JillMansell-Domjesecainatrag2B2B

8/18/2019 JillMansell-Domjesecainatrag2B2B

1/308


2/308

JILL MANSELL

DO MJESECAI NATRAG

Prevela s engleskoga

Lidija Toman


3/308

Cinu, mojoj drugoj polovici.

Mislili smo da nećemo potrajati ni šest mjeseci, zar ne?

A evo nas, dvadeset pet godina poslije.

Možda bismo se jednog dana mogli i vjenčati...


4/308

ZAHVALA

Velika

hvala

mome

divnom

sinu

Coryju

jer

je

smislio

savršen

naslov

za

ovu

knjigu.


5/308

PRVO POGLAVLJE

»Što bi ti bez mene?«Svježe otuširana, Ellie je stajala na vratima spavaće sobe i upijala tajveličanstveni pogled. Doista, postoji li ljepši prizor od prezgodnogdvadesetosmogodišnjaka koji na sebi ima samo bijele bokserice i koji ujednoj ruci drži glačalo, a u drugoj suknju?

A tek kad pomislim da je moj, samo moj. Da, imala je vjenčani list kaodokaz.

»Dobro, ne moraš odgovoriti. Znam što bi.« Jamie se sagnuo iiskopčao glačalo iz utičnice. »Izašla bi u zgužvanoj suknji.«

»Moguće.« Ellie je pričvrstila svoj ručnik boje limete oko grudi. »Aline moram izaći u zgužvanoj suknji, zar ne? Zato što imam tebe.« Nagnulase preko daske za glačanje i utisnula poljubac u usnice koje joj nikad nećedosaditi.

»Dakle, zahvalna si?« Jamie se poigravao rubom njezina ručnika.

»Jesam. Vrlo sam zahvalna. Hvala ti, hvala ti do Mjeseca i natrag.«

»Ako se hoćeš odužiti, mogao bih smisliti način na koji to možešučiniti.«

Ellie je s uzdahom pokazala na sat. »Ali nemamo vremena. Pogledajmi kosu. Moram se odjenuti, našminkati... jooj, ne, prestani, bježi!«Zgrabila je suknju iz njegove ruke i izmigoljila se iz njegova stiska prijenego što stvar izmakne kontroli. Večeras izlaze odvojeno. Ona izlazi skolegicama s posla, na izvedbu mjuzikla The Rocky Horror Show, amaskiranje je bilo obavezno. To je razlog zbog kojeg će večeras odjenutitu crnu suknju, kupljenu u Caritasovoj trgovini, koju je nježno unakazilavrtnim škarama i načinila cik-cak rub. Bila je savršena za zabavupovodom Noći vještica. Leži na dnu ormara otkad je kupljena, ali večeras

će poslužiti svrsi. Bit će savršena, u kombinaciji s natapiranom kosom,izrazito našminkanim očima i mrežastim čarapama.

»Dobro, neka ti bude. A što ću ja obući?« Jamie je pokazao premakošuljama koje je izglačao dok se Ellie tuširala. »Plavu? Ili bijelu?« Jamieje išao na proslavu godišnjice mature, u Guilford.

»A što kažeš na ružičastu?« upitala je Ellie. Jamie je napravio grimasu,onakvu kakvu pravi kad mu se nešto gadi.

»Ne znam baš. Ne bih večeras.«

»A zašto ne?«

»Zato što... zato. Radije bih obukao plavu.«


6/308

Ellie je izvadila košulju boje fuksije i zavodljivo zamahala njome. »Alipredivna je! Pogledaj samo tu boju. Zašto je nećeš obući?«

»Zato što ne želim da mi ljudi prilaze i govore kako nisu znali da sam

homić.«»Ma daj, molim te. Samo zato što je ružičaste boje?«

Jamie ju je oštro pogledao. »To je vrlo gej ružičasta boja.«

Dobro, možda je bila gej ružičasta, ali on bi je nosio sa stilom. »Kupilasam ti je za Božić! Mogao si je odnijeti u trgovinu i zamijeniti.« Ellie je unevjerici mahala glavom. »Ali si rekao da je divna!«

»Nisam htio povrijediti tvoje osjećaje. Osim toga«, nastavio je Jamiehrabro, »volim je gledati. Ali ne bih je baš... nosio.«

»Ova boja bi ti zbilja pristajala.«

»Obući ću je uskoro, obećavam.« Skinuo je plavu košulju s vješalice iodjenuo je.

Muškarci... tko će znati s njima? »U redu. Neka ti bude. Ali samo čekajidući Božić. Neće biti poklona pa ćeš razmisliti hoćeš li ponovnoomalovažavati moj odabir košulje. Idućeg Božića nećeš dobiti ama bašništa.«

Jamie se nacerio od uha do uha. »Znači li to da ni ja tebi ne moramništa kupiti?«

»Samo čekaj. Bit će ti žao. Ne, miči ruke s mene!« Vrišteći od smijeha,Ellie se našla stjerana u kut sobe. »Rekla sam ti, nemamo vremena!«

Jamie ju je obujmio oko struka i čvrsto je privio uza se. »Ponekad«,zavodljivo joj je mrmljao na uho, »moraš dobro posložiti prioritete i naćivremena.«

DDDDDDRRRINNNGGGGGGGG, oglasilo se zvono na ulaznim vratima.Jamie se primio za srce i teturao unatraške, kao da je pogođen metkom.»Ne, ne, nije pošteno...«

»Oh, kakva šteta. Baš kad sam se htjela predomisliti.« Ellie jeposkakujući prošla pokraj njega i provirila kroz prozor.

Odozdo, s pločnika, mahnuo joj je Todd. I Ellie je mahnula njemu.

»A kad pomislim da mi je nekoć bio prijatelj.« Jamie je širom otvorioprozor i viknuo: »Uranio si.«

»Znam.« Todd je raširio ruke, vrlo zadovoljan samim sobom. »Zatošto si mi rekao da ne kasnim.«

Jamie je zakolutao očima. »Prvi put u dvadeset godina ovaj tip jeuranio.« Ponovno je provirio kroz prozor. »Gle, trenutačno smo zauzeti.

Učini nam uslugu i trčkaraj oko zgrade kojih desetak minuta?«»Daj, briši!«


7/308

»Eto, možeš i to. Zbriši nakratko.«

»Nema šanse. Prestani se zafrkavati i otvori mi vrata.« Cupkajući snoge na nogu i trljajući ruke, Todd je dodao: »Vani je kao na Sjevernom

polu. Smrzavam se.«

»Divno izgledaš«, rekao je Todd kad je Ellie konačno izašla iz spavaćesobe, odjevena i spremna za polazak. Poljubio ju je u obraz. »Nemamriječi. Pošla si u crkvu?«

»Ha ha.« Ellie je voljela Todda, što je bilo u redu jer ipak je on bioJamiejev najbolji prijatelj. Njih dvojica su nerazdvojni već gotovodvadeset godina. Jedan su drugoga nadopunjavali i imali su jednak smisaoza humor. S lakoćom su zbijali šale jedan na račun drugoga i nikad im nije

bilo dosta. Jamie i Todd bili su poznati kao komični duo. Ellie je strahovalada će se Todd jednog dana skrasiti s djevojkom koja se njoj neće svidjeti.Doista, što bi moglo biti gore od toga? Kako bi se nosili s time? To bimoglo sve pokvariti, a ona ne bi mogla podnijeti takvu situaciju. I stoga suse nadali i molili da Todd odabere dobru djevojku.

»Onda? Jesmo li spremni?« Jamie je ove večeri bio vozač; zveckajućiključevima, poveo je Ellie i Todda prema vratima. »Idemo. Gdje tetrebamo ostaviti?«

Ellie je još jedanput nasprejala kosu šljokicama, za sreću. »Na stanici

podzemne željeznice. Svi se sastajemo u Frog & Buckettu.«»Ne ideš podzemnom željeznicom sama i tako odjevena.« Jamie ju je

uštipnuo za stražnjicu dok je prolazila stubama pokraj njega. »Odvestćemo te do puba.«

»Bljak.« Todd je napravio grimasu. »Usta su mi puna ovog spreja.«

»Otvori ih.« Ellie je pogledala unutra i rekla: »Ups, imaš šljokica uustima.«

Jamie se nasmijao. »To će mu pomoći kad sretne djevojke koje su mu

se sviđale u školi. Moći će voditi sjajan razgovor.«Ellie je obrisala šljokice s Toddova obraza. »Neka Bog pomogne timdjevojkama.«

Kad se Ellie vratila kući, u četvrt Hammersmith, bilo je već jedan satujutro. Bila je promukla od pjevanja, a stopala su joj gorjela, što je biodokaz da je provod na Rocky Horroru bio odličan. Cijelo su vrijemeskakale i plesale, iz dubine grla pjevajući riječi pjesama koje su svi znalinapamet. Poslije, na povratku u Frog & Buckett na posljednju čašicu,

nastavile su izvoditi The Time Warp, i to cijelim putem. »Deset funti ipedeset centi, srce.«


8/308

Platila je vozaču, izašla iz taksija i osvrnula se oko sebe, gledajući je lii Jamie stigao kući. Nije bilo auta, ali možda je parkirao iza ugla. S prozoranije dopiralo svjetlo, ali to može značiti da je već zaspao.

Kad je ušla u stan, vidjela je da je sve mirno i zaključila da je ona stiglaprva. To nije bilo loše jer je još uvijek bila prepuna adrenalina.

Ako se Jamie ubrzo vrati, mogla bi ga zavesti i nadoknaditi ono što supropustili kad ih je prekinuo Todd. Toddus Prekiditis, ha. Njihovo živućekontracepcijsko sredstvo. Ellie se nasmiješila i upalila svjetlo u dnevnojsobi. Napravila je tost i uključila DVD plejer. U tom trenutku je spazilakako telefon bljeska. Pritisnula je gumb i poslušala glasovnu poruku kojuje ostavio netko čiji glas nije poznavala, ali za čije ime je već čula.

»Heeej, Jamie, što se zbiva? Ovdje Rodders, čovječe. Pa gdje ste? Rekli

ste da ćete doći. Javite se. Propuštate genijalnu zabavu.«Poruka je završila. To je bilo to. Rodders je bio nadimak Roda

Johnsona, koji je organizirao tu proslavu godišnjice mature u Guildfordu.Njegov poziv je stigao prije sat vremena, što uopće nije imalo smisla, osimako Jamie i Todd nisu uranili, zavirili unutra i zaključili da prostor izgledakao rupetina, pa su zbrisali prije nego što ih netko spazi.

Zbog čega drugog se njih dvojica ne bi pojavili na proslavi?

Jedini zvuk u sobi, kucanje sata koji im je poklonila Toddova baka zavjenčanje, sada se čuo mnogo glasnije. Ellie je brzo izvadila mobitel iz

torbice, koji je bila isključila još prije pet sati, kad su ulazili na predstavu.Sedam propuštenih poziva. Jedna poruka. Srce joj je divlje tuklo u

prsima, a njezina svijest kao da se podijelila u dva dijela. Prvi dio joj jegovorio da se ovo ne događa, da je došlo do pogreške, da će sve biti u redui da će se Jamie svakog trenutka vratiti kući.

No nekako, u isto vrijeme, druga polovica njezine svijesti slušala jesmireni ženski glas kako joj govori da je Jamie Kendall imao prometnunesreću te je moli da što prije nazove ovaj broj...

Tlo joj se stalo izmicati pod nogama. Drugi glas, ovaj put muški, rekaojoj je da dođe u bolnicu Royal County u Guildfordu. Jamie je u kritičnomstanju, nastavio je glas - ne, ne, to je nemoguće, vikao je, pak, glas unjezinoj glavi - i upravo ga voze na odjel za intenzivnu njegu.


9/308

DRUGO POGLAVLJE

Bip. Bip. Bip. Bip. Bip.Zvuk EKG uređaja odzvanjao je u Ellieinim ušima. Dok god se čuje tajzvuk, sve će biti u redu. Svakim atomom svojeg bića molila je daotkucavanje ne prestane.

Bilo je četiri ujutro, ali odjel za intenzivnu njegu bio je preplavljenplavo-bijelom svjetlošću. Veći dio osoblja bio je zauzet brigom okostarijeg pacijenta na drugom dijelu odjela. Izvikivale su se upute i zveckalisu aparati, ali Ellie se posve isključila. Morala se usredotočiti samo nazvukove EKG uređaja. I na Jamieja, koji je ležao na krevetu poput voštane

lutke ljudske veličine.Kako se ovo moglo dogoditi? Kako?

Lijeva strana Jamiejeve glave bila je sva natečena, ljubičastomodre boje. Nije reagirao ni na što i bio je u dubokoj komi. Koža mu je bila topla,ali kad ga je Ellie primila za ruku, njegovi prsti nisu obujmili njezine. Kadga je dozivala imenom, on nije pokazivao ni najmanju reakciju. Nijereagirao ni dok mu je liječnik snažno pritiskao prsnu kost.

Zaboga, nije mogao ni disati sam. Uređaj je to obavljao umjesto njega.Tijelo mu je bilo obavijeno plastičnim cjevčicama. Svaka njegova tjelesna

funkcija bila je elektronički praćena. Sve je izgledalo kao u nekom filmu svrlo realističnim specijalnim efektima. No ovaj je put sve bilo stvarno. Svazgrčena od straha, Ellie je poskočila kad je osjetila nečiju ruku na svomramenu.

»Oprostite«, rekla je medicinska sestra. »Možemo li vas zamoliti danakratko izađete?«

»Zar ne mogu ostati? Htjela bih ostati.«

»Znam, dušo.« Medicinska sestra je bila vrlo ozbiljna i samo je

odmahnula glavom, pokazavši pritom na pojačanu aktivnost na drugomdijelu odjela. »Samo nakratko. Izađite i popijte šalicu čaja, a mi ćemo vaspozvati čim budemo mogli.«

To nije bilo pitanje, već naredba. Nesigurnim, drhtavim hodom izašlaje iz sobe upravo ti trenutku kad su ulazila trojica liječnika u bijelimkutama.

Bilo je vrijeme da nazove Jamiejeva oca. O, Bože, kako će mu to reći?Ali mora mu reći.

Molim te, samo neka sve ovo nestane.

Vani je temperatura bila ispod nule. Zubi su joj cvokotali. Tlo je bilosklisko od mraza, a lokvice su bile smrznute. Kako li se Jamie osjećao kad


10/308

mu je auto proklizao na zaleđenoj cesti? Što mu je proletjelo glavom kadje shvatio da je izgubio kontrolu nad upravljačem? Ellie nije moglapodnijeti pomisao na to, ali svejedno nije mogla prestati misliti. Glavomsu joj prolazili strašni prizori. Da barem postoji dugme koje će pritisnuti iisključiti ružne misli. Je li Jamie vrisnuo kad je njegov auto pogodiozaštitnu ogradu na cesti? Hoće li se sjećati svega kad se probudi ili nećeimati pojma da se dogodila nesreća?

Hajde, učini to, govorila je samoj sebi. Nazovi Tonyja u Los Angeles ireci mu što se dogodilo. Hoće li moći doći ili će ga spriječiti obaveze sasnimanjem?

Ellieine su ruke drhtale dok je tražila broj u svom telefonskomadresaru. Vremenska razlika između Londona i Los Angelesa iznosila jeosam sati pa je ondje sada bilo osam i trideset navečer. Kako će mu topriopćiti? Koje su najprikladnije riječi? Hajde, pritisni »Pozovi«. Učini to.Što prije završiš s time, to ćeš se prije vratiti Jamieju.

Poslije nekoliko sekundi začula je poznati glas na drugoj liniji. Učini to sad.

»Tony?« Bila je svjesna da će mu slomiti srce. Glas joj je napukao odtuge. »Tony, tako mi je žao. Došlo je do nesreće...«

Petnaestak minuta poslije medicinska sestra ju je potražila učekaonici za članove obitelji. Kad je ponovno ušla na odjel za intenzivnu

njegu, dočekala ju je tišina. Komešanje koje se maloprije odvijalo sada sesmirilo, a oko kreveta spomenutog starijeg čovjeka bio je navučen zastor.

»Sad je sve u redu, nije li?«

Sestra je nježno odgovorila: »Nažalost, izgubili smo ga.« Izgubili?

Želi li ona reći da je čovjek iza zastora mrtav ?

Oh, ne, to se događa samo na televiziji, u drugoj dimenziji. Ne ovdje,pred njom, u stvarnom životu.

»Sjedni, dušo.« Medicinska sestra ju je vješto posjela na stolicu pokraj

Jamiejeva kreveta. »Duboko udahni. Donijet ću ti čašu vode. Sada morašbiti jaka.«

Jaka? Ellie je progutala knedlu. Osjećala se snažno koliko i mačić kojise tek omacio. Jamie je ležao na odjelu na kojem se umire, a svaki je trenutak bio strašniji od prethodnog. A ona je na sebi imala odjeću za Noćvještica, odjeću koja nije mogla biti neptikladnija, no nije htjela otići kući ipresvući se jer nije mogla ostaviti Jamieja...

Oh, Jamie, probudi se. Molim te, otvori oči i reci mi da će sve biti u redu.

Mrtvo su tijelo smjestili na metalna kolica i pokrili plahtom, a zatim

su ga odvezla dvojica bolničara. Stigla su i dva nova pacijenta, mršavažena žute puti i tinejdžer. Oko njihovih kreveta jecali su rođaci i čudno


11/308

pogledavali u Ellie i njezinu razrezanu suknju i mrežaste čarape. Kadsestre nisu gledale, poljubila je Jamieja u obraz, no njegovo lice kao daviše nije bilo njegovo. Na čelu i obrazu ostali su mu tragovi šljokica.

»Oprostite zbog ovih šljokica«, Ellie je rekla sestri kad je ponovnoprišla Jamieju da mu provjeri vitalne znakove.

»Nema veze. Obrisat ćemo ih vlažnom vatom, da mu ne bi ušle u oči.Hoćete li da pogledam imamo li ovdje kakve odjeće da se presvučete ilićete pozvati prijateljicu da vam donese?«

Ellie je imala dojam da je još noć, ali sat je pokazivao već devet itrideset ujutro. Vani je ugledala dnevnu svjetlost. Trgnuvši se, shvatila je da je već trebala biti na poslu. U stvarnom svijetu život je tekao dalje, kaoda se ništa nije dogodilo. »Nazvat ću prijateljicu.«

Ponovno je izašla i nazvala ured. Javila se Paula, glumeći da je ljutita.»Ljenčino jedna. Ja sam popila mnogo više nego ti, a svejedno sam uspjeladoći na posao na vrijeme.«

»Paula, ja sam u bolnici i t...trebam tvoju pomoć...«

Upalih očiju, neispavana i shrvana tugom, Ellie je sjedila uz Jamiejevkrevet. Miris antiseptika na odjelu uvlačio joj se u pore. Liječnici su ulazilii izlazili. Obavljale su se brojne pretrage. Paula je stigla taksijem, svauplakana i prestravljena. Donijela je odjeću i higijenske potrepštine, sčestitkom na kojoj je pisalo »Brzo ozdravi«, a koju su potpisale sve

Ellieine kolegice na poslu. Nisu je pustili na odjel pa je samo čvrstoprimila Ellie za ruke i jecala. »Strašno. Ne mogu vjerovati. Ali bit će dobro,zar ne? Hoću reći, neće umrijeti?«

Ellie se nijemo pokorila Paulinu zagrljaju. Osjetila je golemo olakšanjekad se Paula konačno odlijepila i otišla; nije mogla dočekati da se vratiJamieju i sluša njegove otkucaje srca na EKG uređaju.

Prošlo je još nekoliko sati kad joj je ponovno prišla medicinska sestrai rekla da je došao Todd. Ovaj put, zato što još nisu došli članovi obitelji izato što je bio Jamiejev nastariji i najbliskiji prijatelj, sestre su ga pustile

na odjel.Ellie je stegnulo u želucu kad je ugledala Todda kako prilazi krevetu.

Po licu i rukama imao je modrice i posjekline. Zadržali su ga napromatranju preko noći, šepao je, ali općenito je sve S njim bilo u redu.Stavio je ruke na njezina ramena, ali Ellie se stisnula. Nije htjela da je itkododiruje i grb; koža joj je bila previše osjetljiva. Osjećala se kao da imagripu, kad i najobičnije češljanje uzrokuje bol. Kako dvoje ljudi mogu bitiu istom automobilu, doživjeti istu prometnu nezgodu, a jedan se od njihizvuče gotovo bez ogrebotine?


12/308

Nije bilo fer. Uopće nije bilo fer. Premda je voljela Todda, pitala sezašto se baš on izvukao. Zašto baš Jamie mora ležati bez svijesti ubolničkom krevetu. Znala je da ne može to izgovoriti naglas, da to nijepristojno i da bi time povrijedila Todda. Ali valjda je tako u životu; nikadnije bilo fer. Dobrim se ljudima događaju strahote, a lošima sjajne stvari.

Doduše, Todd uopće nije bio loša osoba. Ali on nije bio taj kojeg jevoljela svim srcem.

Todd je istinski volio Jamieja. Ellie je sjedila i promatrala ga kakostavlja ruku na Jamiejevo rame. Stisnutih usnica i blijed kao krpa, Todd jegledao u svog najboljeg prijatelja.

Bip. Bip. Bip.

Bip. Bip.

Biiiiiiiiiiiiiiiiip......»Ob, Bože, što se događa? Ne, ne, ne -«

»Nemojte paničari ti.« Prišla je sestra i ponovno pričvrstila elektrodukoja je ispala nakon što je Toddov rukav slučajno dotaknuo Jamiejevuključnu kost. »Evo«, rekla je kad se zvuk nastavio. »Sad je sve u redu.«

»Oprostite.« Vidljivo potresen, Todd se odmaknuo od kreveta iobrisao znoj s gornje usnice.

Kad se medicinska sestra udaljila, a njih dvoje ponovno ostali sami,

Ellie je upitala. »Kako se to dogodilo?«»Ne znam.« Todd je bespomoćno slegnuo ramenima. »Nismo vozili

prebrzo. Auto je naprosto skrenuo i proklizao. Bilo je kao u usporenomsnimku, ali u isto se vrijeme činilo kao da se sve ubrzava. Ja sam rekao›sranje‹, a Jamie je rekao ›u kurac‹. Toddove su ruke pobijeljele od žestinekojom je stiskao šake. Trudio se da ne zaplače. »Nismo ni znali da jepoledica na cesti, sve dok nije bilo prekasno.« Utihnuo je. »A zatim smosamo... sletjeli s ceste.«

Todd je otišao. Obavilo se još nekoliko pretraga. Jamiejeve su modricepostale još modrije. Stigla je noć, a s njom i Jamiejev otac. Tony je nazvaoodjel i javio da je upravo sletio na Heathrow te da je na putu za bolnicu.Medicinska sestra koja je razgovarala s njim prepoznala je njegov glas ipovezala dva i dva. Već za nekoliko minuta cijelim se odjelom proširilavijest da je Jamie sin Tonyja Westona... znate, onog glumca. Ispod njihoveprofesionalne maske raslo je uzbuđenje. Promatrajući njihovo komešanjei hvatajući se za slamku, Ellie se pitala hoće li se sada još više truditi da seJamie oporavi. Čak je pomislila da im ponudi gotovinu, u slučaju da im

treba dodatni poticaj.


13/308

A zatim joj je glavom prostrujio vrlo slikovit prizor i ona se laganonasmiješila. Zamišljala je Jamieja kako u nevjerici gleda bankovni izvještajnakon što se vratio iz bolnice i kako zahtijeva da mu kaže na što jepotrošila sav njihov novac.

Poslije četrdeset i pet minuta pojavio se i Tony. Tony je bio čovjek upedesetima, preplanuo i zgodan, a osoblje ga je odmah prepoznalo kaopoznatog glumca koji se odselio u Ameriku i postao Englez višeg staleža,unatoč tome što je rođen u siromašnoj kućici na općinskom imanju uBasinstokeu. Osoblje cijelog odjela moralo je prikrivati oduševljenje štoga vidi uživo, a Ellie je osjetila samo olakšanje. Sad je netko drugi mogaobiti glavni. Naime, stigao je Jamiejev otac, a on je bio prava odrasla osoba.Suze iscrpljenosti potekle su joj niz obraze kad ju je Tony zagrlio.

»Oh, dušo.« To je bilo sve što je Tony rekao, sve što je uopće trebaoreći. Mirisao je na unutrašnjost aviona, na kavu i skupu košulju. Bio jeneobrijan. Okrenuo se prema Jamieju i promatrao ga u tišini. Činilo se damu cijelo tijelo vibrira od boli. Konačno je promrmljao: »O, moj dječače.« Itada mu je od tuge prepukao glas i on je ponovno utihnuo.

Ubrzo se pojavio liječnik i predstavio im se. Ellie ga je promatralakako obavlja razne neurološke testove, koje su i drugi liječnici obavljali uredovnim intervalima još otkad je Jamie stigao na odjel. Proučavala mu jeizraz lica, pokušavajući otkriti bilo kakav znak, čekajući da prestaneizgledati tako tmurno i ozbiljno. Očekivala je da se okrene prema njima, sasmiješkom prepunim olakšanja, i da im kaže: »Oporavlja se. Dajte mu jošnekoliko sati, a nakon toga će se probuditi.«

Hajde, izgovori to.

Molim te, izgovori to.

Smiješak se nije pojavio. Ellie i Tony sjedili su pored Jamiejevakreveta, u tišini, i gledali ozbiljnoga liječnika kako zapisuje nešto ubolničke bilješke. Konačno se okrenuo prema njima. Ellie je obuzeoosjećaj kao da joj je netko naglo izmaknuo stolicu. Uši joj je ispunio

neobičan zvuk; zar je to način na koji nas priroda štiti od riječi koje neželimo čuti?

Taj iznenadni, neobični zvuk u njezinim ušima bio je snažan, ali ipaknije bio dovoljno snažan da ne može razabrati što se oko nje zbiva. Strahjoj je zamrznuo srce. Osjetila je kako Tony pokraj nje odmahuje glavom,ali ostatak njegova tijela kao da je bio paraliziran. Prišla im je i jedna odstarijih sestara, a na licu je imala izraz prepun suosjećanja.

Ne činite to, molim vas, nemojte to izgovoriti, Jamie bi vas mogao čuti...

»Jako mi je žao«, rekao je liječnik, »ali testovi stalno pokazuju isto.

Otkazale su sve moždane funkcije.« Zastao je. »Razumijete li što to znači?«


14/308

Ne, ne, neeeeee...

»Govorite nam da je njegov mozak mrtav.« Tonyjeve riječi bile suprožete agonijom. »Nema ga više. Više nema mojeg dječaka.«

Liječnik je pognuo glavu, žalosno potvrdivši njegove riječi. »Bojim seda je tako.«


15/308

TREĆE POGLAVLJE

PETNAEST MJESECI KASNIJE»Jesi li sigurna da nećeš u kino?« Bio je petak, pet sati popodne, Paula jepočistila svoj uredski stol, a zatim je u svoju preveliku torbu potrpalašminku, cipele za posao, polupraznu bočicu Lika i vrećicu čipsa, da izdržiu autobusu do kuće. »Zbilja, ako nam se želiš pridružiti, to će biti divno.Voljeli bismo da ideš s nama.«

Ellie je bila dirnuta; to je bilo kao da dva balona pozivaju ježa da im sepridruži u večernjem izlasku. K tome, ta dva balona su svježe zaljubljena,a izlazak bi trebao biti romantičan spoj. Bilo je vrlo obazrivo od Paule što

ju je pozvala, ali Ellie ne bi palo na pamet da prihvati poziv. Paula i Danizlaze tek tri tjedna, a Paula se uporno pretvarala da nije luda za njim,premda je bilo očito da je očarana. Bila je to još jedna od »tajni« koje su seskrivale od Ellie kako ona ne bi bila povrijeđena.

»Hvala ti, ali dobro sam. Hoću otići u B&Q i uzeti one tapete koje samnaručila.« Je li to zvučalo dosadno? Da, ali barem je bilo istinito.

Paula je zastala i uputila Ellie suosjećajan pogled. Ellie je već bilanaviknuta na taj pogled. Ali zatim je vedro rekla: »Ah, bit će lijepo, zar ne?Kad sve bude dovršeno. Jesu li te tapete za tvoju spavaću sobu?«

Ellie je kimnula glavom. Zidovima njezine dnevne sobe počela se širiticrna plijesan. Budući da ribanje i ponovno bojenje zida nije upalilo, bilo jenajlogičnije cijeli zid prekriti tapetama.

»Ako ti sutra bude zatrebala pomoć, Dan i ja možemo doći. Doduše,nikad nisam postavljala tapete, ali valjda nije teško?«

Paula nije mogla ni ruž za usne namazati kako treba.

»Bez brige, mogu sama.« Zahvalna na toj ponudi, Ellie je prebacilatorbu preko ramena i zagrlila Paulu. »Ionako to neću sutra raditi. Stigao je

Tony na nekoliko dana i vodi me na ručak.«»Zbilja? Oh, to je super.« S vidljivim olakšanjem, Paula je oduševljeno

rekla: »Sretnice!« A potom se trznula i rukom prekrila usta. »Bože,oprosti. Kako sam glupa!«

To se dogodilo mnogo puta. Zapravo, to se stalno događalo. Bezobzira na to koliko joj Ellie govorila da se prestane brinuti, Paula seneprestano ispričavala zbog toga. Tako je bilo i s ostalim kolegicama naposlu; bila je to Pavlovljeva reakcija koju nisu mogli kontrolirati.

»Da, zbilja jesam sretnica. Sastajemo se u Ivyju.«

»Divno.«


16/308

»Sastajemo se u Ivyju, ali jest ćemo u McDonaldsu.« Paula jerazrogačila oči. »Stvarno?«

Paula je bila tako draga, tako naivna, tako ju je lako bilo zafrkavati.

»Ne, šalim se.« Ellie se nasmiješila. »Vjerojatno ćemo ručati u Ivyju.«

»Jebena... jebena... prokleta, beskorisna, glupa stvar...« Ellie je doponoći već bila toliko izludjela da je htjela zapaliti tapete. Čvrsto se držalaza ljestve i divljački je udarala po gornjem dijelu tapete koju je većčetrdeset pet minuta pokušavala nalijepiti, pa nije imala slobodne ruke daspriječi donji dio tapete da se odlijepi i smota.

»Dobro, sad mi te je dosta!« Vrisnuvši, bacila se na tapetu, ali jepromašila pa je dlanom udarila u goli zid, tako da ju je cijela ruka

zaboljela. Tapete su je toliko razbjesnile da se počela pretvarati u Hulka.Vrijeme je da prestane s tim poslom. Nije ona bila kriva; naprosto su jojprodali tapete koje se ne lijepe za zid. Neka padnu, ako tako žele.Odustani, rekla je samoj sebi, ostavi ovo krvoproliće iza sebe i potražiKitKat u hladnjaku.

Vrativši se iz kuhinje u sobu, Ellie je ugledala tužan prizor - sad su sesve tapete odlijepile - pa se okrenula, otišla u dnevni boravak i bacila sena kauč. Otvorila je KitKat i stala prebirati po TV kanalima. Oooh, divno,Romansa u Seattleu, kad je počelo uopće?

I tada ulazi Jamie i sjeda pokraj nje na kauč. Odjeven je u svojeizlizane traperice i ružičastu košulju koju nije htio obući za godišnjicumature. Ovih je dana često nosi. Ellie ga voli vidjeti u njoj, a bila je U pravuu vezi s bojom. Izvrsno mu je stajala. Ona je znala što mu pristaje, boljenego što je on sam znao.

»Odlično si nalijepila tapete«, kaže joj sa smiješkom. Jednu nogu jepodvio ispod druge, a njegovo boso stopalo bilo je tek nekolikocentimetara udaljeno od njezina koljena.

»Znam. Ja sam majstorica.« Ellie je upijala svaki detalj njegova lica,

sjajne plave oči, suncem prošaranu plavu kosu i zlatni ten.»Trebala bi se početi baviti time. Ljudi bi davali silan novac da im

domovi budu ovako uređeni. Znaš kako se ovo zove, zar ne?« Jamie jeozbiljna izraza lica pokazao prema odlijepljenim, zgužvanim tapetama.»To je postmodernistički shabby chic.«

»Da si mi pomogao, možda bih imala više sreće«, rekla je Ellie.

»Mnogo je zabavnije gledati tebe kako se mučiš.«

»Hoćeš reći, previše si lijen da bi mi pomogao.«

Jamie joj se tužno nasmiješio. »Oh, malena, znaš da bih ti pomogao damogu. Znaš to.«


17/308

Ellie je osjetila poznato peckanje u očima. Naravno da je to znala.Oboje su se trudili da urede ovaj stan i učine ga svojim domom. Ne smijesad plakati. »U redu je. Sad možeš ići. Gledat ću ovaj film.«

Jamie je okrenuo glavu i sumnjičavo pogledao u TV ekran. »Zar to nijeneki sladunjavi ženski film?«

Zbilja ju je dobro poznavao. Ellie je kimnula glavom. »Oh, da.«

Podignuo je ruke uvis, glumeći da se zgraža. On je više volioznanstvenu fantastiku i ratne filmove. »Pustit ću te da gledaš. Vidimo se,ljepotice.«

»Vidimo se.«

No film večeras nije mogao zaokupiti njezinu pozornost. Nakon desetminuta, ne mogavši se usredotočiti, Ellie je isključila televizor.

Mogla bi ponovno dozvati Jamieja, ali nije htjela. Već se pomalopočela brinuti. Brinula se da to što radi proteklih godinu dana nije bilonormalno. Jamieja više nema. A nije bio ni duh. Ellie je u glavi stvaralanjegovu sliku, razgovarala je s njim. A on bi joj odgovarao kao da jestvaran. Nastavnici u školi su joj uvijek govorili da ima bujnu maštu. I bilisu u pravu. Sada joj je služila za pravu svrhu. Otkrila je da joj je velikautjeha zamišljati da je Jamie još pored nje. Kao što se dijete umiri sišućipalac ili grleći omiljenu, staru dekicu; naprosto se osjećala... bolje. Točnije,osjećala se bolje dok fantazija traje. No ponekad bi se nakon toga osjećala

još gore. Osjećala bi se praznije, usamljenije i ružnije nego ikad. Ipak,većinom je bilo dobro. Kad bi se barem Jamie mogao pojaviti kao praviduh... To bi bilo divno, ali još se nije dogodilo; nije joj ni rekao da će sepojaviti u tom obliku, a ona ionako nije vjerovala u duhove. Osim toga,ovako ona određuje što će on odjenuti, Ako želi da Jamie obuče sako, ilipak baletnu suknjicu, on ne može ništa drugo osim gunđati i prigovarati.

Ellie je dlanom obrisala suze; katkad uopće nije bila svjesna da plače,sve dok joj suze s brade ne bi kliznule na vrat. Jamie joj je tolikonedostajao da nije znala kako uopće funkcionira, no prošlo je već petnaest

mjeseci i morila je funkcionirati. Možda je postala malčice luda jer ganeprestano zamišlja i vodi imaginarne razgovore s njim, no to je bionjezin mehanizam suočavanja i nije ga se htjela odreći. Ne još.

Ellie se uvijek radovala ručku s Jamiejevim ocem kad bi on dolazio uEnglesku. Oboje su izgubili osobu koja im je značila sve u životu pa sunjihovi susreti vrlo lako mogli biti morbidni, ali Tony nikad nije puštao dase to dogodi. Još uvijek je bio prepun tuge, ali nije joj se prepuštao, baremne u javnosti. Umjesto žalovanja, razgovarali su o Jamieju, slavili

uspomenu na njega i prisjećali se sretnih vremena. Mnogo su se smijali,dobro su jeli, a susret bi najčešće završio ispijanjem nekoliko boca vina o


18/308

kakvima Ellie nije mogla ni sanjati da si priušti, a svaki bi put saznali nešto novo o mladiću kojeg su oboje silno voljeli.

A taj je dio bio najbolji; bilo je kao da otkrivaju tajno blago. Danas,

obavijeni atmosferom prepunog i živahnog restorana Ivy, Tony ju je većpočastio pričom s proslave Jamiejeva šestog rođendana, kad je jednadjevojčica od njega zahtijevala, poljubac u zamjenu za poklon, Jamie,vidljivo užasnut, brzo joj je vratio neodmotan poklon.

»Nikad nije bio oduševljen poljupcima u javnosti«, nasmiješila seEllie, prisjetivši se i ona vlastitih uspomena. »Kad smo prvi put izašli smojim kolegicama s posla, jedna od njih ga je na kraju večeri poljubila uobraz. Trebao si mu vidjeti izraz lica. Čovjek bi pomislio da ga je polizala.«Ellie je oponašala Jamiejevu reakciju, pokazavši kakvu je grimasu imao nalicu. A zatim je prasnula u smijeh, shvativši da je konobar, koji joj je u tomtrenutku pokušao natočiti još vina, pomislio kako ona radi grimase zbognjega.

»Kad smo već kod toga, događa li se što u tom smjeru?«

To nije bio prvi put da je Tony otvorio tu temu. Podignuo je obrve,znakovito kimnuvši glavom dajući joj do znanja da govori upravo o njoj.Točnije, htio je znati je li se poljubila s kim.

»Ne, ne, ništa.« Ellie je odmahnula glavom,

»Dogodit će se.« Tony joj je uputio smiješak ohrabrenja. »Prije ili

poslije.«Neka onda bude poslije. Nije ni izbliza bila spremna na bilo što takvo.

Štoviše, bilo joj je zlo od same pomisli na to. Uz sve ostalo, što ako je Jamiepromatra? Na primjer, putem nebeske nadzorne kamere? Što ako on to neodobrava?

Umočila je škamp u umak bollandaise. Nije vjerovala u duhove, alimogućnost postojanja života na nebu bila je nešto posve drugo. Čovjeknikad ne može isključiti mogućnost da su oni gore i da nas promatraju.»Znam. Ali ne još«, odvratila je.

Tony je znao kad treba odustati. Bezbolno je promijenio temu i otpiojoš gutljaj vina - koje je koštalo osamdeset pet funti! - i rekao: »Kako je ustanu? Jesu li se oni glasni susjedi konačno odselili?«

»Oh, jesu. Prije dva tjedna, hvala Bogu.« Nasmiješila se, ali nije višeništa rekla. Bolje je da Tony ne zna da su novi susjedi bili stotinu putagori. Prethodna obitelj često je puštala Eminemovu glazbu, i to priličnoglasno. No pored novih susjeda ovi su bili amateri. U protekla dva tjednaizbilo je nekoliko tučnjava, tako da je i policija često ondje, a psi lajuneprestano. Što je najgore od svega, Eminema su zamijenili glazbomCeline Dion i Josh Groban.


19/308

U usporedbi s tim, Ellie bi dočekala Eminema raširenih ruku. No tosada nije važno jer ionako nema izbora. »Joj, nisam ti rekla dapreuređujem dnevni boravak!« rekla je prije nego što je Tony stigaoupitati o novim susjedima. Eto, on nije bio jedini koji zna vještopromijeniti temu. Stala mu je prepričavati svoje sinoćnje bitke s tapetama,pretvorivši sve u smiješnu priču i izostavivši onaj dio u kojem sepojavljuje Jamie. To je bila njezina tajna. Mnogi u procesu žalovanjarazgovaraju s izgubljenom voljenom osobom. Bila je svjesna toga i čestosu joj govorili da je to sasvim normalno. No ono što nije bilo sasvim normalno bili su prizori u kojima i mrtvac govori.

Zack McLaren se sastao na ručku s direktorom jedne informatičketvrtke s kojom će vjerojatno sklopiti unosan posao. Inače bi se bez ikakvihproblema usredotočio na temu o kojoj se razgovara, no danas je bilodrukčije. Naime, maloprije je stajao ispred restorana jer je morao obavititelefonski razgovor, kad mu je za oko zapela djevojka u ružičastomkaputiću. Hodala je ulicom, točno prema njemu. Imala je tamnu, dugukosu i svijetlosmeđe oči, obrazi su joj bili lagano ružičasti, a dojam koji jeostavila na njega bio je zbilja nevjerojatan; nije mogao prestati gledati unju. Tko god ona bila, mora saznati više o njoj. Bože, kakav osjećaj. Nikadu životu nije doživio nešto takvo.

Kad je prošla pokraj njega, Zacka je zapahnuo miris njezina parfema;bio je svjež i biljni, nepoznat, ali vrlo upečatljiv. Okrenuo se za njom,gledajući joj sjajnu kosu, uski ružičasti kaputić i dugačke noge u crnimgustim najlonkama. Fenomenalne noge. Nevjerojatno, ali srce mu jepočelo ubrzano tući. Što li mu se to događa? A tada, kad je shvatio kamoidu te fenomenalne noge, srce mu je doslovce počelo galopirati; tadjevojka je ulazila baš u restoran Ivy...

Brzo je završio telefonski poziv i slijedio djevojku unutra. Ondje ju jeradosno pozdravila osoba koju je odmah prepoznao. I sada, nakon što jeprošlo već sat i pol, još uvijek se pokušavao usredotočiti na to što govorinjegov potencijalni poslovni partner. Na drugom kraju restorana sjedila jedjevojka u ružičastom kaputiću. Skinula ga je pa je vidio da je ispod imalatanku pamučnu haljinu boje ljubičice. Ona nije bila najljepša inajsavršenija djevojka koju je vidio u životu, ali zračila je kao da jest. Da jesjedila ondje s prijateljicom, prišao bi joj i upoznao se s njom. Nešto bi jojrekao - Bog zna što, jer nikad u životu nije tako nešto učinio - i saznao bi tko je ona. Dao bi joj svoju posjetnicu, rekao joj da ga nazove, ne, rekao bida će on nazvati nju. Pitao bi je bi li izašla na večeru s njim i nadao se da ćese to dogoditi vrlo brzo...

Ali ona nije bila s prijateljicom, zar ne? To je bilo predobro da bi biloistinito. Umjesto toga, uživala je u vrlo zabavnom ručku s glumcem


20/308

Tonyjem Westonom. Čavrljali su, mnogo su se smijali; bilo je očito da sedobro poznaju i da uživaju u zajedničkom društvu.

A to je značilo da vjerojatno neće biti oduševljeni time da im priđe

neki stranac. Stoga je zaglavio za svojim stolom, koji je bio predaleko odnjihova pa nije mogao prisluškivati njihov razgovor. Nije mogao čuti kako joj zvuči glas. A direktor tvrtke, koji je sjedio nasuprot njemu, mljeo je imljeo o financijskim prognozama i...

»Dakle, što mislite o tome?«

Sranje. Tipično. Zack se ponovno vratio na razlog zbog kojeg je idošao u ovaj restoran. Točnije, prvotni razlog.

»Mislim da je... zanimljivo.« Zamišljeno je kimnuo glavom. »Znači li toda ste odlučili? Imamo li dogovor?« Ovo je bilo smiješno. Pa on je

profesionalac u svom poslu. Ovako nešto mu se nikad nije dogodilo.»Iane, ne mogu danas odlučiti.« Zato što nije imao pojma o čemu Ian

govori već sat vremena. »Moram ponovno pregledati brojke iposavjetovati se s nekim. Ali javit ću vam se u ponedjeljak poslijepodne,obećavam.«

Ian se dublje naslonio, otpio gutljaj vode i uputio Zacku sumnjičavpogled. »Je li sve u redu? Činite se malo... odsutni.«

Kako bi Ian reagirao kad bi se nagnuo prema njemu i rekao: »Gle,preko puta mene sjedi djevojka koju uopće ne poznajem, ali zbog samog

pogleda na nju osjećam se kao nikad prije u životu?«Kakav bi se izraz pojavio na Ianovu iskrenom, pjegavom licu?

Ali to je pitanje bilo retoričko jer njih su dvojica bili poslovni ljudi kojisu došli ovamo da razgovaraju o poslu. Ne bi mu palo na pamet da to kaženaglas.

»Dobro sam. Nisam još došao k sebi nakon leta.« Uputio je lanu blagismiješak. Uz sve ostalo, postojalo je i nešto što se naziva poslovni ugled. AZack se nije htio dovesti, u situaciju da postane predmet smijeha.

Kad su. konačno otišli iz restorana, bilo je već tri i trideset. Zastali suu Ulici West i Tony je pozvao taksi. Ellie ga je zagrlila. »Hvala ti na ručku.Bilo je lijepo vidjeti te opet.«

»Znam.« Otvorio je vrata taksija i rekao. »Uskači. Otpratit ću te kući.«

»Ali nije ti usput.« Ellie je odmahnula glavom. »Zbilja, u redu je. Ići ćupodzemnom željeznicom.«

»Pada kiša. Pusti da te od vezem.« Nasmiješivši se, Tony je rekao: »Nebrini, mogu si to priuštiti.« Dao joj je znak da uđe prije njega. »Molim te.«


21/308

Bio je u pravu; kiša je padala sve jače. Opuštena zbog vina, gracioznoje popustila i sjela - malo manje graciozno - na stražnje sjedište taksija.Tek kad su bili na putu za Hammersmith, Tony je dodao: »Uostalom,moram vidjeti katastrofu koju si učinila s tapetama«,

»Ah, ne, ne smiješ ući!« Te su joj riječi izletjele prije nego što se stiglazaustaviti. Već je bila isplaniraj a da se taksi zaustavi na drugom krajuulice. U proteklih petnaest mjeseci s Tonyjem bi se uvijek sastajala urestoranima; naprosto je bilo tako. Tony nije bio u stanu već gotovo dvijegodine. Ellie je gorjela od srama jer je znala da će se iznenaditi kad vidi ukakvom je stanju.

»To baš nije prijateljski«, odvratio je Tony blago.

»Oprosti, nisam tako mislila.« Posramljena, odmahnula je glavom.

»Htjela sam reći... znaš, vrlo je neuredno.«Tony se nasmiješio. »Aha, umivaš se u sudoperu?«

»Ne, još je gore od toga.« Ellie je osjetila kako joj se obrazi žare. »Cijelistan je... Oh, Bože, ne znam kako bih to nazvala... Sve je... bljak. Radije bihda ne ulaziš unutra,«

No Tony Weston danas ne bi bio ono što jest da tako lako odustaje.Potapšao ju je po ruci i rekao: »Neću te osuđivati, dušo. Zar sam jačudovište? Samo želim vidjeti te problematične tapete.«

»Molim te, nemoj. Upropastila sam ih, to je sve.«

»Kad sam završio glumačku akademiju, nisam mogao odmah pronaćiposao pa sam pomagao prijatelju koji je bio ličilac«, rekao je Tony.

»Oh, nisam znala.«

Tony se ponovno nasmiješio. »Pun sam iznenađenja.«

»Hmmm.« Svjesna da u ovome ne može pobijediti, Ellie je potonula usjedalo. Potonula, kao i njezin stan.


22/308

ČETVRTO POGLAVLJE

»Isuse«, rekao je Tony. »Vidim zašto nisi htjela da uđem.«»Da. Sad znaš.« Katkad je potreban drugi par očiju i ušiju da te

podsjeti u kakvoj rupi živiš. Užasnuta i posramljena što je toliko dugopodnosila taj nered, a većinom nije bila ni svjesna koliko je sve postalološe, Ellie je promatrala Tonyja kako korača dnevnom sobom. Njezinadivna gazdarica, Moira, umrla je od srčanog udara prije godinu dana, a ozgradi se sada brinuo njezin sin. Ne baš tako simpatičan Ron nije gubiovrijeme i u stanove je smjestio vrlo sumnjive likove. Ellie je tek poslijenekog vremena saznala da gradska uprava Ronu daje izdašna sredstva da

prima problematične obitelji, obitelji koje su poznate uglavnom poizgredima i koje su bile izbačene iz prijašnjih stanova. Ellieina zgrada je,dakle, bila njihovo posljednje utočište, ali umjesto da se smire, ovi stanarisu očito htjeli ponijeti titulu najbučnijih i najluđih žitelja Hammersmitha,ako ne i cijelog Londona.

I baš kao dokaz za to, u stanu iznad Ellieina je u tom trenutkuzapočelo nešto što je zvučalo kao ragbi utakmica. Na golim daščanim podovima - pljesnjivi tepih tih novih stanara trenutačno je ležao uzajedničkom vrtu zgrade, vrtu koji je inače bio veličine stolića za kavu -

Josh Groban je pjevušio srcedrapateljne stihove, a zvuk je bio pojačan dokraja. Dva psa su lajala kao luda. Šefica obitelji, žena u pedesetima, licapoput buldoga i glasa poput miješalice za cement, urlala je na sav glas.»Ako vas dvojica govnara ne umuknete, bacit ću vas kroz prozor.«

»Ona to govori psima?« upitao je Tony.

»Možda. Ili govori sinovima. Ima ih četvoricu.«

»I mičite se od tog televizora, narkići jebeni!«

»Aha, to su dvojica mladih«, objasnila je Ellie.

»Ovo nije normalno«, zgražao se Tony.

»Navikneš se.« Ellie se većinom uspijevala isključiti.

»A što se dogodilo ondje?« Tony je pokazao na mrlju na stropu.

»Nekome je curila voda iz kade.«

»Kao da ovdje već nema dovoljno vlage.« Udišući ustajali miris kojiosvježivač zraka nije mogao sakriti, Tony je pregledao zid koji je Elliesinoć htjela oblijepiti.

»Čak i ako uspiješ nalijepiti tapete preko te plijesni, začas će se opetodlijepiti. Za Boga miloga, ovaj stan je opasnost za zdravlje. Jesi li reklanajmodavcu da to sredi?«


23/308

Da, otprilike milijun puta. Ali zašto bi se najmodavac time gnjavio?Ellie je znala da Ron hoće da ona odseli; ako utrpa ovdje još jednu obitelj,moći će podignuti stanarinu. Slegnula je ramenima. »Rekla sam mu, ali...«

»Odjebi, kravetino stara!« začuo se mladi muški glas, nakon čega jeuslijedilo lupanje vratima te zvuk koraka na stubištu. A zatim su sezalupila i ulazna vrata zgrade. Tony je s prozora dnevne sobe spaziomršavog mladića plavičastobijele puti kako stoji pogrbljen na pločniku inekoga poziva mobitelom. Za samo nekoliko sekundi pored njega se uzškripu kočnica zaustavio blještavi BMW zatamnjenih stakala. Prozorskostaklo se spustilo, novac je zamijenjen za sitni paketić, a nakon toga jeautomobil odjurio.

»Nemoj da te vidi!« uplašeno je rekla Ellie.

Prekasno, naravno. Mladić se već osvrnuo oko sebe. Uočivši Tonyjana prozoru, zlobno se nacerio, pokazao mu srednji prst, pljunuo pa sezaputio natrag u svoj stan. Kad je prolazio pokraj Ellieinih vrata na prvomkatu, glasno je povikao: »Zabadate nos, je l', pizde?«

Zureći u zajedničko dvorište ispred zgrade, koje je uglavnom bilozatrpano smećem i umrljanim tepihom, Tony je zabezeknuto rekao:»Dolje u blatu ima igala«.

»Znam.« Ellie je ponovno osjetila kako se crveni. Osjećala se kao da jeona sama bacila te igle u dvorište. Tko zna kako ovo izgleda u usporedbi s

Tonyjevom skupocjenom palačom na brežuljcima Hollywooda?»Ellie.« Njegov se ton naglo izmijenio. »Zaboga, zašto mi nisi rekla da

je ovako?«

Ellie je slegnula ramenima. Nije znala kako da mu objasni. Na ljestvicikoja mjeri količinu tuge i jada, gubitak Jamieja dosegnuo je broj deset. Uusporedbi s time grozni susjedi jedva su se uspeli do dvojke. Ako to zvučismiješno, neka. »Navikneš se. To je samo buka.« Kako bi si olakšala bol,zamišljala je Jamieja i vodila je razgovore s njim. A drugo, vikanje, lupanjevratima i zvukove Celine Dion, nije bilo teško isključiti.

»U tvojem dvorištu leže upotrijebljene igle. A na vratima tvojeg stanatreba stajati upozorenje Zavoda za javno zdravstvo. Ne možeš ovdjeostati.«

»Odi u kurac, pederu, to mi je bila zadnja limenka!«

Ellie je čvrsto stisnula usnice. Znala je da je Tony u pravu. Da je onana njegovu mjestu, isto bi tako reagirala. Ali Tony nije razumio da je ovostan u kojem su ona i Jamie živjeli zajedno. Uselili su se ovamo kaonovopečeni bračni par. Ovdje su bili beskrajno sretni, ovdje su se voljeli,smijali se i uživali više od tri godine. Sobe su bile ispunjene uspomenama.Nije mogla podnijeti pomisao da to sve ostavi i ode...


24/308

»Dobro, nisam sasvim glup.« Tonyjev se glas smekšao jer su Ellieineoči bile pune suza. »To je zbog Jamieja, zar ne?«

Ellie je stegnuo čvor u grlu. »Da«, jedva je procijedila, a glas joj je

zazvučao kao napukli cvilež, zbog čega joj je bilo malčice neugodno.»Dakle, prije nije bilo ovako. Ali sada jest.«

Kimnula je glavom.

»Znaš što ću sada reći, zar ne?«

Iscrpljena, Ellie je ponovno kimnula glavom. »Vjerojatno.«

»Da Jamie može ovo vidjeti, zgrozio bi se.« Tony je bio nježan, aliodlučan. »Htio bi da odeš odavde.«

»Aaaaa, kretenu, dobit ćeš po pički za ovo!« Začula se vika i lomljava,

a zatim je pokraj Ellieina prozora proletjelo staklo, uz limenku piva iz kojeje sve špricalo.

»Jamie bi htio da budeš na sigurnom«, rekao je Tony. Pogledao je ustrop. »Moram priznati da tvoji susjedi znaju odabrati trenutak.«

Je li ovo bio jedan od razloga zbog kojih je skrivala situaciju odJamiejeva oca?

Tri dana nakon njihova ručka u restoranu Ivy Ellie se našla predimpozantnom građevinom u nizu, izgrađenom u viktorijanskom stilu, u

Ulici Nevis, nedaleko od Parka Regents, u samom srcu Primrose Hilla.Fasada je bila obojena u blijedožutu boju, golemi prozori imali su sjajne,bijele okvire, a dvorište je bilo maleno, ali lijepo uređeno, bez pljesnivihtepiha na vidiku.

E, ovo se zove Istinski Lijep Kvart.

»I?« Tony je stao pokraj nje. »Kako ti se čini?«

»Iskreno? Ne osjećam se dobro. Ne mogu vjerovati da radiš ovo.«

»Slušaj, ne radim to zbog tebe. To je dobra financijska investicija.

Svaki put kad dođem u Englesku, odsjednem u hotelu. Hotel je lijep, alinije dom.« Pokazao je na zgradu. »Treba mi mjesto na koje uvijek mogudoći, a ovo mi izgleda sasvim u redu. Ali ako će većinom biti prazno,narast će mi premija osiguranja. I morat ću se brinuti zbog skvotera. Sdruge strane, ako netko živi ovdje i čuva stan, neću se imati zbog čegabrinuti. Meni to ima smisla.«

Ubrzo je stigao agent za nekretnine i uveo ih u stan. Stan se nalazio naprvom katu, baš kao i onaj u kojemu je Ellie živjela protekle četiri godine.Međutim, sve je drugo bilo posve drukčije. Unutra su bile dvije prostrane

spavaće sobe, a svaka je imala svoju kupaonicu. Postojala je još jedna,treća, kupaonica, golema dnevna soba te ultra-moderna kuhinja. Stan je


25/308

izgledao poput onih u sjajnim časopisima o uređenju interijera. Sve je biločisto i suho, svježe obojeno i mirisno. Savršeno.

»Nema plijesni«, istaknuo je Tony. »Nema vlage. Nema Celine Dion.«

»A baš mi je prirasla srcu«, rekla je Ellie. »Sviđa li ti se?«»Naravno.« Što joj se ovdje ne bi svidjelo? Gurnula je ruke u džepove

svog crvenog kaputa kako bi sakrila činjenicu da sva drhti.

»Možete li nas na trenutak ostaviti nasamo?« Tony je pričekao daagent za nekretnine izađe. »Dušo, poslušaj me. Mogu si ovo priuštiti.Ovako jedno drugome činimo uslugu.« Zastao je. »James mi je bio jedinodijete. Što drugo da radim sa svojim novcem?«

Ellie je kimnula. »Znam. I zahvalna sam. Ali... čini mi se da je previše.«

»Dobro, a što kažeš na ovo? Zamisli da ću kupiti ovaj stan, što god tiodlučila. Ako se ti ne useliš, uselit će se skvoteri i lutalice. Uništit će stan inapravit će lom u cijelom susjedstvu.« Slegnuo je ramenima. »Ako se to dogodi, za sve ćeš ti biti kriva. Mrzit će te svi stanovnici Primrose Hilla.«

Ellie se nasmiješila. »Dakle, uopće nema pritiska. Možemo li se naćidolje za nekoliko minuta? Htjela bih... htjela bih još jednom pogledati.«

Tony je pošao dolje za agentom za nekretnine. Znala je da je smiješna,ali morala je još jedanput provjeriti. Zatvorila je oči, snažno seusredotočila, pa ih je ponovno otvorila.

»Daj, imaj malo vjere«, rekao je vedar glas iza nje.Okrenula se i ugledala Jamieja kako stoji naslonjen na zatvorena

vrata dnevne sobe. Bijela košulja, čiste traperice, prekrižene ruke. Unevjerici je odmahnuo glavom.

Oh, hvala Bogu.

»Zar si zbilja mislila da neću doći?«

Ellie je uzdahnula s olakšanjem. »Htjela sam se uvjeriti.«

»E, pa ovdje sam.« Raširio je ruke. »Evo me!«

»Tvoj tata je divan.«»Znam. Naslijedio je to od mene.«

Ellie ga je pogledala, tražeći odgovor na njegovu licu. »I? Kako ti sečini?«

»Ovo mjesto? Fantastično je.«

»Da pristanem?«

»Mislim da bi bila glupa ako odbiješ«, rekao je Jamie.

To je zapravo bilo varanje jer su Jamiejeve riječi izlazile iz njezin

glave, a ne iz njegove. Odgovor je bio njezin.Ali dobro. Njemu to očito nije smetalo.


26/308

»Okej.« Kimnula je glavom. »Učinit ću to.«

Jamie joj je namignuo i uputio joj smiješak ohrabrenja koji joj jistinski nedostajao. »Dobro.«


27/308

PETO POGLAVLJE

»Bože, pogledaj ovaj stan! Ovo je ostvarenje svih snova. Prava si sretnica...Oh, ne! Oprosti!« Paula je rukom prekrila usta. »Opet sam to učinila. Tinisi sretnica, ni na koji način. Joj.«

»Odsad nadalje, svaki put kad kažeš oprosti pogodit ču te jastučićemu glavu.« Ellie je odložila sivi baršunasti jastučić na kauč i ponosno gapotapšala. Zar je prošlo tek mjesec dana otkad je došla ovamo s Tonyjem iprvi put vidjela ovaj stan? To je bila moć gotovine; bez ikakve potrebe zapodizanjem kredita, Tony je nazvao svoje odvjetnike i prodaja se izvršilau rekordnom roku.

I tako se Ellie našla u novom domu, okružena kovčezima i kutijama.Hammersmith joj nije nimalo nedostajao.

Doduše, prošla su tek tri sata otkad je otišla.

»Okej, reci mi što treba napraviti.« Paula je znakovito zasukalarukave, doimajući se vrlo učinkovitom. »Želim pomoći. Hoćemo li započetis ovima?« Ne čekajući odgovor, odlijepila je samoljepljivu vrpcu s jedneod kutija. »Samo mi reci gdje hoćeš da stavim sve to... joj... joj, ne, jesu liovo Jamiejeve stvari?« Užasnuta, brzo je potrpala hrpu košulja i majicanatrag u kutiju. »Oprosti, nisam htjela! Nisam znala!«

Paula je otišla u pet sati. Dotad su odradile dobar dio posla. Bilo jelijepo od nje što se odrekla svog slobodnog dana da bi došla ovamo ipomogla Ellie. Ellie joj je bila zahvalna, no bilo joj je i pomalo zamorno.Emocionalna, osjetljiva Paula rasplakala se čak triput. Najprije jeodmotala srebrni okvir u kojemu se nalazila slika Ellie i Jamesa namedenom mjesecu u Cornwallu. »Oh, Bože, ne znam kako si to preživjela«,ridala je.

Poslije je stajala na ulazu u spavaću sobu dok je Ellie spremalaJamiejevu omiljenu odjeću u stražnji dio ormara. »Ne znam kako se

uspijevaš nositi s time«, izjavila je drhtavim glasom.A kad je čula da je Ellie odnijela tri torbe pune Jamiejeve odjeće u

Caritas, brisala je suze s lica i jecala: »Oh, Eli, kako si hrabra«.

Kao da je Ellie imala drugog izbora... Na kraju je Ellie morala tješitiPaulu, i to nije bilo prvi put.

A nije ni zadnji, očito.

Iduće jutro Ellie je spavala sve do jedanaest sati, dijelom zato što je

bila iscrpljena, ali uglavnom zbog toga što joj je budilica bila zatrpana ujednoj od kutija koju još nije stigla raspakirati. Srećom, dobila je tri


28/308

slobodna dana na poslu pa nije bilo važno. Odjevena u frotirni bijeliogrtač, pijuckala je čaj i gledala kroz prozor na ulicu. Sunce je sjalo iodbijalo se o blistavo čiste prozore kuća prekoputa. Fine ograde odkovanog željeza bile su ukrašene cvijećem i biljkama, kao i prozorskiokviri. Činilo se da je u Primrose Hillu i zrak čišći. Cesta je bila omeđenasjajnim, skupim vozilima. Ušminkana pedesetogodišnja brineta unevjerojatno uskim trapericama iskočila je iz crnog terenca i odšetala usmjeru trgovina. Zanosna mama gurala je vrlo moderna i skupa kolica.Malo dalje niz ulicu, netko je oprezno iskrcavao crno-zlatni chaise longueiz skupocjenog, zelenog kombija za dostavu.

Ellie je usporedila ovaj prizor s prizorom iz svoje stare ulice. Jučer,dok je iznosila stvari iz bivše zgrade, ispred ulaza je vidjela upotrijebljenikondom. No umjesto gađenja osjetila je olakšanje što se netko ipakpotrudio da ga upotrijebi.

Naslonila se na prozorsku klupicu i divila se lijepoj i čistoj ulici. Sad se zaustavio još jedan kombi, ovaj put ružičasti, a potom je ugledala golemibuket ljiljana umotanih u sjajni celofan. Dostavljali su ga u kuću pokrajone gdje su dostavili chaise longue.

Majko mila, hoće li se ona uklopiti? Ili će se osjećati čudno i kao da nepripada ovdje? Što ako je sve previše snobovski i savršeno?

Idućeg trenutka u ulici se zaustavio taksi. Otvorila su se vrata boje

smaragda, a iz kuće točno nasuprot Ellieinoj izjurila je plavuša. Ellie jenajprije pomislila da je to mršavi dječak odjeven u bijelu majicu i vojničkehlače niskog struka, možda kakav muški frizer, jer mu je kosa bilasuperkratka i moderno razbarušena. Ali ne, to je ipak bila djevojka; kad seokrenula, Ellie je ugledala jarkocrveni ruž, viseće naušnice te torbuukrašenu draguljima. Doduše, to ništa ne znači, ali ako je to doista dečko,onda se dobrano potrudio da napuni grudnjak čarapama.

Djevojka se naglo zaustavila, dala znak taksistu da je pričeka papožurila natrag u kuću. Dvadeset sekundi poslije ponovno je izašla,

pobjedonosno mašući svojim mobilnim telefonom i čvrsto zalupivši vrataza sobom. A potom je uletjela u taksi i nestala niz ulicu.

Ostavivši nešto maleno i sjajno da se njiše iz ključanice na ulaznimvratima.

Ups.

Zar su stanovnici Primrose Hilla opušteni kao žitelji seoskih zajednicadevetnaestog stoljeća?

Za slučaj da ipak nisu, Ellie je odložila šalicu na prozorsku klupicu,otrčala dolje i izašla na ulicu.

Bolje spriječiti nego liječiti.


29/308

Rubovi njezina kućnog ogrtača pleli su joj se oko nogu dok je trčalapreko ceste, a asfalt joj je bio hladan pod bosim stopalima. Tinejdžer uzelenoj majici s kapuljačom, koji je također spazio ključeve, sišao je sasvog bicikla i žurio je prema vratima boje smaragda.

Ellie je protrčala pokraj njega i zgrabila ključeve milisekundu prijenego što je i on prišao vratima. Čini se da se Primrose Hill ipak nerazlikuje toliko od Hammersmitha. Preplašivši se, dečko je brzo rekao:»Ništa nisam htio učiniti, zbilja. Namjeravao sam ih odnijeti na policiju.«

Bio je blijed, kose oblikovane u malene šiljke, a lice mu je zračilokrivnjom.

»Ma jasno. Ali sve je u redu, sad to ne moraš učiniti.« Uputivši musamouvjeren smiješak, Ellie je spremila ključeve u džep svog ogrtača.

Osjećala se kao Wonder Woman. Doduše, Wonder Woman u kućnomogrtaču i kose jezivo raščupane od spavanja. »Ja ću se pobrinuti zaključeve svoje susjede. Kod mene će biti na sigurnom.«

Mladić ju je promatrao s obrambenim stavom. Prije bi se reklo da jeoportunist, a ne kriminalac. »I kod mene bi bili na sigurnom.«

»Odlično, drago mi je čuti.« Potapšala se po džepu i pobjedonosno seokrenula i prešla cestu. Ha, vidi je, prvi dan u ovom susjedstvu, a već jepostala stup zajednice! Da se nije umiješala, djevojka koja živi preko putavratila bi se kući i otkrila da joj je nestao namještaj.

Začuo se zvuk guma bicikla na asfaltu i potencijalni provalnik jeodjurio. Malo dalje niz ulicu dvojica muškaraca, koji su maloprijeisporučili onaj crno-zlatni chaise longue, s velikim su je zanimanjempromatrali u njezinu kućnom izdanju. Mladi joj je zazviždao i doviknuo:»Hodaš u snu, mala? Strašno je kad se probudiš i nađeš se na ulici.«

Ellie se nacerila i i mahnula im, a potom je ušla u kuću. Nema smislada raspravlja s njima i sramoti susjedstvo.

Otišla je na gornji kat i istuširala se, a nakon toga je odjenula crnetraperice, pamučnu majicu bolje ugljena te ružičaste japanke. Prije nego

što nastavi s raspremanjem stvari, odnijet će ključeve u policijsku stanicu.Ali gdje je najbliža policijska stanica? I ako djevojka dođe kući, neće li

joj biti lakše da dođe ovamo po ključeve?

Ellie je stoga napisala poruku, ali nije pronašla samoljepljivu traku paje uzela nešto što je također bilo prikladno. Ponovno prelazeći cestu,odlijepila je flaster i njime pričvrstila poruku za zvonce na smaragdnimvratima.

Zadovoljna vlastitom domišljatošću, vratila se u svoj stan.

U dva sata nazvala ju je Paula s posla, da je priupita kako se snašla.U tri je napravila malu stanku i smazala krafnu i čips.


30/308

Do tri i trideset bio je ispražnjen cijeli niz kartonskih kutija, koje susada čekale da ih se odnese na recikliranje.

Dvadeset minuta kasnije, usred borbe s navlakom za pokrivač od

perja, oglasilo se zvono na vratima. Izvlačeći se unatraške iz navlake,Ellie je nabacila vedar smiješak i javila se na parlafon. Vrijeme je daupozna prvu susjedu i da bude radosno primljena u Primrose Hill.Naravno, ispričat će joj sve o potencijalnom provalniku i reći će joj kakoga je otjerala i -

»Zdravo! Jesu li kod vas moji ključevi?« Glas na parlafonu zvučao jevrlo zadihano.

»Oh, zdravo. Da, kod mene su! Pričekajte, pritisnut ću dugme pa sepopnite gore. Morat ćete mi oprostiti zbog nereda, tek sam se doselila pa

je malčice -«»Joj, žao mi je, ali strašno mi se žuri, možete li mi ih samo baciti?«

Oh. Dobro. Iznenađena i razočarana, Ellie je maknula prst s dugmetana parlafonu i otišla do prozora svoje dnevne sobe. Podignula je donjupolovicu prozorskog stakla, provirila i ugledala djevojku kratko podšišaneplave kose kako nestrpljivo čeka na pločniku. Čim je spazila Ellie, raširilaje ruke i viknula: »Uhvatit ću ih! Brzo!«

Ključevi su bili na stoliću za kavu, a visjeli su na privjesku koji je bioizrađen od raznobojnih kristala Swarovski. Ellie je učinila kao što joj je

rečeno i bacila ih je dolje, a djevojka je vješto promašila u svom hvatanju iispustila je krik kad su ključevi pali tek nekoliko centimetara od odvodana cesti.

Kad ih je dohvatila, podignula je ruku da pokaže da su ondje pa jedoviknula: »Srce si!« A potom je projurila pored taksija i ušla u kuću.

Ne, nema potrebe reći hvala.

No dobro.

Ellie je uzdahnula i vratila se u spavaću sobu da nastavi svoju bitku s

navlakom i pokrivačem. Nakon pet minuta zazvonio je telefon u dnevnomboravku. Kad se javila, kroz prozor je opet ugledala plavuši, koja jeponovno izašla iz kuće, ovaj put odjevena u jarkocrvenu haljinu te štikle uistoj boji.

»Hej, kako si?« To je bio Tony, zvao je iz Los Angelesa.

»Odlično.«

»Jesi li susjedi prijateljski raspoloženi?«

»Ne znam.« Ellie je gledala kako njezina prva susjeda ulazi u taksi.Nije ni pogledala prema njezinu prozoru. »Nisam još nikoga upoznala.«

Uvečer se pojavio osjećaj praznine. Nije pomogao ni Jamiejev posjet.


31/308

»Nisi ništa jela gotovo cijeli dan«, rekao joj je, na svoj tipičan ljutitnačin. »Hajde, razvedri se. Pripremi si tjesteninu ili nešto slično.«

Ellie ga je pogledala. »Nemoj mi govoriti što da radim.«

»Ne govorim ti što da radiš. Samo ti dajem prijedlog. Možeš napravitionaj umak koji sam volio.«

Ellie je zakrulilo u želucu, Gnjavio ju je, ali bio je u pravu. Napravila je umak od rajčice i crnog vina, umiješala prženi luk i češnjak pa pustila dase sve još malo krčka. Bože, na televiziji nije bilo ničega. Osjećala je kakoje napušta odlučnost i kako joj pogled odlazi prema kutiji DVD što jestajala zgurana uza zid.

»Nemoj«, rekao je Jamie, odmah joj pročitavši misli. Naravno da jojmože čitati misli - on je stanovao u njezinoj glavi. »Zašto ne?«

»Zato što te uvijek rasplaču.«»Pa što?«

Jamie ju je pogledao i odmahnuo glavom. »Ne volim kad plačeš.«

»E, baš šteta.« Ellie je čeprkala po DVD-ima i ubrzo je pronašla onajkoji je tražila. »Katkad moram plakati. Ti to ne moraš gledati.«

Jamie je slegnuo ramenima i otišao. Ellie se sagnula i ubacila DVD uplejer.

Je li to bila katarza ili oblik samomučenja? Pripremivši kutiju

maramica da joj budu pri ruci, pritisnula je play i zavalila se u kauč dagleda sebe i Jamieja na plaži u Cornwallu prije dvije godine. To nije biozamišljeni, već stvarni Jamie, doista je bio na TV ekranu. Snimao ih jeTodd svojom kamerom dok su gacali po valovima i ganjali jedno drugo.Na kraju su završili valjajući se u pijesku. To je bilo onda kad je život bionormalan i sretan, kad im nije ni palo na pamet da im sve to može bitioduzeto bez ikakva upozorenja i - Bbbbbrrrrrrbbb.

Zvono. U jedanaest i trideset uvečer. Zaboga, nije stigla ni započeti splakanjem.

Bbbbbbrrrrrrrrrbbbb.Je li to neka šala? U nevjerici, Ellie je ustala s kauča i došetala do

parlafona. Pristojno se javila. »Da?«

»Jesi li budna?«

Ellie je nakratko zatvorila oči. »Molim?«

»Oprosti, znam da je kasno. Vidjela sam da ti još gori svjetlo. Nisizaspala, zar ne?«

»Nisam.«


32/308

»Dobro. Gle, jesam li možda bila nepristojna danas?« Ellie se naslonilana dovratak i osluškivala blagu nervozu u djevojčinu glasu. »Vjerojatnojesi, malčice.«

»Kvragu, znala sam. Zar ti nisam ni zahvalila za ključeve?«»Sad kad već spominješ, ne, nisi.«

»Dobro, hoćeš li me pustiti unutra da ti kažem zašto? Ma stvar je utome što sam morala hitno na WC i mislila sam da će mi eksplodiratimjehur. Nisam mogla ni govoriti, a kamoli uspeti se tvojim stepenicama.Kad si mi bacila ključeve, a ja se morala sagnuti da ih pokupim, pomislilasam, to je to, poplavit ću cijelo susjedstvo! Zaista ne pretjerujem, nikad uživotu nisam bila toliko očajna. I zato sam ti zaboravila zahvaliti. Zbilja,zbilja mi je žao što sam ispala bezobrazna.«

Ellie se nasmiješila. Sad joj je bilo malo lakše. »Isprika je prihvaćena.«»Hura!« djevojka je uskliknula s olakšanjem. »Imam nešto za tebe.

Mogu li doći gore?«

»Samo ako smatraš da će ti mjehur izdržati.«


33/308

ŠESTO POGLAVLJE

Pritisnuvši dugme na parlafonu, Ellie je otvorila vrata i čekala da se pojavinjezina gošća.

Nije prošlo ni nekoliko sekundi, a djevojka kratke platinastoplavekose uspela se stubama do Ellieina stana. »Zdravo, ja sam Roo! Kupilasam ti sitnicu u znak zahvalnosti. Doduše, u noćnoj trgovini, ali sve jedrugo bilo zatvoreno.« Roo je imala preplanuo ten, ali bila se sva naježilaodjevena samo u crvenu haljinu tankih naramenica, koja joj je otkrivalanoge, i vrtoglavo visoke pete. »O, lijepo miriše«, rekla je čim je ušla u stan.Odložila je vrećice na stolić u dnevnom boravku, a iz njih je izvadila dva

buketa narančastih ruža. »Ovo je za tebe.«»Hvala.« Ellie je bila dirnuta tom gestom. »Nisi trebala.«

»Daj, šuti. Evo, i ovo je za tebe.« Uz cvijeće, Roo je izvadila i bocuChablisa i bombonijeru. »I ovo.«

Ellie je odmahnula glavom. »Ovo je zbilja previše.«

»Ne, nije. Ovime ti želim zahvaliti i ispričati se, A htjela sam da ovo dobiješ večeras zbog jednog razloga: ako to ponesem kući, pojest ću cijelubombonijeru i popiti vino.«

Ellie je njezin glas zvučao vrlo poznato. Pokušavajući se sjetiti gdje gaje mogla čuti, uzela je rashlađenu bocu. »Možemo ga odmah otvoriti, akoželiš.«

»Genijalno. Obožavam kad ljudi to kažu!« Roo je veselo pošla za njomu kuhinju. »Oh, umak za tjesteninu. Fantastično miriše.«

Roo nije imala upečatljiv naglasak, ali Ellie je i dalje vjerovala kako jenegdje već čula taj glas. Uz to, potajice joj proučivši lice, zaključila je da suse jednom već negdje srele. Roo je bila u ranim tridesetima, vitke građe tegolemih tamnih očiju koje su dominirale njezinim srcolikim licem. Bila je

neobično lijepa, ispod svih tih slojeva šminke...»Ah, klikeri se pomalo pale.« Roo joj je uzela otvarač za boce iz ruke istala energično otvarati bocu. Lagano je nakrivila glavu i pogledala u Ellie.»Jesi li uspjela skužiti?« upitala je sa smiješkom.

»Oh, Bože, sad mi je neugodno. Znala sam da te poznajem odnekud.«Vrijeme je za pogađanje. »Okej. Radim u poslovnom centru Brace House uTwickenhamu. Ti si jedna od naših klijentica?«

»Ne.«

Kvragu.

»Znala sam da nisi. Hm, daj da razmislim... jesi li radila u nekojtrgovini?«


34/308

»Ah, ne, hvala Bogu. To je pretežak rad za mene.« Roo je natočila vinou čaše. »Otpale bi mi noge. Osim ako to nije trgovina u kojoj se sjedi. Ondato možda ne bi bilo toliko loše.«

»Čekaj da razmislim.« Ellie je stala nagađati. »Zubarska ordinacija?Bolnica? Frizerski salon? Jesmo li se upoznale na nečijoj zabavi? Hej, jesi likad bila u Frog & Buckettu u Hammersmithu?«

»Ne, niti bih išla tamo. Zvuči grozno. I nisi ni blizu rješenja.«

»Uh, oprosti. Moraš mi dati nekakav trag.« Ovo je postajalo svečudnije.

Roo je radosno kucnula čašom o Ellieinu. »U redu. Zamisli me s kosom dugačkom dovde. Na televiziji. Skakućem uokolo u topićuprekrivenom šljokicama«, dodala je, »i izvodim loš plejbek pred

mikrofonom.«»O, Bože! Znam!« Ellie je odložila svoju čašu. »Pa ti si jedna od

Deeva!« Sad joj je bilo još više neugodno; nisu se nikad srele, naprosto jeviđala Roo na televiziji.

»Nemoj da ti bude neugodno. Više volim kad me ljudi ne prepoznaju.«Roo je prošla rukom kroz svoju kratku platinastoplavu kosu. »Zato nosimovakvu frizuru. Ali to je ionako davna prošlost. Otada smo odrasle.«Zakolutala je očima. »Donekle. I nastavile smo dalje.«

Čovječe, pa Three Deevas su bile vrlo popularne prije sedam ili osam

godina. Nazivali su ih bendom s kandžama; bile su žestoke i energične,imale su stav. Bile su prave nasljednice Spice Girls. Njihove su se pjesmeposvuda puštale, njihov prvi album postigao je trijumfalan uspjeh. Jednaje bila crnkinja plave kose, druga bjelkinja crne kose, a treća je bilaAzijatkinja superdugačkih trepavica koja uopće nije imala kosu.

Ellie se prisjetila još nekih pojedinosti. Zvale su se Dolly, Daisy i MyaDeeva. Njihov prvi singl bio je nevjerojatno uspješan, »If I loved You, I'dRemember Your Name«. Morali su ga cenzorirati jer jedan stih glasi»muškarci su dobri za ševu i novu torbicu«.

Međutim, u svijetu glazbe nije lako opstati. Osam mjeseci poslijespektakularnog početka, Dolly Deeva je ukaljala ugled pokazavši grudiuživo na dječjoj televiziji. Nedugo nakon toga Mya Deeva pala je spozornice i slomila obje noge. Konačno, Daisy Deeva je pod utjecajemalkohola u jednom intervjuu priznala da zapravo ne zna pjevati, da DollyDeeva nije vegetarijanka te da bi debelo prase od njihova menadžeratrebalo priznati da je homoseksualac.

Poslije svega toga čarobna formula se raspala brže nego stara čarapa.Ni godinu dana nakon što su dospjele na scenu sve je završilo. Bend serazišao i utonuo u zaborav, a njihovi lanovi pronašli su nove idole.


35/308

»Ti si Daisy«, rekla je Ellie s oduševljenjem.

»Samo me nemoj tražiti da ti pjevam«, odvratila je Roo napravivšigrimasu. »Jer stvarno ne znam pjevati. Osim toga, radije bih razgovarala o

tebi.«No najprije je trebalo skuhati špagete koje će jesti uz umak. Kad je svebilo gotovo, zaputile su se natrag u dnevnu sobu. Spazivši azurnoplavomore i bijelu pješčanu plažu na zamrznutoj slici TV ekrana, Roo jeuskliknula: »Ooo, što to gledaš? Mamma Mia?«

Prije nego što je Ellie stigla reagirati, Roo je zgrabila daljinskiupravljač i pritisnula play. »Ne, to je...«

»Okej, očito nije Mamma Mia.« Roo se zagledala u ekran, na kojem se mogao vidjeti Jamie kako trči za Ellie i povlači je u holivudski zagrljaj, dok

se iza njih razbijaju valovi, prskajući na sve strane. Todd, koji drži kamerui stoji na sigurnoj udaljenosti, viče: »Uzmite sobu, vas dvoje.«

»To si ti.« Roo je pogledala u Ellie, a zatim u kutiju papirnatihmaramica na kauču. U tom trenutku joj je sinulo. »Oh, ne. Sjedila si ovdjesama samcata, puštala kućne filmove i cmizdrila. Tko je taj tip? Nemoj mireći, sama ću pogoditi. Više niste zajedno.«

Zatečena, Ellie je promucala: »Pa... ne, nismo...«

»Ha! Znala sam! A on je taj koji je otišao, to je očito, inače ne bi gledalate snimke. Gle, od ovoga ti neće biti bolje.« Roo je dohvatila kutiju

maramica, odmahnula glavom i stavila ih na pod, izvan Ellieina dosega.»Vjeruj mi, muškarci nisu vrijedni toga. Naprosto moraš nastaviti saživotom. Dobro, priznajem, zgodan je.« Ponovno se okrenula prematelevizoru i pritisnula dugme za pauzu. Zamrznuta slika na ekranuprikazivala je Jamieja kako skače za loptom, u igri odbojke na plaži. »Aliostavio te, i zato nemoj pamtiti dobre strane. Budi kritična. Zapitaj se kojitip nosi majicu boje dječje kakice. A te noge? Previše su tanke! I kladim seda hrče!«

Ellie je oklijevala, a misli su joj se munjevito rojile glavom. Bilo je već

prekasno da joj kaže istinu o Jamieju; Roo bi bilo neugodno. Uz to,prestala bi biti ovako bezbrižna i zabavna i ne bi se više ponašala premaEllie kao prema normalnoj osobi. Jer to bi se uvijek događalo. Čim binetko saznao da je udovica, njihovo ponašanje prema njoj odmah bi sepromijenilo.

Oprosti, Jamie.

I zato je rekla naglas: »Istina, ponekad je zbilja hrkao.«

»Znala sam!« Roo je pljesnula rukama. »A nožice su mu tanke poput

špageta. Usredotoči se samo na loše strane i preboljet ćeš ga u tren oka.Vjeruj mi, imam gomilu prakse. Trebala bih otvoriti savjetovalište.«


36/308

»U pravu si, učinit ću tako. A počinjem odmah.« Dohvativši daljinskiupravljač, Ellie je brzo ugasila DVD plejer. Sjela je i pokazala na mjesto nakauču nasuprot sebi. »Eto. Već se osjećam bolje. A sad si ti na redu.Ispričaj mi kako je živjeti u Primrose Hillu.«

»Tanke nožice? Kao špageti?«

Bilo je dva ujutro i Roo Taylor je upravo otišla kući. Bila je sama,otkrila je Ellie, ali trenutačno se viđala s tipom po imenu Niall, koji sličiSimonu Coweliu i koji je briljantan u krevetu. Obožava novozelandskavina, programe o uređenju interijera i kozmetiku marke MAC. Njezinopravo ime je Rosalind, ali otac ju je prozvao Roo jer je kao dijeteneprestano skakutala. I dalje radi u glazbenoj industriji - piše pjesme za

ljude koji znaju pjevati...»Halo? Tanke nožice?« Jamie je bio odjeven u svoje tirkizne surferske

hlačice. U nevjerici je pokazivao na donji dio svog tijela. »I ti joj nisi ništarekla na to! S mojim nogama je sve u redu. Moje noge su kao u sportaša.«

Ellie je odnijela čaše u kuhinju. »Koljena su ti prilično kvrgava.«

»Pa moraju biti! To su koljena. Njihov posao je da budu kvrgava. Danemamo koljena, ne bismo mogli savijati noge. I još si rekla da hrčem!«

»Rekla sam ponekad.«

»Povremeno«, bunio se Jamie. »Hrčem samo povremeno. Kao i svakinormalan muškarac. A što se tiče onog ružnog komentara o mojojmajici...«

»Eto vidiš, rekla sam ti.« U trgovini surferskom odjećom Jamie jeuporno tvrdio da je to boja koju želi, premda je ona govorila da je to grozna mješavina smećkaste i boje banane. »Zbilja sam ti rekla.«

Jamie je uzdahnuo. »I nisi joj rekla da sam mrtav.«

»Znam. Smeta li ti to?«

»Ljubavi, ako ti to olakšava stvar, ne smeta mi.«

To je bila prednost razgovora s osobom koja zapravo nije ondje;možeš učiniti da kaže samo ono što ti želiš da kaže. To je bilosamozavaravanje, ali je u isto vrijeme pružalo utjehu.

»Reći ću joj istinu kasnije.« Ellie je isprala čaše.

»U redu. Ideš li sad u krevet?«

Obrisala je ruke i kimnula glavom. »Da.«

»Dobro, onda idem. Laku noć, ljubavi. Vidimo se sutra.«

»Laku noć.«

Ellie je voljela kad su se ovako lijepo opraštali. Prije je pokušavalazamišljati da je Jamie pokraj nje u krevetu, ali to nije išlo. Bilo joj je


37/308

previše bolno. Objesila je kuhinjski ručnik o ručkicu i gledala kako Jamieizlazi iz kuhinje.

Oh, Jamie, gdje si? Zar nisam već predugo bez tebe?

Molim te, vrati se.


38/308

SEDMO POGLAVLJE

»Oh, majko mila, zar uopće nisi slušala što sam ti govorila?«U suncem okupanoj kupaonici Ellie je pustila vodu i oprala ruke. Kadje izašla, Roo je stajala u hodniku, u rukama držeći uokvirenu fotografiju smedenog mjeseca.

»To je stajalo na mojem noćnom ormariću«, rekla je Ellie.

»Znam! Ti i ova stvar s tankim nožicama! Rekla sam ti da ti čuvanjeovakvih stvari nimalo ne pomaže. Samo ti bude gore.«

»Što si uopće radila u mojoj spavaćoj sobi?«

»Njuškala. Ja sam veliko zabadalo. Ne brini, ne kopam po tuđimladicama, samo sam htjela vidjeti kako si uredila sobu. Jako lijepoizgleda«, rekla je Roo. »Osim ovoga.«

Ah, dobro, prošlo je već deset dana otkad se uselila. Dovoljno sezabavila. »To je slika s našeg medenog mjeseca«, rekla je.

»Bili ste vjenčani? Pa nisi mi to rekla.« Proučavajući fotografiju, Rooje dodala: »Dobro je da niste imali djecu - možda bi naslijedila te nožice.«

»Ima još nešto što ti nisam rekla.« Ellie je duboko udahnula. »Zapravonismo prekinuli.« Još je jedanput udahnula jer joj je još uvijek bilo teško o

tome govoriti. »On je umro.«Tišina.

Još dugotrajnija tišina.

Konačno, Roo je rekla. »Oh, Bože. Kad je umro?«

»U siječnju prošle godine.«

Roo je ponovno pogledala u fotografiju. »A ja sam se šalila na računnjegovih nogu.«

»Ne brini.« Ellie se lagano nasmiješila. »I ja sam se često šalila na

račun njegovih nogu.«Ušle su u dnevnu sobu, a Roo se zavalila u kauč i zagrabila punu šaku

slanih grickalica. »Žao mi je zbog svega što sam rekla. Ali sad mi morašispričati sve o njemu.«

Zar je doista prošlo samo devet dana otkad je upoznala Roo? Prvu sunoć razgovarale satima. Otada Roo navraća gotovo svaki dan, a Ellie imadojam da se poznaju oduvijek. Ellie se doselila baš u pravi trenutak.Naime, njihova druženja vjerojatno ne bi bilo da se Rooina najboljaprijateljica Marsha nije odselila na Novi Zeland, ostavivši golemu

prazninu u Rooinu društvenom životu. Ellie je bila zahvalna na tome; Rooje bila divno društvo, zabavna, spontana i s neobičnim iskustvom kad je


39/308

riječ o muškarcima. Uz to, bilo joj se zanimljivo pretvarati da je i onajedna od djevojaka koje žive same u četvrti Primrose Hill i koja nema očemu drugom brinuti osim o tome kako će ukrasiti balkonsku ogradu tekoji je ruž bolji, Chanel ili Dior.

Ellie je skuhala čaj i njih su dvije cijeli idući sat razgovarale o Jamieju,Sve je ispričala Roo, o njihovu prvom susretu, o Jamiejevu karakteru, ovečeri kad je poginuo. Roo je htjela vidjeti još fotografija pa su zajednoproučavale cijeli jedan album.

Konačno, Roo se okrenula prema Ellie i tužno rekla: »Zašto mi nisiranije rekla?«

»Ostani tako. Nemoj pomaknuti nijedan mišić svog tijela.« Ellie jebrzo ustala, dohvatila uokvireno ogledalce koje je visjelo na zidu iznad

kamina te ga je odnijela do kauča. »Evo, pogledaj se.« Stavila je ogledalo ispred Rooina lica. »Evo zašto.«

Užas, suosjećanje, sažalijevanje... sve se to zrcalilo na Rooinu licu. Kadje i sama to vidjela, Roo je rekla: »Oh. Shvaćam. Oprosti.«

»U redu je. Navikneš se. Ali bilo je lijepo što se netko ponašao premameni kao normalnoj osobi. Katkad mi se na poslu čini da svi hodaju naprstima oko mene, kao da sam minsko polje.«

»Ja se neću tako ponašati«, odmah joj je rekla Roo.

»Nije im to namjera, ali zaista se drukčije ponašaju prema meni.«

Roo je energično odmahnula glavom. »Obećavam ti da ja neću.Naprosto nisam takva osoba.«

»Ali upravo si pogledala cijeli album slika«, naglasila je Ellie, »anijednom se nisi našalila na račun toga kako izgledamo.«

»Da, ali to je zato što ne bi bilo fer. I to bi možda povrijedilo tvojeosjećaje.« Roo se uozbiljila, pokušavajući natjerati Ellie da je shvati.»Grozno bih se osjećala da sam rekla nešto što bi te uzrujalo, nakon svegašto si prošla...«

»Psst.. To je upravo ono što cijelo vrijeme dobivam.« Ellie je popilaveć drugu šalicu čaja. »Radije bih da se ponašaš kao da ništa nije bilo.«Pokazala je rukom na sat. »I već je sedam sati. Zar se ne sastaješ s Niallomu osam?«

Roo je skočila kao da ju je ošinuo grom. »Molim? Ali nisam ništa stiglanapraviti!« Roo je još uvijek bila u onoj fazi života kad svaki izlazak naspoj zahtijeva sate i sate mukotrpne pripreme. Skočivši s kauča, nakratkoje zastala i rekla: »O, Bože, osjećam se grozno što te ostavljam samu«.

»Psst.«

»Okej. Oprosti. Idem sada.« Roo je zastala na izlazu. »Jesi li sigurna daće sve biti u redu?«


40/308

»Pssst. Pssst!«

»Okej, znam, ali -«

»Nisu mi tri godine«, rekla je Ellie. »Mogu biti sama. Idi i dobro se

provedi s Niallom. Sutra ćeš mi sve ispričati.«Vidjela je da se Roo konačno smirila. Konačno. Hvala Bogu.

»Baš sve?« Roo je to izgovorila s podignutom obrvom i posebnimsjajem u očima.

»Dobro, budi selektivna. Izostavi dijelove koji imaju veze sbiologijom.« Ellie se opustila. Htjela je samo da je doživljavaju kaonormalnu osobu. »Već sam zaboravila kako je to.«

* * *

Idući dan na poslu stigla joj je e-poruka. Sjedila je za svojim radnimstolom u poslovnom centru Brace House i borila se s gomilom izvještajakoje je trebalo ispisati. Paula joj je donijela kavu, a upravo je jela sendvičkoji nije naručila i koji je bio prepun krastavaca. Koliko god se trudila,Ellie nije mogla razumjeti kako netko može voljeti krastavce. Okus im jebio mokar. I zelen. I naprosto... fuj... krastav. Izvadivši najveće dijelovekrastavca i bacivši ih u kantu za smeće, otvorila je e-poruku koja je stigla

od Michaela, njezina šefa. Zamolio ju je da danas ostane dulje na poslu jerje trebalo riješiti gomilu zaostataka koji su se nakupili u posljednjevrijeme.

Dovraga, kako da se izvuče? Prošli put kad mu je odvratila da nemože ostati, Michael se razvezao nadugo i naširoko o tome kako su muprekovremeni sati pomogli u razdoblju mučnog razvoda i kako mu jeposao odvukao misli od boli. Iduće sekunde stigla je još jedna e-poruka.Ellie se stisnulo srce. U naslovu je pisalo Zdravo, što nije značilo ništaposebno. No pošiljatelj je bio Todd.

Ellie je odložila sendvič, koji ionako nije htjela jesti. Osjetila jemješavinu krivnje i tjeskobe. Osušila su joj se usta. Zašto joj se Todd sadajavlja? Prošli joj je put pisao na godišnjicu Jamiejeve smrti. Poslao joj je kratku, suzdržanu poruku, a ona mu je odvratila još kraćom i jošsuzdržanijom porukom.

Sama je bila kriva za to i ljutila se na sebe zbog svog ponašanja. Todd iJamie su bili neizmjerno bliski; Todd ga je volio kao brata. A njih troje subili pravi tim. Bilo je posve nezamislivo da ne ostanu prijatelji do krajaživota.


41/308

Ali to je bilo tada, prije nego što se dogodilo ono nezamislivo, ono štoim je zauvijek promijenilo živote. Ellie je s mukom progutala knedlu ugrlu. Navrli su stari osjećaji. Nakon Jamiejeve smrti, oboje su bili obuzetitugom i krivnjom. Todd je krivio samoga sebe; s reputacijom čovjeka kojisvugdje kasni, proganjalo ga je to što je te večeri uranio. Krivnja je bilanjegova - da su krenuli kad su trebali - to jest, da su kasnili - nesreća se nebi dogodila. To joj je rekao prije sprovoda. Dotad Ellie nije ni pomislila dabi u tom slučaju sve ispalo drukčije. No čim je Todd to izgovorio, u njoj jestala klijati ljutnja. Njegov preuranjeni dolazak prekinuo je nju i Jamieja.Zbog Todda su propustili svoj posljednji seks u životu. L u pravu je kadkaže da se nesreća ne bi dogodila da su krenuli pola sata kasnije jer bi dotada - to je pouzdano znala - služba za održavanje već stigla i posula bicestu.

Kad se Ellie konačno pribrala i shvatila da Todd nije kriv, bilo je većkasno. Šteta je već bila učinjena, a jaz između njih dvoje postao je većtoliko dubok da se nije mogao premostiti. I tako su žalovali odvojeno. Trimjeseca nakon nesreće Todd se odselio u SAD, a Ellie je odahnula solakšanjem. Još uvijek nije mogla prestati željeti da je od njih dvojiceJamie bio taj koji je preživio.

Bilo ju je sram zbog toga, nije bilo fer i mrzila je samu sebe štorazmišlja na taj način, ali nije mogla drukčije. Bila je grozna osoba.

Nije se mogla prisiliti da izbriše nepročitanu poruku pa ju je otvorila.Na ekranu se pojavilo Toddovo pismo:

Zdravo, Ellie.

Prošlo je dosta vremena, zar ne? Nadam se da si dobro i da je sve OK na poslu.

Htio sam ti javiti da sam ostavio posao u Bostonu i radit ću ulondonskoj podružnici. Godina dana je bila dovoljna. Mogli bismo se naćikad se vratim. Htio bih te opet vidjeti, razgovarati o starim vremenima.

Nadam se da bi i ti mene voljela vidjeti. Javi. Jesi li još uvijek uHammersmithu?

Pozdrav,

Todd.

P. S. Nemaš pojma koliko mi je dugo trebalo da ti ovo napišem. Nadamse da ti je život OK, Eli. Nedostaješ mi.


42/308

Ellie se naslonila i uzdahnula. U želucu je imala onaj poznati osjećajjeze, osjećaj koji najavljuje da će se dogoditi nešto loše, htione htio. Kaokad otvoriš poštanski sandučić i pronađeš poziv za Papa-test.

Ali što da učini? Da se pretvara da se e-poruka zagubila? Da promijenie-adresu? Todd ionako ne zna gdje ona živi...

Oh, prestani, prestani. Nije rješenje skrivati se od njega. Osim toga,može je pronaći u nekoliko sekundi, ako tako naumi, samo jednim -

»Zaokupljena poslom, Ellie?«

Sranje. Michael je stajao točno iznad nje. Kvragu i njegove HushPuppies cipele. Zbog njih se može šuljati ljudima iza leđa, po svimuredima.

»Oprosti.« Brzo je maknula Toddovu poruku s ekrana, iako ju je

Michael vjerojatno već pročitao.»Znaš kakva je politika tvrtke kad je riječ o privatnim e-porukama.«

Michael je imao iritantnu naviku da usiše zrak kroz stisnute zube kadizigrava »šefa«. Ellie se lagano zgrčila kad je ponovno to učinio, a zatim sezgrčila još jedanput jer je shvatila da je njegova ruka na njezinu ramenu.»Ali s obzirom na okolnosti, neću ti prigovarati. Todd«, rekao je, »to jeJamiejev prijatelj, ako se ne varam?«

Ellie je kimnula glavom, pripremivši se na ponovni stisak njegoveruke. Michael je vjerojatno za sebe mislio kako je suosjećajan i obziran,

no, iskreno, ježila se od njegova dodira. Od svih odvratnih aspekata životaudovice, najgori su bili neželjeni zagrljaji. Michael je očito imao poriv da je utješi i bilo bi nepristojno i bezobrazno prigovarati. Jadnik, nije mislioništa loše. Što bi mogla učiniti, optužiti ga za seksualno zlostavljanje? »I?Što kažeš na nekoliko prekovremenih sati večeras?« Ponovno joj jestisnuo rame.

Osim toga, Michaela ne možeš zavarati.

»Joj, ma stvar je u tome što... Trebala bih biti... nešto radim...« Oh, ovonema smisla. Laganje pod pritiskom joj naprosto ne ide. Poražena, Ellie jerekla: »Okej, ostat ću sat vremena.«

Michael je ponovno izveo ono s usisavanjem zraka. »Zaista moramomnogo nadoknaditi. Ostani dva sata pa ću te odvesti kući.«

Ellie je pogledala kroz prozor. Kiša nemilosrdno pada već cijeli dan.Na sjevernoj liniji su nekakvi radovi. A dok dočeka autobus, uništit će jojse nove ružičaste cipele od jelenje kože. »Dogovoreno.«

Michael je blistao od sreće. »Divna si.« Još jedan stisak.

Čim je izašao iz njezina ureda, Ellie se vratila na svoje e-poruke.

Hajde, obavi to i izbaci sve iz glave.


43/308

Zdravo, Todd.

Drago mi je što si dobro. Nadam se da ćeš sretno doputovati kući.

Ja sam okej. Koliko mogu biti, valjda. Trudim se stalno imati nekog

posla. U zadnje vrijeme radim mnogo prekovremenih pa uglavnom nemamnijednu slobodnu večer. Možda bismo se mogli vidjeti kad gužva malčice popusti.

Pozdrav,

Ellie.

Kliknula je »šalji«. Eto, gotovo. Kad Todd primi njezin kratak i

suhoparan odgovor, znat će da još nije spremna na ponovni susret. Toddnije bio glup; neće je mrziti zbog toga. Razumjet će.


44/308

Documents

JillMansell-Domjesecainatrag2B2B