FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

KATEDRA ZA ANTROPOLOGIJU

Ak. god. 2011./2012.

Danijel Stanić

Konkordancija po spolu pri odabiru liječnika i utjecaj spola, jezika i etniciteta na odnos pacijent - liječnik

Seminarski rad

Kolegij: Medicinska antropologija

Zagreb, 2012

Sadržaj:

0. Abstrakt

1. Uvod

2. Utjecaj spola i konkordancija po spolu

3. Utjecaj jezika na odnos pacijent - liječnik

4. Trajanje liječničkog posjeta u odnosu na spol

5. Zaključak

6. Literatura

0. Abstrakt

Komunikacija i odnos između liječnika i pacijenta važni su faktori u području zdravstvene

zaštite i utječu na mnoge njezine aspekte od kojih su neki: zadovoljstvo i suglasnost pacijenta,

zadovoljstvo liječnika i na ishod samoga liječenja. Žene općenito preferiraju liječnike

ženskoga spola, naročito ako se radi o pregledu povezanome sa problemima specifičnima za

žene. Konkordancija po spolu može zavisiti o širim društvenim, kulturnim i individualnim

faktorima. Postoje razlike u trajanjima posjeta i značajne razlike u samim pregledima koje

obavljaju liječnice i liječnici za vrijeme posjeta. Razlike u trajanju posjeta nestaju kada se u

obzir uzmu dob i dijagnoze pacijenata te druge okolnosti posjeta. U multijezičnim sredinama

komunikacija je otežana, što se u značajnoj mjeri odražava na odnos između liječnika i

pacijenta.

1. Uvod

Medicina se kao primijenjena znanost temelji na uzajamnoj ovisnosti liječnika i pacijenta.

Upravo ta ovisnost zahtijeva interakciju između liječnika i pacijenta, čijim ću se određenim

problemima u ovom seminarskom radu baviti. Teza je da odnos između liječnika i pacijenta

ne ovisi samo o njihovim međuljudskim relacijama, nego i o širem društvenom i kulturnom

kontekstu. U narednim stranicama ću nastojati poduprijeti tezu da makrosocijalna razina (u

diskursu medicinske antropologije) utječe na intermedijarnu (bolnice), mikrosocijalnu (odnos

pacijent – liječnik) i individualnu razinu. To ću pokušati učiniti oslanjajući se na neka

istraživanja (koja uključuju ponajviše sociološke metodologije) provedena u različitim

geografskim i kulturnim sredinama. Mikrosocijalna i individualna razina su, dakako, glavni

predmet proučavanja u ovome radu. Među svim problemima, teorijama i modelima koji

postoje u području proučavanja i istraživanja odnosa liječnika i pacijenta, pozornost ću

ponajprije obratiti na preferencije pacijenata pri odabiru liječnika uvjetovanu spolom i rodom1

istih, kulturnu uvjetovanost tih preferencija (usporedba istraživanja provedenih u

anglosaksonskim zemljama (naročito SAD) sa istraživanjem provedenim u Saudijskoj

Arabiji), trajanju posjeta liječniku kao eventualnom indikatoru kvalitete, probleme u

odnosima u slučajevima kada pacijenti pripadaju manjinskim etničkim grupama i problemima

u odnosu između liječnika i pacijenta u slučajevima kada isti ne pričaju istim jezikom. Dakle,

pokušati ću iznijeti i sistematizirati neke dokaze da spol, kultura, predrasude, jezik i etnicitet

pojedinaca značajno utječu na kvalitetu odnosa između liječnika i pacijenta, zadovoljstvo

istih, a naposljetku i na ishod liječenja.

2. Utjecaj spola i konkordancija po spolu

Teza većine istraživača koji istražuju odnos liječnika i pacijenta u odnosu na spolne i

rodne razlike je da žene općenito preferiraju liječnike ženskoga spola, naročito ako se radi o

pregledu povezanome sa problemima specifičnima za žene. Druga teza je da postoje značajne 1 Eng. gender; individualni konstrukt vlastitog identiteta/izražavanja koji potvrđuje, negira i/ili nadilazi društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškaraca i žena kao i cijelu binarnu osnovu „muškog” i „ženskog” (URL: http://hr.wikipedia.org/wiki/Spol_i_rod) Budući da se u radovima koje sam koristio riječ gender ne spominje u kontekstu roda, rodnih problema i rodnoga identiteta i sloboda, u daljnjem tekstu koristiti ću riječ spol.

razlike u sadržaju posjeta ambulantama (općega zdravlja, ali i specijaliziranim) kod liječnika i

liječnica. U nastavku teksta ću se referirati na neka istraživanja koja se bave tom tematikom i

koja su provedena u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim usporediti sa istraživanjem

provedenim u glavnom gradu Saudijske Arabije, Riyadhu.

Fang, McCarthy i Singer u članku „Are Patients More Likely to See Physicians of the Same

Sex?“ navode da žene preferiraju liječnike ženskoga spola, i to vjerojatno zbog percepcije da

liječnici istoga spola imaju više razumijevanja za „ženske probleme“, ali i zbog manje stida

kod pacijentica. U članku se također navodi da liječnice pokazuju više empatije i stvaraju

topliji odnos s pacijentom. (Fang; McCarthy; Singer, 2004:575)

Navedeni autori su u svojemu istraživanju koristili rezultate nacionalno-reprezentativne

ankete NAMCS (The National Ambulatory Medical Care Survey2) kako bi opisali novije

trendove u omjeru žena koje posjećuju liječnike opće medicine ženskoga spola, odredili

postoje li ti trendovi i u drugim medicinskim specijalizacijama i usporedili karakteristike

posjeta liječnicima oba spola od strane pacijenata oba spola. Korišteni su podaci iz anketa

provedenih od 1995. do 2000. godine. (2004:575)

Autori članka su imali pristup povjerljivim podacima o godinama i spolu liječnika (to su

podaci koji se ne mogu pronaći među javno dostupnim NAMCS anketama). Liječnici su

ispunjavali anketu za svaki pojedinačni posjet pacijenta, a putem ankete su bili upitani jesu li

na pregledima obavljali određene preglede (npr. Papanicolaou test, pregled zdjelice, palpaciju

grudi, digitalni rektalni pregled, mjerenje kolesterola), ali i o specifičnim savjetima koje su

davali pacijentima tijekom posjeta (npr. o dijeti, tjelovježbi i prestanku pušenja).

Ukupno je analizirano 92,389 posjeta pacijenata s postojećim podacima o dobi i spolu

liječnika, što je reprezentativan uzorak koji predstavlja procijenjenih 3 bilijuna posjeta

liječniku u SAD-u od 1995. do 2000. (2004:575-576)

Analiza podataka je pokazala da su unutar primarne zdravstvene zaštite žene obavile 59%

svih posjeta liječniku i da se taj omjer nije značajno mijenjao tijekom vremena. Također,

liječnice opće prakse su imale generalno mlađe pacijente (starost pacijenta je u prosjeku bila

46 godina) od liječnika opće prakse muškoga spola (u prosjeku 49 godina). (2004:576)

2 NAMCS je godišnja anketa kojom se ispituju liječnici u ordinacijama, a istraživanje provodi

Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku (National Center for Health Statistics, NCHS).

Njihovo istraživanje je potvrdilo tezu o preferenciji spolne konkordancije kod izbora liječnika

od strane pacijentica:

„Liječnice je posjećivao veći broj pacijenata ženskoga (73%) nego muškoga spola, dok je

liječnike muškoga spola posjećivalo manje pacijenata ženskoga spola (56%). Ta razlika je

rasla s vremenom, tako da je 2000. godine čak 78% svih posjeta liječnicama bilo od strane

žena.“ (Fang; McCarthy; Singer, 2004:577)

Zanimljivo je kako su liječnice imale manje posjeta pacijenata oboljelih od kroničnih bolesti

koje su povezane sa glavnim uzročnicima smrti u SAD-u (kardiovaskularne i

cerebrovaskularne bolesti). (2004:577)

Istraživanja liječnika primarne zdravstvene zaštite pokazuju značajne razlike u pregledima

koje su obavile liječnice i liječnici za vrijeme posjeta:

„Liječnice su obavljale više pregleda grudi, zdjelice, Papa-testova, naručivanja za

mamografski pregled i savjetovanja o samopregledu grudi svojim pacijenticama. S druge

strane, liječnice su mnogo manje obavljale rektalni pregled muškarcima u dobi od 50 godina i

više, ali podjednako su obavljale PSA testiranje. Za liječnice je bilo vjerojatnije da će obaviti

preventivni pregled vezan za ženski spol i bolesti koje se vežu uz ženski spol. Vjerojatnost se

spustila za obavljanje pregleda koji se ne vežu niti za jedan specifičan spol (spolno neutralni

pregledi), kao što je mjerenje kolesterola, savjetovanje o dijeti, tjelovježbi i pušenju.“ (Fang;

McCarthy; Singer, 2004:577)

Kako bi se došlo do nekakvih saznanja o razlozima odabira liječnika istoga spola i kako bi

mogli zaključivati radi li se o urođenom faktoru ili o kulturno uvjetovanom fenomenu,

potrebno je istraživati pojavu u različitim geo-kulturnim sredinama.

U članku „How physician gender shapes the communication of medical care in Saudi Arabia:

The case of female patients„ B. M. Abdelrhman istražuje odnos liječnika i pacijenta zavisno o

spolu u Saudijskoj Arabiji. To je jedini članak obrađen za potrebe ovoga seminara koji

istražuje istu pojavu u jednoj „nezapadnoj“ zemlji. Abdelrhmanovo istraživanje je provedeno

u centrima primarne zdravstvene zaštite grada Riyadha, glavnoga i najvećega grada Saudijske

Arabije.

Riyadh je podijeljen u pet geografskih zona te je za istraživanje iz svake od zona nasumično

odabran jedan centar primarne zdravstvene zaštite. Autor navodi da je ispitano osamdeset

pacijentica iz svakoga centra, a korištena je metoda upitnika. (Abdelrhman, 2011:14)

Saudijska Arabija se nalazi na Arapskom poluotoku, u Jugozapadnoj Aziji. Većinu teritorije

prekriva pustinja. Početak iskorištavanja nafte nakon drugog svjetskog rata je preobrazio

nomadsku zemlju i omogućio izgradnju infrastrukture. Saudijsko društvo još je uvijek u

velikoj mjeri konzervativno i značajan utjecaj imaju islamski vjerski vođe (ulema3). Arapski

jezik, odnosno njegov lokalni dijalekt, je jezik većine stanovništva, a Islam je jedina službeno

priznata religija. Velik broj stanovnika čine strani državljani koji rade u industriji nafte.

Društveno-kulturne osobitosti u Saudijskoj Arabiji su specifične, kao i svi povijesni utjecaji

koji su do sada konstruirali organizaciju i relacije unutar zemlje, pa je nedvojbeno da

globalno-ekonomska, društveno-kulturna i religijska pozadina, povijest i specifične vanjske i

unutarnje relacije imaju utjecaja i na odnose između liječnika i pacijenata. Navedeno

istraživanje u Saudijskoj Arabiji podupire neka saznanja dobivena istraživanjima

provedenima u SAD-u, ali i ukazuje na faktore velikih društveno-kulturnih različitosti koji su

još više djelovali na naglašenost rezultata Abdelrhmanovog istraživanja.

Abdelrhman navodi da su rodne i spolne uloge i odgovornosti specifične u kulturi Saudijske

Arabije; žene su konzervativne u dijeljenju svojih problema sa liječnikom muškoga spola

(pogotovo ako je problem intimne prirode) jer su žene po Islamskoj doktrini učene ne

razotkrivati se u prisustvu muškaraca (osim u prisustvu bliskih muškaraca i u slučajevima

kada je to neophodno). (Abdelrhman, 2011:17)

U raznim istraživanjima se pokazalo da žene kao pružateljice zdravstvene zaštite pokazuju

više zanimanja za psihosocijalne aspekte pacijenata od muškaraca, što bi mogao biti razlog

konkordanciji po spolu pri odabiru liječnika.

U većini obitelji u Saudijskoj Arabiji, žene imaju ključnu ulogu u pružanju zdravstvene zaštite

za svoju obitelj, za što autor članka smatra da je vjerojatno glavni izvor razlika u stavovima

muškaraca i žena. Autoru je iznenađujuća činjenica da su pacijentice liječnicima muškoga

3 „Ulema je arapski izraz za poznavaoca Islama . Među muslimanima označava priznate, autoritativne osobe u teologiji. U prošlosti su uleme ozakonili nastup vlasti halifa i vladara. U Osmanlijskom Carstvu je savjet ulema zalazio u razvoj društva i države. Danas su uleme uglavnom savjetnici religijskih ministarstva, a njihovo mišljenje ima ponekad i značaj presude ili cenzure.“ (URL: http://bs.wikipedia.org/wiki/Ulema)

spola dale slabe ocjene, te vjeruje da bi uzrok tomu mogao biti u Saudijskim kulturnim

normama. Te norme u nekim prilikama teže ka ljepšem ophođenju sa ženama i iskazivanju

više poštovanja prema ženama. To bi mogao biti razlog iskazivanja većeg zadovoljstva

liječnicama, uz kulturno uvjetovane odbojnosti prema pregledu od strane muškaraca.

(Abdelrhman, 2011:18)

Zanimljivo je i kako su pacijentice dobroga zdravstvenoga stanja svoje liječnike ocijenili

boljim ocjenama na Likertovoj ljestvici od onih lošega zdravstvenog stanja. Za faktore

suosjećajnosti i brižnosti, ocjene su bile značajno više ukoliko je liječnik ženskoga spola.

(Abdelrhman, 2011:16)

Postoji mnogo faktora koji mogu utjecati na fenomen tendencije biranja liječnika istoga spola.

Kako navode Fang, McCarthy i Singer, jedan od njih bi mogao biti u percepciji žena kao

suosjećajnijih i bližim izborom ženama za potrebe preventivnih pregleda i intimnijih pregleda

koji su povezani sa zdravstvenim problemima specifičnima za žene. Također, pacijentice

imaju veću mogućnost biranja liječnika po spolu zbog toga što se broj liječnica povećava.

Trend konkordancije po s polu pacijentica s liječnacama doveo je do većeg osjećaja

vremenskog pritiska, nezadovoljstva i stresa kod liječnica. (Fang; McCarthy; Singer,

2004:578)

Drugo objašnjene za biranje liječnika po spolu bi moglo biti to da liječnice imaju posebno

zanimanje za preventivno savjetovanje i žensko zdravlje. (Fang; McCarthy; Singer, 2004:579)

Važno je naznačiti da i danas većina pacijentica posjećuje liječnike muškoga spola, i to zbog

toga jer su liječnici muškoga spola u većini. Ali budući da broj studentuca koje ulaze u

medicinsku profesiju raste i da je ukupan broj pacijentica veći od broja pacijenata muškoga

spola, to bi se moglo promijeniti. Ovakvi trendovi bi mogli utjecati na karijere liječnika

muškoga i ženskoga spola. S druge strane, veća potražnja za liječnicama u ordinacijama bi

mogla navesti studente medicine muškoga spola na odabir neke druge specijalizacije. Svi

autori se slažu da je te kulturno ukorijenjene elemente koji dovode do konkordancije po spolu

kod odabira liječnika teško eliminirati pomoću medicinske obuke ili kroz strukturu

zdravstvene organizacije.

Abdelrhman navodi i da su pacijenti slabijega zdravstvenoga stanja daju značajno manje

ocjene liječnicima, a to objašnjava većom negativnosti liječnika prema bolesnijim

pacijentima. Po njemu bi povećana negativnost liječnika naspram bolesnijih pacijenata bi

mogla nastati zbog liječnikove frustracije, koja je opet uzrokovana eventualnom negativnošću

i nesuradnjom bolesnijih pacijenata. Pacijenti sa težim zdravstvenim stanjem su sami po sebi

zahtjevniji i skloniji stresu i lošijim raspoloženjima. U specifičnim slučajevima i predrasude

prema bolesnijim pacijentima ne mogu biti isključene. (Abdelrhman, 2011:18)

Spol liječnika se pokazuje kao pouzdan prediktor pacijentovog zadovoljstva, te bi liječnici

muškoga spola mogli biti u nepovoljnom položaju kada se njihov rad i zadovoljstvo njihovih

pacijenata uspoređuje sa onima liječnika ženskoga spola.

3. Utjecaj jezika na odnos pacijent - liječnik

Prema članku „Culture, Language, and the Doctor-Patient Relationship“ W. J. Fergusona

i L.M. Candib, samo 25% svih važnih istraživanja o odnosu između liječnika i pacijenta

uključuju i pacijente koji ne pričaju engleski jezik. (Ferguson; Candib, 2002:353)

Autori Ferguson i Candib su pri svome istraživanju tražili strategije kojima se može

unaprijediti veza između liječnika i pacijenta. Prolazeći kroz literaturu, izdvojili su nekoliko

zajedničkih tema: pristupi jezičnim barijerama, prepoznavanje liječničke pristranosti

(uključujući i rasizam) i građenje veze između liječnika i pacijenta. (Ferguson; Candib,

2002:353)

Istraživanje Fergusona i Candiba je kvantitativne prirode; radi se o istraživanju velike baze

podataka; članaka objavljenih na engleskom jeziku od 1966. do 2000. godine. Korišten je

Medline4 i pretraživenje je provedeno korištenjem ključnih riječi kao što su kultura, rasizam,

manjinske populacije, jezik, zadovoljstvo pacijenata i empatija. Od 400 isprva pronađenih

istraživanja je tek 21 zadovoljilo kriterije autora i ušlo u daljnju analizu. Ferguson i Candib su

pokazali da je jezik kojim pričaju pacijent i liječnik možda i relevantnija varijabla od

etniciteta. (Ferguson; Candib, 2002:354)

Jedno istraživanje koje je ušlo u analizu Fergusona i Candiba je i istraživanje5 u kojemu je

ispitano 476 pacijenata kojima je primarni jezik Španjolski. Ispitanici su podijeljeni u tri

grupe: grupu onih koji su ispitani na engleskom, grupu ispitanih uz pomoć prevoditelja i

4Medline (Medical Literature Analysis and Retrieval System Online) je najpoznatija medicinska bibliografska baza podataka koju stvara National Library of Medicine (NLM, Bethesda, USA).

5 Baker, D.W.; Hayes, R.; Fortier, J.P. Interpreter use and satisfaction with interpersonal aspects of care for Spanish-speaking patients. Med Care 1998;36:1461-70.

grupu ispitanih bez prevoditelja (unatoč tome što su pacijenti rekli da je prevoditelj potreban).

Grupa ispitana uz pomoć prevodioca je općenito dala negativne izjave o susretljivosti

medicinskog osoblja, ali negativni utisci grupe pacijenata koji su zahtijevali prevoditelja ali ga

nisu dobili su bili puno veći. (Ferguson; Candib, 2002:354)

Sva istraživanja koja su ušla u analizu Fergusona i Candiba pokazuju da su i liječnik i

pacijent zadovoljniji ukoliko pričaju istim jezikom ili je prisutan prevoditelj. Uz prisutnost

prevoditelja su pacijenti koji ne pričaju engleski jezik nakon pregleda bili informiraniji, a i

postavljali više pitanja. (Ferguson; Candib, 2002:354)

Navedeno je i jedno istraživanje (nisam uspio pronaći podatke o istraživačima) u kojemu je

uzorak pacijenata u jednoj multi-etničkoj sveučilišnoj bolnici bio sniman kamerom za vrijeme

posjete liječniku. Pacijenti koji pričaju engleski jezik su imali skoro pa tri puta više ponuda i

prilika za dobivanje informacija, dok su pacijenti koji pričaju španjolski jezik imali manje

vjerojatnosti da će dobiti objašnjenje od liječnika (unatoč činjenici da je profesionalni

prevoditelj bio prisutan). (Ferguson; Candib, 2002:355)

Sada ćemo se vratiti na Abdelrhmanovo istraživanje u Riydahu u kojemu se spominju i

specifični problemi vezani za jezik u ustanovama javnoga zdravlja u tome gradu pripadajućoj

državi. U Saudijskoj Arabiji komunikacija je među različitim kulturama svakodnevni dio

zdravstvene zaštite, te su jezične različitosti puno veći problem nego u SAD-u:

„U Saudijskoj Arabiji većina medicinskog osoblja ne priča arapski jezik. Ukupan broj

liječnika u regiji Riyadh je 2860, od kojih čak 2429 nisu iz Saudijske Arabije. Pacijenti bez

dobrog obrazovanja ili dobrog prevoditelja u bolnicama se suočavaju sa velikom jezičnom

barijerom.“ (Abdelrhman, 2011:19)

Također, bitno je naznačiti da je obrazovanje značajan faktor u uspješnosti sporazumijevanja i

procjeni zadovoljstva komunikacijom između liječnika i pacijenta.

4. Trajanje liječničkog posjeta u odnosu na spol

Dokazane su bitne razlike između liječnika muškaraca i liječnika žena u tipovima usluga,

pregleda i savjeta, ali i u trajanju samoga pregleda.

Po istraživanju Fang, McCarthy i Singer, trajanje posjeta liječnicima muškoga spola je u

prosjeku trajalo dvije minute kraće od posjeta liječnicima ženskoga spola, tj. sedamnaest

naspram devetnaest minuta. (Fang; McCarthy; Singer, 2004:576)

Takvi rezultati su pronađeni i u drugim sličnim istraživanjima na području SAD-a, i jasno je

navedeno da je raspon trajanja posjeta velik.

Abdelrhmanovo istraživanje posjeta liječnicima u Saudijskoj Arabiji je pokazalo slične

rezultate - da su posjeti kod liječnica u prosjeku trajali dulje; dvadeset minuta, dok su posjeti

kod liječnika muškoga spola u prosjeku trajali šesnaest minuta. (Abdelrhman, 2011:16)

Navodi se da je uzrok duljem trajanju posjeta kod liječnica bi mogao bitu u tome što žene u

Saudijskoj Arabiji puno slobodnije razgovaraju sa ženama o svojim problemima. U takvim je

posjetima više žena progovorilo o dodatnim zdravstvenim problemima nego u posjetima

liječnicima muškaracima. (Abdelrhman, 2011:18)

Također, neka istraživanja su pokazala da posjeti moraju trajati barem 20 minuta kako bi

pacijenti bili učinkovito uključeni u odluke o liječenju. (Abdelrhman, 2011:18)

Drugi faktor relevantan za duljinu posjeta pacijentice liječniku muškarcu u Saudijskoj Arabiji

je prisutnost muža ili bliskog rođaka:

„U kulturi Saudijske Arabije, žena sa zdravstvenim problemom će u posjet liječniku ići sa

bliskim rođakom muškoga spola ili mužem, naročito ako je liječnik muškoga spola. On će

liječniku opisati problem i obaviti većinu razgovora. Prethodna istraživanja pokazala da

prisutnost člana obitelji utječe i na pacijentovo, ali i na liječnikovo ponašanje tijekom

posjeta.“ (Abdelrhman, 2011:18)

Pacijenti koji posjećuju svoga liječnika dulje vremensko razdoblje (više od dvije godine), kao

i pacijenti boljega zdravstvenoga stanja, su generalno zadovoljniji komunikacijskim stilom

liječnika i kvalitetom posjeta nego oni koji ga posjećuju u razdoblju manjem od jedne godine.

(Abdelrhman, 2011:16)

Jedan od faktora koji bi mogao utjecati i na razlike u prosječnoj duljini trajanja posjeta, ali i

na konkordanciju s liječnicama prema spolu, mogao bi biti i različita priroda muškaraca i žena

(iako je sigurno da kulturni obrasci u velikoj mjeri modeliraju tu „prirodu“). Napominjem

kako u sljedećim odlomcima pojam roda itekako može imati ulogu u svome pravome

značenju.

S. Romaine u članku „Communicating Gender. Gendered Talk: Gossip, Shop Talk, and the

Sound of Silence“ navodi da su uvriježene "ženske" osobine emotivnost, empatija,

potlačenost, pretjerana svjesnost, konzervativnost, osjetljivost i solidarnost. (Romaine,

1999:234)

Dugo kroz povijest se smatralo da žene pričaju više od muškaraca, a takva uvriježena

mišljenja postoje i danas. Romaine navodi da su mnoga empirijska istraživanja o postojanju

„ženskog jezika“ i duljeg pričanja žena rezultirala su dvosmislenim rezultatima. Ukoliko

govor žena uspoređujemo s govorom muškaraca to je androcentrizam, jer idemo iz

perspektive muškoga govora koji je kod takvih istaživanja smatran superiornim. (Romaine,

1999:236)

Romaine kasnije u tekstu navodi:

„Recimo da imamo nekakve dokaze da muškarac i žena imaju drugačiji jezični stil u

određenim kontekstima, ali postoje li razlike u sadržaju onoga što govore? Neka istraživanja

su pokazala da se sadržaj govora muškarca i žena razlikuje i po temi, ali i po strukturi - žene

više govore o međuljudskim odnosima, vezama i osjećajima. Razlog bi mogao biti to što se

žene više nalaze (ili su se nalazile) u intimnoj sferi, s kolegicama u dnevnom boravku, dok su

muškarci s prijateljima u restoranima, kafićima ili na poslu. Žene više pričaju o društvu, a

kod muškaraca je posebno izražen natjecateljski duh. Pokazalo se da žene puno češće daju

povratnu informaciju u razgovoru, kao na primjer: da?, stvarno?, zbilja? i nemoj mi reći!.

Najviše izraza iznenađenja postoji u komunikaciji između dvije žene, dok je u komunikaciji

između muškarca i žene najmanje povratnih informacija. Također, pokazalo se da su žene

voljnije dopustiti istraživanje svojih razgovora.“ (Romaine, 1999:237-238)

Takva, velikim dijelom i generalizirana saznanja bi zasigurno mogla utjecati na prosječno

dulje trajanje medicinskih posjeta kod liječnica, napose u slučajevima kada je i pacijent

ženskoga spola. Naime, medicinski pregled se u velikoj mjeri sastoji od razgovora koji

uključuje dijeljenje intimnih informacija, što bi moglo utjecati na povećanje prijateljskoga

odnosa između liječnika i pacijenta ženskoga spola i rezultirati duljim trajanjem pregleda.

Ključno je napomenuti, kao što i većina autora koja spominje trajanje medicinskog posjeta

navodi, da razlike u trajanju posjeta između liječnika različitoga spola nestaju kada se u obzir

uzmu dijagnoze pacijenata, dob pacijenata i okolnosti i sadržaj posjeta.

5. Zaključak

Odnos između liječnika i pacijenta ne ovisi samo o njihovim relacijama na individualnoj

razini, nego u značajnoj mjeri i o globalnom (ekonomskom i političkom), društvenom i

kulturnom kontekstu.

Sigurno je da spol, predrasude na osobnoj i kolektivnoj razini, jezik i etnicitet značajno utječu

na kvalitetu odnosa između liječnika i pacijenta, što se svakako može odraziti na rezultate

liječenja. Također, izvjesno je da su i liječnik i pacijent zadovoljniji ukoliko pričaju istim

jezikom ili je prisutan profesionalni prevoditelj. Rastući trend konkordancije po spolu

liječnika (napose liječnica) može biti uzrokovana mnoštvom faktora; od faktora individualne

preferencije do biološki uvjetovanih predispozicija koje su dodatno poticane i izgrađene

procesima socijalizacije i enkulturalizacije, političkim i socijalnim promjenama (npr.

feministički pokret nakon kojega raste broj zaposlenosti žena u svim sektorima koji su do tada

bili rezervirani za muškarce). Pojava da liječnice i liječnici ne obavljaju iste ili slične

preventivne preglede u zavisnosti o spolu pacijenta je po mome mišljenju zabrinjavajuća jer

osjećaji srama, stidljivosti i osobne neugode ne bi trebali imati prednost pred zdravljem.

Neprestana društvena reorganizacija djeluje na sve društvene strukture i dopire do svake

osobe koja je dio sustava zahvaćenoga u mrežu globalizacije, pa tako dopire i do područja

najosjeljivijeg i najintimnijeg dijela javnoga zdravlja; onoga u kojemu se susreću pacijent i

liječnik.

Literatura:

Abdelrhman, B. M. How physician gender shapes the communication of medical care in Saudi Arabia: The case of female patients. Sudanese Journal of Public Health. Vol. 6, No. 1 (Siječanj 2011).

Cooper-Patrick, L.; Gonzales J. J.; Thi Vu, H.; Powe, N. R.; Nelson, C. Race, Gender, and Partnership in the Patient-Physician Relationship. The Journal of the American Medical Association. Vol 282, No. 6. (Kolovoz 1989).

Fang, M. C.; McCarthy, E. P.; Singer, D. E. Are Patients More Likely to See Physicians of the Same Sex? Recent National Trends in Primary Care Medicine. The American Journal of Medicine. Vol. 117 (Listopad 2004).

Ferguson, W. J.; Candib, L. M. Culture, language, and the doctor-patient relationship. Family Medicine and Community Health Publications and Presentations. University of Massachusetts Medical School. Vol. 34, No. 5. (Svibanj 2002).

Romaine, S. Communicating Gender. Gendered Talk: Gossip, Shop Talk, and the Sound of Silence (Lipanj 1999).

Roter, D. L.; Hall, J. A.; Aoki, Y. Physician Gender Effects in Medical Communication. A Meta-analytic Review. The Journal of the American Medical Association. Vol. 288, No. 6 (Kolovoz 2002.)

Wikipedia, the free encyclopedia. Saudi Arabia. URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Saudi_Arabia (22.03.2012.).