Veliki ratni pobjednik i spasilac motiju Sv. Vasilija Ostrokog

Portal Analitika, april 16, 2015.

Pie: Miroslav OSOVI

Kontroverze i polemike koje su se stvorile oko obnavljanja spomenika, odnosno obeliska vojvodi Mirku Petroviu, koji je (i) do nestanka drave Crne Gore nakon Prvog svjetskog rata stajao u centru Podgorice, uinile su neophodnim da se o ovom znaajkae neto vie. Nepoznati i manje poznati detalji o njegovoj pohari Kua Koji su bili razlozi za poharu? Veliki pobjednik bitke na Grahovcu Devet krvavih dana na odbrani manastira Ostrog i spaavanje motiju velikoga svec

Ovih dana smo svjedoci kako neki blate Velikog vojvodu Mirka Petrovia, brata knjaza Danila i oca kralja Nikole. Kad itamo njihova ostraena saoptenja, a vidimo da sa crnogorske strane niko sa injenicama ne ustaje u odbranu vojvode Mirka, stienita dobro u ivotu nije uradio, samo zlo.

Istorijska fakta, meutim, govore sasvim drugaije.

Nepoznato u javnosti o Prvoj pohari Kua:Jednu je izvrio skadarski paa 1774bjee sa teritorije svog plemena i nekoliko godina je (prema prianju Marka Miljanova) vei dio Drekalovia bio u Rovcima, u izbjeglitvu. Ono to je danas skoro nepoznato u Crnoj Gori i krije se, je da je dobar dio Drekalovia tada izbjegao u Staru Crnu Goru. Evo to kau istoriari Jovan Milievi i Novica Rakoevi: Prema podacima oko 300 Kua sklonilo se u Crnu Goru u vreme koje je bilo veoma nepovoljno za nju, kad je zemljom vladala strahovita szabranili Crnogorcima pristup u Kotor da nabave hranu. Crnogorci su nastojali da se rei pitanje izbeglica iz Kua, pa su se obratili ruskom predstavniku knezu Alekseju Orlovu; on je u

Veliki ratni pobjednik i spasilac motiju Sv. Vasilija Ostrokog

Kontroverze i polemike koje su se stvorile oko obnavljanja spomenika, odnosno obeliska vojvodi Mirku Petroviu, koji je (i) do nestanka drave Crne Gore nakon Prvog svjetskog rata stajao u centru Podgorice, uinile su neophodnim da se o ovom znaajnom ovjeku crnogorske istorije kae neto vie. Nepoznati i manje poznati detalji o njegovoj pohari Kua Koji su bili razlozi za poharu? Veliki pobjednik bitke na Grahovcu Devet krvavih dana na odbrani manastira Ostrog i spaavanje motiju velikoga sveca

Ovih dana smo svjedoci kako neki blate Velikog vojvodu Mirka Petrovia, brata knjaza Danila i oca kralja Nikole. Kad itamo njihova ostraena saoptenja, a vidimo da sa crnogorske strane niko sa injenicama ne ustaje u odbranu vojvode Mirka, stie se utisak da Mirko Petrovi Njego nita dobro u ivotu nije uradio, samo zlo.

Istorijska fakta, meutim, govore sasvim drugaije.

Nepoznato u javnosti o Prvoj pohari Kua: Bilo je nekoliko tako nazvanih pohara Kua. Jednu je izvrio skadarski paa 1774. godine. Tada su Drekalovii (glavnina Kua), morali da bjee sa teritorije svog plemena i nekoliko godina je (prema prianju Marka Miljanova) vei dio

bio u Rovcima, u izbjeglitvu. Ono to je danas skoro nepoznato u Crnoj Gori i krije da je dobar dio Drekalovia tada izbjegao u Staru Crnu Goru. Evo to kau istoriari Jovan

Prema podacima oko 300 Kua sklonilo se u Crnu Goru u vreme koje je bilo veoma nepovoljno za nju, kad je zemljom vladala strahovita sua, a Mleani zabranili Crnogorcima pristup u Kotor da nabave hranu. Crnogorci su nastojali da se rei pitanje izbeglica iz Kua, pa su se obratili ruskom predstavniku knezu Alekseju Orlovu; on je u

Veliki ratni pobjednik i spasilac motiju Sv. Vasilija Ostrokog

Kontroverze i polemike koje su se stvorile oko obnavljanja spomenika, odnosno obeliska vojvodi Mirku Petroviu, koji je (i) do nestanka drave Crne Gore nakon Prvog svjetskog rata stajao u

nom ovjeku crnogorske istorije kae neto vie. Nepoznati i manje poznati detalji o njegovoj pohari Kua Koji su bili razlozi za poharu? Veliki pobjednik bitke na Grahovcu Devet krvavih dana na odbrani manastira

Ovih dana smo svjedoci kako neki blate Velikog vojvodu Mirka Petrovia, brata knjaza Danila i oca kralja Nikole. Kad itamo njihova ostraena saoptenja, a vidimo da sa crnogorske strane

se utisak da Mirko Petrovi Njego

pohara Kua. . godine. Tada su Drekalovii (glavnina Kua), morali da

bjee sa teritorije svog plemena i nekoliko godina je (prema prianju Marka Miljanova) vei dio bio u Rovcima, u izbjeglitvu. Ono to je danas skoro nepoznato u Crnoj Gori i krije

da je dobar dio Drekalovia tada izbjegao u Staru Crnu Goru. Evo to kau istoriari Jovan Prema podacima oko 300 Kua sklonilo se u Crnu Goru u vreme

ua, a Mleani zabranili Crnogorcima pristup u Kotor da nabave hranu. Crnogorci su nastojali da se rei pitanje izbeglica iz Kua, pa su se obratili ruskom predstavniku knezu Alekseju Orlovu; on je u

ime ruskog dvora dodelio izbeglim Kuima 1000 cekina, a Rusiju. Napokon su Turci dozvolili Kuima da se vrate u svoje razorene domove, to su uinili samo zato da bi prekinuli njihova etovanja, odnosno pljakae pohode.naroda, Srbi u XVIII veku, Beograd

Veliki zloin Mirka Petrovia u Kuima 1856. godine, koji je Marko Miljanov dodatno preuveliao: Petar II Petrovi Njego ostavio je svom nasljedniku Danilu zemlju u kojoj je carevala krvna osveta, gladne godine su bile este, pa su se nepai traei pomo. Knjaza Danila je kad je doao na vlast, ekao teak posao da uvede red u zemlji u kojoj je vladala anarhija. Crna Gora je bila zemlja u kojoj je svako pleme bilo drava u dravi. Jedno od plemena u kojem jneprestano podmiivao Kue elei da se oni odbiju od Cetinja. Njego je jo 1842. pisao Kuima to se odbijate od svoje vjere i od svoje brae? Ja u vama svaki lijepi nain od svake stvari uiniti. Ne heste li vi k mene sada doi, a vi ete jopet akobogda i po runom.Andijaevi, Nacija s grekom, Cetinje, 2004, strana 120)

Postoji jo mnogo dokaza o jakoj turkofilnoj, a ja bih dodao i Dr Andrijaevi jo pie o tome: turkofilskoj partiji u Kuima. Prema saznanjima austrijske diplomatije, koja je pratila prilike u crnogorskom okruenju, u Kuima su bile brojnije pristalice skadarskog pae nego crnvladike Njegoa. Sredinom 1845. godine u jednom izvjetaju se navodi da je na Cetinje dolo oko 60 Kua da bi izrazilo pokornost Njegou, dok je u Skadar na poklonjenje polo 113 Kua. U depei zadarskog namjesnika iz 1845. decidno se tvrdi:Kui ele da priznaju Njegoevu vlast, dok drugi hoe da ostanu pod turskom vlau.depea nastala je na osnovu preciznih informacija koje je zadarski namjesnik dobio od austrijskog diplomate iz Skadra. Na desetine dJevto Milovi (1986). (ista knjiga, strane 120 i 121)

ime ruskog dvora dodelio izbeglim Kuima 1000 cekina, a bilo je govora i o njihovoj seobi u Rusiju. Napokon su Turci dozvolili Kuima da se vrate u svoje razorene domove, to su uinili samo zato da bi prekinuli njihova etovanja, odnosno pljakae pohode. (Istorija srpskog

, Beograd 1986, strana 519)

Veliki zloin Mirka Petrovia u Kuima 1856. godine, koji je Marko Miljanov dodatno Petar II Petrovi Njego ostavio je svom nasljedniku Danilu zemlju u kojoj je

carevala krvna osveta, gladne godine su bile este, pa su se neka plemena okretala skadarskom pai traei pomo. Knjaza Danila je kad je doao na vlast, ekao teak posao da uvede red u zemlji u kojoj je vladala anarhija. Crna Gora je bila zemlja u kojoj je svako pleme bilo drava u dravi. Jedno od plemena u kojem je bila jaka turkofilna struja bili su i Kui. Skadarski paa je neprestano podmiivao Kue elei da se oni odbiju od Cetinja. Njego je jo 1842. pisao

to se odbijate od svoje vjere i od svoje brae? Ja u vama svaki lijepi nain od svake uiniti. Ne heste li vi k mene sada doi, a vi ete jopet akobogda i po runom.

Cetinje, 2004, strana 120)

Postoji jo mnogo dokaza o jakoj turkofilnoj, a ja bih dodao i albanofilnoj struji u Kuima. postoje i pouzdani austrijski izvori koji svjedoe o

turkofilskoj partiji u Kuima. Prema saznanjima austrijske diplomatije, koja je pratila prilike u crnogorskom okruenju, u Kuima su bile brojnije pristalice skadarskog pae nego crnvladike Njegoa. Sredinom 1845. godine u jednom izvjetaju se navodi da je na Cetinje dolo oko 60 Kua da bi izrazilo pokornost Njegou, dok je u Skadar na poklonjenje polo 113 Kua. U depei zadarskog namjesnika iz 1845. decidno se tvrdi: Postoje dvije partije u Kuima. Jedni Kui ele da priznaju Njegoevu vlast, dok drugi hoe da ostanu pod turskom vlau.depea nastala je na osnovu preciznih informacija koje je zadarski namjesnik dobio od

Skadra. Na desetine dokumenata ovakvog sadraja objavio je akademik (ista knjiga, strane 120 i 121)

bilo je govora i o njihovoj seobi u Rusiju. Napokon su Turci dozvolili Kuima da se vrate u svoje razorene domove, to su uinili

Istorija srpskog

Veliki zloin Mirka Petrovia u Kuima 1856. godine, koji je Marko Miljanov dodatno Petar II Petrovi Njego ostavio je svom nasljedniku Danilu zemlju u kojoj je

ka plemena okretala skadarskom pai traei pomo. Knjaza Danila je kad je doao na vlast, ekao teak posao da uvede red u zemlji u kojoj je vladala anarhija. Crna Gora je bila zemlja u kojoj je svako pleme bilo drava u

e bila jaka turkofilna struja bili su i Kui. Skadarski paa je neprestano podmiivao Kue elei da se oni odbiju od Cetinja. Njego je jo 1842. pisao

to se odbijate od svoje vjere i od svoje brae? Ja u vama svaki lijepi nain od svake uiniti. Ne heste li vi k mene sada doi, a vi ete jopet akobogda i po runom. (ivko

albanofilnoj struji u Kuima. postoje i pouzdani austrijski izvori koji svjedoe o

turkofilskoj partiji u Kuima. Prema saznanjima austrijske diplomatije, koja je pratila prilike u crnogorskom okruenju, u Kuima su bile brojnije pristalice skadarskog pae nego crnogorskog vladike Njegoa. Sredinom 1845. godine u jednom izvjetaju se navodi da je na Cetinje dolo oko 60 Kua da bi izrazilo pokornost Njegou, dok je u Skadar na poklonjenje polo 113 Kua. U

oje dvije partije u Kuima. Jedni Kui ele da priznaju Njegoevu vlast, dok drugi hoe da ostanu pod turskom vlau. Ova depea nastala je na osnovu preciznih informacija koje je zadarski namjesnik dobio od

okumenata ovakvog sadraja objavio je akademik

I Srbske novine iz Beograda, br. 25, od 29. marta 1846.Kuima izmeu dvije struje jedne naklonjene Skadru a druge

Ovde nedavno bio je boj meu Kuima, tj. pobie se prva dva plemena izmeu sebe, ejovii i Ivanovii. Ostalo je 8 mrtvi i do 15 ranjeni. Ovo su dve protivne strane, od koi jedna potee na stranu vladiinu, a druga pae skadarskoga. Pasvakoga ranjenika po 5 talira, i suvie ljekara. Paa strano svoju stranu podpomae: daje odelo, oruije, novce i obeava svagdanju zatitu.

Sve se isto nastavilo i u vrijeme knjaza Danila i o tomeknjizi.

Kao odgovor na dugogodinje rovaranje unutar Kua protiv Crne Gore, knjaz Danilo je poslao svog brata Mirka da sa vojskom, kazni i strijelja kolovoenain zavoenja reda. Mirko Petrovi je dva puta s vojskom intervenisao u Kuima, 1855. i 1856. Javnost je mnogo vie upoznata sa Mirkovim pohodom na Kue iz 1856. Tada je vojvoda Mirko, nakon to mu se dio Kua orujem suprotstavio, upao sa crnogorskom vojskom u kuko pleme i izvrio estoki zloin, a taj zloin je 40 godina kasnije preuveliao vojvoda Marko Miljanov, koji je u vrijeme dok je Mirkova vojska harala po Kuima edio na Cetinju kao perjanik knjaza Danila. Evo to pie

Inae o samoj pohari Kua (1856) prvenstveno se sudi na osnovu zapisa vojvode Marka Miljanova, koji je nastao krajem 19. vijeka, i u kojem se tvrdi da je izginulo preko 250 Kua, od ega su preko dvije stotine bile ene i djeca. Naravno, dananjim plemenskim patriotama, koji bezrezervno vjeruju ovoj vojvodinoj bezonoj izmiljotini, ne pada na pamet da potrae i neko drugo svjedoenje. Mogli bi da proitaju spisak ljudskih gubitaka koji su sami Kui napravili avgusta 1856. U tom spisku koji je objavljen jo 1937. godine navodi se da j131 vojnosposobni mukarac, tri trudnice, pet ena i desetoro djece u kolijevci. Neka su ovi ljudi ponekoga i pridodali, to je ipak sitnica u odnosu na ono to je pridodao vojvoda Marko. Kao to se moe zakljuiti vojvoda Marko je ovom sp(ivko Andrijaevi, Nacija s grekom

Malo je lino, ali moram rei, i ja sam (prema jedinom i mnogo puta ponovljenom malocuckom predanju), dalekim porijeklom Drekalovi.

Zbog ega je Mirko Petrovi bio tako okrutan prema Kuima:je knjaz Danilo naredio da se crnogorska vojska obrauna sa Kuima na nain na koji je to uradio vojvoda Mirko i ovolika svirepost i neovjenost iskljuivo je Mirkovo djelo. Da je knjaz Danilo na Cetinju naredio Mirku Petroviu da ubija ene i ecu, to moe da pomisli samo neki ostraeni mrzitelj knjaza Danila.

br. 25, od 29. marta 1846. izvjetavale su o sukobu u samim jedne naklonjene Skadru a druge privrene Cetinju:

Ovde nedavno bio je boj meu Kuima, tj. pobie se prva dva plemena izmeu sebe, ejovii i Ivanovii. Ostalo je 8 mrtvi i do 15 ranjeni. Ovo su dve protivne strane, od koi jedna potee na stranu vladiinu, a druga pae skadarskoga. Paa je svojoj strani opremio do 100 oka rakije i na svakoga ranjenika po 5 talira, i suvie ljekara. Paa strano svoju stranu podpomae: daje odelo, oruije, novce i obeava svagdanju zatitu.

Sve se isto nastavilo i u vrijeme knjaza Danila i o tome ivko Andrijaevi prua dokaze u istoj

Kao odgovor na dugogodinje rovaranje unutar Kua protiv Crne Gore, knjaz Danilo je poslao svog brata Mirka da sa vojskom, kazni i strijelja kolovoe-izdajnike, to je tada bio uobiajeni

rko Petrovi je dva puta s vojskom intervenisao u Kuima, 1855. i 1856. Javnost je mnogo vie upoznata sa Mirkovim pohodom na Kue iz 1856. Tada je vojvoda Mirko, nakon to mu se dio Kua orujem suprotstavio, upao sa crnogorskom vojskom u kuko

vrio estoki zloin, a taj zloin je 40 godina kasnije preuveliao vojvoda Marko Miljanov, koji je u vrijeme dok je Mirkova vojska harala po Kuima edio na Cetinju kao perjanik knjaza Danila. Evo to pie ivko Andrijaevi:

856) prvenstveno se sudi na osnovu zapisa vojvode Marka Miljanova, koji je nastao krajem 19. vijeka, i u kojem se tvrdi da je izginulo preko 250 Kua, od ega su preko dvije stotine bile ene i djeca. Naravno, dananjim plemenskim patriotama, koji

vno vjeruju ovoj vojvodinoj bezonoj izmiljotini, ne pada na pamet da potrae i neko drugo svjedoenje. Mogli bi da proitaju spisak ljudskih gubitaka koji su sami Kui napravili avgusta 1856. U tom spisku koji je objavljen jo 1937. godine navodi se da je u Kuima ubijen 131 vojnosposobni mukarac, tri trudnice, pet ena i desetoro djece u kolijevci. Neka su ovi ljudi ponekoga i pridodali, to je ipak sitnica u odnosu na ono to je pridodao vojvoda Marko. Kao to se moe zakljuiti vojvoda Marko je ovom spisku pridodao preko dvije stotine ena i djece!

Nacija s grekom, strana 42)

Malo je lino, ali moram rei, i ja sam (prema jedinom i mnogo puta ponovljenom malocuckom predanju), dalekim porijeklom Drekalovi.

vi bio tako okrutan prema Kuima: Ne postoji nikakav dokaz da je knjaz Danilo naredio da se crnogorska vojska obrauna sa Kuima na nain na koji je to uradio vojvoda Mirko i ovolika svirepost i neovjenost iskljuivo je Mirkovo djelo. Da je knjaz

na Cetinju naredio Mirku Petroviu da ubija ene i ecu, to moe da pomisli samo neki ostraeni mrzitelj knjaza Danila.

izvjetavale su o sukobu u samim privrene Cetinju:

Ovde nedavno bio je boj meu Kuima, tj. pobie se prva dva plemena izmeu sebe, ejovii i Ivanovii. Ostalo je 8 mrtvi i do 15 ranjeni. Ovo su dve protivne strane, od koi jedna potee na

a je svojoj strani opremio do 100 oka rakije i na svakoga ranjenika po 5 talira, i suvie ljekara. Paa strano svoju stranu podpomae: daje

prua dokaze u istoj

Kao odgovor na dugogodinje rovaranje unutar Kua protiv Crne Gore, knjaz Danilo je poslao izdajnike, to je tada bio uobiajeni

rko Petrovi je dva puta s vojskom intervenisao u Kuima, 1855. i 1856. Javnost je mnogo vie upoznata sa Mirkovim pohodom na Kue iz 1856. Tada je vojvoda Mirko, nakon to mu se dio Kua orujem suprotstavio, upao sa crnogorskom vojskom u kuko

vrio estoki zloin, a taj zloin je 40 godina kasnije preuveliao vojvoda Marko Miljanov, koji je u vrijeme dok je Mirkova vojska harala po Kuima edio na Cetinju kao

856) prvenstveno se sudi na osnovu zapisa vojvode Marka Miljanova, koji je nastao krajem 19. vijeka, i u kojem se tvrdi da je izginulo preko 250 Kua, od ega su preko dvije stotine bile ene i djeca. Naravno, dananjim plemenskim patriotama, koji

vno vjeruju ovoj vojvodinoj bezonoj izmiljotini, ne pada na pamet da potrae i neko drugo svjedoenje. Mogli bi da proitaju spisak ljudskih gubitaka koji su sami Kui napravili

e u Kuima ubijen 131 vojnosposobni mukarac, tri trudnice, pet ena i desetoro djece u kolijevci. Neka su ovi ljudi ponekoga i pridodali, to je ipak sitnica u odnosu na ono to je pridodao vojvoda Marko. Kao to

isku pridodao preko dvije stotine ena i djece!

Malo je lino, ali moram rei, i ja sam (prema jedinom i mnogo puta ponovljenom malocuckom

Ne postoji nikakav dokaz da je knjaz Danilo naredio da se crnogorska vojska obrauna sa Kuima na nain na koji je to uradio vojvoda Mirko i ovolika svirepost i neovjenost iskljuivo je Mirkovo djelo. Da je knjaz

na Cetinju naredio Mirku Petroviu da ubija ene i ecu, to moe da pomisli samo neki

Razlog zbog kojeg je vojvoda Mirko bio tako okrutan je jedna estoka uvreda koju je jedan Ku uputio porodici Petrovi i ta uvreda je izbezumila Mirka Petrovia. O tome imamo svjedoanstvo Srbina Jovana Erdeljanovia koji je u Kuima boravio 1904. godine, te poslije toga objavio knjigu Kui pleme u Crnoj Gori. Dakle, bio je u Kuima 48 godina poslije pohoda Mirka Petrovia i zapisao je ono to su mu starci u Kuima ispriali o dogaaju kojem su bili svjedoci:

Tek za vlade kneza Danila obnove se pokuaji za sjedinjenje sa Crnom Gorom. Ali se i toga puta naie na plemensku samoivost i tvrdoglavi otpor nekih glavara koji se ak ne ustezahu traiti tursku pomo protiv ovih tenja. Ovu je poharu opirno ali na alost i dosta pristrasno opisao vojvoda Marko i time se ogreio o vrednost svoje knjige. . . Glavna je stvar u ovome. Knez Danilo je bio poslao vojsku sa svojim bratom Mirkom, da milom ili silom prisajedini Kue sa Crnom Gorom i da kazni neke neposlune glavare. Kad je vojvoda Mirko doao sa vojskom na Bioe na Morai, prema njemu se namesti onaj deo Kua, koji je ostao uza svoje glavare a meu njima i 40 podgorikih Turaka (pl. Kui, 308). Meutim, veina Kua pree na stranu vojvode Mirka, a trei deo Kua ostane po selima ne drei stranu ni jednima ni drugima. Prialo mi je vie ljudi da je vojvoda Mirko pokuavao skloniti one Kue vie Bioa, da se izmire sa njim i da ga puste u Kue. Ali oni nisu hteli za to ni uti i ta vie jedan od njih, Benja Novakov Petrovi s Kosora, vikne s vrh Reta (brda nad Bioem): Ako mi dovedete knjeginju crnogorsku, da joj nainim jednog Drekalovia, pustiemo vas u Kue! Ovaka uvreda ujela je za srce i vojvodu Mirka i vojsku, koja je bila s njim. Zato je crnogorska vojska, kad je s medunske strane ula u Kue, i sama mnogo preterala u postupanju s porodicama neposlunih Kua. (Jovan Erdeljanovi, Kui Bratonoii Piperi, Podgorica 1997, str. 59 i 60 link: http://i62.tinypic.com/i4g1tv.jpg)

Moramo imati na umu da je ovo odlian izvor, obratimo panju, Erdeljanovi kae: Prialo mi je vie ljudi

Kako i Erdeljanovi zapravo sami Kui zakljuuju prije 100-tinak godina, ova estoka provokacija i uvreda od strane Benja Petrovia, bila je razlog zato je oek kratkog fitilja Mirko Petrovi tako zloinaki reagovao i pokazao svoju najgoru stranu. I, obratimo panju, Kui su rekli Erdeljanoviu da je veina Kua bila na Mirkovoj strani, to je takoe logino, jer da su Kui bili jedinstveni ne bi Mirkova vojska tako lako i sa neznatnim gubicima ula u Kue. Mnogo puta su velike turske vojske napadale Kue, ali su Kui bili jedinstveni i nanosili Turcima estoke gubitke.

Mirko Petrovi je jedan od najveih junaka u istoriji Crne Gore: Crnogorci su se vjekovima takmiili u junatvu, a vojvoda Mirko Petrovi je, bez dileme, jedan od najveih junaka u istoriji Crnogoraca. Bio je glavnokomandujui crnogorske vojske u Prvom pohodu Omer-pae Latasa na Crnu Goru 1852/53. Bio je glavnokomandujui kad je Omer paa Latas drugi put napao Crnu Goru 1862. godine, i bio je glavnokomandujui u velikoj crnogorskoj pobjedi na Grahovcu 1858. godine.

Crna Gora je 1862. primorana da sklopi nepovoljan mir sa Osmanskom imperijom, a u jednoj od odredbi mirovnog ugovora je stojalo da Mirko Petrovi mora da naputi Crnu Goru. Turci su dobro znali ko im je najvei neprijatelj i ko im najvie smeta u Crnoj Gori. Osim Turaka i Srbi su ga smatrali za svog najveeg neprijatelja u Crnoj Gori. Garaaninov pijun Milan Piroanac

izvjetavao je 1867. svoju vladu sa Cetinja, sa mrnjom je o Mirku pisao. Sa velikom panjom valja proitati naredni pasus:

Mirko je bez spora danas najvanija linost u Crnoj Gori: osrednjeg je stasa, jakog sklopa i dobrog zdravlja Njegova perfidija i surovost strailo su za Crnogorce Lak je no banalan u govoru, ali brze i jake svatljivosti Vrlo surov, kao to rekoh, no i odve utiv i laskav u prilikama Ovaj je ovek najvie protivan naim politikim namerama, i ja drim da on nee nikad prestati sebine cjeli sljedovati. Mirko ne zna ni itati ni pisati, ne poznaje ni Srbiju a kamo li ostali svet evropski i njegovu obtu politiku Ovaj je upravointeresima ukupnoga srbstva. Kad njega ne bi bilo, Knjaz bi Nikola iz straha ili napustio Crnu Goru ili konano u nae ruke pao.Piroanca, www.montenegrina.net

Kao to vidimo, Mirko je i tusrkim i srpskim pretenzijama bio najvea prepreka u ondanjoj Crnoj Gori.

Mirko Petrovi, pobjednik na Grahovcu 1858. godine:veliku pobjedu protiv Osmanske vovojnika, meu kojima je bio i Kadri2.000 to mrtvih, to ranjenih.

Marijan Mao Milji pie: Ukazom od 29. jula 1859. godine knjaz Danilkomandovanje dodijelio vojvodi Mirku Petroviu titulu vojvoda od Grahovca. Jedan od savremenika ovih dogaaja, arhimandrit Niifor Dui, izjavio je da je ova pobjeda vijenac svijeh dotadanjijeh crnogorskijeh pobjeda. U isto vrsavremenik Grahovake bitke Gijom Leen, rekao je:

izvjetavao je 1867. svoju vladu sa Cetinja, sa mrnjom je o Mirku pisao. Sa velikom panjom

najvanija linost u Crnoj Gori: osrednjeg je stasa, jakog sklopa i dobrog zdravlja Njegova perfidija i surovost strailo su za Crnogorce Lak je no banalan u govoru, ali brze i jake svatljivosti Vrlo surov, kao to rekoh, no i odve utiv i laskav u

ilikama Ovaj je ovek najvie protivan naim politikim namerama, i ja drim da on nee nikad prestati sebine cjeli sljedovati. Mirko ne zna ni itati ni pisati, ne poznaje ni Srbiju a kamo li ostali svet evropski i njegovu obtu politiku Ovaj je upravo ovek jedina prepreka interesima ukupnoga srbstva. Kad njega ne bi bilo, Knjaz bi Nikola iz straha ili napustio Crnu Goru ili konano u nae ruke pao. (Dragan B. Perovi, Izvjetaj agenta Milana

www.montenegrina.net)

Kao to vidimo, Mirko je i tusrkim i srpskim pretenzijama bio najvea prepreka u ondanjoj

Mirko Petrovi, pobjednik na Grahovcu 1858. godine: Crnogorci su u maju 1858. izvojevali veliku pobjedu protiv Osmanske vojske na Grahovcu. Turci su imali nekoliko hiljada poginulih vojnika, meu kojima je bio i Kadri-paa, a Crnogorci su takoe imali velike gubitke, 1.000

Ukazom od 29. jula 1859. godine knjaz Danilo je za junako i mudro komandovanje dodijelio vojvodi Mirku Petroviu titulu vojvoda od Grahovca. Jedan od savremenika ovih dogaaja, arhimandrit Niifor Dui, izjavio je da je ova pobjeda vijenac svijeh dotadanjijeh crnogorskijeh pobjeda. U isto vrijeme francuski naunik i publicista, savremenik Grahovake bitke Gijom Leen, rekao je: Grahovac je vie uinio za rjeavanje

izvjetavao je 1867. svoju vladu sa Cetinja, sa mrnjom je o Mirku pisao. Sa velikom panjom

najvanija linost u Crnoj Gori: osrednjeg je stasa, jakog sklopa i dobrog zdravlja Njegova perfidija i surovost strailo su za Crnogorce Lak je no banalan u govoru, ali brze i jake svatljivosti Vrlo surov, kao to rekoh, no i odve utiv i laskav u

ilikama Ovaj je ovek najvie protivan naim politikim namerama, i ja drim da on nee nikad prestati sebine cjeli sljedovati. Mirko ne zna ni itati ni pisati, ne poznaje ni Srbiju a

ovek jedina prepreka interesima ukupnoga srbstva. Kad njega ne bi bilo, Knjaz bi Nikola iz straha ili napustio Crnu

Izvjetaj agenta Milana

Kao to vidimo, Mirko je i tusrkim i srpskim pretenzijama bio najvea prepreka u ondanjoj

Crnogorci su u maju 1858. izvojevali jske na Grahovcu. Turci su imali nekoliko hiljada poginulih paa, a Crnogorci su takoe imali velike gubitke, 1.000

o je za junako i mudro komandovanje dodijelio vojvodi Mirku Petroviu titulu vojvoda od Grahovca. Jedan od savremenika ovih dogaaja, arhimandrit Niifor Dui, izjavio je da je ova pobjeda vijenac

ijeme francuski naunik i publicista, Grahovac je vie uinio za rjeavanje

crnogorskog pitanja nego svi svjetski diplomatisamo junoslovenska omladina nego zemljama. Njen odjek je dopirao ne samo do Carigrada, Pariza i Petrograda ve i do Berlina i Londona, do Bea i Pijemonta. Doista, znaaj bitke na Grahovcu je bio sudbonosan za Crnu Goru, naroito za proces meunarodnog priznanja njene dravne nezavisnosti. Neposredna velika politika posljedica crnogorske pobjede a turskog poraza na Grahovcu 1./13. maja 1858. godine jeste formiranje Komisije velikih evropskih sila koja je izvrila i sprovela, uz uee zaraenih strana, razgranienje izmeu Osmanske imperije i Knjaevine Crne Gore Ona je Crnu Goru predstavila Evropi, tako da se crnogorski fenomen u evropskom poretku nije vie mogao ignorisati. (Marijan Mao Milji,

ivko Andrijaevi pie: Za veinu savremenika, pobjeda na Grahovcu bila je nevieni vojniki trijumf male zemlje u sukobu s jednom globalnom silom, ali i bljesakkoje stoji Crna Gora. Za same Crnogorce Grahkoji im je vratio samoupouzdanje i pokazao to sve mogu uiniti, ako djeluju kao organizovana sila. (ivko Andrijaevi, Knjaz Danilo Petrovi Njego 79).

Jedan od razloga zbog kojih je vojvoda Mirko imao velike vojnike uspjehe je i to to su ga se njegovi vojnici Crnogorci plaili, vrlo su disciplinovano izvravali njegove naredbe. Pogledajmo kakvim je mjerama Mirko zavodio disciplinu. edo Baovi pie: godine, jedan Bjelica, s posjeenim prstima na lijevoj ruci, iao je s ostalim ranjenicima natrag. Kad ga je vidio vojvoda Mirko, izdere se na nj:i zamijeniti. I naredi perjanicima da ga muketazakukat! (edo Baovi, Prva crnogorska policija

Nikada nijedna bitka Crnogorcima nije donijela vie politike koristi od bitke na Grahovcu 1858. Ono to je Mirko Petrovi zadobio na bGora je ubrzo, odlukom velikih sila na Carigradskoj konferenciji, dobila: Grahovski kraj, Rudine, Uskoke, upu Nikiku, Gornje Lipovo, Gornje Vasojevie, i dio Drobnjaka i Kua. Istorijska je injenica: dok je Njego gubio teritorije, zemlja mu se smanjivala, knjaz Danilo (sa bratom Mirkom) objedinjavao je plemena.

crnogorskog pitanja nego svi svjetski diplomati. Crnogorskom pobjedom bila je oduevljena ne samo junoslovenska omladina nego i brojni krugovi i centri politike moi u evropskim zemljama. Njen odjek je dopirao ne samo do Carigrada, Pariza i Petrograda ve i do Berlina i Londona, do Bea i Pijemonta. Doista, znaaj bitke na Grahovcu je bio sudbonosan za Crnu

ces meunarodnog priznanja njene dravne nezavisnosti. Neposredna velika politika posljedica crnogorske pobjede a turskog poraza na Grahovcu 1./13. maja 1858. godine jeste formiranje Komisije velikih evropskih sila koja je izvrila i sprovela, uz uee araenih strana, razgranienje izmeu Osmanske imperije i Knjaevine Crne Gore Ona je

Crnu Goru predstavila Evropi, tako da se crnogorski fenomen u evropskom poretku nije vie mogao ignorisati. (Marijan Mao Milji, Simbol nezavisnosti i slobode, Vijesti, 9. avgust 2008)

Za veinu savremenika, pobjeda na Grahovcu bila je nevieni vojniki trijumf male zemlje u sukobu s jednom globalnom silom, ali i bljesak silovite nacionalne ideje iza koje stoji Crna Gora. Za same Crnogorce Grahovac je bio prvi veliki uspjeh nakon 62 godine, koji im je vratio samoupouzdanje i pokazao to sve mogu uiniti, ako djeluju kao organizovana

Knjaz Danilo Petrovi Njego politiki spisi, Podgorica 2013, str

oga zbog kojih je vojvoda Mirko imao velike vojnike uspjehe je i to to su ga se njegovi vojnici Crnogorci plaili, vrlo su disciplinovano izvravali njegove naredbe. Pogledajmo kakvim je mjerama Mirko zavodio disciplinu. edo Baovi pie: U bici na Gragodine, jedan Bjelica, s posjeenim prstima na lijevoj ruci, iao je s ostalim ranjenicima natrag. Kad ga je vidio vojvoda Mirko, izdere se na nj: Kurvo enska i s jednom rukom mogao si se biti

I naredi perjanicima da ga muketaju. I niko ni za kim nije smio ni zasuzit ni Prva crnogorska policija, Podgorica, 2006, str 51)

Nikada nijedna bitka Crnogorcima nije donijela vie politike koristi od bitke na Grahovcu 1858. Ono to je Mirko Petrovi zadobio na bojnom polju, naplatio je knjaz Danilo na politikom. Crna Gora je ubrzo, odlukom velikih sila na Carigradskoj konferenciji, dobila: Grahovski kraj, Rudine, Uskoke, upu Nikiku, Gornje Lipovo, Gornje Vasojevie, i dio Drobnjaka i Kua.

nica: dok je Njego gubio teritorije, zemlja mu se smanjivala, knjaz Danilo (sa bratom Mirkom) objedinjavao je plemena.

Crnogorskom pobjedom bila je oduevljena ne i brojni krugovi i centri politike moi u evropskim

zemljama. Njen odjek je dopirao ne samo do Carigrada, Pariza i Petrograda ve i do Berlina i Londona, do Bea i Pijemonta. Doista, znaaj bitke na Grahovcu je bio sudbonosan za Crnu

ces meunarodnog priznanja njene dravne nezavisnosti. Neposredna velika politika posljedica crnogorske pobjede a turskog poraza na Grahovcu 1./13. maja 1858. godine jeste formiranje Komisije velikih evropskih sila koja je izvrila i sprovela, uz uee araenih strana, razgranienje izmeu Osmanske imperije i Knjaevine Crne Gore Ona je

Crnu Goru predstavila Evropi, tako da se crnogorski fenomen u evropskom poretku nije vie , 9. avgust 2008)

Za veinu savremenika, pobjeda na Grahovcu bila je nevieni vojniki silovite nacionalne ideje iza

ovac je bio prvi veliki uspjeh nakon 62 godine, koji im je vratio samoupouzdanje i pokazao to sve mogu uiniti, ako djeluju kao organizovana

, Podgorica 2013, str

oga zbog kojih je vojvoda Mirko imao velike vojnike uspjehe je i to to su ga se njegovi vojnici Crnogorci plaili, vrlo su disciplinovano izvravali njegove naredbe. Pogledajmo

U bici na Grahovcu 1858. godine, jedan Bjelica, s posjeenim prstima na lijevoj ruci, iao je s ostalim ranjenicima natrag.

Kurvo enska i s jednom rukom mogao si se biti ju. I niko ni za kim nije smio ni zasuzit ni

Nikada nijedna bitka Crnogorcima nije donijela vie politike koristi od bitke na Grahovcu 1858. ojnom polju, naplatio je knjaz Danilo na politikom. Crna

Gora je ubrzo, odlukom velikih sila na Carigradskoj konferenciji, dobila: Grahovski kraj, Rudine, Uskoke, upu Nikiku, Gornje Lipovo, Gornje Vasojevie, i dio Drobnjaka i Kua.

nica: dok je Njego gubio teritorije, zemlja mu se smanjivala, knjaz Danilo (sa

Devet krvavih ostrokih dana, ogromno Mirkovo junatvo i podvig: No, ima jo jedno veliko i herojsko djelo Vojvode Mirka Petrovia o kojem se manje zna a koje je uinjeno nepune tri godine prije pohare Kua.

Omer-paa Latas je krajem 1852. napao Crnu Goru sa velikom vojskom sa svih strana. Istoriar uro Batrievi pie:

Poslije due borbe, jedan odred crnogorske vojske, pod komandom vojvode Mirka Petrovia, povlaio se pred mnogobrojnim turskim snagama i zatvorio se u manastiru Ostrogu. Turski komandanti su vjerovali da e lako osvojiti Ostrog i pohvatati njegove branioce Naavi se tako pred oiglednom smrtnom opasnou, branioci Ostroga su donijeli jednoglasnu i i neopozivu odluku ili da Manastir odbrane, ili da svi izginu. Pored velikog vojvode Mirka Petrovia, koji je komandovao odbranom manastira Ostroga, bili su: senator Krco Petrovi, Mao Vrbica, kapetan Pero Petrovi, uro Matanovi i Miun Gvozdenovi Vojvoda Mirko je, sa svojim snagama, teka srca ustuknuo i napustio dalju odbranu upskog manastira, pa se povlaio i utvrdio u Ostrogu, gdje se 11. januara 1853. godine zatvorio u Gornjem manastiru, sa grupom odabranih boraca, rijeenih da poginu ili da odbrane Manastir. Zahvaljujui takvoj odlunosti ova odbrana je data sa takvim portvovanjem kakvo se rijetko srijee u istoriji ratovanja. to su Turci, u talasima, jae navaljivali, u toliko je kod branilaca stepen otpora i hrabrosti sve vie rastao. Jedino tako mogli su se neustraivi branioci Ostroga odrati za onih devet krvavih ostrokih dana, dok im, najzad, 21. januara iste godine nije stigla toliko eljena pomo, pod komandom Petra Toma Petrovia, brata Njegoevog.

Prilikom deblokade manastira Ostroga dignute su moti Svetog Vasilija, kako ih Turci, nakon zauzimanja Manastira, ne bi oskrnavili i pobacali niz ostroke grede. Kalueri su se za tu priliku angaovali. Oni su, u pratnji nekoliko crnogorskih ratnika, sa motima sv. Vasilija krenuli uz Pjeivce, u pravcu Markovine i eva, na putu za Cetinje. Kasno u no, 26. januara 1853. godine, kalueri su, sa motima Sv. Vasilija, stigli u ekliko selo Vui Do, gdje su prekonaili u kui Miuna Gvozdenovia i njegove brae. U osvit dana kalueri su, u pratnji nekoliko naoruanih Crnogoraca, nastavili put za Cetinje, gdje su istoga dana, na zalazak sunca, stigli i moti sv. Vasilija pohranili u Cetinjskom manastiru.

Poslije naputanja Manastira i Crne Gore od strane Turaka, Crnogorci su na svean nain moti Sv. Vasilija ponovo vratili u manastirsku kriptu. Bilo je to na urevdan iste godineArhimandrit ostroki, Nikodin Raievi, za svo vrijeme opsade nalazio se u Gornjem manastiru sa ostalim zatoenicima, hrabro se drei i hrabrei ove junake.

U vezi s tim izuzetnim istorijskim dogaajem najimpresivnije djeluje takozvana ostroka granata. Evo, o emu se radi. Kad su Turci, za vrijeme due opsade, tukli topovima Gornji manastir, jedna granata uletjela je kroz prozor u malu vavedensku crkvicu, u kojoj su se, prije prijenosa, nalazile moti Sv. Vasilija. Ovu granatu, koja sreom nije odmah eksplodirala, golim rukama zgrabio je Krco Petrovi i kroz isti otvor vratio je Turcima. Tako je ona, kotrljajui se niz ostroke strane, eksplodirala na opte zaprepaenje Turaka. Drugim dvijema granatama, koje su takoe doletjele i kroz onaj isti prozor pale meu Crnogorce u Gornjem manastiru, vojvoda Mirko je uspio ugasiti fitilje prije nego to su eksplodirale Odbrana manastira Ostrog u toku Omer-paine vojne na Crnu Goru spada u red najslavnijih ratnikih podviga u istoriji

Crne Gore. (uro Batrievi, Dr Anto Gvozdenovi general u tri vojske, www.montenegrina.net)

Tako je vojvoda Mirko Petrovi izuzetnim junatvom spasao moti Sv. Vasilija Ostrokog!

Ako Crnogorci imaju zatitnika Sv. Vasilija, onda Sv. Vasilije ima zatitnika Mirka Petrovia. Tako danas zahvaljujui Mirku Petroviu koji je spasao moti Sv. Vasilija da ih Turci ne bestragaju, Srpska crkva u Ostrogu ubira godinje od hodoasnika minimum 15 miliona eura. Da nije bilo Mirka Petrovia koji je spasio moti Sv. Vasilija danas u Ostrog ne bi dolazio niko, a i malo ko bi uopte znao za Ostrog. Srpska crkva sramno uti povodom nedavnih napada na vojvodu Mirka Petrovia i nee da stane u odbranu ovog Ostrokog heroja.

Mnoge znaajne istorijske linosti imaju zloine na dui: Jedini mogui zakljuak jeste da je vojvoda Mirko Petrovi izuzetno znaajna linost u crnogorskoj istoriji, da niko ne spori poinjeni zloin u Kuima, ali da su njegove zasluge nemjerljive.

Uostalom, sa ove vremenske distance neophodno je napraviti objektivan pristup stvarima. Veliki je i dug spisak znaajnih linosti u svjetskoj istoriji koji imaju i svoju mranu stranu, oceubistva, bratoubistva, pokolje nevinih rtava, nemilosrdne obraune sa politikim protivnicima

Veliki vojvoda Mirko Petrovi bio je surov u surovom i zlom vremenu, meu surovim ljudima, ali njegove su zasluge za ovu dravu mnogo, neuporedivo vee nego njegova nedjela.

Veliko je pitanje to bi sa Crnom Gorom i bilo, da nije bilo Mirka Petrovia na elu njene vojske prilikom dva ratna pohoda Omer-pae Latasa na Crnu Goru. I veliko je pitanje da li bi Crnogorci dobili bitku na Grahovcu 1858. godine.