KULTPUT [broj 6, februar 2011.]

8/3/2019 KULTPUT [broj 6, februar 2011.]

http://slidepdf.com/reader/full/kultput-broj-6-februar-2011 1/20

Broj 6 • Februar 2011.

BESPLATAN PRIMJERAK

list izlazi uz podr{ku

www.kultput.com

RAD UÊNIKA LIKOVNE SEKCIJEO[ ”VUK KARAD@I]” BRATUNAC



Kultura kao mPiše: Pro. dr Živka Pržulj

Kultura je jedna od ključnih varijabličovjekovog ponašanja. Hostede kulturuposmatra kao „kolektivno programira-nje“. Iz toga proizlazi snažni uticaj kulturena ponašanje pojedinca, koji uglavnomostaje nevidljiv. Pomoću socijalnog uti-caja kultura tako ujednačava i stabilizujeponašanje članova određene socijalnegrupe i pruža im orijentaciju pri donošenjuodluka. Na mentalno programiranje utičuosnovne pretpostavke ili predodžbe (BasicUnderlyning Assumptions) koje pojedi-

nac usvaja kao dio kulture nekog društva.Da bi se upoznala neka kultura, potrebno

je otkriti strukturu temeljnih premisa, jerone čine samo jezgro kulture. Bez njih sene mogu ispravno interpretirati činjenicei procijeniti vjerodostojnost artikulisanih

vrijednosti. emeljne premise se odnosena suštinska pitanja čovjeka i njegovogživota u svijetu i predstavljaju ono što seoduvijek zna i što se ne objašnjava – neštošto je prosto tako.

Prema Scheinu, temeljne premise seodnose na:

• Su{tinu stvarnosti i istine Denisanje socijalne stvarnosti zavisi

ne samo od objektivne datosti, nego i od in-terpretacije te stvarnosti (interpretativnihšema) od strane članova grupe. Članovigrupe u svojim interpretacijama stvarnos-ti oslanjaju se na vrijednosti i vjerovanja,koja su proizvod zajedničkog iskustva.U nekim društvima se tako ne postavljapitanje istine za ono što kažu određeniautoriteti, jer su ljudi u tim društvima

kroz svoje iskustvo iz nekih razloga na- vikli da ono što kaže neki autoritet prihvataju kao istinu, čak i kada je ona očitosporna. U drugim društvima uobičajeno

je da se sve što se kaže i argumentuje,odnosno dokaže. U takvim društvima seodluke zasnivaju na činjenicama, anali-zama, dokazima. Dok je za neka društva

važno KO nešto kaže, za druga je važno

ŠA se kaže. Kulturu prostora u koživimo karakteriše prihvatanje intertacije stvarnosti i istine od strane neautoriteta. akva percepcija stvarnoistine omogućava manipulaciju shvnjima i stavovima širih društvenih sloi pasivan odnos pojedinaca.

• Su{tinu vremena.Premise u odnosu na vrijeme m

biti monohrone i polihrone. Monohr vrijeme se smatra “vremenom planiratj. vremenska dimenzija se posmatra

jeljena i ograničena. Zato ono što je jednpropušteno teško može da se nadoknOvaj vremenski horizont karakterišepadne kulture. Onaj ko vrijeme posmmonohrono kao plansku dimenziju matra svijet oko sebe kao objekte kose može manipulisati i uvjeren je da“odrastao” čovjek može uticati na pr

jenu svog okruženja. Monohrono postranje vremena pokreće na aktivnosti

promjene i ta društva su sklona planiri orijentaciji na budućnost.Polihrono vrijeme označava vrem

sku dimenziju koja se prostire beskrajnkojoj istovremeno može da se događa stvari. o je “razvojno vrijeme” u kome cesi traju onoliko koliko po sebi traju njih se ne može uticati (ne mogu se ubili usporiti). Ovakvo posmatranje vrem

SADRŽAJ:- Kultura kao mentalno

programiranje 2-3 - [ta to bija{e Dan žena? 4

- [ansa za novu ljubav 5

- Uskoro u novimprostorijama 6

- „Oko {kole“čeka prelom 6

- Putovanje krozsvijet slova, 7

- Kad pjevaju „Cvrčci“iz Dervente 7

- ObilježenDan zaljubljenih 8

- Milorad Milićević –svestrani muzičar amater 9

- Likovi stvaralaca -Nurija Delić 10,11

- Razgovor s povodomMirko Sekulić 12,13

- Vox populi 14

- \ačkostvarala{tvo 15-19



ntalno programiranjekarakteristično je za istočnjačke kulture ipovezano je sa vjerovanjem u sudbinu (a-

tum). Polihrona vremenska dimenzija po-goduje pasivnosti, ubjeđenju da će se stvaridogoditi same od sebe i usmjerenjem naprošlost uz uvjerenje da se procesi događajusudbinski i ciklično. Zanimljivo je napome-nuti da Balkan spada u područje u kojem

vlada polihrona vremenska dimenzija.

• Su{tina prostora.emeljne premise o prostoru u uskoj

su vezi s premisama o vremenu. Onese neposredno odražavaju na dava-nje i posjedovanje prostora, simbolički

značaj ličnog prostora, prostor kao izrazodređenih odnosa, kao što je stepen pov-

jerenja i sl. U kulturi našeg podneblja ličniprostor je manji, pa su ljudi u komuni-kaciji zički bliži jedni drugima i sklonisu dodirivanju, grljenju i ljubljenju u znak podrške i srdačnosti, što ljudima iz većinedrugih evropskih kultura može izgledatisuviše napadno i odbojno. Zbog različitograzumijevanja poruka u komunikacio-nom procesu Kreitner i Kinicki govore okulturi sa širokim ili sa preciznim kon-tekstom. Kulture sa širokim kontekstomkarakteriše komuniciranje kao proces ukojem neverbalna komunikacija, prostor i

vrijeme dodaju značenje sadržaju poruke.Dakle, nije bitno samo šta je rečeno već inačin, prostor, vrijeme i lični odnos premaonome što je rečeno. Pripadnici kultura sapreciznim kontekstom veću pažnju prida-

ju onome što je rečeno nego neverbalnojkomunikaciji. ako su kulture Istoka (npr.Japan, Kina, Koreja) karakteristične poširokom kontekstu (ne govori se konk-retno, treba »čitati između redova«), a

kulture većine zapadnoevropskih zemaljakarakteriše precizan kontekst (govori seotvoreno, direktno, jasno). I naša zemlja

je bliža kulturama širokog konteksta (kaoi druge zemlje evropskog juga).

• Su{tina ljudske prirode.Aktivnosti nekog društva bitno

determinišu temeljne premise o čovjeku.

Ukoliko prevladava shvatanje o čovjekovojdobroj ili lošoj prirodi, to će voditi u pa-

sivnost i atalizam, dok shvatanje čovjekakao bića koje se mijenja i samoostvarujepodstiče na aktivan odnos prema sop-stvenom proesionalnom razvoju, odgo-

vornost za sopstvene postupke i proak-tivno djelovanje.

U zapadnim kulturama čovjekovobiće posmatra se uglavnom proaktivno, tj.prisutno je temeljno shvatanje da čovjek po rođenju nije ni dobar, ni loš, i da vrijed-nim radom može dostići samoostvarenjesvog ljudskog bića. o implicira shva-tanje da je pojedinac sam odgovoran za

svoju sudbinu i svoja djela. Našu kulturu,međutim, karakteriše uvjerenje da ječovjek zarobljen u svoju prirodu i svojusudbinu.

• Su{tina ljudskog radaShvatanje čovjeka kao radnog bića ili

radna orijentacija je povezana sa premi-som o mogućnosti mijenjanja prirode(manipulisanja), pragmatičnom orijen-tacijom u odnosu na suštinu stvarnosti i

vjerovanjem u samoostvarenje čovjekakroz rad. Razumljivo je da ovo shvatanjepretpostavlja aktivan odnos čovjeka i kon-trolu okruženja. Ovo shvatanje karakte-ristično je za američku i kulturu većinezapadnoevropskih zemalja.

Orijentacija na bivstvovanje (čovjek kao postojeće biće) sušta je suprotnostprethodnoj i ona je u neposrednoj vezisa shvatanjem čovjeka kao beznačajnogbića u kosmosu, vjerovanjem u sudbinui nesavladivost prirode, kojoj je čovjek potčinjen. Priroda i okruženje se po ovomshvatanju moraju prihvatiti onako kako

jeste i treba uživati u onom što se ima. Zarazliku od prvog shvatanja, koje proizvodidevizu “živim da bih radio”, za ovo shva-tanje važi “Radim da bih živio”. Ovakvapretpostavka o čovjeku karakteriše kul-turu naše zemlje.

Orijentacija na razvoj (čovjek kaorazvojno biće) nalazi se između prethod-na dva shvatanja (činjenja i bitisanja).

Čovjek je po ovom shvatanju razvojnili “nastajuće” biće. o znači da pojed

nac kroz razvoj svojih sposobnosti stiravnotežu (harmoniju) s prirodom. Naglšavaju se aktivnosti koje doprinose razv

ju ličnosti u integrisanu cjelinu. Osnovakcent je na onome šta čovjek može dučini, a ne na tome šta čovjek jeste.

• Su{tina odnosa među ljudimU osnovi svake kulture su temeljn

shvatanja o ispravnim oblicima odnomeđu ljudima. U osnovi ove premise jepitanje povjerenja između ljudi. Što je stpen povjerenja u nekom društvu niži, to

veći koniktni potencijal, potreba za vlikom regulacijom propisima i kontrolonjihove primjene, a to povećava cijenposlovanja i smanjuje društvenu sinergij

Naša zemlja pripada regionu sa nskim stepenom međuljudskog povjerenja to znači i malim “socijalnim kapitalomo ima negativne posljedice na privlačenstranih investicija, troškove poslovanjrazvoj i rast preduzeća i stvaranje prosionalnog menadžmenta. ržišna privrda i demokratsko društvo pretpostavljaodređeni stepen slobode i er igru, koja u velikoj mjeri oslanja na povjerenje.

Navedene temeljne premise (prepostavke ili predodžbe) društvo usvatokom dugogodišnje istorije postojani one izražavaju način na koje je nekdruštvo rješavalo pitanje svog opstankStvorene pod uticajem čitavog niza aktora, kao što je istorija, religija, geograjklima, politika, ekonomija... emeljnpremise ili pretpostavke su u korijenkulture našeg okruženja i determinišponašanje za koje obično nemam

racionalna objašnjenja. Iz njih proizla vrijednosti i vjerovanja i simbolički viljivi dio kulture, kao što su običaji, jeziarhitektura, sve ono što čini vidljivobilježja nekog društva.

1 Fukuyama, Fransis: rust. Te Social Vtues and the Creation o Prosperity, Hamishamilton, London, 1995



4

Samo još u reprizama starih do-maćih serija možemo vidjeti kako di-rektori preduzeća povodom Osmogmarta – Međunarodnog dana ženapoklanjaju skupe poklone, ili čak svojeuposlenice šalju na egzotična puto- vanja, gdje one uživaju u razuzdanojkupovini.

Sve to kao da je bilo prije sto, ane samo prije dvadesetak godina. Uovoj našoj tranzicijskoj, osiromašenoji državi nezaposlenih, odavno je za-

vršeno sa osmomartovskim putova-njima i proslavama, nakitom, novčanimčestitkama. Ovaj praznik je denitivnoizgubio svoju svečanost i draž.

Praznik nagrižen“tranzicijskom kiselinom”

o je ove godine možda i oči-glednije nego prethodnih godina,budući da se ovog puta toliko aktoraurotilo protiv predstojećeg ženskogpraznika. Država bez ormirane vlastimjesecima, najnovija poskupljenja os-novnih životnih namirnica, ali i luk-suzne robe, prijete da „ogule“ kožuizbezumljenom narodu.

Fabrike su ionako pootpuštale ve-liki broj radnika, a naročito ženskuradnu snagu, pa su tako i radnička veselja otišla u istoriju. A o popuštanjupohabanih ženskih živaca danas jedi-no brinu apotekari.

Sve u svemu, ovog osmomartovs-kog dana „slavljenice“ očekuje samo još jedan radni dan, red na kasi, spre-manje ručka za svoje porodice i jedanod onih neukusnih karanlskih buke-ta koji se mogu kupiti za manje odpet maraka kod malobrojnih uličnih

[ta to bija{e Dan èna?prodavaca. Na svu sreću praznik ovegodine spada u utorak, pa će one sret-nije pripadnice ljepšeg pola makar ra-diti skraćeno radno vrijeme, a one naj-sretnije možda i ručaju ili popiju nekopiće na rmin račun.

Ruku na srce, „siroti“ muškarci,istanjili su svoj budžet još o Valenti-novu. Muškarci su se dugo žalili danemaju svoj dan da dobijaju poklone,ali potrošačko društvo je “ispravilo”tu grešku, vješto nam podmetnuvšiebruarski “ljubavni dan”, koji sepokazao duplo protabilnijim od Os-mog marta, budući da za razliku odženskog praznika, ovaj dan obavezujeobje polovine da priušte jedno dru-gom materijalni dokaz svoje ljubavi.

Muškarci, zaljubljeni ili ne, pokla-njaju kako ne bi dobili etiketubezosjećajnog, ili pak trpili svakod-

nevno prebacivanje, a žene, one io-nako vole da troše pare na patetično-romantične đakonije. Kada se skinunaočare zaljubljenosti, jasno se može vidjeti da je ovaj dan izmišljen da iz-mami ljudima posljednju marku izdžepa, jer niko nas neće više voljeti ako

mu ljubav iskažemo u obliku plišamedvjedića ili čokolаdnog srca.I tako Osmi mart u sjenci ekon

ske krize i modernih praznika, poputem prošlosti. Nije to neka tradija. U ovom postmodernom drušžene su naučile da nisu najbitniji ploni i bančenje, već ravnopravnopoštovanje. Pažnja bi trebalo dase poklanja svakog dana, a ne satog osmomartovskog, koji ionako jedinim muškarcima služi samo

“operu savjest”.Ipak svaka žena voli poklone, p

ovo idealan dan za darovanje bez voda. Samo one opako samouvjermogu okončati ovaj dan nasmijbez ijednog poklončića, pa makabio jeini cvjetić.

Djeca ne dajuda praznik i{čezne

U svakom slučaju, Osmi mart n

baš toliko brzo pasti u zaborav, bakao praznik majki, baka, učiteljica.će ga djeca održavati u životu. Dјečestitke i iznenađenja mogu ovaj učiniti nevjerovatnim, jer djecata koja svojom iskrenom ljubavlspontanošću, prodiru u dubinu opraznika.

Ipak, kakav god on bio, živoOsmim martom, odnosno pažni poštovanjem koju žena dobija

dana, je mnogo svečaniji i vedriji nživot bez njega. Za ravnopravnse možemo boriti ostala 364 danpažnja i poštovanje se ionako mozaslužiti.

Sanja rif

Iz ličnog ugla-Uz Osmi mart



Srebreničke gimnazijalke napisale scenarij za film

Haša Jašarević, Maja Davidović iZula Hodžić, učenice trećeg razreda

Gimnazije u Srednjoškolskom centruu Srebrenici napisale su scenarij za lm“Šansa za novu ljubav”. Na 150 kucanihstranica predstavile su život mladihljudi u ovom mjestu, njihova nadanja iočekivanja. Kada su završile priču “Šansaza novu ljubav”, urađenu u obliku sce-narija, ove srednjoškolke su se susrele sproblemom kako da dođu do ljudi, kojibi im pomogli da završe ovaj projekt.Priču o mladima počele su da pišu Hašai Maja prije šest mjeseci, a kasnije im se

pridružila i školska drugarica Zula.U njihovoj priči o ljubavi međumladima dominiraju dva lika, SrpkinjaSara i Bošnjakinja Lejla, koje su najboljeprijateljice. Kada je Sarin mladić pogi-nuo u saobraćajnoj nesreći, Lejla je stal-no bila pored nje, želeći da joj pomogne.Piše romantične pjesme i priče o ljubavi,u koju je bezgranično vjerovala.

-Prijateljstva, nastala među mladimapravoslavne i islamske vjeroispovijestiu našoj priči su iskrena. Likovi u našoj

priči pomažu jedni drugima da prev-ladaju probleme s kojima se susreću uodrastanju, kaže Haša.

„[ANSA ZA NOVU LJUBAV„Šansu za novu ljubav ove tri gimnazi-

jalke iz Srebrenice pružile su u svojoj is-

toimenoj priči mnogim svojim likovima.Najinteresantnija je Sara, koja se na ek-skurziji zaljubila u Aleksandra i koji joj

je pomogao da potisne sjećanje na ljubaviz prošlosti.

-U jednom dijelu priče predstavilesmo na šta su sve danas spremni mla-di, kako se odnose prema novcu, kakoprevazilaze poroke i probleme nastalezbog želje da preko noći dođu do novcai drugih materijalnih vrijednosti, kažeZula.

Maja dodaje da je život današnjihmladih ljudi opterećen Facebookom,koji je zbog toga i dobio mjesto u njiho-

voj priči.-Melisu smo predstavili kao djevoj-

ku, koja najviše slobodnog vremena provodi na Facebooku i koji joj je pomogaoda pronađe mladića. Osim toga, Melisa

je putem Facebooka saznala da Edin,mladić njene drugarice Nerme, ima vje-renicu u inostranstvu, ističe Maja i navo-di još neke detalje o zapletima priče koju

su ona, Haša i Zula zajednički napisale.Ona napominje da se u toj priči nespominje posljednji rat.

-Mi nismo krivi za dešavanja prošlosti. Želimo živjeti zajedno budućnosti i da se radujemo svakpojedinačnoj sreći mladog čovjeka, bobzira kojoj nacionalnosti on pripadporučile su Maja, Haša i Zula na kra

priče “Šansa za novu ljubav”.

Krstina Ćirkov

Najčitanija knjiga koju su našimlađi korisnici podizali u Narodnojbiblioteci Srebrenica uebruaru je roman itali-

janskog pisca Federika

Moće „ri metra iznadneba“ .

Roman pisca agani-stanskog porijekla Hale-da Hoseinija „Hiljadučudesnih sunaca“ je odmahpo objavljivanju počeo daprivlači pažnju čitalaca.

Ujedno, ovo je i najčitanija knjiga uprotekloj 2010. godini.

Preporuka za čitanjeRomani atjane Mijatović

Simanić „Čardaci“ i „Staklenizid“.

„Čardaci“ su ljubavna baj-ka koja se čita u jednom dahu.Prva knjiga Čardačke trilogije,zavodljiva i romantična pričakoja ima moć da vas osmi- jehne i ukrade iz stvarnosti.

Izgrađena od elemenata bajke i opštmjesta iz ljubavnih romana, ona go

vori o usamljenosti i otuđenosti, pr jateljstvu i ljubavi, i mnogim drugistvarima koje danas muče savremeno

čovjeka.Objavljen je i drugi dio Čardačk

trilogije „Stakleni zid“. Još jedna zavodljiva priča za one koji vjeruju u ljuba

Romane „Čardaci“ i „Staklezid“ autorka je poklonila čitaocimNarodne biblioteke Srebrenica za Dazaljubljenih.

Narodna biblioteka Srebrenica

„Tri metra iznad neba” naj~itanija knjiga



6

Iako su tekstovi pripremljeni još prijeNove godine, pažljivo izredigovani i lekto-risani perom neormalnog vođe sekcije,proesora srpskog jezika Siniše Šešlije”, novibroj “Oko škole”, časopisa učenika Srednjo-školskog centra “Milutin Milanković” izMilića nikako da ugleda svjetlost dana.

Nije, kažu nam u novinarskoj sekcijiSŠC- a, razlog novac, niti podrška školskei opštinske uprave, već nemogućnost dase udovolji zahtjevima štampara i “pri-prema” časopisa uradi u proesionalnimgračkim ormatima, kojima “barataju”samo stručnjaci iz te oblasti.

Proesor Šešlija vjeruje da će ipak us-

pjeti da obezbijedi odgovarajuću stručnupodršku i u najskorije vrijeme, na radostčitalaca, odštampa novi broj časopisa.

“Neupućeni smo u te programe,nemamo ih i tu smo malo zastali, alinadamo se da ćemo uskoro otkloniti tetehničke probleme i da će ovaj priprem-ljeni broj časopisa ugledati svjetlost dana.Finansije, bar prema inormacijama kojeimam, nisu problem, a to znači da su

sredstva za ovaj broj obezbijeđena”, kažeproesor Šešlija.

Novinarska sekcija SŠC “Milutin Mi-lanković”, a sa njom i pomenuti časopis,unkcionišu od 2004. godine. Prethod-nica mu je bio školski list “Biser”, koji

je izlazio krajem devedesetih godinaprošlog vijeka, ali se brzo ugasio, jer nijeimao širu podršku zajednice.

Od 2004. godine sa članovima sekcijeradi proesor Šešlija, sa namjerom da ih,kako kaže, podstakne da pripremaju oz-biljne priloge, reportaže iz Milića i regije.

“Sve je manje učenika koji su spremnida slobodno vrijeme žrtvuju, na kako oni

Novinarska sekcija S[C “Milutin Milanković” u Milićima

”OKO [KOLE” ̂ EKA PRELOMkažu, besmislice. Sve manje je učeu bilo kojim sekcijama i sve manje ispremno da pored obaveza u školi, im takođe teško padaju, prihvataju i ndruge, i zato svaka čast onim učenickoji još uvijek istrajavaju bez obzira

jim su razlozima vođeni”, kaže ŠešlijaU “prvom timu” sekcije su Nev

Kovač, Jelena Radović i Vida Ružkao glavni i odgovorni urednik. Zanih i pišu o školskim dogodovštinapodstiču stvaralaštvo među srednjošcima, ističu najbolje i najuspješniježele da “progovore” i o ozbiljnijim tema u zajednici, naprimjer kultur

sadržajima u Milićima.Urednica Vida Ružičić sm

da je tih sadržaja veoma malo.Dodaje da je neophodno

vjeti prostore u Milićima u kojimmladi, ali i svi ostali građani Mibarem jednom mjesečno moćuživaju u kulturnim sadržajima

G. P

Narodna biblioteka Bratunacnastaviće rad u prostorijama površine oko180 metara kvadratnih, koje su uređeneu rekonstruiranoj zgradi Doma kulture.Direktor Slavoljub Mlađenović najavio jesvečano otvorenje 10. marta.

-U novim prostorijama biće čitaoničkiprostor s internetom i dječije odjeljenjekako bismo poboljšali usluge kojepružamo našim članovima, rekao jeMlađenović.

U novom prostoru predviđena je iZavičajna zbirka koja je, prema njegovimriječima, u azi ormiranja. Ljubiteljimaknjige svih uzrasta omogućeno je i ove go-

dine da se besplatno učlane u bratunačkubiblioteku.Mlađenović kaže da su u prošloj go-

dini imali 1.080 članova i navodi da seod početka ove godine već učlanilo 180Bratunčana.

-Među našim čitaocima najbrojnijisu učenici osnovnih i srednjih škola, a

nije zanemariv broj starijih građana

su zainteresirani za beletristiku, istakaMlađenović.Biblioteka je prošle godine nabavila

novih knjiga različitih žanrova, koji suotpunili ukupan ond od oko 35.000 kn

-U novim prostorijama obezbijsmo posebno mjesto za stručnu literakoju, uglavnom, koriste učenici i studrekao je Mlađenović.

Podsjećajući da je biblioteka posnjih pet godina radila u neuslovnprostoru, on je naglasio da to nije uti

na broj čitatalaca koji se, kaže direktorustanove, povećava iz godine u godinu-Zbog teške ekonomske situacij

Bratunca odlučili smo prije tri godinbesplatno učlanimo sve zainteresovčitaoce, što ćemo činiti sve dok se ukustanje ne popravi, zaključio je Mlađeno

K. Ćirk

Narodna biblioteka Bratunac

Uskoro u novim prostorijama



Iako je magistar šumarstva i radiposao u struci baveći se i naučnimradom, Milorad Milićević je ostaoprivržen amaterskom muzičkom radui poeziji. Zaposlen je u Šumskom gaz-dinstvu „Drina“ iz Srebrenice i prvi jemagistar u ovoj opštini, ali svoje slo-bodno vrijeme provodi svirajući na

više instrumenata i pišući poeziju.Rođen je u Drecelju kod Olova i od

dvanaeste godine počeo je svirati rulu,kasnije dvojnice, violinu, okarinu i blok autu.

Pored škole interesovali su ga sport,muzika i igra. Igrao je udbal i košarkui vježbao i nastupao za Kulturnoumjetničko društvo „Mladost“ iz Olo-

va, pomalo pisao poeziju, ali najviše sedružio sa muzičkim instrumentima,najčešće sa rulom od koje se ni danasne odvaja.

Kako kaže rula mu je prvi i najdražiinstrument sa kojim se druži već 44

godine i zahvaljujući tome obišao jenekadašnju Jugoslaviju i dio zapadneEvrope, doživio mnoštvo aplauza, neza-boravnih trenutaka i druženja na broj-nim nastupima olovskog, ali i drugihkulturno umjetničkih društava sa koji-ma je putovao i nastupao jer nisu imalirulaše u svojim redovima.

-Sačuvao sam prvu rulu koju samdobio i na kojoj sam naučio da sviram.Ona mi je najdraža od svih koje imam,kaže Milorad. Ističe da ga ljubav prema

čarobnom zvuku rule, tog naizgled jednostavnog instrumenta, nikad nijenapuštala i da mu je ona produbljivalainteresovanje za muziku i neopisivu lje-potu tonova te je tako naučio svirati jošnekoliko instrumenata.

-Muzikom se bavim amaterski.Sviram u slobodnom vremenu jer mi

Milorad Milićević-svestrani muzičar amater

MAGISTAR [UMARSTVA

SVIRA PET INSTRUMENATA

to predstavlja zadovoljstvo i relak-saciju. Iako dobijam pozive, rijetkoučestvujem na estivalima rulaša zbogdrugih obaveza, ali povremeno nastu-pam za kulturno umjetnička društvaiz Srebrenice, Vlasenice i Zvornika. Naruli sviram sve što može da se izvedena tom instrumentu iako nisam završiomuzičku školu nego sam se muzikombavio amaterski uz školovanje i rad u

šumarstvu, priča Milićević ističući da imao očevu podršku da ide u muzičkškolu, ali ga to nije privlačilo.

Zaljubljenik je šume i prirode pa opredijelio za šumarstvo i naučni rau toj oblasti u kojoj je stekao i titumagistra. Radove iz oblasti šumarstvobjavljivao je u više stručnih časopisa

Kaže da je počeo i naučio da sviiz radoznalosti, zadovoljstva i ljubaprema muzici. akav je i ostao. I dnas ovaj magistar za šume i „doktor“ za rulu često zasvira za svojdušu i društvo, ali i prilikom obilasksrebreničkih šumskih odjel gdje zvurule i cvrkut ptica stvaraju neopisivharmoniju i jedinstvenu muzičku kompoziciju i kolorit.

Godinama se stidljivo bavio pisnjem poezije i po nagovoru prijateljkoji su imali priliku da pročitaju neknjegove pjesme, počeo se družiti sa picima i postao je član Književnog klub

„Birač“ iz Vlasenice pa povremenrecituje svoje pjesme na književni

večerima u regiji Birač.M. Pej

Emina Mujić VI razred Područna škola Potočari



8

Postalo je skoro uobičajeno da milićku kulturnu prazn-inu, s vremena na vrijeme, “popuni” poneka dječija pred-stava, na radost najmlađih, ali, sigurno, ne po volji starijih

kojima se takve prilike pružaju veoma rijetko.Niko nema ništa protiv dječijih predstava i ranog

“uvođenja” najmlađih u čarobni svijet pozorišta, no sav tajtrud pedagoga i nastavnika čini se jalov i uzaludan, ako ćeisti ti mališani, u “odraslijim” godinama biti uskraćeni za tozadovoljstvo.

Pozorište je nedavno ponovo “svratilo” u Miliće, pred-stavilo se milićkim osnovcima i - produžilo dalje. Radilo seo predstavi “Na slovo, na slovo”, novosadsko- trebinjskogpozorišta “Slovo”, rađenoj prema poznatoj V seriji za djecu,tekstu Dušana Radovića i u izvođenju glumačkog para Je-mije Dukić i Predraga Ćurića.

Za milićke osnovce bilo je to maštovito i šareno putova-nje kroz svijet azbuke, slova i riječi. I pouka koliko su zapra-

vo riječi važne u našoj svakodnevnici.Prvačići, Sergej, Luka, Uroš, Marijana i Anastasija kažu

uglas da im se predstava veoma dopala.“Najviše mi se svidjelo kada smo svi pjevali- Au, što je

škola zgodna! Volio bih kada bi ponovo došli da ih gledamo”,

Pozori{te “Slovo” gostovalo u Milićima

PUTOVANJE KROZ SVIJET SLOVA

Pjevačka grupa “Cvrčak” iz područneškole u Derventi kod Milića, nastupomna nadavnoj priredbi u milićkom Domurudara, potvrdila je da se i u malim se-oskim sredinama i školama, uz preda-nost i požrtvovanje, mogu postići dobrirezultati u radu sa mališanima.

Vođa družine, nastavnik SlobodanKatanić, kaže da se grupa sastoji odosam učenika drugog i četvrtog razredai da je osnovni cilj njegovog rada sa os-novcima da im razvije smisao za pjevanjei ljubav prema ovoj vrsti stvaralaštva.

“U radu sa djecom, avorizuju sesekcije iz matičnih osnovnih škola, apodručne škole se nekako potiskuju udrugi plan. Hoćemo da pokažemo da i os-novci iz područnih škola mogu da ponudedobar sadržaj i izmame aplauz, kakav suizmamila djeca iz Dervente na nedavnojpriredbi”, kaže Slobodan Katanić.

[kolska pjevačka družina

KAD PJEVAJU ”CVR^CI” IZ DERVENTE“Cvrčci” su uključeni u grupu od pr-

vog razreda, pa se slobodno može reći daimaju, zahvaljujući agilnom nastavnikuSlobodanu, solidan pjevački staž.

“Kada radimo, svaki ton, ako gaalširaju, moramo nekako postići makar

vježbali cijeli dan. Doduše, pazim da ne

bude visoka intonacija da bi mogli prate melodiju. Pjevanje je vrlo specičrabota. Ko se razumije u glas dječiji, u tonaciju i opseg glasa, taj može da radmališanima, iako je veoma mukotrpposao napraviti dobru pjevačku grupumalog broja učenika, objašnjava Katan

Mali Dervenćani su na svetosavspriredbi u Milićima od publike nagrađdugotrajnim aplauzom za izvođenje splpjesama, od “Ajd idemo Rado”, “Čobtjera ovčice”, pa do dječije “Vuče, vuče bulenja” i prigodnih duhovnih pjesama.

Mališani iz grupe “Cvrčak” SteŽelimir, Nataša, Nikolina, Biljana i tali drugari kažu da ih pjevanje u gru

veoma privlači. Imaju raznovrstan reptoar i pjevaju sve, od „narodnjaka“ ksu najzastupljeniji, do dječijih pjesam“zabavnjaka”. Za sve ukuse i prilike.

G

kaže Sergej, dodajući da mu se svidjela i predstava “Dogu Lutkovu”, koja je nedavo upriličena za osnovce, ali d

“ova bolja”.Glumci iz pozorišta “Slovo” odigrali su u Milićima dpredstave, za osnovce od prvog do petog razreda. Dogovno je da ponovo dođu u Miliće, te da tom prilikom posjosnovce u područnim školama u Derventi i Dubnici i za izvedu pozorišne predstave.



Narodna biblioteka Srebrenica upovodu dana zaljubljenih priredila

je druženje sa svojim članovima kojisu prisustvovali recitaciji i čitanju lju-bavnih pjesama i literarnih sastavastvaralaca iz ovog mjesta.

Svoje stihove i prozne tekstovegovorili su eodora Košarac, SedinaMuratović, Andrea Malešević, ZulaHodžić, ijana rifović, Filip Joka-nović i Vildana Stanišić.

Istim povodom u prilično zapuš-tenom, neurednom i nepripremlje-nom prostoru Omladinskog centra,u organizaciji Udruženja umjetnika„AR klub“, Savjeta mladih i Narodnebiblioteke priređeno je druženje srebre-ničkih kulturnih stvaralaca pod na-zivom „Umjetnički mozaik“. Priređen

je raznovrstan i zanimljiv program.Pored recitovanja i čitanja ljubavnih

stihova i proznih sastava, nastupio jelokalni bend „Posljednji popis“, članovi

dramske sekcije Srednjoškolskog cen-tra i učenici osnovne škole izvodili suskečeve i govorili aorizme izmamivšismijeh i aplauze, a izvođenjem mu-zičkih hitova predstavila se i sekcija

ZA DAN ZALJUBLJENIH

Program sadràjan-

- posjeta slabaengleskog jezika iz srednje škole kaoi srebrenički svestrani kreativac AdoHasanović.

Posjetioci su mogli pogledati iizložbu slika na platnu srebreničkeslikarke Biljane Jovičić te unikatnenakite urađene rukama djevojaka izovog mjesta, koje je za izradu nakitaedukovao Mirko Sekulić, koji je ovomprilikom predstavio svoje simboličneskulpture od drveta.

Posjećenost ovih kulturnih sadržajabila je veoma slaba iako je Narodnabiblioteka nekoliko dana ranije, na višemjesta u gradu, istakla obavještenja ipozive građanima da besplatno prisus-tvuju ovim druženjima i programu kojisu pripremili kulturni radnici i stvarao-ci.

Oba ova događaja imala su višeučesnika i organizatora programa negopublike.

Nameće se pitanje šta bi to trebalo

učiniti da se privuče pažnja i građanizainteresuju za kulturna zbivanja isadržaje u ovoj sredini?

M.P.

U velikom dijelu svijeta 14.ebruar je obilježen kao Dan zalju-bljenih koji se u katoličkom svijetuslavi kao Sveti Valentin.

Ovaj praznik drugu godinuzaredom obilježili su i učenici uOsnovnoj školi “Aleksa Jakšić” uMilićima .

-Prošle godine smo prvi put or-ganizovali obilježavanje Dana zalju-

bljenih tako što smo “angažovali”našeg poštara, učenika, koji jesvojim drugarima dijelio pisma iljubavne poruke koje su učenicipisali jedni drugima. Akcija je zain-teresovala i nastavnike i učenike,tako da smo i ove godine uspješnorealizovali ovu aktivnost. Naš poš-tar, učenik, Jakov Vujadinović, po-dijelio je oko 100 pisama. Bilo je tusmijeha, zadirkivanja, neki učenicisu osim pisama dobijali i poklone u

obliku srca, bilo je zaista zanimljivo– kaže nastavnica Srpskog jezika iknjiževnosti Milanka Jurošević.

Najviše pisama povodom Danazaljubljenih od svojih drugara, ali iod simpatije, dobila je učenica sed-mog razreda eodora Pivljanin.

- Uhhh… možda oko petnaest.Ali, i ja sam poslala mnogo pisama iljubavnih poruka svojim drugarimai simpatiji, kaže eodora.

Milićki osnovci su se lijepo za-

bavili, izrazili su svoja osjećanja.Sebi i nastavnicima upriličili pose-ban dan, a najljepše poruke bićepostavljene na školski pano, kakobi motivisale što veći broj učenikada sljedeće godine učestvuju uobilježavanju Dana zaljubljenih.

S. Brajović

Milićki

osnovci obilježili

Valentinovo



10

Srebrenica ima značaj još iz antič-•

kog doba i to treba propagirati

Nurija piše i na njemačkom jeziku•i osvaja priznanja

U duši poeta i sluša glasove srca•

U vrijeme kada najveći broj mladihslobodno vrijeme uglavnom provodina acebook-u i u diskotekama, Sre-breničanin Nurija Delić je odlučio dasvoje slobodno vrijeme, osjećanja irazmišljanja svakoga dana prenosi napapir, i to u stihu. Vječita inspiracijamu je bila i ostala „njegova“ Srebreni-ca. Ovaj mladi momak živi u Ilijašu.Ljubav prema Srebrenici kao rodnomkraju je prevelika da bi zaboravio oda-kle potiče....

KULTPUT: Koliko dugo se bavite pisa-njem pjesama i gdje pronalazite inspi-raciju?

Delić:

-Još od svog djetinjstva neke događajeiz života čuvam u stihovima. Ljubav i čežnju prema domovini imao samu prvim razredima osnovne školeu Kočevju (Slovenija ) i u Bremenu(Njemačka ), gdje sam sa porodicomboravio.Nedostajala je i prisutnost jednog ro-ditelja, mog oca, kojem sam posvetioodređene pjesme. Danas kroz stihoveprovlačim vrijednosti Srebreničana,bez obzira koje vjeroispovijesti bili,

a to su ljubav i odanost prema Bogu,Srebrenici i narodu .Najveću pozornost dajem vremenu90 – tih , kada je Srebrenica i najvišepatila, jer je izgubila veliki broj svojedjece .Žao mi je što se danas Srebrenica umedijima spominje samo zbog nedav-

nih dešavanja ( 1992. – 1995. ), a mno-

gi umjetnici koji za inspiraciju imajuSrebrenicu ne znaju da mi imamo naše

vrijednosti još od antičkog vremena,ne znaju slavnu povijest Podrinja gdje

je nastala Argentaria, pa ponos krozsrednji vijek, gdje je uvijek bila na metiosvajača i kroz sva razdoblja je bilasjajna, ne samo zbog imena. Zato setrudim da pisanjem pokažem i naroduu domovini, a i van nje, da Srebrenicai Srebreničani nisu samo za žaljenje,kao što to danas dolazi do skoro svih u

svijetu, a naravno da juli iz 1995. godi-ne ostaje moja prva inspiracija.

KULTPUT: Većinu pjesama posvetili

ste Srebrenici. Da li se može očekivatiizdavanje zbirke pjesama?

Delić:

-Velika mi je želja izdati zbirku pjesamaza rodnu Srebrenicu, ali prvo želim za-

vršiti studij ovog ljeta, kako bih imao i više vremena da se posvetim pisanju.

Nadam se, kada budem spreman

objavljivanje zbirke, da ću imati dršku od općinske vlasti, jer bi to d

veću vrijednost i djelima, a i Srebrci.

KULTPUT: Da li ste do sada učesvali na domaćim ili međunarodkonkursima za pjesnike?

Delić:-Prvi konkurs na kojem sam učes

vao bio je u organizaciji ‘’Udružza kulturu - Novo Sarajevo ‘’, odnona konkursu ‘’Literarne kreacije 20gdje sam u kategoriji mladih auosvojio drugo mjesto sa poemom sko–lirski karakter) “Dolazi dan natako sveti”.Učestvovao sam i na konkursimsusjednim zemljama ( ‘’SPARK‘Velike Gorice, slao sam radove časopis ‘’The Split Mind‘’, zatimkonkurs časopisa ‘’Ulaznica‘’ iz Znjanina). Spomenuću i da pišemnjemačkom jeziku, tako da je je

moja pjesma ‘’Das kalte Wassergrobjavljena u decembru 2010. godinposebnoj božićnoj zbirci u rankskoj biblioteci, koju je izdala udr‘’Brentano‘’.

KULTPUT: Da li veći broj pjesama i veću vrijednost pjesniku?

Delić:

-I kvantitet i kvalitet dolaze vre

nom, jer ja mislim da je kvalitet pdirektno proporcionalan kvantidjela, pogotovo kod nas mladih tora, gdje svako novo djelo dobijazrelosti .KULTPUT: Vi ste student geograGdje vidite sebe u budućnosti? Dćete se književnošću početi baviti p

S r e b r e n i c a v j eLikovi stvaralaca-Nurija Delić

st

s

čk nn

ops‘’

i



1

esionalno ili će to ostati samo kao

vaša vječita ljubav?

Delić:

-Ovog ljeta ću diplomirati na Odsjekuza geografju, PMF – a u Sarajevu.Sergej Jesenjin je spomenuo u svomdjelu ‘’Pismo ženi‘’ : ,,Ne mogu znatikamo naš udes događaja gura‘’ , takoni ja ne znam svoju sudbinu kao poeta,ali siguran sam da ću slijediti sve gla-sove srca do kraja života.

KULTPUT: Misliteli da su mladi ljudidovoljno angažova-ni na prezentacijisvoga stvaralaštvaili svoja djela čuva-

ju u tajnosti?

Delić:

-Lično sam upo-znao osobe koje se već dugo bave pi-

sanjem, sviranjem,pjevanjem, ali ne-maju dovoljno sa-mopouzdanja da bise predstavili jav-nosti. Što je najvažnije, postoje esti- vali i konkursi za sve vidove umjetno-sti, gdje svaka osoba može predstavitisvoje djelo. Ja mislim da sve to ovisi onamjeri i o cilju djela, da li neko želiposlati kakvu poruku ili jednostavnoželi samo sebe ispuniti. Kroz svoja

djela, ja želim i jedno i drugo .

KULTPUT: Zbog ratnih dejstava, sa porodicom si otišao i živiš u Ilijašu. Dali planiraš da se nekad vratiš u Srebre-nicu ?

~ i t a i n s p i r a c i j a

Moj otac

Svaki dan isto plovim Na moru od mojih suza

Sve kroz tugu što srce daje

Da ovaj bol u meni traje

Od vena kriposti ne dam

Niti ime oca gdje drinska mreža

Što zna srca tamne dubine

Koje gleda Argentaria u davnine

Tražim jedan zadnji trag Pod tajnim vjetrom u stranoj noći

Bez da molim za sunca sjaj

Jer u ljubavi oca ne postoji kraj

Ne mogu dati san

Dok tonem tamnoj dubini

Da ne vodim Srebrenicu iz sjene

Kao što je moj otac mene

Delić:

-Da. Vratiću se jednog dana Srebre-nici, tamo gdje sam rođen, gdje je mojnarod i gdje je grob mog oca. Siguransam da ću se vratiti, jer možda i svojom strukom mogu pridonijeti razvoju općine .Napomenuću da moja tema za di-plomski rad glasi : ‘’Utjecaj privrednihdjelatnosti na razvoj općine Srebreni-ca ‘’. Nema sumnje da se neću potru-

diti, da nakon završetka studiranja,objavim prvu zbirku pjesama za svojgrad i narod, u kojoj će biti prikazanrazvoj Srebrenice kroz stihove od an-tičkog vremena sve do danas .Rekao sam, na našu žalost, danasumjetnici kao inspiraciju za Srebreni-

cu imaju samo, ljeto 1995. godine, a nepoznaju našu ponosnu i bogatu povijest. Ne želim ovim riječima omalova-žavati druge umjetnike, ali ja hoću dapokažem svijetu sjaj, koji Srebrenicaima, koji oni ne vide.

Dejan Petrović



12

Dječija ljubav prema crtanju,•slikanju i modelovanju prera-sla u strastveni hobiIzrađuje unikatne skulpture i•suvenire od odbačenih mate-rijalaRad sa mladima pričinjava•mu posebno zadovoljstvoProdajna izložba doprinos•obogaćivanju turističke ponu-de Srebrenice

Pedesetogodišnji Srebreničanin Mir-ko Sekulić po struci je ugostitelj, alise bavi građevinskim poslovima odkojih izdržava porodicu te izradomskulptura, reljea, ontana i raznihukrasnih predmeta kao i različitimtehnikama slikanja.

Kaže da je od djetinjstva volio crta-nje, slikanje i pisanje i ta ljubav ga

nije nikada napustila. I dok je radiou ugostiteljstvu, slobodno vrijemeprovodio je slikajući, tražeći u priro-di, obrađujući i izrađujući unikatneukrasne predmete, skulpture i suve-nire eksperimentišući sa različitimmaterijalima.

Od završetka rata zbog nemogućno-sti zaposlenja u ugostiteljstvu on seopredijelio za građevinske poslove i važi kao izuzetan majstor za moler-ske radove i uređenje enterijera, aliradi i druge poslove u građevinar-stvu.

„Vraća dušu“ odbačenimpredmetima

— Slikanje, izrada nakita, suvenirai skulptura predstavljaju mi zado-

voljstvo i relaksaciju od teških gra-đevinskih poslova. Od odbačenihpredmeta i materijala koje nađemu prirodi izrađujem suvenire i skul-pture vraćajući im „život“ i daljekorištenje kao ukrasa ili upotrebnihstvari. Pronalazim karakterističneostatke drveta, panjeve, grane, žile,čistim ih obrađujem i dobijam f-gure i neopisivo lijepe i zanimljiveoblike simboličkih skulptura. Neuništavam stabla da bih od njih ne-što napravio, priča ovaj svestranisamouki umjetnik koji po ocjenama

svih koji su vidjeli njegove radovei skulpture , ima urođeni talenat ismisao za umjetnost.

Radi i duboreze u drvetu i reske sa vjerskim motivima.

Njegov umjetnički dar nije ostao ne-zapažen. Mnogima je uređivao ente-

rijere, vajao reljee na zidovimaobjektima, pravio kamine, ukraali unkcionalne ontane u dvorma sa različitim vrstama i bojakamena ili drugih odbačenih mrijala.

Znanje rado prenosi na mlađe je vodio mnoge radionice slikana staklu, platnu i drugim mat jalima, izrade reljea od kamgipsa, gline, kao i izrade unikatukrasnih, ali i upotrebnih predmi nakita.

— Radujem se radu sa djecom. dovoljan sam njihovim intere vanjem za stvaralaštvo i željomnešto nauče, a ima ih dosta kojnakon radionica sami nastavilislikaju, modeluju, prave nakit ilbave nekim drugim kulturnimdom, kaže Mirko.

Razgovor s povodom-Mirko Sekulić



1

Dobija pozive za priređivanjeizložbi

On ističe da mu je žao što se nijemogao odazvati na poziv da radi nauređenju enterijera u manastiru Hi-landar jer kao samohrani otac nijemogao ostaviti djecu.

Učestvovao je nameđunarodnomfestivalu umjetni-

ka u Den Helderuu Holandiji, gdje je po jedan umjet-nik predstvaljaosvoju zemlju, aon je bio jedini izBiH i među broj-nim afirmisanimumjetnicima izmnogih zemalja,uspješno se pred-stavio kompozi-

cijom fotografijekombinovane saodbačenim drve-tom i kamenomkoju je pokloniogradu domaćinu.Nakon toga dobio je poziv da pri-redi samostalnu izložbu u holand-skom gradu Utrehtu.

Nedavno je u Zavičajnom muzejuu Srebrenici priredio izložbu sa ne-

koliko djevojaka koje je obučio daizrađuju unikatni nakit, što je imaloodjeka i dobili su pozive da priredeslične izložbe, dopunjene Mirkovimsuvenirima i skulpturama u Skela-nima i Bajinoj Bašti.

On kaže da dio novca koji zaradi

obavljajući građevinske posloveulaže u nabavku materijala da bise mogao baviti svojim kreativnimhobijem koji ga odmara od teškogposla sa betonom, malterom i fa-sadnim bojama.

— Radim samostalno bez bilo čijepomoći i donacija. Uživam u repa-

raciji i vraćanju života odbačenimstvarima izrađujući od njih razno-like, neobične i unikatne suvenire,nakit, ramove, korpe, lampe te skul-pture i druge ukrasne i upotrebne

predmete od drveta, kamena, sta-kla, trske, keramike, školjki, metala,plastike i drugih materijala, pričaovaj entuzijasta.

Godinama je, kaže, svoje unikat-ne suvenire poklanjao ljubiteljimaumjetnina koji su posjećivali Sre-

brenicu i njegovi radovi se nalazširom svijeta.

Nedavno je registrovao Umjeničko-zanatsku radnju „Centar“ otvorio izložbeno-prodajni prostor u srebreničkoj robnoj kući koizgleda kao mini galerija unikatniumjetnina.

— Želim da javnosti pokaže

šta i kako radii da zaintereso vanima podim svoje radovkako bih neštunovčio i obebijedio sredstvza život i dalkreativni rad jizdržavam i dvo jicu sinova knemaju zaposl

nja. Cijenim d je ovakva radnpotrebna gradčiji posjetionemaju gdje kupiti neki suven

koji bi ih podsjećao na boravak Srebrenici, kaže Sekulić.

Ističe da mu je ci lj da u ovaj prodani prostor uvrsti predmete iz kućnradinosti, posebno ženske ručne ra

dove, što treba da obogati turističkponudu ovog, nekada turističkomjesta i afirmiše stvaralaštvo i kuturnu kreativnost u ovoj sredini.

M.Pej

-

n

šti v d

ubz

izi

n

nje

pčinp

ko i bi ih ods ećao



14

Emir Hajdarbegović,

Srebrenica

-Ono što bih ja izdvojio jestekoncert Gibonnija koji je ne-davno održan u Tuzli. Bilo je

zaista fenomenalno, i volio bihda se takve manifestacije češćedešavaju, ako ne u našoj opštini,onda makar u regionu.

Dragica Marković,Srebrenica

-Bila san na “Recitalu” koji jeorganizovan u biblioteci. Obo-

Emir Hajdarbegović

Dragica Marković

Aleksandra Jović

Mladenka Marinković

Ljubo Milašević

Radenko Mijatović

žavam poeziju i uvijek rado pri-sustvujem takvim događajima.

Aleksandra Jović,

Srebrenica

-“Srebrenički mozaik” je mani-festacija koja je po mom mišlje-nju obilježila protekli mjesec.

Sobzirom da je organizovan zaDan zaljubljenih, ovaj događaj

za mene ima još veći značaj.Smatram da se mladi prije sve-ga trebaju udružiti i zajedničkiorganizovati kulturne događaje.

Mladenka Marinković,

Milići

-Ne sjećam se ni jednog kulnog događaja iz februara seca.

Radenko Mijatović, Milići

-Čini mi se da je bila dječijazorišna predstava u školi.

Ljubo Milašević, Milići

-U februaru u opštini Mnije bilo nekih kulturnih

gađaja, koji bi privukli mpažnju. Pomenuo bih, ipak,

čiju predstavu koja je nedapriređena za milićke osnodok su stariji ostali uskraza kulturne sadržaje. Ličnomene je snažan utisak ostanedavno održana manifest“Izbor za pjesmu Evrovizije”



1

P ubertet, prije nego što shvatiš da si tinejdžer, shvatiš da te

„drma“ pubertet. Sve misliš „Aha,u redu je,znaću ja kada će tootprilike da se desi!“. I onda se po-

gledaš u ogledalo i osoba koja gledanazad u tebe ima ogromnu „bubu-ljicu“ na čelu, tako veliku da skreće

pažnju od svih lepih stvari na tebi.

Oči koje si smatrao tako lepim, vese-lim, oči koje su govorile „zaljubićeš se u mene“ sada su u drugom planu.Tvoj,za tebe,prelep osmeh i zubi kojisu tolikooooo beli poput netaknutog snežnog pokrivača sada deluju takonevidljivo kao da je neko gazio poistom tom pokrivaču. Ali kada za-nemariš sav taj spoljašnji izgled vidiš da „unutra“ nije ništa bolje.

Ni sam nisi siguran šta je to što že-liš, ne znaš šta hoćeš, mislim, znaš šta hoćeš-vidiš jednu lepu devojku,

pogledaš je dobro, prokomentarišeš svaki detaljčić na njoj i naravno ka-žeš ostalima nekoliko stvari koje suti zapale za oko. Nakon toga siguransi da želiš da budeš s njom. Poslenekolicine dugih razgovora, i krat-kotrajnih sretnutih pogleda, moždanekih kraćih šala shvataš da ti je to

sada devojka. Da, lepo je imati ne-koga pored sebe ko te „VOLI“, imatinekoga koga možeš nazvati šeće-rom, grudvicom, pudlicom, čak sesmeš dotaći i životinja poput „mačemoje“ ili kada se posvađate pa nerazmišljajući kažeš „kravo jedna“

preokrenućeš to u onaj lepi, slatkinadimak i sve je uredu. A onda,onda naiđe nova devojka, nazovimo

je osobom X, da osoba X. Dovoljno je da ona prođe pored tebe i njen plan „Zavedi i uništi ono staro“ po-činje. Moguće da je ona bila tu i pre,ali ti nisi ništa video niti primetio.

Moguće je da je rekla „ćao“, ali za

tebe tako „zaljubljenog“ zvučalo jekao da je neko rekao „Šzgdnj“, a titako pogubljen, izgubljen u vreme-nu i prostoru ne znajući šta se de-šava samo se okreneš i „baciš kez“.Onda ona pomisli „Bože,nešto nijeu redu sa mnom...“, pogleda dobrona šta liči i samo se kiselo nasmeje.Sutra osoba X se pretvara u osobuiz snova, da, sasvim je sigurno da

ti sada izgleda kao da je smršala,a ti logično, okreneš se za njom, aona na svom glupom spisku prekri-ži tačku „pogledao“. Sledećeg dananadaš se da će te pozdraviti jer sise naravno to jutro molio Bogu date bar pozdravi, ali kada ona nai-đe ti si taj koji prvi kaže ćao, a onasamo prođe i posle toga se ironičnonasmeje i prekriži tačku „zbunjen“,i onda kada počneš da se raspituješ,

kao ko je, odakle je, obavezno tra-žiš njen broj i vidiš da li ima dečkai takve gluposti, tu u tvojoj blizini senađe „špijun“. A onda dolazi zadnjatačka „gotov je“.Onda se ti osećaš trulo, kao da je neko na tebe proliokanturinu ‘ladne vode, a na kraju

kada misliš da nemaš više šansda si konačno „popio“ poraz-pojase TA! Stane pored tebe i počne d

priča, gleda te pravo u oči, cilja, među prstima vrti svoju svilenkastkosu, čak te možda i malo gurne se smeje tvojim šalama iako znaš dsu užasno glupe. A onda pomisliš nonu tvoju siroticu, koja te čeka, koj

je glupavo ubeđena da si ti taj pravda si joj ljubav života. A ona dobij

poruku da morate razgovarati. I nakon dugog razgovora, ma koga zzam, nakon kratkog razgovora onodlazi uplakana i besna govoreći dsi konj ili bilo koji pripadnik seoskstoke.Ti ostaješ, sam, izgubljen msleći samo na onu drugu, a iskržljale reči tvoje BIVŠE devojke zvuče

kao “Bla, bla, blaaa, bla, bl, aaaaSutra naravno svi znaju šta se do godilo.Verovatno si sada kreten slično, ali ni to nije sada bitno,osob

X je završila svoj plan i možda se vđala s tobom jedno sedam dana, ai to iz sažaljenja. I napokon kada ssve završi i kada svi znaju sve-sledrečenica koju ne možeš da izbegne“Svi muškarci su isti!“, da to je t

famozna rečenica. Eto šta pube

tet uradi od čoveka, postaneš ISTKAO SVI!!! I sada zasigurno sedkući i pišeš nešto ovako i nadaš sda će pubertet uskoro proći.

FILIP JOKANOVIĆ IISrednjoškolski centar Srebrenic

\ačko stvaralaštvo

Prosta ljubavna stvar



16

[uma u prolje}e[uma u prolje}e

Učenici – novinari

Ona se zove Samra Ahmetović. Ide upeti razred osnovne škole u Potoča-re, gdje i živi.Pored svih obaveza kojeima prema školi, Samra, ipak, nalazislobodno vrijeme za svoj hobi – slikar-stvo.

„Želja za slikanjem javila se još od ma-lih nogu. Gledala sam kako moj otacslika i izrađuje predmete i fgure u dr-

vetu. Satima sam sjedila pored oca,

gledala i zaljubljivala se u slikarstvo,kaže Samra.

Samra se osjeća posebno dok crta lije-pe i zanimljive slike koje u sebi nose re-alnost i neobične su. Prosto se ne možepovjerovati da ih je uradila djevojčicaod samo deset godina. Ona je enomenu slikarstvu.

Samra je svestrana, ali vjerujemo da jeneće napustiti želja za slikanjem. Ona

na svijet ima širok pogled koji je vodi usvjetliju budućnost.

SAMRA – FENOMEN USAMRA – FENOMEN U

SLIKARSTVUSLIKARSTVU

Često se sjetim te šume. Onako izčista mira. To je valjda zbog togašto sam tu provela divne trenutke saprijateljima i porodicom. Još uvijek ponekad idem, samo da osjetim tunjenu toplinu.

Drveće u njoj je veoma visoko itanko. Sjećam se svakog toplog pro-ljetnog dana provedenog u lijepojšumi.

Našim majkama brali smo cvijećena livadi odmah pored šume. Igra-li smo se raznih igara, bilo nam jeuvijek zanimljivo, pogotovo poreduskog potočića koji protiče duži-nom cijele šume. “Naša šuma“ zvalismo ovaj kraj.

Uvijek kad bismo se vraćali kući, raz-govarali smo o „Našoj šumi“. Pričalismo kako je ona puna raznih boja,

čistog zraka i proljetne čarolije knikad nismo mogli odgonetnuti.

Kako smo rasli, naša žudnja

igrom je bila sve manja i manja. rjeđe smo odlazili tamo, ali ćemuvijek sjećati „Naše šume“ i njetoplog proljetnog mirisa u kosmo uživali.

Mišala MuharemVII 3 Osnovna škola Poto

(Ovo je tekst Senije Duraković učenice V razreda Osnovne škole u Potočarima

šite nam i vi o svojim drugarima, o njihovim aktivnostima u sekcijama – likovmuzičkoj, literarnoj... o uspjesima na takmičenjima...)

Samra Ahmetović V razred

Područna škola Potočari

Samra Ahmetović V razred

Područna škola Potočari



1

“Ljubav naša je na raskrižju gdje svijet počinje i završava se”(Tagore)

Gluva je ova noć kada ljubavi umiru bez ijedno zbogom.Čujem nešto kako ubrzano diše - da čujem srce svoje.Najdublja tajna u njemu se krije.Razgolitiću svoj život pred očima tvojim, reći ću ti šta ovo bolno srce snije.Gdje su obale njegove, a gdje dno?Da li u plavim očima nekim?Da li u rukama koje ga miluju?Ili se samo u ogledalu duše moje - u sablasnoj tišini pogled tvoj krije.Otkriću ti tajnu jednu: Dok pišem stihove ove, drhtim, a kiša tiho pada i unosi strep-nju.Soba je hladna, mjesečina korača put mojih uspomena, sama sam, ali osjećam kakomoje pero razdragano ispisuje ove rime.

Krenem, pa stanem, ustuknem, pa nastavim dalje.Čeznem da ti kažem najdublje šapate srca svoga.Bezmjerno silne osjećaje moje, strasti koje se burno roje.Ali, ti si kao sjena, tvoj pogled je kao taština, tvoj korak se gubi u suton zvijezda inestaje u vrtlogu noći.Čeznem da se privijem uz grudi tvoje, da poljupcima ispijem vino sa usana boje viš-nje.Ali osjećam ti drhtav uzdah u glasu.Da li se plašiš ljubavi moje?Nemoj, to samo čuješ razbijenu zrncad moga srca kako zvecka u dubini duše tvoje.O, ti anđele zemaljskog kova zašto tako drhtiš večeras?Ne plaši se! Noć je ova tako mlada. I mi smo mladi.Ne plaši se, raširi ruke!Pusti kapi aprilske kiše da prospu po zemlji poljupce svoje.Okiti svoje zlatne skute melodijom rime moje.Jer, ja sam kao divlja ptica koja je ukrala plavetnilo tvojih očiju,I sa strepnjom igre davanja i odricanja poziva te večeras u slobodu,u ljubavlju satkanu kočiju svoju.

Andrea MaleševićSrednjoškolski centar Srebrenica

rad učenice Anje Aćimović III 2OŠ “Vuk Karadžić”Bratunac



18

DANIJELA

Danijela je mene prije mjesec dana srela.

Sudarili smo se u školi, ali to me više ne boli.

Ja sam se odmah zaljubio u nju,

Sa mnom je u svakom lijepom snu.

Ona ima posebnu ljepotu

Kakvu prvi put vidim u životu.

Kada vidim njene prelijepe oči,

Moje srce odmah skoči.

Kada nju neko dira,

Mene to zaista nervira.

Ona je prelijepa i ja nju volim,Kada bih je izgubio, ne bih mogao

Da prebolim.Bojan Skočo VII 1

OŠ „Aleksa Jakšić“, Milići

rad učenika likovne sekcije OŠ “Vuk Karadžić”Bratunac

Milica Ćirković III2 OŠ “VukKaradžić”BratunacJasmina Šečić VI razred Područna škola Potočari



1

ISPOVIJED JEDNOG SINA

Ti si ta koja me je donijela na ovaj svijet.

Ti si ta koja osjetiš kad ja tugujem, kad sam srećan.

Ti si ta koja me čuva od zla.

Majko, za to sam ti zahvalan. Ti si ta koja me razumij

koja mi daje snagu, koja brine o meni.

Sada sam veliki, ali tvoja pažnja preme meni

Nije se nimalo promijenila.

Sada sam daleko od tebe. Znam da, majko, misliš Svaki dan na mene, mislim i ja ne tebe, majko.

Brojim dane od kada sam otišao. Sve se pitam,

da li si se razboljela, da li ti je teško?

Niko me ne razumije osim tebe.

Znam da čuvaš moje slike iz djetinjstva,

Čuvam i ja tvoje.

Ispod grožđa, pored stare lipe, mali sam bio,

u krilu tvom sam sjedio.

A na tvome licu teške brige, kako ću da odrastem.

Ali, bićemo skupa, to ti obećavam,

Ispod grožđa, pored stare lipe.

Rijad Hasanović IX razreOsnovna škola Potoča

rad učenika likovne sekcije OŠ “Vuk Karadžić”Bratunac

Dženan Lolić VI razred Područna škola Potočari

Jovana Milovanović II razred Područna škola Potočari



KULTPUT, glasilo iz kulture za opštine Srebrenica, Milići i Bratunac. Izdavač: Udruženje „Prijatelji Srebrenice“. Za izdavačDragana Jovanović. Glavni urednik: Sadik Salimović. Redakcija: Miro Pejić, Ivana Nešković, Sanja Trifović, Dejan PetrovKrstina Ćirković, Goran Perić, Dalibor Bačić i Slađana Brajović. Adresa Trg Mihajla Bjelakovića bb Srebrenica. Tel. 056 44465. Tiraž 2000. Kultput izlazi mjesečno i besplatno se distribuira. Štampa: Haro-gra Tuzla. Za štampariju: Zinka Ponjav

Dosada{nji na{iDosada{nji na{ibrojevibrojevi

Documents

KULTPUT [broj 6, februar 2011.]