KULTPUT [broj 1-2, septembar-oktobar 2010.]

8/3/2019 KULTPUT [broj 1-2, septembar-oktobar 2010.]

http://slidepdf.com/reader/full/kultput-broj-1-2-septembar-oktobar-2010 1/24

Broj 1-2 • Septembar/Oktobar 2010.

Tema broja:

IV FILMSKI FESTIVAL

“SREBRENA TRAKA”

BESPLATAN PRIMJERAK

list izlazi uz podr{k



Od kada su braća Auguste and Lou-is Lumière prije gotovo jednog stoljećaprikazali svoje pokretne slike svijetu,flm ne staje i razvija se kao univerzalni

jezik razumijevanja među ljudima.Priče o tragedijama, sreći, usponima ipadovima civilizacija, malim ljudimakoji su istinski heroji, ne prestaju daobilaze zemaljsku kuglu i da prenoseemocije na one koji ih razumiju, iako sukulturološke i jezičke razlike očigledne.

Rapidnim razvojem flmske indus-

trije stvorila se potreba za zajedničkimmjestom okupljanja flmskih stvaralaca,što je rezultiralo stvaranjem flmskihestivala širom planete. Tako danasimamo brojku od preko hiljadu flm-skih estivala koji svaki na svoj načintretiraju flm.

Ništa drugačije nije ni sa Bosnom iHercegovinom koja je u svijetu i poz-nata kao država koja je oduvijek gajilatradiciju flma. Dokaz tome su flmskinaslovi koji kruže planetom i doprinose

artikulaciji bosanskohercegovačke kul-ture i mentaliteta. Danas u Bosni iHercegovini imamo preko deset flm-skih estivala. Ta činjenica je poziti-

van pokazatelj da je flm i flmska in-dustrija u Bosni i Hercegovini važansegment u koji treba što više ulagati itime spriječiti rasipanje talenata čija jekoncentracija ogromna kada uspored-imo veličinu države i broj stanovnika.Tako je i logično bilo stvaranje Sarajevoflm estivala koji je postao jedno odnajznačajnijih mjesta okupljanja flm-skih stvaralaca, ne samo iz regije već iiz čitave Evrope i svijeta. Iako relativnomlad, Sarajevo flm estival iz godineu godinu dokazuje da je umjetnost takoja šalje pozitivnu sliku u eter.

Stalno sam u prilici da razgovaramsa mladim ljudima koji svoj talenat

Film kao jezik razumijevanja

Piše Moamer Kasumović

prenose na flmsko platno. Iako se turadi o flmovima koji su možda tehničkinesavršeni, priče koje oni tretiraju i uti-sak koji ostavljaju na gledaoca daju imza pravo da se njihov glas čuje i da dob-

iju konkretnu priliku za dalji napredak.Da bi to ostvarili potrebno im je mjestogdje će prezentirati svoje radove i ideje,komunicirati sa kolegama, uspostav-ljati dalju saradnju. To mjesto sigurnomože da postane estival kratkog flmau Srebrenici “Srebrena traka” i to iz višerazloga. Entuzijazam koji pokazujumladi ljudi iz Srebrenice je nemjerljiv.Mjesto koje je samo po sebi sinonim zatragediju i koje živi sa svojim teretom,treba da postane mjesto koje je kulturaujedinila. Festival «Srebrena traka»,iako mlad, već pravi krupne korake katome da postane ozbiljno mjesto okup-ljanja mladih umjetnika iz regije, a kojiće svojim djelovanjem uspjeti da uradeono što nijedna politika nikada nećemoći i pored najbolje volje. Atmoserakoja vlada tokom tri dana estivala je

upravo pokazatelj volje i težnje mlaljudi za promjenom, ka nečemu boli plemenitijem. Kada vidite mlade ljkoji žure i trude se da daju i svoj znji atom snage kako bi se nešto odr

u životu, ne možete a da se ne divučinite sve što je u vašoj moći da se je i želje tih mladih ljudi ispune. Tljudi koji su shvatili da nikakve retone mogu da pridonesu ničemu, pnjihovom boljem životu. Festival kkog flma «Srebrena traka» ima vešansu da bude promotor mladih, i tsamo flmskih stvaralaca, već i drukulturnih radnika, koji će svozajedničkim djelovanjem prije i posa naročito tokom estivala doprinšto boljem razumijevanju situacijeće se postići jedino dovođenjem nečnovog i naprednog u razmišljanju ljudi, koji trebaju da shvate da razne trebaju da budu prepreka, već ravo suprotno, treba da budu pokrka nečemu što je plemenitije i dugonije.



Pred Vama je prvi broj magazina okulturi koji se bavi pitanjem kulturnogidentiteta regije Srebrenica, odnosno Sre-brenice, Bratunca i Milića.

Zanimalo nas je po čemu su to ljudi

našeg podneblja prepoznatljivi, koje vještine i talente posjedujemo, čime seponosimo, po čemu se prepoznajemo ubijelom svijetu i šta to nosimo kao svojuposebnu vrijednost?

Putujući u inostranstvo, na svakomkoraku bivamo okruženi svjedočanstvomo veličini, duhovitosti, kulturi i dostignu-ćima naroda. Čini mi se da su one dobrepriče o nama malo po strani, kao da se netrudimo dovoljno da ispričamo i njegu-

jemo to dragocjeno o nama - o našem

izvanrednom smislu za humor, dobroti,muzikalnost ili graditeljsko umijeće.

Radeći na promociji naše regije to-kom posljednjih godina, tim Udruženja„Prijatelji Srebrenice“ je uvidio da je ne-ophodno udružiti se na tom poslu – tako

je nastala mreža novinara i medija uregiji Srebrenica. Naša mreža kreira radioemisiju o kulturi koja se reemituje u ok-

viru programa lokalnih radiostanica, kaoi magazin KULTPUT.

Magazin KULTPUT se bavi NAMA,

NAŠOM kulturom, kvalitetom NAŠEGživota.Vas, dragi čitaoci pozivamo da nam

pišete, da nam date sugestije i prijedloge.Sarađujte u kreiranju KULTPUTA –

ovo je NAŠ magazin!Do sljedećeg broja,Dragana Jovanović

Poštovani čitaoci,

Za najbolji dokumentarac progla-šen je flm „Stonoga“ Rasima Karalićaiz Hrvatske. Grand Prix „Srebrenatraka“ ove godine osvojio je flm„Tiho more“ režiserke Lene Liberta izNjemačke.

Specijalno priznanje žirija dodi- jeljeno je flmu „Ugašena mladost“Enesa Mehanovića iz Kalesije.

Filmski estival „Srebrena trka“ postao je događaj koji privlamnogobrojnu, kako domaću takoinostranu publiku, glumce, režisei druge umjetnike. Po prvi put ovgodine organizovan je takmičarsprogram. Učesnici, poznati glumpohvalili su kompletnu manietaciju

za film „Tiho more”Udruženje „Prijatelji Srebrenice“ je i ove godine organizovalo Filmski estival „Srebrena traka“. Srebreničansu tokom tri dana imali priliku da uživaju u flmskim ostvarenjima iz Evrope i Kanade. U večernjim satima organizovane su žive svirke, a ovaj estival , četvrti po reduokupio je veliki broj umjetnika iz cijele zemlje i inostranstva

„Srebrena traka”



čarskom programu, je direk-tor USAID Misije u BiH Al-lan Reed koji je rekao:

‘’Veoma sam počastvo- van što sam u Srebrenici naČetvrtom po redu flmskom

estivalu. Ovo je veoma do-bra ideja i veoma sam srećanšto se ona nastavila, jer ovo

je odlična prilika da se bacidrugačija sjenka na Sre-brenicu na dobar, konstruk-tivan način.’’

„Apsolutno ideja kojutreba podržati, na kojoj tre-ba ustrajati da se razvija i

dalje. Ja se prvi put susrećemsa kratkim flmom vidimda imam kombinaciju do-kumentarnog i igranog fl-ma. Ono što smo pogledalisinoć, to su bila 4 flma, pomom ličnom mišljenju svakiima različiti sadržaj, neštointeresantno, nešto novoza mene“, izjavila je SabinaŠerić član žirija iz Sektor Se-

curity Banja Luka.Tokom tri dana Festivala

održane su radionice glume,flmske režije, specijalnih ee-kata, svjetla i koncepcije flmaeminentnih stručnjaka iz Bos-ne i Hercegovine i Engleske.

Ermin Bravo, glum voditelj radionica je reka

„Ono što radim su koje bi trebalo da potamaštu, zaigranost, povenje jednih u druge, spos

nost improvizacije, slušaopažanja, razvijanja kcentracije. To je ono što pokušao da izaberem, n

vježbe na što da se bazira da im bude onako vesezanimljivo ta dva dana.

jatno sam iznenađen, druge strane je i normada su djeca tako otvor

zaigrana, naravno uvkako ko. Na par njih „bacio oko“ u tom smislubi stvarno mogli imatienta ako se budu željeli obaviti “

Građani Srebrenicedovoljni su ovogodišnorganizacijom Festivala.

Organizator Filmsestivala u Srebrenici

je Udruženje „Prijatelji brenice“ čiji je organizactim za narednu godinu

javio još kvalitetniji i program.

S.Salimović-D.Petrov

„Jako sam pozitivnoiznenađen energijom mla-dih ljudi. Nemojte mepogrešno shvatiti, ali čovjek kada dođe u Srebrenicu,očekuje nešto totalno drugo,a onda naiđe na jedan toliko

jak ront mladih ljudi kojise stvarno trude, koji praveneke dobre stvari, imate 3-4flmska estivala. Prelijepo

je vidjeti da se mladi ljudibore da naprave nešto punobolje, puno ljepše“, rekao jeMoamer Kasumović, glu-mac iz serije „Lud, zbunjen,normalan“.

U takmičarskom pro-gramu ove godine bila su 23flma iz žanra igranog, do-kumentarnog, animiranog ieksperimentalnog flma.

„Imali smo specijalnuprojekciju flma o Sudanu,kolekciju kratkih flmovaHolivud i najpopularniji flm„Na putu“ Jasmile Žbanić. Uzvaničnoj takmičarskoj se-lekciji imali smo flmove iz12 zemalja, iz Evrope i Sje-

verne Amerike, kaže Ado

Hasanović.Autor flma o Sudanu,

koji je prikazan u vantakmi-



Dječije muzičko pozorište iz Sre-brenice nastalo je prije tri godine kaorezultat rada organizacije Muzičari bezgranica.

Mladi i djeca iz ovog pozorišta ima-li su šest uspješnih igranih pozorišnihpredstava, kao i nastupe, kako u Srebre-nici, tako i u drugim gradovima Bosne iHercegovine.

-Mi pokušavamo da izgradimo todječije muzičko pozorište koje je iznikloiz jedne takve potrebe i takvim izraža-

jem u Srebrenici. Naše aktivnosti sutromjesečni rad sa djecom iz sela oko iu gradu Srebrenici. Cilj je da se kroz teaktivnosti koje se dešavaju tromjesečnopruži jedna alternativa djeci povezivaju-ći različite etničke skupine, objašnjavaRadoslav Čorlija direktor organizacije„Muzičari bez granica“.

Gluma ne poznaje granice

Čorlija, poznatiji kao Baja, kaže daova organizacija nema granice.

„Znači nemamo granice uopšte, odsvijeta i svemira naravno. Imamo pro-

jekt muzičara bez granica koji su sara-đivali recimo i u Palestini. Mi smo se

nametnuli kao organizacija koja je pro-lisana u kulturi, odnosno muzici. Bilo je veoma teško na početku, ali smo uspjelida pronađemo mjesto u civilnom dru-štvu BiH. U tom se želimo prolisati kaoorganizacija koja će dati alternativu i do-

vesti kulturu u domen razvoja. Nažalost,kultura se posmatra kroz etničku kul-

turu, a mi i tu pokušavamo da radimobez granica i da stvorimo jedan kulturniidentitet i mislim da smo na dobromputu da to postignemo“, poručuje Baja.

Da grade jedan vrlo važan i ozbiljankulturni identitet ne samo regije Srebre-nica, već i cijele BiH pokazuje priznanjekoje su članovi Dječijeg muzičkog pozo-rišta iz Srebrenice nedavno osvojili.

Naime, ovo pozorište osvojilo jeprvu nagradu za najbolji scenski pokret,koreograju i masku na Festivalu omla-

dinskih pozorišta Republike Srpske koji je krajem septembra održan u Zvorni-ku.

Mladi srebrenički glumci igrali supredstavu „Ljepotica i zvijer“.

Kažu, ovo je jedna vrlo zahtjevna ispecična predstava bez riječi, gdje je naglumcima težak zadatak, da pokretimai mimikom dočaraju i donesu radnjupredstave.

Dječije muzičko pozorište je za trigodine rada pripremilo sedam pozo-rišnih predstava. „Ljepotica i zvijer“ je

specična jer se radi o neverbalnom te-atru i nečemu što Srebrenica, kako kažuglumci, do sada nije vidjela.

-U ovoj predstavi svi glumci glumesve uloge, tako da je to jedna specič-nost ovog našeg malog perormansa.Pripremali smo se negdje oko mjesecdana, i imali smo skoro svaki dan pri-

preme. Bilo je poprilično zahtjevno, najteže je bilo kad se nešto uvježba pa kasnije moralo prepravljati, „umivati“Ali u suštini je bilo zanimljivo i korisnkaže glumica Aleksandra Jovanović.

Podrška rediteljke iz Beograda

Sa mladim glumcima na pripremove predstave radila je Nela Antonovirediteljka iz beogradskog teatra „Mmart“ koja je, kako kaže, oduševljenovom talentovanom grupom glumaca

-Ono što je bilo zanimljivo radeći mladim ljudima, jeste to koliko su onbili otvoreni za nešto novo, za novu vstu inormacija i način rada. Mislim dsu kroz ovu predstavu dosta toga postgli. Naravno, nisam ja jedina koja je rdila radionice sa njima, tu je bila Rouiz Engleske i nas dvije smo se trudile dim pružimo što više znanja i prakse zmjesec dana, kako bi što prije napredo

vali u pozorišnom smislu, s obzirom dse sva ta djeca, odnosno svi ti mladi bav

već godinama teatrom na ovaj ili onnačin. Ono što je meni bilo posebno znimljivo u cijelom procesu rada, jeste dsu ovi mladi veoma požrtvovano radsve probe i sa mnogo pitanja što je vr

važno za bilo koji projekt, tako da su zpravo sami oni dobili temu i sami su svuradili, kaže Nela Antonović.

Neverbalni teatar je nova tehnika nkojoj su radili mladi iz ovog pozorištIspostavilo se da je i uspješna. Prva ngrada za najbolji scenski pokret, kor

ograju i masku na Festivalu omladinskih pozorišta Republike Srpske, bićim, kažu mladi glumci, samo podstreda i u budućnosti rade što kvalitetnipredstave i kulturni identitet Srebreni

i regiona podignu na što viši nivo.

D.Petrović-S.Salimov

Dječije muzičko pozorište Srebrenica

Prva nagrada na Festivaluomladinskih pozori{ta RS

• Priređene predstave izma-mile aplauze publike • Za-paženi rezultati za kratko

vrijeme • Dječija kreativnostinspiriše reditelje



6

RIMSKI MUNICIPIUM SA

Arheološka istraživanja obavljenaprije dvije godine u Skelanima, za krat-ko vrijeme i sa minimalnim sredstvima,dovela su do epohalnih otkrića i poka-zala da se tu nalazilo veoma značajno,

veliko i razvijeno antičko naselje.Otkriveni su ostaci arhitekture rim-

skog grada (Municipium Malvesiatium)sa oko 40 metara kvadratnih jedinstve-nih i izuzetno dobro očuvanih podnih

mozaika u ostacima carske palate koja jeimala i podno grijanje, a još su pronađe-ni ostaci Vile rustika i dvije bazilike izranohrišćanskog doba kao i 80 rimskihspomenika te jedan srednjovjekovni ste-ćak u obliku kuće od kamena sivkasto-zelenkaste boje.

Najznačajnije rimsko nalazište u BiH

Prema ocjenama najeminentnijiharheologa sa prostora Balkana koji suse zainteresovali i posjetili Skelane, na

ovom lokalitetu pronađeni su arheološkiostaci iz rimskog doba iz perioda od pr-

vog do petog vijeka nove ere kao i dvije ranohrišćanske bazilike i to otkriće je jedno od najznačajnijih arheološkihotkrića iz tog perioda na prostoru BiHi Balkana i jedno je, za nauku i kulturu,od najdragocjenijih nalazišta u cjelini izdoba rimske vladavine na ovim prosto-rima.

Inicijator pokretanja i organizatoristraživanja bila je Nada Jovanović ta-

dašnji direktor Narodne biblioteke Sre-brenica koja je uradila projekt i dobilapodršku Vlade Republike Srpske da pri-stupi tom istraživanju.

Saznanja o postojanju rimske arhi-tekture na području Srebrenice i Skelanapoznata su mnogima. Na ovom područ-

ju su pri izvođenju raznih zemljanih ra-

dova često pronalaženi razni keramičkipredmeti, dijelovi kamenih skulptura ibordura isklesanih u kamenu kao i dru-gih ostataka i metalnih novčića iz rim-skog doba. Postoje i zapisi da se u Ske-lanima nalaze ostaci rimske arhitektureaustrougarskog ministra nansija KarlaPača koji je prije 114 godina kao zalju-bljenik u arheologiju vršio istraživanja iiskopavanja na ovoj teritoriji.

-Prikupila sam sve dostupne pisanetragove i uvrstila ih u projektni zada-tak. Nakon asaltiranja puta za Skelaneocijenjeno je da su se stvorili uslovi zarealizaciju projekta i do toga je došlo u

jesen 2008. godine. Krenulo se u aktiv-nost da se stručnim arheološkim radomprovjere saznanja i legende o postojanjuostataka rimske arhitekture kod starogzadružnog doma u centru Skelana, pri-sjeća se Jovanovićeva vođenih aktivnostiza pristupanje istraživanju.

Rezultati projekta za oživljavanje

prekogranične saradnju i turizma

Ona kaže da je, pored želje da se na

stručan način, naučno i praktično pro- vjere saznanja o postojanju ostatakarimske arhitekture i spomenika iz togadoba, cilj bio i da eventualno otkrićeposluži za skretanje medijske pažnje naovo područje i otvori mogućnost raznihoblika prekogranične saradnje, za reali-zaciju širih arheoloških istraživanja ko-

risteći sredstva iz međunarodnih on va, a da sve to omogući i podstiče raturizma u dolini rijeke Drine koji bihvaljujući kulturno-istorijskom naslji prirodnim potencijalima ovog ktrebalo da doprinesu njegovom brruralnom razvoju.

Proizvodi sa ovog područja trebi da budu sastavni dio turističke nude čime bi se obezbijedilo tržišt

poljoprivredne i druge proizvode ovnjeg stanovništva.

Jovanovićeva ističe da je taj pronaišao na podršku Vlade Republike ske koja je odobrila 79.000 KM za četna arheološka istraživanja.

-Angažovali smo arheologa, mstra Mirka Babića koji je stručno vodorganizovao iskopavanja. Sa skromsaznanjima i sredstvima započeti sudovi koji su za nekoliko dana počeli

vati rezultate. Imali smo sreće i odmsmo naišli na zidine i na 4 lokal

otkrili arheološke ostatke carske paVile rustika, rimskog puta, dvije rahrišćanske bazilike, a u ostacima jeod njih pronađeno je oko 80 spomenkoje je prilikom istraživanja prikui deponovao Karlo Pač u namjeri dprebaci za Beč. Nalazište u Skelansadrži izuzetno kulturno i istori

Arheološko nalazište Skelani

• Otkriveni arheološki ostaci od izuzetnog značaja za Republiku Srpsku (RS)• Nalazište dokaz da je ovo područje bilo gusto naseljeno i značajno još u rimsko doba• Predstoji izgradnja muzeja u okviru čega će se obaviti restauracija i konzervacija otkrivenih nalazišta

Nada Jovanović

Arheološko nalazište u Skelanim



JEDINSTVENIM MOZAICIMAnasljeđe za dalja istraživanja i naučneradove, ali je i značajan potencijal za

razvoj turizma i oživljavanje ovog kraja,naglašava Jovanovićeva.

Ovo otkriće pobudilo je pažnju jav-nosti kao i stručnjaka koji se slažu uocjeni da se radi o jednom od najznačaj-nijih nalazišta iz doba rimskog carstva,a da su otkriveni mozaici veoma dobroočuvani, jedinstveni po izgledu i svo-

joj kompoziciji kao i obimu jer se radio oko 40 kvadratnih metara izuzetnih idobro očuvanih podnih mozaika.

Formiran muzej za čuvanje iizučavanje otkrivenog blaga

Ocijenivši ovo arheološko nalazištekapitalnim naučno-kulturnim otkrićemNarodna skupština Republike Srpske jepodručje Skelana proglasila spomeni-kom od izuzetnog značaja za RepublikuSrpsku i na osnovu toga Vlada RS or-mirala je Arheološki muzej Skelani.

Cijeneći značaj ovog otkrića Mini-starstvo prosvjete i kulture RS u saradnji

sa Narodnom bibliotekom Srebrenicaorganizovali su u proljeće 2009. godineu Banjoj Luci stručni skup pod nazivom

„Regionalna konerencija o arheološkomistraživanju rimskog Municipiuma Ske-lani“.

Sa tog skupa objavljen je i Zbornik radova o ovom istraživanju i njegovomznačaju. Od obimne otodokumentacijenastale u toku iskopavanja priređena jebogata otoizložba koja je bila postav-ljena u Banjoj Luci, zatim u Srebrenici,Bajinoj Bašti i Trebinju.

Nalazište je privremeno konzervrano, a urađen je projekt za izgradn

muzejskog objekta koji će obuhvatacentralno nalazište sa mozaicima čimće se ono zaštititi od atmoserskih utcaja i propadanja, a u drugom diječuvaće se pronađeni spomenici i drugi predmeti te izgraditi prostorije druge sadržaje neophodne za ovakvustanovu. Projekt je ljetos promovisau srebreničkoj Narodnoj biblioteci.

Pošte Republike Srpske u junu ovgodine štampale su poštansku markicMunicipium Skelani čime se ovo nalaz

šte promoviše u svijetu.Vlada RS imenovala je Dragića Glšića za direktora muzeja u izgradnji Skelanima. O daljim planovima, aktivnostima i pripremama za izgradnju tomuzejskog kompleksa razgovaraćemsa Glišićem i inormisati vas u narednom broju magazina KULTPUT.

Miro Pej

-Prilikom kopanja kanala za dovo-đenje vode u selu Sase, prije dvadesetak dana otkrivena su dva nova arheološkanalazišta na pola kilometra od Uprav-ne zgrade rudnika olova i cinka, kojase nalaze na perieriji rimske kolonijeDomavija, saopštio je arheolog MirkoBabić, direktor Muzeja Semberije koji

je prije dvije godine vršio arheološkaistraživanja na području Skelana gdjesu otkriveni ostaci rimskog Municipi-

uma.Babić je naveo da su u Sasama pro-

nađena dva rimska spomenika, a radise o guri lava i dijelu reljene kompo-zicije sa predstavom mitološke scene u

vezi sa kultom pokojnika.-Ovo otkriće ponovo vraća pažnju

naučne javnosti na postojanje koloni-

je Domavije, njeno dalje istraživanjei prezentaciju jer je to, u sjeveroistoč-nom dijelu BiH, najznačajniji lokalitetu naučnom smislu budući da je rangkolonije najveći koji je jedan grad urimskoj imperiji mogao imati, istakao

je Babić.

On je podsjetio da su posljednistraživanja u Sasama obavljana 196godine i 50 godina se vjerovalo da rudnik uništio posljednje ostatke ovrimske kolonije što ova dva nalaza dmantuju.

Prema Babićevim riječima ova okrića poslužiće za dalja istraživanslično kao što je prije šest godina okriveni rimski žrtvenik posvećen bogJupiteru u Skelanima skrenuo pažn

na taj lokalitet gdje su, prije dvije godne, obavljena arheološka istraživanjadošlo se do antastičnih otkrića ostatka rimskog Municipiuma, jedinstvenpodnih mozaika i drugih spomenika rimskog doba.

M.Pej

Nova nalazi{ta u Sasama

Figura lava pronađena u Sasama

Podni mozaik



8

Dan bibliotekara u RS obilježen je iu Narodnoj biblioteci u Milićima gdje

je organizovano druženje sa najmlađimčitaocima, mališanima iz obdaništa„Poletarac“ i prvačićima iz OŠ „AleksaJakšić“. Ivani Simić ovo je bila prva po-sjeta biblioteci .

- Danas sam prvi put u biblioteci isviđa mi se. Crtamo, bojimo, pišemo –kaže Ivana.

Njen drug Sergej Jurošević već jenekoliko puta dolazio : „Jednom samišao po knjigu, jednom sa mamom.Znam da čitam i pišem i ćirilicu i latini-cu“ – kaže Sergej i dodaje da je pročitaoknjigu „Ljutito meče“.

Direktor Narodne biblioteke ZoranDžinkić kaže da je druženje sa mali-šanima organizovano s ciljem pribli-žavanja knjige najmlađem čitaocu istvaranja navike kod djece da dolaze ubiblioteku.

-Cilj je da vide kakav je ambijent ubiblioteci, da se oslobode straha od bi-bliotekara, da vide raznovrsnu ponuduslikovnica, igračaka i tako, da bi oni po-stali naši stalni članovi i da bi ubudućedolazili u biblioteku, ističe Džinkić.

Čitalačkoj publici na raspolaganju je 23 hiljade knjiga, godišnja članarinaiznosi 10 KM s tim da članovi porodiceredovnog čitaoca imaju mogućnost dadobiju besplatnu člansku kartu.Takođe,u svrhu traženja korisnih inormacija,Narodna biblioteka svojim članovima

nudi besplatno i neograničeno korište-nje interneta. Za razliku od Narodne,biblioteka milićkog SŠC-a „MilutinMilanković“ ima oko 8000 knjiga kažeproesorica Srpskog jezika i književno-sti i bibliotekar u SŠC-u Ljiljana Golić.

- U to su ubrojani i udžbenici zađake od prvog do četvrtog razreda,

školske lektire i svi novinski članci ,priručnici i stručna literatura za proe-

sore mada i maturanti mogu da koristete knjige.

Proesorica Golić ističe da se knjižniond školske lektire obnavlja svake go-

dine , ali to nije praksa kada je u pitastručna literatura za proesore .

- Nekako se plan i program ne upaju u ono što ustvari treba da se rEkonomisti „kubure“ sa predmet

jer nema dovoljan broj knjiga. Snzimo se na razne načine putem davanja, odlazaka na aktive, seminstručna usavršavanja , korištenjemterneta.... Republički pedagoški Zanije u potpunosti kompletirao ili us

jio stručnu literaturu koju će da korproesori u nastavi, a djeca se snana sve moguće načine. To je prob

svugdje, ne samo u Milićima, jer je mbroj stručne literature.Srednjoškolci se pak ne žale

nema knjiga, oni se uglavnom dškolske lektire , mada ima i učenika se ne ograničavaju samo na lektiru.

S.Brajović – D.B

Nedostaje stru~na literatura za

srednjo{kolce

Narodna biblioteka Milići



Narodna biblioteka Srebrenica iove godine je u prvoj sedmici oktobra,u okviru Dječije nedjelje, ugostila dje-cu iz obdaništa i učenike prvih i dru-gih razreda iz srebreničke opštine i zanjih organizovala kreativne radioniceu svojoj čitaonici.

Više od 100 mališana posjetilo je bi-blioteku i Zavičajnu muzejsku zbirku,upoznali su se sa njihovim sadržajimai načinom rada te sa značajem čitanjai literature za njihovo školovanje i sti-canje znanja iz raznih oblasti. Takođe,mališani su upoznati i sa knjigama zanjihov uzrast s kojima biblioteka ras-polaže i pozvani da se učlane i posta-nu čitaoci, odnosno korisnici uslugaove ustanove.

-Želimo da približimo knjigu i naj-mlađe upoznamo sa značajem čitanja.Organizovali smo radionice na koji-ma su djeca iskazala svoju kreativnost

kroz pjesmu, ples, crtanje, modelova-nje, pisanje i recitovanje, u opuštenojatmoseri, uz sokove i grickalice kojesmo obezbijedili zahvaljujući donato-rima. Na kraju, svako dijete smo daro-

vali školskim priborom za sjećanje nagostovanje u našoj ustanovi, izjavila jedirektorica biblioteke Vesna Kočević.

Ona je istakla da je ovo šesta godi-na od kada Narodna biblioteka orga-nizuje ovakve sadržaje i pridružuje seobilježavanju Dječije nedjelje.

Dječiji radovi nastali u okviru

održavanja radionica biće izloženi uprostorijama biblioteke do narednegodine kada se ponovo bude obilježa-

vala ova maniestacija, a onda će bitiodloženi u depo biblioteke. Takođe,koristiće se i za izradu kataloga nasta-lih radova na organizovanim radioni-cama za djecu.

Obilježavanje Dječije nedjelje zavr-šeno je gostovanjem dječije pjesniki-nje Natalije Krstović koja je govorilasvoje neobjavljene i objavljene stiho-

ve i time je obilježen 9.oktobar-Danbibliotekara Republike Srpske koji jeove godine ustanovilo Društvo bibli-otekara.

Srebrenička Narodna biblioteka većnekoliko godina povremeno priređujezanimljive kulturne sadržaje u svojim

prostorijama obogaćujući oskudkulturni život u ovoj sredini.

Time ova ustanova pokazuje dnjena djelatnost može biti znatno širbogatija i sadržajnija od klasičnog i

davanja knjiga na čitanje.Biblioteka pored velikog bro

knjiga različitih žanrova raspolaže i drugim sadržajima kao i računarimkoje članovi mogu koristiti i imaju bsplatan pristup internetu. Ove uslugkoriste posebno studenti pri priprmanju ispita, seminarskih i diplomskih radova.

Sa ciljem osavremenjavanja svorada i približavanja svojih uslug

građanima srebrenička biblioteka oganizuje radionice u povodu Dječinedjelje, ali i druge sadržaje tokogodine kako bi promovisala svoj rate obogatila kulturnu ponudu ovokraja.

M

KNJIGU PRIBLI@ITI

NAJMLA\IMA

Narodna biblioteka Srebrenica



10

Nakon završene srednje građevinskeškole Srebreničanin Šukrija Meholjić jeotišao na studije arhitekture u Sarajevo.Bio je među najboljim studentima. Zato je kao nagradu dobio studijsku praksuu Poljskoj. Mogao je nakon studija ostatitrajno u Sarajevu, gdje je u „Energoinve-stu“ imao sjajnu perspektivu. Ali njega je vukla Srebrenica, vukla ga je njegovamahala i srebreničke starine. Šukrijadanas s porodicom živi u Norveškoj. Idalje se bavi arhitekturom, a objavio jeknjigu karikatura „Pod zaštitom UN“.Zapažen je i njegov prijeratni „intervju“sa „Dervišagića kućom“, kojeg u ovombroju u cijelosti prenosimo.

Molim Vas predstavite se.Zovem se „Dervišagića kuća“. Rođe-

na sam u Srebrenici, u ulici Crni Guber,gdje se i danas nalazim. Datuma rođenjase tačno ne sjećam, ali dobro pamtim da je to bilo u vrijeme turske vladavine ida sam danas, kako drugi izračunaše,

stara preko dvije stotine godina. Nemojti meni sinko zamjeriti što ja ne znamtačno koliko imam godina. Znaš kako je, ostarilo se, pa se i zaboravilo. Brzo sute godine dolazile i prolazile. Donosilesobom dobro i zlo. Ostavljale svoj tragna meni i mojim vršnjakinjama. Mnogosam ja koječega preko glave preturila.

Kad se sjetim koliko sam samo gazdaimala. Koliko buna i ratova zapamtila., vladara promijenila. Koliko me putasunce obasjalo, kiša rashladila, snijegzavejao. E moj sinko, dobro sam ikakoživa. A možda više i nisam. Možda se tosamo meni čini. Evo imam pri ruci svojunajnoviju sliku. Hoćeš li da je pogledaš?

Hoću, vrlo rado.Dobro, evo vidi. I šta veliš.Pa znate šta, to je za nevjerovati.

Prosto čovjek da Vas ne prepozna. Sko-ro da uopšte ne ličite na onu ljepoticu izminulih vremena koja se tako hrabro iodvažno probijala kroz surovu stvarnostovog življenja da bi opstala kao izraziti i jedini primjerak svoje generacije i ovognašeg vremena sadašnjeg. Ali šta Vam seto dogodi pa ste tako naglo izmijeniste.Zar Vam nije lijepo kod nas?

E moj sinko, pitaš me je li mi lijepokod vas. Pa bolan kako da nije. Niko menije tako poštovao i cijenio kao vi. Čak

sam prije nekoliko godina ušla u teferkod onih gore.

Hoćeš reći u registar spomenika kul-ture BiH.

E , to. Baš to. A znaš li šta to značiza mene?

Znam. Produžetak života. Besmrt-nost.

Upravo tako.E stanite malo. Nešto ovdje m

nije jasno. Vi ističete da Vam je najbkod nas, a baš ste u našem vremenu toronuli, tako usamljeni i potišteni, tarekuć odumirete.

Nažalost istina je kao što veliš siOdumirem u vrijeme kada moje gazdobronamjerni ljudi, ovi ovdašnji, koni odozgo, uveliko pričaju kako dapomognu.

Mislite na Samoupravnu interezajednicu i Zavod za zaštitu spomenkulture BiH.

Da na njih. Znaju ljudi moju vrinost, pa se zato i bore i ulažu naporme spase od propadanja. Na tome imsvesrdno zahvaljujem, ali se bojim dnjihova pomoć ne stigne kasno. Neg

ja tebe sinko nešto zamolim.Samo izvolite.Poruči ti ovim mojim dobročin

ljima da požure oko dogovora za msudbinu, ako im je imalo stalo do mživota, jer ja jedva podnosim bol kdži smrti koje su već duboko zarivenmoju utrobu.

Hoću. Poručit ću. Budite bez brI molim Vas skupite snage, ojačajtelju, izdržite još malo. Ipak ljudi su doRazumjet će oni tebe. Pomoć će sMora stići. Jer bila bi velika šteta, k

bi i Vi zauvijek nestali iz naše sredinHvala ti sinko.Hvala i Vama.

Priredio: Sakib Smajl

Iako se arhitekta Šukrija Mehoprije i poslije rata trudio da se Deršagića kuća stavi u registar spomenkulture BiH i ova stara građevina zaod zuba vremena, izgleda da Šukr

vapaj i vapaj ove nekadašnje sreničke ljepotice niko nije čuo. Nisu i kada je Dervišagića kuća molila sv

dobročinitelje da požure oko dogovza njenu sudbinu. Ako nekad i stigpomoć za ovu kuću, nažalost, biće sno, jer je vrijeme učinilo svoje i oobjekat je skoro srušen.

Zovem se

Dervi{agi}a ku}a



1

Dvadesetogodišnjeg Mla-dena Sekulića iz Lukić Polja uopštini Milići život nije mazio.Uskratio mu je zičku snagu imogućnosti, ali mu je zauzvratpodario mudrost, upornost i ta-lenat.

Iako je od rođenja potpunoparalizovan, zahvaljujući ogro-mnoj podršci porodice, Mladense stoički suočio sa životnim ne-

daćama, svjestan da samo radomi učenjem može sebi da obez-bijedi ljepšu budućnost. Učeći ističući školska znanja, otkrio je usebi i nešto što mu je, po svemusudeći, odredilo budući život-ljubav prema slikarstvu.

-To je bilo prvo iz hobija, pau školi sa proesorom, onda suna red došle likovne sekcije, aposlije, nakon strpljivog rada i li-kovne kolonije. U početku je sli-

karstvo bilo moja velika želja, alida bi nešto naučio i postigao natom planu, bio je potreban veliki trudi neko ko će da vas usmjerava pravimputem“, kaže Mladen Sekulić.

Naučio tajne slikanja u Podgorici

Kao štićenik Centra za obrazova-nje djece i omladine sa posebnim po-trebama u Podgorici, Mladen je imaoosnovne uslove za učenje slikarskih taj-

ni, proesore, likovne kabinete, boje...Ono, međutim, sa čim se sam moraoda izbori da bi talenat mogao da izrazibojama je vlastiti hendikep.

Bez mogućnosti da koristi ruke,potpuno nepokretan i „prikovan“ za in-

validska kolica, Mladen svoje slikarskepoteze mora da povlači- ustima.

„Naprimjer, ako se radi na kartonuili na papiru od bloka, to mora da seksira za sto posebno ljepljivom tra-kom. Takođe, imam posebnu olovku ikad uradim crtež, onda uzmem četki-cu, stavim je u usta, prethodno pripre-mim boje koje su mi potrebne i polakoslikam. Zavisno od toga šta je motiv,radim i po nekoliko dana što iziskujestrpljenje i trud“, priča Mladen.

Kaže da mu je posebno draga, ali

i veoma zahtjevna, slikarska tehnikaakvarel na staklu.„To je najteže slikanje koje može da

postoji u slikarstvu, ali sam i to uspio jako dobro da savladam. Što se tičeizbora tema, najviše volim da slikamprirodu i realne motive. Samo pone-kada slikam nešto što niko ne može da

protumači šta je to, ali to su nekopuštene varijante za moju dušIpak, pejzaži, priroda, realan sv

jet...to su moji najuspjeliji radovobjašnjava Mladen.

San vezan za Likovnu akademij

Njegov otac Rajko radnik Komunalnog preduzeća u Milićma. Mršava plata i oskudna mat

rijalna situacija, ne bi bili dovoljnpodrška za Mladenovo školovanjali veli da mu je rma uvijek dodatno izlazila u susret i pomagauvijek kada je to bilo neophodno

Dodaje da mu je posebno bikorisna preporuka i pomoć soc

jalne radnice u Milićima DušankVreta, koja je insistirala da Mldena pošalje na školovanje, i takmu pruži priliku da „bude svoj čo

vjek“.

„Odluku da tako treba da budnisam donio ja. Odluku je donMladen. Sekulići su oduvijek živjeuglavnom od poljoprivrede, međutimMladen, takav kakav je, ne može ž

vjeti od toga. I kada je umro moj otaMladen je to shvatio sam u svojoj glai odlučio... Kaže, šta ću ja ćalac kad umreš. Rekoh, razmisli! Nakon neko

vremena pitao sam ga, hoćeš li ići Mlđo? Hoću, kaže“, priča Rajko.

Mladen „iza sebe“ ima nekolik

likovnih kolonija i prodajnih izložu Podgorici i Kotoru. Školovao se pravnog tehničara, ali mu je san da idna likovnu akademiju. Da se potpunposveti slikarstvu i bude proesor u nkoj školi.

Da živi od svoje plate i ni od kogne traži parče hljeba.

G. Per

Paralizovani Mladen Sekulić vrstan umjetnik

MLADENOVA SLIKARSKA

BAJKA



12

Početkom ove školske godine obra-zovne ustanove u Milićima dobile sunove nazive, po istaknutim ličnostimaiz oblasti kulture i nauke.

Milićkoj Osnovnoj školi, koja se dotada zvala “Braća Jakšić”, po ličnostimaiz Drugog svjetskog rata, naziv je pro-

mijenjen u Osnovna škola “Aleksa Jak-šić”, po osobi za koju se vezuje početak školstva u Milićima i jednog od osni-

vača Prosvjetnog i kulturnog društva“Prosvjeta” u BiH.

Promjena naziva škola plod je inici- jativa građana Milića, koje su podržalei školske uprave, a saglasnost na prijed-

loge dalo je i Ministarstvo prosvjete ikulture Republike Srpska, rekao je di-rektor Osnovne škole u Milićima JovanZekić.

“Puni naziv škole je Javna ustanovaOsnovna škola” Aleksa Jakšić “. Sagla-snosti smo dobili, sve neophodne sud-

ske ormalnosti su završene i škola od6. septembra i zvanično ima novi naziv “,kazao je Zekić.

Srednjoškolski centar u Milićimadobio je naziv po Milutinu Milanko-

viću, naučniku svjetskog glasa, koji seposebno istakao u oblasti klimatolo-gije.

„Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali, a nije treba-lo.Trebalo je živjeti, jer ako sloboda znači išta, onda ona znači

pravo na to da kažemo drugima ono što ne žele da čuju“...Da, teško je podići glavu, pogledati u oči i priznati kako sveriječi iznose onu strašnu istinu, koju smo sa strepnjom poku-šavali sakriti ispod naših osmijeha, čežnji i nada, misleći da jenajbolje sve to ostaviti iza sebe i živjeti u zabludi, zabludi da

poznajemo svijet koji nas okružuje.I kada bismo pokušavali da ga proučimo dublje, da zavirimou njegove tajne ispod ovog plašta magle koji nas osljepljuje,shvatili bismo život.Čitajući ove redove pronalazim sebe umračnom tunelu u kojem izgubljeno lutam. Kao da mi overiječi, ove velike misli, slažu kockice razbijenog mozaika otkri-vajući mi tajne života, pokazujući mi put do ostvarenja mojih

želja, do mjesta pod mojom plavom zvijezdom. Ta, zastanimoi razmislimo, nije li knjiga ono što nas vodi kroz život, što namosvjetljava put kada nam je najteže? Nećemo li se uvijek sjeća-ti riječi ljudi koji su vidjeli da je život više od obične svakodne-vice u kojoj smo zarobljeni. Oni su dosegli tamo gdje leži be-skrajna idila, u svakom cvijetu vidjeli život, u vazduhu osjetililjubav, u svijetu pronašli mir. A opet sa druge strane, nisu li uistini otkrili laž, u radosnim slikama bezbrižnog života tamnerupe? Sastavili u paramparčad slomljenu istinu i prikazali jekroz svoje najdublje misli, oživjeli kroz svoje likove, rasvijetlilikroz svoje pjesme? I mi čitajući sazrijevamo, odrastamo, radu-

jemo se životu, vjerujemo „i kad nam je mržnja preko usne,i kada su oko nas mutne vode“, vjerujemo „i kad nam korov

gorko obujmi lice“, jer mi sada shvatamo sve radosti života;

shvatamo da se one nalaze u onim malim stvarima kojeokružuju, u malim znacima pažnje. Shvatamo da je zna

moć, da sa tom moći rušimo sve znakove nepravde, gradsvijet po našem ukusu, shvatamo da bez te moći, mi smošta. Učeći u životu kroz knjige, u moje srce navire plima rnerečenih...kao da mi svjetlost nakratko obasja put, ali oopet ostajem usamljena, izgubljeno i besciljno hodam ulicaovog teškog mraka, živeći u pepelu neznanja koje me gušinije li taj minut čiste radosti koji ostaje u nama zauvijek sjaj koji ništa ne može zamračiti, dragocjeniji nego svaki slijepog hodanja kroz život. Često kažemo kako je malotrebno da budemo srećni, a još nam je čudnije kako namto malo nedostaje. Nije li pored ljubavi i znanje ono štovodi kroz život, što nas čini srećnim. Sačekajte!Zastanim

trenutak! Razmislimo! Da, ja sam shvatila, sada znam. Ži vas da pitam. Da li ste ikada pomislili gdje pronaći odgoza kojima toliko tragamo? Možda su oni baš u ovim riječu ovim koricama knjige i samo čekaju da ih otvorimo, one progovore, da nam pomognu. Da, sve te knjige od ktoliko bježimo sadrže odgovore na pitanja koja nas muče

Ali, pronaći te odgovore nije lako, mi moramo čitati, mi pa onda opet čitati, polako, između redova, jer svaka rečensvaka misao duboko u sebi nosi pouku o životu, koju streba da otkrijemo. Tek onda kada budemo spremni da jesegnemo, zagrlimo svim srcem, zavolimo, znaćemo da prođemo sebe, znaćemo da razumijemo život.

Andrea Malešević IISrednjoškolski centar Srebre

Letimo sa knjigom na krilima ma{te

[KOLE DOBILE NOVE NAZIVE



1

U vrijeme kad većina mladih uči dasvira gitaru, bubnjeve ili neki drugipoznati muzički instrument, DušanPejić , učenik devetog razreda Osno-

vene škole „Petar Petrović Njegoš“ izSrebrenice pokazao je interes za gu-sle. Već pet godina vježba, a javno jenastupao i osvajao vrijedna prizna-nja.„Imao sam neke stare i male gusle u

kući i interesovao sam se za taj in-strument. Slušao sam izvedbe nekihpoznatih i starijih guslara i odlučiosam da i sam zasviram. U među-

vremenu, tata mi je kupio ove novei originalne gusle i krenuo sam daintenzivnije vježbam, kaže Dule.Zaljubio se Dule u gusle, za kojekaže da je tradicionalni instrumentBiH, Srbije, Crne Gore, pa i Hrvat-ske. Njegovi drugovi nisu skloni ovoj

vrsti muzike.

„Drugari cijene ono što radim, istošto i ja činim prema onome ko sviraneki drugi instrument. Smatram da

je ovu muziku teže svirati i pjevaali uspijevam savladati svaki teksUčim stihove, slušam sa kaseta kakto guslari izvode, vježbam tekst begusala, a onda kad sam siguran sebe, pjevam uz gusle. Možda mi ljbav prema ovom instrumentu pomže da brzo savladam i tekst i muzikKad sve to ukomponujem, vježbam tpjesmu po nekoliko dana, kako bi m

ostala u uhu i prstima.Dušan kaže da za ovaj instrument ntreba pojačalo niti nekih dodatntroškova.„Strune nekad puknu. Odem kod Ptra Ostojića , koji mi je i pravio ovgusle, on promijeni i pokaže mi neštnovo. On mi pomaže da bolje savldam tajne gusala.Dule je već imao nekoliko javnih nastupa i osvojio je dva pehara.„U okviru Nevesinjske olimpijadima i takmičenje mladih guslarDvije godine zaredom sam nastupau Nevesinju i bio sam treći. Nastupsam i na takmičenju guslara Republke Srpske u Rogatici kao i na brojnizavičajnim i humanitarnim večerimu Zvorniku, Bijeljini, Bratuncu i Srbrenici. Na svim takmičenjima dobio sam pohvale starijih guslara kosu mi rekli da samo tako nastavimda ću jednom biti jedan od najboljguslara.To će Dušan – Dule i ostvariti. Impodršku roditelja i sestre. Nastavićda vježba da svira i pjeva i zasigurnće svoj talenat i ljubav prema guslamiskoristiti do maksimuma. I sam každa želi napredovati i jednog dana postati najpoznatiji guslar.

S. Salimov

Likovi mladih umjetnika

Mladi guslar osvaja

nagrade

Dušan sa sestrom Tijanom



Stean Nikolić (22), najbolji bratu-nački student i stipendista Fondacije

„Dr Milan Jelić“, krenuo je na redov-na predavanja na Elektrotehničkomakultetu u Novom Sadu. Ispite iz trećegodine položio je do jula, a nakon togaproveo je mjesec dana u Banjoj Luci,gdje je u preduzeću „Lanaco“ obaviostručnu praksu, potrebnu za sticanjediplome programera na računaru.Među stotinjak studenata, na smjeruračunarstvo i automatika, Stean je

jedini sa prosjekom ocjena 10.-Kada završim akultet želim da se

vratim i da nađem posao u svojoj stru-ci. Praksa mi je pomogla da naučimnešto novo i vidim kako se radi u jed-noj kompaniji i kako se primjenjuje onošto naučimo na akultetu, kaže Nikolićističući da voli posao za koji se školuje ida je zadovoljan što mu je omogućenoda uči ono što voli.

-Pored redovnog učenja mislim damladi ljudi treba da se obrazuju i usavr-šavaju na više polja, da saznaju više onovim dostignućima, bez obzira za šta

se školuju, ističe Nikolić.

Od danas uvodim dječija pravaPo danu spavam, budna sam noćuSvi drugi da slušaju samo meneU školu da idem kad ja hoću.

Čajevi da nestanu sa lica zemljeDa jedem samo kad sam gladnaNiko nek mi ne kaže obuci jaknuDa pijem kolu i pića hladna.

Tata i mama da me ne gnjaveDa imam moju dječiju sloboduDa mogu i kad kiša padaGaziti bosa kroz hladnu vodu.

Dječaku Ivanu iz IX 2Najljepša da je moja kosa plavaUmjesto Sanju, da gleda meneJer to su moja dječija prava.

Čudna su tvoja dječija pravaSvi će odrasli to mi rećiMakar u pjesmi mogu da važeNe treba mnogo dječijoj sreći.

Mladenka Ubiparipović, IX razreOŠ „V. Karadžić“ Bratunac

DESETKE BUDU]EG PROGRAMERA

Bratunčanima je poznat po brojnimnagradama, koje je osvajao na opštinskim,regionalnim i republičkim takmičenjimaiz matematike, fzike i biologije. Bio jenajbolji, među najboljim učenicima os-novne škole „Branko Radičević“.

Skromnost je, ipak, ono što krasiovog mladića. Iako prima stipendijuFondacije „Dr Milan Jelić“ u mjeseč-nom iznosu od 800 maraka, Stean jeod početka studija smješten u student-skom domu. To je bila njegova odluka,

koju su prihvatili i njegovi roditelji.

-Uslovi smještaja, koji plaćam hiljadu dinara, su dobri i zašto

tražio bolje. Zadovoljan sam i hranu menzi. Uštedio sam novac od pendije, koji će mi dobro doći za na

vak školovanja, kada završim akuuvjeren je Nikolić.

Srećan je, kaže, što ima vepodršku porodice, oca Gorana, mSnežane i sestre Isidore.

Oni se raduju svakom novom anovom uspjehu, ali, to ne ističu.

K.Ćirk

znam svoje obavezeImam prava i





Glavni pokretač svih mojih aktivnos-ti bio je entuzijazam, koji me još nijenapustio, ali sam malo posustala da bihkulturi u Bratuncu dala značajniji dopri-nos u njenom podizanju na viši nivo i dabi kulturne aktivnosti našle svoje mjestou ovoj zajednici, istakla je u intervjuu zaprvi broj magazina „Kultput“ MirjanaĐukanović iz Kravice, koja je radni vijek provela u prosvjeti i kulturnom životuBratunca.

KULTPUT: Završili ste Učiteljskuškolu i studije u Tuzli. Prije pola vijekabili ste aktivni u đačkim i studentskimdruštvima i organizacijama.

ĐUKANOVIĆ: Poslije Drugogsvjetskog rata bijeljinska Učiteljska školai Vatrogasno društvo imali su jednoolklorno društvo, u kojem sam i ja bila

angažovana. Kada sam otišla u Tuzlu, sve vrijeme studija bila sam sekretar Savezastudenata Tuzle, da bi 1964. godineučestvovala na maršu Saveza studenataJugoslavije na relaciji Split-Podgora-Vis.

KULTPUT: Poslije studija vratili stese u zavičaj i zaposlili u OŠ“Petar Kočić“u Kravici. Pored redovnih aktivnosti or-ganizovali ste kurseve i ormirali raznesekcije. Šta je obilježilo taj period Vašegživota?

ĐUKANOVIĆ: Počela sam da radimu prvi put otvorenoj školi u Konjevićima.Uočila sam da su žene na selu bile potpu-no zanemarene u porodici i društvu. Saženskom omladinom organizovala sam

kurseve šivenja i kuvanja, kao i česte posjete domovima djevojaka da bih ukazalana neadekvatan položaj žene u porodici.Nakon godinu dana prešla sam u školuu Kravicu, gdje sam prihvatila da budemnosilac svih kulturnih aktivnosti u školii selu. S obzirom da je kolektiv bio mali

vodila sam Sekciju za proesionalnu or- jentaciju, dramsku, recitatorsku i olklor-nu sekciju, u koju sam s teškom mukomuključila đake. Iako sam ih pozvala daposlije redovne nastave ostanu na olk-loru, svi su pobjegli kući. Kasnije su mipriznali da nisu znali šta znači „olklor“i da su pokušali izbjeći, bojeći se da je toneki vid kazne.

KULTPUT: Kako je u drugoj polo- vini XX vijeka bio organizovan kulturniživot na selu?

ĐUKANOVIĆ: U zadružnimdomovima, koji su do posljednjeg rataslužili kao domovi kulture, organizovanesu priredbe u kojima su učestvovali iprosvjetni radnici. Na igrankama, sijeli-ma i prelima okupljali su se i stari i mla-di. Sjećam se, majke su stajale oko kola idržale kapute svojih kćeri i sinova, te takomotrile kako se ponašaju njihova djeca.

KULTPUT: Ko je bio nosilac kul-turnih aktivnosti u urbanom dijelu Bra-tunca?

ĐUKANOVIĆ: Bilo je to kulturno-umjetničko društvo „Mladost“ koje je,kao „Tamburica“ osnovano 1928. go-dine. Uz nekoliko prekida uspjelo je da seodrži do danas. U godinama poslije Dru-gog svjetskog rata dramska sekcija je bilaposebno hvaljena, a kasnije i muzička,olklorna, likovna i ritmička. Radeći u

ENTUZIJAZAM ^UVA I RAZ

jednom periodu u Socijalističkom savsa omladinom Bratunca pomogla u afrmaciji KUD-a „Mladost“ i izgranica Bosne i Hercegovine. Bratunučiteljica Božana Đurišić, koja je rau Njemačkoj, pomogla nam je da postavimo uzajamne posjete klubovnaših radnika u sjevernoj VestSedmodnevni majski Dani kulture su raznovrsni i sadržajni, jer smo imogromnu podršku društveno-politzajednice. Ostvarili smo saradnjumnogim društvima iz Bosne i Herce

vine, Srbije i Hrvatske.

KULTPUT: Sredinom prošlog

jeka izgrađene su zgrade opštine i Dokulture. Stariji Bratunčani ističu zasNikole Mićića i njegove supruge Mag

ĐUKANOVIĆ: Nikola je bio glorganizator svih aktivnosti na izgrau ratu porušenog Bratunca. Ti objekgrađeni dobrovoljnim radom građčak žena i djece. Bračni par Mićić

Više od pola vijeka učestvuje u kulturnom radu

Radila sa djecom, organizovala kurseve za žene iučestvovala u radnim akcijama Piše aorizme koje ne objavljuje i prikuplja dokumen-

tarnu građu o ljudima i školstvu u bratunačkoj opštini



imao svoju djecu, ali su odgajali rat-nu siročad. Učestvovali su u izgradnji

ekonomije i osposobljavanju Duvanskestanice u kojoj je bila zajednička kuhinjaza sve građane. Njihovom pozivu za do-brovoljan rad svi smo se rado odazivali,

jer su Bratunčanima bili primjer kako seratom porušeni zavičaj može zajedničkiizgraditi.

KULTPUT: Vi ste bili prvi direktorbratunačkog obdaništa kojem ste dalinaziv „Radost“. Na koji način ste, kaodugogodišnji rukovodilac te vaspitno-obrazovne ustanove, doprinijeli razvoju

kulture?ĐUKANOVIĆ: U početku smo

puno radili na stvaranju porodičnogambijenta u vrtiću, kako bi djeca lakšeprihvatila novo društvo vršnjaka i odva-

JA KULTURNO NASLJE\E janje od roditelja. Obavljajući dužnostdirektora skoro punih 18 godina usp-

jeli smo da, prigodnim maniestacijama,obilježimo sve značajne datume iz bliže idalje istorije. Uključivali smo u naše ak-tivnosti žene, koje su nam pomagale ušivenju odgovarajućih nošnji i igračakakoje su punile rižom, kao i jastučića zastolice koje su bile hladne za mališane.Roditelji su nam pomagali u priprema-ma i odlascima na jednodnevne izleteizvan Bratunca, a uspostavili smo i raz-

vijali saradnju sa vrtićima iz Srebrenicei Ljubovije. Često smo bili organizatori

sportskih takmičenja na gradskom stadi-onu i plaži kod mosta na Drini.

KULTPUT: Učestvovali ste na rad-nim akcijama i brojnim aktivnostimaomladine i prosvjetnih radnika Bratunca.

Da li je bilo priznanja?ĐUKANOVIĆ: Dobila sam mnog

priznanja, ali su mi najdraža udarničkznačka sa omladinske radne akcije „Mo

jkovac 1964“, zlatna značka Saveza amaterskih kulturno-umjetničkih društavBosne i Hercegovine i nagrada „HasaKikić“, koju sam dobila 1987.godine kanajviše priznanje u oblasti obrazovanja.

KULTPUT: Čime se danas bavitemožemo li očekivati još Vaših doprinokulturnom životu ovog kraja?

ĐUKANOVIĆ: Pišem pomalo aorime, koje nigdje ne objavljujem. Pripremamaterijal za pisanje monografje OŠ“PetKočić“ iz Kravice, koja je proslavila 13godina rada. Bilježim značajne datumiz istorije ovog kraja i prikupljam građo znamenitim ličnostima Bratunca. Člasam opštinske redakcije za izradu Enciklopedije Republike Srpske.

KULTPUT: Koji je glavni pokretsvih Vaših dosadašnjih aktivnosti?

ĐUKANOVIĆ: Entuzijazam. Jome nije napustio, ali sam malo posutala da bih mogla značajnije doprinijeočuvanju i razvoju kulture u Bratuncu.

Razgovarala: Krstina Ćirkov



Zbog nedostatka prostora Narod-na biblioteka u Milićima ne može daunkcioniše na način kako bi to trebalo,a maniestacije kao što su promocije knji-ga ili bilo kakvog druženja, čekaju ljepšedane jer moraju da se organizuju na ot-

vorenom. Ipak to nije bila prepreka da uprostoru u kojem je smještena biblioteka,bude ormiran kutak za djecu u nekih10-ak kvadrata. O navedenim temamarazgovarali smo sa bibliotekarkom u Na-rodnoj biblioteci Biljanom Pajić.

KULTPUT: Koliki je knjižni ond ikako se snalazite u oskudnom prostoru?

PAJIĆ: Narodna biblioteka trenutnoima 23.000 knjiga. Prošle godine nabav-ljeno je novih 712 publikacija. Knjižniond se povećava, a prostor u kojem jesmještena biblioteka ostaje isti i to nam

je najveći problem. Nedostatak pros-tora riješile bi dvije kancelarije i dobaruslovan magacinski prostor. Znači dase izmjesti, što je i Zakon predvidio,kancelarija koja služi bibliotekaru zaobradu knjižnog onda i kancelarija

za direktora te da se nađe uslovanmagacinski prostor u kome bi manjerekventne publikacije mogle da budupropisno odložene, da se mogu u svakodoba naći isto kao i u biblioteci. Mega-lomanski je u jednoj lokalnoj zajednici,kakva je naša, pričati o nekoj biblioteciod 300 - 400 kvadrata. Međutim, Za-kon koji je u pripremi i po kojem, dabi se registrovala biblioteka, potreban

je tri puta veći prostor od sadašnjeg. To je u skladu sa međunarodnim zakonom

koji je propisala IFLA (Međunarodnobibliotečko udruženje) i koji bi trebaoda se primijeni i kod nas. Ali eto bilobi dobro da imamo makar uslovanmagacinski prostor koji nije vlažan, jernaš ond od nekih 10 hiljada knjiga jesmješten u portirnicu koja je montažnai koja kisne pa očekujemo da joj se zi-

dovi sruše, a knjižni ond ostane vani..Naša biblioteka je još u procesu stvaran-

ja elektronskog kataloga. Taj posao smopočeli 2004. godine kada je resornoministarstvo podijelilo računare i instal-isalo program za obradu knjižnog on-da. Sa svojim elektronskim katalogomuvezaćemo se sa katalogom na teritorijiRS, BiH i Srbije.

KULTPUT: Postoji li mogućnostiznalaženja rješenja prostora ?

PAJIĆ: Ja ne znam, nadam se da ćeljudi koji rade u opštini naći neko rješenje.

KULTPUT: U kojim sve oblastimarada nedostatak prostora stvara prob-leme?

PAJIĆ: Promocije knjiga ili nekedruge vrste maniestacija koje bi bilonormalno da se organizuju u prostorubiblioteke, mi nismo u mogućnosti darealizujemo. Sve naše aktivnosti se sveduna ljetnji period kad izlazimo u parkove.

Naša biblioteka je jedinstvena, ne samou RS već i u regionu, koja na ovakavnačin nadomjesti nedostatak prostora.Čim počnu lijepi ljetni dani izlazimona ulicu, na trg, u park i iznesemo sveone rekvizite koji mogu poslužiti, višeza zabavu nego što su edukativni, neštoinventara iz biblioteke i nastojimo da os-

mislimo programske sadržaje za djTo su bojanke, mala sirena ili nslično, ali eto svaki taj izlazak vani bije svoj naslov.

KULTPUT: Osim što vani izlau biblioteci je na nekih 10-ak kvadormiran i kutak za djecu. Otkuda idda s obziorm na nedostatak prostormirate jedan ovakav kutak?

PAJIĆ: Pa mi smo se trudili damislimo i osvježimo jedan dio bibliokoji bi poslužio kao prostor za najmlOsim što je tamo smještena literaturtaj uzrast, trudili smo se da isključivo

jama razvedrimo sam taj prostor i omimo ga prigodnim namještajem smo dobili od Osnovne škole iz MiCilj jednog ovakvog gesta je da privučešto više djece u biblioteku.Trudimo simamo kompletan program Kreativcentra iz Beograda što znači da djeca prohodaju mogu doći u biblioteku. V

i naša želja je da privučemo najmpopulaciju smatrajući da će kad navida imaju člansku kartu u džepu, i okada odrastu dolaziti u biblioteku neće imati strah od ulaska u bibliotŽelimo da od biblioteke napravimo ku koji će svako rado dolaziti.

S.Brajović – D.B

NEADEKVATAN PROSTOR SPUTAVAORGANIZOVANIJE SADR@AJE



1

Sa 55. međunarodnog beogradskog saj-ma knjiga predstavnici Narodne biblio-

teke u Milićima vratili su se puni lijepihutisaka, ali i sa kontingentom od stoti-njak novih knjiga koje će zauzeti svojemjesto na policama ove ustanove i bitina usluzi milićkim čitaocima.

Bibliotekarka Biljana Pajić kaže da sunabavljena izdanja za različite uzraste iukuse, ali da je primarni cilj bio nasta-

vak ranije započetog trenda opremanjabiblioteke za najmlađe čitaoce, predš-kolsku i školsku djecu.

„Najveći dio sredstava je otišao u PI-KOM i Kreativni centar. NovosadskiPIKOM radi didaktičke igračke, slaga-lice i sve ono što može da posluži dje-ci u predškolskom uzrastu i do četvr-tog razreda osnovne škole. To je našapolitika i vizija biblioteke u narednimgodinama, da svoju pažnju usmjerimo

ka mališanima i pridobijemo ih kačitaoce od najmanjeg uzrasta“, rekla Pajićeva.

Dodaje da nije zanemarena ni beletrstika, pa će članovi biblioteke na raspolaganju imati najnovija izdanja domai strane literature.

„To je novac predviđen za nabavkknjiga koji je odobren budžetom za ov

godinu. Tokom godine mi trošimo tonovca veoma malo, jer nemamo prilikda dođemo do novih naslova. Nismoprilici da posjećujemo sajmove knjigaSarajevu i Banjoj Luci, jer bi nam to bdodatni trošak. Zato se okusiramo nBeogradski sajam“, kazala je Pajić.

G.

Mili}ani posjetili

Sajam knjiga u Beogradu

Kristina Nikolić VII razredOsnovna škola Vuk Karadžić - Bratunac



20

U milićkom naselju Nova Kasaba za- vršena je obnova Musa-pašine džamije,koja je trajala dvije godine.

Ovaj vjerski objekat, značajan i kaodio kulturno-istorijskog naslijeđa, tekao takav još 1951. godine stavljen podzaštitu države, izgradio je Musa-paša1643. godine, a srušen je tokom ratnihzbivanja.

Obnovljen je zahvaljujući zalaganjui prilozima Medžlisa Islamske zajednice(IZ) u Vlasenici i vjernika, te nancij-skoj potpori državnih institucija ..

Predsjednik građevinskog odboraSenad Hasanović kazao je da je u obnovi

džamije ključni doprinos dao Rijaset IZ,ali naglasio i pomoć općinskih vlasti uMilićima, resornih entitetskih ministar-stava državnog Ministarstva za ljudskaprava i izbjeglice, veleposlanstva Iranau BiH, te brojnih organizacija i pojedi-naca.

Otvaranju Musa-pašine džamije uNovoj Kasabi, prisustvovali su veliko-dostojnici IZ sa reisom Mustaom een-

dijom Cerićem, ambasador Irana u BiHGolamrez Juse, lokalni dužnosnici, kaoi brojni građani.

Džamija u Novoj Kasabi sagrađe-na je po prvobitnoj skici, od istog gra-

đevinskog materijala, istih dimenzistog oblika i po svemu je zadržala svautentičnost, po kojoj je mnogo puvrštena u nacionalnie spomenike.

G

Nova Kasaba

OBNOVLJENA MUSA-PA[INA D@AMIJA

Nemanja Ivanović III razred,OŠ Kosta Todorović - Skelani

Zinedin Pitarević III razred,OŠ Kosta Todorović - Skelani



2

Više hiljada posjetilaca Bratuncu sva-ke godine potvrđuju da su „Makivije“

jedan od najstarijih i najposjećeni- jih narodnih skupova u regiji Birač.Ovaj vašar–panađur tradicionalno seodržava 14. avgusta, o pravoslavnomprazniku Makaveji, kada dolazi veli-ki broj posjetilaca iz regiona, a ljudiporijeklom iz ovih krajeva koji žive uinostranstvu usklađuju svoje godišnjeodmore sa ovim narodnim skupom.Nije poznato kada je prvi put orga-nizovan ovaj vašar. Po kazivanju sta-rosjedilaca iz Bratunca „Makivije“su nekada okupljale pravoslavne po-rodice oko sori, koje su bile postav-ljene u porti hrama Uspenja PresveteBogorodice. Tradicija održavanja na-rodnog skupa na tom mjestu održalase do danas, iako je vašarište, mnogoprije posljednjeg rata, prošireno nagradske ulice, stadion i prostor starepijace.Vašar, koji u novije vrijeme organi-zuje opština, postao je jedan od naj-

važnijih događaja u tradicionalnomživotu stanovnika Bratunca.„Makivije“ su prilika da se ljudi videi da budu viđeni. Ovaj vašar je prava

prilika za trgovce, koji dolaze iz raznmjesta Bosne i Hercegovine i regionProdavci glasno pozivaju prolaznikda priđu njihovom štandu i na licmjesta prave reklamu proizvodimasuvenirima koje prodaju. Uglavnoističu da tako povoljnih cijena nemnigdje, osim na vašaru.Čini se da se vašaru, ipak, najviše rduju djeca. Ringišpili, cirkusi i razn

vrsne zabavne igre pravi su mamac znajmlađe Bratunčane i njihove gost

I ugostitelji se dobro pripreme bratunački vašar. Uz obilnu gastronomsku ponudu, angažuju poznapjevače koji ispod šatora zabavljajuuveseljavaju narod, željan provodaigara.Zbog neopisive gužve na bratunakim ulicama stiče se utisak da naroovog kraja živi od Makivija do Mak

vija.K. Ćirkov

Tradicionalni narodni vašar u Bratuncu

MAKIVIJE-PANA\UR KOJI SENE PROPU[TA

Mladen Jovanović VI razred OŠ Kosta Todorović - Skelani



Nakon uspješnog predstav-ljanja mladih bratunačkih po-eta na Desetoj međunarodnojmanifestaciji „Mrčajevački pje-snički susreti“, koja je nedavnoodržana u Mrčajevcima kodČačka, pomoćnik direktoraOŠ “Vuk Karadžić“ iz Bratuncai rukovodilac Literarne sek-cije Slobodanka Balmazovićkaže da su već počeli da pri-stižu pozivi za učešće na slič-nim manifestacijama u Srbijii Rumuniji. Ona ističe da sugosti i oko stotinu učesnika temanifestacije među kojima su,između ostalih, bili pjesniciMatija Bećković iz Beograda,Slavomir Gvozdenović iz Te-mišvara i Ana Santolikuido izItalije, zapazili nastup Mlade-nke Ubiparipović i NeveneĆirković.

-Naše učenice govorile su

stihove svojih ranije nagrađe-nih pjesama. Bili smo prijatnoiznenađeni pažnjom prisut-nih, koji su nam čestitali i po-zvali nas da učestvujemo nakulturnim manifestacijama u

OKUPLJA MLADE PJESNIKELITERARNA SEKCIJA

njihovim gradovima, rekla jeBalmazović.

Istakla je da je kuriozi-tet te njihove posjete Mrčaje- vcima bio susret sa pjesni-kinjom i profesorkom Do-brilom Madžarević, koja jeprije skoro pola vijeka, dalanaziv bratunačkoj školi „Vuk

Karadžić“.Literarna sekcija ima 12

aktivnih članova, od šestogdo devetog razreda i, premariječima Balmazovićeve, mno-go više učenika saradnika.

diplome i druga priznanjljepotu đačke pisane riječi.

-Škola je prije dvije goizdala zbornik najuspješnliterarnih ostvarenja pod zivom „Snohvatice“. Nastsmo da sakupljamo najbpjesme i prozne radove nđaka, koje ćemo, nadam se javiti u nekom novom zboku, istakla je Balmazovićev

Ona prati konkurse i

učeničke radove, za kojestigle brojne nagrade u školu, koju na najbolji npredstavljaju njeni učenici

K. ĆirkU holu škole postavljena jeizložba te sekcije, koju krase



2

Moja nastavnica

Moja nastavnicaRosa se zoveI sva je djeca

U razredu vole.

Naučila nas jeDosta togaI zahvalni smoJoj zbog toga.

Svaki predmetOna poznajeI ocjene dobreNama daje.

Naša nastavnica

Dobre je naraviI svaki učenik Mnogo je hvali.

Jovana Cvijić IXOŠ “Kosta Todorović“ Skela

Knjiga

Volim s knjigom da se družimOna mi je drugarica.Često sa njom razgovaramKao stara poznanica

Priče njene privlače meI pesme me obradujuNauči me ona svemureči njene umiruju.

Drugar mi je, to priznajemI s ponosom s njom se družimPomaže mi svakog trenaRečima se njenim služim.Korice su čudne njeneI o knjizi tajne krijuKad pročitaš. Jasno ti je

Sve se tajne razotkriju.Prepuna je malih slovaNakićenih slikamaVolim da je čitam čestoSkoro u svim prilikama.

Nevena Ćirković VIIIOŠ „Vuk Karadžić“ Bratun

Petar Stojanović III razred OŠ Vuk Karadžić - Bratunac

Nikola Ilić III razred OŠ Vuk Karadžić - Bratunac



Film festival “Srebrena traka” u fotoobjektiv

KULTPUT, glasilo iz kulture za opštine Srebrenica, Milići i Bratunac. Izdavač: Udruženje „Prijatelji Srebrenice“. Zizdavača: Dragana Jovanović. Glavni urednik: Sadik Salimović. Redakcija: Miro Pejić, Sakib Smajlović, Krstina ĆirkovGoran Perić, Dalibor Bačić i Slađana Brajović. Adresa Trg Mihajla Bjelakovića bb Srebrenica. Tel. 056 440-465.Tiraž 3.000 . Kultput izlazi mjesečno i besplatno se distribuira. Štampa :Haro-gra Tuzla. Za štampariju: Zinka Ponjav

Documents

KULTPUT [broj 1-2, septembar-oktobar 2010.]