SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

Branimir Duki ć

KRATKE UPUTE ZA PISANJE ZAVRŠNIH, DIPLOMSKIH I MAGISTARSKIH RADOVA,

TE DOKTORSKIH DISERTACIJA

Nastavni materijali

Osijek, 2010. godina.

1

1. Kratke upute za sadržajno oblikovanje teksta

Prilikom nastajanja rada, bez obzira radi li se o završnom, diplomskom, magistarskom radu ili

doktorskoj disertaciji, ključno je držati se prijavljene teme rada, problema istraživanja,

definirane hipoteze/hipoteza, te postavljenih ciljeva istraživanja, kao i okvirnog sadržaja. Iako

je istraživački proces složen i može dovesti do odstupanja od početnih pogleda, preporučljivo

je da konačni rad sadrži barem 2/3 postavljenih elemenata početnog sadržaja. Također,

istraživački proces može navesti autora na upotrebu metoda istraživanja koje u prijavi teme

nisu navedene, kao i izostavljanje nekih od nabrojanih metoda istraživanja. Stoga autor, u

metodologiji istraživanja, ako su odstupanja značajnija od definiranog sadržaja i metodologije

definirane prijavom teme rada, treba navesti razloge i obrazložiti odstupanjima od polaznog

sadržaja i predloženih metoda istraživanja.

S obzirom na navedenu nepredvidljivost istraživačkog procesa, autorima se predlaže da se

prvo bave istraživačkim dijelom sukladno postavljenim ciljevima istraživanja, a u skladu s

istraživačkim problemom i definiranom hipotezom/hipotezama, te kreiranjem zaključaka koji

bi u načelu trebali činiti znanstveni (ili stručni) doprinos. Nakon provedenih istraživanja i

definiranih zaključaka, potrebno je pristupiti pisanju dijela rada koji se odnosi na istraživački

proces i zaključke. S obzirom da je to najvažniji dio rada, njemu treba posvetiti i najviše

pažnje. Nakon nastanka ovog dijela rada pristupa se pisanju ostatka rada, s tim da se uvod,

metodologija istraživanja i zaključak u pravilu pišu posljednji. Kako su pozitivnim zakonskim

propisima i aktima visokoškolskih ustanova načelno definirani gabariti (obujam rada u vidu

broja stranica) završnih, diplomskih i magistarskih radova, te doktorskih disertacija, dio rada

koji nije u funkciji opisa istraživačkog procesa, u funkciji je dosezanja navedenih gabarita

rada u pogledu broja stranica. Bilo bi dobro da barem 1/3 rada bude posvećena istraživačkom

procesu i iznošenju rezultata istraživanja.

Što se tiče preporučenog obujma radova on bi trebao biti u sljedećim okvirima:

• Sveučilišni dodiplomski stručni studij (diplomski rad) – oko 25 stranica

• Sveučilišni preddiplomski stručni studij (završni rad) – oko 30 stranica

• Sveučilišni preddiplomski znanstveni studij (završni rad) – oko 40 stranica

• Sveučilišni diplomski znanstveni studij (diplomski rad) – oko 50 stranica

• Sveučilišni dodiplomski studij (diplomski rad) – oko 35 stranica

2

• Sveučilišni specijalistički poslijediplomski studij (završni rad) – oko 80 stranica

• Sveučilišni znanstveni poslijediplomski studij (magistarski rad) – oko 120 stranica

• Doktorat znanosti – oko 200 stranica.

Treba računati da se u obujam rada, odnosno ukupan broj stranica ubrajaju sve stranice rada

koje se označavaju arapskim brojevima izuzev dodataka. To znači da se stranice broje od

uvodne do zaključne stranice literature. Odstupanja od predloženih gabarita su dozvoljena, s

tim da načelno istraživački (znanstveni ili stručno) jači radovi mogu biti i značajnije kraći.

U planiranju obujma rada treba računati da Uvod, Metodologija istraživanja i Zaključak,

sukladno ukupnom obujmu rada, participiraju s 5 do 15 stranica teksta. Također i Literatura

treba načelno obuhvatiti između 2 i 10-tak stranica rada.

Treba imati na umu da su Uvod, Metodologija istraživanja, Zaključak i Literatura

najeksponiraniji dijelovi rada, stoga se oni u pravilu pišu posljednji i njima se posvećuje

najviše pozornosti.

Uvodni dio sadrži sveobuhvatno opisan problem i naznačene načine rješavanja problema. To

podrazumijeva određivanje autora prema smjerovima istraživanja i dijelu problema u kojem

se traže rješenja problema (treba imati na umu da se niti jedan problem ne može sveobuhvatno

riješiti). Uvod se piše u obliku eseja, te se u uvodu izbjegava definiranje pojmova, citiranje

tuđih misli, kao i umetanje slika i tablica. Također se izbjegava davanje sudova, te iznošenje

teza (tvrdnji) koje nije moguće potkrijepiti dokazima. Prema tome, uvod načelno treba biti

sazdan od opće poznatih činjenica kojima se opisuje problem i naznačuje smjer istraživanja.

U metodologiji istraživanja potrebno je problem ukratko opisati (u okviru jednog odlomka).

Odlomak uobičajeno završava rečenicom: „Temeljem uočenog problema definirana je(su)

sljedeća(e) hipoteza(e):“ Sukladno tome sljedeći odlomak čini hipoteza (hipoteze). Radovi

manjeg obujma obično sadrže jednu hipotezu, dok radovi većeg obujma (Magistarski radovi i

Doktorske disertacije) sadrže više hipoteza, od kojih je jedna glavna a druge su izvedene.

Nakon odlomka s hipotezama slijedi odlomak s ciljem istraživanja. On obično započinje

rečenicom: „Temeljem izloženog problema istraživanja i definirane(ih) polazne(ih)

hipoteze(a) postavljen(i) je(su) sljedeći cilj(evi) istraživanja:“. Ako je ciljeva više oni se

navode pod rednim brojevima. Naredni odlomak rezerviran je za istraživačke metode, a

3

uobičajeno započinje rečenicom: „U radu su korištene sljedeće glavne znanstvene metode:“.

Metode trebaju biti nabrojane (bez upotrebe rednih brojeva) i složene od značajnijih prema

manje značajnim metodama s obzirom na istraživački proces. Metode koje će se sigurno naći

u svakom radu su metoda dedukcije, metoda indukcije, metoda kauzalnog zaključivanja,

povijesna metoda, metoda analize i metoda sinteze, metoda apstrakcije, metoda

generalizacije, metoda klasifikacije, kao i metoda deskriptivnog modeliranja. Ostale metode

uvelike će ovisiti o vrsti istraživačkog procesa, pa se stoga u radu mogu naći i razne statističke

i matematičke metode. Odlomak s metodama treba završiti konstatacijom da su uz navedene

metode u radu korištene i druge znanstvene metode. Nakon popisa korištenih metoda

potrebno je osvrnuti se na dostupne izvore podataka (primarne i sekundarne), te ograničenja u

pogledu prikupljanja, obrade i prezentacije podataka (npr. dio podataka može biti poslovna

tajna ili raspoloživi podaci mogu biti sintetizirani, te su rezultati istraživanja izvedeni iz

aproksimacija i sl.). Kao što se treba osvrnuti na raspoložive podatkovne izvore, isto tako

treba se napraviti kratki osvrt na raspoloživu literaturu. To podrazumijeva: definirati izvore

literature, jezično područje, raspoloživost radova koji se bave istim ili sličnim istraživačkim

procesom i sl. Nakon toga treba ukratko opisati tehnologiju provođenja istraživanja, te se

osvrnuti na eventualna ograničenja u istraživanju. Konačno treba navesti sredstva koja su

korištena u istraživačkom procesu (npr. elektroničko računalo, s programskim paketima za

obradu teksta – MS Word, programski paket za tablične izračune – MS Excel, itd.)

Što se tiče zaključka, on predstavlja najznačajniji dio rada jer se u njem ukratko iznova iznosi

problem, te izlažu rezultati istraživanja, stoga ga uobičajeno čitatelji rada (znanstvenici/

stručnjaci) prvo konzultiraju i temeljem zaključka uobičajeno odlučuju hoće li rad detaljnije

proučavati. U zaključku se nije potrebno direktno referencirati na hipoteze, odnosno

odgovoriti na pitanje jeli neka od postavljenih hipoteza prihvaćena ili odbačena, već je

potrebno to učiniti kroz objašnjenje rezultata istraživanja. Prema tome, zaključak, kao i uvod

treba biti pisan u obliku eseja, bez definiranja pojmova, citiranja tuđih misli, umetanja slika i

tablica, ali može sadržavati numeričke podatke koji su rezultat istraživanja, te deskriptivne

modele koji su nastali sintezom rezultata istraživanja. Kraj zaključka korisno je posvetiti

mogućnostima daljnjih istraživanja problema kojim se autor bavio, bilo horizontalno,

širenjem problema ili vertikalno produbljivanjem problema, te uputiti buduće autore na

neistražene dijelove problema, te im tako otvoriti mogućnost za daljnja istraživanja.

4

U literaturi se navode sva djela koje je autor konzultirao, a koja su utjecala na istraživački

proces u užem ili širem smislu, odnosno i djela koja su bila u funkciji stjecanja temeljnih

znanja i spoznaja a koja se odnose na oblikovanje istraživačkog procesa, te rada kao rezultata

istraživačkog procesa. To znači da će se u popisu literature uz citirana djela naći i naslovi

koji nisu citirani, ali koji su korišteni za potrebe istraživanja. Naslove je potrebno poredati po

abecednom redoslijedu, te ih numerirati (radi se jedinstveni popis literature, te nije potrebno

razvrstavati djela prema kategorijama, npr. članci, knjige i dr.). Naslovi bez autora (npr.

naslovi s Web stranica) idu na kraj popisa literature i razvrstavaju se također po abecednom

redoslijedu i numeriraju. Ako je stavka literature citirana u tekstu, u popisu literature se ne

navode stranice rada na kojima je citirana. Način zapisivanja literature biti će objašnjen u

narednom dijelu koji govori o citiranju. Preporuča se izbjegavanje upotrebe neznanstvenih i

nestručnih izvora kao literatura.

Nakon literature moguće je u rad uvrstiti i dodatke, npr. anketne upitnike, rezultate nastale u

procesu obrade podataka, dijelove ili cijele ispise računalnih programa i sl. Danas je zgodnije

da se takvi dodaci nađu u digitalnom obliku (npr. CD) nego u ispisanom obliku.

Sam rad treba pisati na načelima znanstvenog izražavanja. U radu ne treba iznositi svoje

osjećaje, subjektivne stavove i sl., već treba iznositi (citirati) tuđa mišljenja, te raditi sinteze i

donositi vlastite zaključke koji su rezultat kompozicije (prihvaćanja ili odbacivanja) tuđih

mišljenja i stavova. Vlastite stavove moguće je producirati temeljem provedenog istraživanja i

dokaza koji su rezultat provedenog istraživanja. Osim tuđih i utemeljenih vlastitih stavova u

radu se može baratati opće poznatim činjenicama. Prilikom pisanja svakog pojedinog naslova,

odnosno podnaslova korisno je tijek misli postaviti deduktivno (od općeg ka pojedinačnom)

ili induktivno (od pojedinačnog ka općem). Deduktivni dijelovi rada su uobičajeno naslovi i

podnaslovi koji govore o općim stvarima, kao što su definicije pojmova, te prostorna i

vremenska razgraničenja i sl. S druge strane induktivan tijek misli primjeren je dijelovima

rada u kojima se prezentiraju rezultati istraživanja.

Što se tiče same tehnologije pisanja rada, korisno je, kao što je već navedeno, prvo napisati

dio rada kojim se prezentira provedeno istraživanje, te rezultati istraživanja. U dijelovima

rada koji se bave pojmovnim određenjima, te prostornim i vremenskim razgraničenjima,

korisno je prvo „filovati“ naslove citatima koji su relevantni za pojedine naslove i podnaslove.

Kada se skupi kritična masa sadržaja, bilo citata tuđih misli ili vlastitih kompilacija ili općih

5

činjenica, pristupa se konačnom oblikovanju poglavlja ili pod-poglavlja. Važno je da autor ne

bude opterećen kvantitetom, već kvalitetom rada. U iskazivanju misli ne treba se ustručavati

koristiti složene i višestruko složene rečenice. Tekst treba raspoređivati u odlomke, a odlomke

po potrebi međusobno logički (veznim rečenicama) povezivati. Treba izbjegavati odlomke

koji sadrže samo jednu rečenicu, ali i odlomke koji se protežu preko cijele stranice, a i duže.

U tekstu treba svakako izbjegavati tautologije, odnosno objašnjavanje pojma samim sobom.

Također, ispredanje istovjetne priče na različite načine na više mjesta u radu nije dozvoljeno.

Rad prema tome, treba biti u funkciji dokazivanja postavljene hipoteze ili postavljenih

hipoteza, te u skladu s ciljevima istraživanja, što znači da će rad u konačnici posjedovati

logički integritet.

Važno je znati da se tekst rada ne smije pisati u prvom licu jednine, no ne preporuča se ni

upotreba prvog lica množine, već se preporuča upotreba pasiva u oblikovanju rečenica. Prema

tome autor neće napisati sljedeću sintagmu: „Utvrdio sam da se ….“, niti: „Utvrdili smo da se

….“, već će napisati: „Utvrđeno je da se ….“. O pravilom izražavanju kada je u pitanju

citiranje, biti će više riječi u posebnom dijelu namijenjenom citiranju.

Kada autor završi rad, potrebno je da ga ostavi nekoliko dana da odleži i potom da ga ponovo

pročita, te načini korekturu, lekturu i ispravke na samom tekstu. Takav rad se šalje mentoru na

pregled. S obzirom na tehnologiju pisanja znanstvenih i stručnih radova, važno je da autor

dobro isplanira vrijeme i ne dovede se u situaciju da rad stvara u hipu i na brzinu. Izuzetno je

važno vrijeme zrenja u kojem autor treba kritički preispitati kvalitetu napisanog teksta i

kritički se odnositi prema dijelovima koji su niže kvalitete, te načiniti ispravke tih dijelova

teksta.

Autor treba biti u neprestanom kontaktu s mentorom i prezentirati mentoru faze istraživanja,

kao i dobivene rezultate. Ne smije se zaboraviti da je svaki završni, diplomski i magistarski

rad, kao i doktorska disertacija, zajednički rad kandidata i mentora, gdje mentor usmjerava

kandidata, a kandidat provodi istraživanje i piše rad. Mentor osim što vodi kandidata, on ga i

štiti svojim znanjem i autoritetom u znanstvenim i stručnim krugovima. Često kandidati

zanemare činjenicu kako na samo istraživanje u pravilu otpada 2/3 vremena, dok za pisanje

rada potrebna je 1/3 vremena. Kvaliteta samog rada uvelike će ovisiti o pripremi, odnosno o

kvaliteti provedenog istraživanja. Vrijeme je izuzetno bitan čimbenik, stoga se ne smije

zanemariti ne samo potrebno vrijeme da u kandidatu (autoru) poslože svi elementi istraživanja

6

i rada na svoje mjesto, već je potrebno za isto to predvidjeti vrijeme potrebno mentoru da

sklopi ukupnu sliku. Prema tome, kada se rad preda na čitanje mentoru, potrebno je vrijeme,

da se kroz iterativni proces ispravljanja rada dosegne konačna verzija rada koja je spremna za

javnu prezentaciju.

Što je problem složeniji, ciljevi istraživanja zahtjevniji, rezultati istraživanja sveobuhvatniji,

to je potrebno duže vrijeme za izvođenje konačne verzije rada. Što su pripremne radnje, te

radnje vezane za formalnu ispravnost rada (korektura, lektura, oblikovanje teksta, citiranje)

kvalitetnije načinjene, to će vrijeme potrebno za ispravak rada biti kraće. Stoga u narednom

dijelu biti će definirana načela oblikovanja teksta rada, kao i načela citiranja.

7

2. Kratke upute za grafičko oblikovanje teksta

U pisanju završnih, diplomskih i magistarskih radova, te doktorskih disertacija pristupnici su

dužni držati se grafičkog oblikovanja teksta prema sljedećem naputku:

2.1. Upotreba programa za pisanje teksta

Tekst završnog, diplomskog i magistarskog rada, te doktorske disertacije pristupnik je dužan

napisati u MS Wordu (od verzije 2003 pa naviše) ili njemu odgovarajućem programu (npr. iz

skupine programa Open office-a), te u tom obliku slati mentoru tekst na kontrolu.

2.2. Raspoređivanje teksta u datoteke

Tekst se za završne, diplomske i magistarske radove formira se u tri datoteke:

1. sadrži naslovnicu korica,

2. sadrži unutrašnju naslovnicu, te sadržaj i numerira se rimskim brojevima,

3. sadrži tekst rada, zajedno s literaturom, te dodacima i numerira se arapskim brojevima.

Prva se datoteka imenuje prezimenom i imenom pristupnika, te dodatkom Kor, bez razmaka

uz upotrebu velikih slova za početak riječi i malih slova za ostatak riječi, što znači da će za

pristupnika Peru Perića datoteka imati sljedeći naziv (bez obzira na ekstenziju): PeroPerićKor.

Druga se datoteka imenuje na ekvivalentan način kao i prva datoteka s tim da umjesto dodatka

imenu Kor stavlja se dodatak imenu Nas, npr: PeroPerićNas.

Treća se datoteka imenuje na ekvivalentan način kao i prva datoteka s tim da umjesto dodatka

imenu Nas stavlja se dodatak imenu Txt, npr: PeroPerićTxt

Kod doktorskih disertacija, pristupnik je dužan naslovnicu, te sadržaj, kao i popis slika i

tablica formirati u posebnu datoteku, ekvivalentno kako je to opisano za završne, diplomske i

magistarske radove, te datoteku imenovati na već opisan način.

8

Tekst doktorske disertacije (zbog velikog obujma i mogućih problema koje veliki obujam

teksta može uzrokovati), pristupnik je dužan rasporediti u datoteke na način da svako

poglavlje predstavlja zasebnu datoteku. Naziv takvih datoteka formira se od prezimena i

imena pristupnika, te rednog broja poglavlja. Tako npr. prvo poglavlje (Uvod), pristupnik

Pero Perić treba nazvati: PeroPerić1. Drugo poglavlje bi prema tome bilo: PeroPerić2 itd. Bez

obzira što je tekst rada podijeljen po poglavljima u posebne datoteke, u tim datotekama

potrebno je osigurati kontinuitet u numeriranju stranica, slika, tablica i fusnota.

3.3. Slanje datoteka mentoru

Pristupnik je dužan sve kreirane tekstualne datoteke koje sadrže rad pristupnika zapakirati i

komprimirati u jednu datoteku s bilo kojim programom za komprimiranje datoteka, no dužan

je koristiti Zip kompresiju (programe koji formiraju datoteku s nastavkom Zip). Takva

datoteka nosi ime i prezime pristupnika, kao i skraćenicu koja govori o vrsti rada, te verziju

rada. Skraćenice su sljedeće:

ZR – Završni rad

DR – Diplomski rad

MR – Magistarski rad

DD – Doktorska disertacija.

Verzija se označava malim slovom v i brojem verzije koja se šalje. Tako npr. za Peru Perića

datoteka koja sadrži komprimirane datoteke njegova završnog rada koji šalje prvi put imati će

oblik: PeroPerićZRv1. Treća ispravljena verzija će prema tome imati oblik: PeroPerićZRv3.

Prilikom slanja ispravaka ne šalje se samo datoteka na kojoj je ispravak načinjen, već sve

datoteke prema prethodno navedenim uputama za slanje.

Pristupnik je dužan mentoru poslati rad na sljedeću e-mail adresu: dux-mission@os.t-com.hr

U subjektu poruke pristupnik je dužan upisati svoje ime i prezime te što šalje, npr. Pero Perić

će u tom slučaju napisati: Pero Perić – završni rad – verzija 1.

9

Ako je potrebno koje dodatno objašnjenje vezano za poslani rad ili ispravke rada, to

objašnjenje pristupnik može napisati kao dio e-mail poruke ili usmeno izvijestiti mentora na

telefon 098 253 102.

3.4. Oblikovanje teksta u datoteci (datotekama) koje sadrže tekst rada

Prije početka pisanja rada potrebno je podesiti parametre stranice. U svezi s tim, potrebno je

odabrati A4 format stranice, uz uspravnu orijentaciju stranice. Rad se piše samo na desnoj

strani (ne obostrano). Margine trebaju biti postavljene na 2,5 cm. Tijekom pisanja, rad se piše

unutar margina, te između margina, bez dodatnih uvlačenja ili prekoračenja margina. Slike i

tablice treba postaviti tako da budu unutar postavljenih margina.

Korisno je, ali ne i nužno odmah na početku uključiti numeriranje stranica. Stranice se

numeriraju u desnom donjem kutu lista papira. Osim numeriranja stranica, zaglavlje i

podnožje rada ne treba sadržavati nikakve druge sadržaje ili opise (npr. brojeve poglavlja,

linije, nazive poglavlja, naziv rada i sl.).

Pristupnik je dužan tekst oblikovati prema načelima oblikovanja tzv. američkog stila, što

podrazumijeva kreiranje odlomaka koji su obostrano poravnati (Justify – po lijevoj i desnoj

margini), bez uvalačenja prvog reda, ali s redom razmaka između svakog odlomka. Prored

odlomka treba biti postavljen na 1,5. Ispred i iza odlomka trebaju biti uklonjeni nepotrebni

razmaci. Font kojim se piše glavni tekst treba biti Times New Roman, a veličina fonta

glavnog teksta treba biti 12p Regular. Font treba biti crne boje. Prije početka pisanja teksta

korisno je da pristupnik podesi parametre odlomka, tako da kasnije ima manje problema s

oblikovanjem teksta. Podešavanje se obavlja u MS Wordu u okviru opcije odlomak, panela za

podešavanje odlomka, s tim da se postave sljedeći parametri:

• Poravnanje (Aligement): obostrano (Justified)

• Uvlačenje (Identation): Lijevo i desno na vrijednost nula (0)

• Razmak između pasusa (Spacing): Prije i iza pasusa treba biti na nuli a razmak između

linija) Line spacing) na 1,5.

Kao što je navedeno font koji se koristi u glavnom tekstu je TimesNewRoman, veličine 12p

Regular. Font koji se koristi za fusnote je TimesNewRoman, veličine 10p Regular. Isti font

10

TimesNewRoman, veličine 10p se koristi prilikom pisanja izvora slika i tablica. Font

TimesNewRoman Italic koristi se za pisanje riječi stranog podrijetla. Važnije stvari, osim

naslova ne treba isticati podebljanim slovima (Bold). U tablicama i slikama također se koristi

font TimesNewRoman, izuzev u onima koje se preuzimaju u originalnom obliku. Naslovi se

pišu u fontu TimesNewRoman, s tim da se podebljaju (bold). Veličina naslova poglavlja je

16p, podnaslova u poglavljima 14p, a svi sljedeći podnaslovi se pišu veličinom 12p. Samo

naslovi poglavlja se pišu svim velikim slovima, dok se svi ostali naslovi pišu malim slovima,

sukladno pravopisu hrvatskog jezika. Naslovi poglavlja obavezno počinju na novoj stranici, s

tim da se prije naslova na vrhu stranice načini četiri prazna reda. Ostali naslovi, odnosno

podnaslovi se odvajaju od drugih podnaslova ili teksta s dva prazna reda. Iza naslova ostavlja

se prazan red, kao između svakog drugog pasusa. Svi proredi (prazni redovi) trebaju biti

veličine razmaka između dva pasusa, odnosno 12p.

Svaki naslov unutar rada (osim krajnjeg naslova „Dodaci“) mora biti numeriran. Numeracija

se stavlja prije teksta naslova, s tim da se poštuju pravila za kreiranje višerazinskih popisa.

Naime, naslovi poglavlja predstavljaju prvu razinu, podnaslovi drugu, itd. Razina od razine

odvaja se točkom. Prema tome, treća razina naslova (drugi podnaslov) biti će sastavljen od tri

broja i tri točke (npr. 5.2.1.). U radu se mora osigurati kontinuitet brojeva naslova/podnaslova

(ne smije se preskakati brojeve). Svi naslovi i podnaslovi broje se od broja 1. Prvi broj, broj

poglavlja mora počinjati od lijeve margine (naslovi se ne uvlače). Radi praktičnih razloga,

nije preporučljivo prelaziti četvrtu razinu naslova (problemi se javljaju u oblikovanju

sadržaja). Višerazinsko brojanje svojstveno je naslovima poglavlja, dok se sve ostale

numeracije u radu (stranice, slike, tablice i fusnote) obavljaju na jednoj razini.

Naslovi, podnaslovi, te nabrajanja, za razliku od običnog teksta trebaju imati ljevostrano

poravnanje, dok naslovi slika i tablica, te izvori slika i tablica trebaju biti centrirani. Slike se u

naslovu numeriraju u kontinuiranom rastućem redoslijedu, arapskim rednim bojevima počevši

od broja 1. Naziv slike objedinjava riječ „Slika“ i redni broj. Slika i redni broj trebaju biti

podebljani, te naziv slike. Za riječ „Slika“ i redni broj koristi se font TimesNewRoman 12p

Bold, dok se za naziv slike koristi font TimesNewRoman 12p Regular. Primjer jednog naziva

slike:

Slika 23. Struktura biometrijskog sustava za identifikaciju kupca.

11

Naziv se slike od teksta odvaja s dva reda razmaka, a od slike s jednim redom razmaka. Slika

može biti nacrtana, ali i digitalizirana (npr. skenirana). Osim, ako nije posebno dogovoreno,

slike trebaju biti monokromatske (crno-bijele ili sive):

• kao line-art ili

• kao bit-image.

U tekst se slike umeću putem opcije umetni sliku. Umetnutoj slici potrebno je promijeniti

parametre, na način da se slika postavi ispred teksta (Slika se označi, desnim klikom miša

otvori iskočni izbornik, odabere opcija „Oblikuj sliku“, te u kartici „Izgled“ postavi opcija

„Ispred teksta“).

Ako slika nije autorsko djelo pristupnika, potrebno je ispod slike navesti izvor. Kao i naslov, i

izvor slike se centrira. Izvor se navodi po pravilima referenciranja koji će biti objašnjeni kod

fusnota. Referenciranje se obavlja prema sljedećem obrascu:

Izvor: http://www.trgovina-racunala.com/maticne-ploce, 1.12.2010.

Između slike i izvora, te između izvora i teksta koji slijedi ostavlja se red razmaka.

Na ekvivalentan način slikama, oblikuju se i nazivi tablica. U zaglavljima tablica dozvoljena

je upotreba podebljanog (Bold) teksta. Veličinu fonta u tablici treba prilagoditi potrebama

tablice (minimalna veličina fonta 4p), s tim da font u tablici treba biti TimesNewRoman. Oko

tablica treba biti postavljena debela linija, dok ćelije tablice, vertikalno i horizontalno, treba

razdvajati tanka linija. Pozadina tablice ne smije sadržavati boje. Izvor se tablice formira na

ekvivalentan način kao i izvor slike.

Korisno je koristiti provjeru ispravnosti upisanog teksta kako bi se eventualne pravopisne

greške svele na minimum. Pristupnik je dužan tekst napisati na hrvatskom književnom jeziku,

sukladno pravopisnim pravilima, stoga prije slanja prve verzije teksta pristupnik je dužan

napraviti lekturu i korekturu teksta. Također, lekturu i korekturu teksta pristupnik je dužan

napraviti prilikom dodavanja ili ispravljanja veće količine teksta u radu. Pravopisno

oblikovanje podrazumijeva i sljedeće opće karakteristike oblikovanja teksta:

12

• Između riječi smije biti samo jedan prazan znak razmaka (ukloniti sve suvišne

razmake)

• Interpunkcijski znakovi stavljaju se uz riječi, ne sa znakom razmaka između riječi

• Zagrade se koriste na način da se ispred otvorene zagrade stavlja razmak a iza ne,

obrnuto se postupa kod zatvorene zagrade.

Sva eventualna uvlačenja teksta, pristupnik je dužan regulirati tabulatorom, a ne praznim

znakovima (koristeći razmaknicu).

Prilikom nabrajanja, za početak reda nabrajanja koriste se brojevi, točke (bulit) ili crtice.

Nabrajanja se u djelu parametara razlikuju od običnog teksta. Programi poput MS Worda

imaju mogućnosti automatskog formiranja nabrajanja. Sukladno uobičajenim postavkama,

nabrajanje ima sljedeće parametre odlomka:.

• Poravnanje (Aligement): lijevo (Left)

• Uvlačenje (Identation): Lijevo (Left): 0,63, posebno (special): viseće (hanging) od:

0,63

• Razmak između pasusa (Spacing): Prije i iza pasusa treba biti na nuli a razmak između

linija) Line spacing) na 1,5.

Ako se odstupa od navedenih parametara uvlačenja stavki nabrajanja, to se mora činiti

dosljedno, jednako u cijelom tekstu. Nabrajanja završavaju redom razmaka. Ako se nabraja u

više nivoa, onda svako nabrajanje treba ravnati prema uvlačenju prethodne razine nabrajanja.

Prilikom pisanja teksta preporuča se upotreba provjere ispravnosti pisanja. Naime, tekst na

kojem nije načinjena korektura (pojavljuje se veći broj tipfelera ili veći broj pravopisnih

grešaka), neće biti korigiran, već će se vratiti pristupniku na doradu.

Prilikom citiranja, pristupnik je dužan pravilno citirati tuđi tekst, sliku ili tablicu, sukladno

pravilima za citiranje (vidi. Kratka pravila za citiranje). Upozoravaju se pristupnici da je

prepisani, a necitirani tekst, slika ili tablica krađa autorskog djela i kao takva podlježe

mogućnosti pravnog sankcioniranja. Pozivanje na izvor (referenciranje) treba načiniti na dnu

strance koristeći se opcijom programskog paketa za umetanje referenci – fusnota na dno

stranice. Fusnote se bilježe brojčano (arapskim brojevima) počevši od broja 1, do ukupnog

13

broja fusnota koji se pojavljuje u radu u neprekinutom nizu. Prema tome, ako se poglavlja

pišu u zasebne datoteke, pristupnik je dužan osigurati neprekinuti brojčani niz u numeriranju

fusnota. Isto se odnosi i na slike i na tablice, kao i na brojeve stranica.

3.5. Ispravljanje teksta

Mentor će ispravke teksta načiniti koristeći se opcijom MS Worda „Evidentiranje promjena“.

Na taj način pristupnik će imati prilike vidjeti promjene koje je mentor načinio, a također

mentor će imati prilike vidjeti izmjene koje je pristupnik načinio. Ako se pristupnik/mentor

slažu s izmjenama potrebno je da to potvrde kroz opciju prihvati, odnosno ako se ne slažu

kroz opciju odbaci. Za eventualne dodatne komentare koristit će se Balončići, ili markiranje

teksta s različitim bojama.

3.6. Oblikovanje naslovnice

Rad treba sadržavati dvije naslovnice, naslovnica korica i unutrašnju naslovnicu. Naslovnica

korica treba sadržavati:

• Naziv sveučilišta

• Naziv institucije (fakulteta)

• Ime i prezime autora

• Naziv rada

• Vrstu rada

• Grad i godina izdanja.

Svaki od naslova treba biti napisan fontom TimesNewRoman, Bold. Veličina slova treba biti

14p, osim naziva rada koji treba biti 22p. Naziv sveučilišta, naziv institucije, kao i naziv rada

trebaju biti napisani velikim slovima, a ostalo malim slovima. Svi elementi naslovnice trebaju

biti horizontalno centrirani. U prva dva reda nalaze se naziv sveučilišta i naziv institucije, dok

je posljednji red rezerviran za grad i godinu izdanja. Centar stranice rezerviran je za naziv

rada. Iznad naziva rada s dva reda proreda upisuje se ime i prezime autora (kandidata), a ispod

14

naziva rada, također s dva reda proreda upisuje se vrsta rada (Završni rad, Diplomski rad,

Magistarski rad, Doktorska disertacija).

Unutrašnja naslovna strana u načelu je ekvivalentna naslovnici s korica, s tim da se na

unutrašnjoj strani upisuje mentor, te ako se radi o završnim radovima na preddiplomskim i

diplomskim studijima, kao i radovima na dodiplomskim i diplomskim studijima, upisuje se

naziv predmeta. Predmet je potrebno upisati jer se rad veže kako uz mentora, tako i uz

predmet (kolegij) na kojemu se rad piše. Kod završnih radova na specijalističkim

poslijediplomskim studijima i magistarskih radova na poslijediplomskim studijima, umjesto

predmeta se upisuje naziv studija jer se rad veže za studij. Kod doktorata znanosti ne upisuje

se niti predmet niti naziv studija. Mentor i predmet/naziv studija upisuje se s međusobnim

redom razmaka, kao i s dva reda razmaka od vrste rada. Primjer redova s upisanim mentorom

i predmetom:

Mentor: prof.dr.sc. Branimir Duki ć

Predmet: Marketing odnosa

Naslovna se stranica korica smješta u datoteku s koja u imenu ima oznaku Kor, a unutrašnja

naslovna stranica, zajedno sa sadržajem i eventualno drugim popisima u datoteku koja u

imenu ima oznaku Nas.

Na sljedećoj stranci prikazan je primjer naslovnice korica.

15

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

Pero Perić

UPRAVLJANJE ODNOSIMA S

POTROŠAČIMA -

CRM

Diplomski rad

Osijek, 2010.

16

3.7. Stranice koje se numeriraju rimskim brojevima

Za razliku o teksta završnog, diplomskog i magistarskog rada, te doktorske disertacije, koji se

numeriraju arapskim brojevima, stranice do uvoda se posebno broje i numeriraju rimskim

brojevima (u donjem desnom kutu). Zbog toga se ove stranice, kako je već objašnjeno,

formiraju unutar posebne datoteke koja nosi oznaku Nas.

Prvu stranicu čini unutrašnja naslovna stranica, no na njoj se ne stavlja broj. Ako se radi o

završnim i diplomskim radovima, tada popis slika i tablica nije obvezan, stoga nakon

naslovnice slijedi sadržaj. U protivnom, za magistarske radove i doktorske disertacije obvezan

je popis slika i popis tablica, te oni prethode sadržaju. U ovom drugom slučaju imamo tri

velika naslova koji se formiraju prema pravilima za formiranje naslova poglavlja, ali se

numeriraju rimskim brojevima. To su naslovi:

• Popis slika,

• Popis tablica i

• Sadržaj

Ako je sadržaj sam (kod završnih i diplomskih radova), tada mu nije potrebno dodjeljivati

rimski broj. Sadržaj mora sadržavati sve naslove i podnaslove iz rada, te brojeve stranica na

kojima se naslovi nalaze. Svi naslovi trebaju biti napisani fontom TimesNewRoman 12p, s

tim da se naslovi poglavlja pišu velikim tiskanim slovima, a red s naslovom poglavlja treba

biti podebljan (Bold). Sadržaj treba vizualno odražavati višerazinsku strukturu naslova i

podnaslova uz pomoć uvlačenja, a na način da svaka niža razina bude uvučena ispod

prethodne razine. Brojevi stranica od teksta naslova poglavlja/pod-poglavlja trebaju biti

odijeljeni tabulatorom s točkama koji ima desno poravnanje i smješten je uz desnu marginu.

Prema tome, za kreiranje sadržaja nije se uputno koristiti tablicama, već oblikovanje reda

(odlomka) treba obaviti s pomoć oblikovanja odlomka i tabulatora.

Primjer oblikovanja sadržaja:

3. RAZVOJ CRM PROGRAMSKE APLIKACIJE ............... ............................................ 17

3.1. Baza podataka ............................................................................................................... 17

3.2. Stvaranje forme za unos podataka ................................................................................ 21

3.2.1. Korištenje Macro naredbi u izradi forme ........................................................... 23

17

Ekvivalentno sadržaju formira se i popis slika i popis tablica, s tim da ovi popisi nisu

višerazinski, stoga se svaki od njih ravna uz lijevu marginu.

Primjer oblikovanja slika:

Slika 4. Macro naredba za gumb Pohrani i novi unos ............................................................. 17

Slika 5. Macro naredba za gumb E-mail .................................................................................. 21

Ako je zbog lakšeg praćenja rada potrebno (kod magistarskih radova i doktorskih disertacija)

moguće je dodati i popis skraćenica, kao i popis tuđica. Nije primjereno u završni,

diplomskim i magistarskim radovima, te doktorskim disertacijama pisati predgovore, te

stavljati zahvale.

3.8. Uvezivanje rada

Nakon što je rad pregledan i odobren od strane mentora, rad se uvezuje. O načinu i obliku

uvezivanja autor (kandidat) će se zasebno dogovoriti s mentorom.

18

4. Kratke upute za citiranje i navođenje izvora u znanstvenim i stručnim

radovima

Svaki tekst preuzet u doslovnom smislu (od riječi do riječi) u bilo kojem dijelu mora biti

korektno citiran, u protivnom se radi o intelektualnoj krađi. Citiranje se može obaviti na više

načina, no uobičajeno se obavlja uz pomoć navodnika i fusnota kojima se definira odakle je

citirani dio teksta preuzet. Ovdje će biti navedeni i opisani samo jednostavni slučajevi i

primjeri ispravnog citiranja.

Korektno je u samom tekstu prilikom citiranja navesti i autora djela. Sukladno tome citiranje

se može izvesti na sljedeći način:

Pero Perić navodi sljedeće: „Kao što je iz ovog primjera vidljivo prije navodnika stavlja se

dvotočka, a nakon navodnika fusnota odakle je tekst preuzet s time da se fusnote numeriraju u

rastućem redoslijedu od prve do posljednje.“6

Preuzeta (citirana) nabrajanja se navode bez upotrebe navodnika a prije početka nabrajanja

navodi se broj fusnote. Fusnote u citatima i nabrajanjima idu rastućim redoslijedom, pa se npr.

kod nabrajanja može desiti sljedeći slučaj:

Marić klasificira namirnice na sljedeći način:7

• meso

• riba

• voće

• konzumna jaja

• perad i drugo.

Na dnu stranice navodi se izvor s time da se tekst fusnote i glavni tekst razdvajaju linijom kao

što slijedi (ove fusnote trebale bi se u realnim uvjetima nalaziti na dnu stranice):

__________ 6 Perić, P.: Metodologija citiranja, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2005., str. 85. 7 Marković, M.: Profitni centri, RRIF br. 8, Zagreb, 2000., str. 116.

19

MS Word u kojem se uglavnom pišu radovi sam kreira fusnote akcijom Umetanje / Referenca

/ Fusnote. Ni slučajno formirati fusnote bez upotrebe automatskog formiranja fusnota.

U primjeru navedenih referenci (fusnota) pod rednim brojem 6. naveden je primjer citiranja

knjige, a pod rednim brojem 7. primjer citiranja članka iz časopisa. Kao što je vidljivo iz oba

primjera u fusnoti (referenci) potrebno je navesti:

1. autora – na način da se prvo upiše prezime, stavi znak zareza potom prvo slovo imena

iza kojeg ide točka potom dvotočka; ako ima više autora autori se međusobno odvajaju

zarezom s tim da ako je više od četiri autora nakon trećeg autora doda se tekst – i dr.

(npr. Perić, P., Marković, M., Živić, Ž. i dr.:)

2. ispravan i kompletan naslov djela s velikim slovom na početku (ako djelo ima složeni

naziv ili izdanje i to se navodi s time da se naslov od podnaslova odvaja zarezom (npr.

PHP i MYSQL, Razvoj aplikacija za Web, Drugo dopunjeno izdanje), iza naziva djela

ide zarez

3. puni naziv izdavača knjige ili časopisa s velikim početnim slovom,

4. mjesto izdavanja knjige ili časopisa (u američkoj literaturi često je više mjesta, tada se

koristi prvo nabrojano mjesto),

5. godina izdanja (u američkoj literaturi često ima više godina, obično se stavlja godina

navedena uz znak za copy right,

6. redni broj stranice na kojoj počinje citat.

Kod citiranja članka iz časopisa, svi elementi citata su istovjetni uz dodatno navođenje broja

izdanja časopisa kao u primjeru za referencu 7.

Izuzetak od ovog načina citiranja je navođenje Web stranica gdje često nisu poznati autori pa

se tada na primjer citirati može na sljedeći način:

http://www.php.com, 21.01.2009.

U posljednje vrijeme zahtijeva se da se uz adresu Web stranice navede i datum kada je sadržaj

pronađen i korišten. Izuzetak od ovog načina citiranja Web stranice je kada su autor i djelo

preuzeti s određene Web stranice, tada se adresom Web stranice zamjenjuju prethodno

opisane točke od 3 do 6.

20

Npr. Perić, P.: Metodologija citiranja, http://www.citiranje.hr/default.html, 15.02.2009.

Prilikom svakog pojavljivanja novog autora prema navedenim uputama citiranje se mora

obaviti, no ako se pojedini autor ili pojedini autor s djelom ili pojedini autor s djelom i

izdavačem pojavljuje više puta, onda se prilikom ponovnog citiranja istog autora zamjenjuje

dio reference riječju Idem. Imamo sljedeće slučajeve:

Prvi slučaj

Problem: Citira se prvi puta i zaredom isti autor, isto djelo, od istog izdavača s iste stranice

Rješenje: Prvo se u fusnoti navede kompletna referenca, a u sljedećem citatu u fusnoti stavlja

se riječ Idem koja zamjenjuje kompletan sadržaj reference.

__________ 6 Perić, P.: Metodologija citiranja, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2005., str. 85. 7 Idem.

Drugi slučaj

Problem: Citira se zaredom isti autor, isto djelo, od istog izdavača s različitih stranica

Rješenje: Prilikom prvog pojavljivanja autora prvo se u fusnoti navede kompletna referenca, a

u sljedećem navođenju u fusnoti navodi se riječ Idem koja zamjenjuje kompletan

sadržaj reference, ali se dodaje na kraju stranica na kojoj je početak citata.

__________ 6 Perić, P.: Metodologija citiranja, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2005., str. 85. 7 Idem, str. 12.

Treći slučaj

Problem: Citira se ponovno isti autor, isto djelo i isti izdavač, no između dva citata bilo je

citiranih i drugih autora.

Rješenje: Prilikom prvog citiranja autora navodi se potpuna referenca kao što je navedeno u

prethodna dva slučaja, no prilikom ponovnog pojavljivanja autora zamjenjuje se

riječju Idem naziv djela i izdavač.

__________ 9 Perić, P.: Idem, str. 12.

21

Četvrti slučaj

Problem: Citira se isti autor, no djelo je drugog naziva

Rješenje: Prilikom prvog pojavljivanja istog autora, ali drugog izvora upisuje se čitava

referenca. Prilikom svakog sljedećeg pojavljivanja, dok su pojavljivanja u nizu,

odnosno ne križaju se s drugim djelom autora, djelo i izdavač se zamjenjuju riječju

Idem. Prilikom križanja dviju referenci s riječju Idem se zamjenjuje onaj dio

reference (najčešći izdavač koji je već prethodno naveden). Načelno je pravilo da se

ne smije desiti nerazumijevanje oko toga kojem dijelu koja referenca pripada, ali

također ne smije se stalno navoditi kompletna referenca istog ili istih autora.

Sve citirane reference kao i ostale bibliografske jedinice (knjige, časopisi, enciklopedije,

rječnici, Internet stranice i drugo) koje su korištene u djelu na kraju djela se pod naslovom

Literatura navode abecednim redoslijedom identično kao u fusnotama, s time da se navodi

samo prva referenca (kompletna) bez ponavljanja i bez rednog broja stranice.

Prema istim pravilima citiraju se slike i tablice u Izvorima s time da se slike promatraju kao

jedna skupina referenci, tablice druga, a citati treća skupina referenci. To znači da prilikom

prvog pojavljivanja izvora npr. neke slike navodi se puna referenca ispod slike, dok se za

svako sljedeće pojavljivanje koristi riječ Idem sukladno pravilima navedenim za citiranje. Isto

vrijedi i za tablice.

Ovim prikazom nisu obuhvaćeni svi mogući slučajevi citiranja u praksi, stoga se preporuča

analizirati načine citiranja u znanstvenim djelima kod autora s Ekonomskog fakulteta u

Osijeku (npr. u djelima prof.dr. Marcela Melera).