KULTPUT [broj 5, januar 2011.]

8/3/2019 KULTPUT [broj 5, januar 2011.]

http://slidepdf.com/reader/full/kultput-broj-5-januar-2011 1/20

Broj 5 Januar 2011.

BESPLATAN PRIMJERAK

list izlazi uz podr{ku

www.kultput.com

“Dobri prijatelji, dobre

knjige i ~ ista savjest,

Mark Tven



Kulturni kontekst

Pitanje kulture i njenog uticajana ponašanje i odlučivanje nezaobi-lazno je u savremenom svijetu kojikarakterišu procesi globalizacije, in-tegracije i intenzivnih promjena. Topotvrđuju ozbiljna interkulturalna is-traživanja nastala posljednjih deceni- ja, koja nam pomažu da bolje razumi- jemo barijere u tim integrativnimprocesima. Raznovrsnost kulturakoje egzistiraju u svijetu i ogromanniz kulturnih prilagođavanja sličnimekonomskim situacijama navodi napomisao da nije svaka od njih jed-nako racionalna. Konačno, vrlo dis-kutabilno je pitanje da li se ljudskabića ponašaju kao bića koja nastoje damaksimiziraju individualnu korist ilikao bića koja sebe sagledavaju kao diošire socijalne grupe.

U vrijeme globalističkih tendenci-

ja i pokušaja nametanja ekonom-skih sistema, koji su se u razvijenimzemljama potvrdili kao racional-ni i uspješni, nedovoljno pažnje seposvećuje kulturološkim pretpostav-kama i ograničenjima. Ova pitanjanisu ipak ostala izvan sere interes-ovanja nauke. Više autora je krozistraživanja došlo do argumenata kojipotvrđuju povezanost kulture, lid-erstva, strukture sistema, ponašanja,odlučivanja i konačno efkasnosti i

ekonomske uspješnosti pojedinihdruštava.

Nacionalna kultura je važna de-terminanta ponašanja, odlučivanjai rješavanja problema sa kojim sesuočavaju ljudi u nekom društvu. Onaposebno utiče na vođenje, motivaciju

Piše: Živka Pržulj

i odnos prema promjenama tako štopodsvjesno djeluje na temelju os-novnih premisa o svijetu i odnosimau tom svijetu. Zato je važno kulturusagledati i shvatiti u jednom širemkontekstu.

Pojam kulture se koristi urazličitim značenjima i kontekstima.Nekad je to način ponašanja, nekadstvaralaštvo, a nekad opet običaji,

navike i način života neke socijalnegrupe. Često se ovaj pojam povezujei sa radom institucija kulture. Kultu-ra u najširem značenju predstav-lja materijalnu i duhovnu stvarnostkoja je rezultat zajedničkog života istvaralaštva nekog društva i pred-stavlja njegovo obilježje. Kultura jesistem stečenih znanja i vjerovanjaodređene grupe ljudi, koja utiče nasistem vrijednosti, kreiranje stavova,

ponašanje, osjećanja i mišljenja pri-padnika te grupe ljudi.Kultura tako predstavlja okvir koji

usmjerava mentalne šeme i načinrazmišljanja i ponašanja članovanekog društva. Ona se ispoljava uponašanju, načinu rješavanja proble-ma, običajima, navikama, stvaralaštvui svim drugim područjima rada iživota neke društvene zajednice.

Većina proučavalaca kulture slažese da kulturu karakterišu: Učenje – nije nasljedno niti

biološki zasnovano, stiče seučenjem i iskustvom.

Pripadanje – ljudi, kao članovi nekegrupe, organizacije ili društva, pri-padaju istoj kulturi; kultura nijeindividualno specifčna

Prenošenje – kultura je kum

tivna i prenosi se s jedne genacije na drugu

Simbolizam – kultura se zasnna ljudskoj sposobnosti simbzacije

Strukturalnost – kultura je siskoji ima svoju strukturu i cjelpromjena u jednom dijelu cjeutiče na promjene u nekom dgom dijelu;

Prilagođavanje – kultura se

niva na ljudskoj sposobnosti jenjanja i prilagođavanja nostima.Kultura predstavlja okvir

ponašanje i način rješavanja prlema tako što usmjerava percepciinterpretativne šeme, djelujući iz jeva podsvijesti u vidu temeljnih ppostavki ili premisa, koje izražavnaš odnos prema svijetu i čovjekao i vrijednosti, vjerovanja i noponašanja koje se nalaze u osn

naših socijalnih sistema.Pomoću socijalnog uticaja kult

tako ujednačava i stabilizuje ponašačlanova određene socijalne cjelinpruža im orijentaciju pri donošeodluka. Ona tako stvara određoblik mentalnih programa (npr.H



stede kulturu posmatra kao „the col-lective programming o the mindwhich distinguishes the members o one human group rom another“).Na mentalno programiranje utičuosnovne pretpostavke ili predodžbe

(Basic Underlyning Assumptions)koje pojedinac usvaja kao dio kul-ture nekog društva. Temeljne premisekarakterišu neku grupu, pa članovite grupe smatraju svako ponašanjekoje se zasniva na drugačijim pred-stavama nepojmljivo. Da bi se up-oznala neka kultura, potrebno jeotkriti strukturu temeljnih premisa, jer one čine samo jezgro kulture. Beznjih se ne mogu ispravno interpreti-rati činjenice i procijeniti vjerodostoj-nost artikulisanih vrijednosti. One seodnose na suštinska pitanja čovjeka injegovog života u svijetu i predstav-ljaju ono što se oduvijek zna i što se neobjašnjava – nešto što je prosto tako.Te pretpostavke ili predodžbe društvousvaja tokom dugogodišnje istorijepostojanja i izražavaju način na koje je neko društvo rješavalo pitanje svogopstanka. One su stvorene pod uti-cajem čitavog niza aktora, kao što

je istorija, religija, geografja, klima,politika, ekonomija.Temeljne premise ili pretpostav-

ke su u korijenu kulture našeg okru-ženja i one utiču na ponašanje zakoje obično nemamo racionalnaobjašnjenja. Iz njih proizlaze vrijed-nosti i vjerovanja i simbolički vidljividio kulture, kao što su običaji, jezik,arhitektura, umjetnost i sve ono štočini vidljiva obilježja nekog društva.

Promovišući stvaralaštvo kao

dio neke kulture, društvo i njegovekulturne institucije preko vidljivihelemenata kulture promovišu vrijed-nosti i utiču na očuvanje same suštinei karakteristika tog društva. Zato suone od izuzetnog značaja za identitetsvake društvene zajednice.

Poštovani čitaoci

Pravo je vrijeme za knjigu! Čaj,topla soba, vi i knjiga! Ona koju ni-kako ne stižete da pročitate. Sada

kada smo poluzamrznuti, manje ili više uspješno izbjegavamo virusekoji se prilagođavaju i približavajubrzinom svjetlosti , preporuka broj

jedan – otiđite do biblioteke i razves-elite sebe knjigom po svom ukusu!

Preporuka broj dva: radio! Stim u vezi, ako već niste do sadačuli, polovinom decembra 2010., narekvenciji Radija RS, 103,5 MHz,počelo je emitovanje eksperimental-nog programa Omladinskog studijaza Srebrenicu i Bratunac. Omladin-ski studio je rezultat višegodišnjihnapora da se kreira radio koji dajeizbor – MUZIKE!!!, tema, da se čujeVAŠ glas, da se promoviše ono dobrošto imamo, da se razmišlja o tomekako popraviti ono što NAM ne

valja... Pozivamo Vas da učestvujeteu kreiranju svog radioprograma –predlažite teme, govorite o onomešto Vas interesuje, pitajte ono štonemate ili ne možete nikog drugog.Program ide svakog dana, osim nede-

ljom, od 12.00 do 16.00.

Omladinski studio ima čvrstunamjeru da ugosti sve one koji živeovdje i imaju ili hoće nešto da kažu da nam poruče, sve one o kojima nebrinu puno van izborne kampanje, akoji čine ovu zajednicu zajednicomNamjera je da ugosti i sve one kojimaju ideju, sve preduzetnike, krea-tivce, stvaraoce, djelatnike, pregaoceekscentrike, optimiste, sve one kojdaju boju. Omladinski studio je za onekoji ostaju i opstaju dok se političkestrukture mijenjaju.

Preporuka broj tri: čuvajte se ne-gativaca, onih koji sve vide crno i nikoim ne valja! Izloženost njima, u kom-binaciji sa virusima, garantuje padimunog sistema.

Dakle, izbor mjeseca – čaj, knjigaradio i umjereno pozitivan stav!

Dragana Jovanović



U posljednjih 18 mjeseci posjetiosam Srebrenicu osam puta iz razloga stosam radio na dokumentarnom flmu.Odlučio sam napraviti ovaj flm zatošto sam bio inspirisan grupom mladihljudi koja radi u gradskom Dječijemmuzičkom teatru. Zašto bi se uopšte jedan stranac kao ja, interesovao u to-likoj mjeri da uloži svoje vrijeme u ne-komercijalni flm?

Postoje dva objektivna razloga: Kaoprvo, pozitivna socijalna i kreativna ak-

tivnost mladih ljudi koji predstavljajupolitički i kreativan standard za ostalemlade ljude koji su njihovih godina akoji se nalaze negdje drugo. Mladi ljudiu Denveru, Lionu ili Mančesteru mogubiti inspirisani mladima u Srebrenici.

Druga stvar, ovi mladi ljudi susve više neobičniji- posebni jer surođeni u mjestu sa skorim tragičnimdogađajima gdje kroz svoje vlastitoponašanje prevazilaze svoju historiju.Takođe, postoji i subjektivan razlog

a taj je da kada sam došao da ih up-oznam, moja veza sa njima i njihovasudbina je postala i moja lična.

Konačno, počeo sam sa flmom dabih napravio pozitivnu priču o njima injihovim životima u Srebrenici. To bi,nadam se u bliskoj budućnosti trebalopokazati kroz njihovu energiju, as-piracije, gdje će oni preuzeti dinamičneuloge u kreiranju novog i boljegživota u svojoj zemlji za sve što su bilispriječeni zbog negativnih događaja

proizašlih iz mržnje.Mora biti jasno da sam morao uzeti

u obzir činjenicu, koliko ekonomske,političke, i socijalne okolnosti utičuna život mladih ljudi. Iz obavljenih in-tervjua lokalnog stanovništva, diplo-mata, i NVO u Sarajevu i ostalih zema-lja, postaje jasno da su disunkcionalne

18 MJESECI

politike i birokratske strukture preuzelegrad i zemlju u posljednjih 15 godina ito u vremenu između kraja rata i vre-mena kad sam ja počeo raditi na flmu.

Iako mladi ljudi svoje protivne sta-

vove maniestuju kroz odgovornostpolitičkih i drugih vođa, njihovi životi sudjelimično defnisani i prema školskimknjigama, zatim tačkama gledišta kojupružaju mediji u vijestima, mišljenjimanjihovih učitelja, roditelja, političara i vjerskih vođa. Ova mišljenja čine mladezbunjenim, slijepo privrženim, čine damladi imaju negativne stavove i stra-hove protiv kojih se moraju boriti da biih prevazišli.

Izvanredna stvar je u tome što oni

zajedno sa svojim povratkom koliko ja vidim razvijaju i svoje talente i tosuočavajući se sa uslovima ograničenogpristupa opremi i proesionalnih sm- jernica. Mislim da je Srebrenica kaoproljeće –samo je potrebno dodati maloinspiracije i znanja da bi se uvidjela nje-na ljepota.

Mladi u gradu su se počeli mijeti samim tim što prepoznaju potrza kreiranjem vrste umjetnosti kpodržava demokratsko pluralistmišljenje. Ovo omogućava njima da

hvate svakoga podjednako te da ssvoju prošlost u status quo. Možda ćto takođe ohrabriti da ne budu vođkomercijalizmom i glamurom.

Isto tako, vjerujem da će se sjbola ostalih kao da je bio njihov vlai rezultat ovoga će biti veoma značflmovi, otografje, teatar i literatOni će vjerujem, potražiti okolo sdoke, stare ljude smještene u razonom hotelu na brdu čekajući ogodina pomoć. Oni će vidjeti ne

urnost povratnika i počeće se pigdje je novac kojim se trebao razgrad. Primijetiće strah onih kojiuvrijeđeni od strane drugih u grai oni će nadam se početi da prenpriče sa čovjeka na čovjeka.

Na ovaj način oni će naći pgođavanje između njihovih ž



za promjenama, stepenom otporaoko njih samih i njihovih krea-tivnih umjetničkih jezika. Mimoovog rečenog, proizaći će i umjetnostsrebreničkog pričanja priča..novi mod-ernizam pripada ovim mladim ljudima

i njihovoj publici.Radi se o tome da ćemo kroz pričepomoći jedni drugima da se razumi- jemo. Da ćemo kroz priče pomoći lju-dima da stanu iza svojih komšija i daće razumjeti svoje susjede. Kroz pričemožemo izgraditi smisao za zajednicu,razumijevanje za borbu drugih ljudi.

U praksi, stvaranje umjetnosti nijeuopšte lagan put. Istinska umjetnost je uvijek suprotna i opozitna statusuquo. Umjetnost koja slavi status quo,

koja prihvata puteve zajedničkihmjesta sadašnje države i njihovih lide-ra jeste jednostavno stvar promocijeod loše ili površne zabave ka boljoj.Niče je rekao ‘mi imamo umjetnostda istina ne bi iščezla’…ovo je težak posao umjetnika, da budu suprotniautoritetima, podmukli i tihi akcep-tori statusa quo.

Nova umjetnost zahtijeva alterna-tive, rasplamsava maštu i vodi ljudeka snu. I san je takođe, želja za prom-

jenom. Umjetnost sjedinjuje promjene.Nadam se, da će predivni ljudi

u Srebrenici razviti svoje talente,zapamtiće da sanjaju, i željeti svojimkomšijama - svim svojim komšijamasamo najbolje, te će ih pozvati da zajedno dijele svoje snove kroz njihovuumjetnost.

Nakon što sam punih 18 mjesecirazvijao ove veze, ovo je postala raz-mjena iz koje sam izvukao ogromanbroj razumijevanja, ljudske topline iznanja o stvarima izvan sebe i u mo- joj unutrašnjosti kroz moje druženjesa gradom i ovim istinski predivnimmladim ljudima. Oni su iznad svega,primjer mladih ljudi svugdje.

Robert Golden pisac/režiser

Osnovna škola “Branko Radičević” iz Bratunca, u suradnji sa OSCE-omrealizovala je projekt “Medijacija u rješavanju koniktnih situacija”. PedagoDaliborka Mrkaja rekla je da su za tim iz ove škole, koji su činili pedagopsiholog, petero djece i jedan roditelj, organizirane dvije obuke u Vogošo vršnjačkoj medijaciji, a nakon toga predavanja i radionice s učenicimnastavnicima i roditeljima u prostorijama ove škole.

Ona kaže da se, na temelju istraživanja, koje je provedeno u sedmomosmom razredu, došlo do rezultata da postoji visok nivo agresivnosti međ

vršnjacima i da su uzrok česte koniktne situacije. -Istraživanje je pokazada se 17,8 posto učenika potuklo u školi, njih 36,3 posto se često posvađa

drugom ili drugaricom, 23,7 posto koristi vulgarne izraze u razgovoru, drskrazgovara s nastavnikom 14,1 posto, a 7,4 posto učenika je bilo kod ravnatelili pedagoga zbog nedoličnog ponašanja, navela je Mrkaja ističući da je zbotakvog stanja u školi bilo potrebno upoznati učenike da međusobne sukobmogu rješavati mirnim putem i uz pomoć posrednika.

Provođenje aktivnosti u okviru ovog projekta podržao je OSCE, koji je osgurao 650 evra za nabavku kompjutera, miksera, zvučne kutije, mikroona stalkom i kablova.

-Osim šest maniestacija, koje godišnje organiziramo u školi, nabavka ovuređaja omogućit nam i brojne pozitivne aktivnosti koje će pozitivno utjecana međusobni odnos naših učenika, ocijenila je Mrkaja uvjerena da obučetim iz ove škole može lakše rješavati sukobe, ali i preventivno djelovati na iz

bijanju novih. Krstina Ćirkov

Medijacijom do

novog razglasa



Djevojčice Nevena Čakar, KristinaVuković, Jelena Čakar i Ivona Mitrovićučenice su petog razreda Osnovneškole “Aleksa Jakšić” u Milićima.

Ove djevojčice, odlične učenice, veoma su aktivne u nekoliko školskihsekcija, a ako kažemo da su sve četiri

vrijedni članovi litererne, dramske,plesne i košarkaške, te da povremenopjevaju i u školskom horu, pitanje kojese samo po sebi nameće je, otkuda im

vrijeme da sve to stignu i još odgovorena ne baš male školske obaveze.

Riđokosa Kristina osmijehom ot-klanja sve dileme. Kaže, može se svestići, uz malo dobre volje i pravilno or-ganizovanje slobodnog vremena.

“Neki naši drugari više vremenaprovode pred kompjuterima ili televi-zorom, nego u šetnji ili druženjima.

Oni nemaju vremena ni za šta, pa sečude. Nas četiri volimo da drugačijeiskoristimo slobodno vrijeme. Volimoda pišemo pjesme, da pjevamo, da sebavimo sportom ili plešemo, a sve to za-

jedno i kroz „igru”, kaže Kristina. Svoje jezičko umijeće djevojčice rado pretačuu pjesmice, razigrane i vedre, koje

potom upisuju u spomenare i čuvaju daih kao nešto veoma dragocjeno.

Stihovi nastaju pod brižnim nad-zorom učiteljice Zorice Vujadinović,a teme su različite. Najčešće je to opisprirode, ili nekog godišnjeg doba-zime, primjera radi, koja je bila temana jednom od časova litererne sek-cije. Kristina zimu u stihovima ovakodoživljava:

Zima evo stiže, a raspust je sve bliže.Pahulje već padaju, a đaci se dobrom

uspjehu nadaju.

Djeca prave Snješka, a sunce im sesmješka.

Što sunce grije jače, njihov Snješkosve više plače.

Na kraju dana Snješka nema, a djecise sve više drijema.

Čuje se huk sove, a djeca već sanjajuslatke snove.

DJETINJSTVO U STIHOVIMADjevojčice su i redovni posjetio

veoma aktivni članovi Narodne b

oteke u Milićima. Prosto, skoro daprođe dan a da Nevena, Kristina, Jei Ivona ne zakucaju na vrata milbiblioteke, gdje u skučenom prostkoji je dekorisan i prilagođen za i čitanje, provode slobodno vrijeBibliotekarka Renata Džinkić ističesu djevojčice, kada je o tom uzrriječ, najaktivnije članice ove ustanSedmično, u prosjeku, pročitaju dvijtri knjige.

“U zadnje vrijeme je došlo do r

pozajmljenih dječijih knjiga zahvaljui novoj nabavci knjiga, ali i želji i potovih djevojčica da se druže na ovakvmjestu. Očigledno je da i nemaju ndrugi prostor gdje bi mogle da provsvoje slobodno vrijeme. Kamo sreć

je prostor veći”, rekla je bibliotekRenata Džinkić.

Škole sa područja Bratunca, Milića i Srebrenice svečanim akademijamađačkim priredbama te izložbama i drugim sadržajima obilježile su Savindakoji se u Republici Srpskoj obilježava kao školska slava. Sveti Sava, između otalog, bio je prvi prosvjetitelj i zagovarač učenja, opismenjavanja i otvaranjškola, a i sam je organi-zovao prosvjećivanjestanovništva smatra-

jući da će to dopri-nijeti plemenitosti i

olakšavanju života lju-di, njihovom boljemrazumijevanju i tole-ranciji kao i opštemnapretku civilizacije.

(M.P.)

[kole proslavile Savindan



U srebreničkom naselju Jezero,u područnom odjeljenju OŠ “KostaTodorović“ iz Skelana, nastavu u ovojškolskoj godini pohađaju samo četiriučenika. U ovoj školi već treću god-inu radi mlada učiteljica Ljubica Rosić,koja organizuje i izvodi nastavu za po

jednog učenika drugog i četvrtog i dvaiz petog razreda. Obrazovni procesodvija se u kombinovanom odjeljenjukoje, prema njenom mišljenju, imaodređene prednosti.

-Na ovaj način stariji učenici imajušansu da obnavljaju gradivo iz preth-odnog razreda. Jako je dobro raditi sdjecom u odjeljenju gdje ima manjeđaka, jer mogu da im posvetim mno-go više pažnje nego u odjeljenjima sadvadesetak učenika, kaže učiteljica

Ljubica.Posebno je zadovoljna što se njeni

đaci druže i vole kao braća i sestre, a uzto još i dobro uče, tako da Ljubica us-pijeva da, osim redovne nastave, svojimučenicima posveti više pažnje u okviru

vannastavnih aktivnosti.-Zadovoljna sam njihovim radom,

Manje |aka, vi{e u~iteljicine pa`nje

SVAKI KORAK U PRIRODI RADOSTI I ZDRAVLJU VODI

V I U njima se ledi Onda ja a i a sledi

Tada d nas d e da a i e I nam da nje e i e Ali ne a a i lin e a a jer

S a i ra rir di Rad s i i dra lj di

Rad s di je ada je is aI r s d is e lis aU e na e mes lje I ide r ir lje

Kada rir di ne a am sme e Kada am da nj j ras e eS e s ra i rir di K ji d rinse d r di

Za i ra ila s a re a da seridr a aDa i rir da a se n da ila dra a

J ana Pe i VIIO Ale sa Ja i il

jer su veoma talentovana djeca i topokazuju kroz redovne i vannastavneaktivnosti. Radimo po planu i pro-gramu kao i u gradskim školama, ističeLjubica i dodaje da u ovo područnoodjeljenje, jednom sedmično, dolazenastavnici islamske i pravoslavne vjero-nauke, te engleskog jezika.

Ona je podsjetila da je u prošlojškolskoj godini bilo šest učenika i izra-zila nadu da će ih u narednoj godini biti

više nego sada.

-Uslovi u školi su zadovoljavajući.Imamo sva nastavna sredstva za nor-malan rad, ističe učiteljica i dodaje daova škola ima i svoje sportske terene.

Izgradnju novog školskog objektau Jezeru fnansirala je ondacija „LejdiNot“. Jedini problem je što ovaj objekat

nema vodu.-Bilo bi dobro da se riješi taj prob-

lem, ali mi se nekako snalazimo da tajnedostatak ne osjete djeca, rekla je Lju-bica ističući da pomoćni radnici školeredovno donose dovoljne količine vodesa česme u selu. Uprava iz centralneškole obezbijedila je ljetos ogrev za ovo

područno odjeljenje, tako da djeckoja dolaze iz okolnih sela, čekaju top

učionice.Svi učenici područnog odjeljenja

Jezeru svako jutro putuju do škole, neki od njih i pješače.

-Sestre Eminu i Sadinu Smajlovsvako jutro dovozi otac iz sela Tokoljaci. Bilal Mustafć putuje iz Katanića Mićo Ristić dolazi pješke iz Kušićkoji su udaljeni od škole tri kilometrkaže učiteljica.

Krstina Ćirkov



Štićenici milićkog Centra za men-talno zdravlje upriličili su tokomnovogodišnjih i božićnih praznikaprigodnu izložbu rukotvorina, kojesu sami kreirali i izradili u okviru re-dovnog terapijskog boravka u ovojustanovi.

Radovi su bili izloženi u holumilićkog Doma zdravlja “Sveti Nikola”,prostoru kroz koji dnevno prođe velikibroj pacijenata, a kojima je, šarolikipraznični ambijent u okruženju, kojebaš i nije najsvečanije, osjetno “pop-ravio” raspoloženje.

Psiholog Maja Radan rekla je da jeizložba bila prodajnog karaktera i da jeCentar organizuje već nekoliko godina.

“Postala je tradicionalna i vjeru- jemo da će biti organizovana i narednihgodina. To je novogodišnja i božićna

KULTUROM PROTIV PREDRASUDAizložba, koju smo pripremali dvadese-tak dana. Izložba je počela tako što smoposlali praznične čestitke našim sarad-nicima, predstavnicima lokalne vlasti,kao i centrima za mentalno zdravlje uRS. Čestitke su kreirali naši štićenici”,rekla je psiholog Radan.

Uz čestitke, korisnici usluga Cen-tra za socijalni rad uradili su i božićnei novogodišnje ikebane, vjenčiće zaprozore i vrata, božićne badnjake...Ukupno je u holu Doma zdravlja biloizloženo skoro 100 rukotvorina, koje suposjetioci mogli i da kupe.

Psiholog Maja Radan ističe da sesredstva prikupljena na taj način koristeza naredne radionice. Učešće u izložbibilo je dobrovoljno, pa je svaki od ko-risnika, koji je bio raspoložen, mogaoda učestvuje u izradi rukotvorina.

“Ovom izložbom imamo za cilrazbijemo stigmu prema mentalbolesnicima. Vidjelo se na prodaizložbi da nismo imali veliki broj risnika, a jedan od razloga je upravstigma. Rado su se odazivali prilikizrade predmeta, ali imali su stranelagodnost da učestvuju sa nau prodaji. Kažu, tada bi nas vidstanovništvo, a to baš i nije prijatobjasnila je Radan.

Ovakva aktivnost, dodala je MRadan, ima i veliku važnost u proczdravstvene rehabilitacije korisnCentra, jer uz armako terapije i psiterapijskog tretmana, ovakva “okuciono- radna” terapija je jedan vid tpijskog rada, koji ima pozitivne ena mentalno zdravlje štićenika.

G.P

„Dragi gosti, mi smo Vas zvali, da u našoj radostii Vi uživate i da Novu godinu s nama dočekate- još

jedna želja sada mi je ova, neka Vam je srećna godi-nica Nova“.

Ovom recitacijom mališani iz obdaništa „Poleta-rac“ pozdravili su svoje roditelje koji su prisustvovalipriredbi na kojoj su se smjenjivale recitacije, pjevanjepjesmica, igranje u narodnim nošnjama .

-Djeca su bila dobra, neka su plakala dok smo seotografsali, ali sve u svemu mnogo su se obradovalipoklonima. Zajedno smo pjevali pjesmice. Ovo jeprvi put da sam u ulozi Djeda Mraza , i opet bih biou crvenoj odjeći ako ću na taj način usrećiti djecu– kaže Djed Mraz, koji je ovom prilikom djeci podi-

jelio paketiće.Direktorica milićkog obdaništa Milka Madžare-

vić kaže da je dječiji program maniestacije pripre-man mjesec dana.

-Priredba nikada ne bude onakva kako smo željeli, izamislili. Djeca se nađu u novom okruženju, tu su roditeljikoji odvlače pažnju, djeca se rasplaču. Kad mi vježbamo

sami, to je ipak nešto drugo, ali mislim da su svi zadovoljnBilo je malo propusta koje roditelji nisu primijetili – každirektorica Madžarević.

Roditelji i djeca greške nisu primijetili, jer je i jednimi drugima bilo zabavno.

Prire|en {areni program



Prošle godine navršilo se 100 godinaod kada je u Milićima započelo organ-

izovano opismenjavanje stanovništva.Tim povodom SPKD „Prosvjeta“ Milićipokrenulo je inicijativu za izradu mon-ografje „Sto godina osnovnog školstvau Milićima“ koja je trebala da budepoklon, ovom značajnom jubileju.Međutim, zbog fnansijskih poteškoća,monografja još nije urađena.

Očuvanje kulture, tradicije i svegaonog što odražava kulturni identitet

jednog mjesta bilo je vodilja rukovod-stvu „Prosvjete“ da 2004. godine krene

u potragu za pisanim dokumentima,koji svjedoče o počecima osnovnogobrazovanja na području ove opštine,davne 1909. godine.

-Tragajući za dokumentima kojisvjedoče o jednom vijeku školstva,saznali smo da su dominatnu uloguu počecima obrazovanja uMilićima imali čuveni gazda iizuzetno obrazovan i kulturančovjek Aleksa Jakšić i tadašnjisveštenik Matija Popović.Naše istraživanje rezultiralo jeprikupljanjem oko 1000 spi-sa, otografja, karti, zapisa, idrugih dokumenata. Posebnosu dobro obrađeni period aus-trougarske vladavine, Kralje-

vine Jugoslavije, pa i periodposlije Drugog svjetskog rata,dok manje podataka imamoza period od 1950. do 1972.godine, zato što je dokument-acija iz tog perioda spaljena, kaže pred-sjednik „Prosvjete“ Tomislav Savkić.

U prikupljanje dokumenata i drugihpisanih materijala koji svjedoče o jed-nom vijeku školstva bio je uključen isaradnik na knjizi Radomir Džinkić .On kaže da će izdavanjem pomenutogdjela biti napravljen veliki iskorak nakulturnom planu, a spisi koji svjedočeo proteklih 100 godina školstva pri-

Potrebna sredstva za monografijukupljani su širom BiH i u Srbiji.-Gospodin Tomislav Cvetković je

obišao beogradski i novosadski arhiv,biblioteke u Beogradu, Sarajevu i Tu-zli te muzej u Sarajevu. U Sarajevusmo pronašli najviše dokumenata kojisvjedoče o počecima obrazovanja uMilićima.Našli smo prvi Zahtjev koji jeupućen austrougarskoj Vladi 1908. go-dine, pa odgovor austrougarske Vladei odobrenje za izgradnju obrazovneustanove. Našli smo projekat te prveškole, imena prvih učitelja. Nažalost,najmanje podataka našli smo upravo

na regiji Birač – kaže Džinkić.U periodu od 100 godina, na čeluosnovne škole bilo je nekoliko direk-tora, ali je najduži radni staž na unkcijidirektora imao Ratko Matić .

- Od jedne male školice koja je rođena u jednoj prostoriji, sa 48

učenika, koliko je tada upisano u prvačetiri razreda, danas se došlo do jed-

nog savremenog objekta škole kojabroji više od 700 učenika, a nekad jebilo i preko hiljadu. Učenici naše školena mnogim takmičenjima postizalisu zapažene rezultate. Posebno je tobilo izraženo 70-ih i 80-ih godina izmatematike i fzike, što je rezultiraloda škola u Milićima zajedno sa OŠ

„Ivan Ribar“ iz Tuzle bude kandidza otvaranje eksperimentalne škole npodručju pedagoškog Zavoda Tuzla

ističe Matić.Neke od otograf

svjedoče o ovim i dragi vremenima, a koje će svomjesto naći u monograiji, prvi put su izložene nmaniestaciji upriličenkrajem prošle godine po

vodom obilježavanja 10godišnjice školstva .

-Fotografje sa izložbostale su na poklon onovnoj školi i nalaze u stanoj postavci. To je tek donoga što „Prosvjeta“ imprikupljeno – kaže Tomi

lav Savkić.On napominje da je urađen veli

posao i ostalo je samo da opština obebijedi štampanje monografje.

U „Prosvjeti“ se nadaju da će imrukovodstvo opštine izaći u susret, za pomoć će se obratiti i Ministarstvprosvjete i kulture RS da bi monografo milićkom školstvu bila objavljena.

S. Brajović – D.Bač



Srebreničanin Sadik Salimović široj javnosti je poznat kao afrmisani novi-nar, saradnik mnogih listova, ali i elek-tronskih medija.

Još kao osnovac zavolio je pisanje iispoljio ljubav i dar za novinarstvo i o-tografju. Sa svega 10,5 godina objavio je

prvi tekst u zagrebačkom dječijem listu„Plavi vjesnik“ i nastavio je pisati za taj list.

Prisjeća se da mu je poštar donioprvi honorar i zbog velikog iznosa, pre-dao ga je njegovom ocu, jer se djetetunisu smjele dati tolike pare i da nije nipipnuo taj novac niti imao bilo kakvekoristi od njega.

Kasnije je pisao za sarajevske listove

„Naši dani“, „Večernje novine“, „Zadru-gar“ i „Una“, beogradsku „Ekspres poli-tiku“ i „Sport“, zagrebačku „Arenu“ ituzlanski „Front slobode“. U perioduizbjeglištva bio je zaposlen u TelevizijiTuzla i RTV Tuzlanskog kantona.

Po povratku u rodnu Srebrenicu po-čeo je raditi za Radio „Slobodna Evropa“,kratko za „Srebreničke novine“, bio jeurednik regionalnog lista „Žurnal“, do-pisnik „Tuzlanskog lista“ i već više go-dina stalni je dopisnik agencije FENA, a

povremeno je pisao i za neke periodičnelistove.

Od nedavno je zaposlen u Udru-ženju „Prijatelji Srebrenice“ kao ured-nik televizijskih priloga koje redakcijaovog udruženja priprema za više tel-evizijskih kuća u BiH, zatim radiopro-grama koji je ovo udruženje pokrenulo

kao i mjesečnog glasila iz oblasti kultu-re „Kultput“.

U svojoj višedecenijskoj novinarskojkarijeri objavio nekoliko desetina hilja-da tekstova različitih žanrova od kojihse njih najviše odnosilo na Srebrenicu,njene ljude, teškoće, razvoj, uspjehe, ak-

tuelnosti i događaje. Kroz dugogodišnjinovinarski rad Salimović je posebnupažnju posvećivao otografji u čemu jenenadmašni majstor. Pratio je i otoob-

jektivom ovjekovječio mnoge ljude,maniestacije, događaje i aktivnosti,takmičenja i kulturne sadržaje.

Kao otoreporter je pratio nekadaš-nje omladinske radne akcije i prirediomnoštvo izložbi i reportaža sa tih ak-cija. Hiljade otografja i flmova kojisu bili hronika Srebrenice, u ratu mu je

uništeno kao i otodokumentacija kojase odnosila na druge sredine i različitedogađaje.

Prilikom pokretanja rada RadioSrebrenice 1982. godine bio je prvi vo-ditelj eksperimentalnog programa.

Međutim, široj javnosti, a poseb-no mlađima, manje je poznato da seSalimović godinama bavi kulturnim i

publicističkim radom i stvaralaštvom.Autor je djela „Knjiga o Srebrenici-spomenar jednog grada“ , romana „Putsmrti“ i koautor knjige „Srebrenica-povratak života“, monografje „Pet go-dina sa vama“, kataloga o srebreničkimlikovnim kolonijama kao i autor jošmnoštva brošura, afša, letaka i plakata.

Od 1972. godine Salimović je pasionirani hroničar sakupljao, u nim listovima objavljene, tekstove itografje o Srebrenici.

Prikupio je 6 tomova objavljgrađe o svom gradu, koje je poklo

Zavičajnom muzeju gdje ih je u pet uništeno, a samo jedan je sačui vraćen mu je prije nekoliko godšto ga je istinski obradovalo i prijaiznenadilo.

-U ratu je izgorio moj višegoditrud i srebrenička hronika, sa sjekonstatuje Salimović.

Prije sukoba u BiH bio je veomativan u radu dramske sekcije Kultuumjetničkog društva „Vaso JovanovBio je rukovodilac te sekcije i režira

šest pozorišnih predstava u periodu1982-84. godine koje su izvodili gluci- amateri ove sekcije.

-Te predstave su bile izuzetno poćene. Još od 1946. godine amatepozorišni rad u Srebrenici bio je ra

jen i cijenjen i privlačio je interesovpublike. Bilo je izuzetnih pozorišnih

Vje~iti zaljubljenik u novi



tvarenja i dobrih glumaca kojih se starijiSrebreničani još rado sjećaju kao što suVlado Jokanović, Muhidin Salimović,Rizo Đozić, Bato Nešković, Nikica Burići posebno treba istaći Nazia Klančevićakoji je često i izvanredno glumio ženskeuloge zbog nedostatka glumica jer uto vrijeme roditelji nisu dozvoljavaliženskoj djeci da se bave glumom zbogpredrasuda i „kvarenja“ porodičnogugleda, ističe Salimović.

Pored režiranja napisao je tekst iscenario drame pod nazivom „Srce“zbog koje je doživio dosta neprijatnos-

ti, a kasnije i pohvala.-Ta je drama tri puta izvođena u

Srebrenici. Izvedena je u okviru Danakulture u Živinicama. Na tom estivaluučestvovala su renomirana beogradskai sarajevska pozorišta. Nije bila praksada učestvuju dramske sekcije kulturno-umjetničkih društava, ali mi smo dobilipoziv i učestvovali sa 20 glumaca i 18scenskih radnika i doživjeli smo ovacijei pohvale pozorišne kritike, prisjeća seautor drame.

On ističe da su sa tom predstavomnastupili i na estivalu amaterske drameu Čapljini 1984.godine i ušli među 14

rstvo, publicistiku, kulturunajboljih od 60 prikazanih dramskihostvarenja, a dva srebrenička glumcasu proglašena najboljim iako se uvijek dodjeljivala samo jedna prva nagradaza glumu, ali te godine je napravljenizuzetak na tom estivalu.

-Kada je prvi put „Srce“ izvedeno uSrebrenici opštinski rukovodioci su mepozvali u zgradu tadašnjih društveno-političkih organizacija, kritikovali susadržaj drame, zaprijetili mi i upozorilida se taj komad više ne izvodi. Nismoih poslušali.

Nakon pohvala i nagrada u Živini-cama i Čapljini ti isti su s ponosomisticali da Srebrenica ima dramskusekciju i lokalne stvaraoce koji postižuodlične rezultate i hvalili su se našimuspjesima i umjetničkim sadržajemte predstave „kiteći se tuđim perjem“,priča Salimović.

Napominje da je napisao još jednudramu, po njegovoj ocjeni, bolju od

„Srca“. Taj rukopis ostao je u njegovojkući i iskorišten je u ratu za motanjeduvana kao cigaret papir.

-Ta drama je dramatično završilanajdramatičnijem vremenu. “Ispušen

je papir i sa njim je sagorio i moj truNe bih je po sjećanju ponovo moganapisati, konstatuje sa žaljenjem.

Nakon povratka u Srebrenicu 200godine, Salimović je bio inicijator obnavljanja rada KUD „Vaso Jovanović“čemu je uspio i bio je njegov prvi predsjednik.

Folklorna sekcija tog društva zbilježila je više nastupa u SrebreniciBiH, a putovala je i na višednevna gotovanja i nastupe u Turskoj i Italiji do

je Salimović bio na čelu KUD-a.Kao vječiti zaljubljenik svoje pro

esije, nenametljiv, plemenit i humačovjek napisao je mnoštvo dirljivreportaža i novinskih priloga o oboljlima, siročadi, siromašnim pojedincma i porodicama kojima je neophodna pomoć. To je nailazilo na odjek

javnosti i kod humanih ljudi i organzacija pa je često pomoć za te osobili porodice upućivana preko njegaon je svojim automobilom odvozio

uručivao onima kojima je namijenjenne žaleći svoj trud, vrijeme i novac. Ndavno je uspješno vodio takvu akciju zGeroviće iz Gerova kod Bratunca.

Salimović se ne odvaja od svootoaparata i u posljednjih nekoliko godina priredio je više otoizložbi u Srbrenici, ali i izložbe u Tuzli i Sarajeva mnoge njegove otografje Srebrenickupili su njeni posjetioci i nalaze se njihovim domovima i kancelarijamširom svijeta.

I dalje prikuplja dokumentarngrađu o Srebrenici, slovom, otoaparatom i kamerom bilježi život ovomjesta i za očekivati je da se pojavneka nova Salimovićeva umjetničkostvarenja.

Miro Pej



12

U cilju približavanja pisane riječi gra-đanima Narodna biblioteka Srebrenicaorganizovala je, prije nekoliko dana,tradicionalno druženje sa najvjernijimčitaocima i uručila im zahvalnice i knji-ge na poklon.Direktorica ove ustanove Vesna Koče- vić izjavila je da biblioteka preduzimamnoštvo aktivnosti u cilju približava-nja knjige čitaocima pa tako i besplatnoučlanjuje učenike prvih razreda u bibli-oteku te da ovakvim druženjima želi da

poveća broj čitalaca u cilju podizanjanivoa kulture i svijesti građana.Kočevićeva je istakla da su učenici naj-češći posjetioci biblioteke, da imajudobru saradnju sa školama, ali i da većibroj nezaposlenih, posebno domaćica,često dolaze u ovu ustanovu i iznaj-mljuju knjige za čitanje.

Budući da su prošle godine dobili be-splatne članske karte za biblioteku, kaočitaoci koji su lani pročitali najveći

broj knjiga, zahvalnicama i knjigamasu nagrađeni učenici drugog razredaosnovnih škola Jelica Maksimović, Sto-

jan Marković, Dženita Ibišević i SteJeremić.Kao najredovniji članovi koji su prstvovali skoro svim sadržajima kojlani biblioteka organizovala nagrađsu učenici Šejla Muharemović i ŽeliStanišić.Rekorder po broju preuzetih, pročnih i blagovremeno vraćenih knjignezaposlena Milena Lonco koja j2010.godini pročitala čak 284 knjinjoj je uručena zahvalnica i jedna k

ga kao poklon i nagrada.Lonco je izjavila da voli književnočitanje, bez obzira na književne žan ve, da ima bolesnu majku o kojoj bi uz koju bdije i slobodno vrijeme p vodi čitajući.

M.P

Narodna biblioteka Srebrenica

Narodna biblioteka Srebrenica, u prošlojgodini, imala je 306 članova-redovnihčitalaca koji su preuzeli i pročitali 2.637

knjiga, izjavila je direktorica ove ustanoveVesna Kočević.Ona je naglasila da je usluge multimedi- jalne čitaonice, u okviru ove biblioteke,u 2010.godini koristilo 3.085 osoba iliprosječno oko 15 dnevno kao i da se po- većava broj korisnika usluga ove kulturneustanove.Pored beletristike i stručne literature kaoi druge pisane građe, korisnicima je naraspolaganju i besplatno korištenje inter-neta u multimedijalnoj čitaonici.

Prema riječima Kočevićeve, Narodnabiblioteka bila je aktivno uključena uorganizovanje kulturnih manifestacija isadržaja na području ove opštine, a sa-mostalno je organizovala Nedjelju knji-ge posvećenu preminulom književnikuMomi Kaporu čija su djela najčitanijau ovoj ustanovi, izložbu posvećenu je-

dinom dobitniku Nobelove nagrade zaknjiževnost sa prostora bivše Jugoslavi- je Ivi Andriću, kao i izložbu djela MešeSelimovića i literarnih radova pristiglihna konkurs koji je ova ustanova raspisa-la povodom stogodišnjice rođenja ovogknjiževnika.

Među značajnijim sadržajima organ vana je promocija italijanske knjižesti i kulture te zavičajne zbirke knji

piblikacija, nekoliko promocija knjipjesničkih večeri kao i mnoštvo aktivsti u povodu Međunarodnog dana djeknjiževnosti, Svjetskog dana knjige itorskih prava, Dječije nedjelje, Međurodnog dana djeteta, Dana biblioteRepublike Srpske i drugih značajnihtuma i mnogi od tih sadržaja privlači veći broj posjetilaca i ljubitelja literatuNarodna biblioteka raspolaže sa uku36.157 knjižnih jedinica od kojih su kupljene u toku prošle godine.

Kočevićeva ističe da su lani dobili dociju od 150 knjiga na italijanskom jeod Italijanske kooperacije za razvo135 knjiga je prikupljeno u okviru ak„Septembarski dani knjige“ dok su knjiga dobili kao pojedinačne pokl

M.P

Pove}ava se broj ~italaca i knjiga

t

t

Vesna Kočević

Druženje s povodom

POKLONI NAJVJERNIJIM ^ITAOCIMA

Uručenje nagrade Mileni Lonco



1

Likovi pjesnika- Vildana STANIŠIĆ

Vildana Stanišić posvetila se pisanju odkada je naučila prva slova. U početku

je pisala pjesme, a kasnije i kraće lite-rarne sastave. Njena učiteljica uvidjela je talenat “mladog pisca“, te je forsirala iizdvajala Vildanu od ostalih učenika.„Bila sam stalni član literarne sekcije i

već u šestom razredu dobila sam prvunagradu za rad na temu “Zaštita čovje-kove okoline”. U to vrijeme upoznalasam našeg velikog pisca Branka Ćopićai nakon razgovora sa njim, razmišljalasam o tome kako pisanje treba da budemoje profesionalno opredjeljenje. Nika-da nisam prestajala pisati, a prije tri go-dine dobila sam prvu nagradu za kratkupriču, kaže Vildana.I pored nagrada, kao pojedinac, nijemogla da se promoviše na višem ni-

vou. Uključivanjem u Književni klub„Birač“ iz Vlasenice počinje “proboj”u društvo najboljih. Vildanin literarnirad dolazi do izražaja.

“Moj sastav uvršten je u zajedničku knji-gu u kojoj su objavljene priče 100 naj-

boljih pisaca u Republici Srpskoj. Kad sekaže – sto pisaca, možda to i nije nešto veliko, ali je to podstrek za mene i ima

značaja i za cijeli grad, jer Srebrenicima sada svog pisca koji je među na

boljim u RS.Vildana najradije piše o ljubavi, što neiscrpna tema svih umjetnika.„Imam napisane i kompletirane tzbirke poezije, jednu elegiju, a napisla sam i jedan roman. Trenutno pišedrugi nastavak tog romana koji je nstao kao proširena priča već nagrađnog sastava. Glavni likovi romana sBošnjakinja i Hrvat koji žive u pod

jeljenom Mostaru, između kojih razvija neizmjerna ljubav i težnja da grad ujedini.Vildana nastavlja sa svojim knjiženim opusom. Nada se da će se jednodana pojaviti donator koji će shvatiznačaj njenog književnog rada i pružti joj priliku da svoja djela odštampapribliži ih ljubiteljima pisane riječi.

S. Salimov

Zaljubila se u pero od rane mladosti

l

j

Narodna biblioteka Srebrenica organi-zovalo je prije nekoliko dana književno

veče na kojoj su svoje stihove recitovalii aforizme govorili članovi Književnogkluba „Birač“ iz Vlaseni-ce.Tom prilikom promovi-san je Zbornik odabranihpjesama, priča i aforizama„Poetska svanuća“ koji je

nedavno izašao iz štam-pe u izdanju ovog kluba.U Zborniku su objavljeniodabrani radovi 112 au-tora iz Republike Srpskemeđu kojima i 19 članova

vlaseničkog Književnogkluba.

Uz pratnju akustične gitare stihove sučitali pjesnici Aćim Todorović, Milo-

van Lelek, Vesna Lukić, Tanja Rikano- vić, Milorad Milićević i Srebreničanka

Vildana Stanišić, dok je poseban sm jeh i aplauz izmamio aforističar Nebo jša Borovina govoreći svoje i aforizmMilana Koprivice.

Ovo je drugi put da vlasnički pjesnici i pisci gostuu Srebrenici gdje su mlastvaraoci ponukani rado

vlaseničkog Knjižekluba, pokrenuli inicijativ

i kako je najavila VildanStanišić uskoro će počesa djelovanjem umjetniko-književni klub koji okupljati stvaraoce iz svoblasti kulture.

M.Pej

Književno veče

Promovisan Zbornik „Poetska svanu}a”Promovisan Zbornik „Poetska svanu}a”

nust

vll

iSts

oo



14

Željko Erkić, glumac Narodnog pozorišta RS

Predstava “Ptic i ptica”, odigrana u Domu rudara u Milićima,bila je prilika glumcu Narodnog pozorišta RS iz Banja Luke

Željku Erkiću, da po prvi put glumačko umijeće predstavi“svojoj” publici, ljudima među kojima je odrastao i stekaoprva važnija životna iskustva.Iako je rođen u Sarajevu 1981. godine, kaže da se osjeća “pra-

vim Milićaninom”, jer je tu završio osnovnu i srednju školu,i upravo iz Milića otisnuo se u nesigurne i nemirne umjet-ničke vode.“Otišao sam da stu-diram Građevinskiakultet u Beogradu,s tim što sam potajnoželio da konkurišem i

na Fakultet dramskihumjetnosti, ali nisamimao dovoljno hrabro-sti za takav korak. To-kom studiranja, kojemi je relativno dobroišlo, jer sam dao dvijegodine na građevini,amaterski sam se upo-redo bavio glumomu jednom pozorištuu studentskom gradu

u Novom Beogradu.Čelnici tog studija su me nagovorili da se okušam ponovo naprijemnom za banjalučku Akademiju dramske umjetnosti.Konkurisao sam i tako sam došao u Banja Luku, u klasu pro-esora Željka Mitrovića i sada sam angažovan u Narodnompozorištu”, kaže Erkić.Prvi susret sa scenom Željko Erkić imao je mnogo ranije,u dramskoj sekciji koju je vodila proesorica Ankica Žugić.Pripreman je Nušićev komad “Vlast”, koji nikada nije izve-den pred milićkom publikom.“Ipak, važniji od tih fzičkih susreta sa scenom, bili su oniunutrašnji, duhovni, kroz gledanje različitih predstava i fl-mova. Kao klinac, maštao sam da i ja to radim i, eto, na mojusreću to mi se ispunilo”, objašnjava Erkić.U komediji “Ptic i ptica”, pisca Slobodana Stojanovića, Erkićigra sa koleginicom Sandrom Ljubojević. Oboje “nose” početiri lika, što je, kažu, zanimljivo i inspirativno, ali i dostateško.“Predstavu smo nas dvoje režirali, osmislili scenografju,kostimografju i muziku, što znači da je to naš zajednički

autorski projekat. Igramo je na redovnom repertoaru Udženja dramskih umjetnika. Znači, po četiri lika igramo i i ja, četiri muška i četiri ženska, koja su stvarno raznovrnapisana i da bi ispunili zahtjeve pisca, glumci moraju ddovijaju na različite načine”, ističe Erkić.Milićkog glumca pozorišna publika u Banja Luci na daskaNarodnog pozorišta RS može da vidi, u prosjeku, svaki ći dan. Posebno, kaže, dobru saradnju ima sa koleginicLjubojević.Igraju zajedno i u predstavama “Balon od kamena”, “Zvije

je rođena” i “Razred”, a pored njih, Erkić igra i u “Narodn

poslaniku” i “Magarećim godinama”. “Ima ga” i na telev ji, u domaćim serijama i kulturno- zabavnim emisijamaipak, srcu su mu bliže, kako ističe, daske koje život znače

G.P

”PTIC” ME\U SVOJIMA”PTIC” ME\U SVOJIMA

aži jndMNćiLjIg

je

pi

Bojan Perić



1

Draganov guslarski putDraganov guslarski putMilićanin Dragan Vuković, zvani Če-lonja, prvi put je zasvirao na guslamakada je imao 14 godina. Učestvovao jena mnogim estivalima na kojima jeosvajao zapaženerezultate, a danasnjegove gusle,stoje u zapećku ičekaju neka bolja

vremena da opetzagude.Sve je počelo nastarim djedovimguslama, sjeća se

Dragan i kaže dasu miševi čestouništavali njegovinstrument, nakojem je učio dasvira .-Miševi progrizukožicu, a ja po-pravim, oni opetprogrizu i tako unedogled. Nijeto ličilo ni na šta,

a ponajmanje naguslarski melos.Kada sam zavr-šio srednju ško-lu upoznao samguslara Kostu Plakalovića koji mi jenapravio gusle. Ali, ni one mi nisu od-govarale, i tako , mijenjao sam ih sve do1989. godine, kada sam dobio jubilarnegusle povodom 600 godina Kosovskebitke. Imam još jedne koje su poklonguslara Petra Ostojića iz Zvornika –

kaže Vuković.U Milićima je prije rata guslarstvo bilorazvijenije nego danas. To potvrđuje ipodatak da je tada bilo više guslara uodnosu na postratni period, a od po-

jedinih, Dragan je sticao dragocjenoznanje koje bi želio podijeliti sa mla-đim naraštajima.

-Učio sam od Milorada Čvorovića koji je tada bio nastavnik u osnovnoj školiu Derventi, a sada živi i radi u mjestuKrstac, na granici Crne Gore i BiH. Ta-

kođe, bio je ovdje i pokojni VukadinSimić sa Glušca. I on je pjevao solidnouz gusle, čak ih je i pravio. Sjećam se

još Dragomira Jakšića, rodom iz Ci-kota, radio je u rudniku. Ja sam munabavio gusle i tako je počeo da pjeva.Što se tiče mlađih naraštaja, ima jedan

dječak koji je zainteresovan da uči dasvira gusle i moj stariji sin. Potrudićuse da im prenesem svoje znanje, a ondaćemo vidjeti – ističe Dragan .Gusle spadaju u instrumente za koje

je potrebno veliko umijeće sviranja,a zvuk koji proizvode opet zavisi i odkvaliteta gusala.

-Gusle se prave od javorovog drve, koje mora biti suvo i kvalitetno i štanja, tzv. karlica to bolji zvuk. Na kalicu, ili muzičku kutiju se stavlja jareili zečija koža.Gusle na našem podru

ju koštaju od 150 do 300 KM. Najblguslar koji i pravi gusle je Petar Ostojiz Malog Zvornika, kaže Vuković.Čini se da su Draganove jubilarne gusiz 1989.godine bile dobrog kvalitetkoji je , spojen sa Draganovim znanjemdonio ovom guslaru zapažene rezultana mnogobrojnim takmičenjima.

-Učestvovao sam 4 puta u polufnalu ntakmičenjima guslara Republike Srp

ske. Dobio sam zahvalnicu za razvguslarstva RS i mnoštvo plaketa. O2007.godine ne učestvujem na takmčenjima, ali u posljednje vrijeme saponovo počeo da vježbam pa vidjećmo, optimista je Dragan.

S. Brajović – D.Bač



16

Jelena, Milica, Dunja i Vladana, svjesne svojih kvaliteta, ali imogućnoti koje im ovaj grad pruža, ispunjavajući svoju dušu,

odlučile su da oorme bend i tako doprinesu kulturnoj sceniu Srebrenici. Riješile su voditi se onim što vole, osjećaju i žele!One su „Prokleta Jerina“!

Ako bi neko od vas sada pomislio da se radi o nekoj istorijskojčinjenici, ni sličajno ne bi bio u pravu. „Proketa Jerina“ je nazivprvog ženskog rok benda u Srebrenici.„Nije bilo lako“, sjeća se Jelena, gitarista ovog benda. „Sedmicei sedmice napornih proba. Ali imale smo jasan cilj. Željele smosvirati i pjevati ono što volimo i usjele smo u tome.“

„Sve je počelo na radionicama organizovanim u Udruž„Creathera“ koje je vodio Tomas Deleu. ada smo ga z

Belgijanac“, dodaje Vladana, vokal „Proklete Jerine“. Vjenjem su se usavršavale, i počele nastupati petkom u Omlaskom centru, gdje ih još uvijek publika može vidjeti. Za sizvan Srebrenice nisu aktivne, ali se nadaju da će pozivi uskpočeti stizati.Za pet mjeseci, koliko sastav postoji, napravile su tri pjesmekojih je pjesma „Kasno je za nas“ „ugledala svjetlost dana“. mljena je u Sarajevu, a vrlo brzo nakon toga naišla i na pozitikomentare kod sugrađana.„Što se tiče muzike za ovu pjesmu, dosta nam je pomogao mas, dok sam tekst pisala ja“, ponosno zbori Vladana.Voljele bi ovaj prvijenac ovjekovječiti spotom, te snimit

sad još neobjavljene pjesme, ali kako kažu, glavna preprekafnansije. Nadaju se da će opština ili donatori prepoznati njitrud i kvalitet i na neki način pružiti im podršku u ostvarnju njihovih ciljeva, što bi doprinijelo razvoju kulturnog žiSrebrenice

Sanja ri

Prvi ženski rok bend u Srebrenici

„Prokleta Jerina” bend druga~iji od drugih„Prokleta Jerina” bend druga~iji od drugih

ZIMSKE RADOSTI

Djeca se sada sankaju i skijaju,

I u svoje tople šalove uvijaju.

Niz brdo djeca jure,

Kad ogladne kućama žure.

Ljudi zimu gledaju,

Svoje njive bijele,

A djeca sa snijegom

Svoju sreću dijele.

Tijana Smiljanić VII 1

OŠ „Aleksa Jakšić“ Milići



1

“Biberče iz geta”, flm koji govori o ži- votu djece na Kosovu i Metohiji, pre-mijerno je prikazan u BiH, u srebre-ničkom rock cae-u “Marllboro”.Ovajflm, djelo srebreničkog autora LjubišeMilovanovića nastao je sasvim slučaj-no….

-Imao sam sreću da posjetim mjestoŠtrpce gdje se tih dana trebao održatiDječiji pozorišni estival. Film je pričao mladim ljudima koji se samostalnobore oko organizovanja kulturnog ži- vota u gradu u kojem žive. Šest mjesecisu pripremali pozorišne predstave, aposljednjeg dana priprema kada je e-stival zvanično trebao početi, nastali suproblemi. Nedostajalo je kablova, ra-

svjeta nije unkcionisala, a povrh svegatoga stalno je nestajalo struje. Vladao je jedan totalni haos. Ali, mladi su sveprobleme brzo riješili, jedan po jedan,u hodu, i estival je mogao da počne,objašnjava Milovanović.“Biberče iz geta” – većini gledalacainteresantan naslov flma?! Festival je

nosio taj naziv, pa odatle i ime flma.Uvijek će se, kaže Ljubiša, sjećati ovihmladih ljudi.-Uspio sam da zabilježim tu njihovunapetost, ali i radost kada je estival po-čeo. Neopisiv je osjećaj koji sam imaou Štrpcu. Pored toga što sam im poma-

gao oko priprema estivala, osjećao samdruželjubivost i uopšte gostoprimstvosvih tamošnjih građana. Presrećan samšto sam toplinu njihove duše prenio ina publiku u Srebrenici. Komentari gle-dalaca nakon flma, o tome kako sadažive ta djeca, šta rade i da li se školuju,samo su neka od pitanja koja su usli- jedila nakon flma. Drago mi je što sugledaoci u Srebrenici shvatili da mladi

zapravo svugdje imaju iste probleme inadam se da će ovaj flm biti prikazani na Filmskom estivalu u Srebrenici.Tobi bila dobra prilika da mladi sa Ko-sova dođu u Srebrenicu gdje bi se svizajedno družili, rekao je autor flmaLjubiša Milovanović.Film je premijerno prikazan u Grača-

nici na Kosovu i Metohiji, gdje je biorganizovana i izložba otografja Ljubiše Milovanovića, nastalih u različtom vremenskom razdoblju njegovoživota. Pored otografja, predstavljesu i umjetnički radovi neormalne grupe mladih sa Kosova.U Srebrenici je takođe, organizovanMilovanovićeva izložba otografja, predstavljene su i otografje mlado

otograa Davorina Sekulića.Prije odlaska na Kosovo, Ljubiša Milo vanović je bio dugogodišnji član Udruženja “Prijatelji Srebrenice”, gdje je stkao iskustva u radu s kamerom.

Dejan Petrov

„Biber~e iz geta” na platnu u„Biber~e iz geta” na platnu u

SrebreniciSrebrenici

DJED MRAZ

Djede Mraze, Djede Mraze,

Ti kreni na staze.Da poklone djeci nosiš,

I radost im donosiš.

Obraduj i one tužne,

Da prebole snove ružne.

Posebno se posveti siromašnima

Da ih učiniš srećnima.

Potrudi se da im ispuniš snove,

Da krenu veseli i srećni u dane nove.

Treba im tvoja podrška i nada,

Da bi srećni bili sada.

Nadam se da ćeš ispuniti želje moje,

I već sada početi dijeliti svima

poklone svoje.

Maja Šargić VII/1OŠ „Aleksa Jakšić“ Milići



18

Oduvijek su Srebreničan-ke voljele nakit. Da li je tozbog samog imena gradai bogatstva srebra i zlatakoje ovo područje ima - neznamo, ali ova ljubav je još

jednom uspješno potvrđe-na na izložbi unikatnih ra-dova koju su organizovali

mladi umjetnici iz Srebre-nice u Zavičajnom muzejuNarodne biblioteke Sre-brenica.

Preko dvije stotine naru-kvica, naušnica i lančića

predstavila je Milica Ste- vanović sa svojim kolegi-nicama.

-Nakit izrađujem tri mje-seca. To me opušta i dajemi prostora da izrazimsvoju kreativnost. Oduvi-

jek sam voljela nakit i sadami se ostvarila želja da ga isama pravim. Svi radovi suuglavnom od plastike, aliimam u planu da koristimi druge materijale, što ću,

nadam se uskoro, i početida radim.

Inicijativu za izradu uni-katnog nakita pokrenuo

je Srebreničanin MirkoSekulićć koji je tu idejupredstavio mladima.

-U početku sam bio maloskeptičan, ali mladi su od-mah prihvatili da pravenakit i to me oduševilo.

Danas ima njih nekolikokoji su postali zaljubljeni-ci u ovu vrstu stvaralaštva,i ja sam presrećan zbogtoga, objašnjava Sekulić.

Sa Milicom svakodnevnorade njene drugarice kojene kriju zadovoljstvo dosada urađenim poslom.

-Od početka sam uz Mili-cu i do sada smo napravilepreko stotinu narukvica.

Jednostavno sjedimo, slu-šamo muziku i dobijemoideju za nekom novom na-rukvicom ili naušnicama.Istog trenutka ih počnemopraviti i većina nakita jetako i nastala, kaže njenadrugarica Vesna Kočević.

Ovakvih izložbi je, kstariji mještani, bilo doi nerijetko su na njimaganizovane i humanitaakcije. Međutim, danato nešto drugačije. Ovu poslijeratnom peribila prva izložba kojupripremili mladi iz Sbrenice i predstavlja n

iskustvo za grad.Međutim, Srebreničsu pokazali interesovaza nakit što sigurno doptimizam ovim mlaumjetnicima.

Otvaranju izložbe prstvovao je veliki broj mdih i žena, a organizasu najavili što skorije oranje umjetničko-zana

radnje u Srebrenici.Direktorica Narodne blioteke u čijem je sa

vu Zavičajni muzej, VeKočević, prilikom otvnja ove izložbe zahva

je Sekuliću što svoje bodno vrijeme posvećradu sa mladima i njihoedukaciji i pozvala stvoce iz Srebrenice i okrunja da slijede ovaj prim

te izrazila spremnostorganizovanje promoi izložbi njihovog stvlaštva u prostorijama ustanove.

D.P-M

Mladi Srebreni~ani predstavil

ru~no izra|eni nakit

Izložba unikatnih radova



1

‘’Folk je narod, turbo je sistem ubriz-gavanja goriva pod pritiskom u cilindarmotora sa unutrašnjim sagorijevanjem.Turbo olk je gorenje naroda svako po-spješivanje tog sagorijevanja je turboolk, razbuktavanje najnižih strasti kodhomo sapiensa.’’Ovako je poznati muzičarRambo Amadeus 1994. go-dine nazvao jednu od veli-kih „bolesti“, koja je poredraznih drugih kriza tokom

devedesetih godina zahvatilanaš region i po svemu sude-ći postala hronična, bez ne-kog trajnog recepta za njenouklanjanje. Uticaj turbo olkaod devedesetih do danas ne

jenjava. Naprotiv, ima ten-denciju stalnog širenja, naro-čito kod mlađe populacije.Na internet orumima imamnogo komentara o ovoj vrsti kičkulture. Naravno, postoje oni za i oni

protiv.Pogađajte kolika je srazmjernost sna-ga između ova dva tabora. Sitnica, 80naspram 20 procenata, u korist turboolka.Da bi vam postalo jasno koliko je turboolk uzeo maha, uopšte i nije potrebnonešto posebno da istražujete, jer on jesvuda oko nas, u kafćima, autobusima,prodavnicama, pekarama, apotekama,svugdje se sluša turbo-olk.Statistika nije ništa bolja ni kada je u pi-

tanju zastupljenost turbo olka na radio-stanicama. Što se više udaljavamo odprestonica, sve je više radiostanica saovom vrstom muzike. Međutim, turboolk se podjednako sluša i u provinciji,kao i u većim gradovima.Provincijske radiostanice, baziraju se naželjama i čestitkama svojih slušalaca.

To je sloboda izbora i ne postoji načinda se njihov rad ospori na bilo koji na-čin. Međutim, da li ljudi u provincijizaista imaju slobodu izbora.Slobodu možda da, ali izbora nemaju.Takozvani medijski monopol nameće

jednu vrstu muzike kao prirodan izbor.

Sve ostale vrste muzike su nerazumlji- ve, odnosno nisu naše, nisu dio kiča

koji već dugo njegujemo.Platon je rekao da je država onakva ka-kva je muzika u njoj.Varaju se oni koji turbo-olk dovodeu bilo kakvu vezu sa tradicionalnomnarodnom muzikom. Razlika je i višenego očigledna.Jednostavno, počevši od imena kojesebi takozvani estradni umjetnici daju,Veki, Sneki, Jeki, Viki, Riki, pa do tek-stova pjesama, koji su u najmanju rukuskup prostačkih i vulgarnih naklapa-

nja. Evo samo nekih naziva popular-nih turbo-olk hitova: ‘’Umri muški namoj znak’’, ‘’Pare šuškaju, pare zvecka-

ju’’, ‘’Prođi sa mnom kroz crveno’’ i jošmnogo drugih sličnih naslova.Turbo olk odavno je prešao okvire kojise tiču samo muzike i uveseljavanjaširokih narodnih masa. Postao je na-

čin življenja. Tako da, djevojčicama pubertetu sasvim normalno djeluje dsvoju odjevnu kombinaciju usklađusa stajlingom omiljenih turbo olkersa malih ekrana. Vjerovatno, vodeći devizom ‘’čim je na TV-u, to je društvno prihvatljivo’’.

Iskrivljena percepcija, prateći simptom ove bolesti. Jedna muzika bez ikakvih kvaliteta nase predstavila kao nešto vrijedno, potpuno je protjerala umje

ničku muziku iz svakodnevicedovela do drastičnog srozavankvaliteta naše muzičke scenecjelokupne kulture.Kroz spotove, reklame i muzičke emisije sa turbo olk sdržajem, stanovništvo dobiporuke šta treba da bude sistem

vrijednosti, kako se treba pnašati, oblačiti i koje ličnosti

proesije treba vrednovati.Proesija pjevačica, pjevaljka, posta

dio mašte velikog broja djevojčica. Dodječaci maštaju o dobrim kolima i stcanjem velike zarade preko noći.Ovo su nuspojave turbo olka. Svakmoralna i estetska norma isključena iz ovog sistema. Turbo olk kultura, postala je zanimljiva za psihologe, koji spokušali putem metodoloških principdokučiti srž problema, kao i ključ njgovog razrješenja.Čitave generacije usmjeravaju se u pogrešnom pravcu, onesposobljavaju d

se kulturno razvijaju i sazru, da gradsposobnost za slušanje umjetničkdjela i izgrade ukus primjeren čovjek21. vijeka.Od svoje kataklizmičke pojave priskoro decenije i po, do danas, malo učinilo na imunitetu recepijenata.

Ivana Neškov

Folk srozava muzi~ku scenu

sizisn

nidk cjKzidp

vn



KULTPUT, glasilo iz kulture za opštine Srebrenica, Milići i Bratunac. Izdavač: Udruženje „Prijatelji Srebrenice“. Za izdavačDragana Jovanović. Glavni urednik: Sadik Salimović. Redakcija: Miro Pejić, Ivana Nešković, Sanja Trifović, Dejan PetrovKrstina Ćirković, Goran Perić, Dalibor Bačić i Slađana Brajović. Adresa Trg Mihajla Bjelakovića bb Srebrenica. Tel. 056 44465. Tiraž 2000. Kultput izlazi mjesečno i besplatno se distribuira. Štampa: Haro-gra Tuzla. Za štampariju: Zinka Ponjav

FOTOKONKURS

Za ovaj broj našeg magazina stiglo je nekoliko otograja . Prvu nagr

osvojila je Ljiljana Jaćimović iz Milića. Njoj pripada novčana nagradiznosu od 50 KM.Pozivamo ljubitelje otograje da nam šalju svoje radove i povremeno ćenagrađivati najuspješnije autore.

Pejsaž, autor Ljiljana Jaćimović

Tijana Pejić VI 1 OŠ „P.P. Njegoš“ Srebrenica

Milana Drljača II 1 OŠ „Branko Radičević“ Bratunac

Slađana Radovanović VI a

Documents

KULTPUT [broj 5, januar 2011.]