Kupina i Malina

UZGOJ MALINE I KUPINE

Novembar, 2006 godine

Uzgoj mal ine i kupine

Kurtović M ., Jusović H. Kanlić K ., Jelešković A., Maličević A. 2

¨UZGOJ MALINE I KUPINE¨

Priredili:

Prof. dr Mirsad Kurtović, Adnan Maličević

Poljoprivredno-prehrameni fakultet Sarajevo

Izdavač:

Caritas Goražde

Tiraž:

200 prim jeraka



I d i o

KONVENCIONALNA TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE I KUPINE



U V O D Malina (Rubus idaeus) i kupina (Rubus spp.) u svjetskoj poljoprivrednoj praksi predstavljaju dvije ekonomski izuzetno vrijedne vrste voćaka. Takođe, ove kulture su veoma dobro prilagođene za uspješan uzgoj, spram agro-klimatskim uslova kojima se odlikuje Bosna i Hercegovina. Iako je njihova trenutna proizvodnja u BiH obimom mala, naša zemlja posjeduje izuzetne mogućnosti za ekspanzijom proizvodnje istih, kako za domaće, tako i za inostrano tržište, i to bez obzira dali se radilo o stonom voću, zamrznutim plodovima, ili pak njihovim prerađevinama (sokovi, džemovi i dr.). Mnogobrojni su razlozi za nisku produkciju plodova ovih kultura, a između ostalih posebno se izdvajaju: Niska otkupna cijena plodova, kao rezultat monopolističkog pristupa

domaćih prerađivačkih kapaciteta. U BiH 90% od ukupne proizvodnje, posebno maline, namjenjeno je hladnjačama. Ovakav pristup ogleda se u tome što bosanskohercegovački kupac još uvijek nema u tolikom obimu pristup za kupovinom svježih plodova, s jedne strane, te neadekvatna ambalaža i kvalitet plodova koji se kao svježi nude na tržištu od strane proizvođača, s druge strane, te je i on sam ograničen samo na domaće tržište. Iz ovog razloga većina proizvođača se orjentiše ka domaćim hladnjačama, kojih je u našoj zemlji još uvijek nedovoljan broj, te istim isporučuju robu po prilično niskim cijenama. Ovdje je važno napomenuti da se značajna ekonomska dobit za proizvođača voća može ostvariti, u pravilu, ukoliko se roba koju nudi, proda kao stona.

Sl.1. Adekvatna ambalaža za plodove maline u nastupu na tržište zemalja

Evropske Unije Nizak tehnološki nivo u proizvodnji. Ovdje se prije svega, kod maline

posebno, misli na veoma siromašan sortiment, obzirom da 95% ukupne proizvodnje u BiH predstavlja sorta Wilamette, a kod kupine, sorta Tornfree. Takođe, nedostatak rasladnih objekata za adekvatno skladištenje plodova do momenta isporuke tržištu, ovom problemu daje posebnu dimenziju. Dakle, prisutnost svježih plodova npr. maline na tržištu samo tokom kraćeg perioda godine u kojem se javi i maksimalna produkcija drugog voća, uz egzistiranje neadekvatnih uslova čuvanja,



dovode farmera ponovo u poziciju da svoju robu plasira hladnjači. Još jedan faktor koji ima bitan uticaj u proizvodnji maline i kupine, koji se inače na isti način odnosi i spram svih ostalih vrsta iz grupe jagodastog voća je usitnjeni posjed, pri čemu su budući proizvođači rijetko u poziciji za donošenje pozitivne odluke u smislu zasnivanja novih zasada na većim površinama. Iako je proizvodnja maline i kupine obzirom na klimatske i zemljišne uslove koje posjeduje BiH, sigurna i povoljna, te omogućuje zavidne prinose, te prema tome i ekonomske rezultate, obično se novopodignuti zasadi ovih kultura zasnivaju na površinama 1-2 dunuma. Ovdje je važno napomenuti da je površina novopodignutog zasada od 2 dunuma, generalno donja granica ekonomske isplativosti u proizvodnji jagodastog voća, dok zasadi zasnovani na manjim zemljišnim površinama, u ekonomskom smislu predstavljaju amaterski pristup.

Pojava bolesti i štetočina. Posljednjih godina uzgoj maline u BiH suočen

je sa ogromnim problemima kada su u pitanju bolesti i štetočine. Neadekvatan sadni materijal, osjetljivost sorte, nepravilno odabrana parcela, godina sa obimnom količinom padavina, neki su od često pominjanih razloga za masovnu pojavu sušenja zasada maline. Ova pojava posebno je izražena u Istočnoj Bosni, gdje se farmeri sve manje opredjeljuju za ovakvu vrstu proizvodnje. Rješenje ovog problema, uz uređeniju zdravstvene ispravnosti sadnog materijala, ogleda se i u uvođenju novih kultivara maline otpornih prema pomenutim, posebno patološkim pojavama, kako bi se i ovako mala produkcija održala, a naravno u narednom periodu razvijala u pozitivnom smislu.

Sl.2. Masovno sušenje malinjaka tokom 2005/06 g. na područu

Istočne Bosne Razvoj tržišta stolnog voća, u dopuni sa prerađivačkom industrijom takođe, veoma je važan segment za realizaciju maksimuma proizvodnje navedenih kultura, koji omogućuje stabilan profit farmeru. Dugoročni razvoj tržišta stolnog voća i prerađivačkih kapaciteta za preradu maline i kupine zahtijevat će kontinuirana poboljšanja u proizvodnji, te tehnologijama postupaka nakon berbe, a sve vezano za produženjem perioda plodonošenja, uz uvođenje novih kultivara, te korištenje različitih savremenih zaštitnih struktura. Prinos maline i kupine od dvije tone po dunumu plodova



namjenjenih svježoj potrošnji predstavlja minimum koji se može realizovati primjenom propisanih tehnologija uzgoja. Na kraju, treba naglasiti da proizvodnja maline i kupine, i pored troškova koji uključuju cijene sadnog materijala, sistema za navodnjavanje, troškove sredstava za zaštitu od bolesti i štetočina, struktura koje čine naslon pri špalirskom uzgoju, te radne snage prilikom sadnje, rezidbe, zaštite, a posebno berbe, ipak može biti vrlo profitabilna. Takođe, istovremeno postoje čvrste domaće i internacionalne tržišne prilike za sve proizvođače koji mogu proizvesti dosljedne količine, ali i plodove visokog kvaliteta ove dvije vrste voćaka. Međutim, izuzetno je važno napomenuti da naši proizvođači moraju da se upoznaju, te potom slijede standarde po pitanju kvaliteta i zahtjeva koji vladaju na tržištu zemalja EU kada je u pitanju proizvodnja i maline i kupine, što je garancija njihove konkurentnosti i aktuelnosti. Svrha ove publikacije je da jasno predstavi obimne tehničke informacije o svim aspektima proizvodnje maline i kupine, kako bi proizvođači mogli biti konkurentniji na današnjem surovom tržištu plodova i ovog voća. Brošura je namijenjena prije svega kao preporuka za one proizvođače koji se po prvi put planiraju baviti ovim oblikom proizvodnje, ali i kao dopuna prethodnim i sadašnjim iskustava i svim ostalim farmerima koji se već dugo vremena bave uzgojem maline i kupine.

Sl.3. Vrhunska tehnologija – mašinsko branje plodova maline Postoji niz zajedničkih karakteristika kao što je npr. priprema zemljišta, sadnja i dr. koji važe za uzgoj obje tretirane vrste voćaka, te će se ta problematika u narednim poglavljima obraditi kao zajednička, dok će pojedine specifičnosti, kao što su rezidba i sistemi uzgoja, biti naglašeni, posebno za svaku vrstu. Takođe, često puta proizvođači maline odlučuju se i za uzgoj kupine zbog niza zajedničkih osobina, kao i da bi što veći dio godine bili prisutni na tržištu sa svojim plodovima, te će ova brošura i jednima i drugima nadamo se biti od cjenjene koristi.



1.1. Značaj uzgoja maline i kupine Pomološka klasifikacija svrstava malinu i kupinu u grupu jagodastog voća, i u istoj, po važnosti, zauzimaju drugo i treće mjesto, odmah iza jagode. Obzirom na njihove biološke odlike, ekološke i tehničko-tehnološke zahtjeve, polivalentnost u pogledu upotrebe plodova, mogućnosti plasmana i sl., za naša voćarska područja, malina i kupina predstavljaju najprespektivnije vrste iz grupe jagodastog voća. U odnosu na mnoge druge vrste voćaka, malina i kupina imaju niz prednosti, koje se uglavnom ogledaju u sljedećem:

- mogu se uspješno gajiti i na nešto slabijim zemljištima, - nemaju velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uslova, - brzo stupaju na rod i daju redovne prinose, - omogućuje brz obrt kapitala, - rizik u proizvodnji je mali, - tehnologija uzgoja je jednostavna, - intenzivno su radne kulture i omogućuju angažovanje i fizički slabije

radne snage (žene, djeca, starije osobe i invalidna lica), - daju plodove izuzetne hranljivevrijednosti. Osim toga plodovi imaju

dijetalni, kao i profilaktički značaj. U sebi sadrže: šećere, kiseline, mineralnematerije, pektinske materije, celulozu, bjelančevine, masnematerije i vitamine. Posjeduju i ljekovita svojstva (plodovi maline imaju antikancerogeno djelovanje),

- odlikuju se kontinuiranim sazrijevanjem i berbom plodova, čime se omogućuje poželjan raspored radne snage,

- tražen su proizvod na tržištu, bilo kao stono voće, ili kao sirovina za čitav niz prerađevina.

Sl.4 i 5. Svježi plodovi maline i kupine



2. EKOLOŠKI USLOVI 2.1. Ekološki uslovi za uzgoj maline Zemljište - Malina nema specifičnih zahtjeva u pogledu zemljišnih uslova za njen zavidan uzgoj. Ipak, najviše joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlažna (75%), slabo kisela (pH 6), srednje teška (sa oko 50% gline) i plodna zemljišta (sa oko 5% humusa). Gajnjače i duboki aluviji najpovoljniji su tipovi zemljišta za uspješno gajenje maline. Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najčešće može naći u brdskim područjima, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz povećanu vlažnost vazduha i nešto niže ljetne temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama i do 2000 m, proizvodna područja koja se preporučuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od 1000 m. Za uspješan uzgoj maline najpodesnija su područja umjerene klime (srednje mjesečne temperature oko 10°C i godišnje sume padavina 800-1000 mm, uz njihov pravilan raspored), sa nešto svježijim ljetima i umjereno oštrim zimama. Takođe, za dobro projektovan malinjak, preporučuju se sjeveroistočne il i sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%. Malina cvjeta nešto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost od izmrzavanja (posljedicu ranih proljetnih mrazeva). Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu može se odraziti prvenstveno na bočna razgranjenja na dvogodišnjim prirastima. Dobro sazreli prirasti maline uspješno odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih godina se ipak mogu pojaviti manje ili veće štete od mraza. Faktori koji utiču na osjetljivost prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu pažnju su:

- nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena biološka odlika,

- loša zdrvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja može biti posljedica prekomjernog đubrenja azotnim đubrivima na kraju vegetacije,

- oštećenja prirasta izazvana napadom štetočina ili biljnih bolesti,

- nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu kretanja vegetacije i dr.

Sl.6. Sazreli-odrvenjeli izdanak maline, kao uslov podnošenja nižih

temperatura tokom zimskog mirovanja U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte veće snage rasta koja će obezbjediti snažnije priraste koji se



najčešće ne postavljaju tokom zime uz naslon, već se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zaštićeni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljeće ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoštećenih podižu u vertikalan položaj i vezuju za žicu naslona. 2.2. Ekološki uslovi za uzgoj kupine Zemljište – Mada se kupina može uzgajati na različitim staniština, ona preferira duboka, srednje teška zemljišta (50-60% gline), sa umjerenom vlažnošću. Ovakva zemljišta relativno su prikladna za održavanje-obradu, dobro zadržavaju vlagu, a uz povoljnu plodnost (5% humusa), obezbjeđuju važne predispozicije redovne i dobre rodnosti. Zemljište treba isto tako da bude povoljne pH reakcije, a optimalna vrijednost ovog parametra za kupinu je 6,5-7,5. Kiselost sredine veća od navedene gornje granice može da uzrokuje hlorozu na biljkama usljed nedostatka željeza. Veoma često pri izboru zemljišta za uzgoj kupine koristi se pravilo da ona zemljišta koja odgovaraju gajenju maline, odgovaraju i kupini (gajnjače, duboki aluviji i sl.). Svježe krčevine za podizanje zasada kupine ne dolaze u obzir, a kao dobre predkulture i za ovu vrstu mogu se preporučiti leguminoze (grašak, boranija, heljda i sl.). Klimatski uslovi – u okviru prirodnih populacija kupina se može naći i u relativno surovijim klimatskim uslovima u odnosu na jagodu i malinu, mada ista u pogledu zahtjeva za ovim faktorima ima slične biološke predispozicije. Ona se uspješno može gajiti na nadmorskim visinama do 700 m. Najbolje uspjevanje ove kulture je na nadmorskim visinama 200-500 m, a ukoliko se želi gajiti izvan ovog intervala odabiru položaja budućeg zasada treba posvetiti posebnu pažnju. Područja umjerene klime, sa svježim ljetima i umjereno oštrim zimama, napodesnija su za uspješan uzgoj kupine. Takođe, nagnuti tereni do 6% nagiba najpogodniji su za podizanje kupinjaka, obzirom da se na istim u kritičnim periodima, na početku i na kraju vegetacije, ne zadržava veća količina vode i vlažan vazduh, a u zimskom periodu, postepeno otapa snježni pokrivač koji dugo služi kao koristan izolator od nepovoljnog dejstva niskih zimskih temperatura. Sl.7. Ukoliko se tokom zime izdanci kupine vežu uz žicu naslona, postoji

opasnost od izmrzavanja istih U južnim područjima i na manjim nadmorskim visinama kupinjake treba podizati na sjevernim, sjeverozapadnim i sjeveroistočnim položajima, dok u sjevernim krajevima i na većim nadmorskim visinama prioritet treba dati južnim ekspozicijama, a potom jugoistočnim i jugozapadnim.



2.3. Štete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline i kupine Određeni kultivari maline i kupine podložni su izmrzavanju tokom zime, posebno tokom hladnog zimskog perioda sa minimalnim sniježnim pokrivačem. Osim toga, toplo vrijeme tokom jeseni nakon kojeg uslijedi nagli pad temperatura može izazvati izmrzavanje izdanaka, budući da isti nisu dovoljno sazreli i aklimatizovani za takvu ekstremnu promjenu uslova. Simptomi većihih ozlijeda izazvanih izmrzavanjem očituju se sporadičnim oštećenjem generativnih pupoljaka na izdancima, koji se primjete u proljeće druge godine. Oštećenja izazvana izmrzavanjem manifestovat će se kao sporadičao buđenje generativnih pupoljaka, uz isprekidane fleke izumrlog tkiva u obliku tački na izdanku.

Sl.7 i 8. Jako izmrzavanje izdanaka maline sorte vilamet čiji su idanci tokom zime ostali u uspravnom položaju (lijevo); Sporadično izmrzavanje reducira buđenje generativnih pupoljaka druge godine - sorta maline vilamet (desno)

Štete od izmrzavanja kod dvogodišnjih kultivara maline mogu biti spriječene puštanjem izdanaka da padnu prema zemlji u kasnu jesen, kako bi se tokom zime nalazili pod sniježnim pokrivačem koji predstavlja dobar izolator i time štiti izdanke od izmrzavanja. Dakle, ne preporučuje se izdanke maline sorti vilamet ili miker tokom zime ostavljati uspravno, tj. vezane uz naslon. Takođe, isto iskustvo, u pogledu izmrzavanja izdanaka maline, važi i za priraste kupine, te se u cilju neželjenih efekata i kod ove kulture izdanci ne vezuju preko zime, već se slobodno puštaju po zemlji, da bi se tek u proljeće po odabiru i prestanku opasnosti od niskih temperatura vazduha (posebno golomrazice) vezivali za žicu naslona.



3. BIOLOŠKE OSOBINE 3.1. Biološke osobine maline Malina je višegodišnja, žbunasta, listopadna biljka čiji podzemni i nadzemni sistem čine dvije grupe organa: vegetativni i generativni. U vegetativne organe, koji su u funkciji održavanja života, spadaju: korjen, stablo i list, a u generativne, koji su u funkciji produženja vrste: cvijet, plod i sjeme. Sl.9. Vegetativni i generativni organi maline Podzemni sistem ili korijen u osnovi je vegetativni organ maline, obično je dobro razvijen i posjeduje radijalnu simetriju. Pored intenzivnog rasta u dužinu, korijenov sistem maline odlikuje se i izraženim sekundarnim debljanjem, čija snaga rasta opada sa starošću jedinke. Najveća masa korijena ove vrste voćaka razvija se na dubini do 50 cm, dok rijetko pojedino korijenje dostiže dubinu i do 1-1,5 m. Generalno, potencijalne mogućnosti rasta i razvitka podzemnog sistema maline u intenzivnoj proizvodnji ne dolaze do izražaja, odnosno ova kultura definiše se kao vrsta sa plitkim korijenom, što u odnosu na masu nadzemnog sistema uslovljava obavezu

podizanja naslona, ali i izuzetno dobru pripremu zemljišta za zasnivanje budućih malinjaka, te kasnije njegovo besprijekorno održavanje. Sl.10. Izgled korijena maline Iz predhodno navedenog, u praktičnom smislu može se zaključiti sljedeće: nadzemni

sistem maline u potpunosti se obnavlja iz korijena, te i manja oštećenja istog mogu imati velike posljedice na prinos. Iz tog razloga medij u kojem se korijen razvija mora biti takvih karakteristika da omogući nesmetano buđenje pupoljaka i pojavu novih prirasta, gdje je posebno važno da isti ne smije ležati u vodi, zbog čega uslijed nedostatka kiseonika dolazi do gušenja, a zatim do pojave bolesti koja izaziva trulež korijena, i konačno slijedi odumiranje podzemnog sistema. Korijen maline nikada se ne prekriva različitim materijalima u smislu malčiranja, obzirom da bi isti spriječili pojavu mladih prirasta.



Nadzemni sistem maline nije u tolikoj mjeri trajan kao korijen. Obzirom na plodonosne karakteristike, odnosno na vrijeme plodonošenja, generalno postoje dvije podgrupe maline: jednogodišnje i dvogodišnje. Dvogodišnji tip maline plodonosi na dvije godine starim izdancima tokom četiri sedmice sezone sazrijevanja u periodu juni i juli. Ovom tipu pripadaju skoro sve maline koje se trenutno uzgajaju u BiH, uključujući kao predstavnika sortu Willamette, koja učestvuje sa 95% ukupne produkcije. Meeker je drugi sorta iz ove grupe, koja se uzgaja u daleko manjem obimu. Dakle, prve godine po sadnji kod ovog tipa maline nema roda. S druge strane, jednogodišnji tip maline plodonosi na vršnom dijelu jednogodišnjeg izdanka tokom nekoliko mjeseci u periodu august - oktobar, nakon čega se isti suše i propadaju. Tipičan predstavnik ovog tipa maline jeste heritrejdž, autumn bliss i dr. Obzirom da se u BiH dominantno za sada uzgaja dvogidišnji tip maline, u nastavku pažnja će biti usmjerena samo na ovu grupu navedene kulture. Osnovu nadzemnog sistema maline čine dvogodišnji prirasti koji su nosioci rodnih elemenata i koji po donošenju roda odumiru. Dakle, u morfološkom smislu, kod maline moguće je razlikovati dva tipa prirasta koji čine strukturne dijelove nadzemnog sistema: Izdanci – prirasti

nastali iz vegetativnih tačaka rasta na korijenu – žive dvije godine

Dakle, kod maline postoje dva tipa pupoljka: vegetativni koji se nalaze na podzemnom sistemu – duž korijena, i generativni (mješoviti) koji se nalaze u pazuhu lista jednogodišnjih izdanaka. Sl.12. Vrste i položaj pupoljaka kod maline

Izbojci – jednogodišnji prirasti (plodonosni mladari) iz tačaka rasta (generativnih pupoljaka) na nadzemnom sistemu - izdnacima.

Sl.11. Nadzemni sistem maline: a) vegetativni prirasti - IZDANCI, b) plodonosni mladari - IZBOJCI



Morfogeneza grma kod dvogodišnjih sorata maline, kroz vegetacione cikluse, odvija se na sljedeći način: Prve godine počinje rast i razvoj prirasta iz vegetativnih pupoljaka na

korijenu (rast i razviće izdanaka). Početak diferencijacije pupoljaka na izdancima (svi pupoljci na izdancima bit će generativni).

Druga godina – rast i razvoj postranih prirasta sa rodnim elementima

(plodonosni mladari) iz generativnih (rodnih) pupoljaka prošlogodišnjih prirasta (izdanaka). Nakon plodonošenja i berbe prirasti sa rodnim elementima odumiru, odnosno dvogodišnji prirasti (izdanci) se eliminišu.

Sl.13. Morfogeneza grma kod dvogodišnjih sorti maline: prva godina - a) pojava mladih izdanaka, b) vegetativni rast izdanaka, c) opadanje lišća i ulazak

u fazu mirovanja; druga godina – d) buđenje generativnih pupoljaka i razvijanje plodonosnoh mladara, plodonošenje, e) nakon berbe prirodno

sušenje od vrha prema dnu, uklanjanje prirasta do osnove 3.1.1. Razmnožavanje maline Malina se može razmnožavati na više načina. Međutim, u praksi posebnu primjenu nalaze sljdeća dva načina razmnožavanja: razmnožavanje reznicama korijena i razmnožavanje zrelim i zelenim izdancima. Razmnožavanjem reznicama korijena ostvaruje se ubrzano umnožavanje maline. Naime, korijenove reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan razvijen podzemni pupoljak, a optimalno je 2-3. te na ovakav način izrezane reznice trebaju imati dobro razvijene žile, sa najmanjim prečnikom oko 3-4 mm.

Sl.14. Korijenove reznice maline



Crvena malina se masovno razmnožava zrelim ili zelenim izdancima. Najčešće je u upotrebi razmnožavanje maline zrelim izdancima. Takođe, najkvalitetniji izdanci se dobijaju iz matičnjaka maline koji su podignuti od sortno čistog i zdravog sadnog materijala, u izdvojenim zatvorenim prostorima (specijalan sadni materijal). Nakon proizvodnje izdanaka u ovakvom matičnjaku, isti se dalje mogu razmnožavati u polju (matičnjaku) koji je prostorno izolovan od drugih matičnjaka najmanje 400 m (standardni sadni materijal). Sl.15. Razmnožavanje maline izdancima – iz

vegetativnih pupoljaka na korijenu

majčinske biljke razvijaju se novi

izdanci koji se nakon određenog vremena odvajaju od korijena

majčinske biljke i predstavljaju

novonastale sadnice maline

3.2. Biološke osobine kupine Kupina je višegodišnja polužbunasta kultura čiji podzemni sistem predstavlja višegodišnji korijen, a nadzemni čine jednogodišnji i dvogodišnji prirasti. Iz praktičnih razloga, a obzirom na karakter rasta izdanaka i prirodnu formu habitusa najprikladnija podjela sorti kupine je na sljedeće grupe:

prema karakteru rasta – uspravne, poluuspravne i puzajuće, prema morfologiji izdanaka – trnovite i bestrne i na osnovu plodonosnih karakteristika – jednogodišnje i dvogodišnje.

Sl.16. Puzajući tip kupine



Uspravno rastuće kupine ne zahtjevaju naslon, obzirom da se njihovi izdanci održavaju u vertikalnom položaju bez vezivanja za potporu. Međutim, u intenzivnim sistemima uzgoja, sorte kupine iz ove grupe postižu daleko bolje prinose ukoliko se uzgajaju uz korištenje naslona. Kod puzajućih sorti kupine izdanci nemaju uspravan rast, te uvijek zahtjevaju fizički naslon kako bi se isti održali u vertikalnom položaju, odnosno odignuti od zemlje. Mada postoji nekoliko prelaznih formi, generalno kupine bez bodlji, koje uglavnom imaju puzajući rast, rjeđe poluuspravan ili uspravan predstavljaju privredno najznačajniju grupu, odnosno istu koju podrazumjeva intenzivna proizvodnja ove vrste.

Sl.17. Puzajući i uspravnorastući tip kupine generalno ostvaruje bolje prinose

ukoliko se uzgaja uz naslon Podzemni sistem kupine izraženo je razgranat, obrastao korijenovim dlačicama, a njegova snaga i dubina prodiranja prvenstveno zavisi od nasljedne osnove jedinke, ali i od uslova u kojima se isti razvija. Naime, podzemni sistem uspravnorastućih sorti kupine dominantno se razvija i grana u površinskom sloju zemljišta (0,5 m), bez značajnijeg dubljeg prodiranja, dok isti kod puzajućih kultivara dostiže slojeve i do dubine 1-1,5 m. Navedene odlike podzemnog sistema kod uspravnorastućih sorti kupine, obezbjeđuju biološku prikladnost tipu razmnožavanja izdancima, a kod puzajućih, potapanjem vrhova i ožiljavanjem reznica. Osnovu nadzemnog sistema kupine čine izdanci čiji je životni vijek dvije godine. U prvoj godini ovi prirasti rastu i razvijaju se, obično dostižući prirodnu dužinu 2-6 m, a u drugoj godini na ovim prirastima formiraju se bočna razgranjenja, nosioci roda, koji se , kao i cijeli dvogodišnji prirasti, po plodonošenju, do kraja godine u potpunosti suše.

Sl.18. Nadzemni sistem kupine



Prema tome, morfogeneza dvogodišnjeg tipa kupine odvija se na slijedeći način: iz tačaka rasta na korjenovom vratu kupine u prvoj godini razvijaju se prirasti koji te godine samo rastu i razvijaju se, a tokom zime gube lišće i stupaju u fazu mirovanja. Druge godine iz pupoljaka koji se nalaze u pazuhu listova na ovim prirastima, razvijaju se plodonosne grančice koje donose rod, nakon čega počinje sušenje cjelih dvogodišnjih izdanaka od vrha prema osnovi, a koje se do kraja druge vegetacije u potpunosti i završi. Jasno je dakle, da u drugom vegetacionom periodu, izdanci kupine ne rastu u dužinu, kao što nema niti njihovog sekundarnog debljanja, već je kod istih u ovom periodu obezbjeđeno samo razgranjavanje u funkciji plodonošenja (kao kod maline).

Sl.19. Morfogeneza kod dvogodišnjeg tipa kupine Kupina obrazuje pupoljke, kako na podzemnom, tako i na nadzemnom sistemu. Podzemni pupoljci formiraju se na podzemnom stablu, odnosno na korjenovom vratu (mjesto na površini zemlje), što znači da za razliku od maline čiji podzemni sistem nosi pupoljke svom svojom dužinom iz kojih se tokom vegetacije razvijaju prirasti duž cijelog reda, kod kupine svi prirasti se formiraju iz jednog mjesta (prikorjenski izdanci), te nema pojave mladih izdanaka duž korijena, što predstavlja značajnu razliku između ove dvije vrste voćaka i kada je u pitanju sistem uzgoja.

Sl.20. Kod maline - izdanci koji se javljaju duž korijena (lijevo), a kod kupine - izdanci se javljaju iz korjenovog vrata (desno)



Pupoljci nadzemnog sistema obrazuju se u pazuhu listova na jednogodišnjim izdancima, i to obično u skupinama po dva, raspoređeni jedan iznad drugog. Razvoj pupoljka nadzemnog sistema nije uravnotežen. Naime, pupoljci baznog dijela izdanaka razvijaju se slabo, ili se i ne obrazuju, pupoljci srednje zone izdanaka razvijaju se srednje intenzivno, dok je razvoj pupoljaka vršne zone najintenzivniji. Generalno, razvoj pupoljaka podzemnog i nadzemnog sistema uslovljen je prvenstveno sortom, ekološkim uslovima uzgoja i nivoom agrotehnike u zasadima kupine. Cvjetovi kupine su sakupljeni u cvasti, boja kruničnih listića je bijela, rjeđe ružičasta. U našim klimatskim uslovima kupina cvjeta krajem maja, tako da nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Oprašivanje kupine vrše insekti, a najznačajnija je medonosa pčela. Plod kupine može biti različitog oblika i krupnoće: okruglast, izduženo kupast, zatupasto kupast i ovalan. Boja površine ploda kupine je obično crna i sjajna (razne nijanse crne boje), a nešto rjeđe i crvena i žuta, kao i sok. Interesantno je istaći da se boja površine ploda i boja soka mogu razlikovati (npr. pokožica crna, a sok crven i sl.). Kao posebno važna osobina ploda smatra se njegova čvrstoća, jer od nje u znatnoj mjeri zavisi transportabilnost, odnosno namjena istih. Pri izboru sorti kupine, zbog transportabilnosti, više se cijene one koje imaju čvrste plodove. 3.2.1. Razmnožavanje kupine Kupina se razmnožava na sljedeće načine: sjemenom, izdancima, ukorjenjavanjem vrhova izdanaka, korjenovim reznicama, reznicama izdanaka (zrelim i zelenim) i mikro-razmnožavanjem. Za praksu najveći značaj imaju dva načina razmnožavanja i to: ukorjenjavanjem vrhova izdanaka i reznicama izdanaka. Razmnožavanje ukorjenjavanjem vrhova izdanaka koristi se samo kod puzajućih sorti kupine čiji prirasti pri normalnom rastu i razvoju poliježu po zemlji i dobro se ukorjenjuju.

Sl.21. Razmnožavanje kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanka



Proizvodnja sadnica kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanaka može se obaviti u specijalizovanim matičnjacima jednogodišnjeg ili višegodišnjeg karaktera. Jednogodišnji matičnjaci u pravilu obezbjeđuju lakšu produkciju sadnica, koje su pri tom i kvalitetnije i zdravstveno sigurnije. Ovi matičnjaci zasnivaju se uz sadna rastojanja 2x1 m i obzirom da svaka posađena sadnica obezbjeđuje i do 10 novih izdanaka nakon njihovog povijanja, zagrtanja zemljom i ožiljavanja, isti po 1 ha obezbjeđuje i do 50 000 sadnica. Ukoliko se vrši zakidanje vrhova izdanaka u cilju poticanja njihovog grananja, te potom ožiljavanja, ova produkcija može obezbjediti i do 100 000 kvalitetnih sadnica po hektaru. Razmnožavanje kupine zrelim i zelenim reznicama izdanaka primjenjuje se u slučajevima potrebe masovnije proizvodnje sadnog materijala određene sorte, a čiji je broj matičnih biljaka koje su na raspolaganju mali (razmnožavanje elitnog bezvirusnog sadnog materijala, razmnožavanje nove sorte i sl.). Zelene i zrele reznice (dijelovi izdanaka sa 1-3 pupoljka, uzeti u vegetaciji ili van vegetacijskog perioda) ožiljavaju se u kontrolisanim uslovima (staklenici), i u pogodnom supstratu (perlit, treset) i najčešće uz primjenu hemijskih supstanci (fitohormona). Naravno, ovakav način razmnožavanja je u praksi najekonomičniji, budući da se od jednog izdanka može obezbjediti neuporedivo veći broj reznica-budućih sadnica, u odnosu na npr. samo jednu, koja se dobija potapanjem vrhova izdanaka. Unutar ovog vegetativnog tipa razmnožavanja kupine, najbolje rezultate daje tehnika ožiljavanja zelenih reznica. Ove reznice čine po dva lista, i pupoljka u njihovom pazuhu. Listovi se skraćuju za gornju polovinu njihove ukupne površine, u cilju regulisanja debalansa nadzemnog i podzemnog sistema. Zelene reznice potapaju se u vlažan supstrat čije je održavanje nivoa vlažnost, kao i za svako drugo ožiljavanje, od presudnog momenta za uspješnost razmnožavanja.

Sl.22. Lisni pupoljak na reznici kupine 4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA MALINE I KUPINE U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja intenzivnih zasada maline i kupine posebno se izdvajaju sljedeće:

izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine, priprema zemljišta za sadnju, izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine, tehnika sadnje maline i kupine, izbor i oblikovanje uzgojne forme,



mjere upravljanja zasadom maline i kupine – rezidba, đubrenje, navodnjavanje, održavanje zemljišta i zaštita od bolesti i štetočina.

4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine Postoje osnovni faktori koji moraju biti razmotreni prilikom izbora mjesta za podizanje zasada maline i kupine. To uključuje: ocjenu parcele, analizu predkulture, tipa zemljišta i njegove plodnosti, potrebu obezbjeđenja odvodnjavanja, vjetrozaštitnih pojaseva, analizu osunčanosti, blizinu izvora vode i povezanost sa komunikacijama. Pod ocjenom parcele podrazumjeva se težnja da lokacija za zasnivanje zasada treba da bude dobro osunčana. U tom smislu, dakle potrebno je izbjegavati zasjenjena mjesta. Idealno, uzgajivači bi trebali izabrati zemljišta koja su dobro-drenirana, prirodno plodna, bogata organskom materijom (2-4 %), sa pH vrijednošću 6-7. Za malinu su izrazito povoljne pjeskovite ilovače ili samo ilovače, kao i dobro drenirana glinovita zemljišta. Zemljišta koja sadrže 5-10 kg/dunumu raspoloživog fosfora, 25-30 kg/dunumu kalija, 15 -20 kg/dunumu magnezija, i posjeduju kapacitet izmjeničnih kationa (CEC) od 8-16 su optimalna. Odvodnjavanje, odnosno drenaža je takođe važan faktor prilikom izbora lokacije, iz razloga što korijen maline i kupine doseže dubinu i do 1 m. Parcele koje posjeduju nepropusan sloj u ovoj zoni treba izbjegavati. Nivo podzemne vode ne smije biti viši od 1 m, obzirom da je korijen maline i kupine izuzetno osljetljiv na nedostatak kiseonika u zemljištu. Takođe, mnogi kultivari maline su podložni prema gljivicama koje inficiraju korijen, a koje dominiraju u slabo dreniranim zemljištima. Kada izumre korijen, biljka zakržlja, što je izuzetno izraženo tokom ljetnih vrućina i nedostatka vlage u zemljištu. Postoji jednostavan praktični test kojim se može ustanoviti da li je zadovoljavajuća drenaža-vodopropusnost u određenom sadnom mjestu. Naime, iskopa se rupa dubine oko 75 cm i širine 15 cm na mjestu gdje se planira zasnovati zasad, i to u periodu ranog proljeća ili kasne jeseni, kada je zemljište zasićeno-saturirano vlagom, ali nije smrznuto. Nakon toga rupa se puni sa oko 20 litara vode, te se vrši provjera nivoa iste nakon jednog sata. Ukoliko se voda zadržala na dnu rupe takvo zemljište može biti suviše vlažno za uzgoj maline i kupine. Malina i kupina trebale bi biti posađene na blagima padinama, gdje ne postoji opasnost od zadržavanja suvišnih količina vode.

Sl.23. Parcele na brežuljkastim terenima idealno su rješenje za sadnju maline i kupine



Takođe, i adekvatna vazdušna drenaža između biljaka veoma je važna za uspješan uzgoj maline i kupine. Kretanje zraka smanjuje vlažnost oko biljke i sprečava stanja koja dovode do pojava bolesti na listu. Vazdušna drenaža, takođe, smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva. Ukoliko se zasad podiže na nagnutim terenima, i na većim nadmorskim visinama treba znati da će se hladan vazduh kretati niz padinu prema najnižoj tački, obzirom da je isti lakši, što u krajnjem smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva. S druge strane, u nekim slučajevima, zasadi maline i kupine trebali bi biti zaštićeni i od jakih vjetrova, budući da isti mogu uslovljavati značajna mehanička oštećenja na plemenitim kulturama. Odabir ekspozicije iako ne kritični faktor, takođe je važan, te bi isti trebao biti razmotren pri podizanja zasada maline i kupine. Ove dvije vrsta voćaka, spram ovog faktora, preferiraju, zaštićene sjeverne obronke-padine. Južne ekspozicije mogle bi biti korištene za zasnivanje zasada, ali tada treba imati u vidu da bi temperatura biljaka mogla biti visoka za vrijeme sunčanih dana tokom zime. Tako na primjer, nekoliko toplijih dana tokom januara-februara, mogli bi biti razlog stimulisanja pupoljaka, tako da bi sljedeći hladni val u ovom periodu, uslovio evidentne štete. Takođe, novi zasadi bi trebali biti podizani što udaljenije od divljih populacija maline i kupine. Naime, divlji zasadi ovih vrsta voćaka u krugu od 300 m moraju biti elminisani, budući da isti predstavljaju izvor širenja bolesti u novopodignutim zasadima. Zasade maline i kupine ne bi trebalo saditi na parcelama gdje su kao predkulture gajene: jagoda, paradajz, krompir, patlidžan, paprika, ili pak stariji zasadi maline i kupine, obzirom da su sve vrste podložne oboljeljenju izazvanom gljivicom Verticillium venuti, a ista može preživjeti u zemljištu godinama, te negativno uticati na novopodignute zasade maline i kupine. Leguminoze su generalno, dobre predkulture za nove zasade maline i kupine.

Sl.24. Primjer uticaja predkulture na uzgoj maline: zasad maline

podignut na mjestu gdje je prethodno bio pašnjak (lijevo), i jagoda (desno)



4.2. Priprema zemljišta za sadnju maline i kupine Od pravilne pripreme zemljišta za podizanje malinjaka u velikoj mjeri zavisit će visina budućeg prinosa i kvalitet plodova, te samim tim i uspješnost gajenja odabranog sortimenta projektovanog zasada ovih kultura. Pri izboru parcele za zasnivanje novog malinjaka, dakle prije pristupanja neposrednoj pripremi zemljišta, od posebne je važnosti poznavanje kultura koje su bile gajene na odabranoj površini. Naime, kao pogodne predkulture za malinu i kupinu mogu se preporučiti: sve kupusnjače i grahorice, a kao izrazito nepovoljne: jagoda, malina, kupina, vinova loza, te krompir, paradajz i sl. Da bi se zemljište oslobodilo korova i zemljišnih insekata, kao što su ličinka klišnjaka i bijelog crva, godinu dana prije sadnje maline i kupine na odabranu parcelu potrebno je zasijati žitarice ili leguminoze (primjer dobrih predkultura). Priprema zemljišta za podizanje malinjaka podrazumjeva provođenje sljedećih radnji: analiza zemljišta, uređenje zemljišta i popravka njegove plodnosti meliorativnim đubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te površinska priprema zemljišta za sadnju. 4.2.1. Analiza zemljišta Analiza zemljišta treba biti izvršena nekoliko mjeseci prije same sadnje, i to na taj način što se uzorci zemljišta uzimaju nasumice sa nekoliko lokacija na parceli i sa dvije dubine 30 i 60 cm. Preporučuje se uzimanje dva uzorka po dunumu. Na većim parcelama, uzimanje uzoraka iz samo jednog dijela ukupne površine parcele može dovesti do netačnih rezultata, a time i do neadekvatnih preporuka kada su u pitanju intervencije na popravci osobina zemljišta. Naravno, uvijek je lakše korigovati nedostatke odabranog zemljišta prije sadnje nego kasnije tokom ekspoloatacije zasada. Kod analize zemljišta određuje se i analizira: pH tla, % organske materije, sadržaj soli, sadržaj makro i mikroelementi, te prisustvo nematoda. Ove analize obično se obavljaju u komercijalnim laboratorijama, ili pak u naučnim i stručnim institucijama. Takođe, moguće je nabavit i jednostavnu opremu za mjerenje pH zemljišta, sadržaja soli i određenih mineralnih elemenata, direktno u poljskim uslovima.

Sl.25. Sonda za uzimanje uzoraka zemljišta



4.2.1.1. pH zemljišta PH vrijednost zemljišta može se odrediti korištenjem jeftinih probnih traka ili pomoću ručnog pH - metra. Procedura je jednostavna i podrazumjeva uzimanje prvo, jedne supene kašike zemljišta koja se potom navlaži vodom tako da se formira blato. Međutim, prije miksanja zemljišta i vode, potrebno je provjeriti da pH vode koja se koristi ima neutralnu vrijednost, dakle pH=7,0. Vrh probne trake potom se uranja u blato, tako da se voda počinje kretati niz traku ostavljajući čestice zemljišta po površini iste. Promjena boje na testnoj traci bit će gotova za nekoliko minuta. Prosječna pH vrijednost može biti određena upoređivanjem boje na testnoj traci sa bojom na listi opskrbljenoj testnim trakama. Prilikom korištenja pH metar-a, postupak se svodi na uranjanje elektrode u napravljenu smjesu zemlje i vode, te potom neposrednog očitavanja pH vrijednosti na displeju. Kada je pH vrijednost zemljišta ispod 6,0 potrebno je istom dodavati kalcijum karbonat, u cilju korekcije pH. Količina CaCO3 – kalcijevog karbonata kojeg je potrebno dodati za podizanje pH vrijednosti prema 6,5 u srednjoj ilovači kakva su zemljišta većinom u BiH, prikazana je u tabeli 1. Tabela 1. Orjentacione količine

kalcijum karbonata kojeg je potrebno dodati da bi se pH

vrijednost zemljišta sa početnih vrijednosti podigla na 6,5

Ukoliko je i sadržaj magnezijuma nizak primjenjuje se dolomit (kalacijum magnezij karbonat), u cilju korekcije pH vrijednosti zemljišta i popravke sadržaja Mg. CaCO3 ili pak gašeni kreč u prahu treba biti primjenjen nekoliko mjeseci prije sadnje kako bi se obezbjedilo dovoljno vremena za hemijske promjene u zemljištu. Krečnjak bi trebalo unijeti u zemljište putem rotovatora/freze, i to na dubinu od najmanje 30 cm. Za uspješan uzgoj maline i kupine, u pravilu se preporučuje odabrane parcele tretirati krečnjakom. U cilju ekonomičnosti, primjena kreča se može obaviti samo u trake, odnosno u redove gdje će se nalaziti sadna mjesta. Sposobnost krečnjaka za popravku pH

zemljišta određena je veličinom čestica istog i njegove čistoće. Manje čestice imat će bržu zemljišnu reakciju i obrnuto. Sl.26. Ručna aplikacija kreča pred zasnivanje zasada maline i kupine

Potrebne količine kreča Početna pH vrijednost (kg/m²) 6.0 0.25 5.5 0.50 5.0 0.90 4.5 1.25



4.2.1.2. Salinitet Malina i kupina su osjetljive na povećan salinitet – sadržaj soli zemljišta, i ne bi trebale bit sađene na zemljištima koja imaju sadržaj 800 ppm od ukupne soli. Visoka koncentracija soli u zoni korijenovog sistema ovih vrsta ima za posljedicu teže usvajanje vode i hranjivih materija iz zemljišta. Visoka koncentracija topive/rastvorljive soli u zemljištu spriječava novu inicijaciju korijena, te izdanci postaju slabiji i imaju izrazito zakržljao rast. Zaostatak biljaka u porastu i pad prinosa može se pojaviti prije lisnih simptoma koji su obično pouzdan indikator. Malina i kupina posađene u zemljišta sa visokom koncentracijom soli imat će rubnu hlorozu/nekrozu i zakržljalost na listovima, a ozljede su izrazitije na starijem lišću. Sl.27. Nekroza starijih lisnih margina obično

su simptom solne toksičnosti. Toksičnost soli u zemljištu mogu biti uzrokovane visokim razinama istih u vodi koja se koristi za navodnjavanje ili pak u zemljištima na kojima je siromašno odvodnjavanje, ali i pretjerana primjena mineralnih đubriva putem fertilizacije ili njihovom folijarnom aplikacijom. Malina i kupina su naročito osjetljive na hlorid i natrijeve soli, a štete postaju očitije tokom toplijih mjeseci. Biljke koje rastu u slanim zemljištima ponašaju se slično onima koje rastu uz nedostatak vode. Veoma je važno imati unaprijed dobro testiranu vodu, kao i zemljište i slijediti ispravne procedure navodnjavanja, kao i fertirigacije, kako bi se izbjeglo nagomilavanje soli. Analiza lista je, takođe od bitnog značaja u dijagnosticiranju simptoma soli i može otkriti potencijalno štetni natrijum hlorid (akumulacije) čak prije nego simptomi budu vidljivi na listu. Marginalne i vršne ožegotine lišća ovih vrsta voćaka obično su jaki indikatori hlorida ili natrijeve toksičnosti. Ako se u oštećenom lišću nađu sadržaji veći od 0,2% natrija ili 0,5% hlorida, evidentna lisna ozljeda obično se pripisuje natrijevoj ili hloridovoj toksičnosti. Koncentracija topive soli predstavlja ukupnu količinu gnojiva i drugih jona koji se nalaze u zoni korijena biljaka. Soli u zemljištu prisutne su kao pozitivno ili negativno naelektrisani mineralni joni. Ove naelektrisane čestice povećavaju sposobnost provođenja zemljišnog električnog kondiktiviteta, te njihova koncentracija može biti procjenjena mjerenjem ovog parametra (EC). Rastvorljive soli mjerene su korištenjem EC metra i izražene su kao milioniti dio po centimetru (mmhos/cm) ili decisimens po metru (dS/m), a koji su brojno ekvivalentni. Vrijednost 1 mmho/cm je ekvivalentan približno 670



milionitom dijelu (ppm) ukupne topive soli. Prinos sto lnog (tržišnog) voća se smanjuje kada je kondiktivitet zasićenih ekstrata u korjenskog zoni zemljišta veći od 1,2 DS-a/m. Prinos stonog voća se smanjuje približno 10% kod slanog zemljišta od 1,3 dS/m, 25% kada je 1,8 dS/m i 50% kada zemljište ima kondiktivitet 2,3dS/m mmhos/cm (ove vrijednosti odgovaraju približno 1300-1500 ppm u saturiranom/zasićenom ekstraktu). Ukoliko analiza zemljišta pokaže EC veći od 1,2 dS/m, tada je preporučena temeljita bazičnost zemljišta. 4.2.1.3. Sadržaj mineralnih elemenata Analiza sadržaja makro i mikro elemenata u zemljištu trebala bi biti obavljena prije same sadnje maline i kupine, kako bi se na pravi način odredio hranidbeni status zemljišta na kojem se podiže zasad navedenih kultura. Takođe, ova analiza provodi se i kao redovna mjera tokom eksploatacije zasada, a rezultati ovog testa mogu biti kombinovani i sa analizom listova, odnosno pojedinih organa maline i kupine, u cilju optimizacije programa đubrenja u svim periodima održavanja voćnjaka. Optimalan sadržaj mineralnih elemenata sa adekvatnm koncentracijama obrađeni su u poglavlju ¨Đubrenje maline i kupine¨ ove brošure. 4.2.1.4. Nematode Prilikom provođenja analize zemljišta veoma je važno da ista podrazumjeva određivanje i prisutnosti nematoda. Nematode su mikroskopski valjkasti organizmi koji nastanjuju zemljište. Naime, postoje različiti tipovi nematoda, a neki od njih su veoma štetni pri uzgoju maline i kupine. Štete izazivaju hraneći se na korijenu, a zaražene biljke ispoljavaju slab vegetativni rast, te nakon određenog vremena vidno kržljaju. Nematode, takođe mogu biti i prenosioci različitih bolesti. Ovi organizmi se, naime kreću kroz pore zemljišta, i mogu se na ovaj način dislocirati i po nekoliko centimetara. Međutim, mogu se, a što je izuzetno čest slučaj u praksi, proširiti na nove površine i prilikom redovne obrade odabrane parcele. Nekoliko vrsta nematoda vezuje se za slabiji porast maline, a najvažnija nematoda je štetočina korijena (Pratylenchus), sa zastupljenošću od 500 - 1 000 jedinki po kilogramu suhog zemljišta. Naravno, u skladu sa prethodnim preporučuje se izbjegavanje zemljišta koja imaju veći broj ovakvih štetočina kada je u pitanju sadnja maline i kupine. Treba napomenuti i to da ne postoje adekvatna sredstva za suzbijanje nematoda, a da su ista dozvoljene za kontrolu ovih štetočina prilikom uzgoja maline i kupine u BiH, s tim da zadovoljavaju preporuke PERSUAP. Sl.28. Štete na korijenu maline izazvane

nematodama



4.2.2. Uređenje zemljišta i popravka njegove plodnosti Obim i broj zahvata koji iziskuje uređenje zemljišta prvenstveno zavise od zatečenog stanja površine na kojoj se želi podići novi zasad maline i kupine. Čišćenje i ravnanje površine zemljišta obavezna je radnja u sklopu uređenja odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih većih ili manjih potencijalnih fizičkih i drugih smetnji, kao npr. zemljišnih depresija koje bi kasnije predstavljale nepoželjna mjesta akumulacije površinske vode. Eliminisanje korova, takođe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi Cidocor, Herkules i Basta efikasna su sredstva za uništavanje najvećeg broja višegodišnjih i jednogodišnjih korova, te se u ovu svrhu najčešće preporučuju. Ukoliko je zemljište na kojem se želi podići malinjak nešto slabijeg kvalteta, obavezno je popravljanje njegove plodnosti, odnosno poboljšanje njegovih fizičkih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljišta vrši se meliorativnim đubrenjem organskim i mineralnim đubrivima, a prema potrebi izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno obezbjeđuje i sistem za navodnjavanje. Zemljišta obogaćena organskom materijom su veoma povoljna za uzgoj maline i kupine. Ista poboljšavaju teksturu zemljišta, te zadržavaju mineralne elemente usljed bazičnosti od ispiranja. Organska materija poboljšava vodni režim zemljišta, odnosno povećava kapacitet za zadržavanje vode. Bogatsvo zemljišta organskom materijom često ne smije biti omalovažavana. Količine organske materije koje se dodaju zemljištu mogu biti bez suštinskih ograničenja. Ova forma može da bude sastavljena od slame pomiješane sa stajnjakom, zelenišnim đubrivima (sudanska trava, raž, ozima žita) ili pak komposta. Količina 3-5 tona po dunumu ovih materija trebala bi biti dovoljna u najvećem broju slučajeva, a veće količine, u cilju povećanja vodnog kapaciteta zemljišta, treba biti dodata na zemljištima pjeskovitog tipa, čime se poboljšava i njihova struktura, drenaža, ali i aeracija, spram zemljišta koja imaju veću količinu gline. Sl.29. Nepravilna aplikacija stajnjaka. Naime, odmah

poslije primjene isti je potrebno zaorati kako bi se

gubici hranjiva sveli na minimum

Razgradnja ove organske materije mikroorganizmima zemljišta zahtijeva naknadne količne azota osim ukoliko organmska materija nije bila od leguminoza. Oko 6 kg stvarnog azota treba dodati na svaku metričku tonu slame i stajnjaka i 12 kg istog treba dodati za neleguminoznu organsku materiju ili zelenišno đubrivo u cilju pomoći razgradnje. Ukoliko se



primjenjuje kokošije đubrivo isto se dodaje u jesen, u količinama 0,5-1,0 t po dunumu. Idealno, organska materija treba biti unešena po površini 10-15 cm prije same sadnje. Organska materija povećava raspoloživost hranjiva, kationa, zemljišni kapacitet i naravno, mikrohranjivi sadržaj. U zavisnosti od zatečenog nivoa plodnosti zemljišta, količina đubriva za meliorativno đubrenje za mineralna NPK đubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21, 10:20:30) kreće se 1,5-2,5 t/ha. Ukoliko se primjeni meliorativno đubrenje, unošenjem u trake (ne đubri se cijela površina – redukovano đubrenje) ove količine mogu biti i za oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije vrijeme provođenja meliorativnog đubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne količine, prije i poslije dubokog oranja. Nakon rasturanja stajnjaka, mineralnih đubriva, a po potrebi i krečnjaka obavlja se oranje zemljišta na dubinu 30-40 cm. Duboko oranje vrši se isključivo pri umjerenoj vlažnosti zemljišta, i to najmanje mjesec dana prije početka sadnje. Ukoliko postoji nepropusni sloj, rigolovanjem će se isti prevezići i povećati propusnost zemljišne podloge. Rigolovanje podrazumijeva razbijanje neporopusnog sloja zemljišta primjenom podrivača koji prave uske kanale u zemljištu, na dubini 75-100 cm. Dlijeta na podrivaču postavljaju se na takvu dubinu da obavljaju funkciju ispod stvrdnutog sloja zemlje, kako bi isti bio prekinut. Razbijanje nepropusnog sloja na ovaj način trebalo bi biti učinjano dva puta po istoj parceli, tako što se u drugom prolazu traktor kreće pod uglom od 90o u odnosu na predhodno izvedenu radnju. Treba napomenuti da zemljište prilikom izvođenja ove radnje mora biti umjerene vlažnosti, obzirom da bi ista ukoliko bude povećana imala suprotan efekat od onoga koji se želi postići samom operacijom. Sl.30. Razbijanje nepropusnog sloja

u zemljištu Poslije izvršenog oranja pripremana parcela čisti se od krupnijeg kamenja, kao i ostataka korijena korovskih i drvenastih biljaka, a po ovoj radnji dalje se pristupa detaljnijoj površinskoj pripremi zemljišta za sadnju, koja podrazumjeva dodavanje druge polovine organskih i mineralnih đubriva, te tanjiranje i drljanje do potpunog usitnjavanja površinskog sloja zemljišta. U okviru površinske pripreme zemljišta za sadnju preporučuje se provođenja mjera njegove dezinfekcije i dezinsekcije preparatima, kao što su: Timet, Galation, i dr.



4.3. Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine Kod zasnivanja zasada maline i kupine ne smije se koristiti sadni materijal koji vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budući da je isti najčešće zaražen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen. Takođe, materijal iz starijih proizvodnih malinjaka može predstavljati generativno potomstvo, odnosno može predstavljati sjemenjake dobijene iz sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu čime se gubi sortna čistoća, odnosno dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove. Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake i kupinjake mora biti izuzetnog kvaliteta, mora posjedovati atest kojim se garantuje sortna čistoća i potpuna zdrastvena ispravnost, a u morfološkom pogledu mora zadovoljiti standarde opšte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema. Standardna sadnica maline i kupine mora biti duga najmanje 50 cm, srednje debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih žila, dužine 12-20 cm, i debljine 2 mm, koji je dobro obrastao postranim žilicama i korjenovim dlačicama. Svaka sadnica, ili pak bunt (obično od po 50 komada sadnica) mora posjedovati markicu na kojoj piše: vrsta, sorta, tip sadnice, deklaracija, ime proizvođača i adresa, te za koju godinu sadnje sadnice važe.

Sl.31. Sadnica maline i kupine: a) izgled dobre sadnice (prva klasa), b)

izgled loših sadnica 4.4. Tehnika sadnje maline i kupine Nakon pripreme zemljišta i unošenja neophodnih dodataka istom, u cilju njegove popravke, sljedeća radnja podrazumjeva formiranje redova za sadnju. Malina i kupina mogu se saditi na ravnim parcelama, pod uslovom da su iste dobro drenirane. Međutim, ove vrste voćaka na ravnim parcelama sa slabo dreniranim zemljištem treba saditi na gredicama, dimenzija približno 25 cm visine i 60 cm širine (slika). Udaljenost između redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu, a za kupinu minimalno 3 m. Ovakav razmak će obezbjediti



dovoljan životni prostor potreban za obavljanje i neophodnih agrotehničkih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno će maksimizirati produkciju. Sl.32. Formirane gredice prije sadnje

na slobo dreniranim zemljištima Razmak između redova, takođe zavisi od veličine mašina koje se upotrebljavaju prilikom održavanja zasada, ali bi isti trebao biti adekvatan za motokultivator, odnosno pomičnu frezu. Sadnja maline i kupine na nagnutim, dobro dreniranim parcelama, trebalo bi organizovati tako da ista podrazumjeva postavljenje redova nasuprot padu terena, čime bi se spriječila erozija zemljišta. Iako se sadnja maline i kupine može obavljati od oktobra do početka aprila, zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja), ipak najčešći termini sadnje ovih kultura su kasna jesen i rano proljeće. Jesenja sadnja se najčešće koristi, budući da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema. Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem svake sadnice osvježiti, prvo skraćivanjem žila za ¼ njihove ukupne dužine, a potom potapanjem istog u smjesu podjednakih dijelova balege i ilovače, u vodi, uz dodatak sredstva za dezinfekciju korijena (previcur). Izdanci maline i kupine sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije vađenja iz matičnjaka, ali se u praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade za 3-4 cm dublje. Ovo je posebno važno kod kupina bez bodlji, u cilju elminisanja mogućnosti povrjeđivanja korijena i pojave odlike remutacije. Sadnja se u pravilu obavlja po oblačnom vremenu, a njena tehnika zavisi od nivoa pripreme zemljišta. Ukoliko je zemljište dobro pripremljeno sama sadnja može se obaviti u brazde (što je u praksi najčešći slučaj).

Sl.33. Izvučene brazde za sadnju maline i kupine



Međutim, ukoliko je parcela lošije pripremljena, tada je potrebno kopati pojedinačne rupe, i to za malinu dimenzija 20x20 cm, a za kupinu 30x30 cm, koje će omogućiti neophodnu dubinu i pravilan raspored žila posađenim sadnicama. Oblačno vrijeme je najpovoljnije za izvođenje sadnje, čija se tehnika provođenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voćaka. Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju žile sadnice, nanosi se sloj zgorjelog goveđeg stajnjaka u količini 1-2 kg po sadnom mjestu i 0,1 kg NPK, formulacije 8:16:22, a potom sadno mjesto, uz lagano gaženje, potpuno prekriva zemljom. Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjeraovatnoća izostanka kišnih dana, svaka sadnica se zalijeva sa 3-4 l vode. Skraćivanje posađenih sadnica predstavlja posljednju radnju koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na dužinu oko 20 cm, a u cilju boljeg prijema i stimulisanja veće vegetativne snage rasta budućih prirasta.

Sl.34. Tehnika sadnje maline i

kupine 4.5. Izbor sistema uzgoja 4.5.1. Sistemi uzgoja maline U osnovi postoje dva sistema uzgoja maline, i to: sistem grmova – sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem, i sistem špalira (žive ograde) – vertikalni špalir i V-špalir (sistem)

Sistem vertikalnog špalira za proizvodne zasade maline predstavlja najbolji i danas standardni sistem uzgoja ove vrste. Naime, uzgoj maline u formi žbuna danas se vrlo rijetko primjenjuje, i isti je odlika amaterskog voćarstva. Špalirski način gajenja maline između ostalog obezbjeđuje, kako dovoljno manipulativnog prostora u malinjaku, tako i visoke prinose i dobar kvalitet ubranih plodova. Izdanci maline rastu uspravno, ali su skloni povijanju prema zemlji kada dozriju i počnu plodonositi. Iz tog razloga sistem špalira podrazumjeva naslon koji bio trebao biti potpora izdancima, kako bi se isti održali u vertikalnom položaju i uz



teret roda koji nose na sebi. Kod sistema vertikalnog špalira naslon čine stubovi od drveta, ili betona čija je dužina 2-2,5 m, a širina 8-12 cm, i među kojima se učvršćuje pocinčana žica, prečnika 3 mm. Drvene stubove prije postavljanja naslona, u cilju zaštite, odnosno produžetka vremena trajanja, neophodno je do polovine njihove ukupne dužine nagorjeti, potopiti u motorno ulje, u rastvor bordovske čorbe ili premazati masnom bojom.

Sl.35. Uzgoj

maline u sistemu

vertikalnog špalira

Stubovi se u zemlju ukopavaju 50-70 cm, a razmaci istih, pri postavljanju naslona, kreću se od 6-10 m, što prvenstveno zavisi od vrste stubova (drveni-6 m; betonski-10 m), te bujnosti sorte. Postoje dva osnovna tipa naslona kod sistema uzgoja u vertikalnom špaliru u zavisnosti od položaja žica na istom, koji su danas zastupljeni u voćarskoj praksi kada je u pitanju uzgoj maline, a to su: stubovi na kojima se nalazi dvospratno/trospratno jedna žica, tzv. I-

sistem, stubovi koji nose dvospratno/trospratno duplu žicu u horizontali, tzv. t-

sistem

Sistem I-špalira je obično u upotrebi kod dvogodišnjih kult ivara, dok T-sistem je posebno praktičan kod jednogodišnjih kultivara, ali i malog broja dvogodišnjih, kao što je sorta miker. Kod I špalir sistema izdanci su pojedinačno vezani za svaki red žice i na taj način ne poliježu ka zemlji pod težinom roda. Obično su u ovom sistemu prisutna dva reda žice, prvi na visini 0,9 m, a drugi na 1,8 m, dok je visina stuba iznad zemlje 2,0 m. Rastojanja između redova kreću se 2,5 m, a u redu broj dvogodišnjih izdanaka, dakle koji plodonose na jedan dužni metar treba da je 6-7. Ovo je standardni način uzgoja sorte vilamet.

Sl.36. I – sistem špalira



Kod T-sistema špalira na stubovima se postavljaju dvije oko 60 cm duge poprečne letve (dimenzija 2,0 x 2,5 cm x 60 cm) koje su fiksirane za svaki stub, na visini 0,8 m i 1,7 m iznad zemlje. Za svaki kraj drvene prečage, pružajući se u dužinu cjelokupnog reda, pričvršćuje se galvanizirana ili plastificirana žica. Širina imeđu dvije žice ili dva reda žice je 60 cm. Izdanci se usmjeravaju da rastu između žica ili redova žica. Kod dvogodišnje sorte maline mikeer broj izdanaka na jedan dužni metar, u ovom sistemu uzgoja, iznosi 5, a razmak između redova treba da je minimalno 3 m. Sl.37. T – sistem špalira 4.5.2. Sistemi uzgoja kupine Postoje u osnovi dva glavna sistema uzgoja kupine: sistem grmova – sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem i sistem špalira – horizontalna palmeta i lepeza.

Naravno, uzgoj kupine u sistemu grmova, bez obzira na raspored žbunova, odlika je amaterskog-ekstenzivnog voćarstva. Sistem špalira, dakle i za kupinu, kao i za malinu predstavlja standardni i najrašireniji način uzgoja koji istoj obezbjeđuje intenzivnost proizvodnje, gust sklop i visoke prinose. Prednosti ovog sistema ogledaju se i u tome što je kupini na ovaj način obezbjeđena puna osvjetljenost svih dijelova biljke, a što opet ubrzava sazrijevanje i omogućuje formiranje krupnijih i kvalitetnijih plodova. Izdanci biljaka uzgajanih u špaliru bolje odrvenjavaju i manje su podložni opasnosti od izmrzavanja tokom zime. Izvođenje operacija, kao što su prskanje, rezidba i berba su isto tako olakšane rasporedom izdanaka u prostoru. Špalirsko gajenje preporučuje se i za veće površine pod ovom kulturom, a istovremeno podrazumjeva u osnovi dva sistema: horizontalna palmeta i lepeza.

Sl.38. Uzgoj uspravnorastućih

sorti kupine u sistemu lepeza



Uzgojni sistem lepeza danas predstavlja potpuno intenzivan načina gajenja kupine, a svoju primjenu nalazi i kod uspravnorastućih i puzajućih kultivara. Naime, kod uspravnorastućih sorti (genotipovi koji stvaraju veći broj izdanaka) najčešće su u upotrebi tri reda žica, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je 6-8, a redni razmak 2 m, odnosno međuredno, minimalno 3 m.

Sl.39. Uzgoj puzajućih sorti kupine u sistemu lepeza Kod puzajućih sorti kupine (genotipovi koji formiraju manji broj prikorjenskih izdanaka – većina komercijalnih aktuelnih sorata) takođe, najraširenije je sistem lepeze, s razlikom da isti podrazumjeva korištenje tri reda žice, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je 3-4, a redni razmak 1 m, dok je rastojanje između redova, minimalno 3 m. Sl.40. Zasad kupine u sistemu uzgojnog oblika lepeza 4.6. Mjere upravljanja zasadima maline i kupine 4.6.1. Njega mladog zasada i rezidba maline Njega zasada maline u prvoj godini po sadnji podrazumjeva: redovnu obradu zemljišta, uništavanje korova, đubrenje, pomotehniku, zalijevanje, 3-4 puta, te pravovremenu i efikasnu zaštitu od štetnih bioloških agenasa. U pogledu pomotehnike, u prvoj godini po sadnji dio sadnice koji je ostao nakon sadnje (oko 20 cm iznad zemlje) u potpunosti se uklanja, i to u momentu kada novoformirani izdanci dostignu dužinu oko 25 cm.



Sl.41 i 42. Šematski i stvarni prikaz primljenih sadnica maline u proljeće prve

godine po sadnji, period u kome se uklanja stari dio sadnice Ukoliko se stari dio sadnice ne ukloni isti će se tokom vegetacije razvijati i plodonositi (obzirom da je starosti dvije godine), ali na račun mladih izdanaka koji trebaju da se formiraju te godine, kako bi plodonosili naredne, a u tom slučaju isti će zakržljati (neće se razviti dovoljno). Na kraju vegetacije doći će do sušenja starog dijela sadnice, a obzirom da se nisu razvili novi mladi prirasti koji bi trebali plodonositi naredne sezone, prinos maline za naredni period doveden je u pitanje.

Sl.43. Neuklonjeni stari dijelovi sadnice maline nakon prijema imaju za posljedicu veoma loš razvoj novih

izdanaka Tokom vegetacije novoformirani izdanci se razvijaju popunjavajući cjelokupan redni prostor. Obzirom da su mladi izdaci savitljivi i obaraju se ka zemlji, kako bi se isti održali u uspravnom položaju i bilo omogućeno nesmetano izvođenje obrade zemljišta u zasadu, potrebno je paralelno uz žicu vezati špagu, te između nje i žice provesti izdanke i tako iste održavati u uspravnom položaju. Sl.44. Paralelno postavljena špaga uz

žicu olakšava zadržavanje novoformiranih izdanaka uspravno



Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3 nova izdanka, na potrebnom rastojanju. Po završetku vegetacije špaga se odvezuje i izdanci puštaju slobodno da padnu prema zemlji kako bi se tokom zime nalazili ispod snijega, i na taj način smanjila opasnost od njihovog izmrzavanja.

Sl.45. Puštanje izdanaka maline u jesen da slobodno

padnu prema zemlji

U proljeće na početku vegetacije (godina eksploatacije) vrši se prorjeđivanje izdanaka, tako što se do osnove uklanjaju izmrzli, slabi, polomljeni, nedovoljno razvijeni, a ostavljaju najbolji. Broj ostavljenih izdanaka kod sorte vilamet treba da iznosi 6-7 izdanaka po dužnom metru, dok je taj broj kod sorte miker nešto

manji i iznosi 5. Nakon prorjeđivanja, ostavljeni izdanci vezuju se uz žicu, u cilju njihovog razvođenja i fiksiranja, klasičnim vezivanjem plastičnim vezivima ili vezivanjem pomoću plastičnih kopči.

Sl.46. Vezivanje dvogodišnjih izdanaka za žicu, plastične kopče

Nakon toga svaki ostavljeni izdanak prikrati se kosim rezom iznad pupoljka na visinu 1,8 – 2,0 m od zemlje, ili u praktičnom smislu na toliku visinu da iznad zadnje žice ostanu četiri pupoljka, odnosno na cjelokupnom izdanku 24 pupoljka. Ovo je proljetna rezidba maline. Nakon rezidbe slijedi plitko okopavanje rednih traka u zasadu.

Sl.47. Šematski prikaz rezidbe

maline



Na početku vegetacije, u godinama eksploatacije, kontinuirano rastu novi-mladi izdanci (iz tačaka rasta korijena), od kojih se prva serija uvijek uklanja do osnove-zemlje, u cilju stimulacije razvoja novih prirasta i kontrole bujnosti nadzemnog sistema. Međutim, postavlja se pitanje do kojeg momenta ove priraste treba uklanjati. Taj momenat mora da odredi sam farmer za sebe prema uslovima u svom zasadu, tako da slijedi pravilo po kojem su najbolji prirasti za narednu godinu oni koji u ovogodišnjoj vegetaciji dostižu visinu do 1 m (momenat kada su prerasli prvu žicu), u momentu berbe plodova na dvogodišnjim izdancima.

Sl.48. Za vrijeme berbe

starih izdanaka

mladi trebaju dostići visinu

prve žice U praksi se često spominje da je taj momenat 15. maj. Međutim, najbolje je uraditi sljedeće: sve mlade izdanke koji se pojave do 15 maja uklanjati, a nakon istog ostale ostavljati. Ukoliko ostavljeni prirasti u vrijeme berbe dostignu prvu žicu, to je pravi momenat, a ukoliko pređu visinu iste, sa uklanjanjem prve serije izdanaka je trebalo ranije prekinuti, npr 13. maja. Nakon berbe orezani dvogodišnji prirasti se počinju sušiti od vrha prema bazi, te se isti uklanjaju do osnove. Orezani dvogodišnji prirasti, se mogu ostaviti desetak dana u malinjaku, nakon rezidbe. U tom periodu oni služe kao zaklon mladim prirastima, koji ako bi se naglo izložili direktnom suncu lako dobijaju ožegotine na listovima. Nakon tog perioda, dodatno se uklanjaju oštećeni mlađi prirasti i zajedno sa starim se iznose i odmah pale, da nebi predstavljali izvor zaraze. Kako bi se omogućila efikasna obrada rednog prostora mladi izdanci se, kao što je već opisano, pomoću paralelne špage uz žicu ostavljaju u uspravnom položaju, sve do kasne jeseni, kada se puštaju slobodno da padnu prema zemlji.

Sl.49. Puštanje izdanaka maline u

kasnu jesen



4.6.2. Rezidba kupine Obzirom da kupina obrazuje veći broj izdanaka, njena rezidba predstavlja redovnu agrotehničku mjeru koju je u zasadima ove kulture neminovno provoditi. Rezidba kupine podrazumjeva dva termina primjene:

u vegetaciji i pred kraj vegetacije.

U prvoj godini po sadnji kupine, bez obzira da li je ona posađena u jesen ili u proljeće, vrši se samo proljetna rezidba koja podrazumjeva skraćivanje izdanaka na dužinu 20-30 cm. Tokom prve vegetacije po sadnji, do sredine ljeta, iz korijenovog vrata dolazi do razvoja 2-4 izdanka, tako da se u ovom momentu na nadzemnom sistemu mogu definisati samo jednogodišnji prirasti. Jednogodišnji izdanci se pomotehnički ne tretiraju, dok se samo dvogodišnji dio sadnice elminiše do osnove. Rezidba kupine u rodu podrazumjeva intervencije na nadzemnom sistemu, dakle kako u proljetnom (pred kretanje vegetacije – mart), tako i u periodu vegetacije (prva polovina juna i septembra). Naime, obzirom da u sortimentu kupine dominiraju puzajuće sorte i da je kod istih najzastupljeniji sistem uzgoja lepeza, rezidba tokom vegetacije kod istog podrazumjeva tri zahvata (generalno aplikativno i za ostale sisteme uzgoja), i to: uklanjanje (do osnove) izdanaka koji su donijeli rod (odmah nakon

berbe), prikraćivanje (pinciranje) izdanaka za zamjenu na dužinu 1,8-2 m (do

polovine juna mjeseca), prikraćivanje bočnih prirasta na 6-7 listova do polovine septembra

mjeseca).

Sl.50. Šematski prikaz rezidbe kupine Proljetna rezidba, pred kretanje vegetacije (kraj marta mjeseca) podrazumjeva i još jedno prikraćivanje bočnih prirasta, tada na 3-4 pupoljka. Navedeni pomotehnički zahvati uveliko rješavaju i problem prisustva veće količine



nedozrelih plodova kupine na biljci, što je naravno nepoželjno, obzirom da direktno umanjuje prinos.

Sl.51. Proljetna rezidba kupine, skraćivanje

plodonosnih mladara na 3-4 pupoljka

Neki proizvođači, poslije berbe skraćuju čitavu biljku na visinu od 30 cm, kako bi je ojačali. Glavni razlog ove mjere je smanjivanje pritiska od strane insekata i bolesti, tako što se uklanjaju svi zaraženi izdanci. Prinos je u tom slučaju manji sljedeće godine, jer se ne uklanjaju samo grančice koje su dale rod, već i novi izdanci. Još jedna mogućnost je, da se ova mjera provodi svake tri do četiri godine, ako je to potrebno, tako da smanjenje prinosa bude manje. Osim navedenih mjera veoma je važna i tehnika vezivanja izdanaka za žice naslona. Kao i kod maline, tokom zimskog mirovanja izdanci se puštaju da slobodno padaju po površini zemlje, te snijeg služi kao izolator u borbi protiv izmrzavanja, a ponovno vezivanje se obavlja u proljeće sljedeće godine. 4.6.3. ĐUBRENJE MALINE I KUPINE Adekvatna ishrana-đubrenje biljke, jedan je od temeljnih faktora za postizanje odgovarajućeg rasta, zatim prinosa i kvaliteta plodova i maline i kupine. Đubrenje je u osnovi dobrim dijelom pod uticajem: teksture zemljišta, pH reakcije, te procenta-sadržaja organske materije u zasadu. Prije same sadnje potrebno je izvršiti analizu zemljišta, kojom će se odrediti sadržaj svakog makro i mikrohranjiva u zemljištu, kao i pH reakcija istog. Takođe, analiza lista za sva hranjiva, i analiza iznošenja-pregled iznošenja N i K, trebali bi biti izvođene tokom vegetacione sezone za što preciznije određivanje hranidbenih potreba biljaka maline i kupine. Snaga rasta-vigor biljke, debljina izdanka, veličina i boja lista, važni su indikatori zdravstvenog stanja jedinki, ali i potrebe za odgovarajućim režimom đubrenja.

Sl.52. Jaki i zdravi izdanci maline sorte Villamette, kao rezultat

adekvatnog programa đubrenja



Malina i kupina u BiH se uobičajeno đubre kombinacijom četiri različite metode: primjenom stajnjaka, rasipanjem granuliranih-mineralnih đubriva, vodotopivim đubrivima - kristalonima putem sistema za navodnjavanje i folijarnim aplikacijom mikroelementima. Udio ukupnog đubrenja dodat svakom od navedenih metoda ovisi od sadržaja specifičnih nutrienata, prirodne plodnosti zemljišta, te vodenog potencijala sistema za navodnjavanje koji je u upotrebi. Ukoliko se ne posjeduje sistem za navodnjavanje đubrenje može biti izvršeno kombinacijom rasturanja stajnjaka i rasipanjem granuliranih đubriva. 4.6.3.1. Đubrenje stajnjakom Mada je stajnjak najcjenjenije đubrivo i pri tom lako dostupno, ali sa relativno niskim sadržjem analizom utvrđenih nutrienata-hranjiva, preračunato po toni istog, on predstavlja veoma vrijedan dio programa za đubrenje. Sadržaj hranjivih materija u stajnjaku je veoma varijabilan, zbog toga što vrlo često ima poremećen odnos između N-P-K. Pored toga stajnjak je sporodjelujuće đubrivo. Prema provedenim istraživanjima, djelovanje istog traje tri godine. Prve godine se iskoristi 50%, druge 30%, a treće 20%. Prema tome, sljedeći uobičajnu praksu, obično bi u zasadima malime i kupine goveđi zgorio stajnjak trebalo dodati svake treće godine, u količini 1-2 t po dunumu, naravno, ovisno od plodnosti zemljišta. Kokošiji stajnjak-stajnjak peradi, koji ima visok sadržaj nitrogena-azota, preporučuje se dodavati u količinama 0,5-1,0 t po dunumu. Kada je stajnjak u potpunosti i pravilno prerađen njegova primjena može biti u bilo koje vrijeme tokom sezone. Preporučuje se korištenje samo zgorjelog stajnjaka. Prilikom primjene organskih đubriva, posebno nezgorjelog stajnjaka obzirom da isti nije inaktiviran, te da ga sačinjavaju nestruktuirani materijali, isti je veoma teško raširiti u rednom prostoru. Pored toga, nezgorjeli stajnjak predstavlja izvor sjemena različitih korovskih biljaka, te mnogobrojnih štetočina i bolesti. Zgorjeli stajnjak ili kompost (dobro razgrađena organska materija) mnogo je lakše aplicirati primjenom lopate ili vila, a ima višestruko djelovanje (popravlja i održava strukturu zemljišta, povećava plodnost zemljišta, stimuliše razvoj korisnih mikroorgamizama i dr.). Istraživanja su pokazala da se iz jedne tone goveđeg zgorjelog stajnjaka primjenjenog u zasadu maline i kupine iskoristi 2 kg efektivnog N. Kompost i slama izmješani sa stajnjakom predstavljaju vrijednu dopunu organske materije zemljištu, ali ipak imaju manju plodnost nego čist stajnjak. U zasadima maline i kupine organska materija - stajnjak dodaje se u jesen, odmah nakon uklanjanja izdanaka koji su plodnonosili, kako bi isti reagovao tokom zime i oslobađao hranjiva, a ujedno i zagrijavao biljku. Organsko đubrivo može biti aplicirano na taj način da se sa obje strane reda otvore plitke brazde na razmaku 45 cm od izdanka, te se u iste položi stajnjak, nakon čega se brazde zatvore. Prilikom pripreme zemljišta za zasnivanje novog zasada maline i kupine kompost ili stajnjak najbolje je unijeti u redove/trake ili pak na uzdignute lijehe na dubinu 10 cm, prije sadnje. Stajnjak se može dodati i



nakon sadnje, kada biljke dostignu visinu oko 8 cm i više. Đubrenje stajnjakom treba da čini jedan dio ukupnog godišnjeg unošenja hranjiva u zasade maline i kupine, ali nikako jedini izvor biljnih hranjiva. Naime, obavezno se preporučuje, uz stajnjak, dodatno đubrenje mineralnim i vodotopivim đubrivima.

Sl.53. Pripremanje brazdi za aplikaciju stajnjaka 4.6.3.2. Đubrenje mineralnim (granuliranim) đubrivima Tri su, naravno mineralna elementa koja malina i kupina zahtjevaju u najvećim količinama, i to: azot (N), kalij (K) i fosfor (P). Tokom prve godine za rast maline i kupine, potrebno je dodati približno 3,5 kg/dunumu N, bez obzira na tip rasta gajenih kultura. Međutim, dodavanje mineralnih đubriva u prvoj godini trebalo bi odgoditi sve dok se izdanci ne pojave, budući da su mlade biljke maline i kupine izuzetno osjetljive, i time podložne oštećenjima izazvanim povišenom koncentracijom soli u zemljištu. Tokom narednih godina, preporučuje se minimalno 7,5 kg/dunumu N, i to za dvogodišnje tipove maline i kupine, i 11 kg/dunum N godišnje, za jednogodišnje tipove ovih vrsta voćaka. Fosfora treba dodati svake godine u količini 2,5 -3 kg/dunumu. Takođe, i kalij treba primjeniti svake godine, i to u količini 5-6 kg/dunumu. U slučaju dvogodišnjeg tipa maline mineralna đubriva treba primjeniti u dva ili tri odvojena navrata, idealno bi bilo, jedan u proljeće kada počinje novi rast, drugi krajem maja ili početkom juna, i konačno treći sredinom jula. Doprinos azota iz stajnjaka trebao bi se uzeti u obzir, kako bi se smanjile količine mineralnih đubriva. Ukoliko se aplicira zgorjeli stajnjak, raspoloživost azota prve godine je oko 50%, dok ukoliko je apliciran svjež stajnjak, raspoloživost ovog hranjiva u istoj godini može biti 90%, što se mora uzeti u obzir. Mineralna đubriva primjenjuju se u trake 25-30 cm udaljene od biljaka i zatrpavaju na dubinu 5-10 cm. Sl.54. Đubriva se kod maline i kupine

apliciraju u redni prostor Kombinacije mineralnih đubriva, koje se koriste u zasadima maline i kupine, su: NPK 10:20:30, 10:12:26; te KAN i UREA. Količine istih su sljedeće: svake godine u kombinaciji sa stajnjakom



potrebno je dodati 400-600 kg/ha NPK navedenih kombinacija, a u godinama kada izostaje primjena organskih đubriva, u količini 600-700 kg/ha. Proljetno đubrenje predstavlja prihranjivanje, i isto se obavlja primjenom azotnih mineralnih đubriva KAN ili UREA, u količini 200-300 kg/ha. Pored navedenog, prema potrebi, može se izvršiti i drugo prihranjivanje, i to u cilju eliminacije simptoma nedostatka azota, opet Kan-om ili ureom u količini 150-200 kg/ha. 4.6.3.3. Fertirigacija – đubrenje putem navodnjavanja Oko 25% od ukupne preporučene količine azota (N), fosfora (P), i kalija (K), te i svih mikro elementi (ako je potrebno), može biti primijenjeno prije sadnje. Preostale količine N, P, i K treba primjeniti i putem sistema za navodnjavanje, tokom vegetacione sezone. Putem fertirigacije trebalo bi valjano korigirati dakle preostale količine N, P i K, ukoliko isti nisu primjenjene granuliranim đubrivima, ili pak stajnjakom. Na većim površinama, to će podrazumjevati dodavanje 3-5 kg/dunumu stvarnog N, 1,5-2 kg/dunumu stvarnog fosfora i 3-4 kg/dunumu stvarnog kalijuma. Većina N, P i K treba biti primjenjena između novog rasta izdanaka u proljeće i za vrijeme berbe. Nesmije se dodavati N nakon sredine avgusta. Na zemljištima bogatim organskom materijom, sav N, P i K može bit primjenjen putem sistema za navodnjavanje, što će zasigurno obezbjediti izvrstan rast biljaka i visok prinos. Najmanje 50% N treba da bude dodato u nitratnoj formi. Malina i kupina postižu daleko veći i kvalitetniji rod ukoliko se N i K unesu putem sistema za navodnjavanje unesu, u odnosu na unošenje istih putem granuliranih đubriva. Prilikom fertirigacije frekvencioja je manje važna, u odnosu na količinu đubriva koja se primjenjuje.

Sl.55. Postavljen sistem za navodnjavanje tipa kap po kap služi i za

fertirigaciju Međutim, primjena manjih količina đubriva, više puta, putem fertirigacije, vrlo često može smanjiti potencijalne probleme od ozlijeda nastalih usljed povećane koncentracije soli u zemljištu. Vodotopiva gnjojiva se dodaju tokom 1-2 sata prilikom navodnjavanja tokom dana ili pak svaki drugi dan tokom perioda cvjetanja i plodonošenja. Komercijalana vodotopiva đubriva često su sastavljena od kombinacija N i K. Koncentrirana đubriva su lakša za primjenu, obzirom da se u kratkom periodu aplicira dovoljna količina hranjiva, u odnosu na razvodnjena gnojiva čija je primjena duža. Prilikom fertirigacije treba izbjegavati mogućnost zapušivanja sistema, te đubriva koja se primjenjuju na ovaj način moraju biti visoko topiva u vodi. Ukoliko se prilikom đubrenja primjenjuje više od jednog materijala,



kombinovana đubriva moraju biti takva da ne reaguju između sebe. Hemikalije koje se primjenjuju takođe, moraju biti kompatibilna komponenta sa elementima sa kojima će stupiti u kontakt nakon injektiranja u zelivnu vodu. Koncentrovana gnojiva sa veoma visokom ili niskom pH vrijednošću mogu korodirati bakar, cink, bronzane legure, i druge metalne dijelove sistema za navodnjavanje. Zbog toga komponente sistema koje dolaze u kontakt sa korozivnom smjesom đubriva trebaju biti izrađeni od nehrđajućeg čelika, plastike ili nekih drugih ne korodirajućih materijala. Sljedeća đubriva su dobar izvor azota tokom fertirigacije: amonij nitrat, amonijev sulfat, kalcij-nitrat, urea, kalij nitrat, i amonijev fosfat. Fosfor koji se nađe u zemljištu ima značajnu mobilnost kada je dodat putem sistema za navodnjavanje u nižim mjerama. Malina i kupina generalno, trebaju fosfor rano, tako da je veoma važno da isti bude primjenjen prilikom sadnje, ili neposredno nakon iste. Fosfatna gnojiva injektirana u sistem za navodnjavanje mogu reagovati sa klacijumom u zalivnoj vodi i dati nerastvorljive forme, što će dovesti do začepljenja emitera. Međutim, ispravno postupanje prilikom aplikacije đubriva putem fertirigacije može spriječiti ovu pojavu. Rješenje ovog problema može biti zakiseljavanjem fosforne kiseline u skladištu, ili miješanje sa sumpornom kiselinom, ili injektiranje sumporne kiseline odmah nakon injektiranja fosforne kiseline. Ubrizgavanje kisele otopine u zalivnu vodu neznatno sprečava taloženje fosfora bez izazivanja bilo kojih štetnih efekata u zemljištu. 4.6.3.4. Folijarna primjena mikrohranjiva Povoljan raspon za pravilnu primjenu mikrohranjiva-mikroelemente je dosta uzak i moguće je više štete izazvati, ukoliko se u zasadima maline i kupine isti primjene u prekomjernim količinama, nego u slučaju njihovog nedostatka. Ukoliko se nedostatak nekog mikrohranjiva identifikuje, pravilna folijarna aplikacija sa odgovarajućim mikroelementima treba biti dovoljna za ublažavanje nastalih poremećaja. Nekoliko folijarnih tretiranja u intervalima od približno deset dana razmaka-pojedinačno mogu biti neophodni sve dok simptomi ne nestanu. Sl.56. Folijarna primjena đubriva Sredstvo za vlaženje trebalo bi koristiti, ukoliko isto već nije uključeno u formulaciju mikrohranjiva. Folijarna aplikacija mikrohranjiv imaa ne bi trebala biti primjenjivana tokom fenofaze cvjetanja maline i kupine , zbog mogućih ožegotina cvijeta. Granulirane formulacije mikrohranjiva dodate u zemljište, generalno nisu učinkovite, u odnosu na tretiranje putem lista.



4.6.3.5. Analize lista Kako bi se dobro prilagodio program đubrenja, uzgajivači bi trebali svake godine provjeriti sadržaj hranjiva u biljkama maline i kupine. U skladu sa rezultatima analiza tkiva, promjene u mjerama đubrenja su neophodne. Ovaj postupak podrazumjeva sljedeće: približno 5 mladih zrelih listova (plus peteljke lista) trebajui biti izabrane od svake biljke, i na taj način dobiti reprezentativan uzorak za analizu. Naime, dakle nasumično izabrane biljke sa različitih dijelova zasada trebaju da budu testirane. Pored toga, biljke sa nedostatkom simptoma takođe bi trebalo testirati, kako bi se provjerilo da li su zaista abnormalne pojave povezane sa hranjivima. Optimum, ispod optimuma i koncentracija viška i njihove varijante za svaki element predstavljeni su u donjoj tabeli. Koncentracije su izražene na suhoj težinskoj bazi. Smanjenje prinosa će se javiti ako koncentracija hranjiva bude ispod optimuma ili pak u suvišku.

Tabela.2. Kategorizacija koncentracije hranjive tvari u listovima maline

Element Ispod optimuma

Optimum Suvišak

Makrohranjiva (% ) Azot < 2.2 2.8 > 4.0 Fosfor < 0.2 0.3 > 0.6 Kalij < 1.0 1.5 > 3.0 Kalcij < 0.5 0.6 – 2.5 > 2.5 Magnesium < 0.3 0.4 > 1.0 Sulfur < 0.3 0.4 > 0.5 M ik rohranjiva (ppm) Mangan < 20 80 > 300 Iron < 30 50 > 200 Cink < 15 35 > 80 Copper < 2 10 > 40 Boron < 25 50 > 80

4.6.3.6. Simptomi nedostatka hranjiva Hranidbeni status maline i kupine, često može biti određen vanjskim izgledom lišća. Simptomi nezadovoljavajuće plodonosti često se otkrivaju pomoću karakterističnih simptoma za pojedine nedostatke. Svaki od bitnih makro i mikroelemenata imaju vlastite karakteristične simptome nedostatka. Vizuelna dijagnoza simptoma nedostatka pojedinih hranjiva na biljkama maline i kupine drugi je način pomoću kojeg iskusni uzgajivači mogu odrediti njihov režim đubrenja u prevazilaženju nastalih problema. Nažalost, mnoge štete u zasadu dogode se prije nego što simptomi istih postanu vidljivi. Ipak, nedostatak što ranije ispravljen uslovlt će boljim i lakšim podnošenjem od strane biljke. Tipični



simptomi nedostatka hranjiva na listu maline opisani su u narednoj tabeli i ilustrativano prikazani na slikama.

Tabela.3. Simptomi nedostatka pojedinih hranjiva na listu maline i kupine

H R A N J I V O

S I M P T O M I

A z o t Svijetlo zeleni do žuti listovi sa crvenim obojenjima na marginama, ali se isti mogu pružati i po cjeloj površini lista.

F o s f o r

Oslabljeni listovi-uveli-potamnjeli, bez sjaja, plavkasto-zelene ili purpurne boje. Ljubičaste promjene boje posebno su uočljive na nižen, odnosno osnovnom dijelu lisne plojke-površine. Slab rast. Listovi su sitni, male površine.

K a l i j u m

Opekline, ožegotine, sušenje i žućenje duž lisnih margina. Zatamnjivanje i posmeđenje tkiva lisne plojke. Starije lišće obavezno je zahvaćeno simptomima. Listovi imaju tendenciju kovrčanja, odnosno uvijanja, i to unatrag, iako su opečene margine-rubovi okrenute naprijed.

Sl. Marginalne ožegotine i posmeđenje lista maline usljed nedostatka kalijuma.

Listovi su skloni povijanju unatrag prema donjoj površi, a spaljeni rubovi se

kovrčaju naprijed.



H R A N J I V O

S I M P T O M I

M a g n e z i j Hloroza na starijim listovima, prvenstveno uz nerve-intervenozno i duž margina-rubova. Nekroza-propadanje nastupa u slučaju intentivnijeg nedostatka

Sl.56. Nedostatak magnezijuma se ispoljava međurednim žućenjem na starijim listovima, počinjući od rubova i progresivno se šireći ka

unutrašnjosti.

H R A N J I V O

S I M P T O M I

K a l c i j u m S u m p o r

Spaljivanje vrhova-sušenje i nabiranje uz rub najmlađih listova. Svijetlo zelena do žuta boja lišća. Slično nedostatku N, ali bez pojave crvene boje. Tokom naprednije faze, nedostatka ovog elementa, javljaju se mala nekrotična područja koja se razvijaju na lisnim plojkama.

Ž e l j e z o Žućenje i pojava hloroze duž nerava lista, i to dominantno na novim listovima, gubljenje zelenih nerava na listu. U slučaju velikih nedostataka dolazi do izbjeljivanja listova i pojave smeđih područja.



Sl.57. Nedostatak željeza se ispoljava jakom hlorozom na mladim listovim i

izdancima.

H R A N J I V O

S I M P T O M I

M a n g a n Žućenje i pojava hloroze duž lisnih nerava. Žućenje počinje blizu margine lista i progresivno napreduje prema unutrašnjosti, sa jasno definisanim područjem. Stariji listovi ostaju zeleni ili manje hlorotični. U slučaju velikog nedostatka dolazi do ožegotina i povijanja lisne plojke prema marginama.

C i n k Kratke internodije, mali uski listovi, uvenuće izdanaka i plodonosnih dijelova. U naprednim fazama javljaju se mali, od vrha suženi listovi, sakupljeni u zavoje. Tipični simptomi nedostatka su u ¨tipičnoj rozeti¨ i malim listovima.

B a k a r B o r M o l i b d e n

Svijetlozelena boja nezrelih listova. Područja uz nerve postaju svijetlozelena. Dolazi do izbjeljivanja površine gornje lisne plojke sa jasno uočljivom zelenom granicom.

Nabiranje i ožegotine vrhova na mlađim listovima, praćeno žućenjem i nabiranjem margina. Smanjen porast usljed slabog buđenja vegetativnih tačaka rasta. Kratak, zdepast i potamnio korijen.

Uniformno-ujednačeno žućenje mladih zrelih listova i nekroza na starijim listovima. Lisne plojke se od margina uvijaju prema gore.



4.6.4. Navodnjavanje maline i kupine Odgovarajuća količina vode neophodna je prilikom uzgoja maline i kupine, kako bi iste imale snažan rast i postizale visoke prinose. Nedostatak vode u periodu razvoja ploda imaće za posljedicu sitne plodove. Najbolje bi bilo kada bi voda tokom cijele vegetacije bila ravnomjerno raspoređena. Količina vode koju zahtjeva malina i kupina za svoj rast i razvoj zavisi od vremenskih uslova, stanja biljke, te energije rasta. Međutim, utvrđeno je da se najviše norme vlage koja se upotrijebi od strane ovih kultura kreće 0,5-0,8 cm dnevno. Malina i kupina mogu da koriste skoro svu vlagu koja se nalazi u površinskom sloju zemljišta, do 60 cm. Zemljišta se razlikuju po količini vode koju mogu zadržavati u ovoj zoni. Na primjer, dobro drenirana pjeskovita zemljišta mogu zadržavati vodu svega 5 cm, dok ilovače zadržavaju razinu iste i do 10 cm. Generalno se smatra da sa navodnjavanem treba početi kada je 50% raspoložive-dostupne vlage u temljištu iskorišteno. Sa maksimalnom procjenom, ova situacija će se javiti u 5-10 dana, ovisno od tipa zemljišta i padavina. Kada je u pitanju izbor sistema za navodnjavanje maline i kupine, preporučuje se sistem kap po kap. Isti posjeduje sljedeće prednosti: potrebna je manja količina vode, kao i snaga iste, omogućuje ujednačen raspored vlage, te ne stvara povoljne uslove za razvijanje truleži ploda. Nedostaci istog podrazumjevaju: potrebu izvora zavidno čiste vode (kako ne bi došlo do začepljenja), periodičnu zamjenu, mogućnost oštećenja sistema tokom kultivacije zemljišta, te podložnost štetama koje mogu nanijeti glodari ili pak čovjek. Postoje dva tipa sistema za navodnjavanje tipa kap po kap, i to: klasični sistem za navodnjavanje tipa kap po kap sa perforiranim

cijevima koje cijelom svojom dužinom iskapavaju vodu bez pritiska, a isti svoju primjenu posebno nalazi na ravnim parcelama (T-tape), i

sistem sa kapaljkama iz kojih se voda pod pritiskom izlučuje u zemljište blizu biljke, a isti svoju primjenu posebno nalazi na parcelama sa izrazitim nagibom, u cilju što bolje distribucije vode.

Sl.58 i 59. Sistemi za navodnjavanje: tip sa kapaljkama (lijevo),

sistem T-tape (desno)



U BiH najzastupljeniji je prvi tip sistema za navodnjavanje, odnosno T -tape. Različiti tipovi sistema za navodnjavanje postavljaju se tako što se samo pruže po površini zemljišta, ili se pak zatrpavaju u zemljište, ili postavljaju u visini prve žice. Ukoliko se sistem ukopava u zemljište, kapaljke se postavljaju na dubini 10-20 cm, kako bi se spriječila opasnost oštećenja istih prilikom obrade zemljišta. Potreba za zalijevanjem može se na veoma jednostavan način odrediti sljedećom metodom: uzme se u šaku malo zemlje, te se od iste pokuša formirati grudvica. Uzorak zemljišta treba uzeti sa maksimalne dubine na kojoj se razvija korijen uzgajanih kultura (oko 15-25 cm). Ukoliko prilikom stiska šake uzorak zemlje ostane kompaktno zbijen (formira se loptica) sadržaj vlage u zemljištu je zadovoljavajući. Međutim, ukoliko se uzorak zemlje raspe u šaci sadržaj vlage u zemljištu je u padu, te je potrebno početi sa navodnjavanjem. Vrijeme i količina vode koju je potrebno obezbjediti navodnjavanjem mogu biti određeni i putem tenziometra. Naime, potrebno je uroniti dvije male sonde u zemljište, i to toliko da vrh jedne dosegne dubinu 15 cm, a druge 30 cm. Kada se vlaga na 15 cm dubine zemljišta spusti ispod 40-50 % poljskog vodnog kapaciteta vrijeme je početi sa navodnjavanjem. Radi lakše orjentacije ugrubo, malina i kupina zahtjevaju 2,5-3,8 cm vode za sedmicu dana, koju treba obezbjediti bilo kišom ili navodnjavanjem od momenta cvjetanja do kraja berbe. Međutim, veće količine vode od 3,8 cm tokom sedmice su neophodne tokom razvoja plodova (juni). Uzgoj maline i kupine u zaštićenim prostorima zahtjevat će veće količine vlage, nego kada je u pitanju uzgoj istih na otvorenom polju. Generalno, ne preporučuje se navodnjavanje dvogodišnjih kultivara maline (Willamette, Mikeer i dr.) u kasno ljeto i jesen, jer isto sprečava izdanke da potpuno dozriju i adekvatno se pripreme za zimu. U razmatranju koliko vode dodati navodnjavanjem, generalno se može reći da je potrebno dodati toliku količinu da se u sloju od 60 cm dubine, od površine zemljišta, vlaga održi 100%. Treba napomenuti da je sistem za navodnjavanje samo oko 75% efektivan, tako bi se 3,3 cm vode moralo pustiti iz natapnog sistema kako bi se obezbjedilo 2,5 cm raspoložive vlage u zemljištu. Takođe, ne preporučuje se vršiti navodnjavanje većom bzinom isteka vode, nego što ista može biti upijena od strane zemljišta. Prekomjerno zalijevanje je rasipanje, a može biti i štetno, te ga treba izbjegavati. Ono može rezultirati pojavom nježnih, mekanih plodova, koji su izrazito osjetljivi na dodir, čime se otežava manipulacija istim. Takođe, prekomjerno navodnjavanje ispire hranjiva, posebno azot, iz zone korijenovog sistema, te sprečava aeraciju zemljišta, zatim normalan rast korjena, te pogoduje razvijanju bolesti, trulež korijena.

Sl.60. Navodnjavanje maline sistemom kap po kap T-tape



5. BOLESTI I ŠTETOČINE MALINE I KUPINE

Tabela.4. Orjentacioni program zaštite maline i kupine



6. AKTUELNI SORTIMENT MALINE U BiH Vilamet (Willamette) – U SAD i Kanadi ovo je vodeća sorta maline. Takođe, i za naša proizvodna područja trenutno je najaktuelnija sorta ove voćne vrste. Američkog je porijekla, nastala na Univerzitetu u Oregonu, ukrštanjem, Njuburg x Lojd Džordž. Spada u grupu srednje ranih sorata, sa početkom sazrijevanja plodova u drugoj polovini mjeseca juna. Plod joj je srednje krupan do krupan, prosječne mase 5 g, kupastog oblika, tamnocrvene boje, zadovoljavajuće čvrstoće, te prijatnog okusa i arome. Plodovi se lako beru, pogodni su za potrošnju u svježem stanju, ali i za različite vidove prerade. Srednje je snage rasta, ali pri intenzivnoj njezi može biti izrazito bujna, tako da formira veliki broj izdanaka koje treba prorjeđivati. Cvjeta srednje rano, samooplodna je i uglavnom jednorodna sorta, mada pojedinih godina, plodonosi i u dva navrata. U periodu punog plodonošenja, uz solidnu njegu, daje prinose i preko 10-15 t/ha. Naš aktuelni sortiment maline ne samo da kreaciju Vilamet svrstava u grupu ekonomski najznačajnijih sorti ove vrste, već joj u ovoj grupi daje i vodeću poziciju. Miker (Meeker) – Stvorena je u SAD. a u proizvodnju je uvedena još 1967. godine. Pripada grupi srednje kasnih sorti, sa početkom sazrijevanja plodova jednu sedmicu poslije Vilameta. Plod joj je krupan, oko 5,5 g, izrazito čvrst, prijatnog okusa i arome. Plodovi se mogu koristiti i kao stono voće, a posebno kao izuzetno pogodna sirovina za zamrzavanje. Izrazite je snage rasta, stvara manji broj izdanaka u odnosu na sortu Vilamet, ali su isti znatno bujniji. Posebno se preporučuje kao sorta prikladna za ravničarske terene, kojoj najviše odgovaraju međuredna rastojanja 2,5 – 3,0 m. Cvjeta srednje kasno, samooplodna je i jednorodna. Obezbjeđuje izuzetno visoke prinose 12-15 t/ha, pa čak i više. Zavidne je otpornosti prema antraknozi, ali je osjetljiva na viruse i niže temperature, zbog nešto kraće vegetacije. Sorta maline Miker, danas se uz Vilamet, kod nas najčešće preporučuje kao poželjan izbor za uzgoj ove vrste voćaka u intenzivnim zasadima.



SORTIMENT KUPINE Sortiment kupine jako je raznolik. Najznačajnije sorte za intenzivne zasade kupine su bez bodlji i puzajućeg rasta. JUMBO - kasna, jako prinosna sorta, nastala mutacijom genotipa Black Satin. Ima debele i jake priraste, a rast joj je snažan. Plodovi su joj izuzetno krupni, sa nešto kiselijim okusom. Srednje je osjetljiva na većinu bolesti kupine. Trenutno je u svjetskom sortimentu izrazito zastupljena sorta kupine.

BLACK SATIN – američka je sorta, nastala ukrštanjem SIUS 47 X THORNFREE . Takođe, je krupnog ploda, crne pokožice, čvrstog sočnog i aromatičnog mezokarpa. Može se koristiti kao stono voće, a pogodna je i za preredu.

THORNFREE – američka je sorta, nastala ukrštanjem hibrida US 1410 X US 1414. Posjeduje plod srednje krupan, loptastog oblika, i sjajno crne pokožice. Sok ploda je crn, sa visokim sadržajem suhe materije, ukupnih kiselina i ukupnih šećera. Do danas je standardna i vodeća sorta kupine u BiH.

THORNLESS EVERGREEN, takođe američka sorta, plodovi su joj srednje krupni, crne boje, slatkog okusa, a sazrijevaju sredinom augusta i beru se sve do oktobra. Otporna je na hladnoću i na sušu.



Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline i kupine Obzirom da plodovi maline i kupine ne sazrijevaju jednovremeno, to se i njihova berba odvija u kontinuitetu, trajući vrlo često i do mjesec dana. Obezbjeđenje sigurnog plasmana, u cilju postizanja potpunih ekonomskih efekata, nije samo važan preduslov koji proizilazi iz dugog vremenskog perioda berbe plodova, već i zbog izražene nepostojanosti plodova ove vrste koji iziskuje plasman na tržište u što kraćem roku. Berba maline i kupine započinje kada plodovi poprime boju pokožice karakterističnu za datu sortu i kada se isti lako odvajaju od cvjetne lože. Prilikom berbe plodovi se ne smiju gnječiti, a beru se bez cvjetne lože i bez peteljke.

Sl.61. Pravilno berba plodova maline Tokom perioda berbe, u zavisnosti od klimatskih uslova, ista se obavlja svaki drugi dan, a sama tehnika berbe podrazumjeva kidanje plodova, bez gnječenja, korištenjem palca, kažiprsta i velikog prsta. Za 1 ha zasada maline i kupine potrebno je i do 15 berača angažovanih svakodnevno, u trajanju od jedan mjesec. Posljednji podatak jasno ukazuje da je učešće troškova berbe u ukupnim troškovima proizvodnje navedenih kultura značajno izraženo (70-80%). Rani jutarnji i kasni popodnevni sati, vremenski su termini berbe plodova maline i kupine u toku dana. Plodovi ubrani pri većim temperaturama vazduha ili po kiši, usljed nepoželjnih hemijskih procesa brzo se kvare i gube svoju upotrebnu vrijednost. Distribucija plodova koji su ubrani u ranim jutarnjim satima mora se izvršiti isti dan, a plodovi koji su ubrani u kasnim popodnevnim satima, naredni dan. Plodovi maline i kupine stavljeni u promet moraju pripadati jednoj od sljedećih kvalitetnih kategorija:

- Ekstra kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju imati oblik, razvijenost i boju karakteristične za tretiranu sortu. Takođe, isti moraju biti ujednačeni po veličini, obliku, zrelosti, boji pokožice i bez čašice.),

- I kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju biti pravilno razvijeni,

ujednačeni po veličini i stepenu zrelosti, uz odstupanje do 2% i sa izraženom bojom pokožice karakterističnim za datu sortu. Takođe, među plodovima ove kategorije, njih do 5% mogu posjedovati čašćicu.),



- II kvaliteta (Plodovi ove kategorije ne moraju biti ujednačeni po zrelosti, a njih i do 10% mogu posjedovat čašicu.).

Plodovi malina i kupina se pri samoj berbi pakuju u posebnu ambalažu koja ne smije biti teška, skupa i koja mora biti podesna za rukovanje. Vrsta ambalaže prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova. Ukoliko se plodovi beru za potrošnju u svježem stanju isti se pakuju u kutije (0,5-1 kg), od ljuštenog drveta, parafinskog kartona ili perforiranih plastičnih supstanci. Dimenzije kutija tako su podešene da je njih 10-15 moguće smjestiti u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45x24x7,5 cm, podesne za transport ubranih plodova.

Sl.62. Ambalaža za berbu plodova maline

Plodovi maline i kupine za zamrzavanje pakuju se u drvene ili plastične holandeze, i to obično u dva sloja kako bi njihovo zamrzavanje bilo što lakše. Plodovi za preradu, takođe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu ambalažu, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u pulpašku burad, uz korištenje sumporaste kiseline kao konzervansa.

Sl.63. Pakovanje zamrznutih plodova

maline

Documents

Kupina i Malina