVIDRU jer se tako obličnim nastavkom intervenira u pokratu. Leksikalizirane pokrate izvedene od prvih slogova višerječnih naziva u kojima je samo početno slovo veliko sklanjaju se kao riječi (Nama – Narodni magazin, Roma – Robni magazin): G Name, Rome, D Nami, Romi, A Namu, Romu, L Nami, Romi, I Namom, Romom. Pravopisna norma dopušta da se neke pokrate koje završavaju na A pišu i sklanjaju kao riječi. U tom slučaju samo je početno slovo veliko N Ina, G Ine, D Ini, A Inu, L Ini, I Inom; Hina, G Hine, D Hini, A Hinu, L Hini, I Hinom. Usp. Rod pokrata , Pisanje obličnog nastavka pokrata. Sklonidba strane imenske formule. U hrvatskome jeziku sklanjaju se i ime i prezime osobe muškog spola – N Ivan Brlić, G Ivana Brlića, D Ivanu Brliću... Isto vrijedi i za strana imena. Pogrješno je: *novi film o James Bondu, *Volim slušati Ray Charlesa, a pravilno: novi film o Jamesu Bondu, Volim slušati Raya Charlesa. Sklonidba zamjenica njegov, njezin i njihov. U hrvatskome se standardnom jeziku posvojne zamjenice 3. lica (zamjenice njegov, njezin i njihov) sklanjaju samo po imeničnoj sklonidbi, npr. zamjenica njegov u jednini muškog roda sklanja se ovako: N njegov, G njegova, D njegovu, A njegov/njegova, V njegov, L njegovu, I njegovim. Te se zamjenice ne sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi. Posvojne se zamjenice sklanjaju dakle onako kako bismo sklanjali opisni pridjev crn, a ne mogu se sklanjati onako kako bismo sklanjali pridjev crni. Pogrješno je: *Dao sam knjigu njegovomu prijatelju, *Upoznao sam njegovoga prijatelja, a pravilno je: Dao sam knjigu njegovu prijatelju, Upoznao sam njegova prijatelja. Sklonidba posvojnih zamjenica 3. lica po pridjevnoj sklonidbi (N njegov, G njegovoga, D njegovomu) pripada razgovornomu funkcionalnom stilu. Usp: Sklonidba posvojnih pridjeva. Strana imena muškog roda koja u izgovoru završavaju na [i] (Kennedyja). Strana imena muškog roda koja u izgovoru završavaju na [i] sklanjaju se tako da se između osnove i nastavka umeće -j-: N Ghandi, Attlee, Vigny, G Ghandija, Attleeja, Vignyja, D Ghandiju, Attleeju, Vignyju, A Ghandija, Attleeja, Vignyja, V Ghandi, Attlee, Vigny, L Ghandiju, Attleeju, Vignyju, I Ghandijem, Attleejem, Vignyjem. Ako se -y na kraju imena čita kao j (kao u Kallay) ili je samo pravopisni znak (kao u mađarskome prezimenu Nagy, koje se čita Nađ), -j- se ne umeće: N Kallay, Nagy, G Kallaya, Nagya, D Kallayu, Nagyu… Vokativ i instrumental imenica na -ar. Imenice muškog roda na -ar (npr. šumar, strojar) imaju dvostruki vokativ i instrumental jednine: V šumare i šumaru, strojare i strojaru, I šumarem i šumarom, strojarem i strojarom. Ti se oblici normativno izjednačuju. Dobro je dakle upotrijebiti i vokativ šumare i vokativ šumaru te i instrumental šumarem i instrumental šumarom. Usp. Posvojni pridjev od imenica na -ar Živo / neživo. U hrvatskome jeziku imenicama muškoga roda koje označuju što živo akuzativ je jednak genitivu (u akuzativu imaju nastavak -a), a onima koje označuju što neživo akuzativ je jednak nominativu. Kod imenica koje su višeznačne (tj. koje u jednome, osnovnome, značenju označuju što živo, a u drugome, obično prenesenomu, što neživo) često se griješi tako da se, kad je riječ o neživome, upotrebljava akuzativ za živo. Pogrješno je: *Dinamo je pobijedio Hajduka, *Kupio sam novog miša za računalo, a pravilno je: Dinamo

je pobijedio Hajduk, Kupio sam novi miš za računalo.U prvoj rečenici riječ je o klubu nazvanu imenom koje kao apelativ označuje živo biće. Ona se međutim kao ime neživoga (kluba) sklanja tako da joj je akuzativ jednak nominativu. Imenica hajduk kad se njome označuje živo biće ima akuzativ jednak genitivu, npr. Junak je pobijedio hajduka.U drugoj rečenici imenica miš nije zoološki, nego informatički naziv i stoga je akuzativ imenice miš u tome značenju jednak nominativu. Akuzativ riječi miš kad se njome označuje životinja, tj. kad je riječ o zoološkome nazivu glasi miša i oblično je jednak genitivu imenice miš, npr. Vidim miša kako trči. Govorimo li o članu kao pripadniku kakve zajednice ili skupine, pravilno je: Upoznao sam novoga člana našega zbora. Govorimo li o članu kao dijelu kakve skupine ili vrsti riječi koja dolazi uz imenice i označuje njihovu određenost ili neodređenost, pravilno je: Treba dodati novi član.Govorimo li o čitaču kao osobi koja zna čitati ili osobi kojoj je zanimanje da naglas čita koji napisani tekst, pravilno je: To je čitač kojega dobro poznajem. Govorimo li o čitaču kao napravi koja čita kakav tekst, pravilno je: To je čitač koji dobro poznajem. Govorimo li o šahu kao vladarskom naslovu u nekim azijskim zemljama, pravilno je: Imamo starog šaha. Govorimo li o šahu kao šahovskoj ploči s figurama, pravilno je: Imamo stari šah. Govorimo li o tipu kao skupu svojstava zajedničkih kojoj skupini predmeta, pojava, osoba i sl., pravilno je: Lako prepoznajem takav tip. Govorimo li o tipu kao osobi koja se čudno, neobično ponaša, pravilno je: Lako prepoznajem takvog tipa.

TVORBA RIJEČI Bojiti / *bojati, brojiti / *brojati, strujiti / *strujati. Bojiti, brojiti, strujiti, zujiti pripadaju glagolima četvrte vrste, tj. onima koji ispred infinitivnoga nastavka imaju samoglasnik -i. Prezent tih glagola glasi: bojim, bojiš, boji, bojimo, bojite, boje; brojim, brojiš, broji, brojimo, brojite, broje; strujim, strujiš, struji, strujimo, strujite, struje te zujim, zujiš, zuji, zujimo, zujite, zuje. Pogrješno je umjesto njih upotrebljavati glagole brojati, bojati, strujati, zujati i njihove oblike (*bojam, *bojaš itd.). Glagolske imenice izvedene od tih glagola glase: bojenje, brojenje, strujenje, zujenje, a pogrješno je: *bojanje, *brojanje,*strujanje i *zujanje . *Dobijati > dobivati. . Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripada glagol *dobijati, nego glagol dobivati. Često se griješi tako da se glagolski oblici umjesto od glagola dobivati tvore od glagola *dobijati. Pogrješno je: *Naš klub dobija utakmicu, *Od sunca dobijam bore, *Ne budeš li učio, dobijat ćeš loše ocjene, a pravilno: Naš klub dobiva utakmicu, Od sunca dobivam bore, Ne budeš li učio, dobivat ćeš loše ocjene. Etnonimi od imena država na -ija. Etnonimi kojima se označuju stanovnici države ili kontinenta čije ime završava na -ija u hrvatskome standardnom jeziku tvore se sufiksima -ac i -anac. Plodniji je sufiks -ac. Sufiks -ac dodaje se ili na skraćenu osnovu imena države ili kontinenta, tj. na osnovu bez završnoga -ija, npr.: Armenija > Armenac, Australija > Australac, Slovenija > Slovenac, Letonija > Letonac, Makedonija > Makedonac, Moldavija > Moldavac, Somalija > Somalac ili na dužu osnovu u kojoj se čuva završetak, npr.: Azija > Azijac, Bolivija > Bolivijac, Gambija > Gambijac, Gruzija > Gruzijac, Indija > Indijac, Kolumbija > Kolumbijac, Libija > Libijac, Malezija > Malezijac, Nigerija > Nigerijac, Sirija > Sirijac, Tanzanija > Tanzanijac. Od nekih se imena država izvode etnonimi i sufiksom -ac i sufiksom -anac. U hrvatskome standardnom jeziku u tome slučaju treba upotrebljavati etnonim na -ac. Pogrješno je npr.: Belgija > *Belgijanac, Koreja > *Korejanac, a pravilno je: Belgija > Belgijac, Koreja > Korejac. Sufiks -anac nalazi se samo u pojedinim etnonimima: Austrija > Austrijanac, Perzija > Perzijanac. Usp. *Litvanac > Litavac, *litvanski > litavski. Glagoli na -iti i –jeti (voliti > voljeti). Kad glagoli na -iti i -jeti tvoreni od iste osnove imaju isto značenje, normativna se prednost daje glagolima na -jeti. Pogrješno je u standardnome jeziku upotrebljavati glagole: *voliti, *želiti, *stariti, *visiti, a pravilno je upotrebljavati istoznačne glagole: voljeti, željeti, starjeti, visjeti. Kod tih glagola treba osobito paziti na oblik pridjeva radnog u muškome rodu jednine. Usp. Glagolski pridjev radni od glagola na -jeti. Glagoli sa sufiksima -ivati i -avati (označavati > označivati). Neki se nesvršeni glagoli mogu tvoriti i sufiksom -avati i sufiksom -ivati (primjerice označavati i označivati). U znanstvenome i administrativnome funkcionalnom stilu standardnog jezika norma daje prednost glagolima sa sufiksom -ivati. Dakle, u tim dvama stilovima umjesto glagola označavati (Točka označava kraj rečenice.) bolje je upotrebljavati glagol označivati (Točka označuje kraj rečenice.). U ostalim se stilovima spomenuti glagoli normativno izjednačuju.

Imenice koje završavaju na -itet. U hrvatskome standardnom jeziku ne treba upotrebljavati tuđice koje završavaju na -itet i označuju kakvo svojstvo ili obilježje kad postoji istoznačnica sa sufiksom -ost, npr.: *elasticitet > elastičnost, *kauzalitet > kauzalnost, *(dis)kontinuitet > (dis)kontinuiranost, *invaliditet > invalidnost, *humanitet > humanost, *realitet > realnost, *reciprocitet > recipročnost *sterilitet > sterilnost, *senzibilitet > senzibilnost i sl. Katkad imenica na -itet ima drukčije značenje nego imenica na -ost, npr.: imunost (u medicini) i imunitet (u pravu), ekstremitet 'ljudski ili životinjski ud za kretanje ili hvatanje' i ekstremnost 'krajnost, pretjeranost', identitet 'prepoznatljivost, ukupnost obilježja na temelju kojih se tko razlikuje od drugoga' i identičnost 'istovjetnost', specijalitet 'posebno jelo' i specijalnost 'struka, uža djelatnost kojom se tko bavi', suverenitet 'politička ili teritorijalna neovisnost neke države' i suverenost 'samostalnost', tonalitet  '1. u glazbi, međusobni odnos tonova u skladbi, 2. u slikarstvu, uzajamni odnos boja na slici, kolorit' i tonalnost 'zvučnost, glasnost' i intenzitet 'u fizici, učinak fizikalnoga djelovanja' i intenzivnost 'jačina, snaga'. Umjesto internacionalizama koje završavaju na -itet dobro je, kad god je to moguće, upotrebljavati hrvatsku riječ, npr.: afinitet > sklonost; prioritet > prvenstvo; prednost, raritet > rijetkost, posebnost, dragocjenost; kapacitet > mogućnost, sposobnost; lokalitet > mjesto, predjel, kraj; mortalitet > smrtnost; natalitet > rodnost; salinitet > slanost. Imenice kvalitet i kvantitet ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. One se u pravilu upotrebljavaju u ženskome rodu: *kvalitet > kvaliteta, *kvantitet > kvantiteta ili se zamjenjuju domaćim istovrijednicama kakvoća i količina. Usp. Paronimi; Imunitet / imunost. Imenice muškog roda na -*oc / -lac (ličioc -> ličilac). Imenice kojima se označuje vršitelj radnje pogrješno je izvoditi sufiksom -oc (*ličioc, *ronioc, *mislioc, *čitaoc, *slušaoc). Takve imenice treba izvoditi sufiksom -lac (ličilac, ronilac, mislilac) ili, kad je to moguće, sufiksom -telj (čitatelj, slušatelj). Usp. Imenice muškog roda na -telj i -lac i Sklonidba imenica na -lac. Imenice muškog roda na -telj / -lac (čitalac < čitatelj). Sufiksi -telj i -lac često se dodaju istoj osnovi. Norma preporučuje uporabu imenica sa sufiksom -telj uvijek kad je to moguće i kad je takva imenica potvrđena jer je taj sufiks plodniji i jer se njime lako tvore mocijske tvorenice (čitateljica). Nema naime sufiksa kojim se tvori ženski mocijski parnjak od imenica na -lac (*čitalica). Sufiksima -telj i -lac najčešće se tvore imenice koje označuju vršitelja radnje. Ako istoga vršitelja radnje označuju obje imenice (i imenica izvedena sufiksom -telj i imenica izvedana sufiksom -lac, npr. slušalac i slušatelj, čitalac i čitatelj), prednost u uporabi treba dati imenici

izvedenoj sufiksom -telj (slušatelj, čitatelj). Ako se takvim imenicama označuje što neživo (npr. označilac i označitelj), prednost se daje imenici sa sufiksom -lac (označilac). Katkad se imenice kojima se označuje vršitelj

radnje tvore samo sufiksom -lac (npr. ličilac, ronilac, mislilac). Pogrješno je imenice koje označuju vrštelja radnje izvoditi sufiksom -oc. Usp. Imenice muškog roda na -oc i -lac i Sklonidba imenica na -lac. *Internet-kafić > internetski kafić. Od imenice internet i koje druge često se tvore polusloženice kao internet-stranice, internet-kafić. Takvu svezu dviju imenica bolje je zamijeniti svezom pridjev + imenica (internetske stranice, internetski kafić), koja je prihvatljivija u hrvatskome standardnojezičnom sustavu. Napominjemo ipak da je naziv internetske stranice bolje zamijeniti nazivom mrežne stranice. Usp. *Internet > internet Latinizmi na završetak -um (kriterijum -> kriterij). Sufiks -um kojim završavaju latinske posuđenice srednjega roda u hrvatskome se standardnom jeziku odbacuje. Latinske riječi koje završavaju na -ium u hrvatskome su jeziku imenice muškoga roda i dobivaju završetak -j, npr. latinske imenice auditorium 'slušateljstvo', laboratorium 'prostor opremljen za primjenu znanstvenih istraživanja', studium 'pohađanje visokog učilišta' preuzimaju se kao auditorij, laboratorij, studij. Zadržavanje sufiksa -um iza -j nije u skladu s tvorbenim pravilima prema kojima se latinske posuđenice prenose u hrvatski standardni jezik. Pogrješno je npr.: *akvarijum, *aluminijum, *kalijum, *kriterijum*, *talijum, a pravilno je: akvarij, aluminij, kalij, kriterij, talij. Latinske posuđenice srednjega roda koje završavaju na -um preuzimaju se tako da se odbacuje taj nastavak, npr. latinske imenice metalum, statutum, curriculum preuzimaju se kao imenice muškoga roda metal, statut, kurikul. U nekoliko latinskih posuđenica koje završavaju na -ium u hrvatskome se jeziku čuva stariji završetak -ija. U skladu s navedenim tvorbenim uzorkom latinske imenice gymnasium 'srednja škola koja pruža opće obrazovanje', stipendium 'novčana potpora za školovanje', studium 'rad u kojemu se prikazuje rezultat istraživanja' preuzimaju se kao imenice ženskoga roda gimnazija, stipendija, studija. Usp. *Curriculum / *kurikulum > kurikul / naukovna osnova / nastavni uputnik. *Litvanac > Litavac, *litvanski > litavski. U hrvatskome standardnom jeziku etnonim od egzonima Litva glasi Litavac i sklanja se ovako: jd. GA Litavca, DL Litavcu, V Litavče, I Litavcem, mn. N Litavci, G Litavaca, DLI Litavcima, A Litavce, V Litavci. Ktetik od Litva glasi litavski. Oblik Litvanac izveden od imenice Litva pogrješan je u hrvatskome standardnom jeziku Pekara / pekarna / pekarnica. Imenice pekara i pekarnica u hrvatskome se standardnom jeziku značenjski razlikuju. Imenica pekara tvorena je sufiksom -ara koji označuje prostoriju ili tvornicu u kojoj se što proizvodi (tako je npr. tvorena i imenica betonara). Imenica pekarnica tvorena je sufiksom -arnica koji označuje mjesto na kojemu se što prodaje (tako su tvorene i imenice cvjećarnica, slastičarnica itd.). Te dvije imenice nisu u konkurentskome odnosu jer se značenjski jasno razgraničuju: kruh se mijesi i peče u pekari, a prodaje u pekarnici. Imenica pekarna ne pripada hrvatskome standardnome jeziku i ne treba je upotrebljavati. Kad se od

osnove koja označuje vršitelja radnje mogu izvesti imenice na -arna i -arnica (kojima se označuje mjesto na kojemu se što prodaje) norma u pravilu daje prednost imenicama na -arnica pred imenicama na -arna. Usp. Ljekarna / ljekarnica. Petoro > petero. Brojevne se izvedenice koje označuju skupinu osoba različitog spola u hrvatskome standardnom jeziku tvore sufiksom -ero. Pogrješno ih je izvoditi sufiksom -oro, dakle pogrješno je: *četvoro, *petoro, *šestoro, *sedmoro, *osmoro, *devetoro, *desetoro itd., a pravilno je: četvero, petero, šestero, sedmero, osmero, devetero, desetero itd. Petgodišnji > petogodišnji. Riječi koje u prvome dijelu imaju brojevnu, a u drugome imeničnu osnovu mogu se tvoriti dvama tvorbenim postupcima, srastanjem i slaganjem. Npr. prema sraslici petgodišnji postoji složenica petogodišnji. Jedno je od tvorbenih pravila da se u tome slučaju (dakle u slučaju u kojemu se riječi mogu tvoriti od istih osnova i slaganjem i srastanjem) prednost daje slaganju, tj. da se složenicama daje normativna prednost pred sraslicama. Dakle pogrješno je: *petgodišnji, *šestmjesečni, *devetgodišnji, a pravilno je: petogodišnji, šestomjesečni, devetogodišnji. *Poreski > porezni, *električki > električni. Od imenica kojima se označuje što neživo moguće je izvesti odnosne pridjeve na -ski i na -ni. Ako ti pridjevi imaju isto značenje, prednost se daje sufiksu -ni. Pogrješno su tvoreni pridjevi na -ski: *poreski, *električki, *predikatski, *priloški. Pravilno su tvoreni pridjevi: porezni, električni, predikatni, priložni. Pridjevi na *-ioni i -ski (*akcioni > akcijski). U hrvatskome se standardnom jeziku odnosni pridjevi izvedeni od imenica koje završavaju na sufiks -ija (akcija, koncentracija i sl.) tvore sufiksom -ski. Odnosni pridjevi tvoreni sufiskom -ioni ne pripadaju standardnomu jeziku. Pogrješno je: *akcioni, *koncentracioni, *operacioni, *organizacioni, a pravilno: akcijski, koncentracijski, operacijski, organizacijski. Sadržati > sadržavati. Glagoli sadržati i sadržavati znače 'imati kao svoj sadržaj ili biti sastavljen od čega'. No od glagola sadržati u uporabi je uglavnom samo prezent (sadrži, sadrže), dok su oblici futura i perfekta rijetki (sadržat će, sadržao je...). Stoga se u standardnome jeziku prednost daje glagolu sadržavati, čiji su svi oblici ovjereni u uporabi (Čvrsta hrana sadržava vodu, Film nije sadržavao dijaloge, Zbirka će sadržavati sve pjesme). Vanbračni > izvanbračni... Van je u hrvatskome jeziku samo prilog (Izišao je van.) i ne može se upotrebljavati kao prijedlog. Pogrješno je: *Kuća se nalazi van grada, a pravilno je: Kuća se nalazi izvan grada. Van ne treba

upotrebljavati ni u tvorbi riječi. Pogrješno je: *vanbračni, *vannastavni, *vanredni, *vanzemaljski, a pravilno je: izvanbračni, izvannastavni, izvanredni, izvanzemaljski. Usp. Van / vani. Vršiteljica dužnosti ravnateljice > vršiteljica dužnosti ravnatelja. Ako žena obavlja (vrši) koju dužnost, ona je vršiteljica dužnosti. Međutim, dužnost koju obavlja označuje se imenicom muškoga roda jer ona ima apstraktno i opće značenje. Stoga je pogrješno: Marija Ivić je vršiteljica dužnosti ravnateljice ili Marija Ivić je v. d. ravnateljice, a pravilno: Marija Ivić je vršiteljica dužnosti ravnatelja ili Marija Ivić je v. d. ravnatelja. Usp. Žena vršitelj radnje, Ženski mocijski parnjaci u zakonskim tekstovima. *Zahlađenje > zahladnjenje. Glagolska imenica od glagola zahladnjeti koja znači 'postati hladnim ili hladnijim' jest zahladnjenje. Često se griješi tako da se umjesto imenice zahladnjenje upotrebljava imenica zahlađenje koja se dovodi u vezu s glagolom zahladiti, čije je značenje 'učiniti što hladnim', npr. zahladiti odnose. Pogrješno je: *Idući tjedan očekuje nas  zahlađenje; *Naglo zahlađenje uništilo je usjeve, a pravilno: Idući tjedan očekuje nas zahladnjenje; Naglo zahladnjenje uništilo je usjeve. Žena vršitelj radnje. U jeziku treba razlikovati gramatičku kategoriju roda i biološku kategoriju spola. Imenice muškoga roda kojima se označuje vršitelj radnje obuhvaćaju i osobe ženskoga i osobe muškoga spola. Ako postavimo pitanje: Koliko u vašoj tvrtki ima zaposlenika? ili Koliko u vašemu razredu ima učenika?, to se odnosi i na muškarce i na žene. Muški se rod kao opći rod upotrebljava u apstraktnoj komunikaciji (npr. u natječajima) i to u prvome redu u tekstovima normativnopravne naravi (npr. Prava su zaposlenika: ...). Kad je riječ o konkretnoj ženi, npr. na posjetnici, diplomi, u dopisu, na pločici na vratima ureda, treba upotrebljavati imenicu ženskoga roda. Pogrješno je: Ana Petrović, pravni savjetnik; Petra Horvat liječnik je opće medicine, a pravilno: Ana Petrović, pravna savjetnica; Petra Horvat liječnica je opće medicine. Usp. Vršiteljica dužnosti ravnateljice > vršiteljica dužnosti ravnatelja, Ženski mocijski parnjaci u zakonskim tekstovima. Ženski mocijski parnjaci u zakonskim tekstovima. U posljednje se doba mnogo govori o tome je li u pravnim dokumentima, zakonima i propisima potrebno pisati sva zanimanja i u ženskome rodu kako bi se i jezično izrazila ravnopravnost spolova ili je dovoljno napisati ih samo u muškome rodu. S jezičnoga je stajališta prijedlog da se u svim zakonskim tekstovima pišu muški i ženski nazivi za vršitelja radnje i negospodaran i neprihvatljiv jer prihvaćanje toga prijedloga ne bi doprinijelo ravnopravnosti spolova, nego bi proizvelo značenjsku i drugu zbrku.Ovako bi izgledao jedan pravni tekst jezično uređen u skladu s prethodnim načelom: Za pravobranitelja/pravobraniteljicu i njegova/njezina zamjenika/zamjenicu može biti imenovan/imenovana hrvatski/hrvatska državljanin/državljanka koji/koja ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/koja je osobnim zalaganjem poznat/poznata javnosti u području zaštite ljudskih prava. Treba imati na umu da imenica muškoga roda kojom se označuje vršitelj radnje obuhvaća i osobe ženskoga i osobe muškoga spola, pa je u tom smislu gramatički muški rod – opći rod. Dakle, gramatički muški rod odnosi se i na muškarce i na žene. Stoga je pogrješno: Čelnik/čelnica tijela državne uprave imenuje dužnosnika/dužnosnicu ili rukovodećega/rukovodeću

državnoga/državnu službenika/službenicu koji/koja obavlja i poslove koordinatora/koordinatorice za ravnopravnost spolova, a pravilno: Čelnik tijela državne uprave imenuje dužnosnika ili rukovodećega državnoga službenika koji obavlja i poslove koordinatora za ravnopravnost spolova. Usp. Vršiteljica dužnosti ravnateljice > vršiteljica dužnosti ravnatelja, Žena vršitelj radnje.

SKLADNJA - sintaksa

Brinuti / brinuti se . Glagol brinuti se u hrvatskome je standardnom jeziku samo povratni glagol. Ne treba ga upotrebljavati bez povratne zamjenice se. Pogrješno je npr.: *Brinem o djeci cijeli dan, *Brinem kako će to završiti, a pravilno je: Brinem se o djeci cijeli dan, Brinem se kako će to završiti. Brojevi dva/dvije . Glavni brojevi jedan, dva, tri i četiri sklonjivi su. Uz imenicu u muškome i srednjemu rodu broj se dva sklanja ovako: NAV dva prijatelja, G dvaju prijatelja, DLI dvama prijateljima; a uz imenicu u ženskome rodu ovako: NAV dvije prijateljice, G dviju prijateljica, DLI dvjema prijateljicama. U NAV imenica stoji u dvojini (koja je u muškome i srednjemu rodu jednaka genitivu jednine, a u ženskomu rodu nominativu jednine). Usp. Brojevi tri i četiri i Sklonidba brojeva Brojevi tri i četiri . Glavni brojevi jedan, dva, tri i četiri sklonjivi su. Brojevi tri i četiri imaju iste oblike za sva tri roda. Broj tri i imenica uz njega sklanjaju se ovako: NAV tri prijatelja/prijateljice, G triju prijatelja/prijateljica, DLI trima prijateljima/prijateljicama. Broj četiri i imenica uz njega sklanjaju se ovako: NAV četiri prijatelja/prijateljice, G četiriju prijatelja/prijateljica, DLI četirima prijateljima/prijateljicama. Usp. Brojevi dva/dvije i Sklonidba brojeva Budući da i jer. Budući da i jer uzročni su veznici, ali se razlikuju prema mjestu koje u standardnome hrvatskom jeziku zauzimaju u zavisnosloženoj uzročnoj rečenici. Veznički skup budući da upotrebljava se kada je zavisna surečenica ispred glavne, a veznik jer kada je zavisna surečenica iza glavne. Pogrješno je: *Volimo se igrati različitim igračkama budući da smo još maleni, *Jer je bolestan, nije došao u školu, a pravilno je: Budući da smo još maleni, volimo se igrati različitim igračkama, Nije došao u školu jer je bolestan. Usp. Veznički skupovi (*budući > budući da), Veznik pošto. *Da bi > ali. Ako je u hrvatskome standardnom jeziku u zavisnoj surečenici uvedenoj veznikom da predikat u kondicionalu, riječ je o namjernoj rečenici. Rečenice s veznikom da i predikatom u kondicionalu u zavisnim surečenicama kojima se ne izriče namjera ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Njima se izriče suprotnost, pa umjesto veznika da treba upotrebljavati veznik ali. Pogrješno je: *Otišao je na liječenje da bi ubrzo umro; *Dobro je trčao da bi posustao na kraju utrke; *Upisao se na fakultet da bi ubrzo napustio studij; a pravilno: Otišao je na liječenje, ali je ubrzo umro; Dobro je trčao, ali je posustao na kraju utrke; Upisao se na fakultet, ali je ubrzo napustio studij.   *Dobar večer!, *Dobro večer!, *Dobro veče! > Dobra večer! Ustaljeni pozdrav kojim se sugovornici oslovljavaju u večernjim satima pojavljuje se u trima oblicima: Dobar večer!, Dobro večer! i Dobra večer!. S obzirom na to da se taj pozdrav sastoji od imenice večer koja je ženskoga roda, i pridjev koji stoji uz nju mora biti u ženskome rodu. Stoga je pogrješno: *Dobar večer!, *Dobro večer!, a pravilno: Dobra večer! Premda je u hrvatskome jeziku zabilježen i leksem veče koji je srednjega roda, u standardnome se jeziku ne preporučuje njegova uporaba. Tako je pogrješno i: *Dobro veče!, a pravilno: Dobra večer!. Dojmiti > dojmiti se. Glagol dojmiti se u hrvatskome je standardnom jeziku povratni glagol i ne smije se upotrebljavati bez se. Pogrješno je: *Dojmila me je ljepota toga kraja, *Dojmila ju je obiteljska atmosfera. Pravilno je: Dojmila me se ljepota toga kraja, Dojmila ju se obiteljska atmosfera. Gdje / kamo / kuda. Prilogom gdje pita se o mjestu na kojemu se tko ili što nalazi, prilogom kamo pita se za cilj čijega kretanja, a prilogom kuda pita se za smjer čijega kretanja. U uporabi tih priloga često se griješi i to tako da se prilogom gdje (umjesto prilogom kamo) pita o cilju čijega kretanja, npr. *Gdje ideš? umjesto pravilnoga pitanja: Kamo ideš?, prilogom gdje (umjesto prilogom kuda) pita o smjeru čijega kretanja, npr. *Gdje vodi ova ulica? umjesto pravilnoga pitanja: Kuda vodi ova ulica?, prilogom kuda (umjesto prilogom kamo) pita o cilju čijega kretanja, npr. *Kuda ideš večeras? umjesto pravilnoga pitanja: Kamo ideš večeras?. Prilog gdje ne dolazi uz glagole kretanja. Usp. Van / vani. *Hvala lijepo! > Hvala lijepa! Ustaljeni izraz za izricanje zahvalnosti pojavljuje se u dvama oblicima: Hvala lijepo! i Hvala lijepa!. S obzirom na to da se taj izraz sastoji od imenice hvala koja je ženskoga roda, i pridjev koji stoji uz nju mora biti u ženskome rodu. Stoga je pogrješno: *Hvala lijepo!, a pravilno: Hvala lijepa!. *Ići kod koga > ići komu. Prijedlog kod ima prostorno značenje i označuje da se što zbiva u blizini ili u prisutnosti koga ili čega (Petar je kod Ivana). Prijedlog kod nije dobro upotrebljavati u ciljnome značenju. Tada

ga zamjenjuje prijedlog k + imenica u dativu ili samo imenica u dativu. Pogrješno je: *Petar ide kod Ivana, a pravilno je: Petar ide Ivanu. Imenica uz imenicu (*u gradu Križevci > u gradu Križevcima). Apozicija se s imenicom kojoj je pridružena najčešće slaže u rodu (rijeka Sava) i broju (grad Osijek). U nekim se slučajevima imenica i njoj pridružena apozicija razlikuju u rodu (rijeka Dunav) i broju (grad Križevci). U obama se slučajevima apozicija i imenica na koju se apozicija odnosi u rečenici moraju sklanjati, tj. moraju se slagati u padežu. Pogrješno je: *Živi u gradu Križevci, *Pecali smo na rijeci Dunav, a pravilno je: Živi u gradu Križevcima, Pecali smo na rijeci Dunavu. U višerječnim nazivima država sve se imenske riječi koje su dio naziva, neovisno o tome slažu li se ili razlikuju u gramatičkome rodu, moraju sklanjati, tj. slagati u padežu. Pogrješno je: *predsjednik Federativne Republike Brazil, a pravilno: predsjednik Federativne Republike Brazila. Iza Nove godine > poslije/nakon Nove godine. Prijedlog iza ima prostorno značenje i nije ga dobro upotrebljavati u vremenskome značenju. Pogrješno je: *To se dogodilo iza Nove godine, *Doći ću k tebi iza 11 sati. Pravilno je: To se dogodilo poslije/nakon Nove godine, Doći ću k tebi poslije/nakon 11 sati. Je li / *da li / li. Pravilo da je u hrvatskome jeziku bolje u upitnoj rečenici upotrebljavati skupinu je li od skupine da li koje se nalazi u mnogim normativnim priručnicima zapravo je pravilo da je umjesto rečenice uvedene skupinom da li bolje upotrebljavati rečenicu u kojoj se glagolski predikat ili kopula imenskoga predikata premeće na prvo mjesto, a za njom slijedi čestica li. Pogrješno je: *Da li me čuješ?; *Da li možeš to napraviti?, a pravilno: Čuješ li me?; Možeš li to napraviti? Često se griješi tako da se pravilo doslovno razumijeva kao da skupinu da li treba samo zamijeniti skupinom je li. Međutim, pogrješno je i: *Da li možeš doći? i *Je li možeš doći?, a pravilno je: Možeš li doći? Ako se u izjavnoj rečenici nalazi glagolska enklitika je, upitna se rečenica tvori prebacivanjem te enklitike na početno mjesto i dodavanjem čestice li. Pogrješno je: *Da li je Davor došao na posao?, a pravilno: Je li Davor došao na posao? Ako se u izjavnoj rečenici pojavljuju glagolske enklitike sam, si, smo, ste, su, ću, ćeš, će..., u upitnoj se rečenici pojavljuje puni oblik glagola biti ili htjeti i čestica li. Pogrješno je: *Da li će Luka doći u školu?; *Da li smo svi spremni za ispit?, a pravilno: Hoće li Luka doći u školu?; *Jesmo li svi spremni za ispit? U rečenicama s vezničkom skupinom da li da (npr. Reci mi da li da kupim kruh.) nije moguće na taj način zamijeniti skupinu da li. Ona se može izbjeći uporabom modalnoga glagola (Reci mi trebam li kupiti kruh.), ali to nije nužno u standardnome jeziku. Korištenje čega > korištenje čime. Glagolska imenica korištenje izvedena je od glagola koristiti i koristiti se. U značenju 'pomaganje ili donošenje koristi' može imati dopunu u dativu (korištenje zajednici). Želi li se njome izreći značenje 'obavljanje čega s pomoću čega', umjesto dopune u genitivu valja upotrijebiti dopunu u instrumentalu. Pogrješno je: *korištenje mobitela, *korištenje dodatne literature, *korištenje javnoga prostora, a pravilno je: korištenje mobitelom, korištenje dodatnom literaturom, korištenje javnim prostorom. Glagolska imenica korištenje može se zamijeniti imenicama upotreba, uporaba i poraba ili glagolskim imenicama upotrebljavanje, rabljenje i služenje. Tako je pravilno i: upotreba mobitela, uporaba mobitela i služenje mobitelom. Usp. Koristiti što > koristiti se čime * Korištenje čega > korištenje čime > primjena čega . Sveze poput *korištenje lijeka, *korištenje umjetnih aroma ili *korištenje novih spoznaja ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Na njih se odnosi pravilo da imenica korištenje ima obvezatnu dopunu u instrumentalu, pa bi trebale glasiti: korištenje lijekom, korištenje umjetnim aromama, korištenje novim spoznajama. Međutim, u takvim je svezama zbog njihove veoma slabe potvrđenosti preporučljivo imenicu korištenje zamijeniti imenicom primjena. Stoga je pogrješno: *korištenje lijeka, *korištenje umjetnih aroma, *korištenje novih spoznaja, a pravilno: primjena lijeka, primjena umjetnih aroma, primjena novih spoznaja. Usp. Korištenje čega > korištenje čime. Koristiti što > koristiti se čime. Valja razlikovati glagole koristiti i koristiti se. Koristiti znači 'biti na korist, od koristi, služiti, pomagati komu' i uz taj glagol dolazi dopuna u dativu (koristiti zajednici, koristiti učenicima). Koristiti se znači 'obavljati što s pomoću čega' i uz taj glagol dolazi dopuna u instrumentalu. Često se griješi tako da se umjesto glagola koristiti se upotrebljava glagol koristiti s dopunom u akuzativu. Pogrješno je: *koristiti javni prijevoz, *koristiti čije usluge, *koristiti računalo, a pravilno je: koristiti se javnim prijevozom, koristiti se čijim uslugama, koristiti se računalom. Glagol koristiti se može se zamijeniti glagolima upotrebljavati, rabiti i služiti se, pa je pravilno i: upotrebljavati računalo, rabiti računalo i služiti se računalom. *Kroz učenje > učenjem. . Prijedlog kroz ima više značenja te može stajati uz imenicu koja označuje način vršenja glavne radnje: pričati kroz smijeh, odgovoriti kroz plač. No ne treba ga upotrebljavati za izricanje apstraktnog sredstva. Pogrješno je: *rješavati probleme kroz dogovor, *stjecati vještine kroz učenje. Pravilno je: rješavati probleme dogovorom, stjecati vještine učenjem. Lagati koga > lagati komu. Lagati je glagol koji znači 'govoriti komu neistinu' i ima dopunu u dativu, a ne u akuzativu. Pogrješno je: *lagati koga, ne laži me, a pravilno je: lagati komu, ne laži mi. Ličiti / sličiti / nalikovati. Ličiti znači 'premazivati bojom zidove' i taj je glagol pogrješno upotrebljavati u značenju 'podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega'. U tome značenju treba upotrebljavati glagol sličiti s dopunom u dativu ili nalikovati s dopunom u akuzativu i prijedlogom na. Uz pridjev sličan ide dopuna u dativu, a uz pridjev nalik dopuna u akuzativu i prijedlog na. Pogrješno je: *Petar liči ocu, a pravilno: Petar sliči ocu, Petar nalikuje na oca,  Petar je sličan ocu ili Petar je nalik na oca.

Mirisati po čemu > mirisati na što. Glagoli mirisati, vonjati, smrdjeti i zaudarati imaju dopunu u akuzativu s prijedlogom na. Nepravilno je uz njih upotrebljavati dopunu u lokativu s prijedlogom po. Pogrješno je: *zaudara po vlazi, *miriše po cvijeću, a pravilno je: zaudara na vlagu, miriše na cvijeće. Množina imenica stranoga podrijetla na -o (torpedo, torzo, saldo). Imenice torpedo, torzo i saldo u hrvatskome su standardnom jeziku imenice muškoga roda u jednini, a u množini mogu imati nastavke muškoga i srednjega roda. To se odnosi i na ostale imenice stranoga podrijetla na -o. U jednini se sklanjaju ovako: N torpedo, G torpeda, D torpedu, A torpedo, L torpedu, I torpedom, a u množini: N torpedi i torpeda, G torpeda, D torpedima, A torpede i torpeda, L torpedima, I torpedima. Pravilno je dakle: Torpedi su razorili luku i Torpeda su razorila luku, ubojiti torpedi i ubojita torpeda. Pogrješno je: *Ovo je torpedo veoma teško, a pravilno je: Ovaj je torpedo veoma težak. Usp. Rod imenice auto, Rod imenice kino. Množinske osobne zamjenice uz brojevne imenice (*mi četvero > nas četvero). Množinske osobne zamjenice uz brojevne imenice uvijek su u genitivu množine, a ne u nominativu. Pogrješno je: *mi četvero, *vi trojica, *oni dvojica, a pravilno: nas četvero, vas trojica, njih dvojica. Moj, tvoj … / svoj. U hrvatskome se standardnom jeziku pripadanje subjektu i objektu svih lica i brojeva označuje povratno-posvojnom zamjenicom svoj. Pogrješno je dakle: *Uzeo sam moju bilježnicu, *Pogledaj u tvoju knjigu, *Odnijeli smo naše stvari, *Uzmite vaše torbe, a pravilno je: Uzeo sam svoju bilježnicu, Pogledaj u svoju knjigu, Odnijeli smo svoje stvari, Uzmite svoje torbe. Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica (njegov, njezin, njihov) razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj. Npr. rečenica Marko ima njegovu knjigu znači da Marko ima knjigu koja ne pripada njemu, nego pripada kojoj drugoj muškoj osobi, a rečenica Marko ima svoju knjigu  znači da knjiga pripada Marku. Kad je riječ o izricanju pripadanja 1. licu, osobito jednine, uporaba zamjenice moj umjesto zamjenice svoj dopuštena je u osobito afektivnim kontekstima, npr. u posvetama: Mojoj dragoj majci. Nedaleko grada / nedaleko od grada. Nedaleko je prilog koji može stajati bez dopune, npr. Kazalište je nedaleko, ili, kao i mnogi drugi prilozi, npr. sjeverno, daleko, udaljeno, imati dopunu s prijedlogom od. Kao što se ne kaže: *Muzej je daleko kazališta, nego: Muzej je daleko od kazališta, tako je pogrješno kazati: *Planina je nedaleko grada, a pravilno: Planina je nedaleko od grada. Nepunoznačni glagol + imenica > punoznačni glagol (*izvršiti popis > popisati). U administrativnome i znanstvenome stilu često se umjesto punoznačnoga glagola upotrebljavaju nepunoznačni glagol i glagolska imenica. Takve izraze u standardnome jeziku treba izbjegavati. Pogrješno je: *izvršiti popis, *izvršiti uplatu, *obaviti sanaciju, *postaviti pitanje, a pravilno je: popisati, uplatiti, sanirati, pitati. Odmarati / odmarati se. Glagol odmarati u hrvatskome standardnome jeziku prijelazni je i povratni glagol. Prijelazan je samo kad uz njega stoji dopuna koja označuje koji dio tijela, npr: odmarati ruke, odmarati noge. U svim je ostalim slučajevima taj glagol povratni glagol i ne treba ga upotrebljavati bez povratne zamjenice se. Pogrješno je npr.: *Cijelo ću popodne odmarati, *Igrači odmaraju nakon utakmice, a pravilno je: Cijelo ću se popodne odmarati, Igrači se odmaraju nakon utakmice. Ovisiti o / zavisiti od. I glagol ovisiti i glagol zavisiti znače 'biti nesamostalan ili nemati vlastitih sredstava za život'. Razlikuju se po tome što kao dopunu glagolu ovisiti treba upotrebljavati prijedlog o s lokativom, a uz glagol zavisiti prijedlog od s genitivom. Pravilno je dakle: ovisiti o komu ili čemu i zavisiti od koga ili čega, a pogrješno je: *ovisiti od koga ili čega i *zavisiti o komu ili čemu. Pete veljače / petog veljače. U pisanju ili izgovaranju nadnevka koji uključuju mjesec veljaču često se redni broj kojim se označuje dan pogrješno sklanja kao pridjev ženskog roda. Pogrješno je npr. u nadnevku kojim se označuje peti dan mjeseca veljače redni broj peti staviti u genitiv ženskog roga. Pogrješno je nadnevak čitati: *pete veljače, a pravilno je: petog veljače. Tu skupinu treba naime razumjeti kao petoga (dana mjeseca) veljače, a ne kao skupinu u kojoj se redni broj slaže u rodu, broju i padežu s imenicom koju označuje. Usp. Pisanje mjesta i nadnevka. Po pitanju > o. U standardnome jeziku, osobito u njegovim strožim stilovima, treba izbjegavati nepotrebno duge i zalihosne izraze kao što su: po pitanju / o pitanju, u području, u procesu. Umjesto raspravljati  po pitanju / o pitanju zaštite okoliša, promjene u području zdravstva, sudjelovati u procesu donošenja odluke bolje je reći raspravljati o zaštiti okoliša, promjene u zdravstvu, sudjelovati u donošenju odluke. Posvojni genitiv > posvojni pridjev (*red vožnje > vozni red). Genitivni izraz kojim se izriče posvojni odnos treba zamijeniti posvojnim pridjevom. Umjesto *red vožnje, *broj telefona, *pravo manjina, *faza proizvodnje bolje je vozni red, telefonski broj, manjinsko pravo, proizvodna faza. Ako takva zamjena mijenja značenje izraza, izraz ostavljamo nepromijenjenim, npr. praznik rada, put svile ne treba mijenjati u *radni praznik, svileni put. Takva zamjena nije moguća ni ako se u genitivu nalazi skupina riječi, npr. prava nekih manjina, faza ručne proizvodnje, ili ako se, što je uobičajeno u administrativnom stilu, imenicom u jednini označuje cijela skupina, npr. pravo je djeteta, dužnost je tajnice. Prijatelj od Ivana > Ivanov prijatelj. Izricanje pripadanja živomu posjedovatelju izrazom od + G nije u skladu s normom hrvatskoga standardnog jezika. Umjesto prijedložno-padežnoga izraza u genitivu valja upotrebljavati posvojni pridjev. Pogrješno je: *prijatelj od Ivana, *roman od Krleže, a pravilno je: Ivanov prijatelj, Krležin

roman. Izricanje pripadnosti neživomu posjedovatelju izrazom od + G u skladu je s normom hrvatskoga standardnog jezika. Stoga je pravilno: noga od stola, čep od boce. Prijedlog nasuprot. Nasuprot je dativni prijedlog koji označuje da se tko ili što nalazi ili kreće na suprotnoj strani čega i nije pravilno upotrebljavati ga s genitivom. Pogrješno je: *nasuprot škole, *nasuprot toga, a pravilno je: nasuprot školi, nasuprot tomu. Usp. Prijedlog unatoč, Prijedlog usprkos. Prijedlog po: *loše po nas > loše za nas. Uz pridjeve ili imenice koji znače korist ili štetu često se umjesto prijedloga za s akuzativom pogrješno upotrebljava po s akuzativom. Pogrješno je dakle: *loše po nas, *dobro po sve, *opasno  po život, a pravilno je: loše za nas, dobro za sve, opasno za život.Usp. Prijedlog po: *raspravljati po prvoj točki dnevnoga reda > raspravljati o prvoj točki dnevnoga reda, Prijedlog po: *po prvi put > prvi put

Prijedlog po: *po prvi put > prvi put. Umjesto skupina *po prvi put, *po drugi put treba upotrebljavati skupine bez prijedloga prvi put, drugi put jer po upućuje na učestalost. U ekspresivnome kontekstu po može imati pojačivačku funkciju (Govorim ti po stoti put.), ali ga u neutralnome izražavanju treba izbjegavati.Usp. Prijedlog po: *raspravljati po prvoj točki dnevnoga reda > raspravljati o prvoj točki dnevnoga reda, Prijedlog po: *loše po nas > loše za nas Prijedlog putem. Putem je prijedlog, a nije instrumental imenice put. Usp. Instrumental imenice put. Taj se prijedlog često upotrebljava u rečenicama u kojima ga treba izostaviti, npr.: Na natječaj se možete javiti putem interneta, Javit ću ti se putem telefona. Umjesto genitivne skupine putem + interneta/telefona bolje je upotrijebiti instrumental internetom/telefonom: Na natječaj se možete javiti internetom, Javit ću ti se telefonom. Taj savjet odnosi se na one skupine u kojima imenica označuje kakvo komunikacijsko sredstvo. Prijedlog unatoč. Unatoč je dativni prijedlog koji označuje da se što zbiva iako su okolnosti nepovoljne ili da se što ne zbiva iako su okolnosti povoljne. Nije pravilno upotrebljavati ga s genitivom. Pogrješno je: *unatoč nevremena, *unatoč poledice, a pravilno: unatoč nevremenu, unatoč poledici. Značenje prijedloga unatoč slično je značenju prijedloga usprkos, ali postoji razlika u njihovoj uporabi. Usprkos se upotrebljava kada je riječ o svjesnoj radnji, odnosno o radnji na koju se može svjesno utjecati, i izriče viši stupanj protivljenja nego prijedlog unatoč. Prijedlog usprkos najčešće se upotrebljava uza živa bića ili uza što apstraktno povezano sa živim bićima: usprkos tebi, usprkos tvojemu protivljenju, ali unatoč kiši. Usp. Prijedlog usprkos, Prijedlog nasuprot. Prijedlog usprkos. Usprkos je dativni prijedlog koji označuje da tko što čini iako su okolnosti nepovoljne ili da tko što ne čini iako su okolnosti povoljne. Nije pravilno upotrebljavati ga s genitivom. Pogrješno je: *usprkos roditelja, *usprkos glasina, a pravilno: usprkos roditeljima, usprkos glasinama. Prijedlozi usprkos i unatoč sličnoga su značenja, ali postoji razlika u uporabi. Usprkos se upotrebljava kada je riječ o svjesnoj radnji, odnosno o radnji na koju se može svjesno utjecati, i izriče viši stupanj protivljenja nego prijedlog unatoč. Prijedlog usprkos najčešće se upotrebljava uza živa bića ili uza što apstraktno povezano sa živim bićima: usprkos tebi, usprkos tvojemu protivljenju, ali unatoč kiši. Usp. Prijedlog unatoč, Prijedlog nasuprot. Prijedlog uz neodređenu zamjenicu (*za ništa > ni za što, *bez ničega > bez ičega). Kada se u rečenici neodređene zamjenice s predmetcima ni-, i- (ništa, nikoji, ikakav, išta) upotrijebe s prijedlogom, prijedlog rastavlja zamjenicu na tvorbenome šavu te se takva skupina piše rastavljeno: npr. ni za što, ni od kojega, i za što. Pogrješno je: *Za ništa na svijetu ne bih to učinio, a pravilno: Ni za što na svijetu ne bih to učinio. U prijedložno-padežnome izrazu sastavljenome od prijedloga bez i neodređene zamjenice predmetak ni- treba zamijeniti predmetkom i-. Taj prijedlog ne rastavlja zamjenicu na tvorbenome šavu. Pogrješno je: *Ostali smo bez ničega, a pravilno: Ostali smo bez ičega. Rod imenica bijenale i finale. Imenice bijenale i finale u hrvatskome su standardnom jeziku imenice i muškog i srednjeg roda, tj. pravilno je i Bijenale je počeo i Bijenale je počelo i Finale je završio i Finale je završilo. Također je pravilno i Glazbeni bijenali održavaju se svake druge godine, i Glazbena bijenala održavaju se svake druge godine, i Finali svih natjecanja bili su zanimljivi, i Finala svih natjecanje bila su zanimljiva. Rod imenice auto. U hrvatskome standardnom jeziku imenica auto muškog je roda i sklanja se: N auto, G auta, D autu, A auto, L autu, I autom, mn. N auti, G auta, D autima, A aute, L autima, I autima. Pogrješno je imenicu auto upotrebljavati kao imenicu srednjeg roda (s množinom *auta). Takva je uporaba regionalno obilježena. Pogrješno je: *Kupio sam novo auto, *U prodavaonicu su stigla nova auta, a pravilno je: Kupio sam novi auto, U prodavaonicu su stigli novi auti. Usp. Množina imenica stranoga podrijetla na -o (torpedo, torzo). Rod imenice jugo. Imenica jugo u hrvatskome je standardnom jeziku u jednini dvorodna imenica, tj. imenica i muškog i srednjeg roda. To znači da je pravilno i Jugo je puhao cijelu noć, i Jugo je puhalo cijelu noć. Malu bismo prednost ipak dali srednjemu rodu. U množini ona je samo imenica srednjeg roda. Rod imenice kino. Imenica kino u hrvatskome je standardnom jeziku imenica srednjeg roda i sklanja se: N kino, G kina, D kinu, A kino, L kinu, I kinom, mn. N kina, G kina, D kinima, A kina, L kinima, I kinima. Pogrješno je imenicu kino upotrebljavati kao imenicu muškog roda u jednini (*taj kino). Uporaba imenice kino kao imenice muškoga roda regionalno je obilježena. Pogrješno je: *U gradu se otvorio novi kino, a pravilno je: U gradu se otvorilo novo kino. Usp. Množina imenica stranoga podrijetla na -o (torpedo, torzo, saldo).

Sklonidba brojeva. Brojevi od jedan do četiri promjenjive su riječi i imaju više oblika. Često se umjesto odgovarajućih oblika upotrebljava tzv. okamenjeni akuzativ, primjerice: Došao je s tri prijatelja, Na dvije slike vidi se grad. Bolje je upotrijebiti broj u odgovarajućemu padežnom obliku: Došao je s trima prijateljima, Na dvjema slikama vidi se grad. Usp. Brojevi dva/dvije i Brojevi tri i četiri Smetati koga > smetati komu. Smetati je glagol koji znači 'narušavati komu mir, uznemirivati koga' ili 'biti na smetnji, prouzročivati kakvu smetnju' i uza nj dolazi dopuna u dativu, a ne u akuzativu. Pogrješno: *Smeta me kad ona pjeva, a pravilno je: Smeta mi kad ona pjeva. *U i oko kuće > u kući i oko kuće. Prijedlozi koji uvode riječ u različitim padežima ne mogu imati zajedničku dopunu. Iza svakoga prijedloga treba doći imenica u padežu koji taj prijedlog zahtijeva. Pogrješno je: *popravci u i oko kuće, *krediti sa i bez jamaca, a pravilno: popravci u kući i oko kuće ili popravci u kući i oko nje, krediti s jamcima i bez jamaca ili krediti s jamcima i bez njih. Prijedlozi koji se slažu s istim padežom mogu se povezati veznikom i, dakle isti oblik imenice ne mora se ponavljati (Zvao sam te prije i poslije filma). *U vezi / svezi toga > u vezi / svezi s tim . Izraz u vezi/svezi ne treba nadopunjavati imenskom riječju u genitivu, nego prijedlogom s i imenskom riječju u instrumentalu. Pogrješno je: *u vezi/svezi ponude, a pravilno: u vezi/svezi s ponudom. U tom je izrazu dobro upotrebljavati i riječ veza i riječ sveza. Usp. Vezan uz / vezan za > povezan s. Ukoliko > ako. Veznik ukoliko ne treba upotrebljavati u hrvatskome standardnom jeziku. Umjesto njega treba upotrebljavati veznik ako. Pogrješno je: *Ukoliko ne želiš jesti, ne moraš, *Zakasnit ćeš ukoliko ne budeš brži, a pravilno: Ako ne želiš jesti, ne moraš, Zakasnit ćeš ako ne budeš brži. Vezan uz / vezan za > povezan s. Kada se želi istaknuti da je ono što je označeno imenicom kojom se dopunjuje pridjev povezan/vezan u kakvoj apstraktnoj vezi s čim, treba upotrebljavati izraz s pridjevom povezan jer pridjev vezan nema apstraktnih značenja. Pogrješno je: Sve osobe vezane uz kriminal moraju biti sankcionirane ili Sve osobe vezane za kriminal moraju biti sankcionirane, a pravilno: Sve osobe povezane s kriminalom moraju biti sankcionirane. U priložnoj upotrebi najbolje je upotrijebiti izraz u vezi s. Pogrješno je: Javili su se vezano uz natječaj, Javili su se vezano za natječaj ili Javili su se povezano s natječajem, a pravilno: Javili su se u vezi s natječajem ili Javili su se u svezi s natječajem.Usp. *U vezi / svezi toga > u vezi / svezi s tim Veznički skupovi (*bez obzira što > bez obzira na to što). Vezničku funkciju često imaju i skupovi od dviju ili više riječi (priloga, veznika, čestica, zamjenica), npr.: budući da, s obzirom na to da, bez obzira na to što. Oni se često pojavljuju u skraćenome, nepravilnome obliku. Standardnomu jeziku pripada samo veznički skup bez obzira na to što, a ne pripada mu *bez obzira što. Pogrješno je: *Bez obzira što pada kiša, ići ćemo na izlet, a pravilno je: Bez obzira na to što pada kiša, ići ćemo na izlet. Usp. Veznički skupovi  (*budući > budući da),Veznički skupovi (*obzirom da, *s obzirom da > s obzirom na to da). Veznički skupovi (*budući > budući da). Vezničku funkciju često imaju i skupovi od dviju ili više riječi (priloga, veznika, čestica, zamjenica), npr.: budući da, s obzirom na to da, bez obzira na to što. Oni se često pojavljuju u skraćenome, nepravilnome obliku. Tako je pogrješno upotrebljavati nestandardnojezični prijedlog *budući, a pravilno je budući da. U standardnome jeziku budući je pridjev (To je njezin budući muž) i glagolski prilog sadašnji i nema vezničku funkciju. Dakle, pogrješno je: *Budući su pobijedili, mogu slaviti, a pravilno: Budući da su pobijedili, mogu slaviti. Usp. Budući da i jer; Veznički skupovi (*obzirom da, *s obzirom da > s obzirom na to da); Veznički skupovi (*bez obzira što > bez obzira na to što). Veznički skupovi (*obzirom da, *s obzirom da > s obzirom na to da). Vezničku funkciju često imaju i skupovi od dviju ili više riječi (priloga, veznika, čestica, zamjenica), npr.: budući da, s obzirom na to da, bez obzira na to što. Oni se često pojavljuju u skraćenome, nepravilnome obliku. Standardnomu jeziku pripada samo veznički skup s obzirom na to da, a ne pripada mu *s obzirom da, *obzirom da. Pogrješno je: *(S) obzirom da je kasno, moramo krenuti, a pravilno je: S obzirom na to da je kasno, moramo krenuti. Usp. Veznički skupovi (*budući > budući da); Veznički skupovi (*bez obzira što > bez obzira na to što). Veznik pošto. Pošto je vremenski veznik i pogrješno je upotrebljavati ga kao uzročni veznik. Umjesto njega u uzročnome značenju treba upotrijebiti koji od uzročnih veznika (budući da, jer, stoga što, zato što, zbog toga što itd.). Pogrješno je: *Nije otvorio vrata pošto nije čuo zvono, a pravilno je: Nije otvorio vrata jer nije čuo zvono. Pogrješno je: *Pošto je jako zauzeta, nije stigla otići u poštu, a pravilno je: Budući da je jako zauzeta, nije stigla otići u poštu. Upotreba veznika pošto u vremenskome značenju pravilna je: Odmah pošto smo se vratili s ljetovanja, počeo je raditi. Usp. Budući da i jer. Vi iz poštovanja. Kad se zamjenica Vi upotrebljava iz poštovanja, tj. kad se komu obraća u 2. licu množine, predikat je uvijek u množini muškog roda.Pogrješno je npr.: *Vi ste mi dala/dao knjigu, *Vi ste rekla/rekao istinu.Pravilno je: Vi ste mi dali knjgu, Vi ste rekli istinu.Vi iz poštovanja upotrebljava se isključivo u obraćanju jednoj osobi i piše se velikim slovom. Kad se obraćamo dvjema osobama ili većoj skupini osoba vi uvijek pišemo malim slovom. Tako ćemo jednoj osobi napisati: Puno pozdrava iz Dubrovnika šalje Vam…, a isti pozdrav upućen skupini osoba glasi: Puno pozdrava iz Dubrovnika šalje vam... Zanaglasnice / enklitike. Zanaglasnice ili enklitike (zamjenične: me, te, se; glagolske: je, su, će, bih; čestica li ) riječi su koje nemaju vlastiti naglasak, nego se naslanjaju na riječ ispred sebe i s njom čine jednu naglasnu cjelinu. U hrvatskome standardnom jeziku zanaglasnica uz subjekt uz koji ne stoji atribut ni apozicija u pravilu

dolazi na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu. npr. Kašić je autor prve hrvatske gramatike. Ako uz rečenični subjekt stoji atribut ili apozicija, zanaglasnica može stajati: – iza semantički nosivoga dijela predikata, npr.: Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku; Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.– na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu:Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku; Bartol je Kašić autor prve hrvatske gramatike. Rastavljanje atributa / apozicije i subjekta, a osobito imena i prezimena zanaglasnicom stilski je obilježeno. Pogrješno je: *Bartol Kašić je napisao prvu hrvatsku gramatiku; Bartol Kašić je autor  prve hrvatske gramatike, *Jezična djelatnost je jedan od oblika čovjekove komunikacijske prakse, *Vitamini i minerali su potrebni ljudskomu organizmu, a pravilno je: Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku; Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike, Jezična djelatnost  jedan je od oblika čovjekove komunikacijske prakse; Vitamini i minerali potrebni su ljudskomu organizmu. Pravilno je, ali stilski obilježeno: Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku; Bartol je Kašić autor  prve hrvatske gramatike; Jezična je djelatnost jedan od oblika čovjekove komunikacijske prakse, Slavonski se Brod nalazi na rijeci Savi. Zbog i radi. Radi je prijedlog i veznik kojim se izriče namjera i cilj radnje, a zbog je prijedlog i veznik kojim se izriče uzrok.Pogrješno je npr.: *Nisam napravio zadaću radi toga što nisam imao vremena, ili *Došao sam zbog provjere stanja na svojemu računu, a pravilno je: Nisam napravio zadaću zbog toga što nisam imao vremena, ili Došao sam radi provjere stanja na svojemu računu.U ovoj su rečenici dobro upotrijebljena oba prijedloga: Otišao je u Njemačku zbog neimaštine, a radi zaposlenja. Katkad nije posve jasno koji od tih prijedloga (veznika) treba upotrijebiti: npr. u natpisu Zatvoreno zbog/radi preuređenja može se razumjeti da je trgovina zatvorena s namjerom da se preuredi, a može se reći da je preuređenje uzrok tomu što je trgovina zatvorena. U takvim je slučajevima bolje upotrijebiti uzročni prijedlog zbog jer namjera uvijek uključuje i uzrok, a uzrok ne uključuje obvezatno i namjeru.

RJEČOSLOVLJE – leksikologija (tvorba riječi)

Arhiv / arhiva. . Imenice arhiv i arhiva značenjski se razlikuju. Arhiv je imenica muškog roda koja znači 'ustanova u kojoj se čuvaju pisani dokumenti', npr. državni arhiv, povijesni arhiv. Arhiva je imenica ženskog roda koja znači 'zbirka dokumenata i različitih zapisa koja se čuva u kakvoj ustanovi ili u arhivu', npr. bogata arhiva, obiteljska arhiva. Značenja tih dviju imenica ne treba miješati. Pogrješno je npr.: *ići u arhivu, *raditi u arhivi, *obnoviti prostorije državne arhive, *pregledavati arhiv, a pravilno je: ići u arhiv, raditi u arhivu, obnoviti prostorije državnog arhiva, pregledavati arhivu. Usp. Paronimi Bijeliti / bijeljeti (se), crveniti / crvenjeti (se) itd. Glagolski paronimi bijeliti / bijeljeti (se), crveniti / crvenjeti (se), plaviti / plavjeti (se), zeleniti / zelenjeti (se) itd. tvoreni su od pridjevne osnove koja označuje boju i sufiksa -iti i -jeti. Glagoli sa sufiksom -iti prijelazni su i znače 'činiti da što bude određene boje': crveniti znači 'činiti što crvenim', npr. crveniti kosu. Glagoli tvoreni sufiksom -jeti neprijelazni su i znače 'dobivati boju koju označuje pridjev; isticati se kakvom bojom': plavjeti znači 'postajati plavim', npr. Usnice plave od hladnoće, plavjeti se 'isticati se plavom bojom', npr. Nebo se plavi, zelenjeti 'postajati zelenim', npr. Trava je počela zelenjeti, zelenjeti se 'isticati se zelenom bojom', npr. Lišće se zeleni, crvenjeti 'postajati crvenim', npr. Koža crveni, crvenjeti se 'isticati se crvenom bojom', npr. crvenjeti se u licu itd. Glagoli tvoreni sufiksom -iti i glagoli tvoreni sufiksom -jeti imaju iste oblike glagolskoga pridjeva radnoga muškog roda jednine, npr. Tata je crvenio ogradu; Crvenio se od srama, a različite oblike glagolskoga pridjeva radnog ženskog i srednjeg roda te sve oblike u množini, npr. Baka je plavila tkaninu; Majstori su zelenili zidove; Plavjela je od hladnoće; U daljini su se žutjela polja; Crvenjeli su se makovi na livadi. Pogrješno je: *Lišće je počelo zeleniti; *Trava se zelenila nakon kiše; *crveniti se od srama, *plavjeti / *bijeljeti zidove, a pravilno: Lišće je počelo zelenjeti; Trava se zelenjela nakon kiše; crvenjeti se od srama, plaviti / bijeliti zidove. Usp. Paronimi Bilježnica i bilježnica. Često se pogrješno misli da se mocijski parnjak od imenice bilježnik ne može tvoriti s pomoću sufiksa -ica jer riječ bilježnica znači 'listovi papira za pisanje ili crtanje povezani u korice'. U hrvatskome standardnom jeziku postoje, međutim, dvije imenice bilježnica. Jedna je tvorena od glagola bilježiti i znači 'listovi papira za pisanje ili crtanje povezani u korice', a druga je mocijski parnjak imenice bilježnik i znači 'službenica koja vodi upravne poslove u općini'. Takve se imenice zovu homonimima ili

istoobličnicama. U skladu s time, pogrješno je: *Ivana je javni bilježnik, a pravilno je: Ivana je javna bilježnica. Blagdan / praznik. U hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu. Blagdani su npr. Bajram, Božić, Uskrs i Velika Gospa, a praznici su npr. Dan žena, Dan planeta Zemlje i Praznik rada. Usto, dane odmora nazivamo praznicima, npr. zimski praznici, ljetni praznici, školski praznici, a dane u kojima se slave vjerski događaji nazivamo blagdanima, npr. uskrsni blagdani, božićni blagdani. *Čak dapače > čak / dapače. Česticom čak, koja pojačava tvrdnju ili izjavu pred kojom se nalazi, izriče se da je što veće ili manje od očekivanoga, a prilogom dapače izriče se da je premašeno kakvo očekivanje. S obzirom na to da i čestica čak i prilog dapače sadržavaju značenjsku sastavnicu kojom se izriče premašivanje očekivanoga, umjesto pleonastične skupine čak dapače dovoljno je upotrijebiti samo čak ili samo dapače. Pogrješno je: *Nije me prepoznala, čak dapače prošla je pokraj mene bez riječi, a pravilno je: Nije me prepoznala, čak je prošla

pokraj mene bez riječi ili Nije me prepoznala, dapače, prošla je pokraj mene bez riječi. Usp. Pleonazmi. *Čak štoviše > čak / štoviše. Česticom čak, koja pojačava tvrdnju ili izjavu pred kojom se nalazi, izriče se da je što veće ili manje od očekivanoga, a prilogom štoviše izriče se da je premašeno kakvo očekivanje. S obzirom na to da i čestica čak i prilog štoviše sadržavaju značenjsku sastavnicu kojom se izriče premašivanje očekivanoga, umjesto pleonastične skupine čak štoviše dovoljno je upotrijebiti samo čak ili samo štoviše. Pogrješno je: *Nije me prepoznala, čak štoviše prošla je pokraj mene bez riječi, a pravilno je: Nije me prepoznala, čak je prošla pokraj mene bez riječi ili Nije me prepoznala, štoviše, prošla je pokraj mene bez riječi. Usp. Pleonazmi. *Celsiusov stupanj > Celzijev stupanj. Izvedena mjerna jedinica Međunarodnoga sustava jedinica za izražavanje temperature, čiji je znak °C, ime je dobila po švedskome fizičaru i astronomu Andersu Celsiusu. U vezi s nazivom te jedinice mogu se pojaviti dvojbe kako ga pisati: u hrvatskome standardnom jeziku ona se uglavnom pojavljuje pisana kao Celzijev stupanj, premda je riječ o švedskome prezimenu, pa bi se trebala pisati Celsiusov stupanj, poput drugih takvih prezimena (npr. Sibeliusove skladbe, Berzeliusova otkrića). Naime, na to se prezime ne odnosi pravilo koje vrijedi za latinska imena poput Claudius, Horatius, Marcius, koja u hrvatskome imaju oblik Klaudije, Horacije, Marcije, nego pravilo da se pišu izvorno do osnove, a zatim se dodaju hrvatski nastavci. Pritom treba upozoriti i na to da se hrvatski oblik toga prezimena glasi Celzij, a ne Celzije (kao i Cartesius > Kartezij, Vitalius > Vitalij). Međutim, jezikoslovci i stručnjaci za nazivlje struka u kojima se upotrebljava °C suglasni su da taj naziv, zbog ustaljenosti i čestote uporabe, treba zvati Celzijev stupanj. Dakle, pravilno je: Celzijev stupanj. U razgovornome stilu može se pojaviti i oblik stupanj Celzija te celzijevac, ali je u hrvatskome standardnom jeziku pravilan samo oblik Celzijev stupanj. Između brojčane vrijednosti i znaka za Celzijev stupanj treba pisati razmak (22 °C).

*Često puta > često. Prilog često znači 'mnogo puta', pa je umjesto pleonastične priložno-čestične skupine često puta dovoljno upotrijebiti samo prilog često. Pogrješno je: *Često sam puta bio u Kninu, *Ana je često puta

mislila na njega, a pravilno je: Često sam bio u Kninu, Ana je često mislila na njega. Usp. Pleonazmi. Civilizirano / civilizacijski. Prilog civilizacijski i prilog civilizirano značenjski se razlikuju. Prilog civilizirano znači 'na uljudan i razuman način', npr. civilizirano razmišljati, ponašati se civilizirano, a prilog civilizacijski znači 'poput civilizacije, u skladu s civilizacijom' , npr. razviti se civilizacijski i kulturno i kao narod i kao sredina, unaprijediti državu civilizacijski i gospodarski. Nije pravilno prilog civilizacijski upotrebljavati umjesto priloga civilizirano. Pogrješno je npr.:  *ponašati se civilizacijski, *Stranke se trebaju civilizacijski dogovoriti., a pravilno: ponašati se civilizirano, Stranke se  trebaju civilizirano dogovoriti. Paronimi. *Curriculum / *kurikulum > kurikul / naukovna osnova / nastavni uputnik. U hrvatskome se jeziku za označivanje nastavnoga plana i programa koje je službeno propisalo i odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa upotrebljavaju ustaljene tuđice curriculum, kurikulum i kurikul te domaći naziv nastavni uputnik. Svoje je mišljenje o pravilnome nazivu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa uputilo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Vijeće kao odgovarajući naziv predlaže višerječnicu naukovna osnova jer je dio hrvatske jezične baštine te, budući da se taj naziv ne rabi u hrvatskome jeziku, slobodan je „i stoji na

raspolaganju da dobije novo i sasvim suvremeno značenje“. Pridjev naukovni odnosi se na imenicu nauk koja znači 'pouka, školovanje', no, zbog „nerašćišćenih“ i „zamućenih“ značenjskh odnosa između riječi znanost i nauka, Vijeće u vezi s nazivom naukovna osnova ističe da je „pitanje hoće li postojati volja i pripravnost da se tu

slobodno crpi iz baštinjenog bogatstva“. U vezi s riječima curriculum, kurikulum, kurikul i nastavni uputnik

prema mišljenju Vijeća za normu u standardnoj i službenoj uporabi, uz domaću tvorenicu uputnik, treba zadržati i već usvojeni internacionalizam. Riječ uputnik kojom se u hrvatskome jeziku prevodi latinski curriculum tvorbeno je ispravna, no, kako tumači Vijeće, njezino značenje ne upućuje jasno na ‘skup uputa za izvođenje nastave’ i „mora se učiti kao nova riječ“. Od navedenih je tuđica samo riječ kurikul u skladu s pravilima standardnoga jezika. Riječ *curriculum neprilagođena je tuđica preuzeta iz latinskoga jezika. Riječ kurikulum djelomično je prilagođena tuđica jer, premda je glasovno prilagođena, zadržava latinski sufiks -um. U standardnome se jeziku sufiks -um izostavlja u tuđicama koje njime završavaju. U skladu s navedenim pravilom umjesto riječi *kurikulum u standardnome je jeziku, prema preporuci Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, uz hrvatske nazive naukovna osnova i nastavni uputnik, pravilno upotrebljavati u cijelosti prilagođenu tuđicu kurikul. Usp.Latinizmi na završetak -um Desetci / desetine. Imenica desetci (koja nema jedninu) označuje skup od nekoliko desetaka članova, npr. Na trgu su se okupili desetci građana. Imenica desetina znači 'deseti dio kakve cjeline', npr. Ispitana je desetina studenata; Napravili smo desetinu posla. Katkad se množina desetine pogrješno upotrebljava umjesto imenice desetci. Pogrješno je: *Utakmicu su gledale desetine navijača; *U poplavi su stradale desetine kuća, a pravilno je: Utakmicu su gledali desetci navijača; U poplavi su stradali desetci kuća. Paronimi. *Donor > donator > darivatelj. U hrvatskome jeziku pojavljuju se i internacionalizam donator, koji je nastao od latinskoga glagola dono, donare 'darovati', i anglizam donor. Ustalilo se da se donator odnosi na fizičku ili pravnu osobu koja daje dobrotvorni dar u novcu ili koju drugu vrijednost, a donor na osobu koja daruje organe, tkiva ili koštanu srž. Međutim, ta značenjska razlika nije opravdana jer riječima iz klasičnih jezika, dakle latinskoga i grčkoga, treba dati prednost pred anglizmima, galicizmima, germanizmima itd. Hrvatska riječ kojom se mogu zamijeniti riječi donator i donor je darivatelj, pa je preporučljivo provoditi sljedeće zamjene: *donor bubrega > donator bubrega > darivatelj bubrega, *donor krvi > donator krvi > darivatelj krvi. Jednako treba postupiti i s izvedenicama od tih imenica: *donorska kartica > donatorska kartica > darivateljska kartica, *donorska mreža > donatorska mreža > darivateljska mreža. Ako se uz imenicu nalazi i kakva dopuna, može se upotrijebiti genitivna konstrukcija, npr.: kartica darivatelja krvi, mreža darivatelja koštane srži. Dopustiti / dozvoliti, dozvola / dopuštenje. Glagol dozvoliti preuzet je u hrvatski jezik iz ruskoga i umjesto njega treba upotrebljavati glagol dopustiti. Pogrješno je:*Dozvolite da vam se obratim, a pravilno: Dopustite da vam se obratim.Od glagola dozvoliti i dopustiti izvedene su imenice dozvola i dopuštenje. Obje imenice pripadaju standardnomu jeziku i u njemu se značenjski razlikuju. Dozvola je 'isprava kojom se dopušta obavljanje kakvih radnja ili poslova', a dopuštenje je 'slaganje ili odobrenje da se što učini'. Tako ćemo imati vozačku dozvolu, a da što učinimo tražit ćemo ili dobiti čije dopuštenje.

Drvni / drven. Pridjevi drvni i drven značenjski se razlikuju. Pridjev drvni znači 'koji se odnosi na drvo', npr.: drvna industrija, drvna proizvodnja, drvno gospodarstvo. Pridjev drven znači 'koji je izrađen od drva kao građe', npr.: drvene igračke, drven stolac, drvena kuća, drven čamac. Pogrješno je npr.: *drvna stolarija, *drveni plin, a pravilno je: drvena stolarija, drvni plin. Usp. Paronimi Duljina / dužina. Imenice duljina i dužina u hrvatskome standardnom jeziku istoznačnice su u značenjima 'udaljenost između dviju krajnjih točaka' (npr. duljina/dužina ceste) ili 'trajanje vremenskog odsječka u kojemu se što događa' (npr. duljina/dužina kazališne predstave). Međutim, u nazivlju pojedinih struka treba razlikovati uporabu tih imenica.U geografskome nazivlju prednost treba dati nazivu geografska dužina zbog njegove terminološke prihvaćenosti i rasprostranjenosti. Dakle, pogrješno je: *geografska duljina, a pravilno: geografska dužina.U matematičkome nazivlju dužina je 'dio pravca omeđen dvjema točkama', a upotrebljava se i sveza

duljina dužine u značenju 'broj koji pokazuje koliko puta treba nanositi jediničnu dužinu da bi se dobila zadana dužina'. Elektronski / elektronički. Pridjevi elektronski i elektronički odnosni su pridjevi različitih značenja. Elektronski znači 'koji se odnosi na elektrone', a elektronički 'koji se odnosi na elektroniku'. Tako je glazba koja se temelji na elektroničkim uređajima za proizvodnju zvukova elektronička glazba, a računalom se dobiva i šalje elektronička pošta. Mikroskop koji umjesto svjetlosti rabi snop elektrona naziva se elektronski mikroskop, uređaj za proizvodnju snopa elektrona jest elektronski top. Paronimi. Fizikalni / fizički. Odnosni pridjevi fizikalni i fizički imaju zajedničko značenje 'koji se odnosi na fiziku', npr. fizikalni/fizički zakoni, fizikalna/fizička veličina. Pridjev fizički ima i drugo značenje 'koji se odnosi na tijelo', npr. fizički napad, fizička snaga, fizički razvoj. U tom je značenju bolje upotrebljavati pridjev tjelesni (tjelesni napad, tjelesna snaga, tjelesni razvoj). Pridjev fizički u značenju 'koji se odnosi na fiziku' tvoren je u skladu s tvorbenim pravilima hrvatskoga jezika i s tog bi mu razloga trebalo dati prednost pred pridjevom fizikalni (preuzetim iz engleskoga). Paronimi Genski / genetski / genetički. Pridjevi genski, genetski i genetički značenjski se razlikuju. Pridjev genski znači 'koji se odnosi na gene', npr.: genska svojstva, genski kod / genska šifra, genska terapija, genske mutacije. Pridjev genetički znači 'koji se odnosi na genetiku', npr.: genetička istraživanja, genetički laboratorij. Pridjev genetski rabi se u značenju 'koji je uvjetovan genima, koji se prenosi genima', npr. genetske bolesti, genetski poremećaj. Pogrješno je pridjev genetski upotrebljavati umjesto pridjeva genetički i genski. Pogrješno je npr.: *genetsko inženjerstvo, *genetski modificirana hrana, *genetska karta, a pravilno je: genetičko inženjerstvo, genetički preinačena hrana, genska karta.Paronimi. Goveđi i govedski. Pridjevi goveđi i govedski značenjski se razlikuju. Pridjev goveđi znači 'koji se odnosi na govedinu', npr.: goveđi gulaš, goveđi odrezak. Pridjev govedski znači 'koji se odnosi na goveda', npr.: govedska koža, govedski rogovi, govedski tor. Ovisno o sadržaju koji želimo izreći, možemo govoriti i o govedskome butu, govedskome vratu, govedskome jeziku, ako mislimo na životinju, i o goveđemu butu, goveđemu vratu, goveđemu jeziku, ako mislimo na meso. Uz imenice koje označuju samo meso i mesne prerađevine dobivene od goveda pogrješno je upotrebljavati pridjev govedski, npr.: *govedska juha, *govedska pečenka, *govedska pašteta, *govedski narezak, *govedski pršut, a pravilno je upotrebljavati pridjev goveđi: goveđa juha, goveđa pečenka, goveđa pašteta, goveđi narezak, goveđi pršut. Usp. Paronimi. *Hormonalni, *institucionalni > hormonski, institucijsk i . Odnosni pridjevi *hormonalni 'koji se odnosi na hormone' i *institucionalni 'koji se odnosi na institucije' ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Oni su nepravilno tvoreni od engleskih pridjeva hormonal i institutional, a pravilni su standardnojezični likovi tih pridjeva hormonski i institucijski. Stoga je pogrješno: *hormonalni poremećaj, *hormonalna terapija, *institucionalni sustav, *institucionalna skrb, a pravilno: hormonski poremećaj, hormonska terapija, institucijski sustav, institucijska skrb. Usp. *Kulturalni, *strukturalni > kulturni, strukturni. Imun / imunosni / imunološki. Pridjevi imun, imunosni i imunološki često se pogrješno upotrebljavaju kao istoznačni (pa je potvrđeno i imuni sustav i imunološki sustav i imunosni sustav). Međutim, ti se pridjevi značenjski razlikuju. Osnovno je značenje pridjeva imun 'koji ima sposobnost oduprijeti se uzročnicima zaraznih bolesti ili je otporan na kakvu štetnu tvar', npr.: imun na virus gripe, imun na vodene kozice. Preneseno je značenje pridjeva imun 'koji ne prihvaća ili ne primjećuje ono što je nepovoljno za njega', npr.: imun na ogovaranja, imun na čiju nesreću. Pridjev imunosni odnosni je pridjev tvoren od imenice imunost čije je značenje 'sposobnost organizma da se suprotstavi uzročnicima zaraznih bolesti', npr.: ojačati imunosni sustav, imunosne stanice. Pridjev imunološki odnosni je pridjev tvoren od imenice imunologija  čije je značenje 'biomedicinska znanost koja proučava otpornost organizma', npr.: imunološka istraživanja, imunološki laboratorij, imunološke pretrage. Pridjeve imun, imunosni i imunološki treba upotrebljavati u skladu s navedenim značenjima. Pogrješno je npr. *imunološki poremećaj, *imunološke stanice, *imuni sustav, a pravilno imunosni poremećaj, imunosne stanice, imunosni sustav. Usp. Paronimi; *Imunitet > imunost.

Informatički / informacijski . Odnosni se pridjevi informatički i informacijski značenjski razlikuju. Pridjev informatički znači 'koji se odnosi na informatiku', a pridjev informacijski znači 'koji se odnosi na informacije'. Ovisno o sadržaju koji se želi izreći, možemo govoriti i o informatičkome  društvu  i o informacijskome društvu, i o informatičkoj službi i o informacijskoj službi, i o informatičkome dobu i o informacijskome dobu. Paronimi. *Ispoljiti > iskazati, izraziti, pokazati, očitovati. Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripada glagol *ispoljiti. Ovisno o kontekstu, umjesto glagola *ispoljiti treba upotrebljavati glagole pokazati, iskazati, izraziti, očitovati. Pogrješno je: *Ispoljio je nezadovoljstvo šutnjom; *Ispoljili su zahvalnost za pomoć; *Ispoljila je svoju narav; *Ispolji svoje namjere; a pravilno: Iskazao je nezadovoljstvo šutnjom; Izrazili su zahvalnost za pomoć; Pokazala je svoju narav; Očituj svoje namjere. Isti / jednak. Pridjev isti u hrvatskome standardnom jeziku znači 'onaj koji je bio i prije', npr. isti slučaj kao i jučer, i 'upravo taj, a ne koji drugi', npr. vježba u istoj dvorani, i ne može se upotrebljavati u značenju 'koji se ne razlikuje od onog s kojim se uspoređuje' jer to značenje pripada pridjevu jednak. Često se griješi tako da se umjesto pridjeva jednak upotrebljava pridjev isti. Pogrješno je: *Njih dvije nisu odrasle u istim životnim uvjetima; *Oni imaju isti način rada, a pravilno: Njih dvije nisu odrasle u jednakim životnim uvjetima; Oni imaju

jednak način rada. Isticati / istjecati. Glagol isticati znači 'davati čemu pozornost ili posebnu važnost, naglašavati, npr. isticati čije zasluge, isticati glavnu misao romana, isticala se lijepim glasom; stavljati što na kakvo vidljivo mjesto, npr. isticati zastavu'. Glagol istjecati znači 'izlaziti u tekućem stanju, npr. Voda istječe iz slavine; dolaziti do kraja u kakvu vremenskom razdoblju, npr. Istječe rok za predaju poreznih prijava'. Glagol isticati ne treba upotrebljavati u značenju glagola istjecati. Pogrješno je: *Ističe rok za upis u školu; *Ističu rokovi za polaganje ispita, a pravilno: Istječe rok za upis u školu; Istječu rokovi za polaganje ispita. Paronimi. *Izuzetak > iznimka, *izuzetan > izniman. Imenice izuzetak i pridjev izuzetan ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Umjesto imenice izuzetak u značenju 'ono što se izdvaja od pravila, od čega uobičajenoga' treba upotrebljavati imenicu iznimka,  npr. iznimka potvrđuje pravilo. Umjesto pridjeva izuzetan u značenju 'koji je po nekim obilježjima poseban, osobit, izvanredan' treba upotrebljavati pridjev izniman, npr. iznimna ljepota, iznimno postignuće. Glagol izuzeti znači 'ne uvrstiti koga ili što u kakvu cjelinu ili skupinu, isključiti koga ili što iz kakve cjeline ili skupne', npr. izuzeti koga iz oporuke, te ne odgovara značenjima u kojima se pogrješno upotrebljavaju njegove izvedenice izuzetak i izuzetan. Od glagola izuzeti u hrvatskome se standardnom jeziku izvodi samo pravni naziv izuzeće koji znači 'privremeno isključenje iz sastava kakva službenoga tijela ili skupine', npr. podnijeti zahtjev za izuzećem istražnoga sudca, dok umjesto imenice izuzetak i pridjeva izuzetan treba upotrebljavati imenicu iznimka i pridjev izniman. Pogrješno je npr. *On je izuzetak u svojemu razredu, *napraviti izuzetak, *postići izuzetan uspjeh, *izuzetan napredak, *izuzetan trud, a pravilno je: On je iznimka u svojemu razredu, napraviti iznimku, postići izniman uspjeh, izniman napredak, izniman trud. *Izviniti > oprostiti, *izviniti se > ispričati se, *izvinjavati se > ispričavati se. Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripadaju glagoli *izviniti, *izviniti se i *izvinjavati se, već se umjesto njih upotrebljavaju glagoli oprostiti u značenju 'osloboditi od krivnje' i ispričati se, ispričavati se u značenju 'izreći / izricati opravdanje, ispriku zbog neprihvatljiva postupka'. Pogrješno je: *Izvini!; *Izvinjavam se ako sam vas uvrijedio; *Jesi li se izvinuo zbog nepristojna ponašanja?, a pravilno: Oprosti! / Ispričavam se!; Ispričavam se ako sam vas uvrijedio; Jesi li se ispričao zbog nepristojna ponašanja? *Kako i na koji način > kako. Pleonastična skupina kako i na koji način sadržava prilog kako i pitanje koje se postavlja za utvrđivanje načina odvijanja glagolske radnje (na koji način). S obzirom na to da prilog kako sam po sebi uvodi pitanje o načinu, umjesto pleonastične skupine kako i na koji način dovoljno je upotrijebiti samo prilog kako. Pogrješno je: *Trebali smo brzo odlučiti kako i na koji način ćemo ih zbrinuti, a pravilno je: Trebali smo brzo odlučiti kako ćemo ih zbrinuti. Usp. Pleonazmi. Kći / kćer /kćerka. U hrvatskomu standardnomu jeziku čije se dijete ženskog spola označuje imenicom kći. Umjesto te imenice ne treba upotrebljavati imenicu kćerka jer ta imenica ne pripada hrvatskomu strandardnom jeziku. Kćer pripada hrvatskomu standardnomu jeziku kao oblik (akuzativ) imenice kći, ali ne kao nominativ.

Usp. Sklonidba imenica mati i kći. Pogrješno je: *To mi je kćer, *To mi je kćerka, a pravilno je: To mi je kći. *Klizak > sklizak. Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripada pridjev *klizak. Umjesto njega treba upotrebljavati pridjev sklizak sa značenjem 'koji potiče sklizanje ili mu pogoduje, na kojem se lako može poskliznuti'. Pogrješno je: *Nakon kiše kolnik je klizak, a pravilno: Nakon kiše kolnik je sklizak. Ni pridjev klizav ne treba upotrebljavati u navedenome značenju, pa je tako pogrješno i: *Nakon kiše kolnik je klizav, a pravilno: Nakon kiše kolnik je sklizak. Međutim, pridjev klizav ima značenje 'koji je takav da klizi' te je pravilno: klizava

tkanina, klizave niti. Kožni / kožnat / kožast. Pridjevi kožni, kožnat i kožast značenjski se razlikuju. Pridjev kožni znači 'koji se odnosi na kožu', npr. kožna bolest, kožna upala, kožna industrija, pridjev kožnat znači 'koji je izrađen od kože', npr. kožnata torba, kožnat novčanik, kožnata garnitura, a pridjev kožast znači 'koji je nalik na kožu, koji je poput kože', npr. kožasti listovi. Pogrješno je npr.: *kožna torba,*kožna garnitura  *kožnati listovi, a pravilno: kožnata torba, kožnata garnitura, kožasti listovi. Paronimi. *Kreće nova emisija > počinje nova emisija . Glagolu krenuti osnovno je značenje 'početi ići', a glagolu početi osnovno je značenje 'pokrenuti kakvo djelovanje ili događanje' i 'biti na početku'. Često se griješi tako da se umjesto glagola početi i njegova vidskoga parnjaka počinjati upotrebljava glagol krenuti i njegov vidski parnjak kretati. Pogrješno je: *Kreće nova emisija; *Krenula je utakmica; *Krećemo učiti; *Kreću rasprodaje!, a pravilno: Počinje nova emisija; Počela je utakmica; Počinjemo učiti; Počinju rasprodaje! Krsni / kršten. Riječi krsni i kršten značenjski se razlikuju. Pridjev krsni znači 'koji se odnosi na krštenje, koji je stečen krštenjem', npr. krsni list. Riječ kršten glagolski je pridjev trpni glagola krstiti i znači 'koji je primio sakrament krštenja', npr. kršteno novorođenče. Pridjev kršten nije pravilno upotrebljavati u značenju pridjeva krsni. Pogrješno je: *kršteni kum, *kršteno ime, a pravilno je: krsni kum 'osoba koja drži dijete na krštenju', krsno ime 'ime stečeno sakramentom krštenja'. Paronimi. *Kulturalni, *strukturalni > kulturni, strukturni. Odnosni pridjevi *kulturalni 'koji se odnosi na kulturu' i *strukturalni 'koji se odnosi na strukturu' ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Oni su nepravilno tvoreni od engleskih pridjeva cultural i structural, a pravilni su standardnojezični likovi tih pridjeva kulturni i strukturni. Stoga je pogrješno: *kulturalni studiji, *kulturalne razlike, *strukturalni fond, *strukturalna analiza,

a pravilno: kulturni studiji, kulturne razlike, strukturni fond, strukturna analiza. Usp. *Hormonalni,

*institucionalni > hormonski, institucijski. Licenca / licencija. Internacionalizmi latinskoga ili grčkoga podrijetla, koji se lako uklapaju u hrvatski jezični sustav, imaju prednost pred riječima preuzetima iz drugih jezika. Pogrješno je upotrebljavati riječi *licenca, *rezonanca, *tendenca, a pravilni su oblici: licencija, rezonancija, tendencija. Kad je to moguće, bolje ih je zamijeniti riječima hrvatskoga podrijetla pa primjerice umjesto riječi licencija upotrijebiti riječ odobrenje, umjesto riječi tendencija riječi težnja ili sklonost i sl. Ljekarna / ljekarnica. Ljekarna i ljekarnica imenice su tvorene sufiksima -arna i -arnica, ali, za razliku od većine takvih imeničnih parova, njihova su značenja jasno razgraničena. Usp. Pekara / pekarna / pekarnica. Ljekarna je prodavaonica lijekova, a ljekarnica žena zaposlena u ljekarni. *Mala sitnica > sitnica. Imenica sitnica ima značenje 'mala stvar koja nema veću vrijednost' i 'događaj, okolnost ili zbivanje bez veće važnosti', pa je umjesto pleonastične pridjevno-imeničke skupine mala sitnica dovoljno upotrijebiti samo imenicu sitnica. Pogrješno je: *Poklonit ćeš mu neku malu sitnicu, *Ne treba gubiti vrijeme na male sitnice, a pravilno je: Poklonit ćeš mu neku sitnicu, Ne treba gubiti vrijeme na sitnice. Usp. Pleonazmi. Multi- > više- Prefiksoid multi- latinskoga je podrijetla, a znači 'više', 'mnogo', 'mnogostruko'. Pojavljuje se u složenicama preuzetima iz drugih jezika koje su prilagođene hrvatskomu standardnom jeziku. U većini se takvih riječi prefiksoid multi- može zamijeniti hrvatskom riječju više-, npr. multinacionalni > višenacionalni, multifunkcionalni > višefunkcionalni, multilateralni > višestrani, mnogostrani, multivarijantni > viševarijantni, multivitaminski > viševitaminski, multiprocesorski > višeprocesorski. Imenične tuđice multitasking i multithreading mogu se zamijeniti hrvatskim riječima višezadaćnost i višenitnost. Usp. *Multimedijalni > multimedijski > višemedijski, *Multidimenzionalni > multidimenzijski > višedimenzijski, *Multikulturalni > multikulturni > višekulturni. *Multidimenzionalni > multidimenzijski > višedimenzijski. Odnosni pridjev *multidimenzionalni 'koji se odnosi na više dimenzija' ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. On je nepravilno tvoren od engleskoga pridjeva multidimensional, a pravilan je standardnojezični lik toga pridjeva multidimenzijski. Najbolje je upotrijebiti lik višedimenzijski. Stoga je pogrješno: *multidimenzionalni pristup, *multidimenzionalna priroda svemira, a pravilno: multidimenzijski pristup ili još bolje višedimenzijski pristup, multidimenzijska priroda svemira ili još bolje višedimenzijska priroda svemira. Usp. *Multi- > više-. *Multikulturalni > multikulturni > višekulturni. Odnosni pridjev *multikulturalni 'koji se odnosi na više kultura' ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. On je nepravilno tvoren od engleskoga pridjeva multicultural, a pravilan je standardnojezični lik toga pridjeva multikulturni. Najbolje je upotrijebiti lik višekulturni. Stoga je pogrješno: *multikulturalna sredina, *multikulturalno društvo, a pravilno: multikulturna sredina ili još bolje višekulturna sredina, multikulturno društvo ili još bolje višekulturno društvo. *Na vrijeme od dvije godine > na dvije godine. Skupina na vrijeme od dvije godine česta je u administrativnome stilu hrvatskoga standardnog jezika. S obzirom na to da se skupinom dvije godine izriče vrijeme, umjesto pleonastične skupine na vrijeme od dvije godine dovoljno je upotrijebiti samo dvije godine. Pogrješno je: *Radnici će dobiti ugovor o radu na vrijeme od dvije godine, a pravilno je: Radnici će dobiti ugovor o radu na dvije godine. Usp. Pleonazmi.

* Najoptimalniji, *najminimalniji, *najmaksimalniji > optimalan, minimalan, maksimalan . Pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan u hrvatski su jezik došli iz latinskoga. U svojim značenjima sadržavaju značenjsku sastavnicu kojom se izriče najviši stupanj čega, pa optimalan znači 'koji je najbolji, koji je najpovoljniji', minimalan 'koji se ostvaruje ili je prisutan u najmanjoj mogućoj mjeri', a maksimalan 'koji se ostvaruje ili je prisutan u najvećoj mogućoj mjeri'. Stoga ih se ne može stupnjevati, pa je umjesto superlativnih oblika s prefiksom naj- dovoljno upotrebljavati oblike u pozitivu. Pogrješno je: *Ponudili smo im najoptimalnija rješenja, *Nisu zadovoljeni najminimalniji radni uvjeti, *Novi hibrid kukuruza daje najmaksimalniji urod, a pravilno je: Ponudili smo im optimalna rješenja, Nisu zadovoljeni minimalni radni uvjeti, Novi hibrid kukuruza daje maksimalni urod. Usp. Pleonazmi. *Naprosto > jednostavno. Prilog *naprosto ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Često se griješi tako da se umjesto priloga jednostavno upotrebljava prilog *naprosto. Pogrješno je: *On je naprosto takav; *U vožnji treba paziti i naprosto voziti sporije; *To naprosto zaboravi i nastavi raditi; a pravilno: On je jednostavno takav; U vožnji treba paziti i jednostavno voziti sporije; To jednostavno zaboravi i nastavi raditi. Usp. *Prosta rečenica, prosti broj > jednostavna rečenica, jednostavni broj.

*Neodlučan >neodlučen. Pridjevi neodlučan i neodlučen značenjski se razlikuju. Pridjev neodlučan znači 'koji nije siguran u sebe, koji se koleba, koji teško donosi odluke', npr. neodlučna osoba, neodlučan kupac. Pridjev neodlučen znači 'koji još nije odlučen, koji je ostao bez pobjednika ili odluke; neriješen', npr. neodlučena utakmica. Pridjev neodlučan ne treba upotrebljavati u značenju pridjeva neodlučen. Pogrješno je: *Natjecanje je bilo neodlučno do samoga kraja; *neodlučan rezultat  utakmice, a pravilno je: Natjecanje je bilo neodlučeno do samoga kraja; neodlučen rezultat utakmice. Paronimi. *No međutim > no / međutim. Veznik no povezuje nezavisnosložene suprotne rečenice, a međutim je rečenični

konektor suprotnog značenja. S obzirom na to da i veznik no i konektor međutim sami stoje u rečenicama suprotnog značenja, umjesto pleonastične skupine no međutim dovoljno je upotrijebiti samo jedno vezno sredstvo u rečenici. Pogrješno je: *Rekla je da će doći, no međutim nije se pojavila, a pravilno je: Rekla je da će doći, no nije se pojavila ili Rekla je da će doći, međutim nije se pojavila. Usp. Pleonazmi. Odložiti / odgoditi. Glagol odložiti u hrvatskome standardnom jeziku znači 'staviti što privremeno na stranu, spremiti na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno', npr. odložiti odjeću na krevet, odložiti čašu u sudoper, i 'skupiti i spremiti što na određeno mjesto', npr. odložiti boce u spremnik, odložiti glomazni otpad. Glagol odgoditi znači 'premjestiti u vremenu (o terminu ili roku)', npr. odgoditi ispit, odgoditi vjenčanje. Glagol odložiti ne treba upotrebljavati u značenju glagola odgoditi. Pogrješno je: *Odložili su sastanak za sutra; *Stalno odlažem suočavanje s njom, a pravilno: Odgodili su sastanak za sutra; Stalno odgađam suočavanje s njom. *Oko desetak, *cirka desetak, *približno desetak, *cirka oko desetak > desetak. Prilog desetak znači 'oko deset, približno deset', pa je umjesto pleonastičnih skupina oko desetak, približno desetak dovoljno upotrijebiti samo prilog desetak. Pogrješno je: *Imam oko desetak prijatelja, a pravilno je: Imam desetak prijatelja. Prilog cirka preuzet je iz latinskoga, a znači isto što i prilozi oko i približno. I skupina cirka desetak je pleonastična, a u skupini cirka oko desetak dvaput se ponavlja isto značenje za izricanje približnosti – najprije latinizam, a zatim hrvatska riječ kojom se tumači latinizam. Pogrješno je: *Do sela je cirka oko tridesetak kilometara, a pravilno je: Do sela je tridesetak kilometara. Usp. Pleonazmi. Okolica / okolina / okoliš. Imenice okolica, okolina i okoliš značenjski se razlikuju. Imenica okolica označuje 'kraj, prirodu ili širi prostor oko ili u blizini kojega mjesta' (ići na izlet u okolicu grada). Imenica okolina označuje 'društvo u kojemu se tko kreće, uvjete kojima je okružen u životu i radu' (uživati ugled u svojojokolini). Okoliš označuje 'uži okolni prostor' (okoliš škole), odnosno 'prirodno okružje kojemu su prilagođena živa bića, sve što okružuje koji živi organizam' (zaštita okoliša). Usp. Paronimi Operativan / operacijski. Pridjevi operativan i operacijski značenjski se razlikuju. Pridjev operativan izveden je od imenice operativa 'izvršni, provedbeni dio kakve skupine ili zajednice', a znači 'koji je spreman za djelovanje; djelatan, radni, aktivan, djelotvoran, izvršni', npr. operativni oblici suradnje, operativni plan proljetne sjetve, operativni informatički sustav. Pridjev operacijski znači 'koji se odnosi na operaciju', npr. operacijska dvorana, operacijski instrumenti. Pogrješno je npr.: *operativni zahvat, *operativni stol, a pravilno je: operacijski zahvat, operacijski stol. Paronimi, Pridjevi na *-ioni i -ski (*operacioni > operacijski). *Oproštajnica > oprosnica. Imenica oproštajnica izvedena je od imenice oproštaj, a imenica oprosnica od imenice oprost. Želi li se u hrvatskome standardnom jeziku upotrijebiti imenica sa značenjem 'dokument kojim se opraštaju grijesi', treba upotrijebiti imenicu oprosnica. Naime, u hrvatskim izvorima prevladava sveza oprost od grijeha, a ne *oproštaj od grijeha, pa je pogrješno: *Ne možeš dobiti oproštajnicu, a pravilno: Ne možeš dobiti oprosnicu. *Osmatrati, *osmatračnica > promatrati, promatračnica. Glagol osmatrati i imenica osmatračnica ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Umjesto glagola osmatrati u značenju 'pomno gledati i proučavati' treba upotrebljavati glagol promatrati, a umjesto imenice osmatračnica u značenju 'mjesto s kojega se što promatra' treba upotrebljavati imenicu promatračnica. Pogrješno je: *Vojnik dalekozorom osmatra granicu, *S osmatračnice su se divili prirodi, a pravilno: *Vojnik dalekozorom promatra granicu, *S promatračnice su se divili prirodi. *Pakovanje > pakiranje. Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripada ni imenica *pakovanje ni glagol *pakovati od kojega je tvorena. Umjesto njih treba upotrebljavati imenicu pakiranje i glagol pakirati. Uvođenje značenjske razlike u hrvatski standardni jezik s tumačenjem da pakiranje znači 'proces u kojemu se što pakira', a *pakovanje 'rezultat procesa u kojemu se što pakira' nije opravdano jer imenica pakiranje ima oba navedena značenja. Stoga je pogrješno: *veliko pakovanje slatkiša, *malo pakovanje lijeka, a pravilno: veliko pakiranje slatkiša, malo pakiranje lijeka. Papirni / papirnat. Pridjevi papirni i papirnat značenjski se razlikuju. Pridjev papirni znači 'koji se odnosi na papir', npr. papirna industrija, papirni otpad, a pridjev papirnat znači 'koji je izrađen od papira', npr. papirnati ubrusi, papirnata kutija. Pogrješno je npr.: *papirne maramice / *papirni rupčići, *papirni omot, *papirna ambalaža, a pravilno: papirnate maramice / papirnati rupčići, papirnati omot,  papirnata ambalaža. Paronimi.

Par / nekoliko. Umjesto nesklonjivog označivača količine par u skupini par puta treba upotrebljavati prilog nekoliko. Pogrješno je npr. reći *Par puta bio sam u kinu. Pravilno je: Nekoliko puta bio sam u kinu. Riječ par je naime u hrvatskome standardnome jeziku imenica koja označuje skupinu od dva predmeta (par čarapa) ili dvije osobe (bračni par), a nije nesklonjivi označivač količine. *Paralelan > usporedan, *paralelno > usporedno. Pridjev paralelan ima matematičko značenje 'koji se nikad ne siječe' i sinoniman je pridjevu usporedan. Pridjev usporedan ima i značenje 'koji se kreće jedan pokraj drugoga, koji protječe istodobno s drugim'. U tom se značenju ne upotrebljava pridjev paralelan. Pogrješno je: *Vozio je u paralelnom traku, *paralelan razvoj privatnih i državnih poduzeća, *paralelan proces bojenja i sušenja, a pravilno: Vozio je u usporednom traku, usporedan razvoj privatnih i državnih poduzeća, usporedan proces bojenja i sušenja. Umjesto priloga paralelno tvorenog od pridjeva paralelan valja upotrebljavati prilog usporedno tvoren od pridjeva usporedan. Pogrješno je: *Paralelno s otvorenjem hotela otvoreno je i parkiralište, a pravilno: Usporedno s otvorenjem hotela otvoreno je i parkiralište. Usp. *Usporedo > usporedno. Paronimi. Paronimi su riječi koje se slično izgovaraju, slično pišu ili slično zvuče, ali imaju različito značenje. Odnos dviju ili više takvih riječi naziva se paronimija. Paronimi su često riječi koje imaju istu tvorbenu osnovu, npr.: crveniti 'činiti što crvenim' / crvenjeti se 'postajati crven'. Zbog sličnosti izraza u uporabi se paronima često griješi. Paronimi mogu biti domaćega podrijetla (desetak / desetina, bijeliti / bijeljeti se, kožni / kožnat / kožast, zrnat / zrnast, zaspim / zaspem, isticati / istjecati, neodlučen / neodlučan, papirni / papirnat, strana / stranica, tuča / tučnjava, značaj / značenje) ili posuđenice, tj. riječi stranoga podrijetla (arhiv / arhiva, civilizirano / civilizacijski, komunikativan / komunikacijski, elektronski / elektronički, fizikalni / fizički, psihički / psihološki, informatički / informacijski, milijunti / milijunski, remizirati / rezimirati, teoretski / teorijski). Pisani / pismeni / pismen. Pridjevi pisani, pismeni i pismen značenjski se razlikuju. Pridjev pisani znači 'koji je zapisan', npr. pisani dogovor, pisano pravilo. Pridjev pisani u oprjeci je sa značenjem pridjeva nepisani 'koji nije zapisan', npr. nepisano pravilo, nepisani dogovor. Pridjev pismeni znači 'koji je izražen pismom, koji se odnosi na pismo', npr. pismeni zahtjev, pismeni odgovor, pismena provjera znanja. Pridjev pismeni oprječan je pridjevu usmeni 'koji je izražen riječima, koji se prenosi govorom', npr. usmeni zahtjev, usmeni odgovor, usmena provjera znanja. Pridjev pismen znači 'koji je napisan u skladu s gramatičkim i pravopisnim pravilima; koji piše u skladu s gramatičkim i pravopisnim pravilima', npr. pismen tekst, pismen novinar/službenik. Pridjev pismen u oprjeci je sa značenjem pridjeva nepismen 'koji nije napisan u skladu s gramatičkim i pravopisnim pravilima, koji ne piše u skladu s gramatičkim i pravopisnim pravilima', npr. nepismen tekst, nepismen novinar/službenik. Pleonazmi. Pleonazmi su skupine riječi u kojima se jedna od riječi nepotrebno pojavljuje jer je njezino značenje već uključeno u značenje druge riječi ili su riječi istoznačne, npr. mala kućica je pleonazam jer kućica znači 'mala kuća', pa je uz imenicu kućica nepotreban pridjev mala. U standardnome jeziku, osobito u njegovim strožim stilovima, uporabu pleonazama treba izbjegavati. Česti su pleonazmi: oko desetak, cirka desetak, cirka oko desetak, približno desetak, često puta, popeti se gore, sići dolje, no međutim, kako i na koji način, čak štoviše, čak dapače. Pleonastične mogu biti i riječi, npr. pleonastične su riječi u kojima se udvaja značenje poput najbitniji, najoptimalniji, najminimalniji, najmaksimalniji. *Podesiti > prilagoditi, namjestiti, *podešavanje > prilagodba, namještanje. Glagol *podesiti i glagolska imenica *podešavanje ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Ovisno o kontekstu, treba ih zamijeniti riječima koje mu pripadaju. Umjesto glagola *podesiti najčešće upotrebljavamo glagole prilagoditi i namjestiti, a umjesto glagolske imenice *podešavanje imenice prilagodba i namještanje. Pogrješno je: *Trebaš podesiti brzinu vožnje, *podešavanje temperature za uzgoj jagoda u stakleniku, *podešavanje naslona za glavu, a pravilno: Trebaš prilagoditi brzinu vožnje, namještanje/prilagodba temperature za uzgoj jagoda u stakleniku, namještanje naslona za glavu. *Popeti se gore > popeti se. Glagol popeti se znači 'premjestiti se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto', pa je umjesto pleonastične glagolsko-priložne skupine popeti se gore dovoljno upotrijebiti samo glagol popeti se. Pogrješno je: *Mačka se popela gore i zamijaukala, *Popet ću se gore u stan, a pravilno je: Mačka se popela i zamijaukala, Popet ću se u stan. Usp. Pleonazmi. Posjet / posjeta. U hrvatskome se standardnom jeziku prednost daje uporabi riječi posjet pred uporabom riječi posjeta. Imenica posjet muškog je roda i sklanja se u jednini: N posjet, G posjeta, D posjetu, A posjet, L posjetu, I posjetom, a u množini: N posjeti, G posjeta, D posjetima, A posjete, L posjetima, I posjetima. Pogrješno je: *Idemo u posjetu stricu, *Posjete bolesnicima od 17 do 19 sati, a pravilno je: Idemo u posjet stricu, Posjeti bolesnicima od 17 do 19 sati. Postav / postava. Imenice postav i postava u hrvatskome se standardnom jeziku značenjski razlikuju. Imenica postav pojavljuje se u kolokacijama kao što su postav galerije, postav muzeja, postav izložbe i znači 'izbor izložaka'. Imenica postava znači 'raspored uloga' i pojavljuje se u kolokacijama kao što su postava Hajduka, postava glazbenog sastava, postava Čehovljeve drame itd.Imenica postav muškog je roda i sklanja se u jednini: N postav, G postava, D postavu, A postav, L postavu, I postavom, a u množini: N postavi, G postava, D postavima, A postave, L postavima, I postavima.Imenica postava ženskog je roda i sklanja se u jednini: N postava, G postave, D postavi, A postavu, L postavi, I postavom, a u množini: N postave, G postava, D postavama, A postave, L postavama, I postavama. Dakle, pravilno su upotrijebljene imenice postav i postava u

rečenici Prva je postava Hrvatskoga narodnog kazališta došla vidjeti novi postav Muzeja za umjetnost i obrt. *Postepeno > postupno. Riječ je postupno prilog, a označuje da se što odvija polako, u fazama, odnosno stupanj po stupanj. Kako riječ *stepen, koja se nalazi u osnovi priloga *postepeno, ne pripada leksiku hrvatskoga jezika, ni taj prilog nije dijelom toga leksika. Stoga je pogrješno: *Temperatura se postepeno snižavala, *Vid mu je postepeno slabio, a pravilno je: Temperatura se postupno snižavala, Vid mu je postupno slabio. Usp. *Stepenast > stupnjevit, stepeničast. Potreban / potrebit. Pridjev potreban znači 'bez kojega se ne može, koji treba da bi se što učinilo', npr. potreban školski pribor, potrebna novčana sredstva. Pridjev potrebit znači 'koji u čemu oskudijeva, koji treba tuđu pomoć', npr. potrebite stradalničke obitelji. Pridjev potrebit ne treba upotrebljavati u značenju pridjeva potreban. Pogrješno je npr.: *O svemu je potrebito još jednom razmisliti; *Za obnovu cesta potrebita su dodatna ulaganja, a pravilno je: O svemu je potrebno još jednom razmisliti; Za obnovu cesta potrebna su dodatna ulaganja. Paronimi. Potvrda / uvjerenje. U hrvatskome standardnom jeziku imenice potvrda i uvjerenje nemaju isto značenje. Imenica potvrda znači 'dokument kojim se što potvrđuje', a imenica uvjerenje znači 'mišljenje koje se temelji na osobnome svjetonazoru', npr. Živi u uvjerenju da je prevaren. Često se griješi tako da se umjesto imenice potvrda upotrebljava imenica uvjerenje. Pogrješno je: *Treba mi uvjerenje o upisu na fakultet; *Tražim ured u kojem se izdaju uvjerenja o nekažnjavanju, a pravilno: Treba mi potvrda o upisu na fakultet; Tražim ured u kojem se izdaju potvrde o nekažnjavanju.

* Povjerenstvo u sastavu od pet članova > povjerenstvo od pet članova, peteročlano povjerenstvo . Skupine poput povjerenstvo u sastavu od pet članova česte su u administrativnome stilu hrvatskoga standardnog jezika. S obzirom na to da se podrazumijeva kako su članovi povjerenstva u njegovu sastavu, umjesto skupine povjerenstvo u sastavu od pet članova dovoljno je upotrijebiti samo povjerenstvo od pet članova ili peteročlano povjerenstvo. Pogrješno je: *Imenuje se povjerenstvo u sastavu od pet članova, a pravilno je: Imenuje se povjerenstvo od pet članova ili Imenuje se peteročlano povjerenstvo. Usp. Pleonazmi. *Povlačiti se unatrag > povlačiti se. Glagol povlačiti se, među ostalim, znači i 'koračati unatrag, odlaziti unatrag' i 'smještati se na kakvo zaštićeno mjesto, sklanjati se od drugih', pa je umjesto pleonastične glagolsko-priložne skupine povlačiti se unatrag dovoljno upotrijebiti samo glagol povlačiti se. Pogrješno je: *Povlačio se unatrag da ga ne primijete, *U proljeće se uvijek povlačimo unatrag pred vodenom bujicom, a pravilno je: Povlačio se da ga ne primijete, U proljeće se uvijek povlačimo pred vodenom bujicom. Usp. Pleonazmi. Povrijediti / ozlijediti. Glagol povrijediti u hrvatskome standardnom jeziku znači 'riječju ili postupkom nanijeti komu psihičku patnju', npr. povrijediti koga svojim ponašanjem, i 'prekršiti pravnu odredbu, prekršiti propis', npr. povrijediti zakon. Glagol ozlijediti znači 'nanijeti komu ozljedu', npr. ozlijediti zglob. Glagol povrijediti ne treba upotrebljavati u značenju glagola ozlijediti. Pogrješno je: *Vratar je povrijedio protivničkoga igrača; *Ivana nastupa s povrijeđenom rukom, a pravilno: Vratar je ozlijedio protivničkoga igrača; Ivana nastupa s ozlijeđenom rukom. Pravac i smjer. Riječ pravac ima nekoliko značenja. U matematičkome nazivlju njome se označuje 'neomeđena ravna crta', a u prenesenome značenju odnosi se na 'shvaćanje ljudi povezanih istim idejama, metodama rada i njihovu djelatnost'. No pravac je pogrješno upotrebljavati u značenju 'put kojim se što kreće prema kakvu cilju'. Umjesto riječi pravac u tome značenju treba upotrebljavati riječ smjer. Pogrješno: *kretati se u pravcu kazaljke na satu, *gledati u pravcu rijeke, a pravilno: kretati se u smjeru kazaljke na satu, gledati u smjeru rijeke. Pridjev svijetao / svijetlo i imenica svjetlo. Riječi svijetlo i svjetlo značenjski se razlikuju. Pridjev svijetlo srednji je rod pridjeva svijetao i znači 'koji je ispunjen svjetlom', npr. svijetao dan, i 'koji je otvorene boje', npr. svijetlo odijelo. Riječ je svjetlo imenica i znači 'svijetle zrake koje omogućuju vidljivost', npr. svjetlo dana, i 'svjetiljke na prometnim sredstvima i prometnicama', npr. prednja svjetla na automobilu. Pridjev svijetlo nije pravilno upotrebljavati u značenju imenice svjetlo. Pogrješno je: *Ugasi svijetlo; *Svijetlo je u dvorani prigušeno; *Na semaforu je bilo crveno svijetlo, a pravilno: Ugasi svjetlo; Svjetlo je u dvorani prigušeno; Na semaforu je bilo crveno svjetlo. Usp. Svijetleći / svjetleći. Prije / poslije, ranije / kasnije. Ranije i kasnije komparativi su priloga rano i kasno, npr: Danas sam ustala ranije nego obično, On se probudio kasno, a ona još kasnije.Pogrješno je tim komparativima označivati odnos dvaju događaja u vremenskome slijedu. Taj odnos treba označivati prilozima prije i poslije. Pogrješno je npr.: *Danas je bolje nego ranije. *U prodavaonicu ću otići kasnije, a pravilno je: Danas je bolje nego prije. U prodavaonicu ću otići poslije. To pravilo vrijedi i kad je riječ o pridjevima raniji i prijašnji. Njih treba razlikovati po istome načelu. Raniji je komparativ pridjeva ran, a prijašnji je 'onaj koji se zbio prije čega drugoga u vremenskome slijedu'. Pogrješno je npr.: *Ranije ankete dale su nepotpune rezultate, a pravilno je: Prijašnje ankete dale su nepotpune rezultate. Prijedlog ispred. Prijedlog ispred ima prostorno značenje i nije ga dobro upotrebljavati u značenju zastupanja. Pogrješno je: *Govorio je ispred svih okupljenih, a pravilno je: Govorio je u ime svih okupljenih.

Prijestolnica / glavni grad. U hrvatskome standardnom jeziku treba razlikovati stilsku uporabu imenice prijestolnica i sveze glavni grad. Imenica prijestolnica historizam je i označuje 'glavni grad države u kojemu

vladar ima svoje prijestolje'. U prenesenome značenju to je i 'najveći grad neke države u kojemu je sjedište vlade, predsjednika i parlamenta, a njegov je poseban status utvrđen zakonom'. U neutralnim stilovima hrvatskoga standardnog jezika umjesto prenesenoga značenja imenice prijestolnica bolje je upotrebljavati svezu glavni grad. Prometnica i prometnica. Često se pogrješno misli da se mocijski parnjak od imenice prometnik ne može tvoriti s pomoću sufiksa -ica jer riječ prometnica znači 'cesta ili ulica kojom se odvija promet'. U hrvatskome standardnom jeziku postoje, međutim, dvije imenice prometnica. Jedna je tvorena od imenice promet i znači 'cesta ili ulica kojom se odvija promet', a druga je mocijski parnjak imenice prometnik i znači 'prometna policajka koja održava red u prometu'. Takve se imenice zovu homonimima ili istoobličnicama. U skladu s time, pogrješno je: *Petra je mladi prometnik, a pravilno je: Petra je mlada prometnica. *Prosta rečenica, prosti broj > jednostavna rečenica, jednostavni broj. Pridjev prost u hrvatskome standardnom jeziku znači 'nepristojan, nekulturan, neuljudan' i ne može se upotrebljavati u značenju 'koji nije složen' jer to značenje pripada pridjevu jednostavan. Često se griješi u nazivlju tako da se umjesto pridjeva jednostavan upotrebljava pridjev *prost. Pogrješno je: *Danas ćemo učiti proste rečenice; *Rješavat ćemo zadatke s prostim brojevima; a pravilno: Danas ćemo učiti jednostavne rečenice; Rješavat ćemo zadatke s jednostavnim brojevima. Usp. *Naprosto > jednostavno. Psihički / psihološki. Odnosni se pridjevi psihički i psihološki značenjski razlikuju. Pridjev psihički znači 'koji se odnosi na psihu', npr. psihički razvoj. Pridjev psihološki znači 'koji se odnosi na psihologiju i psihologe', npr. psihološko tumačenje, psihološka analiza. Pridjev psihološki ne treba upotrebljavati kad govorimo o čovjekovoj psihi. Pogrješno je: *liječiti psihološke probleme, *patiti od psihološkoga poremećaja, a pravilno je: liječiti psihičke probleme, patiti od psihičkoga. Paronimi. Put i puta. Put i puta su čestice koje označuju ponavljanje kakve radnje ili događaja. Uz redne brojeve i riječi koji označuju kakvo redanje dolazi čestica put: posljednji put, prvi put, sljedeći put. Čestica puta dolazi uz glavne brojeve i količinske priloge: tisuću puta, mnogo puta. Pogrješno je upotrebljavati česticu puta uz broj jedan, redne brojeve i zamjenice: *jedanputa, *treći puta, *svaki puta. Pravilno je: jedanput, treći put, svaki put.Usp. Prijedlog po: *po prvi put > prvi put. *Saučešće > sućut. U hrvatskome standardnom jeziku pogrješno je upotrebljavati riječ *saučešće, a pravilno je upotrebljavati riječ sućut. Imenica saučešće preuzeta je iz ruskoga preko srpskog jezika, a tvorena je od osnove čest koja znači 'dio'. Dakle, pogrješno je: *Primite moje saučešće, a pravilno: Primite moju sućut. Usp. *Učestvovati, *učesnik > sudjelovati, sudionik; *Učešće > udio, udjel. *Sići dolje > sići. Glagol sići znači 'premjestiti se s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto', pa je umjesto pleonastične glagolsko-priložne skupine sići dolje dovoljno upotrijebiti samo glagol sići. Pogrješno je: *Silazite li dolje?, *Mačka je na drvetu i ne zna sići dolje, a pravilno je: Silazite li?, Mačka je na drvetu i ne zna sići. Usp. Pleonazmi. Sipati / lijevati. Glagol sipati i drugi glagoli izvedeni od njega (nasipati, presipati, usipati...) upotrebljavaju se kad je riječ o čemu sipkom (npr. o brašnu ili pijesku). Ne valja ih upotrebljavati kad je riječ o tekućinama. Tekućine se nalijevaju, ulijevaju ili toče. Pogrješno je reći: *Sipaj mi vina, a pravilno je: Natoči mi vina, ili Ulij mi vina. Slijedeći / sljedeći. Riječi slijedeći i sljedeći treba dobro razlikovati. Te se riječi razlikuju i svojoj vrstom. Slijedeći je glagolski prilog sadašnji, a sljedeći pridjev. Prvi je nesklonjiv, a drugi sklonjiv: N sljedeći, G sljedećega, D sljedećemu… Slijedeći znači 'tako da se slijedi', npr. Slijedeći djevojku došao sam do njezine kuće, a sljedeći 'onaj koji je idući na redu', npr: Neka uđe sljedeći pacijent. Usp. Svijetleći / svjetleći. Svinjeći i svinjski. Pridjevi svinjeći i svinjski značenjski se razlikuju. Pridjev svinjeći znači 'koji se odnosi na svinjetinu', npr.: svinjeća pečenka, svinjeći odrezak, svinjeća polovica. Pridjev svinjski znači 'koji se odnosi na svinje', npr.: svinjske uši, svinjska njuška, svinjska mast, svinjska gripa. Ovisno o sadržaju koji želimo izreći možemo govoriti i o svinjskoj glavi, svinjskome butu, svinjskoj lopatici, svinjskim rebrima, ako mislimo na životinju, i o svinjećoj glavi, svinjećemu butu, svinjećoj lopatici, svinjećim rebrima, ako mislimo na meso. Uz imenice koje označuju samo meso ili mesne prerađevine dobivene od svinje pogrješno je upotrebljavati pridjev svinjski, npr.: *svinjski kare, *svinjski medaljoni, *svinjske kobasice, , a pravilno je upotrebljavati pridjev svinjeći: svinjeći kare, svinjeći medaljoni, svinjeće kobasice. Usp. Paronimi. *Svoj vlastiti > svoj / vlastiti. Povratno-posvojna zamjenica svoj i pridjev vlastiti imaju značenje 'koji pripada rečeničnomu subjektu ili objektu', pa je umjesto pleonastične zamjeničko-pridjevne skupine svoj vlastiti dovoljno upotrijebiti samo zamjenicu svoj ili samo pridjev vlastiti. Pogrješno je: *Već godinama ima svoj vlastiti stan, *Prestao je pušiti svojom vlastitom voljom, a pravilno je: Već godinama ima svoj stan ili Već godinama ima vlastiti stan, Prestao je pušiti svojom voljom ili Prestao je pušiti vlastitom voljom. Usp. Pleonazmi. Teoretski / teorijski. Pridjev i prilog teoretski te pridjev i prilog teorijski značenjski se razlikuju. Pridjev teoretski znači 'koji postoji samo kao pretpostavka', npr. teoretska mogućnost / vjerojatnost, a prilog teoretski znači 'u pretpostavci', npr. To je teoretski moguće / vjerojatno. Pridjev teorijski znači 'koji se odnosi na teoriju, koji uključuje teoriju', npr. teorijsko znanje, teorijska nastava, teorijski pristup, teorijski predmet, a prilog teorijski znači 'tako da uključuje teoriju', npr. teorijski objasniti problem. Pridjev i prilog teoretski ne treba

upotrebljavati u značenju pridjeva i priloga teorijski: Pogrješno je: *teoretska nastava, *teoretsko znanje, *teoretski predmeti, a pravilno: teorijska nastava, teorijsko znanje, teorijski predmeti. Pogrješno je *teoretski objasniti uzroke promjena u atmosferi, a pravilno: teorijski objasniti uzroke promjena u atmosferi. Paronimi. Tok i tijek. Imenice tok i tijek imaju isto podrijetlo vezano za glagol teći, ali se značenjski razlikuju. Značenje je imenice tok samo prostorno i odnosi se na 'put kojim protječe tekućica', a imenica tijek označuje 'smjer i način kojim tekućica protječe ili kojim se što razvija i zbiva', npr. Pratimo tok rijeke Save; Pratimo tijek istrage. *Tokom > tijekom. Od imenice tijek tvori se prijedlog tijekom koji ima vremensko značenje, odnosno označuje da se što proteže u određenome razdoblju. Često se griješi tako da se umjesto prijedloga tijekom upotrebljava prijedlog tokom koji ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Pogrješno je: *tokom godine; *tokom Drugoga svjetskog rata; tokom života, a pravilno: tijekom godine; tijekom Drugoga svjetskog rata; tijekom života. *Toplotni udar > toplinski udar. Hrvatskomu standardnom jeziku pripada imenica toplina, a ne pripada imenica *toplota. Pridjev koji se odnosi na imenicu toplina glasi toplinski, a ne *toplotni. Pogrješno je: *Očekuje nas toplotni udar; *Povećat će se cijena toplotne energije, a pravilno: Očekuje nas toplinski udar; Povećat će se cijena toplinske energije. Tuča / tučnjava. Riječi tuča i tučnjava značenjski se razlikuju. Imenica tuča znači 'vrsta oborine u obliku ledenih zrnaca; grad', npr. Tuča je uništila usjeve, a imenica tučnjava znači 'fizički sukob dviju ili više osoba', npr. ulična tučnjava. Nepravilno je riječ tuča upotrebljavati u značenju riječi tučnjava. Pogrješno je: *Navijači su izazvali tuču na stadionu; *U tuči je ozlijeđeno nekoliko mladića, a pravilno je: Navijači su izazvali tučnjavu na stadionu; U tučnjavi je ozlijeđeno nekoliko mladića. Paronimi. *U mjesecu rujnu > u rujnu. Skupina u mjesecu rujnu česta je u administrativnome stilu hrvatskoga standardnog jezika. S obzirom na to da se podrazumijeva kako je rujan mjesec u godini, umjesto pleonastične imeničko-imeničke skupine dovoljno je upotrijebiti samo ime mjeseca rujna. Pogrješno je: *Rođen sam u mjesecu rujnu, a pravilno je: Rođen sam u rujnu. Usp. Pleonazmi. *Učešće > udio, udjel. U hrvatskome standardnom jeziku pogrješno je upotrebljavati riječ *učešće, a pravilno je upotrebljavati riječi udio i udjel. Imenica učešće preuzeta je iz ruskoga preko srpskog jezika, a tvorena je od osnove čest koja znači 'dio'. Dakle, pogrješno je: *Učešće u kreditu iznosi pet tisuća eura; *Imam učešće u dobiti, a pravilno: Udio/udjel u kreditu iznosi pet tisuća eura; Imam udio/udjel u dobiti. Usp. *Učestvovati, *učesnik > sudjelovati, sudionik; *Saučešće > sućut.

*Učestvovati, *učesnik > sudjelovati, sudionik . Glagol učestvovati i imenica učesnik preuzeti su u hrvatski iz ruskoga preko srpskog jezika, a tvoreni su od osnove čest koja znači 'dio'. U hrvatskome je standardnom jeziku, kada se označuje da što u čemu ima kakav udjel ili čemu pripada, bolje upotrebljavati riječi koje se izvode iz osnove dio. Pogrješno je dakle: *učestvovati, *učesnik, a pravilno: sudjelovati, sudionik. Usp. *Saučešće > sućut *Ukazati > ukazati se, upozoriti. Glagol ukazati se u hrvatskome je standardnom jeziku samo povratni glagol. Ne treba ga upotrebljavati bez čestice se. Pravilno ga je upotrebljavati u značenju 'pojaviti se, postati vidljivim i stvarnim', npr.: Ukazala se Gospa. Kad se želi komu skrenuti pozornost na što, često se griješi tako da se umjesto glagola upozoriti upotrebljava glagol *ukazati. Pogrješno je: *Ukazao je na opasnost od zračenja,*Učiteljica je ukazala roditeljima na loše ocjene, a pravilno: Upozorio je na opasnost od zračenja, Učiteljica je upozorila roditelje na loše ocjene Uskokov / uskočki. Pridjevi uskokov i uskočki značenjski se razlikuju. Uskokov je posvojni pridjev od imenice uskok i znači 'koji pripada uskoku', npr. uskokova majka, a uskočki je odnosni pridjev od iste imenice i znači 'koji se odnosi na uskoke', npr. uskočki napadi. Od 2001. godine u Republici Hrvatskoj postoji i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta koji se skraćeno piše USKOK, a može se pisati i Uskok prema pravilu da se pokrate mogu pisati samo velikim početnim slovom ako se izgovaraju kao pune riječi. Pri tvorbi pridjeva od te pokrate često se griješi i umjesto pridjeva USKOK-ov ili Uskokov upotrebljava se uskočki. Pogrješno je: *uskočka istraga, *uskočki uredi, a pravilno: USKOK-ova istraga ili Uskokova istraga, USKOK-ovi uredi ili Uskokovi uredi. *Usporedo > usporedno. Od pridjeva usporedan tvori se prilog usporedno. Katkad se umjesto priloga usporedno upotrebljava prilog *usporedo koji ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Pogrješno je: *Usporedo s gradnjom autoceste, treba asfaltirati okolne putove, *Usporedo s premijerom filma, glumci će dijeliti autograme, a pravilno je: Usporedno s gradnjom autoceste, treba asfaltirati okolne putove, Usporedno s premijerom filma, glumci će dijeliti autograme. Usp. *Paralelan > usporedan, *paralelno > usporedno. Uzoran / uzorit. Pridjevi uzoran i uzorit značenjski se razlikuju. Uzoran znači 'koji ima najbolja svojstva, koji je bez nedostataka', npr. uzoran učenik. Pridjev uzorit u određenome se obliku uzoriti u značenju 'počasni, uzvišeni', samostalno ili uz imenicu gospodin upotrebljava pri obraćanju kardinalu, papinu savjetniku, npr. uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, uzoriti kardinal Vinko Puljić. Pridjev uzorit ne treba upotrebljavati u značenju pridjeva uzoran. Pogrješno je npr.: *uzorito dijete, *uzorito ponašanje, *uzorit športaš, a pravilno je: uzorno dijete, uzorno ponašanje, uzoran športaš. Paronimi *Uzrast > dob. Imenicu *uzrast u značenju 'godine života, stupanj starosti' ne treba upotrebljavati u hrvatskome standardnom jeziku. Umjesto nje treba upotrebljavati imenicu dob. Pogrješno je: *Te su igračke prikladne za djecu vrtićkoga uzrasta, *Djeca školskoga uzrasta mogu se upisati na tečaj, a pravilno je: Te su igračke

prikladne za djecu vrtićke dobi, Djeca školske dobi mogu se upisati na tečaj. Usp. *Starosna dob > dob. *Uzrokovati > prouzročiti, prouzročavati, prouzročivati. Glagol prouzročiti i njegovi vidski parnjaci prouzročavati i prouzročivati te dvovidni glagol *uzrokovati imaju istu tvorbenu osnovu uzrok. Sufiks -ovati u hrvatskome se standardnom jeziku pojavljuje tek iznimno, npr. titlovati, a riječi tvorene tim sufiksom normativno su prihvaćene samo ako ne postoji mogućnost tvorbe drugim sufiksom. Stoga se glagolima prouzročavati/prouzročivati i prouzročiti u hrvatskome standardnom jeziku daje prednost pred glagolom *uzrokovati. Pogrješno je: *Učestala bol u leđima može uzrokovati probleme s kralježnicom, *Klimatske promjene uzrokuju gubitak mnogih vrsta, a pravilno je: Učestala bol u leđima može prouzročiti probleme s kralježnicom, Klimatske promjene prouzročuju gubitak mnogih vrsta.Glagolu prouzročivati u funkcionalnim se stilovima koji imaju stroži odnos prema standardnojezičnoj normi daje prednost pred glagolom prouzročavati. Stoga je u njima bolje npr. Pad imuniteta prouzročuje mnoge autoimune bolesti, nego Pad imuniteta prouzročava mnoge autoimune bolesti. Usp. Glagoli sa sufiksima -ivati i -avati (označavati > označivati). * Van   > vani . Cilj ili smjer kretanja ili djelovanja označuje se prilogom van, a mjesto na kojemu se što nalazi prilogom vani. Na pitanje Gdje si? odgovorit ćemo: Vani., a na pitanje Kamo ideš? treba odgovoriti: Van. Često se u uporabi tih priloga griješi tako da se prilog vani upotrebljava umjesto priloga van, pa se njime pogrješno označuje mjesto umjesto cilja ili smjera. Pogrješno je: *Idem vani., *Prema vani nastupaju složno., a pravilno je: Idem van., Prema van nastupaju složno. Dakle: Bio sam vani., ali Idem van. Usp. Gdje / kamo/ kuda. *Vratiti se natrag > vratiti se. Glagol vratiti se znači 'doći natrag odakle se krenulo', pa je umjesto pleonastične glagolsko-priložne skupine vratiti se natrag dovoljno upotrijebiti samo glagol vratiti se. Pogrješno je: *Nakon izleta vratili su se natrag u Split, *Večerat ćemo kad se vratiš natrag, a pravilno je: Nakon izleta vratili su se u Split, Večerat ćemo kad se vratiš. Usp. Pleonazmi. *Vremensko razdoblje od sedam godina > sedam godina. Skupina vremensko razdoblje od sedam godina česta je u administrativnome stilu hrvatskoga standardnog jezika. S obzirom na to da se skupinom sedam godina izriče vrijeme, umjesto pleonastične skupine vremensko razdoblje od sedam godina dovoljno je upotrijebiti samo sedam godina. Pogrješno je: *Za ostvarenje cilja predviđeno je vremensko razdoblje od sedam godina, a pravilno je: Za ostvarenje cilja predviđeno je sedam godina. Usp. Pleonazmi. Zahvaliti / zahvaliti se. Neprijelazni glagol zahvaliti znači 'izraziti zahvalnost komu za što', npr. zahvaliti na danu povjerenju, zahvaliti komu na lijepim riječima. Povratni oblik zahvaliti se upotrebljava se u značenju 'ljubazno ne prihvatiti ili odbiti što', npr. zahvaliti se na ponuđenoj suradnji znači 'ne prihvatiti ili odbiti suradnju'. Povratni oblik zahvaliti se ne treba upotrebljavati kada želimo izraziti zahvalnost. Pogrješno je: *Zahvaliti se publici na podršci; *Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli, a pravilno je: Zahvaliti publici na podršci, Zahvaljujem svima koji su mi pomogli.  Usp. Paronimi *Zajednički suživot > suživot. Imenica suživot znači 'zajednički život, život u istoj zajednici', pa je umjesto pleonastične pridjevno-imeničke skupine zajednički suživot dovoljno upotrijebiti samo imenicu suživot. Pogrješno je: *Priželjkujemo zajednički suživot u miru i poštovanju različitosti, a pravilno je: Priželjkujemo suživot u miru i poštovanju različitosti. Usp. Pleonazmi. Zaspim / zaspem, zaspi / zaspe, zaspe / zaspu. Glagoli zaspati i zasuti u infinitivu nisu paronimi. Međutim, u prezentu su njihovi oblici paronimni i to tako da se oblici glagola zasuti nerijetko upotrebljavaju u onim značenjima koja imaju oblici glagola zaspati. *Obično zaspem oko ponoći; *Djeca zaspu oko devet sati navečer; *On često zaspe za volanom; a pravilno je: Obično zaspim oko ponoći; Djeca zaspe oko devet sati navečer; On često zaspi za volanom. Usp. Paronimi. Znanstvenoistraživački / znanstveno-istraživački. Pridjevi znanstvenoistraživački i znanstveno-istraživački značenjski se razlikuju.Pridjev znanstvenoistraživački izveden je od skupine znanstveno istraživanje i znači 'koji se odnosi na znanstveno istraživanje'. Pridjev znanstveno-istraživački izveden je od dviju imenica, znanost i istraživanje i znači 'koji se odnosi na znanost i na istraživanje'. U pridjevnim polusloženicama tipa znanstveno-istraživački spojnica stoji umjesto veznika i: znanstveni i istraživački. Znanstvenoistraživački rad rad je koji se odnosi na znanstveno istraživanje, a znanstveno-istraživački rad rad je koji se odnosi na znanost i na istraživanje, dakle rad koji je znanstveni i istraživački. Koji će se od tih pridjeva upotrijebiti, ovisi o kontekstu i o tome što se željelo kazati. Usp. Pisanje pridjeva izvedenih od dviju imeničnih osnova. Zrnat / zrnast. Pridjevi zrnat i zrnast značenjski se razlikuju. Pridjev zrnat znači 'koji obiluje zrnima, čiji plod sadržava zrna', npr. zrnat kukuruz, zrnat suncokret, zrnat plod, a pridjev zrnast znači 'koji je u obliku zrna, koji ima oblik zrna', npr. zrnast snijeg, zrnasto brašno, zrnasta građa ugljena / stijena. Pogrješno je npr.: *zrnat snijeg, *zrnata struktura minerala, *zrnata građa ledenjaka, a pravilno: zrnast snijeg, zrnasta struktura minerala, zrnasta građa ledenjaka. Usp. Paronimi.