KOTOR U ANTICI I U EPILIJU IVANA BOLICE.pdf

8/16/2019 KOTOR U ANTICI I U EPILIJU IVANA BOLICE.pdf

1/68

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

HRVATSKI STUDIJI

Marina Polinčić

KOTOR U ANTICI I U EPILIJU IVANA

BOLICE

DIPLOMSKI RAD

Mentor:

doc. dr. sc. Maja Matasović

Zagreb, 2014.


2/68

2

SAŽETAK

U ovom radu obraĊuje se grad Kotor i njegova okolica u antici na temelju antiĉkih autor te u razdoblju ranog novog vijeka na osnovi djela Ivana Bolice Descriptio urbis Ascriviensis .

Pomoću antiĉkih izvor a prikazuju se nastanak i promjena imena grada Kotora. Iz djela seizdvaja ju i objašnjavaju mitološki termini koji se pojavlju ju zajedno s kršćanskim motivima.Usporedbom pojedinih stihova prouĉit će se utjecaj Vergilijeve Eneide i Georgika na Opis grada

Kotora te će se ukazati na sliĉnosti u naĉinu pisanja pohvale grada izmeĊu Marka MarulićaBolice. Prikazat će se povijest grada Kotora do kraja 16. stoljeća i ustanovit će se kojznamenitosti navedene u Boliĉinu epiliju postoje i danas.

Kljuĉne rijeĉi: Ivan Bolica, epilij, Kotor, znamenitosti, mitologija, Vergilije

SUMMARY

This paper talks about the city of Kotor and its surroundings in the antique times based on

ancient authors, and in the early modern era, based on the work of Ivan Bolica Descriptio urbis

Ascriviensis . The origin and changes in the name of the city of Kotor have been displayed using

ancient originals. Mythological terms that appear alongside Christian motives are singled out andwell explained. Influence of Virgil's Aeneid and Georgica on Description of the city of Kotor by

comparing individual verses will show similarities in the way of writing eulogies to the city

between Marko Marulić and Bolica. The history of the city of Kotor will be shown all the way tthe end of the 16 th century and it will be determined which sights mentioned in Bolica's epic exist

today.

Key words: Ivan Bolica, epic, Kotor, sights, mythology, Virgil


3/68

SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................................................... 4

1.1. Cilj rada ............................................................................................................................ 4

1.2. O autoru ............................................................................................................................ 51.3. Hrvatski ep u razdoblju humanizma ................................................................................. 6

1.4. Istraţenost teme ................................................................................................................ 81.5. Metodologija istraţivanja ................................................................................................. 9

2. KOTOR U STAROM, SREDNJEM I RANOM NOVOM VIJEKU .................................... 10

2.1. Povijesni kontekst ........................................................................................................... 10

2.2. Prirodne ljepote Boke kotorske ...................................................................................... 14

3. DESCRIPTIO ASCRIVIENSIS URBIS ................................................................................... 16

3.1. Pojava imena grada Kotora kod antiĉkih autora ............................................................. 163.2. Vrsta i kompozicija djela ................................................................................................ 19

3.3. Sadrţaj djela ................................................................................................................... 203.3.1. Zazivanje ilirskih muza ................................................................................................ 21

3.3.2. Posveta prijatelju .......................................................................................................... 21

3.3.4. Završetak ...................................................................................................................... 364. ANTIĈKI ELEMENTI U DJELU ......................................................................................... 38

4.1. Antiĉki motivi i mitološka imena ................................................................................... 384.2. Utjecaj Vergilijevih Georgika na Bolicu ........................................................................ 40

4.3. Utjecaj Vergilijeve Eneide na Bolicu ............................................................................. 48

5. LAUDATIONES URBIUM ..................................................................................................... 54

5.1. Hrvatski latinisti 15. i 16. stoljeća koji su pisali pohvale gradova ................................. 545.2. Sliĉnosti izmeĊu Marulića i Bolice ................................................................................ 57

6. ZAKLJUĈAK ........................................................................................................................ 61

7. POPIS LITERATURE ........................................................................................................... 63


4/68

4

1. UVOD

1.1. Cilj rada

Ovaj će se rad baviti opisom grada Kotora i njegove okolice od antike do ranog novogvijeka . Antiĉki će Kotor biti prikazan na temelju zapisa grĉkih i rimskih autora, dok će zaranonovovjekovni Kotor glavni izvor biti Ivan Bolica i njegov Opis grada Kotora . Budući da suţ ivot i djelovanje Iva na Bolice nedovoljno zastupljeni u hrvatskoj knjiţevnosti na latinskom jeziku, ovim će se radom pokušati objediniti i proširiti sva saznanja koja do danas postojenavedenom pjesniku i o njegovom djelu.

Istraţivanje će se vršiti u dva smjera. Najprije će se prouĉiti povijest i promjene nazivgrada Kotora koji su zabil jeţeni u djelima antiĉkih autora kao što su: Plinije Stariji, Ptolomej,Livije, Strabon. Iz njihovih će se navoda doznati najraniji podaci o gradu Kotoru, o njegovostanovništvu i o poloţaju. TakoĊer će se prikazati povijesne prilike 16. stoljeća u graduKotoru injegovoj okolici te će se one kasnije usporediti s informacijama koje nam Bolica donosi u svoepiliju.

Drugi dio istraţivanja vezat će se uz samo djelo Ivana Bolice Descriptio Ascriviensis urbis . Iz njega će se išĉitati topografija, zemljopisni poloţaj i znamenitosti Kotora u 16. stoljećte će se iste usporediti s današnjim stanjem. Osim toga, djelo će se usporediti s Vergilijevo

Eneidom i Georgikama na temelju motiva, epizoda i opisa. Pokazat će se snaţni utjecaj togrimskog pjesnika na Bolicu.

U radu će se promotriti i drugi hrvatski pjesnici koji su pisali pohvale gradova nlatinskom jeziku. Pokušat će se pronaći sliĉnosti izmeĊu Bolice i Marka Marulića, koji se smanajvećim hrvatskim humanistom.


5/68

5

1.2. O autoru

Hrvatski pjesnik Ivan Bona - Bolica roĊen je oko 1520. u Kotoru gdje je i umro 1572.godine. Potjeĉe iz ugledne patricijske obitelji. Otac mu je bio kotorski plemić Nikola Ivanov d

Bona, a majka Pave (Paula) Zagurović.1

U kotorskim se povijesnim izvorima ova obitelj navodikao Bolicza , Bolizza i Boliza . U Hrvatskom biografskom leksikonu stoji da se ovaj kotorski

pjesnik potpisivao kao Bona , a nikada kao Bolica ili Boliris . Povjesniĉari knjiţevnosti P.Kolendić, A. Mayer i V. Vratovićsmatraju da je oblik Boliris pogrešno proĉitan umjesto Bolicis .2 Postoji mogućnost da je došlo do tiskarske pogreške te da su se zbog sliĉnosti tadašnje grafijelako mogla zamijeniti slova c i r . Osim toga, ovoj pretpostavci ide u prilog i to što u Kotoru nemazabiljeţenog prezimena Boliri .3 U Hrvatskom biografskom leksikonu takoĊer stoji da je ovaj

pjesnik ranije bio uvrštavan meĊu Bolice, a da ga Risto Kovijanić, jedan od znaĉajniji povjesniĉara Boke, svrstava u obitelj Bona. Uz to, Kovijanić još navodi da Boliĉina ţena Trifuna potjeĉe iz roda Bolica.4

Dakle, Ivan Bolica potjeĉeiz ugledne kotorske obitelji ĉijoj grani pripadaju i dubrovaĉkiBunići. Smatra se da je studirao pravo u Padovi, nakon ĉega je obnašao razliĉite duţnosti kotorskoj gradskoj upravi. Bio je općinski odvjetnik, ĉlan Malog vijeća, poslanik u Veneciji,

pet puta bio je izabran i za suca. 5 Zahvaljujući gore navedenom Risti Kovijaniću danas nam je poznato da je Bolica ĉast suca obnašao 1552., 1556., 1561., 1564.,i 1567. godine. 6 Naime,Kovijanić navodi da je kotorski sudac Ivan Bona potvrĊivao neke kupoprodajne ugovore što nam potvrĊuje da je vršio sluţbu suca.7

Bolica je pisao na latinskom i talijanskom jeziku. Njegovo je najpoznatije djelo

Descriptio urbis et sinus Ascriviensis (Opis zaljeva i grada Kotora ) koje je nastalo izmeĊu 1538.

1 Aleksandar STIPĈEVIĆ (ur.): Hrvatski biografski leksikon 2 (dalje: HBL), Jugoslavenski leksikografski zavodMiroslav Krleţa, Zagreb, 1989., 123-124.2 HBL, 108-109.3 Veljko GORTAN i Vladimir VRATOVIĆ: Hrvatski latinisti , Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti, Matica hrvatska,Zagreb, 1969., 667.4 HBL, 123-124.5 Ivan BONA-BOLICA: Opis zaljeva i grada Kotora , prir. i prev. Relja Seferović i Luko Paljetak, Matica hrvatska-Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2010., 59.6 Miroslav PANTIĆ: Književnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od XVI. do XVIII. veka , Beograd, SKZ, 1990.,14.7 Detaljnije informacije u: Risto KOVIJANIĆ: Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVIvijek), 2. Titograd, 1974.


6/68

6

i 1551. godine. Ovaj je epilij ispjevan u 331 heksametru i posvećen je Boliĉinom nećaku, IliZaguroviću. Djelo je prvi put objavljeno kao dodatak Povijesti Dubrovnika (Storia di Raugia ),talijanskog dominikanca Serafina Razzija. Osim navedenog epilija, Bolici se pripisuje jedan

latinski epigram, jedan sonet na talijanskom jeziku i ţivotopis kotorske redovnice blaţene Ozane(Vita della Beata Osanna da Cattaro ), koja će prema legendi odigrati vaţnu ulogu u ratu protivTuraka (1538.- 1540.), a njega će Bolica spomenuti u svom epiliju, o ĉemu će kasnije biti višerijeĉi.8

Ivan Bona - Bolica bio je ugledan meĊu svojim suvremenicima te je nazvan „zvijezdomdomovine”. SugraĊanin Ludovik Paskalić posvetio mu je dvije elegije na latinskom jeziku.9

1.3. Hrvatski ep u razdoblju humanizma

Humanizam je dugo razdoblje u hrvatskoj knjiţevnosti koje zapoĉinje u prvoj polovici 15i traje sve do poĉetka 17. stoljeća. Tada na hrvatsko podruĉje dolaze talijanski pedagozi i otvarajuse prve škole koje se temelje na humanistiĉkim znanostima ( studia humanitatis ). Ipak, zbognedostatka visokih škola i sveuĉilišta, hrvatska se mladeţ, barem oni dobrostojeći, školuje Italiji i u dr ugim europskim zemljama, kao što su MaĊarska (tadašnja Ugarska), NjemaĉkaFrancuska, Poljska. Glavni jezik u kulturnom i javnom ţivotu je latinski.10 Hrvatska jeknjiţevnost na latinskom jeziku u ovom razdoblju bila dobro zastupljena. Njegovali su se svr odovi i vrste preuzeti iz grĉko- rimske starine.

U humani stiĉkoj knjiţevnosti veliki ugled ima ep, i to religijski. U njemu dolazi do preplitanja mitoloških i kršćanskih motiva. Dakle, još uvijek je vidljiv snaţan utjecaj antiĉki pisaca, osobito Vergilij a, ali i kršćanskih autora epova, kao što je Juvenk. Osim religijskog, uhumanizmu je zastupljen i zaviĉajni ep, a u kasnijim razdobljima javljaju se znanstven(Bošković, Zamanja) i didaktiĉki epovi. Predstavnici hrvatskog humanistiĉkog epa su: Jako

8 I. BONA - BOLICA, n. dj., 59.

9 Ivo BANAC, Slobodan PROSPEROV NOVAK, Branko SBUTEGA: Stara književnost Boke, Slon, Zagreb, 1993.,341. 10 Branimir GLAVIĈIĆ: „Hrvatski latinisti-humanisti na razmeĊu XV./XVI. stoljeća” Senjski zbornik, XVII (1990.),61 – 62. (dostupno na stranici: Hrčak – Portal znanstvenih č asopisa Republike Hrvatske , http://hrcak.srce.hr/74389 , zadnji pristup 27. kolovoza 2014.)

http://hrcak.srce.hr/74389http://hrcak.srce.hr/74389http://hrcak.srce.hr/74389http://hrcak.srce.hr/74389


7/68

7

Buni ć, Ivan Polikarp Severitan, Damjan Beneša, Marko Marulić, Ilija Crijević i Ivan Bona-Bolica. 11

Jakov Bunić napisao je najstariji hrvatski ep, ĉiji je naziv De raptu Cerberi (Otmica

Kerbera ). Ovaj epilij mitološkog je karaktera te govori o Herkulovom silasku u podzemlje kako bi spasio junaka Tezeja. Osim navedenog djela, Bunić je napisao i religiozni ep De vita et gestis Christi ( Kristov život i djela).

Ivan Polikarp Severitan autor je epova Solimais ( Pjesma o Jeruzalemu ) i Feretreis

(povijest urbinske obitelji Montefeltro), dok je ep De morte Christi napisao Damjan Beneša. Najpoznatiji hrvatski humanistiĉki ep je Davidias ( Davidijada ) Marka Marulića koji govori o biblijskom kralju Davidu. 12

Osim religiozne tematike, u hrvatskom humanistiĉkom epu zastupl jena je i onazaviĉajnog karaktera. Kao predstavnici se istiĉu Ilija Crijević sa svojim nedovršenim epom De

Epidauro (O Dubrovniku ) te Ivan Bona - Bolica koji je napisao Descriptio Ascriviensis urbis

(Opis grada Kotora ).

11 V. GORTAN i V. VRATOVIĆ, n. dj., 26. 12 B. GLAVIĈIĆ, n. dj., 65.


8/68

8

1.4. Istraženost teme

Ţivotom Ivana Bolice i njegovim djelom bavili su se, izmeĊu ostalih: Francesco MariaAppendini, Flaminio Cornaro, Milivoj Šrepel, Fran Alfirević, Antun Mayer, Risto Kovijanić,

Vladimir Vratović, Relja Seferović i Luko Paljetak.13

Talijanski povjesniĉar Francesco Maria Appendini meĊu prvim je autorima koji su pisalio ţivotu i djelu Ivana Bolice, ali i drugih kotorskih pisaca. 14 Flaminio Cornaro je na kraju svojeknjige Catharus Dalmatiae civitas in ecclesiastico et civili statu historicis documentis illustrata

u cijelosti objavio Boliĉin Descriptio urbis Ascriviensis .15 Milivoj Šrepel u svom ĉlanku „IvanBolica Kotoranin, latinski pjesnik ” na brojnim je primjerima prikazao utjecaj Vergilijevih djela iantike na Boliĉin epilij. Fran Alfirević se ukratko dotiĉe Boliĉina ţivota, a puno više paţnj

usmjerava na komentiranje njegovog djela. Antun Mayer u ĉlankuCatarensia donosi brojneinformacije o spomenu grada Kotora kod antiĉkih autora. Risto Kovijanićdao je novije

biografske podatke o Bolici u knjizi Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima

(XIV-XVI vijek) te u radu „Kotorski pjesnici – humanisti “ .16 Vladimir Vratović u knjizi Hrvatski latinisti govori o ţivotu i djelu Ivana Bolice. Relja Seferović preveo je na hrvatski jezik Boliĉindjelo Descriptio sinus et urbis Ascriviensis , a Luko Paljetak je isto djelo prilagodio metru i

napisao bilješku o autoru.17

13 Osim navedenih autora treba još spomenuti i Josipa Gelĉića ( Le lettere e le arti alle Bocche di Cattaro , Venezia,1879.; Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro , Zara, 1880.). Za detaljniju literaturu v. i popis u HBL, 124.14 Detaljnije informacije u knjizi: Francesco Maria APPENDINI: Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri diCattaro , Ragusa, 1811.15

Flaminio CORNARO: Catharus Dalmatiae civitas in ecclesiastico et civili statu historicis documentis illustrata ,Patavii: Typis seminarii, Padova 1759., 43. (dostupno na stranici: Google Books, http://books.google.hr/books/about/Catharus_Dalmatiae_Civitatis_in_ecclesia.html?id=tcc-AAAAcAAJ&redir_esc=y , zadnji pristup 16. rujna 2014.) 16 Detaljnije informacije u knjizi: Risto KOVIJANIĆ: „Kotorski pjesnici- humanisti“,Stvaranje , VIII, 1953. 17 Detaljnije informacije o navedenim radovima v. u popisu literature na kraju.

http://books.google.hr/books/about/Catharus_Dalmatiae_Civitatis_in_ecclesia.html?id=tcc-AAAAcAAJ&redir_esc=yhttp://books.google.hr/books/about/Catharus_Dalmatiae_Civitatis_in_ecclesia.html?id=tcc-AAAAcAAJ&redir_esc=yhttp://books.google.hr/books/about/Catharus_Dalmatiae_Civitatis_in_ecclesia.html?id=tcc-AAAAcAAJ&redir_esc=yhttp://books.google.hr/books/about/Catharus_Dalmatiae_Civitatis_in_ecclesia.html?id=tcc-AAAAcAAJ&redir_esc=yhttp://books.google.hr/books/about/Catharus_Dalmatiae_Civitatis_in_ecclesia.html?id=tcc-AAAAcAAJ&redir_esc=y


9/68

9

1.5. Metodologija istr aživanja

Istraţivanje će se provesti tako da se prvo proĉitaju odreĊeni odlomci antiĉkih autor(Plinija Starijeg, Ptolomeja, Livija, Strabona i dr.) koji su u svojim djelima pisali o Kotoru. Na

temelju dobivenih podataka saznat će se kada je prvi put spomenut grad Kotor, pod kojimimenom te kako se to ime mijenjalo kroz povijest. Potom će se proĉitati i prouĉiti djel

Descriptio Ascriviensis urbis u izvornom obliku i prijevodu. Prilikom ĉitanja paţnja će seusmjeravati na opise, znamenitosti i mitološke termine koje je zabiljeţio Bolica. Nakon toga će proĉitati Vergilijeva djelaGeorgike i Eneida kako bi se moglo napraviti usporedbu i uoĉiti utjecajna Bolicu u terminima, epizodama i opisima. Kao pomoć pri pronalasku antiĉkoga kod Bolic prvenstveno će posluţiti navedeni ĉlanak Milivoja Šrepela.

Osim toga, prouĉit će se i drugi hrvatski latinisti koji su pisali pohvale gradova popuCrijevića, Šiţgorića, Pribojevića i Marulića. Potom će se pokušati napraviti usporedba izmeĊBolice i Marulića kao najznaĉajnijeg hrvatskog latinista i Boliĉinog suvremenika te će se ukazna sliĉnosti u naĉinu pisanja.


10/68

10

2. KOTOR U STAROM, SREDNJEM I RANOM NOVOM VIJEKU 18

2.1. Povijesni kontekst

Prvi povijesni spomeni Bokokotorskog zaljeva veţu se uznaselje Risan i Risanski zaljev(Sinus Rhizonicus ) budući da je Risan u ilirskom i rimskom razdoblju bio glavno središte Bokekotorske. Na podruĉju Acruviuma , za koji se vjeruje da se nalazio na podruĉju (ili u blizini)današnjeg Kotora, već je u trećem stoljeću pr. Kr. postojalo naselje Ilira iz plemena Agravonitakoji su se sukobili s grĉkim kolonijama na Jadranu. Umiješali su se i Rimljani jer nisu odobravaosnivanje ilirske drţave. To je oznaĉilo poĉetak Prvog ilirskog rata (229. pr. Kr.-219. pr. Kr.) koji je voĊen izmeĊu ilirske kraljice Teute i rimskog konzula Lucija Postumija.19 Poraţena kraljicaTeuta povukla se u Rhizon (današnji Risan) jer je to bilo središte Ardijejske drţave i glavni centar

cijelog tog podruĉja, o ĉemu svjedoĉe brojni arheološki dokazi, te je ondje prema predaji izvršilasamoubojstvo. 20 Nakon što je 168. pr. Kr. uhićen posljednji ilirski kralj Gencije, prestala je

postojati mo ćna ilirska drţava na podruĉju Bokokotorskog zaljeva.

Tada zapoĉinje vlast Rimljana nad Bokom kotorskom i Crnogorskim primorjem koja ćetrajati sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine). U rimskom se periodu , kao što jegore navedeno, kao glavno središte Boke istiĉeRisan koji je imao status municipija, a bio je ivaţna trgovaĉka luka. Krajem šestog stoljeća Bok a ulazi u sastav Bizanta , a u desetom stoljeću

dolazi do izmjene bizantske vlasti s vlašću dukljanske dinastije Vojislavljevića.21 Utjecaj bizantske vlasti u potpunosti prestaje 1186 . godine kada Boka ulazi u sastav srpske drţave naĉelu s dinastijom Nemanjić. Za vladavine navedene dinastije Kotor postaje glavni grad Bokekotorske i vaţno trgovaĉko središte zahvaljujući trgovini sa zaleĊem. Srpska prevlast nad ovim

prostorom traje sve do 1371. godine kada grad prelazi u ruke ugarsko-hrvatskog kralja

Ludovika. 22

18 Zahvala dr. sc. Maji Katušić s Hrvatskog instituta za povijest na iscrpnim informacijama o povijesti Bokekotorske.19 Marija BUZOV: „Arheološka topografija Boke Kotorske“, Kačić: zbornik Franjevačke provincije PresvetogaOtkupitelja , 41. – 43. (2009. – 2011.), Split, 469-470. (dostupno na stranici: Franjevačka provincija PresvetogOtkupitelja , http://www.franjevci-split.hr/pdf/26_buzov.pdf , zadnji pristup 11. rujna 2014.)20 Detaljnije informacije mogu se pronaći u ĉlanku Marina Zaninovića, „Boka kotorska u antiĉko doba” u zborniku

Hrvati Boke kotorske (ur. Stjepo Obad) , Orebić- Zadar, 2003; 239- 254.21

M. BUZOV, n. dj., 471. 22 Vedran KRUŠVAR: „Boka kotorska 1420.-1797.“ (dostupno na stranici: Malleus ,http://malleus.ffri.uniri.hr/index.php/klepsidra-2008-2009/clanci# , zadnji pristup 11. rujna 2014.)

http://www.franjevci-split.hr/pdf/26_buzov.pdfhttp://www.franjevci-split.hr/pdf/26_buzov.pdfhttp://www.franjevci-split.hr/pdf/26_buzov.pdfhttp://malleus.ffri.uniri.hr/index.php/klepsidra-2008-2009/clancihttp://malleus.ffri.uniri.hr/index.php/klepsidra-2008-2009/clancihttp://malleus.ffri.uniri.hr/index.php/klepsidra-2008-2009/clancihttp://www.franjevci-split.hr/pdf/26_buzov.pdf


11/68

11

Nakon Ludovika, vlast nad Bokom kotorskom sljedećih sedam godina (1384.-1391.) preuzima bosanski kralj Tvrtko koji je 1382. godine osnovao Herceg Novi, kao svojevrsnu

konkurenciju dubrovaĉkoj trgovini.23 Zatim je uslijedilo kratko razdoblje kotorske samostalnosti(1391.- 1420.) nakon ĉega je Kotor zajedno sa svojom okolicom ušao u sastav MletaĉkRepublike gdje je i ostao sve do njenog pada 1797. godine. 24

Dolaskom Kotora i dijela Boke pod mletaĉku vlast 1420. godine cijeli je prostor koji je bio pod Venecijom (od Dubrovnika do Skadra) ĉinio jednu upravnu jedinicu koja se zvaMletaĉka Albanija.25 Kotor je bio glavni grad Mletaĉke Albanije i sjedište generalnog providurakoji je bio podreĊen generalnom providuru u Zadru te mletaĉkom duţdu i senatu, a obnašao jeadministrativne, sudske i vojne duţnosti. Prema tome, politiĉka je uloga Kotora bila vrloznaĉajna.26 Zakonodavnu vlast ĉinilo je Veliko vijeće, a izvršnu vlast Malo vijeće. Bolica usvojoj pjesmi s ponosom spomi nje znakove mletaĉke vlasti u Kotoru („stjegove duţda i velikogasenata”, 236). TakoĊer kaţe da „usred poljane visoki stoji stup” (235), što se odnosi na gradstrg ispred katedrale Sv. Tripuna. Ondje su još za vrijeme mletaĉke vladavine bile podizanzas tave uz izricanje molitava. Zanimljivo je da se ovaj obiĉaj još uvijek njeguje u Kotoru te da izriĉu pohvale i usklici koje tamošnji stanovnici zovu “Lode” prema latinskoj rijeĉilaudes (pohvale). 27

Premda je Kotor imao povlašten poloţaj, puĉanstvo je ipak iskazivalo nezadovoljstvo prema mletaĉkoj upravi i gradskoj vlasteli. Tako su u razdoblju od 1421. do 1469. godine izbĉetiri pobune u Grbaljskom polju kod Kotora.28 Prve su dvije pobune (1421. i 1432.) bileobiljeţene sukobima izmeĊu Grbljana ikotorskih feudalaca koji su prisvojili grbaljsku zemlju ivinograde. Mletaĉki je upravitelj smirio nerede 1433. godine, ali 1448. izbila je nova buna, j

23 Lovorka ĈORALIĆ: Iz prošlosti Boke: odabrane teme, Meridijani, Samobor, 2007., 10.24 V. KRUŠVAR, n. dj., 3. 25 Detaljnije informacije u knjizi Miloša Miloševića Boka kotorska, Bar i Ulcinj od kraja XV. do kraja XVIII. vijeka ,CID, Podgorica, 2008., 83-127.26 V. KRUŠVAR, n. dj., 2. 27 Ivan B LAŢEVIĆ: „Proslava Sv. Tripuna zaštitnika grada i Kotorske biskupije“ u don Pavao Medaĉ (ur.):Vjesnik

Kotorske biskupije , 2012., 8. (dostupno na stranici: Kotorska biskupija ,http://www.kotorskabiskupija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=57&Itemid=63 , zadnji pristup 16.rujna 2014.)28 Miloš MILOŠEVIĆ, „Grbaljske bune XV. stoljeća“, Radovi instituta za hrvatsku povijest, 10, Sveuĉilište uZagrebu, Zagreb, 1977., 275. (dostupno na stranici: Hrčak – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske,http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=86551 , zadnji pristup 8. rujna 2014.)

http://www.kotorskabiskupija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=57&Itemid=63http://www.kotorskabiskupija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=57&Itemid=63http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=86551http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=86551http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=86551http://www.kotorskabiskupija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=57&Itemid=63


12/68

12

većih razmjera. Mleĉani i kotorska vlastela posjekli su seljacima vinograde s namjerom d proizvodnju i prodaju vina zadrţe kao svoj monopol, a posjednici su povećali naturalna davanjaZbog toga su Grbljani, udruţeni sa seljacima iz susjednih sela, nasrnuli na Kotor i uništilskladišta soli, vinograde i zapalili kuće. Tada su Mleĉani sklopili dogovor sa StefanomCrnojevićem da on pokori Grbaljsko polje, a oni su se obvezali da će mu zauzvrat godišnisplaćivati 600 dukata. Crnojević je 1452. godine uhvatio voĊe pobune te ih je dao smaknutiostale je stanovnike prognao iz Grblja. 29 Posljednja grbaljska buna trajala je od 1462. do 1469.

godine, a ugušio ju je Stefanov sin, Ivan Crnojević.

U razdoblju mletaĉke vladavine vaţno je spomenuti dogaĊaj iz 1539. godine kada jturski moreplovac Hajredin Barbarossa zauzeo Herceg Novi, Risan i Grbalj, a potom je

mornaricu usmjerio na Kotor. Zahvaljujući primirju koje je sklopljeno izmeĊu OsmanskoCarstva i Mletaĉke Republike, Kotor je ostao pošteĊen, ali je morao Hajredinu isplatiti 100dukata. 30 Ovaj je dogaĊaj opjevao Ivan Bolica u svom epiliju istiĉući hrabr ost Kotorana koji su

bili spremni braniti svoj grad (94-105). Postoji mogućnost da je isam Bolica sudjelovao u obraniKotora (tada je imao oko 20 godina), ali je vjerojatnije da je u to vrijeme studirao u Padovi. Zbog

nedostatka podataka o ovome se, naţalost, moţe samo nagaĊati.

U vrijeme Boliĉina ţivota, Kotor i okolica su neprestano bili izlagani sukobima izmeĊOsmanskog Carstva i Mle taĉke Republike. U ratu (1537.-1540.) kojeg je Osmansko Carstvovodilo protiv ujedinjenih Mleĉana i Svete lige, pobijedile su Osmanlije na ĉelu s HajredinoBarbarossom. Poraţena jemornarica Svete lige (španjolska flota) pod vodstvom Andrije Dorijeizosvete napala i zauzela Herceg Novi koji je još od 1482. godine pripadao Osmanlijama. 31 Danasu Herceg Novom postoji znamenita utvrda ĉija je izgradnja zapoĉela u vrijeme turske vladavine u15. stoljeću, a dovršena je za vrijeme španjolske jednogodišnje vladavine gradom te je premtome nazvana Španjola.32 Budući da Osmansko Carstvo nije moglo dozvoliti gubitak najvaţnijegmjesta Bokokotorskog zaljeva, Hajredin je 1539. godine ponovno zauzeo Herceg Novi koji je

ostao pod osmanskom vlašću sve do 1687. godine kada je osloboĊen u jednoj od najpoznati

29 M. MILOŠEVIĆ,n. dj., 289-299.30 V. KRUŠVAR, n.dj., 7. 31 L. ĈORALIĆ, n. dj., 140-141.32 L. ĈORALIĆ, n. dj., 141-143.


13/68

13

pomorskih bitaka Boke kotorske. Ova se pobjeda i osvajanje Herceg Novog smatra jednim od

najvećih uspjeha mletaĉke vojske tijekom Morejskog rata.33

Za vrijeme Mletaĉke Republike, Venecija je u ratu veliku vaţnost pridavala i kotorsko

mornarici koja je najĉešće imala obrambenu ulogu. Kotorsko pomorstvo seţe u daleku prošlost, anjegovi se poĉeci veţu uz osnutak Bokeljske mornarice, odnosno udruţenja pomoraca kotorsko podruĉja iz 809. godine. Kotor je s Dubrovnikom sklopio ugovor 1257. godine o obostranomoslobaĊanju od carina, a 1335. godine sklapa trgovaĉki ugovor s Mletaĉkom Republikom. Takosu kotorski jedrenjaci u 14. i 15. stoljeću plovili prema svim glavnim lukama JadranskogJonskog mora, a trgovali su od Sjevernog mora do Indijskog oceana prevozeći sir, suho mesribu, ţitarice, duhan, ulje i drugu robu.34 Bokeljski su jedrenjaci, donoseći tehniĉka i kulturnadostignuća u “zaljev hrvatskih svetaca”, omogućili Boki zavidan kulturni, ekonomski i duhovnirazvoj. 35 Kotor je ostvarivao trgovaĉke vezei s Podgoricom iz koje je uvozio vunu, koţu i stoku,a u Podgoricu je dopremao sol, ţito, šećer i ostale potrepštine.36

Bolica takoĊer progovara o trgovini koja je uz pomorstvo bila najvaţnija privredna gran („Trgovina tu veţe robu naizmjeniĉno, tu se traţi za valjan da novac prodajna roba se nudi; naposvima je isti: uzdizat vlastite s tvari i više nego je pravo.” 239-242). Epilij prikazuje kako su gorenavedeni dogaĊaji oblikovali Boliĉin svijet i utjecali na njegov naĉin razmišljanja. Nakon dugorazdoblja graĊanskih sukoba i turskog opsjedanja, uslijedilo je doba mletaĉke vladavine ko ja zaBolicu predstavlja razdoblje veselja i blagostanja. Pjesnik se kroz pjesmu prisjeća ratov(govoreći o njima kao da su se ranije dogodili, a epilij je nastao malo poslije napada HajredinaBarbarosse) te prelazi na vedr e opise svog zaviĉaja koji odišu spokojem, ne dajući nikakav dojamrata.

33 L. ĈORALIĆ, n. dj., 26-28.34 Ţeljko BRGULJAN: Pomorstvo Boke Kotorske na slikama Bazija Ivankovića, Hrvatska bratovština „Bokeljskamornarica 809“, Zagreb i Hrvatsko graĊansko društvo Crne Gore, Kotor, Zagreb, 2011., 15. 35 Ţ. BRGULJAN, n. dj.,61.36 V. KRUŠVAR, n. dj.,13.


14/68

14

2.2. Prirodne ljepote Boke kotorske

Slik a 1. Bokokotorski zalj ev

Boka k otorska prostran je zaljev smješten na istoĉnoj obali Jadranskog mora. S vanjskestrane nalaze se poluotoci Vrmac, Luštica i Devesilje koji su ujedno i brda s visinom do 789 m.unutrašnje strane izdiţu se planine Orjen i Lovćen. Boku ĉine dva zaljeva: Hercegnovsko-tivatski, koji se još naziva i vanjskim, te Risansko - kotorski, koji se naziva unutrašnjimzaljevom.

Navedeni zaljevi povezani su tjesnacem Verige. Na tom je mjestu Bokokotorski zaljev

najuţi, a voda najdublja. Smatra se da naziv Verige potjeĉe od lanca (tzv. veriga) koji je tur skom brodovlju spreĉavao ulazak u unutrašnji zaljev Boke k otorske. 37 Drugo je mišljenje da tjesnacnosi naziv po plemićkoj kotorskoj obitelji Catena, ĉije ime na talijanskom znaĉi lanci (verige).38

37 M. BUZOV, n. dj., 468.38 SLOBODAN PROSPEROV NOVAK: Boka kotorska od kampanela do kampanela , AGM, Zagreb, 2011., 167.


15/68

15

Bokokotorski je zaljev ukrašen sa sedam otoĉića, od kojih su najistaknutiji Gospa od Škrpjela i otok Sveti Juraj koji se nalaze ispred grada Perasta. Otoĉić Gospa od Škrpjela nastaoumjetnim putem, tj. nasipavanjem kamenja. Uz ovaj se otok veţe legenda o dvojici braće koji snakon što se jedan od njih teško razbolio, pronašli Gospinu sliku na morskoj hridi. Tada sdogodilo ozdravljenje koje su pripisali Bogorodici te su joj u znak zahvalnosti dali podikapelicu. 39 Otoĉić Svetog Jurja nastao je prirodnim putem. Na njemu se nalazi benediktinskisamostan iz 12. stoljeća koji je za vrijeme Mleĉana sluţio kao vojna tvrĊava.

Otoĉić Mamula, poznat i pod nazivom Lastavica, nalazi se na samom ulazu u bokokotorski zaljev izmeĊu poluotoka Luštice i Prevlake. U blizini grada Tivta nalaze se otoĉiGospa od M ilosti, Mala Gospa te Otok cvijeća u ĉijem se produţetku nalazi otok Sveti Marko.

U vanjskom zaljevu Boke kotorske najpoznatiji gradovi su Herceg Novi i Tivat, dok je tou unutrašnjem zaljevu Kotor u ĉiji su sastav do kraja 16. stoljeća ulazila naselja Perast, PrĉanDobrota. Perast je krajem 16.stoljeća, zahvaljujući pomorstvu i trgovini, postao samostalnopćina, dok su Prĉanj i Dobrota to postigli tek u 18. stoljeću.

39 S. PROSPEROV NOVAK, n. dj., 120.


16/68

16

3. DESCRIPTI O ASCRI VI ENSIS URBI S

3.1. Pojava imena grada Kotora k od antičkih autora

Antun Mayer u svom ĉlankuCatarensia kaţe da je najstariji spomenik nekog mjestanjegovo ime. 40 Naziv grada Kotora javlja se još u antici, ali u drukĉijem obliku. U svojim gadjelima spominju antiĉki autori:Pseudo-Aristotel, Strabon, Tit Livije, Plinije Stariji, Ptolomej iApijan.

Rimski i grĉki su pisci u svojim djelima ostavili vrijedne podatke iz kojih doznajem prošlost današnjeg Kotora. Najstariji grĉki zapis o navedenom podruĉju nalazi se prirodoznanstvenim spisima Aristotelovih sljedbenika koji spominju Ardijejce i donose prikaz

njihove svakodnevice. Smatra se da Ardijejci u to vrijeme ţive na kotorskom podruĉju zbog tošto se spominju kao ilirski narod koji ţivi u blizini plemena Autarijata, a oni su naseljaval podruĉje zapadnog i središnjeg Balkana.

Pseudo-Aristotel, Čudesne pripovijesti, 138.

„Kaţu da kod Ilira koji se zovu Ardijejci, na granici njihovoj prema Autarijatima, postojivelika gora i kraj nje stijena iz koje izbija voda, ne uvijek, već s proljeća, i to vrlo obilnTu vodu hvataju i ĉuvaju je tokom dana pod krovom, a noću pod vedrim nebom. To rad

pet do šest dana i voda se stegne i daje odliĉnu sol, koju paze za stoku. Kod njih se sol nuvozi pošto ţive daleko od mora i ne miješaju se sa drugim narodima. Najviše se koristtom solju za stoku, jer u toku godine ovu dva puta nahrane solju. Kad to ne uĉine, dogaĊse da im ugine skoro sva stoka.”41

Strabon, grĉki povjesniĉar, geograf i filozof, u djeluGeografija takoĊer govori oArdijejcima ( Ardiaei). Za njih kaţe da su ţivjeli od Neretve do Boke k otorske i donosi podatke otome kako su ih Rimljani preselili u unutrašnjost i prisilili da se bave zemljoradnjom. 42 Budući

da je tamošnja zemlja bila neplodna, Ardijejci su propali. Vaţno je napomenuti i to daStrabon

40 Antun MAYER: „Catarensia“, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanostiHrvatske akademije znanosti i umjetnosti, I (1954.), 95. (dostupno na stranici: Hrčak – Portal znanstvenih č asopisa

Republike Hrvatske , http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124576 , zadnji pristup 27.kolovoza 2014. )41 Nedim MEHIĆ: „Provincija Dalmatia od Epidauruma do Lissusa “, u Ivo Komšić (ur.): Zemlje antičkog Ilirika

prije i poslije Milanskog edikta , Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2014., 139.42 N. MEHIĆ, n. dj., 138.

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124576http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124576http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124576http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124576


17/68

17

Boku Kotorsku naziva Rhizonikós kolpó s (Risanski zaljev) prema gradu Risnu, koji je u vrijemeilirske vladavine bio glavni grad Bokotorskog zaljeva. 43

Strabon, Geografija , VII, 5-6

„Slijedi rijeka Naron i uz nju Daorsi i Ardijejci i Plereji, kojima je blizu otok zvan CrnaKorĉula i grad koji su osnovali KniĊani. Ardijejcima je blizu Hvar, prije zvan Par jer sga osnovali Parani. ”44

„Ardijejci su kasnije prozvani Vardejcima. Rimljani su ih preselili od mora u unutrašnjo jer su pljaĉkali u gusarskim napadima i prisilili ih da obraĊuju zemlju. Ta zemlja bijakrševita, neplodna i nepogodna za ratarstvo, tako da je taj narod gotovo propao.”

Najstariji rimski povjesniĉar Livije u djelu Ab urbe condita izmeĊu ostaloga spominjeilirski rat te govori o podjeli ilirske drţave na tri oblasti. Doduše, on ne navodi ime grada, negostanovnike koji su ţivjeli na podruĉju današnje Boke kotorske: Agravonitae, Rhizonitae iOlciniatae. Za Agravonite se smatra da su prastanovnici današnjeg Kotora. Slijedeći imenastanovnika dolazi se do naziva starih bokokotorskih gradova: Agruvij i Rizon, dok Olcinij

(Ulcinj) leţi više na jugu.

Tit Livije, Od osnutka grada , XLV, 26

Inde in tres partes Illyricum divisit. Unam eam fecit, quae supra dictam est, alteram

Labeatas omnis, tertiam Agravonitas et Rhizonitas et Olciniatas accolasque eorum. 45

„Nakon toga je podijelio kraljevstvo na tri dijela.46 Jedan je napravio onaj gore spomenuti,drugi od svih Labeata, treći od Agravonita, Rizonita, Olcinijata i drugih u tom prostoru.”47

Rimski pisac Plinije Stariji u trećoj knjizi svoje enciklopedije Naturalis historia spominjeAkruvij kao rimski grad. Livije i Plinije ovom gradu ne pripisuju veliku ulogu i ne smatraju ga

najznamenitijim gradom u Boki.

43 Radoslav KATIĈIĆ: Illyricum mythologicum , Antibarbarus, Zagreb, 1995., 85.44 Radoslav DODIG: „Bilješke o Ardijejcima“ u Stjepan Šešelj (ur.): Hrvatski neretvanski zbornik 5/ 2013. , Društvo

Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu, Zagreb, 2013., 38.45 Izvorni tekst Ab urbe condita preuzet sa stranice: The Latin Library (http://www.thelatinlibrary.com/livy/liv.45.shtml#26 , zadnji pristup 14. kolovoza 2014. )46 Odnosi se na rimskog pretora Lucija Anicija.47 John WILKES: Dalmatia , Routledge (and) Kegan Paul, London, 1969., 14.

http://www.thelatinlibrary.com/livy/liv.45.shtml#26http://www.thelatinlibrary.com/livy/liv.45.shtml#26http://www.thelatinlibrary.com/livy/liv.45.shtml#26http://www.thelatinlibrary.com/livy/liv.45.shtml#26


18/68

18

Plinije Stariji, Prirodoslovlje , III, 144

Ab Epidauro sunt oppida civium Romanorum Rhizinium, Acruium, Butuanum, Olcinium,

quod antea Colchinium dictum est, a Colchis conditum, amnis Drino superque eum

oppidum civium Romanorum Scodra ...48

„Poslije Epidaura slijede gradovi s rimskim graĊanskim pravom: Risan, Kotor, BudvUlcinj, koji je prije bio nazvan Kolhinj jer je osnovan od KolhiĊana; rijeka Drin i ponadnje grad s rimskim graĊanskim pravom Skadar...”49

Ptolomej je u svom najpoznatijem djelu Geografija naveo grad Akruvij kao A(s)krouion

(grĉ. Ἀ (σ)κρούιον). Smatra se da je taj oblik, (kod Livija u varijanti Agruvij), najstarije ime za

današnji Kotor.50 Ipak, treba napomenuti da dio historiografije smatra da Acruvium nije pouzdanoubiciran (nije sigurno je l i se nalazio na podruĉju današnjeg Kotora ili pak negdje u blizini).

Grĉki povjesniĉar Apijan napisao je djelo Rimski graĎanski ratovi u 24 knjige. U desetojknjizi govori o pohodu rimskog konzula Servija Fulvija Flaka protiv plemena Ardijejaca i

Plerejaca 135. godine pr. Kr. Apijan , baš kao i Strabon, navodi da su ta plemena ţivjela negdjeduţ obale, juţno od Neretve. Nakon što su plemena poraţena,kako bi se zaustavilo ardijejskogusarenje, Flak ih je preselio s obale u unutrašnjost, vjerojatno na prostor današnje Hercegovine

da ondje obraĊuju zemlju.51

Ravenski geograf (Ravenat) oko 680. godine biljeţi naziv Decadaron i time napušta izraz Acruvium koji su koristili prethodno navedeni antiĉki autori. Smatra se da je oblikCadaron grĉkoga porijekla, a latinizirano ime glasiCadarum ili Cat(t)arum . Vjerojatno je slog de, kojega pronalazimo u rijeĉi Decadaron, latinski prijedlog koji je bio srastao s imenom mjesta. Naime,ova je pojava bila vrlo ĉesta, a pogotovo se pojavljivala kod manje poznatih imena mjesta.52 Usrednjem se vijeku grad nazivao Cat(t)arum, Catera, Cathara te su upravo ovi oblici bili osnova

od koje je nastalo ime Kotor.48 Izvorni tekst Naturalis historia preuzet sa stranice: The Latin Library (http://www.thelatinlibrary.com/pliny1.html , zadnji pristup 14. kolovoza 2014. ) 49 Plinije Stariji: Zemljopis starog svijeta: Naturalis historia III., IV., V. i VI. knjiga , prev. i kom. Uroš Pasini,Knjiţevni krug, Split, 2004., 49. 50 Miraš MARTINOVIĆ: Antički gradovi: snovi i sudbine, Matica crnogorska, Nacionalna zajednica CrnogoracaHrvatske i Skaner studio, Zagreb, 2012., 86. To ime, u obliku Ascrivium , koristi i Bolica u svom epu. 51 M. BUZOV, n. dj., 470.52 A. MAYER, n. dj., 95.

http://www.thelatinlibrary.com/pliny1.htmlhttp://www.thelatinlibrary.com/pliny1.htmlhttp://www.thelatinlibrary.com/pliny1.htmlhttp://www.thelatinlibrary.com/pliny1.html


19/68

19

3.2. Vrsta i kompozicija djela

Descriptio Ascriviensis urbis (Opis grada Kotora ) kratki je ep (epilij) od svega 331

heksametra. Djelo se pojavljuje i pod proširenim naslovom Descriptio sinus et urbis Ascriviensis (Opis zaljeva i grada Kotora ). Pjesnik Fran Alfirević o ovom epiliju kaţe:

„To nije neka duboka pjesma, u njoj ima malo prave poezije, ali ona ima slikovitost koj je nadahnulo to išĉezlo vrijeme, njen oblik je elegantan, poneki stih ima zanosa, ponekaslika ima svjeţine.”53

Epilij se kompozicijski i sadrţajno moţe podijeliti na ĉetiri dijela.54 Prvi dio obuhvaća prvih jedanaest stihova u kojima se autor obraća muzama. U drugom dijelu, tj. od 12. do 1stiha, Bolica otkriva da posvećuje djelo svome prijatelju. Treći dio epilija ĉine stihovi od 18. d317. To je najveći i najvaţniji dio epilija u kojemu je opisana Boka kotorska s posebnimnaglaskom na grad Kotor. U posljednjem se dijelu, od 318. do 331. stiha, govori o postanku

Kotora.

Za ep su karakteristiĉne digresije koje inaĉe usporavaju radnju, ali kod Bolice digresijimaju drukĉiju ulogu. Budući da nabraja mnoge crkve, utvrde i druge znamenitosti, Bolica

ubacio kratke refleksije o povijesnim dogaĊajima i o ţivotima svetaca kako bi izbjegaomonotoniju. 55 Dok opisuje Herceg Novi, Bolica vrlo vješto umeće povijesne dogaĊaje iz 1539godine kada je osmanski zapovjednik Barbarossa razorio i zauzeo grad. Isto tako, opisujući grRisan, dotiĉe se tragiĉne sudbine kraljice Teute, a pri opisu crkava ukratko se dotiĉe ţivota SvIlije, Sv. Agate, Sv. Jeronima, Sv. Katarine i drugih svetaca kojima su crkve posvećene.56

53 I. BONA-BOLICA, n. dj., 54.54 Milivoj ŠREPEL: „Ivan Bolica Kotoranin, latinski pjesnik“, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,(1894.) 118-120. (http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107 , zadnji pristup 14. kolovoza 2014.)55 M. ŠREPEL, n. dj., 121. 56 V. detaljnije u poglavlju 3.3.3.

http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107


20/68

20

3.3. Sadržaj djela

Bolica je ovaj epilij zamislio kao kratko putovanje kroz Boku k otorsku u kojem će spomenuti i prikazati što više prirodnih ljepota i znamenitosti. On iz Jadransk og mora ulazi u

Bokokotorski zaljev te spominje Herceg Novi, Risan, zatim pomorski grad Perast koji se nalazi pokraj Ljute i Dobrote te naposljetku Kotor i Grbalj. Od svih gradova najviše paţnje pridajeKotoru te spominje njegove crkve kojih je u to vrijeme bilo mnogo.

Moglo bi se reći da si je pjesnik postavio zadatak da nabroji što više crkava i utvrda, nezadrţavajući se na ostalim znamenitostima, a to potvrĊuje sljedećim stihovima:

Sat mihi sit, si tecta Patrum, si templa Deorum complectar .57

„Dosta nek bude otaca obgrlit krovove, svete hramove.”58

Pjesnik opisuje mjesta nastojeći spomenuti sve ono što mu se ĉini vaţnim, a to su u prvomredu znamenitosti i graĊevine. Postoji mogućnost da je Bolica izabrao baš crkve i utvrde zato su Kotorani najviše drţali do tih graĊevina. Time je htio istaknuti poboţnost svog grada koji utvrdama štitio crkve, njihovo najveće blago.On ne spominje svakodnevicu ljudi i njihoveobiĉaje, što mu se danas zamjera. Bolica je vjerojatno to izostavio jer je teţio tome da ne bud predugaĉak u svom opisivanju. Zbog toga je izabrao samo ono što je smatrao vrijedni

spomena. Upravo o tome progovara knjiţevnik Fran Alfirević koji ţali za tim što je Bolicaizostavio opis ţivota i ljudi u Kotoru iz toga vremena. Slijedi citat iz knjige Proza navedenogknjiţevnika.

„Baš to moramo ţaliti, što se ovaj slikar staroga Kotora nije uţivio malo u njegovsvakodnevni ţivot, što nam nije donio koju intimnu sliku iz njegove svakodnevnosti, jermi tako malo znamo o onome, što bi nas zanimalo i što nas uvijek zanima u literaturiosobito nas današnje ljude, s punim smislom za realnost: Kako ţivi puk, koja su njegov

raspoloţenja, kakve su njegove tuge i radosti, od ĉega se sastoji njegova svakodnevnos

57 I. BONA-BOLICA, n. dj., 20.58 Prijevod Opisa grada Kotora u cijelom je radu citiran iz knjige: Ivan BONA-BOLICA: Opis zaljeva i grada

Kotora , prir. i prev. Relja Seferović i Luko Paljetak, Matica hrvatska-Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2010.


21/68

21

Zanemarujući taj ţivot, bez smisla za nj, plemić Bolica nam daje samo slike javnogkaraktera, vanjski reprezentativne i bezliĉne, i odmah prelazi na crkve.”59

Budući da danas postoji vrlo malo saznanja o ţivotu ljudi s toga podruĉja, Boliĉini b

podaci, da im je poklonio malo prostora u svom epiliju, bili od velikog znaĉaja.

3.3.1. Zazivanje ilirskih muza

U prvih jedanaest stihova Bolica se obraća ilirskim muzama. Invokacija dolazi od latinskrijeĉi invocare što znaĉi „zazivati, prizivati ”. U njoj pjesnik doziva muze ili neko boţanstvo.Veţe se prvenstveno za klasiĉno pjesništvo grĉkih i rimskih autora.

Bolica zaziva muze da mu pomognu u pisanju pjesme. To ĉini po uzoru na antiĉke autorkoji su većinu svojih djela zapoĉinjali na ovaj naĉin. Pjesnik u svojoj invokaciji ukratko iznosii oĉemu će pisati. Naime, kaţe da će opisati poloţaj domovine, brda, obale, luke i za to moli muzda ga nadahnu. 60

3.3.2. Posveta prijatelju

U drugom dijelu (12-17) Bolica otkriva da je epilij posvetio svom nećak u IlijiZaguroviću.On je bio patricij i kotorski pjesnik, a prezime mu se još pojavljuje u oblicimaZagurević i Zaguri. Lovorka Ĉoralić navodi da je obitelj Zagurević jedna od najznaĉajnijihobitelji s is toĉne obale Jadrana u Veneciji. TakoĊer istiĉe da se njihova palaĉa ( palazzo Zaguri )nalazila u središnjem mletaĉkom podruĉju, a u blizini su bili most, kanal i ulica koji su nosili imnjihove obitelji. 61 Bolica s poštovanjem i uzvišenim tonom govori o Zaguroviću te ga predstavljkao svog pratitelja na „putovanju” kroz Bokokotorski zaljev. Ovom posvetom Bolica ţeli

naglasiti da je Zagurović bio izvrstan pjesnik kojemu se dive Hermes i muze.

59 I. BONA-BOLICA, n. dj., 55-56.60

V. i poglavlje 4.1. 61 Lovorka ĈORALIĆ: „Iseljenici iz grada Kotora u Mlecima (XV.-XVIII. st.)“, Povijesni prilozi 17 , (1999.), 149.(dostupno na stranici: Hrčak – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske,http://hrcak.srce.hr/107113?lang=en , zadnji pristup 11. rujna 2014.)

http://hrcak.srce.hr/107113?lang=enhttp://hrcak.srce.hr/107113?lang=enhttp://hrcak.srce.hr/107113?lang=en


22/68


23/68

23

te je usmjerio mornaricu na Kotor, ali ga nije mogao osvojiti zbog primirja koje je Osmansko

Carstvo sklopilo s Venecijom. 63

Proh, quantas, urbs illa, acies, quae praelia vidit,

Quas olim Illyrij hic Turcis, quas Turca vicissim Illyriis strages dedit, Hispanaeque cohorti!

Vel cum Xerzegum propriis Mahumetus ab oris

Expulit hinc, longo vel cum post tempore Turcam

Clavigeri arma patris, Caesar, Venetique fugarunt.

Aut mox Hispanas dum Barbarussa phalanges

Ejicit, atque urbi vexilla Othomanna reponit.

(25 - 32)

Jao, kolike ĉete, kolike bojeve vidjeTaj grad, kolike Iliri Turcima pokolje nekoć Naniješe, a Turci njima i španjolskoj vojsci!Ili kad hercega Mehmed istjera s obala ovih,

Il' kad topuzlije, nakon toga, i oĉinske sablje,Car i Mleĉani u bijeg natjeraše Turke.

Ili kad uskoro snage španjolske BarbarossaIzbaci i u grad osmanske stjegove vrati.

Zatim se pjesnik ponovno vraća na opisivanje zaljeva te spominje utvrdu Risan, koja je bila sje dište Teute, kraljice Ilira (41-43). Ovdje opet, doduše vrlo kratko, odstupa od opisivanja ispominje nesreću koja je zadesila kraljicu nakon smrti supruga Agrona. Poslije njegove smrTeuta j e pokušala zavladati Visom i 229. godine pr. Kr. zaratila je s Grcima kojima su u pomo

pristigli Rimljani. Teutu je tada izdao njezin najsposobniji vojskovoĊa, Demetrije Hvarski, te poraţena morala skloniti u Risan uz plaćanje ratne odštete.64 Smatra se da je Teuta izvršilasamoubojstvo bacivši se s planine Orjen kako ne bi dopala u ruke Rimljanima koji su opkoliliRisan.

63 V. KRUŠVAR, n. dj., 5-7.64 N. MEHIĆ, n. dj., 139.


24/68

24

Nakon toga (43- 50) Bolica spominje otoĉić Gospe od Škrpjela na kojemu se nalazi crkva Blaţene djevice Marije i otoĉićSv. Jurja gdje s e nekoć nalazio samostan Sv. Benedikta, a danas je ondje samostan Reda Male braće sv. Franje. Nasuprot ovih otoka izdiţe se pomorski gradPerast, a uz njega se proteţu polja Ljuta i Dobrota.

Potom Bolica prekida nabrajanje po pravilnom slijedu , preskaĉe Kotor i odlazi na poĉetakzaljeva. Tu spominje Lušticu („strmo i kamenito brdo)koja se nalazi na samom ulazu u zaljev,nasuprot Prevlake. Zatim spominje Grbalj i otoĉiće oko Tivta. Bolica kaţe da se uz otoĉić Gospeod Milosti nalazi otok Sv. Gabrijela (73-75). Smatra se da je tako bio nazvan po srednjovjekovnoj

crkvi Sv. Gabrijela koja se ondje nalazila. Danas se taj otoĉić naziva Stradioti ili otok SveMarko. Bolica nakon toga spominje Vrmac te kaţe da „široka puĉina tu je, brdo pak uz nju, ovdjei ondje, i krivudava obala koja ti tako ne da da moţeš odmah cijeli grad vidjet” (85-88).

Bolica zatim spominje Kotor te kaţe da se izdaleka najprije vidi tvrĊava Sv. Ivana koja senalazi na brdu, a kada se priĊe bliţe, lijepo se vidi cijeli grad (129-136). Slika 2 prikazuje putkojim je moţda i Bolica koraĉao u svojoj pjesmi, kao i u stvarnom ţivotu. Naime, prvo se viditvrĊava, a potom se pojavljuju kule i krovovi kuća.

Slik a 2. Pogled na Kotor

Pjesnik kaţe da grad ima „trokutast oblik” (177) te da je sa sjeverne strane omeĊenrijekom Škurdom. Zidine grada izgraĊenesu još u ilirsko doba kao fortifikacijski sustav. Imajutroja vrata kroz koja se moţe ući u Kotor , a to su: Vrata od mora (zapad), Vrata od Rijeke (sjever)i Vrata od Gurdića (jug). Nakon toga Bolica ponovno prelazi na ĉinjenice te iznosi kako jeBarbarossa nakon zauzimanja Herceg Novog namjeravao napasti Kotor. Ovdje pjesnik ponosno

istiĉe hrabrost svojih Kotorana koji se nisu uplašili Osmanlija, nego su stali u obranu grada (94-


25/68

25

105). Zanimljivo je da Bolica ovdje nije spomenuo Ozanu za koju se veţe legenda o obrani gradod turske navale.

Pjesnik se potom po drugi put obraća muzama (125-128) i moli ih za pomoć na ostatku

putovanja. N a taj naĉin završava opis Boke k otorske i prelazi na opis grada Kotora. Za razliku odopisivanja Boke k otorske, gdje je zastupljena topografija, pri opisu Kotora paţnja se usmjeravana znamenitosti kojima grad obiluje.

Bolica prvo opisuje kako je Kotor smješten u podnoţju brda te da se na vrhu nalaz tvrĊava Sveti Ivan. Potom (139-142) brda Lovćen i Peštigrad, koja se uzdiţu uz Kotor,usporeĊuje s Apeninima, Rodopima i Osom. Nadalje, kaţe da su na obali „sandalonogi oc(lignipedes patres ), što se odnosi na franjevce, podignuli samostan i crkvu Sv. Bernardina na

izvoru Puĉ (159-162). Nakon toga Bolica spominje da su fratri dali izgraditi samostan i crkvu Sv.Franje izvan zidina grada u blizini Gurdića (170-173). Taj je samostan bio prvo kotorsko sjedišteMale braće (franjevaca). U Kotoru su redovnici dali znaĉajan doprinos širenju kršćanske svijestiod kojih treba istaknuti benediktince, dominikance i franjevce. Uz njih su u Kotoru u srednjem

vijeku djelovale i redovnice (benediktinke, klarise, dominikanke i franjevke). 65 Većinu ovihredova Bolica spominje u svom djelu.

Pjesnik , prije nego što uĊe u grad, ukratko iznosi sliku predgraĊa koje je razrušeno zbo

turske navale iz 1539. godine kada je Barbarossa nakon zauzimanja Herceg Novog krenuo naKotor (173-176) . Izvan zidina leţe oborene kuće i uništenisveti hramovi.

Opisivanjem kotorskog izvora, pjesnik unosi ţivu sliku i prikazuje „idiliĉnu scenu nestašnim djevojkama na vrelu Puĉ”.66 Ovaj opis ide u prilog Boliĉinom pjesniĉkom umijeću jer

je izvoran, poput opisa gradskog sata (v. niţe). Bolica ovdje donosi vedru sliku izvora zarasloga u bršljan na kojemu se „djevojke njeţne natjeĉu koja će prva, baš kao mravi zrnobiri nekad dugome redu zimi kad rastrkani novo sakupljaju zrnje: jedni dolaze, odlaze drugi, pod teretom

sretni” (166-169).

65 Slavko KOVAĈIĆ: „Kotorska biskupija – Biskupska sjedišta u Boki kotorskoj u daljoj prošlosti”, u RadoslavTomić (ur.): Zagovori svetom Tripunu. Blago kotorske biskupije , Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010., 32-33.66 V. GORTAN i V. VRATOVIĆ, n. dj., 668.


26/68

26

Slik a 3. Prik az kotor ski h znameni tosti k oje su spomenute u epil ij u, a postoje i danas

Vrata od Mora

Trg od oruţja (ovdje se uz zidine proteţe kneţeva palaĉa, a nasuprot nje se nalaze kvestorova palaĉa i zapovjednikova kuća)

Gradska kula s gradskim satom

Katedrala Sv. Tripuna

Crkva Gospe od Zdravlja

Trg od drva

Crkva Sv. Marije (KoleĊata)

Crkva Sv. Luke

Crkva Sv. Mihovila

Crkva Sv. Ane

Crkva Sv. Pavla


27/68

27

Bolica ulazi u Kotor na vrata od Mora i dolazi na Trg od oruţja gdje su spomenute:kneţeva palaĉa, kurija, kvestorova palaĉa i zapovjednikova kuća (v. sliku 3). Bolica tu otkrivasvoj stav o Veneciji govoreći: „usred poljane stoga visoki stoji stup, na njega stjegova duţdavelikoga senata diţemo Mleĉani mi i veselo plješćemo svi im ” (235-239). Iz ovoga išĉitavamo daBolica odobrava mletaĉku vlast, štoviše on sebe i svoje sugraĊane naziva Mleĉanima.

Nakon toga pjesnik zastaje na trenutak pokraj gradske kule i donosi kratku refleksiju o

zvoniku kojom potvrĊuje svoje pjesniĉko umijeće. Ovdje se pjesnik ne povodi za drugiautorima, već je dosljedan samom sebi. Taj se blago melankoliĉni opis smatra jednim onajljepših u djelu.

...strepit hic qui rebus agendis

Tempora praescribens, noctis quoque dividit horas, Inclamatque procul, procul atque auditur, at ipse

Se ipsum audire nequit, nec quicquam sentit, ubi se

Conficiat toties repetito vulneris ictu.

(205-209)

...zvoni tu onaj što vrijeme OdreĊuje kad vrše poslovi se i dijeliSate noćne, daleko zove, daleko se ĉuje,A sebe ne moţe ĉuti, nit' išta osjeća ondjeGdje tuĉe toliko puta ponavljajuć' udarac ranjiv.

Pjesnik kaţe(210-215) da neće govoriti o ulicama, cestama niti o skladištima robe, negoda će priĉati o crkvama i samostanima zbog toga što bi bilo previše da sve obuhvati svojimdjelom. Moţda je Bolici, s obzirom na nabrajanje crkava, bilo u interesu da prikaţe vjerski duKotora. Tako je u 189 stihova, u kojima opisuje grad, naveo ĉak tridesetak srednjovjekovncrkava i samostana, od k ojih je danas saĉuvano samo sedam. Većina je stradala u katastrofalnom

potresu koji je 1667. godine pogodio Kotor.

Bolica prvo navodi crkvu Sv. Filipa i Jakova uz koju se nalazi crkva Sv. Nikole , zaštitnikamornara i putnika. Crkva Sv. Nikole podignuta je u prvoj polovici 14. stoljeća, a nalazila se u


28/68

28

blizini palaĉe Bizanti. U toj su crkvi sluţbu vršili franjevci od 1445. godine koji su dali izgraditisamostan i crkvu Sv. Bernardina, kao što je već gore spomenuto. Osim franjevaca, i dominikancisu imali samostan posvećen Sv. Nikoli koji je srušen prilikom napada Hajredina Barbaross

Nakon toga su dominikanci sagradili novi samostan koji su takoĊer posvetili Sv. Nikoli, a nalazse u blizini samostana Sv. Klare. 67 Bolica zatim spominje crkvu Sv. Agate za koju kaţe da „sjedispustivši kosu niz leĊa” (215-221). Nakon toga k onaĉno dolazido trga i katedrale Sv. Tripuna(„hram veliĉanstven Tripunu frigijskom posvećen”, 223-224 ), koje s ponosom i uţitkom vrlodetaljno opisuje. Bolica kaţe da se na tom trgu skupljaju starci i oci koji se bave drţavnim

poslovima. Ovdje pjesnik progovara o poli tiĉkoj situaciji te kaţe da njegov grad „po volji svojojsad stvari ured iv u sretnom redu uţiva” (232-233), upućujući na povlašten poloţaj po kojemuKotor ima pravo na gotovo samostalno odluĉivanje.

Sli ka 4. Katedrala Sv. Tri puna

Katedrala Sv. Tripuna izgraĊena je 1166. godine, a nalazi se, prema opisu bizantskog caraKonstantina Porfirogeneta, na mjestu ranije crkve koja je sagraĊena još u 9. stoljeću („u tomgradu poĉiva sv. Tripun, koji sigurno lijeĉi sve bolesti, a najbolje one koji su obuzeti zlimduhovima”).68 Smještena je u središtu grada i uţiva veliki ugled ne samo zbog umjetniĉkevrijednosti, nego i zbog toga što se u njoj nalaze moći Sv. Tripuna, o ĉemu će kasnije biti vigovora. Prva je graĊevina (martirij Sv. Tripuna) bila pravokutna graĊevina s tri apside, a ostaci te

67 Valentina ŢIVKOVIĆ: „Kult svetog Nikole u religijskoj praksi Kotora (XIV- XVI vek)“ u Dvanaest vjekova Bokeljske mornarice , Kotor, 2010., 95-98.68 Tomislav MARASOVIĆ: Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji , 4. sv.,Knjiţevni krug: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Arhitektonski fakultet Sveuĉilišta, Split-Zagreb, 2013.,380.


29/68

29

crkve s aĉuvani su samo u temeljima (1.60 m ispod poda sakristije). 69 Nova se graĊevina poĉelagraditi 1124. godine te je predstavljala katedralu kotorskih biskupa. Ona je bila trobrodna bazilika

ĉiji su zvonici imali kriţne svodove, dok je centralni travej vjerojatno bio nadsvoĊen kupolom.70 Naţalost, katedralu su više puta uništavali potresi. U potresu iz 1537. godine stara je kupola bilaoštećena i zbog toga je uklonjena. Katedralu je najviše uništio potres 1667. godine koji je razoriooba zvonika i urušio zidove u unutrašnjosti crkve. Zvonici su ponovno izgraĊeni od korĉulanskkamena, a restauracijom zidova prekrivene su stare freske koje su krasile katedralu. 71

Bolica je opjevao visoke zvonike katedrale koji su podignuti u grĉkom stilu s vrhovima„nalik na piramide” (246), dok su danas ravni , što se vidi i na slici 3 . Pjesnika su posebnooduševili: dvobojni kamen od kojega je bila izgraĊena katedrala, orgulje, freske i relikvije STripuna poloţene u srebrni sarkofag (269-271). Uz Sv. Tripuna veţe se legenda o prijenosurelikvija iz Konstantinopola u Kotor 809. godine. Ovaj je dogaĊaj povezan i sa Bokeljskommornaricom koja od te godine biljeţi svoj postanak, a osim toga, ona još se i danas smatrzaštitnicom relikvija sveca. 72

Još uvijek nije utvrĊeno je li središnji trijem izmeĊu zvonika katedrale bio ravan zab poduprt stupovima ili je bio izveden pomoću luka. Bolica sa svojim epilijem ide u prilo posljednjoj tvrdnji jer pri opisu katedrale ne spominje nikakve stupove na trijemu. 73 Bazilika Sv.

Tripuna, kako je od milja nazivaju Kotorani, saĉuvala je svoj prvotni tlocrt kao trobrodna crkvali je zbog brojnih restauracija izgubila svoj izvorni izgled.

Nakon opisa katedrale, Bolica koristi priliku da se pohvali i istakne slobodu svoga grada

koji nikada nije podnosio ropstvo te koji ţivi „pod paskom krilatog lava” (230-234). Ovaj se izrazodnosi na grb Mletaĉke Republike koja je vladala Kotorom.

...nam nulli addicta tyranno

Urbs fuit haec, durum non unquam pertulit olim

Servitium: nunc compositis laeto ordine rebus

69 T. MARASOVIĆ, n. dj., 384. 70 Milka ĈANAK MEDIĆ: „Katedrala svetoga Tripuna u Kotoru“ u Radoslav Tomić (ur.), Zagovori svetom Tripunu.

Blago kotorske biskupije , Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010., 52.71 Cvito FISKOVIĆ:Spomenička baština Boke kotorske, Matica hrvatska, Zagreb, 2004., 21.72 Ivanka PETROVIĆ: „Hagiografska tradicija sv. Trifuna i bokeljskih svetaca“ u Radoslav Tomić (ur.), Zagovori

svetom Tripunu. Blago kotorske biskupije , Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010., 42-43.73 C. FISKOVIĆ, n. dj.,31.


30/68

30

Sponte sua, non vi, non bello victa, nec armis,

Sub curam aligeri fovet otia grata Leonis.

(230-234)

...naime tiranu nikakvu podloţan nijeBio taj grad, niti ikad pretrpio teško je ropstvo,Po volji svojoj sad stvari urediv' u sretnom redu

Uţiva, oruţjem, silom nepobijeĊen, ni ratom,Ugodnu dokolicu pod paskom krilatog lava.

Zatim Bolica navodi crkvu Sv. Jeronima „prljavom opasanog krpom, što bezbroj putgrudi, u tvrdom kamu, tuĉe” (273-275). Sveti Jeronim je najĉešće prikazivan kako kleĉi u pustinjii udara kamenom u prsa. Ovaj se ĉin pojavljuje u liturgiji, a predstavlja spoznaju grijeha, kajanje iobra ćenje. Postoji i legenda da se Jeronim ĉesto kajao što je Dalmatinac pa lako plane.

Potom pjesnik navodi crkve Sv. Marka i Sv. Ivana Krstitelja koje su „odmah nasuprot(dijeli ih malen razmak)” (276). One su se nalazile u blizini Juţnih gradskih vrata, na putu premaGurdiću.Ondje su se nalazile i crkve Sv. Marije i Sv. Lucije. Bolica potom spominje opatijskucrkvu Sv. Stjepana koja se nalazila na brdu („satrt teţinom stijenja izabra nad sobom brdovisoko” 282-283) te samostan redovnica Sv. Dominika koji je ustanovljen 1520. godine. 74 Nakontoga se spominje crkva Sv. Benedikta i Sv. Kriţa koje se nalaze uz samostan redovnica SvJosipa, a zajedno ĉine „svetište novog reda” (287), što se najvjerojatnije odnosilo nadominikance. Nad izvorom Sv. Kriţa nalazila se crkva Sv. Andrije apostola, a nedaleko od njeganalazile su se crkve Sv. Antuna opata, Sv. Magdalene te crkva Sv. Katarine („djevica okruţenakotaĉima tad stoji gluha za gnjev i prijetnje”, 293-294). Naime, sveta Katarina bila je muĉenica, a jedan od njezinih simbola je kotaĉ s bodeţima kojim su je muĉili. Osim sv. Katarine, Bolica jeranije spomenuo okolnosti smrti svete Agate, kojoj su bile odsjeĉene grudi, i muĉeništvo svetog

Bartolomeja kojemu su ogulili koţu i odrubili glavu.

74 S. KOVAĈIĆ, n. dj., 32.


31/68

31

Slik a 5. Crkva Gospe od Zdravl ja

Bolica kaţe da se na sredini brda, blizu same kule, nalazi se crkva Blaţene djevice Marije(„u sredini na brdu posvećen hram što s neba nastanjuje ga sveta Perpera75”, 295-297). Ona sedanas naziva crkvom Gospe od Zdravlja, a nastala je u 15. stoljeću.

Sli ka 6. Crkva Sv. M arij e

Crkva Sv. Marije, poznatija pod nazivom Kole Ċata, sagraĊena je 1221. godine, a nalazi sekod Sjevernih gradskih vrata. Naziv KoleĊata dolazi od talijanske rijeĉiCollegiata , što znaĉikolegijalna crkva. Naime, u Kotoru je, uz stolni kaptol, postojao i kolegijalni ĉije je sjedište biloupravo u crkvi Sv. Marije, a sastojao se od osmorice svećenika. Ova se crkva spominje i kao

75 Perpera dolazi od lat. puerpera što znaĉi „ţena koja je rodila“.


32/68

32

Sancta Maria infunaria što se tumaĉi kao „pogrebna kapela”, ali i kao „crkva na rijeci”. U jednojse ispravi iz 1221. godine navodi kao Sancta Maria de Flumine zbog njezinog poloţaja uz rijekuŠkurdu.76 N eobiĉan izgledcrkve zasniva se na izmjeni crvenog i bijelog kamena koji je korišten

prilikom gradnje. Povjesniĉar Slobodan Prosperov Novak za ovu crkvicu kaţe da je„monumentalnija varijanta obliţnje crkve Svetoga Luke”.77 IzgraĊena je na mjestu bazilike izšestog stoljeća, a jedno vrijeme na ĉelu joj je bio opat i sedam prebendara, što svjedoĉi o njezinovaţnoj ulozi u crkvenoj hijerarhiji srednjeg vijeka. KoleĊata je u poĉetku bila jednobrodna crkvas kupolom, ali su joj s vremenom dograĊeni zvonik i sakristija te joj je proširena unutrašnjost.crkvi se nalazi grob blaţene Ozane, jedne od najslavnijih liĉnosti kotorske prošlosti.78 Vaţno jeistaknuti i doprinos Va ska Lipovca koji je izradio vrata sa sliĉicama iz ţivota Blaţene Ozane.Kao što je već reĉeno, ova je crkva danas poznata i kao crkva Sv. Marije od Rijeke te kao crkva

blaţene Ozane. Zbog tolikog broja naziva za samo jednu crkvu, teško je pratiti Boliĉin epilij jse ova crkva spominje na nekoliko mjesta, ali pod drugim imenom (295-297). Bolica spominje da

je u blizini „stoĉni trg” (300) koji se danas zove „Trg od drva ”, a dobio je ime po tome što se nanjemu u prošlosti vršila prodaja drva.

Potom Bolica spominje crkvu i samostan Sv. Nikole gdje je bio Red propovjednika, koji

se obiĉno nazivaju dominikancima („ćelava ĉeta što plašt joj taman je, haljina snjeţna”, 302Zatim (301-304) pjesnik navodi crkvu Sv. Klare i samostan Male braće Sv. Franje koji su se

izvorno zvali crkvom Sv. Marije i samostanom redovnica Sv. Benedikta. U središnjem dijelugrada nalazi se crkva Sv. Luke evanĊelista („lijeĉnik Luka, pratilac Pavlov”, 308) i crkva SMihovila („krilati onaj nogama koji gazi zbaĉenog neprijatelja”, 309), koje su ostale saĉuvane danas.

76 T. MARASOVIĆ, n. dj., 363. 77 S. PPROSPEROV NOVAK, n. dj., 52.78 T. MARASOVIĆ, n., dj., 363-368.


33/68

33

Slik a 7. Crkva Sv. Luke

Crkva S v. Luke sagraĊena je 1195. godine, o ĉemu svjedoĉi natpis na proĉelju. Ova jcrkva jedina graĊevina u Kotoru koja nije pretrpjela znaĉajnija oštećenja prilikom potresa.Zadovratnike crkve Sv. Luke se smatra da pripadaju ranosrednjovjekovnom razdoblju zbo g toga što je njihov ukras (razlistana pleterna lozica) tipiĉan za ranoromaniĉko razdoblje.79 Vaţno jenapomenuti da su u ovoj crkvi postojali katoliĉki i pravoslavni oltari. Naime, prvotno je bigraĊena kao katoliĉka crkva (u Boliĉino vrijeme), no u 17. stoljećuu Kotor poĉinje dolaziti pravoslavno stanovništvo te im je mletaĉka uprava ustupila crkvu za obrede. Crkva je zadrţalasvoj romaniĉki oblik, ali tijekom baroka joj je dodana boĉna kapelica, kao i veliki prozori zbog

boljeg osvjetljenja. 80

79 T. MARASOVIĆ, n. dj., 369-370.80 C. FISKOVIĆ, n. dj., 37-39.


34/68


35/68

35

Slik a 9. Crkva Sv. Ane

Crkvica Sv. Ane nastala je u istom razdoblju kao KoleĊata na mjestu prijašnjeg samostanSv. Martina ĉiji kip još uvijek krasi unutrašnjost crkvice. Crkva je izgraĊena kao jednobrodnagraĊevina s tritraveja i kupolom. 84 Ova je romaniĉka crkva poznata i pod nazivom Sv.Veneranda koji stoji na nadvratniku. Premda je crkva nastala u srednjem vijeku, Bolica je ipak

nije spomenuo ni pod imenom Sv. Ane ni Sv. Martina.

Slik a 10. Crkva Sv. Pavla

Posljednja srednjovjekovna crkva koja je ostala saĉuvana do danas je crkva Sv. Pavla, nalazi se iza katedrale. IzgraĊena je 1263. godine i poput ostalih crkava, doţivjela je mnoge preinake. U samostanu ove crkve ţivjeli su dominikanci sve do 14. stoljeća, a u prvoj polovici 1stoljeća crkva je srušena.85 Na njenom je mjestu izgraĊena nova crkva koja je za vrijemefrancuske vladavine bila pretvorena u skladište, a za vrijeme austrougarske crkva je sluţila kao

zatvor.

84 C. FISKOVIĆ, n. dj., 47. 85 S. PROSPEROV NOVAK, n. dj., 66.


36/68

36

3.3.4. Završetak

Bolica završava svoj epilij kratkim razlaganjem o postanku grada i o njegovom imenuKaţe da su Askrejci, stanovnici grada Askre u Beotiji, nakon smrti svog sugraĊanina, pjesnika

Hesioda, napustili svoju domovinu te se nastanili na kotorskom podruĉju. Zbog zahvalnosti poštovanja prema askrejskom pjesniku, grad sunazvali Askrivij. Bolica je spomenuo ovulegendu s namjerom da istakne slavno porijeklo svog grada, a uz to je iskoristio priliku i za

spomen ĉuvenog pisca Hesioda kojemu se divio i sam Vergilije. Ovdje se moţe uoĉitikako jeVergilijeva blagonaklonost prema Hesiodu ostavila snaţan dojam na Bolicu, o ĉemu će biti rijeĉu 4. poglavlju. Pjesnik na kraju navodi da su mladi, koji su ĉuvali drevne obiĉaje u ĉistoći, gradnazvali Kotor prema grĉkoj rijeĉikathar ós, što znaĉi „ĉist”.

Haec Urbis sedes, situs hic, haec denique forma est, Ascraei quondam quam fundavere coloni.

Namque ferunt (longis fama est obscurior annis)

Ascraeos olim, postquam fata impia Vatem

Ascraeum rapuere suum, tum protinus omnes

Deseruisse domos, atque execrasse Penates.

Hic ergo (incertum capti dulcedine terrae

An potius fessi longarum ambage viarum)

Constituunt certam celsis in montibus urbem.

Quae tamen ut longum sibi nomina chara referret

Ascrivium Ascraei Vatis de nomine dicta est:

At quoniam ingenuos mores purosque reservat

Posteritas, gentisque suae primordia monstrat,

Nunc ideo Catharum grati dixere minores.

(318-331)

Sjedište grada to je, te poloţaj mu i oblik,Što ga osnovaše nekoć askrejski naseljenici.Priĉaju naime (sve nejasniji s vremenom glas je)Da su Askrejci nekoć, nakon što zla im sudbina


37/68

37

Pjesnika Askreja ote, svi napustili odmah

Domove svoje i svoje prokleli Penate.

Tu dakle (ne zna se da li dirnuti ljupkošću zemljeIli umorni pak od lutanja putima dugim)

Grad osnovaše oni u brdima visokim.Da bi on dugo drago nositi mogao ime,

Nazvaše ga Askrivij, po askrejskom pjesniku onom.Buduć' da potomstvu ĉuva plemenite i ĉisteObiĉaje, svog roda pokazujući poĉetke,Zahvalni zato mu mladi dadoše ime Kotor.


38/68

38

4. ANTIČKI ELEMENTI U DJELU

Epilij Ivana Bolice sadrţi tragove antike. Oni su vidljivi u metru, kompoziciji, stilu pisanja teu motivima. Po uzoru na antiĉke autore, Bolica svoj epilij zapoĉinje invokacijom te se obrać

muzama. Koristi se i mnogim stilskim postupcima koji su karakteristiĉni za antiĉki period, najistaknutiji su: usporavanje radnje (retardacija) i dig resije. Boliĉino se djelo tematski ne bimoglo povezati s antikom jer fabula nije mitološka (a samo je manjim dijelom povijesna), alisadrţi mitološke motive i imena koje je pjesnik vješto umetnuo izmeĊu spomena kršćansksvetaca i brojnih crkava.

4.1. Antički motivi i mitološka imena

Premda Boliĉin epilij nije mitološkog karaktera, ipak u njemu pronalazimo motive imena koji su preuzeti iz mitologije.

Već na samom poĉetku, Bolica se obraća muzama, grĉkim boţicama koje su kćervrhovnog boga Jupitera i Mnem ozine, boţice pamćenja. Postoji devet muza i smatra ih sezaštitnicama umjetnosti, pjesništva i znanosti. Njihov voditelj je Apolon. Muze su obitavale nOlimpu te na izvoru Hipokrene (na planini Helikon u Beotiji) i Kastalijskom izvoru (na planini

Parnasu u Fokidi).86

Za antiĉke je autore karakteristiĉno da su u svojim djelima zazivali muze iolimpske bogove, dok su humanistiĉki epiĉari najĉešće zazivali kršćanskog Boga. Bolica zaziva

pomoć muze kako bi ga inspirirale u pisanju. Doduše, on se ne obraća grĉkim, već ilirskimmuzama koje ţive na Lovćenu i Vrmcu, planinama uz Kotor. Time Bolica istiĉe domoljublje priznaje osjećaj pripadnosti slavenskom narodu (jer se tada smatralo da su juţni Slaveni potomdrevnih Ilira, koji su u Boliĉinom zaviĉaju ţivjeli još prije Rimljana).

U posveti prijatelju Zaguroviću pjesnik spominje Hermesa. Moţda je izabrao baš

Hermesa zato što je on u grĉkoj mitologiji zaštitnik pjesnika i putnika, a Bolica svoj pjesniĉ pothvat smatra vrstom putovanja (tako pripovijeda u epu, kao da putnik ulazi u grad). Hermesov

rimski pandan je Merkur. Roditelji su mu Zeus i nimfa Maja. Hermes je bio najlukaviji i

najspretniji od svih bogova, a pomagao je junacima, obiĉnim smrtnicima i svima koji su b

86 Vojtech ZAMAROVSKÝ: Junaci antičkih mitova, Školska knjiga, Zagreb, 1989., 225.


39/68

39

ambiciozni. 87 Bolica za njega koristi epitet Cyllenius , što oznaĉava da je roĊen na Kileni, brdu uArkadiji.

Bolica otoĉiće Gospu od Škrpjela i Svetog Jurja usporeĊuje s aonskim labudovima kojise

nadvijaju nad Perastom (43- 49). Rijeĉ „aonski” odnosi se na pokrajinu u antiĉkoj Grĉkoj koja je poznatija pod nazivom Beotija. Aonija je bila pokrajina u kojoj su ţivjele muze pa Bolica tomuspo redbom vjerojatno ţeli probuditi osjećaj ljepote i ĉuĊenja koje izazivaju navedeni otoĉići.

Hic grati Baccho colles, hic florida rura

Fertilis hic frugum Cereri gratissima tellus ...

(114-115)

Tu su breţuljci Bakhu dragi, tu cvjetna su sela,Tu je Cereri zemlja najdraţa plodna...

Bolica u prethodno navedenim stihovima spominje Bakha koji je u mitologiji poznat kao

bog plodnosti, veselja, vina i ţena. Roditelji su mu vrhovni bog Zeus i Semela, kći tebansko kralja Kadma. Pjesnik ga spominje u kontekstu s breţuljcima jer je Bakho zaštitnikvinogradarstva i vegetacije. 88 Na drugom mjestu (138) Bolica Bakha navodi kao boga vina, a

tako je u antici najĉešće i prikazivan. Cerera je rimska boţica poljodjelstva, ţitarica, ţetve

plodnosti. Izjednaĉava se s grĉkom boţicom Demetrom. Cerera je kći Saturna i boţice OpPrikazuje se s košarom voća i cvijeća, ţezlom i rogom obilja.89

Prije ulaska u Kotor, Bolica opisuje poloţaj grada i spominje prigradska sela u kojima seuzdrţavaju vinogradi i voćnjaci. Gore je već spomenuto kako su se seljaci za vrijeme mletaĉkvladavine bavili vinogradarstvom, a kultura uzgoja vinove loze datira još iz vremena ilirskdrţave. Danas su u Crnoj Gori zastupljeni vinogradarstvo i općenito poljoprivreda koji uspijevajuzahvaljujući povoljnim klimatskim prilikama i plodnom tlu. Nakon toga, Bolica spominj

Pomonu, boţicu voća i vrtova. Iako nije smatrana osobito moćnom, Rimljani su joj odavali veliku poĉast zbog uroda.90

87 V. ZAMAROVSKÝ, n. dj., 141. 88 V. ZAMAROVSKÝ, n. dj., 68-70.89 V. ZAMAROVSKÝ, n. dj., 57. 90 V. ZAMAROVSKÝ, n. dj., 282.


40/68

40

Pri opisu kotorskog slatkovodnog izvora Gurdić spominju se mitološka bića- nimfe. Onesu lijepe poluboţice koje su ţivjele u dolinama, planinama i rijekama provodeći dane u plesu pjesmi. Bile su zaštitnice voda, šuma i gora. Njihovi pratitelji bili su sileni, satiri i pani te bogoviApolon, Hermes i Dioniz. 91 Bolica, govoreći da je Gurd „ljubav Nimfa i zadnja briga Doride ”(184), ţeli istaknuti spokojnost tog mjesta u kojem se nimfe opuštaju i uţivaju. One se i koantiĉkih pisaca najĉešće spominju u raznim idiliĉnim opisima.

Dorida je grĉka nimfa, boţica mora. Roditelji su joj Okean i Tetija, bog i boţica mora.92 Dorida se udala za Nereja te je rodila pedeset Nereida, morskih nimfi, od kojih su u djelu

spomenute Galateja i Kimodoka. Za Kimodoku Bolica kaţe da ima mokru kosu dok za Galatejukaţe da „bi se zelena htjela okupat” (186). Premda se Kimodoka manje spominje u antiĉkimdjelima nego ostale nimfe, ipak je susrećemoi u Vergilijevim Georgikama .93

Na završetku djela spominju se Askrejci koji su prokleli penate. Askrejci su bilistanovnici grada Askre u Beotiji za koje se vjeruje (barem u epu) da su osnovali Kotor. Penati su

bili bogovi zaštitnici rimskih ognjišta, obitelji i drţave. Za razliku od lara, zaštitnika rimskidomova i stanovnika, penati nisu bili toliko povezani s mjestima koliko su bili s ljudima. S

preseljenjem obitelji u novi dom, selili su se i penati. Bolica kaţe da su ih Askrejci prokleli nakosmrti pjesnika Hesioda i odluĉili napustiti svoje domove.

Premda se epilij u svom najvećem dijelu bavi kršćanskomtematikom, iz prethodnonavedenih mitoloških termina vidljivo je da Bolica ipak nije mogao odoljeti antiĉkom duhVješto je isprepleo i povezao mitološka imena s kršćanskim svecima. Budući da je Bolica biokršćanin, on je antiĉke termine koristio samo simboliĉki te je pomoću njih ostvario još većslikovitost djela.

4.2. Utjecaj Vergilijevih Georgika na Bolicu

Publije Vergilije Maron roĊen je 15. listopada 70. godine pr. Kr. u selu And u sjevernoItaliji. Školovao se u Cremoni, Milanu i Rimu gdje je studirao retoriku, medicinu i filozofiju.

91 V. ZAMAROVSKÝ, n. d j., 233.92 V. ZAMAROVSKÝ, n. dj., 73. 93 V. poglavlje 4.2.


41/68

41

Nakon završenih studija vratio se na svoje selo gdje se bavio poljoprivredom i ĉitao grĉk pjesnike. U vrijeme graĊanskih ratova sela su bila opustošena, sve se više ljudi odselilo u gratrebalo je pronaći nekoga tko će opet probuditi ljubav za seoskim ţivotom. Mecenat, blisk prijatelj cara Augusta, odluĉio je taj zadatak povjeriti Vergiliju. Tako je nastao didaktiĉki spjeGeorgike koji je Vergilije pisao punih sedam godina. Spjev je podijeljen na ĉetiri pjevanja.Prvo pjevanje daje upute u poljodjelstvu, drugo govori o voćarstvu, treće o stoĉarstvu, a posljedn pjevanje govori o pĉelarstvu. Ovo se djelo smatra Vergilijevim najboljim ostvarenjem zbodotjeranosti izraza, slikovitosti prizora te zbog besprijekorne metrike. 94

Ovdje će se prikazati kako je Vergilije svojim Georgikama utjecao na Boliĉin epilij. Njegovi su opisi prirode Bolici sluţili kao predloţak pri opisu bokokotorskog zaljeva. Pjesnik j,osim toga, u drugom pjevanju svoje Georgike nazvao askrejskom pjesmom. 95

Ascraeumque cano Romana per oppida carmen .96

(II, 176)

Pjesmu Askarsku pjevam, a gradi me slušaju Rimski.97

Vergilije tako naziva spjev zbog askrejskog pjesnika Hesioda koji mu je bio uzor u

pisanju. Hesiod je bio starogrĉki pjesnik i o njegovom ţivotu nema puno podataka. Napisao j

didaktiĉki spjev Poslovi i dani u kojemu se slavi rad i pravednost. Ovo je djelo inspiriraloVergilija pri pisanju Georgika te je iz poštovanja prema grĉkom pjesniku nazvao spjevaskrejskim. Bolica je, poput Vergilija, u svom epiliju takoĊer spomenuo slavnog askrejsko pjesnika Hesioda. Ipak, otišao je korak dalje i doveo u blisku svezu Hesiodovu domovinusBokom kotorskom. Naime, pjesnik navodi da su Askrejci nakon Hesiodove smrti napustili svoju

domovinu i osnovali grad u brdima. Dali su mu ime Askrivij, prema gradu koji su ostavili, a

kasnije je grad nazvan Kotor.

94 Publije Vergilije MARON, Djela P. Vergila Marona, preveo i protumaĉio Tomo Maretić, Papir -Velika Gorica,Zagreb, 1994., 13-20.95 M. ŠREPEL,n. dj., 131.96 Izvorni tekstovi Georgika u cijelom radu preuzeti su sa stranice: The Latin Library (http://www.thelatinlibrary.com/verg.html , zadnji pristup 14. kolovoza 2014.)97 Prijevodi Georgika u cijelom radu citirani su iz knjige: Publije Vergilije MARON, Djela P. Vergila Marona, preveo i protumaĉio Tomo Maretić, Papir -Velika Gorica, Zagreb, 1994.

http://www.thelatinlibrary.com/verg.htmlhttp://www.thelatinlibrary.com/verg.htmlhttp://www.thelatinlibrary.com/verg.htmlhttp://www.thelatinlibrary.com/verg.html


42/68

42

Vergilije u prvom pjevanju vrlo kratko iznosi temu o kojoj će pjevati, a nakon toga zaziv poljske i šumske bogove da mu budu skloni pri pisanju djela.

Quid faciat laetas segetes, quo sidere terram

vertere, Maecenas, ulmisque adiungere vitisconveniat, quae cura boum, qui cultus habendo

sit pecori, apibus quanta experientia parcis,

hinc canere incipiam.

(I, 1-5)

O tom ću, Mecene, pjevat, što njive napredne ĉini,Kad li je orati hora, kad vezati loze uz br'jeste,

Oko goveda kako valjade se starat i kako

Sitnu drţati stoku, koliko se iskustva hoćeOko ĉuvarnih pĉela.

Na poĉetku drugog pjevanja Vergilije se obraća Bakhu, a na kraju se umiljava muzammoleći ih da ga pouĉe spoznajama s kojima tadašnji svijet još nije bio upoznat.

Me vero primum dulces ante omnia Musae,

quarum sacra fero ingenti percussus amore,accipiant caelique vias et sidera monstrent,

defectus solis varios lunaeque labores;

(II, 475-478)

Premile meni Muze, veoma kojeno ljubim,

Kojim prikazujem ţrtve, nek blago usliše mene,I nek uĉe me, kako zvijezde se po nebu kreću,Kako se dogaĊa to, da pomrĉi sunce i mjesec;

U trećem i ĉetvrtom pjevanjuGeorgika pjesnik ponovno spominje muze govoreći kako ćeih prenijeti iz Beotije u svoju domovinu.


43/68

43

Primus ego in patriam mecum, modo vita supersit,

Aonio rediens deducam vertice Musas.

(III, 10-11)

Prvi ću – neka samo poţivim- s Aonskog vrhaVraćajući se Muze u moju domaju prenesti.

Quis deus hanc, Musae, quis nobis extudit artem?

(IV, 315)

Koji nam bog, o Muze, vještinu dao je ovu?

Bolica na poĉetku epilija zaziva ilirske muze i moli ih da ga povedu kroz rijeke, o bale, brda, šume i doline Boke kotorske. On poput Vergilija već u invokaciji najavljuje o ĉemu će brijeĉ u djelu.

Ascraei quae sacra senis, quae flumina, quaeque,

Vermanos colitis saltus, vallesque reductas,

Illyrides Musae, liceat mihi munere vestro

Descripsisse situm patriae, circumque, supraque

Aerios montes, sinuosaque littora, portus Rizonici, vadaque ipsa simul, quae tramite longo

Aemula flaminibus, mox excipit Adria vastus.

Fas mihi vos duxisse Deae per saxa, per ipsos

Anfractus, rupesque cavas, perque horrida tesqua

Lefteni montis, nivibusque cacumina cana,

Invia quae audaci cupio tentare iuventa.

(1-7)

Ilirske Muze koje svetinje Kotora starca,

Rijeke i padinu Vrmca i stisnute doline

Ĉuvate, nek mi bude slobodno vašim što daromPoloţaj domovine opisah, nebeska brda


44/68

44

Iznad nje i oko nje, obale krivudave,

Risansku luku i same pliĉine što dugim ih putomUskoro prima takmac vjetrima, široki Jadran. Nek mi je slobodno što vas, boţice, vodih po stijenjuStrmom, kroz okuke same i šuplje hridi i strašnePustare Lovćena i od snijega bijele vrhunceŠto ih nedostupne ţelim iskušat mladošću smjelom.

Vergilije je svoje Georgike posvetio Mecenatu, rimskom politiĉaru i pjesniku, ĉije imespominje u sva ĉetiri pjevanja.

Interea Dryadum silvas saltusque sequamur

intactos, tua, Maecenas, haud mollia iussa:te sine nil altum mens incohat.

(III, 40-43)

Šuma se Drijadskijeh meĊu tim i pašnjaka drţ'mo Netaknutih po tvojem, o Mecene, nalogu teškom. Ništa veliko um bez tebe ne moţe poĉet.

Bolica je svoj epilij posvetio sugra Ċaninu Iliji Zaguroviću koji mu, samo prividno, predstavlja pratitelja na putovanju kroz Boku k otorsku, kao što je Mecenat Vergiliju. Bolica kaţeda mu je Zagurović otkrio tajni prolaz „kojim da se ta iskušat staza” (14). Pjesnik ovdje moţdagovori o Zagurovićevom pjesniĉkom umijeću koje mu pokazuje smjernicu na njegovom pjesniĉkom putovanju.

Vergilije u cijelom djelu slavi talijansku zemlju i istiĉe njezine ljepote, ali u drugom pjevanju pohvala Italije najviše dolazi do izraţaja.

Sed neque Medorum silvae, ditissima terra,

nec pulcher Ganges atque auro turbidus Hermus

laudibus Italiae certent, non Bactra neque Indi

totaque turiferis Panchaia pinguis harenis.


45/68

45

(II, 136-139)

Ali ni Medska zemlja, u kojoj je šuma mnoţina, Ni Gang krasni ni Herm zlatonosni mutni ni Baktra,

Indija, a ni Panhaja sa pjeskuljam' tamjana punim,Sve to se u slavi mjerit sa Italskom ne moţe zemljom.

Kao što Vergilije kaţe da se s ljepotom Italije ne moţe usporediti nijedna druga zemlja,tako je za Bolicu Boko kotorski zaljev najljepši od svih. Bolica svoj zaviĉaj doţivljava kaolocusamoenus , blaţeno mjesto koje obiluje prirodnim ljepotama. Idiliĉnu sliku zaljeva u kojemu seizmjenjuju prekrasne obale s visokim planinama ponosni pjesnik uzvisuje slikovitim i

harmoniĉnim prikazima pazeći da ne izostavi niti jedan detalj.

Hic grati Bacco colles, hic florida rura

Fertilis hic frugum Cereri gratissima tellus,

Arbor et omnigena, hic longum depascitur agmen

Quadrupedum genus omne; hic pisces coerula complent,

Tot pagi, villaeque habitant, pars littota circum

Radices montis circum pars altera, pars et

Summa tenet, petit haec syluas, immensaque lustra.

(114-120)

Tu su breţuljci Bakhu dragi, tu cvjetna su sela,Tu je Cereri zemlja najdraţa plodna, i stabloSvakovrsno, tu dugo napasa se stado

Ĉetveronogo svake vrste, puĉina ribaPuna je, ljetnikovci tu su i sela; dio

Obala podno brda, okolo drugi, dio

Vrhunce drţi, ova šume i brloge traţi.

Nakon opisivanja prirodne ljepote Italije, Vergilije se dotaknuo i svojih sunarodnjaka koje

smatra hrabrima i odvaţnima. Italiju naziva zemljom junaka.


46/68

46

Haec genus acre virum, Marsos pubemque Sabellam

adsuetumque malo Ligurem Volscosque verutos

extulit, haec Decios Marios magnosque Camillos,

Scipiadas duros bello et te, maxime Caesar,

qui nunc extremis Asiae iam victor in oris

imbellem avertis Romanis arcibus Indum.

(II, 167-172)

Ţestokitu su junaci; Sabelce je ona i MarseRodila, navikle zlu Ligurce, kopljonosne Volske,

Marije, slavne Kamile i Decije i Scipione,

Ratnike tvrde je dala i tebe, Cezare velji,Koji si pobjednik sada na kraju Azije tamo

I nejunaĉke Inde od kula odbijaš Rimskih.

Baš kao Vergilije, i Bolica s ponosom istiĉe hrabrost svojih sugraĊana koji su bilineustrašivi pred navalom Turaka i njihovog zapovjednika Barbarosse.

Non pugnam Ascrivium, Solimana nec arma veretur,

Quin ultro ad bellum te provocat: en volat igne

Sulfureo contorta pila, et petit eminus ipsum

Teque, tuamque ratem, longe timor omnis abesto

Si conferre manum, pugnaeque insistere mens est.

(101-105)

Kotor Sulejmanova oruţja se, ni bitke Ne plaši, u rat da tim te ne izazove: eno

Sumporom potpaljena sulica leti i traţiIz daleka i tebe i tvoju laĊu. Daleko

Neka je strah, ako volja pripremi ruku za bitku.

Verg ilije u ĉetvrtom pjevanju donosi idiliĉnu sliku s mnogim nimfama koje, priĉajući ljubavi, tajnama i prijevarama bogova, predu miletsku vunu.

8/16/2

Documents

KOTOR U ANTICI I U EPILIJU IVANA BOLICE.pdf