L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

3

Be-Br

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2005.

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Tomislav Žigmanov,

Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom), Nada Sudarević (ilustracije)

ISBN 86-85103-05-3

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929 (=163.42) (497.113) (031)

Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. 3, Be-Br /[urednik Slaven Bačić]. - Subotica: Hrvatsko akademsko društvo,2005 (Subotica: Printex). - IV, 67 str. : ilustr. ; 24 cm

Tekst štampan dvostubačno. -Tiraž 1.000.

ISBN 86-85103-03-7ISBN 86-85103-05-3

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 204129031

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe svete Terezije Avilske, SuboticaBušić, Krešimir, prof. sociologije i kroatologije, Institut društvenih znanosti

Ivo Pilar, ZagrebČota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazališta, SomborČota, Zoran, dipl., iur, SomborDumendžić, Josip, BođaniDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHeka, dr. sc. Ladislav, spisatelj, pozvani predavač Pravnog fakulteta i Filozofskog

fakulteta Sveučilišta u Segedinu, SegedinHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog

fakulteta u Zagrebu, Teologija u RijeciIštvančić, Branko, filmski i TV redatelj, ZagrebIvanović, mr. sc. Josip, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaKopilović, dr. sc. Andrija, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaKovač, Ivan, učitelj u mirovini, SomborKrmpotić, mr. Lazar Ivan, župnik Župe svetog Josipa, ĐurđinLončar, mr. sc. Đuro, stručni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici u mirovi-

ni, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, Subotica

profesor hrvatske književnosti i jezika te profesor povijesti,Budimpešta

Mandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaMiloš, mr. sc. Mato, OCD, SomborPekanović, Josip Zvonko, dipl. oec. u mirovini, SomborRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaSamaržija, Zdenko, prof. povijesti, I. gimnazija, Osijek

SURADNICI NA TREĆEM SVESKU

III

Mandić, Marin,

Skenderović, mr. sc. Robert, asistent, Hrvatski institut za povijest, ZagrebStantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ »Ivana Milutinovića«, SuboticaŠeremešić, Marija, učiteljica u mirovini, SomborŠtefković, Josip, župni vikar Župe Imena Marijina, Novi SadTikvicki, Hrvoje, prof. violončela i skladatelj, SuboticaVuković, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti, Gradski muzej, SuboticaVuković, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, Zagrebpravnik, Subotica

Žigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

Zomborčević, Ante,

BEČKI RAT → austro-turski ratovi

BEĆARAC (prema tur. bekâr: neženja, odperz. bîkâr: besposlen momak), vrsta vese-le narodne lirske pjesme. U široj je narod-noj tradiciji poznat i pod imenima šalaj-dan, šalajdanac (prema napjevu šalaj), sva-tovac i dr. Tekst čine rimovani, najčešćedeseterački stihovi, rjeđe u osmercu. Pjevase najviše u Slavoniji, Posavini, Srijemu,Baranji, Bačkoj, Banatu, u dijelovimaMadžarske u kojima žive bunjevački išokački Hrvati te Srbi. Izvodi se najčešće usvadbama ili drugim prigodama u povodukakva veselja. Redovito se pjeva uz prat-nju, primjerice gajdaša, tamburaša, harmo-nike i sl., te u ovisnosti o tome ima punovarijanata, ali je svima osnovno da je me-lodijski početak uvijek na subdominant-noj, a kraj na dominantnoj harmoniji. Bu-dući da je ovaj narodni napjev vesele nara-vi, katkad i razuzdana karaktera, u kojemse izmjenjuju i nadmeću vodeći pjevačipraćeni pjevačkom skupinom i glazbalima,on je i sredstvo izražavanja ideja i emocijakoje se ne pristoji izricati običnim govo-rom. Hrvatski bećarci iz Madžarske iBačke sakupljeni su u nekoliko zbirki.Lit.: I. Prćić, Bunjevačke narodne pisme, Suboti-ca, 1939; M. Peić, Bunjevačke narodne pisme –Hiljadu bećaraca, Szabadka, 1943; M. Bosić,Ženidbeni običaji Šokaca Hrvata u Bačkoj, NoviSad, 1992; Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb,2000; M. Peić, Bećarci: bunjevačke narodne pis-me, Subotica, 2001; Đ. Franković, Ljub’ me, diko,al’ neka s večera… Bećarci Hrvata u Mađarskoj,Pečuh, 2002.

H. Tikvicki

BEĆAROVIĆ, Baraba → Vujkov, Balint

BEDEKOVIĆ-KINO, dioničarsko društ-vo za prikazivanje filmova u Beregu.Šokački su Hrvati iz Berega prvi film vid-jeli još 1911. zahvaljujući putujućoj kine-matografskoj trupi jedne obitelji iz Češke.Nekoliko takvih gostovanja bilo je i posli-je. Međutim, poslije Prvoga svjetskog ratačetvorica su Berežana utemeljila Dioničar-sko društvo za prikazivanje filmova, kojeje u narodu bilo poznato kao Bedeković-ki-no. Osnivači Društva bili su učitelj MatijaTucakov, inicijator pothvata, gostioničarMarin Aljmašac, koji je osigurao prostori-je, strojobravar Martin Lerić, kinooperater,te glavni financijer poljodjelac Nikola Be-deković, koji je kupio potrebne kinematog-rafske aparate i dinamo.

U proljeće 1929. kino je počelo raditi ukući Marina Aljmašca (danas Jugoslaven-ska ul. 32), a filmovi su naručivani mahomod zagrebačkog poduzeća Bosnafilm. Bu-dući da su bili prikazivani nijemi filmovi,tamburaški orkestar Mike Ivoševa iz Bere-ga svirao je pokraj platna prilagođavajućiglazbene teme radnji filma. Unatoč zani-manju za »žive slike«, ipak je malen brojBerežena mogao izdvojiti 10 dinara, koli-ko je stajala ulaznica – osim što je u Bere-gu živio znatan broj siromašnih seljaka inadničara, bilo je to i vrijeme velike gos-podarske krize. Zapavši zbog toga u fi-nancijske teškoće, kino je prestalo raditisredinom 1931., a aparati i inventar raspro-dani su i podijeljeni akcionarima.

1

Kino će u Beregu ponovno početi radi-ti tek nakon Drugoga svjetskog rata u mjes-nom Domu kulture 1953., kad je završenaelektrifikacija sela. Zbog nerentabilnostiprestalo je raditi 1972., a sama je zgradazbog dotrajalosti srušena 1990.

I. Kovač

BEDŽULA, Tomo (Bedcsula) (Sentivan,1805. – Kalača, 24. I. 1864.), svećenik iknjiževnik. Rođen je u bunjevačkoj poljod-jelskoj obitelji, a školovao se u Đeru(Győr) i Kalači. Bogoslovne znanosti stu-dirao je u Kalači. Za svećenika je zaređen1830., nakon čega je šest godina bio kape-lan u Baji. Kućni kapelan nadbiskupa Pet-ra Klobusiczkoga postao je 1836., a od1838. bio je nadbiskupski ceremonijar itajnik. Kao tajnik pratio je nadbiskupa nadržavni sabor. Prisjednik nadbiskupskogaDuhovnog stola postao je 1839., a začasnikanonik 1841. Kalački katedralni župnikbio je 1843.-53., a opat sv. Katarine odŠarengrada postao je 1848. U Kaptoluje obavljao dužnost najprije mlađega

(1844.-53.), poslije i starijeg magistra(1853.-57.), a bio je i kanonik kantor(1857.-64.).

Prijateljevao je s Ivanom Antunovićemi zagovarao njegovo imenovanje za kano-nika. Iza sebe je ostavio tri nabožna djela,od kojih jedno na madžarskome, a dva nalatinskom jeziku.Djela: Búcsúzó-beszéd híveitöli elválása alkalmá-val a kalocsai plébánia-templomban, Szabadka,1853; Vita Petri Klobusiczky de eadem metropoli-tanarum Colocensis at Bacsiensis ecclesiarum ca-nonice unitarum archiepiscopi, u: Religio, 22, Co-locae, 1859; Duo cycli meditaionum quadridua-narum, Colocae, 1862.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); Hrvatski biografskileksikon, I, Zagreb, 1983; A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavljudo 1918., Zagreb, 1994; www. asztrik. hu/archi-vum/kfl2/kanonok. htm#b

S. Beretić i A. Kopilović

BEGOVAC, Ivan (Sombor, 25. III.1965.), psihijatar, doktor medicinskih zna-nosti. Rođen je u liječničkoj obitelji Markai Elizabete, rođ. Becker. Osnovnu je školuzavršio u Somboru, a klasičnu gimna-ziju Paulinum u Subotici. God. 1990. dip-lomirao je na Medicinskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu, 2000. je magistri-rao, a 2004. stekao zvanje doktora znanos-ti na području dječje i adolescentne psihi-jatrije obranivši disertaciju na temu Slika osebi i ratna trauma u adolescentnoj dobi.U međuvremenu je specijalizirao psihijat-riju 1996. te završio subspecijalizaciju izdječje i adolescentne psihijatrije 2001. Ra-di na Odjelu za dječju i adolescentnu psi-hijatriju i psihoterapiju Klinike za psiho-lošku medicinu KBC-a Zagreb i Medicin-skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje,među ostalim, sudjeluje i u izvođenju do-diplomske i poslijediplomske nastave.

Kao autor ili suautor stručne i znan-stvene radove objavljivao je u hrvatskim iinozemnim stručnim časopisima: Psihote-rapija, European Child & AdolescentPsychiatry, Liječnički vjesnik, Socijalnapsihijatrija, Collegium Antropologicum,European Eating Disorders Review. Sud-

2

BEDEKOVIĆ-KINO

T. Bedcsula, Búcsúzó-beszéd híveitöli elválásaalkalmával a kalocsai plébánia-templomban,

Szabadka, 1853.

jelovao je na mnogobrojnim hrvatskim iinozemnim stručnim skupovima i su-rađivao u nekoliko hrvatskih i inozemnihznanstvenih projekata. Član je nekolikostručnih udruga, a predsjednik je Hrvat-skog društva za dječju i adolescentnu psi-hijatriju i psihoterapiju pri Hrvatskome li-ječničkom zboru.

N. Zelić

BEGOVAC, Josip (Sombor, 9. VII.1954.), sveučilišni profesor, liječnik. Sin jeMarka i Elizabete, rođ. Becker. U rodnomgradu pohađao je osnovnu školu i gimnazi-ju, a diplomirao je na Medicinskom fakul-tetu Sveučilišta u Zagrebu 1978. Deset go-dina poslije specijalizirao je infektologiju.Poslijediplomski studij neurologije po-hađao je 1986.-88. na Medicinskom fakul-tetu u Zagrebu. Magistarsku radnju obra-nio je 1991., a doktorsku disertaciju 1993.U znanstveno-nastavno zvanje docenta naMedicinskom fakultetu u Zagrebu izabranje 1994., a 2005. stekao je zvanje redovitogprofesora.

Znanstveno se bavi infekcijom HIV-omi streptokoknom infekcijom, o čemu je ob-javio četrdesetak radova koji se spominju umeđunarodnom indeksu MEDLINE. Sa-mostalne i suautorske stručne i znanstvenečlanke objavljivao je u hrvatskim (Li-ječnički vjesnik, Medix, Collegium Anthro-pologicum, Infektološki glasnik, Medicus,Croatian Medical Journal, Acta MedicaCroatica, Acta Dermatovenerologica Cro-atica, Socijalna ekologija) i inozemnimčasopisima (Advances in ExperimentalMedicine and Biology, DiagnosticMicrobiology and Infectious Disease, In-ternational Journal of AntimicrobialAgents, Acta Virologica, European Journalof Epidemiology, Clinical Infectious Dise-ases, The Pediatric Infectious Disease Jo-urnal AIDS). Član je nekoliko hrvatskih imeđunarodnih udruga (Hrvatski liječničkizbor, Hrvatska liječnička komora, Interna-tional AIDS Society, International Associ-ation of Physicians in AIDS Care, Euro-pean AIDS Clinical Society). Aktivan je upreventivnim akcijama vezanima uzHIV/AIDS u Hrvatskoj. Bio je član i pred-

sjednik Povjerenstva za prevenciju HIV-a/AIDS-a Ministarstva zdravstva RH. U zag-rebačkoj je Klinici za infektivne bolesti od1993. bio voditelj Referentnog centra zaHIV/AIDS, a 2002. postao je pročelnikomKlinike.Djela: Živjeti s virusom humane imunodeficijen-cije, Zagreb, 1995 (1998); HIV-bolest: osnovnečinjenice, opće mjere zaštite i etički aspekti: pri-ručnik za zdravstvene djelatnike (suautorica I.Gjenero Margan), Zagreb, 1995 (1998); AIDS:HIV-bolest (suautori I. Beus, S. Bartolić), Zagreb,2003.

N. Zelić

BELLOSICS, Bálint (Rédics, Zalskažupanija, 10. X. 1867. – Baja, 15. I. 1916.),etnograf, pedagog, profesor povijesti. Kaoprofesor u Učiteljskoj školi u Baji radio je1892.-1913., a nakon toga bio je njezinupravitelj 1914.-16. Utemeljio je seoskeškole u Fancagi (Bajaszentistván) i Čikuz-di (Sükösda). Osnovno područje njegovazanimanja bila je etnografija. Skupljao jestarine i podatke o običajima i kulturi na-rodâ iz Pomurja, odakle je bio rodom, i izBačke, gdje je proveo svoj radni vijek. Od1896. bio je član i suradnik Madžarskogaetnografskog društva, a od 1906. i Povijes-nog društva Bačko-bodroške županije.Etnografske je radove objavljivao u raz-nim časopisima, a u rukopisu su mu ostaličitanka Kis ethnográphia, koja se čuva uEtnografskome muzeju u Budimpešti, terezultati mnogobrojnih istraživanja, koji senalaze u Muzeju Türr István u Baji. Poko-pan je u Baji.

Autor je sintetskog rada o Bunjevcimau prvoj knjizi monografije Bačko-bodroškažupanija (Budapest, 1909.), u kojoj je pi-sao o podrijetlu, seobi, kulturnom stanju inarodnim običajima Bunjevaca u Bačkoj.U pogledu etimologije imena Bunjevacpriklanja se mišljenju da potječe od herce-govačkog predjela u kojem se nalaze mjes-to i rijeka Buna. Ističe da se Bunjevci odkraja XVII. st. nazivaju i Dalmatincima, posvojem dalmatinskom podrijetlu, te kato-ličkim Racima i Hrvatima, a da su svoj je-zik do sedamdesetih godina XIX. st. nazi-vali ilirskim, a poslije bunjevačkim. Od

3

BELLOSICS

njegovih etnografskih istraživanja zabačke su Hrvate važni članci u GodišnjakuPovijesnog društva Bačko-bodroške župa-nije, u kojima je, opisujući običaje raz-ličitih naroda, pisao i o običajima Hrvata,kao što su »dodole« u Dušnoku (Eső-varázs-lás. Dodola, 1905.) ili »položaj« u bačkihBunjevaca (Polazsenik, 1907.), donio jepodatke o nekim šokačkim etnografskimpredmetima u Bačko-bodroškoj županiji(Adatok a bácsbodrogmegyei sokácok tár-gyi néprajzához, 1914.), a zapažena mu jei rasprava o vrsti šokačke preslice (Bácsmegyeisokacz fejes guzsalok), tiskana u Izvještajuetnološkog odjela Madžarskog nacional-nog muzeja u Budimpešti 1907.Djela: A zala– és vasmegyei vendek, u: Az Oszt-rák-Magyar monarchia írásban és képben,Magyarország, IV, Budapest, 1896; Magyarországiadatok a nyári napforduló kérdéséhez, Ethnog-ráfia, Budapest, 1902; Eső-varázslás. Dodola,Bács-Bodrogh vármegyei Történelmi Társulatévkönyve, 2, Zombor, 1905; Polazsenik, Bács-Bod-rogh vármegyei Történelmi Társulat évkönyve,3, Zombor, 1907; Útmutató neprajzi tárgyakgyűjtésére, Zombor, 1907; Bácsmegyei sokacz fe-jes guzsalok, Magyar Nemzeti Múzeum NéprajziOsztályának Értesítője, Budapest, 1907; Magyarok.Bunyeváczok, Bács-Bodrog Vármegye, II, Buda-pest [1909]; Adatok a bácsbodrogmegyei sokácoktárgyi néprajzához, Bács-Bodrogh VármegyeiTörténelmi Társulat Évkönyve, 1, Zombor, 1914.

Lit.: J. Felvidéki, Irodalmi lexikon Baja és Bácska(rukopis); M. Evetović, Kulturna povijest bunje-vačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); MagyarNéprajzi Lexikon, I, Budapest, 1977; K. Káics, ABács-Bodrogh vármegyei Történelmi Társulatévkönyveinek repertóriuma (1885-1918), Újvidék,1984; Révai Új Lexikona, II, Szekszárd, 1998; Z.Kalapis, Életrajzi kalauz, I, Újvidék, 2002.

E. Bažant

BELJANSKI, Milenko (Sombor, 5. III.1923. – Sombor, 9. X. 1996.), novinar, kro-ničar i publicist. Član komunističkog pok-reta postao je pred Drugi svjetski rat. Ti-jekom rata nekoliko je puta zatvaran i tri jegodine proveo po zatvorima i logorima uMadžarskoj te u Dachauu, zbog čega jeostao težak ratni vojni invalid. Novinar-stvom se počeo baviti 1948., a ubrzo i pub-licističkim radom – 1950. Bio je osnivačSomborskih novina 1954. te njihov višego-

dišnji ravnatelj i urednik. Autor je stotinjakknjiga i knjižica te nekoliko stotina člana-ka, uglavnom kompilacijske naravi, u koji-ma je obradio različite teme vezane zaSombor i okolicu: radnički pokret, naselja,narode, vjerske skupine, salaše, toponomas-tiku i dr. Premda se u radu nije služio znan-stvenom metodologijom, u obradama temapokazao je marljivost, upornost i pro-nicavost, što ga čini najpoznatijim som-borskim publicistom.

U svojoj se publicističkoj djelatnostimnogo puta dotaknuo tema vezanih uzsomborske Hrvate: obrađivao je naseljakoja nastanjuju bunjevački i šokački Hrva-ti (Sombor, Bereg, Čonoplja, Lemeš, Mo-noštor, Salaši Matarići i Raiči, Šara i Ba-ba-pusta i dr.), pisao je o somborskim ka-tolicima (Somborski franjevci, reformati,pentekostni, baptisti, adventisti, muslima-ni, 1989.; Katolici u Somboru, 1995.), anekoliko je djela njegovih djela bilo izrav-no posvećeno Hrvatima u tom gradu (Som-bor i bunjevački nacionalni preporod(1870-1945.), 1971.; Najstariji podaci o

BELLOSICS

4

M. Beljanski, Sombor i bunjevački nacionalnipreporod (1870-1945.), Sombor, 1971.

Hrvatima u Somboru, 1988.). Objavljivaoje i u Hrvatskoj riječi 1951. god., a pisao jei na opće bunjevačke teme (Zablude okoporekla imena Bunjevac, Somborske novi-ne, 12. I. 1968.; Albo Kuntić o Bunjevci-ma, Subotičke novine, 25. X. 1991.; Slovoo Bunjevcima, Somborske novine, 13. XII.1991.). Svoje je stajalište o umjetnom prob-lemu nacionalne pripadnosti bačkih Bu-njevaca izrazio vrlo lucidno: »administra-cija Austrije ne razlikuje nacionalna bićaHrvata i Srba […] dajući prevagu srpskomnacionalnom imenu, za koje, pak, misli dasu katolici […] Okolnost da su 5000 nase-ljenih u Bačkoj predstavljeni kao ‘kato-lički Raci’ davala je povoda srpskom naci-onalizmu da svojata ovdašnje Hrvate zva-ne Bunjevci. S druge strane je madžarskapolitika posezala za pravom na Bunjevce,da su Madžari, a ne Hrvati, s obzirom dasu iste katoličke vere. Otpor protiv jedne idruge asimilatorske tendencije bio je mu-kotrpan i zato što su bački Hrvati-Bunjev-ci bili geografski i vremenski udaljeni odsvog nacionalnog jezgra. […] Na njihovootuđenje od stvarnog nacionalnog oseća-nja i položaja uticali su ne samo vera, ne-go školovanje, zapošljavanje i mešovitibrakovi.« (Najstariji podaci o Hrvatima uSomboru).Lit.: Sto knjiga i knjižica Milenka Beljanskog (Bib-liografija), Sombor, 1996.

J. Z. Pekanović

BENAK, Josip (Bođani, 10. III. 1919. –Bođani, 12. VII. 1988.), naivni slikar i kul-turni djelatnik. Pučku je školu završio urodnome mjestu, gdje je i odrastao u jed-nostavnoj katoličkoj šokačkoj poljodjel-skoj obitelji. Nije imao materijalnih mo-gućnosti za daljnje školovanje pa u Bođani-ma do kraja života radi kao poljodjelac.

Još je u mladosti počeo slikati i sam seučio vještini stvaranja kičicom na platnu.Slike su mu motivski vezane uz zavičajnekrajolike, interijere šokačkih kuća, prizoreiz svakodnevnoga seoskog života, sakralnesadržaje i teme iz mjesne povijesti Šokaca.Izlagao je na izložbama u Zagrebu, Som-boru, Subotici, Kuli, Odžacima, Baču, Vaj-

skoj i drugim mjestima. Izradio je scenog-rafiju za komični kazališni komad s pje-vanjem Na vrbi svirala Josipa Andrića, ko-ji se izvodio sredinom pedesetih godina uhrvatskim naseljima u Bačkoj. Tijekomživota aktivno je sudjelovao i u organizira-nju kulturnog života u Bođanima.Lit.: A. Đaković, Josip Benak, Subotička Danica.Kalendar za 1990. godinu, Subotica, 1989.

J. Dumendžić-Meštar

BENEŠ, Ivan (Stipan Ivan) (Subotica, 3.X. 1910. – Subotica, 15. XI. 1986.),svećenik i pisac. Sin Mije i Kriste, rođ.Šević. Gimnazijsko školovanje počeo je uSubotici, a ispit zrelosti položio je u Trav-niku. Teologiju je počeo studirati 1930. uStrasbourgu, no 1932. prešao je u Zagreb,gdje je i diplomirao 1934. Svećenički redprimio je u Subotici 1. VII. 1934. Bio jenajprije župni vikar u Monoštoru 1934.-35., zatim upravitelj vikarije crkve Isusovauskrsnuća u Subotici 1935.-42. Bio jepredsjednik i duhovnik Katoličke udrugeBunjevačko momačko kolo 1935.-41., apotkraj 1940. počeo je i uređivati Neven. Unjegovu je uredništvu međutim izašao sa-mo jedan, posljednji broj tih novina 1941.Kao župni vikar djelovao je u Milkutu(madž. Mélykút) 1942.-43. i Bajmoku1943.-44. Bio je upravitelj bajmočke župe1944.-46. Od 1946. do umirovljenja 1985.bio je župnik župe u Lemešu (SvetozarMiletić). Od 1950. do umirovljenja ob-našao je dužnost dekana Somborskog de-kanata. Pokopan je u svećeničkoj grobnicina subotičkome Kerskom groblju.

BENEŠ

5

Ivan Beneš

Pred Drugi svjetski rat povremeno sejavljao u lokalnom tisku: prevodio je sfrancuskoga i pisao kraće priče. Njegovisu prijevodi objavljivani u Subotičkoj Da-nici 1934.-36., a ondje mu je objavljena ijedna pripovijest 1940. Pseudonim mu jebio Mister John. Prema tvrdnji Ivana Ku-jundžića, anonimni je priređivač katekiza-ma na hrvatskome iz 1937. i 1940. Neop-ravdano mu se katkad pripisuje i autorstvohrvatskih katekizama iz razdoblja od 1923.do 1928. te katekizama na njemačkome imadžarskome iz obaju razdoblja, kojima jevjerojatni autor Lajčo Budanović. Hrvatskikatekizmi iz 1937. i 1940. naime samo sepravopisno razlikuju od onih iz 1923.-28.Tijekom službovanja u Lemešu napisao jepovijest župne crkve od njezina osnutka1752. do 1985. Historia parochiae domus,čiji se rukopis čuva u Župnom ureducrkve Rođenja Blažene Djevice Marije uLemešu.Djela: Rimokatolički katekizam i biblija za počet-nike. Za drugi razred nižih pučkih škola zajednosa učivom prvoga razreda, Subotica, 1937; Rimo-katolički mali katekizam, Subotica, 1940.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); Schematismus cleriarchidioecesis Colocensis et Bachiensis ad annumChristi 1942, Coloczae, 1942; K. Bunić [I. Ku-jundžić], Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata, Subotica, 1946; Bačko klasje,39, Subotica, 1986; Litterae circulares ad clerumdioecesis Suboticanae, 9, Subotica, 1986; G. Kiss,E. Bažant, K. Čeliković, Subotička bibliografija1918-1944, III/1, Subotica, 2003.

L. I. Krmpotić

BENIŠIĆ, Ernest (Vukovar, 5. VII. 1807.– Cernik, 13. XII. 1885.), franjevac, profe-sor. Od 1825. bio je član Franjevačke pro-vincije sv. Ivana Kapistranskoga. Filozofi-ju je slušao na filozofskom učilištu u Iloku1826.-28., a teologiju je završio u Vuko-varu 1831., gdje mu je profesor bio Mari-jan Jaić. Na sveučilištu u Budimpešti pos-tigao je doktorat iz filozofije i licencijat izteologije s kvalifikacijama profesora crk-vene povijesti i crkvenog prava. Predavaoje na filozofskom učilištu u Slavonskom

Brodu 1831.-33., a zatim na bogoslovnimškolama u Slavonskom Brodu 1833.-34. i1841.-43., Baji 1839.-41. i Budimu 1843.-46. Od 1851. do 1856. predavao je grčkijezik i biologiju u gimnaziji u Osijeku i ond-je bio posljednji ravnatelj gimnazijeiz redova franjevaca (1851.-54.). U vrijemeprevratnih događaja revolucionarne 1848.god. bio je gvardijan i župnik u Aradu(1847.-50.). Zbog revnog obavljanja du-hovne skrbi i pružanja materijalne opskrbevojsci tijekom građanskog rata odlikovaoga je car Franjo Josip I. zlatnim križem zazasluge. Iz razdoblja njegove učiteljskedjelatnosti preostali su u rukopisu spisiInstitutiones theologicae et dogmaticae teHistoria ecclesiastica, čiji se prvi svezaknalazi u knjižnici samostana u Vukovaru.Autor je prigodnih pjesama na hrvatskomjeziku.Lit.: F. E. Hoško, Marijan Jaić, obnovitelj međupreporoditeljima. Zagreb, 1996; isti, EuzebijeFermendžin, crkveni upravnik i povjesnik, Zagreb,1997.

F. E. Hoško

BENLIĆ, Mato (Belich, Bellinich) (Ba-nja Luka, 1609. – Velika kraj Požege, 30.I. 1674.), franjevac, beogradski biskup.Osnovnu izobrazbu dobio je od banjo-lučkog župnika, poslije skradinskog bisku-pa Tome Ivkovića. Postavši franjevac, ško-lovao se u Fojnici, a filozofiju i teologijuzavršio je u Italiji. Bio je župnik u Saraje-vu, gvardijan u Fojnici, a za provincijalaBosne Srebrene izabran je 1650. Bio jeuzorit redovnik, dobar govornik, teolog ipravnik. Na prijedlog rimske Kongregaci-je za širenje vjere imenovan je 27. II.1651. beogradskim biskupom, a poslijeiste godine i upraviteljem Smederevske bis-kupije te apostolskim vikarom u dijeluUgarske pod turskom vlašću. Kao provin-cijal istaknuo se u obnavljanju samostanaspaljenih za Kandijskog rata (1645.-69.).Turci su ga često ometali u radu te je biozatvaran i globljen. Revno obavljajući svo-ju pastirsku dužnost, nekoliko je puta obi-lazio povjerene mu krajeve. O svojim ka-nonskim pohodima slao je u Rim službena

6

BENEŠ

izvješća, koja obiluju podacima o prilika-ma u kojima su živjeli kršćani u jugois-točnoj Ugarskoj, Hrvatskoj (Slavoniji iSrijemu) te sjevernoj Srbiji u drugoj polo-vici XVII. st.Lit.: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatska-slo-venačka, I, Zagreb, [1926]; Hrvatska enciklopedi-ja, II, Zagreb, 1941; B. Unyi, Sokácok-bu-njevácok és a bosnyák ferencesek története, Buda-pest, [1947]; Hrvatski biografski leksikon, I, Zag-reb, 1983; Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb,2000.

S. Bačić

BEOGRADSKA NADBISKUPIJA (lat.Archidioecesis belgradensis), rimokato-lička biskupija sa sjedištem u Beogradu.Utemeljena je 1914. godine. Prostire se napovršini od oko 50.000 km2, obuhvaća Sr-biju bez Vojvodine, Kosova i Sandžaka.God. 1986. postala je metropolijom sa suf-raganskim biskupijama Subotičkom iZrenjaninskom.

Beograd (Singidunum) već je u rimskodoba bio sjedište biskupije, koja je bila usastavu Sirmijske metropolije. Od IX. st.beogradski su biskupi istočni (bugarski)biskupi, a 1290. zamjenjuju ih biskupi ko-je imenuje ugarski kralj. Nakon pada podtursku vlast 1521. biskupijom upravljajuapostolski administratori iz susjednih bis-kupija. Nekima od njih (Marin Ibrišimo-vić, Mato Benlić, Matija Brnjaković i dr.)povjerena je duhovna skrb i za vjernike napodručjima Ugarske i Hrvatske (Slavonijei Srijema) pod turskom vlašću, koja u tovrijeme nisu imali svojeg biskupa. Pos-ljednji administrator Beogradske biskupijebio je Josip Juraj Strossmayer 1851.-97.Na toj ga je službi trebao zamijeniti bosan-ski franjevac Ivan Vujica, ali ga ondašnjecivilne vlasti nisu prihvatile. KonkordatomSrbije i Svete stolice 1914. ustanovljena jeBeogradska nadbiskupija, ali prvi je nadbis-kup imenovan tek 1924. Bio je to franje-vac Rafael Rodić. Konkordatom Kraljevi-ne Jugoslavije i Svete Stolice 1935. bilo jepredviđeno da u djelokrug nadbiskupa be-ogradskoga kao metropolita pripadnuSkopska, Bačka i Banatska biskupija, alion nikad nije stupio na snagu.

God. 2001. nadbiskupija je, ne računa-jući sufraganske biskupije, imala oko35.000 katolika u 15 župa. Osim dijece-zanskih svećenika, u nadbiskupiji djeluje inekoliko muških redovničkih zajednica(franjevci, isusovci, lazaristi), a prisutne sui redovnice (usmiljenke, milosrdnice, fra-njevke, Isusove male sestre, klanjateljiceKrvi Kristove). Beogradski nadbiskup pos-tao je članom Biskupske konferencije SRJugoslavije, osnovane 1997., koja je posli-je preimenovana u Biskupsku konferencijuSrbije i Crne Gore, a potkraj 2004. postaladijelom novoosnovane Međunarodne bis-kupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.Lit.: Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb, 1941; Hr-vatska enciklopedija, II, Zagreb, 2000; Opći reli-gijski leksikon, Zagreb, 2002; http: //solair. eunet.yu/~nadbisbg/

J. Štefković

BEREG (Bački Breg), naselje 27 km sje-verno od Sombora, u blizini današnje gra-nice s Madžarskom, na cesti prema Santo-vu, 1388 stanovnika (2002.). Južno od Be-rega nalazi se selo Kolut, na istoku Gako-vo, a na zapadu šuma Karapandža i rijekaDunav, odnosno Hrvatska. Naselje je iz-građeno na maloj uzvisini, na brijegu, tenije moglo biti plavljeno. Otuda selu i ime.Najstariji se njegov dio naziva Zemunompa je moguće da su prvi stanovnici živjeliu zemunicama.

U pisanim se dokumentima Bereg prviput spominje 1319. Više je puta mijenjaofeudalne gospodare. Tijekom godina ova-mo su se naseljavali pridošlice iz Dalmaci-je, Bosne, Hercegovine i Baranje. Beog-radski biskup Marin Ibrišimović 1649. uSantovu je krizmao i vjernike iz Berega, au njemu je na proputovanju našao deset hr-vatskih obitelji. God. 1699. u Beregu je bi-lo 11 hrvatskih obitelji, a 1749. selo je većimalo svojeg suca (»birova«, načelnika) i490 stanovnika.

Najveći broj stanovnika mjesto je ima-lo 1896. godine – 2927. Prema popisu iz1900. od 2824 stanovnika Hrvata je bilo2017, Nijemaca 591, a Madžara 209. Da-nas je naselje depopulacijsko:

7

BEREG

godina br. st.1948. 22441955. 22181961. 20451971. 20061981. 17701991. 15852002. 1588

Pretežito je hrvatsko selo, kao jedno unizu šokačkih naselja s bačke strane Duna-va. Ratna zbivanja tijekom 1990-ih godinaostavila su trag na etničkoj strukturi sela:

godina 1991. 2002.ukupno 1585 1388Hrvati 741 738Jugoslaveni 441 67Srbi 153 344Madžari 27 34ostali 223 205

Katolička crkva u selu spominje se još1503. Nakon odlaska Turaka nova je crkvaizgrađena 1740. Isprva santovačka filijala,samostalnom je župom postala 1757., odkada se vode i matrikule. Seoska školaotvorena je 1752., a ustanova predškol-skog tipa radila je od 1898. Hrvatski je je-zik bio u uporabi u seoskoj administracijisve do 1861., a u školi do 1900. Za vrije-me Kraljevine SHS škola je nosila ime Pet-ra Preradovića.

Od mnogobrojnih društava koja su uselu postojala ili postoje, prvo je bilo Po-kopno društvo, osnovano 1890., a pod-ružnica Bačkoga poljoprivrednog udruženjaiz Sombora osnovana je 1907. Izmeđudvaju svjetskih ratova u selu je postojao iogranak Hrvatskoga prosvjetnoga društvaSeljačka sloga (1927.-41.). Hrvatski kul-turni dom djelovao je 1945.-47. Hrvatskokulturno društvo osnovano je 1947., koje1952. mijenja ime u Kulturno-prosvjetnodruštvo Silvije Strahimir Kranjčević, a od2004. naziva se Hrvatskim kulturno-pros-vjetnim društvom Silvije StrahimirKranjčević.

8

BEREG

Bereg (Bački Breg)

U središtu sela podignuta je pokrivenaljetna pozornica, na kojoj je 1998. postav-ljen spomenik u prirodnoj veličinimještaninu violinistu Miki Ivoševu. Otadse svake godine održava festival tambu-raške glazbe Mikini dani. U mjestu jerođen i pokopan književnik Ante Jakšić.Na rodnoj mu je kući 2004. postavljenaspomen-ploča.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, 5, Szabadka, 1907; M.Dekić, Iz povijesti Općine Bereg, Subotička Dani-ca ili bunjevačko-šokački kalendar za prostu godi-nu 1933., Subotica, 1932; A. Sekulić, Hrvatskibački mjestopisi, Zagreb, 1994; Miroljub, Sombor,2, 4/1998; I. Kovač, Dobrovoljno vatrogasnodruštvo u Bačkom Bregu, Bački Breg, 2002; I. Ko-vač, M. Katačić, Hrvatsko kulturno prosvetnodruštvo »Silvije Strahimir Kranjčević« u BačkomBregu, Bački Breg, 2004; Hrvatska riječ, 78, Su-botica, 2004.

I. Kovač

BEREŠKI TAMBURAŠI, tamburaški sas-tav iz Berega. To je hrvatsko selo u svojojprošlosti imalo nekoliko tamburaških or-kestara, od kojih je najznamenitije bilo Mi-kino šokačko tamburaško društvo, koje jevodio violinist Mika Ivošev. Nakon njego-ve smrti 1959. organizirani tamburaškiživot u mjestu utihnuo je za iduća četiri de-setljeća. Obnovu tamburaškog sviranja po-taknuo je vlč. Davor Kovačević potkraj1999. pripremajući se za proslavu Božića.Poziv da sviraju pod misom na tamburamaprihvatili su Marin Lerić, Marko Lerić,Zlatko Gorjanac, Josip Tucakov i PericaTucakov, od kojih je većina otprije imalasolidno sviračko iskustvo. Poslije im sepriključio i iskusni monoštorski harmoni-kaš Vidoja Bošnjak, koji je postao njiho-vim stalnim članom. Nazvavši svoj orkes-tar Bereški tamburaši, nastupali su namnogobrojnim kulturnim manifestacijamabačkih Hrvata: na Bunjevačko-šokačkomprelu u Somboru, somborskoj Dužionici isubotičkoj Dužijanci, Šokačkom prelu uBeregu te na više priredaba u Hrvatskoj,Madžarskoj i Austriji. Kao prateći orkes-tar, nastupali su i s popularnim hrvatskimpjevačicama starogradskih pjesama VeromSvobodom i Martom Nikolin te s pje-vačem Krunoslavom Kićom Slabincem.

I. Kovač

BERETIĆ, Anita, rođ. Matijević (Dub-rovnik, 9. VI. 1962.), profesoricaknjiževnosti, političarka. Osnovnu i sred-nju školu završila je u Somboru, a Filozof-ski fakultet u Novom Sadu. Bila je nastav-nica i ravnateljica osnovne škole u Beregudo 1992., a nakon toga je do 2000. radilakao nastavnica u OŠ Dositej Obradović uSomboru. Bila je ravnateljica Radio Som-bora u razdoblju 2000.-04. Aktivno sudje-luje u politici te je od 1993. članica Demok-ratske stranke, čijega je somborskogaopćinskog odbora dva puta bila dopred-sjednica, a od 2003. i predsjednica. Tije-kom prosvjednih akcija za demokratizaci-ju zemlje nekoliko je puta bila uhićivana ipritvarana. Bila je zastupnica u skupštiniSrbije 2000.-2003., u koju je ponovno izab-rana 2004. Za vijećnicu (odbornicu) som-borske skupštine birana je 1996. i 2000.

J. Z. Pekanović

BERETIĆ, Stjepan (Sombor, 4. VI.1947.), svećenik i publicist. Osnovnu ško-lu završio je u rodnom gradu, a ispit zrelos-ti položio je 1966. u Biskupijskoj gimna-ziji Paulinum u Subotici. Diplomirao je te-ologiju na Katoličkome bogoslovnom fa-kultetu u Zagrebu 5. veljače 1974., a 17.veljače u Somboru je primio svećeničkired. Kao župni vikar najprije je djelovao uKanjiži, zatim u Katedralnoj župi svete Te-rezije u Subotici. Od 1976. do 1985. bio jenajprije upravitelj župe, a poslije i župnik

9

BERETIĆ

S. Beretić, Slava Božja, Subotica, 2003.

u Baču, Deronjama i Tovariševu. Od 1. VIII.1985. župnik je katedralne župe u Subo-tici, a godinu dana upravljao je i župom naKelebiji. Naslov monsinjora dobio je1998.

Za život mjesne Crkve važan je i nje-gov publicistički rad koji se odnosi na lo-kalnu crkvenu povijest te na priređivanjedjela nabožnih sadržaja. Znanstveni inte-res za povijest Katoličke crkve u Bačkojočitovao je već diplomskom radnjom –Povijest župe Presvetog Trojstva u Sombo-ru do XX. stoljeća. Pisao je vijesti u prvo-me poslijeratnom katoličkom listu na hr-vatskom jeziku u Bačkoj Bačko klasje, aod 1991. i povijesne članke. Objavljujepriloge u crkvenom kalendaru SubotičkaDanica od njegova obnavljanja 1984., aujedno mu je i urednik (osim 1995.). Autorje nekoliko studija (Svadba u Baču, 1986.;Osnivanje i preuzimanje župa od biskupij-skog klera, 1987. i dr.). Kontinuirano pišečlanke s povijesnim temama u katoličkomlistu Zvonik. Služi se latinskim, njemačkim,madžarskim i slovačkim jezikom.

God. 1996. priredio je i sastavio kato-lički molitvenik i pjesmaricu Slava Božja,što je prvo takvo djelo u Bačkoj objavlje-no nakon 50 godina. Od 1994. u Zvonikuredovito objavljuje životopise svetaca, a2002. objavio je i hagiografsku knjiguBožji prijatelji s nama na putu, u kojoj jena popularan način prikazao živote deve-desetak svetaca Katoličke crkve.Djela: Svadba u Baču, Subotička Danica. Kalen-dar za 1987. god., Subotica, 1986; Osnivanje ipreuzimanje župa od biskupijskog klera, Zbornikpredavanja znanstvenog skupa u Subotici 12-14.VIII 1986. povodom 300. obljetnice obnovljene crk-venosti među Hrvatima u Bačkoj, Subotica, 1987;Slava Božja – katolički molitvenik i pjesmarica,Subotica, 1996, 20032; Božji prijatelji s nama naputu, Subotica, 2002.

Lit.: A Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata uXX. stoljeću, Zagreb, 1996; I. Kojo, Dobili smonov molitvenik, Zvonik, Subotica, 6/1996; Sche-matismus Dioecesis Suboticanae, ad annum Do-mini 1998, Suboticae, 1999; Lijepo je bitisvećenik, Zvonik, Subotica, 3/1999; K. Čeliković,Božji prijatelji s nama na putu, Zvonik, Subotica,2/2002; C. Miler, U crkvi Presvetog Trojstva pred-

stavljena knjiga, Zvonik, Subotica, 8/2002; Živovrelo, Zadar, 7/2002.

T. Žigmanov

BERKI → Breka

BERLEKOVIĆ, Stipan (Tass, Bačko-kiškunska županija, 20. VIII. 1914. –Čonoplja, 15. XII. 1992.), prosvjetni rad-nik i društveni djelatnik. U ranoj mladostis roditeljima se doseljava u Čonoplju, gdjezavršava pučku školu. Gimnazijsko obra-zovanje stječe u Građanskoj školi u Som-boru, nakon čega se upisuje u školu zaučitelje, također u Somboru, no zbog prob-lema nacionalne naravi prelazi u Osijek,gdje je i diplomirao. Radio je kao učitelj,zatim kao kotarski nastavni inspektor tepomoćnik i na kraju kao upravitelj škole.Službovao je u raznim bačkim mjestima,ali najviše u Čonoplji. Za vrijeme Drugogasvjetskog rata, u travnju 1942., bio je ot-pušten s posla kao osoba od nepovjerenja.

Odmah nakon rata, 1. XII. 1944., po-novno je postavljen za učitelja u Čonoplji.U isto vrijeme kao djelatnik aktivira se ukulturnom životu tog mjesta i uključuje urad mjesne kulturne udruge Bunjevačkakasina, koja uskoro mijenja naziv u Hrvat-sko kulturno društvo. Uspješno u radu za-mjenjuje osnivača i dugogodišnjeg djelat-nika Iliju Džinića, koji se, nakon što je pri-silno umirovljen, preselio u Sombor. Kaoizaslanik Društva sudjelovao je na go-dišnjoj skupštini Hrvatske kulturne zajed-nice 10. VI. 1945. u Subotici, na kojoj jeizabran za člana Upravnog odbora.

Posebno se angažirao oko poslijeratneobnove i kasnijeg održavanja bunjevačkogprela u Čonoplji. Ono je do Drugoga svjet-

10

BERETIĆ

StipanBerleković

skog rata bilo organizirano 21 put, a konti-nuirano je, zahvaljujući upravo Berleko-viću, održavano svake godine na Marin 2.veljače sve do početka 1970-ih. U sklopudruštva uspješno je pripremao i priređivaoigrokaze, a organizirao je i gostovanja Hr-vatskoga narodnog kazališta iz Subotice iNarodnog pozorišta iz Sombora. Berleko-vić je ostao aktivan sudionik u društvenomživotu Čonoplje i nakon 1955., kad je Hr-vatsko kulturno društvo prestalo raditi.Lit.: M. Beljanski, Šest vekova Čonoplje (1399-1987), Sombor, 1996; Đ. Lončar, Stipan Berleko-vić (1914.-1992.), Subotička Danica (nova). Ka-lendar za 2001. godinu, Subotica, 2000.

Đ. Lončar

BERLEKOVIĆ, Vince (? – ?), kulturnidjelatnik. Bio je jedan od glavnih urednikau subotičkom dvotjedniku na madžarskomjeziku Irodalmi értesítő (Književni vjesnik)u razdoblju 1925.-27. Najveći dio svojegistraživačkog rada posvetio je Subotici iuopće području Vojvodine odnosno južneMadžarske, a rezultate je objavio u dvijeknjige. Za vrijeme Drugoga svjetskog ratabio je akviziter knjiga u Subotici, su-rađivao je s knjižarama i nakladničkimpoduzećima.Djela: Szabadka szabad királyi thj. város teljesbetűrendes címtára: az új utcanevekkel, Szabadkaváros térképével, távbeszélőtulajdonosok teljesnévsorával és Bácsvidék helység neveivel, Sza-badka, 1942; Szabadka szabad királyi város ésdélvidék évkönyve és címtára: 1943, Szabadka,1943.

Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1919-1945),Újvidék, 1979; G. Kiss, E. Bažant, K. Čeliković,Subotička bibliografija 1918-1944, III/1, Suboti-ca, 2003.

E. Bažant

BERNARDIN IZ BAJE (Baja, oko 1690.– Osijek, 1718.), franjevac, profesor filozo-fije. Potomak je hrvatskih doseljenika ko-loniziranih u Baju tijekom Bečkog rata.Bio je član Franjevačke provincije BosneSrebrene od 1708., kad je stupio u novici-jat u Velikoj pokraj Požege. Filozofsku iteološku naobrazbu te kvalifikaciju preda-

vača filozofije stekao je u franjevačkimškolama u Italiji. Nakon povratka u domo-vinu provincijal Petar Lašvanin imenovaoga je 1715. profesorom filozofskog učiliš-ta u Osijeku (osnovanoga 1707.), na kojemje tri godine predavao sustav skotističke fi-lozofije.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb,1989; Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb, 2000.

F. E. Hoško

BERTRON, Franjo (Kula, 29. VII. 1892.– Palić, 19. XII. 1960.), svećenik. Sin Fra-nje i Terezije, rođ. Heikmann. Gimnazijuje završio u Kalači 1912., gdje je studiraoi teologiju koju je završio 1916., a zasvećenika je zaređen 4. VI. 1916. Kao žup-ni vikar djelovao je najprije u Žedniku, za-tim u Čonoplji i Bačkom Monoštoru. God.1918. bio je kateheta u Subotici, župni vi-kar u subotičkim župama svete Terezije isvetog Jurja te bilježnik biskupskog suda uSubotici. Nakon Prvoga svjetskog rata ra-dio je na osnivanju samostalne administra-ture na Bikovu, a trinaest je godina njomei upravljao. Ondje je 1921. podigao crkvuposvećenu Uznesenju Blažene DjeviceMarije i jedina je u Subotičkoj biskupiji iz-građena od naboja. Za župu je od gradaSubotice isposlovao nadarbinu od 40 juta-ra zemlje. Bio je desna ruka biskupu LajčiBudanoviću oko gradnje župne crkve naKelebiji. U Crkvi je obnašao dužnosti bis-kupskog savjetnika te tajnika i vikara bis-kupskog suda. Tijekom službovanja u Bi-kovu bio je nadzornik pučkih škola. Oko1930. god. uređivao je i izdavao Bikovačkiglasnik, prvi župni list na području da-našnje Subotičke biskupije. God. 1931. bioje urednik je podlistka Kolo u Subotičkimnovinama, a potpisivao se kao Ujak Fra-njo. Sastavio je i kratak molitvenik 1926.Djelo: Kralj budi, Gospodine!, Subotica, 1926.

Lit.: Schematismus cleri Administaturae Apostoli-cae Bachiensis ad annum Christi 1941, Subotica,1941; Schematismus cleri Archidioecesis Colo-censis et Bacsiensis ad annum Christi 1942, Co-loczae, 1942; Litterae circulares IV. pro cleroBačiensi a. 1960. dimissae, Subotica, 1960; Sche-matismus cleri Apostolicae Bačiensis administra-

11

BERTRON

turae (ABA) ad annum Christi 1961, Subotica,1961; A. Sekulić, Književnost podunavskih Hrva-ta u XX. stoljeću, Zagreb, 1996.

S. Beretić

BES, Franja (Bereg, 23. VI.1954.), dizačutega. Roditelji su mu Franja i Elizabeta,rođ. Vida. Dizanjem utega počeo se baviti1971. u Klubu dizača utega Radnički izSombora, u kojem je poslije postao jedanod najboljih u tadašnjoj zlatnoj generacijisomborskih dizača utega, koji su sedamde-setih godina prošlog stoljeća bili višestrukiosvajači natjecanjâ za kup i prvenstava Ju-goslavije. Obarao je pedesetak puta držav-ne rekorde u disciplinama izbačaj, trzaj ibiatlon, i to u različitim kategorijama, do56, 60 i 67 kg. Već kao junior bio je prvakJugoslavije u dizanju utega, a kao seniornaslov prvaka osvajao je sedam puta. Urazdoblju 1973.-83. bio je stalni člandržavne reprezentacije. Sudjelovao je naeuropskim i svjetskim prvenstvima, a naprvenstvima Balkana osvojio je šest meda-lja. Dizanjem utega prestao se baviti 1983.Živi i radi u rodnome mjestu.

Z. Čota

BEŠLIĆ, Ana (Bajmok, 16. III 1912.), ki-parica. Kći uglednog zemljoposjednikaLaze i Nine, rođ. Deák, unuka TadijeBešlića. Djetinjstvo je proživjela na obi-teljskom salašu na Pustari Šara. Gimnazijuje pohađala u Zagrebu, zatim je učila jezi-ke i studirala u Grazu i Beču. Iz Bajmokase nakon udaje preselila u Beograd i ondjese 1939. upisala na Umjetničku akademi-ju. Studirala je kiparstvo kod Ilije Kolaro-vića te crtež i akvarel kod Koste Hakmana.Zbog rata je prekinula studij i vratila se uBajmok. God. 1945. nastavila je studij kodprofesora Sretena Stojanovića i RadeteStankovića. Diplomirala je 1947., a posli-jediplomski studij u klasi Tome Rosandićazavršila je 1949. Od 1950. do 1955. bila jesuradnica u Majstorskoj radionici svojegprofesora i slavnog skulptora. Kao slobod-na umjetnica, živi i radi u Beogradu.

Bila je članica skupine Prostor 8 i pri-pada prvoj poslijeratnoj generaciji kiparakoja otvara putove novim prostornim i

idejnim rješenjima. Rano se opredijelila zasintetiziran izraz s antropomorfnim asoci-jacija, a od sredine šezdesetih godina obli-kuje skulpture s pomoću pojednostavnje-nih, sferoidnih volumena koje povremenokolorira. Samostalno je prvi put izlagala uGradskoj izložbenoj sali u Subotici 1954.Na skupnim izložbama predstavljala je ju-goslavensku skulpturu u inozemstvu. Izla-gala na Trijenalu jugoslavenske umjetnostiu Beogradu (l961., 1964., 1967. i 1970.),na bijenalima akvarela u Karlovcu, odnos-no trijenalima keramike u Subotici, na Ri-ječkim salonima i Likovnim susretima uSubotici. Sudjelovala je u radu umjet-ničkih kolonija, simpozijima kiparstva Be-li venčac te simpoziju skulpture u Labinu.Samostalno je izlagala u zemlji i inozem-stvu. Autorica je nekoliko spomenika. Uzavičaju se njezini spomenici i skulpture uprostoru nalaze u Bajmoku, Aleksi Šan-tiću, Tavankutu, na Paliću i u Subotici.Njezini se radovi mogu naći i u Beogradu,Kragujevcu, na Zlatiboru, u Labinu, Slo-venj Gradecu i drugdje.

Njezina se skulptura savršeno uklapa uprirodne i urbane ambijente. Djela joj sečuvaju u nekoliko muzeja i galerija, a legatje pohranjen u Zavičajnoj zbirci Gradskog

12

BERTRON

Ana Bešlić

muzeja u Subotici. Osim mnogobrojnihnagrada na izložbama i natječajima, dobilaje i Listopadsku nagradu u Beogradu 1980.te nagradu Pro urbe u Subotici 1997.Lit.: Mala enciklopedija Prosveta,3 I, Beograd,1978; K. Ambrozić, Ana Bešlić, Subotica, 1983;Lj. Ivanović, Razvoj skulpture u Vojvodini 1895-1980, Novi Sad, 1985.

B. Duranci

BEŠLIĆ, Antun (Bajmok, ? – Zagreb, ?),bankar. Sin Tadije i Marije, rođ. Mandić.U javnom životu Subotice pojavio se nakonPrvoga svjetskoga rata. Primljen je u»općinsku vezu« (dobio je zavičajnost)1920. Od 1919. do 1926. bio je ravnateljsubotičke filijale Prve hrvatske štedionice,jedne od najvećih privatnih banaka u zem-lji. Bio je u upravi nekoliko subotičkihtvrtki: za predsjednika upravnog odborametaloprerađivačke tvrtke Ferrum, d.d.(prvotni joj je naziv bio Tvornica gospo-darskih strojeva i ljevaonica željeza, d.d.),u kojoj je ujedno bio jedan od najvećih di-oničara, izabran je 1922. Bio je i jedan odosnivača Tvornice štirka i konzerva S.Kopp i sinovi, d.d. 1919. te jedan od naj-većih dioničara-osnivača Livnice ferrum

a.d.1923. Ispred Prve hrvatske štedionicebio je član upravnog odbora Industriježeljeznog namještaja i metala, d.d. 1921.-26., a član je upravnog odbora bio i u Ki-nu Korzo, d. d. 1921. Bešlić je obnašao idužnosti predsjednika subotičkog Udruženjatrgovaca i industrijalaca te Veslačkoga klu-ba. U Zagreb se preselio 1926. gdje je nas-tavio obavljati bankarske poslove. Zabi-lježeno je da je ondje bio član visokog izas-lanstva Društva bačkih Hrvata 1941. godine.Lit.: Klasje naših ravni, Zagreb, 1/1942; S.Mačković, Industrija i industrijalci Subotice(1918-1941), Subotica, 2005.

S. Mačković

BEŠLIĆ, Pavao (Bajmok, 25. I. 1901. –Subotica, 20. IX.1979.), svećenik. SinAndrije i Jovane, rođ. Bešlić. Gimnaziju jepohađao u Subotici i Kalači, a teologiju jestudirao u Kalači i Đakovu, gdje je i za-ređen za svećenika 31. kolovoza 1924.Kao župni vikar djelovao je u Baču, gdjeje bio i prefekt dječačkog sjemeništa, te usubotičkoj župi svete Terezije. God. 1928.postao je vikar u današnjoj Maloj Bosni,gdje je vodio gradnju crkve posvećenePresvetom Trojstvu 1931. Poslije jeslužbovao i u subotičkoj župi svetog Rokate upravljao župom svetog Jurja i svete Te-rezije. Obnašao je mnogobrojne odgovor-ne dužnosti u mjesnoj crkvi: bio je blagaj-nik Računarskog ureda Bačke apostolskeadministrature, biskupski savjetnik, bisku-pijski cenzor, biskupski kancelar. Imao jenaslov monsinjora, a od Svete Stolice je1963. imenovan apostolskim protonotarom.

Prema tvrdnji Ivana Kujundžića, ano-nimni je suautor jednog molitvenika iz1934. te Prvog shematizma Subotičke bis-kupije iz 1968. Bio je prvi urednik podlist-ka Kultura u Subotičkim novinama te jošnekoliko puta s prekidima 1930.-32. Krat-ko je vrijeme bio i profesor latinskoga igrčkog jezika u Biskupskoj gimnaziji Pau-linum u Subotici.Djela: Molitvenik Družbe Bačkih Sestara N. Gos-pe (suautor Ante Vojnić Tunić), Subotica, 1934;Schematismus primus Dioecesis Suboticanae adannum Domini 1968 qui est annus fundationis Di-

13

BEŠLIĆ

Poprsje Matije Gupca, rad Ane Bešlić,ispred OŠ »Matije Gupca« u Tavankutu

oecesis, (suautor Matiša Zvekanović), Suboticae,1968.

Lit.: Schematismus Cleri archidioecesis Colocen-sis et Bacsiensis ad annum Christi, Coloc-zae,1942; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bib-liografija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; M.Zvekanović, Bešlić, msgr. Pavao, smrt, Litteraecirculares ad clerum dioecesis Suboticanae, 8,Subotica, 1979.

S. Beretić

BEŠLIĆ, Tadija (Bajmok, 1848. – Bajmok,22. I. 1940.), bajmočki seoski sudac (»bi-rov«, načelnik), zastupnik u županijskojskupštini, društveni djelatnik, zemljopos-jednik, trgovac i bankar. U tri navrata(1894.-97., 1903.-06. i 1912.-13.) bio jebiran za seoskog suca u Bajmoku, a 1910.izabran je u županijsku skupštinu Bačko-bodroške županije. Od 7. VII. 1889. bio jepredsjednik obnovljene Pučke čitaonice uBajmoku, osnovane još 1879. Iako se po-duzetništvom bavio i otprije, tek 1890.osnovao je trgovinu za promet žitaricama.U proljeće 1903. bio je jedan od osnivačasubotičke Zemljodilske štedionice d.d., a11 godina poslije bio je i među osnivačimaBajmočke pučke banke d.d.Izvori: Historijski arhiv Subotica, F: 086. CE,21280; CT, 403/VII.

Lit.: Neven, Subotica, 7/1889; 3/1903; 12/1910;1/1912; 11/1913; Subotičke novine, Subotica, 28.I. 1894; A. Mojzes, Bajmok, Szabadka, 2002; A.Mojzes, Bajmok a családnevek tükrében, Szabad-ka, 2004.

M. Grlica

BEŠLIN, Stipan (Monoštor, 4. I. 1920. –Monoštor, 7. IV. 1941.), pjesnik. Rođen odoca Marka i majke Marije, rođ. Pašić. Od-rastao je u bolje stojećoj poljodjelskoj obi-telji, no u šestoj je godini ostao bez oca tesu se za njegov i za odgoj mlađeg brataMarina brinuli majka i djed. Pučku školuzavršio je u rodnome mjestu, a kao pito-mac-kandidat karmelićanskog samostanaupisao je u Somboru I. razred gimnazije1930. Nakon uspješno završenoga IV. raz-reda, a na početku V., zbog »govora protivkralja« i »svojega žarkog hrvatstva«, na te-melju Odluke Ministarstva prosvjete br.37373 od 10. XI. 1934., izgnan je iz svihsrednjih škola u Kraljevini Jugoslaviji, nos pravom polaganja privatnog ispita. Na tajnačin s uspjehom je položio V. razred gim-nazije, a nakon neuspjeha u VI. razredu naDržavnoj realnoj gimnaziji u Vukovaruotišao je najprije u Travnik, pa u Zagreb.Ondje mu se naglo obnovila bolest, tuber-kuloza, te se vratio u Monoštor. Osiro-mašena obitelj, majka i djed, nisu mu mog-li omogućiti liječenje te je umro u dvade-set prvoj godini života. Pokopan je na mjes-nom groblju u Monoštoru.

Vrlo je rano počeo pisati pjesme. Prvatiskana pjesma bila mu je Molitva Gospi,objavljena 1933. u časopisu domagojskihsrednjoškolaca Krijes, no drži se da ga je uhrvatski književni život ozbiljnije uveo dr.Blaž Jurišić, tiskavši mu 1939. u Hrvatskojreviji pjesmu Sombor. Objavljivao je svo-je pjesme u listovima, časopisima i go-dišnjacima u Bačkoj i Hrvatskoj: Danica(1934.), Subotičke novine (1934., 1935.),Krijes (1933., 1934.), Anđeo čuvar (1934.-37.), Borovo (1935., 1936.), Kolo mladeži(1934., 1935.), Subotička Danica (1935.,1936.), Svetište sv. Antuna (1938.), Hrvat-ska revija (1939., 1940.), Savremenik(1939., 1940.), Hrvatski dnevnik (1939.),Seljačka omladina (1939.), Hrvatska pros-vjeta (1939.-41.), Klasje naših ravni(1935. te posmrtno 1942., 1944.). Predsmrt je pripremio za tisak zbirku pjesamaTamna cesta, no ona nikad nije objavljena,a u ratu joj se izgubio svaki trag (prematvrdnji I. Kujundžića, rukopis je ostao kodVinka Nikolića u Zagrebu). Slovio je za

14

BEŠLIĆ

Pavao Bešlić

darovita pjesnika koji je tematski bio vje-ran religijskim i zavičajnim motivima.Okušao se i u prozi – u Subotičkim novina-ma tiskao je šaljivu priču iz seoskog živo-ta Bana Jela Jelićeva iz Bačkog Monošto-ra. Objavio je i jedan prikaz poezije (Hr-vatska straža, 1939.), a za taj je zagrebačkikatolički dnevni list pisao i novinske član-ke o događajima u Monoštoru i općenito uBačkoj. Služio se i skraćenim potpisimaStipan, Stipo i Stipe B. Pjesme su mu, njih41, uvrštene u Bibliografiju rasprava, čla-naka i književnih radova, niz Jugoslaven-ska književnost II/I, Poezija A-F (Zagreb,1959.).Djelo: Zaljubljeno proljeće, Zagreb, 1970.

Lit.: V. Nikolić, Zaostala svjetla. Pjesma mrtvogpjesnika, Hrvatski narod, 3, Zagreb, 1941; V. Ni-kolić, Pjesme mrtvog pjesnika Stipe Bešlina, Klas-je naših ravni, Zagreb, 1/1943; M. Zolárek, StipanBešlin – zaboravljena pjesnička harfa šokačkogpjesnika, Marulić, 2, Zagreb, 1969; Leksikon pisa-ca Jugoslavije, I, Novi Sad, 1972; Hrvatski biog-rafski leksikon, I, Zagreb, 1983; I. Keravin, Stje-pan Bešlin 1920.-1941. (u povodu 60. obljetnicerođenja i 40. obljetnice smrti), Subotička Danica.Kalendar za 1992. godinu, Subotica, 1991; A. Se-kulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. sto-ljeću, Zagreb, 1996; A. Čota, Stipan Bešlin, Miro-ljub, Sombor, 4/1999.

M. Šeremešić

BETLEMARI (betlemaši), vrsta tradicij-skoga božićnog ophoda skupine mladihmuškaraca. U hrvatskoj kršćanskoj tradici-ji običaj je poznat i kao koledari, betlehe-mari, zvjezdari. Običaj betlemara ili betle-maša u Bačkoj nije hrvatska posebnost jerslični, a ponegdje i posve jednaki običajipostoje i u drugih naroda. Madžari betle-mare zovu »betlehemesek«; a Srbi i danasnose »vertep« te se oni koji ga nose zovu»vertepaši«.

»Betlem« je maketa najbliže crkve, po-negdje staje, u kojoj su postavljeni likovisvete obitelji, pastira, triju kraljeva, anđelai životinja i koja tako simbolizira betle-hemsku staju. Izrađivala bi ga i nosila tro-jica do šestorica mladića, od salaša do sa-laša, od kuće do kuće, i s njim bi domaćinudonosili radosnu vijest o rođenju IsusaKrista. Poslije čestitanja s domaćinima suotpjevali nekoliko božićnih pjesama, a začestitku su ih ukućani darivali prema svo-joj gospodarskoj moći. Imali su šubaru naglavi, naopako odjenut ogrtač »opakliju« ičobanski štap u ruci te klompe na nogama.Nekad je u bajmočkoj, tavankutskoj i dru-gim seoskim crkvama na polnoćki bilo i dodesetak »betlema«. U društvenim promje-nama poslije Drugoga svjetskog rata betle-mari su postupno nestali i danas su u bač-kih Bunjevaca sačuvani samo u uspome-nama. U Baču su betlemari zalazili u kato-ličke kuće još 1984. Ondje su, osim betle-ma, koji su nosili dječaci, djevojčice nosi-le i »kolivčicu«.Lit.: J. Evetovics, Sokaczok, Bács-Bodrog vár-megye, I, Budapest, 1909; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);S. Bartolović, Božićni običaji kod Hrvata u Baču,Klasje naših ravni, Zagreb, 1/1942; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991; Hrvatski leksikon, I,Zagreb, 1996; Hrvatska enciklopedija, V, Zagreb,2004.

A. Stantić i S. Beretić

BIBIĆ, plemićka porodica. Podrijetlom jeiz Bosne, gdje je plemstvo dobila 1340. Iziste je godine i grb te porodice, izrađenprema bosanskom grbovniku. Plemićkilist, grbovnica i potvrda staroga ugarsko-

15

BIBIĆ

Stipan Bešlin

erdeljskoga grba dodijeljeni su u Beču 30.X. 1722. Luki, Ivanu, te Grgurovim sino-vima Antunu, Jakovu i Franji, plemićimaiz »Ilirskog kraljevstva« nastanjenima uErdelju. Indigenat (zavičajnost) Hunyádskežupanije dobili su u Beču 30. III. 1724.,zajedno s Grgurovom ženom Margitom,rođ. Mitrović, i njezinim sinom Ilijom. Od28. VII. 1749. nose pridjevak »od Djeve«.Potomci porodice žive u Subotici.Lit.: V. A. Duišin i D. J. Popović, Plemićke poro-dice, Vojvodina II, s. l., s. a.; A. Sekulić, Bački Hr-vati, Zagreb, 1991.

A. Čota

BIBLIOGRAFIJA (grč. biblion: knjiga;grapho: pišem), 1. popis bibliografski ob-rađene građe; 2. znanost koja se bavinačelima i metodološkim postupcima iz-radbe različitih vrsta popisa. Tradicionalnisu predmet bibliografije knjige i druga tis-kana građa, a u novije doba obrađuje se ineknjižna građa (filmovi, kompaktni dis-kovi i dr.). Osim poslova oko istraživanja iprikupljanja takve građe, rad na bibliog-rafiji pretpostavlja i njezin odabir premaunaprijed određenim kriterijima, zatim iz-nošenje osnovnih podataka o knjizi ili dru-gom tiskanom djelu, a gdjekad se susreće ipraksa detaljnijeg opisa svake bibliograf-ske jedinice, što se onda sve skupa sabire istrukturira klasifikacijom u predmetno su-vislu cjelinu. Bibliografije se objavljuju

kao knjige, serijske publikacije, nesamos-talni prilozi u knjizi ili časopisu (tzv. skri-vene bibliografije), a u novije doba i kaoelektronične publikacije (na kompaktnomdisku, kao mrežno dostupne datoteke i sl.).Postoje vrlo različite bibliografije, anajčešće se dijele s obzirom na predmet teobuhvat građe i načina obradbe. S obziromna sadržaj i namjenu obuhvaćene građe,razlikuju se opće (uključuju svu građu bezobzira na njezin sadržaj, vrstu, mjesto ivrijeme nastanka) i specijalne bibliografije(građa je ograničena temom, strukom, je-zikom i sl.). Prema mjestu nastanka građe,bibliografije se dijele na međunarodne, na-cionalne, regionalne i mjesne (zavičajne).S obzirom na vremensko razdoblje nastan-ka građe, bibliografije mogu biti tekuće(popisuju suvremenu građu), retrospektiv-ne (odnose se na određeno razdoblje) ilikumulativne (kombinacija tekuće i retros-pektivne). Prema načinu na koji navodegrađu, dijele se na popisne (o građi se na-vode samo osnovni podaci), opisne (građase podrobnije opisuje), analitičke (opisprati anotacija s analizom sadržaja) ili kri-tičke (opis građe prati vrijednosna ocjenasadržaja građe). Česte su i tzv. osobne bib-liografije, koje sadržavaju popis radovaneke osobe i/ili radova o njoj, dok prepo-ručne ili selektivne bibliografije sadržava-ju izbor obično najbolje građe o nekompredmetu.

Za razliku od Hrvata u drugim krajevi-ma, ali i Srba i Madžara, bunjevački išokački Hrvati u ugarskom Podunavljukao istočni rubni dijelovi hrvatskog narodaznatno kasnije pristupaju radu na bibliog-rafskoj obradi vlastita književnoga iuopće kulturnog naslijeđa. Dok u Hrvat-skoj počeci bibliografskog rada sežu dosredine XIX. st., kad Ivan Kukuljević Sak-cinski u Zagrebu izdaje svoju Bibliografi-ju hrvatsku, u ugarskih se Hrvata takvapraksa počinje zasnivati tek sredinom prvepolovice XX. st. Razlog je ponajprije tošto je u to vrijeme pristup u istraživanjimapovijesti regionalne književnosti, kulturnebaštine i povijesti podunavskih Hrvata pos-tao snažniji i svestraniji, sustavan i znan-stven. Nije nevažno ni to što su se ta nasto-

16

BIBIĆ

Grb porodice Bibić

janja razvijala izvan prikladnih znanstve-nih, prosvjetnih ili bibliotečnih institucija,često u nepovoljnim društvenim i poli-tičkim prilikama, a bila su djelo nekolikoučenih pojedinaca (M. Evetović, J. Andrić,P. Pekić, A. Šokčić, I. Prćić…). Kako svedo danas nisu izgrađeni sukladni instituci-onalni okviri u području znanosti i visokogobrazovanja niti je ustrojena profesionalnanaklada i skrb za knjige, razumljivo jezašto su malobrojne bibliografije u podu-navskih Hrvata djelo samoprijegorna radapojedinaca. Nakon sedamdesetak godinatakva nastojanja na bibliografskom planu,ni do danas nije izrađena cjelovita, obuh-vatna i kritički obrađena bibliografija kojabi za predmet imala tiskovine podunavskihHrvata – Bunjevaca i Šokaca.

Prvi ozbiljniji bibliografski rad nalazi-mo u izradi bibliografije pojedinca. Riječje o cjelovitoj bibliografiji Ivana Antuno-vića, koja je djelo dr. Matije Evetovića, aobjavljena je u njegovoj knjizi Život i radbiskupa Ivana Antunovića narodnog pre-poroditelja (Subotica, 1935.). Uslijedila suzatim nastojanja svećenika Ivana Ku-jundžića da se izradi predmetno znatno ob-uhvatnija bibliografija koja bi obuhvatilacjelokupnu kulturnu baštinu podunavskihHrvata. Prvi su njegovi rezultati objavljeniu prvome samostalnom bibliografskomdjelu Prilog kulturnoj povijesti bunje-vačko-šokačkih Hrvata (Subotica, 1946.),koje je objavio pod pseudonimomKrešimir Bunić. Ta je građa poslije sa-držajno gotovo u cijelosti inkorporirana uKujundžićevu drugu, građom bogatiju iopsežniju bibliografiju, objavljenu dvade-setak godina poslije: Bunjevačko-šokačkabibliografija – Prilog kulturnoj povijestibunjevačko-šokačkih Hrvata (Zagreb,1969.). Ona bilježi, istina ne uvijek dos-ljedno i cjelovito, tiskovine koje su Hrvatiu srednjem dijelu ugarskog Podunavlja ob-javili od druge polovice XVI. st., točnijeod 1683. do 1968. Kujundžić je u njoj za-bilježio 624 bibliografske jedinice u koji-ma su obrađene knjige, godišnjaci, perio-dika, glasila te glazbena djela izravno po-vezana s bunjevačkim i šokačkim Hrvati-ma, premda su obuhvaćena i djela koja se

samo posredno mogu ubrojiti u tako od-ređen predmet. Bez obzira na moguće sla-bosti, ona je do danas svojim količinskimobuhvatom ostala nezaobilaznim vrelomza istraživanje kulturne povijesti. MaticaHrvatska Ivanu Kujundžiću objavila je iselektivnu bibliografiju članaka i knjiga oBunjevcima i Šokcima pod naslovom Iz-vori za povijest bunjevačko-šokačkih Hr-vata (Zagreb, 1968.). Ante Sekulić Ku-jundžićevu je bibliografsku građu, i to zarazdoblje nakon Drugoga svjetskog rata,kritički nadopunio u svojoj radnji Bibliog-rafija 1945.-1968. (Zagreb, 1996.), a nje-gov je bibliografski rad važan još i po to-me što je sačinio popis radova o preporo-ditelju Antunoviću – Bibliografija o IvanuAntunoviću (Subotica, 1990.).

Potkraj XX. st. bibliografska nastoja-nja smjeraju k obradi periodike ili se objav-ljuju bibliografije istaknutih kulturnih,znanstvenih i književnih djelatnika. Od pe-riodike najprije se pojavila bibliografijasubotičkog časopisa za književnost, umjet-nost i društvena pitanja Rukovet (Subotica,1990.), koji je u nekim razdobljima druge

17

BIBLIOGRAFIJA

I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačkabibliografija, Zagreb, 1968.

polovice XX. st. bio od iznimne važnostiza književnost ponajprije subotičkih Hrva-ta. U bibliografiji, koju je izradio LazarMerković, registrirano je više od 5800 bib-liografskih jedinica koje su bile objavljeneu prvih 35 godišta časopisa. Drugu bibliog-rafiju periodične publikacije zajedničkipotpisuju Ive Prćić mlađi i Bela Gabrić, aza predmet ima obradbu svih priloga u 12godišta obnovljenoga crkvenoga narodnogkalendara Subotička Danica (Subotica,1994.).

Glede bibliografije pojedinaca, cjelovi-tu i kritičku bibliografiju Mije Mandićasačinili su István Szentgyörgyi, NevenkaBašić Palković i Eva Bažant (Subotica,1987.), a Lazar Merković potpisuje bibliog-rafije glavnih djela Balinta Vujkova (Su-botica, 1992.) i Matije Poljakovića (Subo-tica, 1995.). Objavljena je i bibliografijaJosipa Buljovčića u njegovoj knjizi Filo-loški ogledi (Subotica, 1996.), KaticaBranka Katalinić priredila je bibliografijuAnte Sekulića (Subotica, 1998.), a AntoGavrić Tome Vereša (Zagreb, 2000.). Mi-

lovan Miković (Subotica, 1998.) vlastitu jebibliografiju sačinio samostalno, a Gorda-na Đilas objavila je selektivnu bibliografi-ju Petka Vojnića Purčara (Novi Sad,2003.).

Ovdašnji su Hrvati pridonosili i u izra-di bibliografija drugih odličnika i pojavakoje nisu usko povezane sa zavičajnim te-mama. Među njima posebno se ističe radTome Vereša, koji je sačinio bibliografijuradova o Tomi Akvinskom, objavljenih naprostoru bivše Jugoslavije (Zagreb, 1981.),kao i o Jacquesu Maritainu (Zagreb, 1990.)te o Albertu Velikome (Zagreb, 1994.). Jas-na Ivančić (rođ. Kulešević) bila je surad-nica u izradi Bibliografije rasprave i čla-naka. Muzika (Zagreb, 1984.), Bibliografi-je Miroslava Krleže (Zagreb, 1999.), Bibli-ografije Hrvatske revije 1951.-2000., (Zag-reb, 2003.), Bibliografije rasprava i čla-naka kazališta u Hrvatskoj i Bosni i Herce-govini 1826.-1945. (Zagreb, 2005.) te su-urednica Građe za bibliografiju IvanaMeštrovića od 1899. do 1993. (Zagreb-Split, 1993.).

Početkom 2005. u Puli je tiskano djeloTomislava Žigmanova Prinosi za bibliog-rafiju Hrvata u Vojvodini, u kojoj su ob-rađene knjige, periodika, glasila i autog-rafska izdanja vojvođanskih Hrvata urazdoblju 1990.-2002. Osim osnovnih bib-liografskih podataka, uza svaku jedinicudonosi se i kratki opis sadržaja djela.Djela: M. Evetović, Život i rad biskupa Ivana An-tunovića narodnog preporoditelja, Subotica 1935;K. Bunić, Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata, Subotica, 1946; I. Kujundžić, Iz-vori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata, Zag-reb, 1968; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bib-liografija – Prilog kulturnoj povijesti bunje-vačko-šokačkih Hrvata, Rad JAZU, 355, Zagreb,1969; T. Vereš, Bibliografija, u: Toma Akvinski,Izabrano djelo, Zagreb, 1981; I. Szentgyörgyi, N.Bašić Palković, E. Bažant, Bibliografija MijeMandića, Subotica, 1987; L. Merković, Bibliogra-fija časopisa »Rukovet« maj 1955 – april 1990,Rukovet, 5, Subotica, 1990; A. Sekulić, Bibliogra-fija o Ivanu Antunoviću, Zbornik »Ivan Antuno-vić«, 1, Subotica, 1990; T. Vereš, Domaća bibliog-rafija o J. Maritainu, u: Jacques Maritain, Filozo-fija povijesti, Zagreb, 1990; L. Merković, BalintVujkov život i rad, Zbornik »Ivan Antunović«, 2-

18

BIBLIOGRAFIJA

I. Prćić ml. i B. Gabrić, Bibliografija kalenda-ra »Subotička danica« 1971-1972. i

1984-1993. god., Subotica, 1994.

3, Subotica, 1992; Građa za bibliografiju IvanaMeštrovića od 1899. do 1993., ur. J. Ivančić i S.Kreković-Štefanović. Zagreb-Split, 1993; I. Prćićmlađi, B. Gabrić, Bibliografija kalendara »Subo-tička Danica« 1971-1972. i 1984-1993. god., Su-botica, 1994; T. Vereš, Bibliografija, u: AlbertusMagnus, Philosophia realis, Zagreb, 1994; L.Merković, Bibliografija Matije Poljakovića, Žig,Subotica, 32-36, Subotica,1995; A. Sekulić,Književnost podunavskih Hrvata u XX. sto-ljeću, Zagreb, 1996; J. Buljovčić, Filološki ogledi,Subotica, 1996; M. Miković, Milovan Miković:Biobibliografija, Subotica, 1998; K. B. Katalinić,Bibliografija radova dr. Ante Sekulića, M. ZaićKubatović, Naš čovik, Subotica 1998; A Gavrić,Bibliografija fr. Petra Tome Vereša O. P. (1931.-2000.), u: Ljubav prema istini: Zbornik u čast To-me Vereša O. P. prigodom 70. rođendana i 50. go-dina redovničkih zavjeta, Zagreb, 2000; G. Đilas,Selektivna bibliogafija Petka Vojnića Purčara, u:P. Vojnić Purčar, Miholjsko ljeto i druge priče,Novi Sad, 2003; T. Žigmanov, Bibliografija Hr-vata u Vojvodini (1990.-2002.). Prinosi, Pula,2005.

Lit.: L. Čurčić, Nova bunjevačko-šokačka bibliog-rafija, Zbornik Matice srpske za književnost i je-zik, sv. 3, knjiga XIX, Novi Sad, 1971; A. Sekulić,Misli i primisli o novijim bibliografijama bačkihHrvata, Korabljica, 4, Zagreb, 1998; Hrvatska en-ciklopedija, II, Zagreb, 2000; T. Žigmanov, Bis-kup Budanović u zavičajnoj i nacionalnoj histori-ografiji, u: Zbornik radova o biskupu Lajči Buda-noviću, Subotica 2004.

T. Žigmanov

BIJELICKI, Karlo (Franjo Josip) (Ku-la, 20. III. 1813. – Sombor, 16. II. 1878.),bibliofil, osnivač somborske knjižnice.Rođen je u činovničkoj obitelji od ocaAdama, podrijetlom Rusina, inače uprav-nika državnih dobara u Kuli i Staparu, imajke Ane, rođ. Tordi. Nakon završetkatrivijalne škole u Kuli 1820. preselio se uSombor, gdje je radio najprije kao financij-ski manipulant u Bačkoj kanalskoj upravi,a od 1851. god. kao vodeći uredski službe-nik u Carskoj županijskoj financijskojupravi. Nakon osnutka Somborske štedio-nice 1868. prelazi u tu ustanovu na mjestoglavnog knjigovođe. Bijelicki se u slobod-no vrijeme bavio vrtlarstvom i vinogradar-stvom, a bio je i strastveni bibliofil. U obi-teljskom domu sa suprugom Marijom Bu-dai posjedovao je više od 10.000 knjiga.

Povezavši se s Bečkom udrugom zaširenje tiskanih djela, osniva najpriječitalački krug s 30 članova, a zatim iUdrugu za osnivanje općinske knjižnice1858. Sam je izradio Statut Udruge te1859. god. osnovao Somborsku knjižnicu.Tako je Sombor, nakon Madžarske kasine,osnovane 1844., i Srpske čitaonice, osno-vane 1845., dobio još jednu knjižnicu.

Ubrzo nakon osnutka knjižnice službe-ni ju je Beč svim sredstvima nastojao pret-voriti u njemačku, zbog čega je Bijelickiimao velikih teškoća. U onemogućivanjute namjere Beča pomagala mu je i Maticailirska u Zagrebu, čijem se tajništvu Bije-licki i izravno obratio za pomoć. Od Mati-ce ilirske poslije je uglavnom i nabavljaoknjige. U somborskoj je knjižnici Bijelickibesplatno radio kao tajnik i knjižničar svedo svoje smrti. Danas Gradska knjižnica uSomboru nosi ime svojega utemeljitelja, aima 15 ogranaka i fond s više od 135.000knjiga.Izvori: Historijski arhiv Sombor, Fond: Znameni-te ličnosti, inv. br. 83/1; Fond: Zbirka Statuta, god.1937, sig. 109.

Lit.: R. Plavšić, Stogodišnji razvoj i rad Gradskebiblioteke u Somboru 1859-1959, Sombor, 1959;S. Vasiljević, Znameniti Somborci, Novi Sad,1989.

A. Čota

BIKIĆ (madž. Bácsbokod), mjesto uBačko-kiškunskoj županiji, između Baje iAljmaša, 3045 stanovnika (2001.). Prvot-no ime Büked potječe od staroga madžar-skoga osobnog imena Bük. Prijašnjaslužbena imena: Bucchid, Bukud, Buke-deghaza, Buked, Bukud, Bewkud, Bököd,Bigitty, Bigittya, Bikity, Bichich, Bikics,Bikich, Bikic, i Bikitty, Békity, Bikity.

God. 1340. bilježe ga kao napušteno, a1424. kao naseljeno selo. God. 1543. Ka-lačkoj nadbiskupiji plaća 10 forinta i jedanpar čizama crkvene desetine. Također de-set forinta plaćalo je i 1650., a 1700. 3 fo-rinte. God. 1580. ima 47, a deset godinaposlije 42 kuće. Nakon odlaska Turaka za-bilježen je 1701. kao pustara, a stanovnici

19

BIKIĆ

su mu katolici graničari. Kao hrvatsko na-selje bilježi se 1711.; a i 1727. svi su sta-novnici Hrvati (popis bilježi 41 hrvatskuobitelj). God. 1768. u njemu žive is-ključivo Hrvati (»Iliri«), a 1772. ima 93hrvatske, 10 madžarskih, 2 njemačke i 1slovačku obitelj. Tijekom prvih desetljećanakon protjerivanja Turaka crkveno je biopod skrbi franjevaca u Baji. Župa je osno-vana 1776. (do 1743. bio je bajskom, a do1776. aljmaškom podružnicom), a matičnese knjige vode od 1771. Potkraj XVIII. st.još se bilježi kao pretežito hrvatsko selokoje pripada posjedu Antuna Grašalkovićamlađega. Prema popisu iz 1828. u njemusu 162 hrvatske, 95 njemačkih, 94 madžar-ske i 31 slovačka obitelj. Za E. Fényesa»Bikity« je njemačko-madžarsko-dalma-tinsko selo. Na kraju XIX. st. u njemu žive1742 Nijemca, 1668 Madžara i 828 Hrva-ta. Broj Hrvata: 1890. – 949 (ukupan brojstanovnika 1491); 1910. – 885 (ukupanbroj stanovnika 4077), 1941. – 576, (uku-pan broj stanovnika 4053), 1945. – 650(ukupan broj stanovnika 4005), 1960. –529 (ukupan broj stanovnika 4162), 1980.– 202 (ukupan broj stanovnika 3456). I da-nas u mjestu postoje hrvatske i njemačkemanjinske zajednice.

Prije Prvoga svjetskog rata u mjestu jepostojala Narodna čitaonica, koja je orga-nizirala Veliko prelo. Nastava hrvatskogjezika ukinuta je 1888., a ponovno je uve-dena 1946. Kao fakultativni predmet, i da-nas se predaje u mjesnoj osnovnoj školi.Od 1992. u selu djeluje Hrvatska manjin-ska samouprava, koja, među ostalim, sva-ke godine priređuje Bunjevačko prelo, od-nosno Prelo bez granica, koje okuplja hr-vatska kulturno-umjetnička društva izMadžarske, Vojvodine i Hrvatske.Izvori: Magyar Országos Levéltár: Perceptio De-cimalis, Anno 1726., C 59, 4125; Div. X, No 6: 1;F. 6, No. 12; Arhiv Vojvodine: Urbarijalni spisi,13330.Lit.: A. Vályi, Magyar országnak leírása, Buda,1796; E. Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; Bács-Bodrog vármegyeegyetemes monografiája, I-II, Zombor, 1896; I.Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, 3, Szabadka, 1907;Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye monográfiája, I, ur. S. Borovszky, Bu-dapest, [1909]; M. Evetović, Kulturna povijest bu-njevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); L. Kiss,Földrajzi nevek etimológiai szótára, Budapest,1980; A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zag-reb, 1994; Ž. Mandić, Mikrotoponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj, Folia onomasticaCroatica, 10, Zagreb, 2001.

Ž. Mandić

20

BIKIĆ

Bikić (Bácsbokod)

BIKOVAČKI GLASNIK, list za pod-ručje bikovačke vikarije, poslije župe. Iz-lazio je oko 1930. god., a urednik mu jebio Franjo Bertron. Ne zna se koliko jetočno brojeva tog lista izašlo jer nije saču-van nijedan broj. Smatra prvim župskim lis-tom na subotičkom području.

Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969.

S. Bačić

BIKOVO, naselje smješteno 12 km jugo-istočno od Subotice, na pruzi i cesti za Sen-tu, 1824 stanovnika (2002.). Naziv je vje-rojatno slavenskog podrijetla, izveden izimenice »bik«. Mlado je naselje podignutona istoimenoj pustari, koja je pak nastalaizdvajanjem iz pustare Verušić u XIX. st.Mjesto se razvilo nakon Drugoga svjet-skog rata kada je planski izgrađeno manjenaselje za korisnike agrarne reforme te ur-banizacijom nekadašnjega salašarskog na-selja uz Bikovački put, a kako urbanizaci-ja još nije u cijelosti završena, u ataru i da-lje ima mnogo salaša.

Bikovo se nalazi na Bačkoj lesnoj za-ravni prekrivenoj černozemom. Neka-dašnja je stepa preorana potkraj XIX. st. ipretvorena u oranicu. Na teritoriju Bikovanema vodotoka, a najbliža je rječica Čik,koja protječe jugozapadnom granicom ata-ra.

Bikovo pripada u depopulacijska nase-lja. Od 1953. broj je stanovnika u stalnompadu, iako se taj pad djelomice može objas-niti i administrativnim promjenama:

godina br. st.1948. 31751953. 34161961. 32361971. 27861981. 22031991. 19422002. 1824

Ratna zbivanja tijekom devedesetihgodina dvadesetog stoljeća također suostavila trag na etničkoj slici Bikova:

21

BIKOVO

Bikovo

godina 1991. 2002.ukupno 1942 1824Hrvati 569 563Bunjevci 416 411Srbi 344 421Madžari 325 259Jugoslaveni 246 78

Bačka lesna zaravan prekrivena černo-zemom odredila je i osnovnu djelatnoststanovnika Bikova: poljoprivredu. Uglav-nom je to ratarstvo, ali je zastupljeno istočarstvo. U naselju nema tvornica. Velikbroj stanovnika radi u Subotici te svakod-nevno putuje.

U naselju postoji vrtić, područna četve-rogodišnja osnovna škola te rimokatoličkacrkva Uznesenja Blažene Djevice Marije.Crkva je sagrađena 1921. od nabijene zem-lje i po tome je jedinstvena u Bačkoj. Župaje osnovana 1. I. 1956., a vikarija je od1922.

Na teritoriju Bikova nalazi se subo-tička sportska zračna luka. Važniji su topo-nimi u bikovačkom ataru Klisa i Gabrić.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, 1, Szabadka, 19092; N.Gaćeša, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugos-laviji 1945-1948, Novi Sad, 1984; M. Marković,Geografsko-istorijski imenik naselja Vojvodine,Novi Sad, 1966; B. Bukurov, Subotica i njenaokolina, Novi Sad, 1983; A. Sekulić, Hrvatskibački mjestopisi, Zagreb, 1994; Stanovništvo. Po-pis stanovništva, domaćinstava i stanova u 2002.,knj. 1. Nacionalna ili etnička pripadnost. Podacipo naseljima, Beograd, 2003.

S. Stantić

BILA ŽUPANIJA (madž. Fejér megye),županija u središnjoj Madžarskoj, naistočnom dijelu Zadunavlja, danas obuh-vaća površinu od 4395 km2 i ima 434.317stanovnika (2001.). U hrvatskoj se literatu-ri susreće i pod nazivima Stolno-biograd-ska i Fejerska županija. Ime joj potječe odpučkog oblika naziva njezina središtaSzékesfehérvára. Veći joj dio leži na ravni-ci. Važna je u njoj prehrambena i teška in-dustrija, rudarstvo i metalurgija. Najvećeje industrijsko središte Dunaújváros.

Njezin današnji teritorij nešto jedrukčiji od povijesnoga. Nekad joj je pri-padalo i područje oko Šolta na lijevoj oba-li Dunava, koje je u XVII. st. ušlo je uokvir Peštansko-piliško-šoltske županije,dok je nakon Drugoga svjetskog rata diopodručja oko Blatnog jezera (Balaton) izVespremske županije pripao Biloj župani-ji, a Andzabeg (Érd) s okolicom, koji jedotad bio u Biloj županiji, ušao je u sastavPeštanske županije.

Prije Turaka bila je jedna od najgušćenaseljenih županija, a za trajanja turskevlasti gotovo je posve opustjela. U XVII.st. doseljavaju se u nju južni Slaveni, a uXVIII. Nijemci. Duž desne obale Dunavaod početka XVII. st. nizala su se naselja ukojima su živjeli i Hrvati ikavci (»katholi-kus illyrek«): Ećka (Etyek), Kerestur(Ráckeresztúr) Erčin (Ercsi), Perkat(Perkáta), Džankutaran (Adony), Almaš(Rácalmás), Pentela (Dunaújváros), Venjin(Nagyvenyim), u kojima djeluje po jedandušobrižnik franjevac.

Sjedište Székesfehérvár u hrvatskoj seliteraturi spominje kao Stolni Biograd, ahrvatski ga živalj zove Biograd. LadislavIV. dopušta 1280. franjevcima da djeluju utom gradu i daje im sagraditi samostan.Ondje djeluju i 1720., kad im je gvardijanMelkior Pavliković. U tom je gradu do sre-dine XIX. st., kad se posve odnarodilo,obitavalo i mnogobrojno hrvatsko stanov-ništvo, koje madžarski pisci spominju kaoDalmatince (dalmaták). Bili su glasovitikao vinogradari i obrtnici. Mnogi su biog-radski Hrvati tijekom spomenutog razdob-lja obnašali vodeće dužnosti – bili su pri-sežnici, glavni bilježnici, glavni suci, javnitužitelji, dožupani.

Kralj Josip II. 1790. prvim je stolnobi-ogradskim biskupom imenovao NikoluMilašina, rođenoga u Čavolju 1736., kojije na toj dužnosti ostao do smrti 1811. Od1827. do 1830. ondje je biskupovao i Ma-tija Pavao Sučić, rođen u Subotici 1767.

Danas postoje Hrvatske manjinske sa-mouprave u Biogradu (Székesfehérvár) iPenteli (Dunaújváros, ranije Sztálinváros),ali hrvatsko stanovništvo u tim gradovima

BIKOVO

22

nije autohtono, već se u njih doselilo tije-kom socijalističke industrijalizacije, po-najviše iz Bajskog trokuta, odakle je odla-zilo iz političkih razloga.Lit.: J. Károly, Fejér vármegye története, I-II,Székesfehérvár, 1896, 1898.

Ž. Mandić

BILANIĆ, Franjo (Novo Selo, 1863. – ?),slikar. Studirao je na Akademiji umjetnostiu Münchenu. Pretežito je slikao za kato-

ličke crkve u južnoj Ugarskoj. Veljko Pet-rović zabilježio je kako u županijskojzgradi u Somboru postoje dva njegova his-torijska pejzaža, Ruševine grada Bača(1883.) i Dunav kod Futoga (1884.), nodanas ih ondje više nema.Lit.: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slo-venačka, I, Zagreb, [1926]; V. Petrović, Srpski pis-ci i slikari, Sombor, 1994.

A. Čota

23

BIL ANIĆ

Bila županija

BILI ALJMAŠ (službeno Aljmaš), nase-lje u općini Erdut, 6 km sjeverno od Dalja,u istočnoj Slavoniji. Administrativnopripada Osječko-baranjskoj županiji.Smješten je na obroncima Daljske planinena desnoj obali Dunava. Mjesto je nastalou srednjem vijeku. Danas je depopulacij-sko naselje sa 645 stanovnika (2001.).God. 1991. imalo je 823 stanovnika, odkojih je Hrvata bilo 673, Madžara 75 i Sr-ba 9. Stanovništvo se bavi pretežito poljop-rivredom, ugostiteljstvom, građevinar-stvom, trgovinom i turizmom (blizina Ko-pačkog rita). U mjestu uz župnu crkvu pos-toji i samostan Isusove male sestre.

Hrvati iz Bačke tradicionalno ga nazi-vaju Bilim Aljmašem kako bi ga razlikova-li od Aljmaša u Bačkoj (danas Bácsalmásu Madžarskoj). Iako se ne nalazi u Bačkoj,ima veliku važnost u vjerskom životubačkih Hrvata jer se u njemu od 1704. na-lazi svetište Gospe od Utočišta, u kojebački Hrvati rado hodočaste. Župna crkvaiz 1852. razorena je u ratu 1991., a Gospinkip, koji potječe iz 1857. i bio je dar J. J.Strossmayera, pronađen je djelomiceoštećen u razorenom svetištu. Na temelji-ma stare crkve sagrađena je nova 2004.Lit.: A. Sekulić, Marijanske pobožnosti podunav-skih Hrvata, Zagreb, 1985; Veliki geografski atlasJugoslavije, Zagreb, 1987; Hrvatska enciklopedi-

ja, I, Zagreb, 1999; Leksikon naselja Hrvatske, I,Zagreb, 2004.

S. Stantić

BIOGRAFIJA → životopis

BIREŠ (biroš) dijal. (madž. béres: najam-nik), u starije doba siromašan uposlenikkod zemljoposjednika. Radni odnos s gaz-dom ugovarao se usmeno i to na od-ređeno vrijeme, najčešće od »Đurđeva«(blagdan svetog Jurja, 23. IV.) do »Đurđe-va«, a ako je u zimskom razdoblju u gazdemanjkalo radova, onda i od »Đurđeva« do»Miolja« (blagdan svetih Mihaela, Gabrie-la i Rafaela, 29. IX.). Bili su jeftina radnasnaga, a s posjednicima su se slobodno po-gađali. Plaća je obično manjim dijelom bi-la u novcu, a većim dijelom u naturi (ugo-vorena količina pšenice, kukuruza, ogrjeva– ogrizine ili čutaka – katkad i odojak isl.). Posjednik im je usto osiguravao i hra-nu i smještaj. Najčešće su spavali u staji naslami, ali su od gazde mogli dobiti na ko-rištenje i birešku kućicu. Njihova se obve-za sastojala u tome da od jutra do večeri,često i od prije svitanja pa do kasno u noć,rade sve poslove koje zapovjedi gazda.Najčešće su to bili kočijaši, koji su skrbilio konjima i radili sve zaprežne poslove snjima, bilo je birešâ koji su radili s govedi-ma, a bilo je volara – onih koji su radili sveposlove s volovima.

24

BILI ALJMAŠ

Bili Aljmaš (Aljmaš)

Lit.: B. Šimić, Poljodjelski radnici u Bačkoj, Klas-je naših ravni, Zagreb, 1/1942; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991.

A. Stantić

BISKUPA IVANA ANTUNOVIĆA KA-LENDAR, bunjevački narodni kalendar.Prvi i jedini broj tog kalendara izašao je uSubotici za 1935. godinu. Izdalo ga je Ju-goslavensko nacionalno društvo BiskupIvan Antunović. Kao odgovorni urednikkalendara potpisuje se Balint Vujkov, kojiu ovom kalendaru objavljuje prve od svo-jih prikupljenih bunjevačkih narodnih pri-povijedaka. Koncepcijom blizak sličnimkalendarima, i ovaj sadržava pouke za puk,pjesme i narodne pripovijetke. Donosi itekstove koji se bave djelom biskupa Iva-na Antunovića te pojedinih njegovih sljed-benika u borbi za »narodno-bunjevačkustvar« i očuvanje bunjevačkog imena i na-rodnoga ikavskog govora. Istaknuti su pri-tom Mijo Mandić, Mara Đorđević Mala-gurski te Lazar Stipić kao oni koji su naosobit način bili angažirani na nacionalno-

prosvjetnom polju, obrani materinskog je-zika i propagiranju jugoslavenske ideje.

Kalendar je bio projugoslavenski ori-jentiran, no njegov se jugoslavizam jasnorazlikovao od unitarnog jugoslavizma, jed-noga od dominantnih ideoloških pravaca upolitici Kraljevine Jugoslavije, koji se vo-dio idejom potiskivanja posebnosti narodai isticanja narodnosnih imena. Orijentacijase kalendara prije može povezati s jugosla-vizmom za koji se zauzimao Ivan Antuno-vić, ali je ipak i tada dominantan unitarnijugoslavizam ostavio traga u jezičnom ob-likovanju kalendara: osim ikavskih teksto-va, pripovijedaka i pjesama, u njemu sunaime i tekstovi pisani srpskom ekavicom.Ona polako, sukladno propagiranom je-zičnom unitarizmu, postaje i službeni jezik.

Suvremenik M. Evetović navodi da jeovaj kalendar propao jer ga narod nije prih-vatio zbog »protunarodne tendencije«,odnosno zato što nije bio na hrvatskim ikatoličkim pozicijama, koje su obilježava-le u narodu općeprihvaćeni kalendar Subo-tička Danica, kojemu je Biskupa IvanaAntunovića kalendar bio svojevrsna kon-kurencija.

Lit.: Biskupa Ivana Antunovića kalendar za prostugodinu 1935, Subotica, 1934, M. Evetović, Kul-turna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (ru-kopis).

Lj. Vuković

BITTERMANN, Ferdinand (Nándor)(Pešta, 5. VI. 1840. – Sombor, 28. I.1911.), somborski tiskar. Sin je Karla iMarije, rođ. Pessák. Tiskarstvo je izučio uočevoj tiskari u Subotici, a otac mu jeotvorio i tiskarsku radionicu u Somboru.Ona je isprva nosila naziv Tiskara Ferdi-nanda Bittermanna, a poslije, kad je tiska-ru preuzeo Ferdinand, ime joj je promije-njeno u Bittermann i sin. U prvo ju je vri-jeme vodio sam, a nakon toga sa sinomSándorom (?, 1868. – Sombor, 8. VII.1920.), koji ju je 1915. prodao MilutinuJankoviću. Osim mnogobrojnih knjiga inovina, u njegovoj tiskari tiskane su novi-ne Bunjevac (1882.) i Godišnjak Povijes-

25

BITTERMANN

Biskupa Ivana Antunovića kalendar za prostugodinu 1935, Subotica, 1934.

nog društva Bačko-bodroške županije(Bács-Bodrog megye Történelmi Társulatévkönyve), (1882.-1914.).Lit.: Bácsmegyei Napló, Szabadka, 29. I. 1911;Hrvatski biografski leksikon, I, Zagreb, 1983; S.Vasiljević, Znameniti Somborci, Novi Sad, 1989.

M. Grlica

BITTERMANN, Jozef (Josip, József)(Subotica, oko 1852. – Subotica, 1. I.1907.), subotički tiskar. Sin Karla iErzsébet, rođ. Speizer. Zanat je naučio uočevoj tiskari u Subotici, koju je naslijediood oca 1871. i vodio do svoje smrti, kad jetiskara prestala raditi. S LajosemBerényijem bio je od 1881. suvlasnik trgo-vine za prodaju knjiga, muzikalija i papira.Bio je dopredsjednik Katoličkoga mo-mačkog društva. Uz ostale, u njegovoj tis-kari otisnuti su sljedeći naslovi: Ambrozi-je Šarčević, Tolmač izvornih, književnih izemljopisnih jugoslovenskih riči (1870.);Jedan Bunjevac, Jedna rič Bunjevcima ilišta je razlika između Felixa Parčetić i Ka-

lora Varge (1872.); Franjo Bodolszky,Aleksandra Petőfija Vitez Ivan. Na srbskipriveo Jovan Jovanović, a dozvolom pri-vodioca na bunjevačkom naričju izdaoFranje Bodolszky, bivši pivač pri crkvi s.Roke u Subatici (1873.); Lazar Mamužić,A Bácskai Híradó és a bunyevác elemitanügy (1874.); Franjo Vujković Lamić,Duhovna Manna iliti knjiga bogoljubnihmolitvica i pisama iz različiti knjiga sab-rana i usmložana (1878.); Mijo Mandić,Prirodopis, prirodoslovlje i slovnica zabunjevačku i šokačku dicu (1880.); MijoMandić, Zemljopis, povistnica i ustavoslov-lje (1880.). U Bittermannovoj tiskari nas-tajali su mnogi listovi i novine: Misečnakronika (1873.), Subatički glasnik (1873.-76.), Neven (15. V. 1887. – 1. XII. 1899.),Subotičke novine (21. I. 1898. – 4. VI.1898.), Dél-Magyarország – Južna Ugar-ska (13. IV. 1902. – 31. X. 1906.), Novogstolića glasnik – Új század hirnöke(1901.). Bittermann je tiskao i kalendare,onodobno omiljeno štivo među Bunjevci-ma: Bunjevačko-šokački kalendar za pros-tu godinu 1879, Nova Danica (1887.-88.),Danica (1889.-92.) i Subotička Danica(1894. i 1900.)Izvor: Historijski arhiv Subotica, F: 086. CT, 72/I

Lit.: Neven, Subotica, 1/1907; Bácsmegyei Napló,Szabadka, 4. I. 1907; Szabadka és Vidéke, Szabad-ka, 10. II. 1907; Hrvatski biografski leksikon, I,Zagreb, 1983; I. Szentgyörgyi, E. Bažant, N.Bašić Palković, Subotička bibliografija 1764-1869, Subotica, 1988; T. Vereš, Bunjevačko pita-nje danas, Subotica, 1997.

M. Grlica

BITTERMANN, Karl (Károly) (Budim,13. VII. 1805. – Subotica, 29. V. 1869.),vlasnik prvih tiskara u Subotici i Somboru.Nakon što je završio tri razreda osnovneškole, roditelji su ga poslali da izuči slovos-lagarski obrt u peštansku tiskaru Trattner-Károlyi. Daljnja znanja iz tiskarstva stje-cao je u Beču, Leipzigu, Dresdenu i Pragu.Prije dolaska u Suboticu ponovno je radiou peštanskoj tiskari Trattner-Károlyi. Tekkad mu je 7. III. 1844. carsko-kraljevskiured u Beču izdao dopuštenje za otvaranjetiskare, Bittermann je na nagovor velikog

26

BITTERMANN

Prirodopis, prirodoslovlje i slovnica M.Mandića, tiskano 1880. u tiskari J. Bittermanna

župana Bačko-bodroške županije JosipaRudića počeo rad u vlastitoj tiskari u Su-botici. Tiskara u Somboru počela je raditi12. X. 1850. Nakon smrti prve suprugeMarije Pessák 1849. god., s kojom je imaopetero djece, oženio se 1851. ErzsébetSpeizer, koja mu je rodila još šestero dje-ce, a nakon Karlove smrti vodila je subo-tičku tiskaru do 1. X. 1871. Tad ju je preu-zeo njegov sin Jozef.

U subotičkoj je tiskari, među ostalim,otisnut veći broj naslova na bunjevačkojikavici: Kratki nauk za kerschchansko-ka-tolicsansku malenu dicu (1854.); FranjoBodolsky, Vertao gizdavi to jest: knjigapod imenom ovim: jerbot, kakogod u lipomvertlu nalazese strukah svakojakog lipogcvitja, tako i u ovoj knjigi, nalazese prikocile godine lipe molitve, pisme, litanie, ipoboxna dila, koje jesu kalacske arcibi-skupatie svete stolice sloboshtinom na svi-tlost izdata 1857. Godine, 1. Sicsnja; Sil-

vester Dorotić, Bogoljubni shest pisamana poshtenje Blaxene Divice Marie ponaj-vishe za bratinstva od svete krunice spra-vljene (1859.); [Stipan Grgić], Andjeoskailiti na slavu prisvetog Trojstva Krunica(1860.); Grgo Peštalić, Dostojna plemeni-te Bacske starih uspomena sadashnji idrugi slavinske kervi delliah slava (1866.);Lazo Vukmanov, Vinac svete Ane majke B.D. Marie. Koji jedanaest Otčenaša i tride-set tri Zdrave Marie u sebi saderžaje(1867.); Bratinska Opomena – proglas su-botičkog odbora Deákove stranke (1869.);Ambrozije Šarčević, Zbirka mudrih ipoučnih izrekah. Na korist bunjevačkogpuka (1869.); Bunjevački kalendar za pro-stu godinu 1869. koja ima 365 dana; Bu-njevački i šokački kalendar za pristupnugodinu 1870; Bunjevački i šokački kalen-dar za prostu godinu 1871 i dr.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, I, Zagreb, 1983;I. Szentgyörgyi, E. Bažant, N. Bašić Palković, Su-botička bibliografija 1764-1869, Subotica, 1988;F. Németh, Bittermann Károly, Szabadka, 1994; T.Vereš, Bunjevačko pitanje danas, Subotica, 1997.

M. Grlica

BJELOVUČIĆ, Nikola Zvonimir (Janji-na, 11. XI. 1882. – Janjina, 23. XI. 1952.),povjesničar i etnograf. Osnovnu školu po-hađao je u rodnome mjestu na Pelješcu,gimnaziju u Dubrovniku, Travniku i Mos-taru. Pravo je studirao u Zagrebu (1901.-04.) i Beču (1905.-06.) te doktorirao 1907.u Zagrebu, gdje je također apsolvirao po-vijest i zemljopis (1908.-10.). Sudsku i od-vjetničku praksu obavljao je u Dubrovnikui Trstu (1907.-14.). Imao je odvjetničkiured u Trstu (1914.), Metkoviću (1919.-23.) i Dubrovniku (1923.-35.). Bio je su-dac upravnog suda u Dubrovniku (1935.-40.) i Podgorici (1940.-45.). Politički jebio uvijek aktivan: iz dubrovačke je gim-nazije isključen zbog političke djelatnosti,pred kraj Prvoga svjetskog rata sudjelovaoje u pokušajima rješenja južnoslavenskogpitanja u okviru Austro-Ugarske Monarhi-je, u međuratnom razdoblju bio je aktivanu provođenju agrarne reforme u Dalmaciji,bio je član HSS-a, a poslije provladine lis-te Bogoljuba Jeftića i dr.

27

BJELOVUČIĆ

Dostojna plemenite Bacske starih uspomenasadashnji i drugi slavinske kervi delliah slava

G. Peštalića tiskana 1866. u tiskariK. Bittermanna

Objavio je nekoliko desetaka knjiga iknjižica s područja povijesti, prava, arheo-logije i etnografije, a članke i književnadjela objavljivao je u mnogobrojnim časo-pisima i novinama. U historiografskim ietnološkim radovima nije uvijek pouzdan.U svojim djelima doticao se podunavskihHrvata u posttrijanonskoj Madžarskoj i uVojvodini (Etnografska granica Jugosla-vena, Dubrovnik, 1920.; Etnografska gra-nica Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara saetnografskom kartom, Zagreb, 1929.; Et-nografske granice Hrvata i Slovenaca,Dubrovnik, 1934.), ali su njegova razmat-ranja kompilacijske naravi i više su po-kušaj znanstvenog opravdanja utvrđivanjatrijanonskih granica s Madžarskom.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb,1989.

R. Skenderović

BLAGAJ, naselje desetak kilometara ju-goistočno od Mostara, s ruševinama staro-ga grada iznad vrela rijeke Bune, 1804 sta-novnika (1991.). Prema Konstantinu Porfi-rogenetu ondje su se u X. st. nalazili gra-dovi Bona i Hum, ali njegove tvrdnje jošnisu arheološki dokazane. Srednjovjekov-na utvrda, čiji su ostaci iznad današnjegnaselja, prvi se put spominje 1423., ali jezasigurno podignuta prije. Uz nju se u XV.st. razvilo trgovačko-obrtničko naselje izkojega je nastalo i današnje mjesto. Usrednjem vijeku Blagaj je bio jedno od naj-važnijih naselja u Hercegovini.

Depopulacijsko je mjesto, čije je da-našnje stanovništvo dominantno musli-manske vjere. U mjestu su džamija i kato-lička crkva Presvetoga Trojstva, koja je sag-rađena 1908., a danas je u ruševnom sta-nju. U blizini, na vrelu Bune, bila je med-resa, a danas se ondje nalazi muzej. Bla-gaj je u sastavu bošnjačko-hrvatskog enti-teta Bosne i Hercegovine, u koji je ušaopod kontrolom bošnjačkih snaga.

Za ovo mjesto neki autori (npr. Đ. Po-pović-Munjatović, L. Budanović, M. Eve-tović) vezuju svoje mišljenje o etimologiji

imena Bunjevac. Oni polaze od Jirečekovetvrdnje da su sva tri imena: Blagaj, Bona iHum, zapravo nazivi za isto naselje (grč.bounos, »brdo, hum, brežuljak«, vrh > lat.bonus = slav. blag, dobar) te da su Bunjev-ci dobili svoje ime po predjelu oko gradaBona, tj. iza brda, ispod kojega je rijekaBona, a samim imenom Bunjevac označa-va se čovjek iz toga brdskog kraja, tj.brđanin, gorštak, Humljanin.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); B. Ferjančić, Vizantis-ki izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, Beog-rad, 1959; K. Jireček, Istorija Srba, I, Beograd,1990; J. Marković, Enciklopedijski geografski lek-sikon Jugoslavije, Sarajevo, 1990; Hrvatska encik-lopedija, II, Zagreb, 2000.

S. Stantić i S. Bačić

BLAGOVIJEST, dijal. Blagovist, nav-ještenje Blažene Djevice Marije, svetko-vina kojom se obilježava navještaj »blage(tj. dobre) vijesti« arkanđela Gabrijela Ma-riji da će začeti po Duhu Svetome i roditisina Božjega. Slavi se 25. ožujka inajčešće pada u korizmu.

Blagovijest bački Bunjevci pobožnoslave, a poljodjelci rade samo nužne poslo-ve oko domaćih životinja. Kako su nekimapost i nemrs srijedom i petkom te uz-državanje od duhana, alkoholnih pića idrugih tjelesnih užitaka za četrdesetodnev-ne korizme dugački, a Blagovijest je čestooko sredine korizme, taj su blagdan svet-kovali uz stanku od uzdržavanja, i to pijućicrveno vino. Prema narodnom običaju,prije izlaska Sunca treba popiti čašu crve-nog vina natašte, a nije na odmet popiti jošnekoliko čaša i tijekom dana. Opravdanjeje sadržano u vjerovanju da se tog dana po-pijeno crveno vino pretvara u krv pa onajtko ga pije biva zdraviji i jači, a osobito sepreporučuje protiv malokrvnosti. Stoga sei kaže da na taj dan treba »vaćat (hvatati)krv«, a sam se dan u subotičkom kraju na-ziva još »krvovaća«, »krvaća« i sl.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hr-vati, Zagreb, 1991.

A. Stantić

28

BJELOVUČIĆ

BLAGOVIJEST – BLAGOVEST, katoličkilist. Počeo je izlaziti 1928. u Skoplju na po-ticaj tadašnjega skopskog nadbiskupamons. Janeza Gnidovca. Bilo je to glasilolokalnog karaktera, uređivali su ga isusov-ci, a početna mu je naklada bila 500 pri-mjeraka. Zbog ratnih zbivanja list je pres-tao izlaziti 1941. Ponovno je pokrenut1946. u Nišu, kad je nekoliko brojeva tis-kano ćirilicom. Iste se godine uredništvopreselilo u Beograd. Blagovijest i drugi putprestaje izlaziti 1987., nakon što se iz Be-ograda odselio nadbiskup i dugogodišnjiurednik lista mons. Alojz Turk. Novi beog-radski nadbiskup mons. Franc Perko iskupina svećenika entuzijasta ponovno supokrenuli list 1988. Uredništvo i suradnicinastojali su ostvariti ono što je bilo zapisa-no još u prvom broju: »Da duhovno dođe-mo što češće do naših vjernika i da im pri-općimo sve što će moći okrijepiti i razve-seliti njihove duše«. Danas se prilozi učasopisu tiskaju latinicom, a objavljuju sei na hrvatskome i na srpskome. Stoga časo-pis ima i dva imena: Blagovijest i Blago-vest. Prije mjesečnik, u novije doba izlazičetiri puta na godinu. Ovaj je list odig-raovažnu uloguž nakon Drugoga svjetskog ra-ta, kad je bio jedini katolički časopis općegkaraktera na području bivše Jugoslavije.Lit.: www. hic. hr/dom/419/dom01. htm; Opći re-

ligijski leksikon, Zagreb, 2002; Zvonik, Subotica,4/2003.

J. Štefković

BLAŠKOV KRIŽ, toponim u Subotici.Križ je podigao 1843. plemić Blaško Ma-nić pokraj Somborskog puta u Gatu, u pre-težito hrvatskom dijelu grada. Najpoznati-

ji je križ-orijentir na subotičkom područjui jedini je sačuvao svoj stoljetni toponim usamom gradu. Toponimska mu je poseb-nost i to što se križevi uz ceste u pravilunazivaju po prezimenu, a ne po imenu. Dodanas predstavlja lokacijsku odrednicu zastanovništvo.

Izrađen je u kamenu i na njemu je pri-

kazan raspeti Isus, a ispod je njega MarijaMagdalena, izrađena od livenog željeza,što je bilo uobičajeno za sredinu XIX. st.Na postamentu križa mramorna je ploča smadžarskim natpisom o donatoru: »nemesMánich Balázs«. Križ je 1900. obnovioBlaškov potomak Luka Manić. Ograda odkovanog željeza postavljena je oko križa1930.Lit.: D. Csúszó, Könyörgésünk színhelyei. Közke-resztek Szabadkán, I, Szabadka, 2003.

A. Rudinski

BLAŠKOVIĆ, Mijo (Bátori, Mihály) (?,oko 1846. – ?, 1911.), slikar. Školovao se uBudimpešti i Italiji, a poučavao ga je,među ostalim, i freskoslikar Felix D’Al-

29

BLAŠKOVIĆ

Blaškov križ

Zaglavlje lista Blagovijet-Blagovest

berto, kojemu je pomagao pri oslikavanjucrkava u Poprádu i Leipzigu. Bavio se po-najprije zidnim slikarstvom i unutarnjomdekoracijom, a u Subotici je 1902. uteme-ljio Državni institut za razvoj primijenjeneumjetnosti. Svoje je prezime promijenio uBátori.

U Suboticu je Blašković došao 1886.god. s prostora današnje Slovačke, a većgodinu dana poslije vodio je soboslikarskuradionicu. Nju je Blašković redovito rekla-mirao u tadašnjem subotičkom tisku, na-vodeći pritom da je vrstan slikar i dekora-ter te pozivajući se na mnogobrojna priz-nanja koja je u Madžarskoj dobio kao crk-veni slikar. Sam je Blašković najčešćebio poduzimač i tvorac kompozicijskihrješenja oslika, a izvedbu radova obično jeprepuštao majstorima iz svoje radionice.

Njegovoj se radionici pripisuje rad naunutarnjim dekoracijama mnogobrojnihsubotičkih palača, osobito onih na kojimaje radio i Titus Mačković kao arhitekt, skojim je Blašković često surađivao. Izradi-li su primjerice zidne i stropne slikarsko-dekorativne ansamble u palači Mate Voj-nića ml. (zgrada današnjega kina Korzo), unajamnoj palači Samka Manojlovića (Kor-zo, br. 8) te obiteljskoj palači Ráfáela Hart-manna (Ul. Sándora Petőfija, br. 21). Osli-kali su također stubišni prostor hotela Kvaroši Pešti (današnja zgrada kazališta),unutrašnjost hotela Zlatno jagnje (današ-nji Dom vojske), Subotičke štedionice i

pučke banke (današnja tzv. Žuta kuća) tepravoslavne crkve svetog Vaznesenja Gos-podnjega. Blaškovićevoj se radionici pri-pisuje i oslikavanje franjevačke crkve sve-tog Mihaela Arkanđela 1890., o čemu svje-doče ugovor o slikarskim radovima u crkvite natpisi u ondašnjemu tisku. Svoj najvećislikarski ansambl u Subotici za koji se znaBlašković je izradio 1894. na svodu kape-le Vojnić, ali to je njegovo djelo poslijeprekriveno drugom dekoracijom. IzvanSubotice radio je na obnovi crkve uKeszthelyu te na unutarnjoj dekoraciji ka-toličke crkve svetih Petra i Pavla apostolau Bajmoku 1908.

Iako je Blašković poznat ponajprijekao jedan je od najvažnijih subotičkih sli-kara-dekoratera s prijelaza iz XIX. u XX.st., u manjoj se mjeri bavio i portretnim isakralnim štafelajnim slikarstvom. God.1896. sudjelovao je tako na Milenijskoj iz-ložbi u Budimpešti, na kojoj je izložio por-trete velikog župana Endrea Schmausza ikalačkog nadbiskupa Györgya Császka. Ulikovnoj zbirci subotičkoga Gradskog mu-zeja čuva se usto njegova slika Sveti IvanZlatousti, a u subotičkoj se katedrali sveteTerezije Avilske nalaze i slike Bezgrješnozačeće Blažene Djevice Marije i Rane sve-tog Franje, koje je Blašković obnovio.Lit.: T. Gajdos, Szabadka képzőművészete, Sza-badka,1995; O. Kovačev-Ninkov, Sacra conver-satione, Gradski muzej, Subotica, 25. IV. – 31. V.2001. (katalog izložbe djela sakralne, mitološke ialegorijske tematike iz likovne zbirke Gradskogmuzeja), Subotica, 2002; G. Prčić Vujnović, V.

30

BLAŠKOVIĆ

Reklamni plakat MihályaBátorija (Blaškovića)

Aladžić, M. Grlica, Gradotvorci, I, Subotica,2004; Zidna dekoracija subotičkih palata, Suboti-ca, 2004; S. Beretić, Crtice iz povijesti subotičkežupe svete Terezije (rukopis).

Lj. Vuković

BLAZOVICH, László (Szombathely, 2.XI. 1943.), sveučilišni profesor, ravnateljArhiva Csongrádske županije u Segedinu.Gradišćanski je Hrvat podrijetlom, iz po-rodice čiji je najistaknutiji izdanak dr. Au-gustin (Franjo) Blazović. Iako ne govorihrvatski, ističe svoje hrvatsko podrijetlo.

Diplomirao je madžarski jezik i povi-jest na Filozofskom fakultetu SveučilištaJózsefa Attile u Segedinu 1967. te počeoraditi kao srednjoškolski profesor u sus-jednom Hódmezővásárhelyu. U to je vri-jeme bio prvoligaški košarkaš u Segedinui Hódmezővásárhelyu. God. 1980. postaoje ravnateljem Arhiva Csongrádske župa-nije, od 1989. docent je na Katedri za prav-nu povijest Pravnog fakulteta segedinskogsveučilišta, a od 1997. i profesor na istojkatedri. Predaje predmete povijest srednjov-jekovnog prava i povijest kanonskog pra-va. Član je Madžarske akademije znanostii obnašao je nekoliko dužnosti u njezinimtijelima: od 1986. do 1991. bio je tajnikPovjerenstva za filozofiju i povijest sege-dinskog ogranka; od 1995. do 1997. bio ječlan Povjerenstva za demografiju te Pot-povjerenstva za povijest i demografiju; od2001. do 2002. član je Povjerenstva za de-mografiju i predsjednik Potpovjerenstvaza povijest i demografiju, a od 2003. članje Akademijina Povjerenstva za pravnuznanost.

Kao ravnatelj Arhiva posebnu je pozor-nost posvetio prikupljanju i sređivanju ar-hivske građe te njezinu objavljivanju.Ustrojio je i razvio županijsko organizira-nje istraživanja mjesne povijesti. Urednikje godišnjaka Tanulmányok CsongrádMegye Történetéből i časopisa Dél-AlföldiÉvszázadok, organizator tradicionalnihDana arhiva, na kojima svake godine sud-jeluju madžarski i inozemni stručnjaci.Kao znanstvenik istražuje pravnopovijes-ne i demografske teme, napose srednjov-jekovnu madžarsku povijest te povijest

južnog Alfölda. Područje njegova istraživanjaobuhvaća i teritorij Vojvodine pa je takointenzivirao suradnju s arhivima u Suboti-ci, Senti i Novom Sadu, a u rukopisu mu jeknjiga o srednjovjekovnoj povijesti Subo-tice.

Samostalno ili u suautorstvu u Madžar-skoj i u inozemstvu objelodanio je više od20 knjiga te više od stotinu studija istručnih članaka. Dobitnik je priznanja Pa-uler Gyula-díj (1997.), Pro Regione Alföld(2000.) i Csongrád megye Alkotó díj(2001.).Djela: Petrus Ransanus: A magyarok történeténekrövid foglalata (suautor), Budapest, 1985; AKörös-Tisza-Maros köz középkori településrendje,Szeged, 1986; Mátyás király, Budapest, 1990;Szeged színháztörténetének forrásai, I-III, (suau-tor), Budapest, 1990; Anjou-kori oklevéltár VII.1323, VIII. 1324., X. 1326. (suautor), Budapest,1991, 1993, 2000; Ludovicus Tubero: Kortörténe-ti feljegyzések (suautor), Szeged, 1994; A Telegdi-ek pere 1568-1572. (suautor), Szeged, 1995;Magyarország történeti statisztikai helységnévtáraV. Csongrád megye, Budapest, 1995; A Kőrös-Ti-sza-Maros-köz települései a középkorban, Szeged,1996; Szabadka története a tatárjárásig. Szabadkaföldesurai a középkorban. Szabadka mezővárosifejlődése és jogi helyzete a középkorban, u: Sza-badka igazgatástörténetéből 1428-1918., Szabad-ka, 1996; Levéltárak – Kincstárak (suautor), Bu-dapest-Szeged, 1999; Három folyó mentén (poseb-no izdanje na engleskom: Along three rivers. Mil-lenii album of county Csongrád) (suautor), Sze-ged, 2001; Buda város jogkönyve I-II. (suautor),Szeged, 2001; Városok az Alföldön a 14. – 16.században, Szeged, 2002.

L. Heka

BLAŽETIN, Stipan (Santovo, 24. X.1941. – Pečuh, 24. III. 2001.), hrvatskiknjiževnik, pedagoški pisac i kulturni dje-latnik. Osnovnu školu pohađao je u rod-nom selu, a maturirao je u budimpeštan-skoj Hrvatsko-srpskoj učiteljskoj školi1959. Nakon mature sve do umirovljenjadjelovao je u Serdahelu (Tótszerdahely,Zalska županija) među pomurskim Hrvati-ma kao nastavnik i ravnatelj hrvatskeosnovne škole. Uz rad je diplomirao na Vi-sokoj nastavničkoj školi u Pečuhu, a zatimje završio i slavistiku na Filozofskom fa-kultetu Sveučilišta Loránda Eötvösa u Bu-

31

BLAŽETIN

dimpešti. Bavio se metodikom nastave nahrvatskom jeziku te kao kreator nastavnihplanova i programa i pisac udžbenika sma-t-ran jednim od vodećih stručnjaka zaškolska pitanja Hrvata u Madžarskoj.

U književnosti se javio pjesmama objav-ljivanima u periodičkim publikacijamapotkraj pedesetih godina prošloga stoljeća.S 15 pjesama zastupljen je u antologijijužnoslavenskih pjesnika u Mađarskoj Ukolo objavljenoj 1969. godine. Prvu samos-talnu knjigu pjesama Srce na dlanu obja-vio je 1981. i u njoj naznačio motive – lju-bav, sloboda, priroda, domoljublje, dječjisvijet – kojima će ostati vjeran do krajaživota. Objavio je i kraća dramska djela(Korenje, 1998.) pogodna za amatersko iz-vođenje, a manje uspješnu pripovjedačkuprozu objavljivao je u periodici (Narodnikalendar). Obogatio je hrvatsku dječjuknjiževnost pjesmama (Sunčana polja,1980.), radijskim dramama (Tralala, trala-la, propjevala svirala…, 1991.) te roma-nom Bodoljaši (1986.) koji je ujedno i pr-vijencem te književne forme u književnos-ti Hrvata u Madžarskoj. Članom Društvahrvatskih književnika u Zagrebu postao je1989. Pisao je na standardnome hrvatskomjeziku i na govoru pomurskih Hrvata, aokušao se i kao književni prevoditelj s hr-vatskoga na madžarski jezik.Prijevod: J. Cvenić, Word Perfect mesék, Pečuh,2000.

Djela: Sunčana polja (suautori M. Dekić i Lj. Ga-lić), Budimpešta, 1980; Srce na dlanu, Budim-

pešta, 1981; Bodoljaši, Budimpešta, 1986; Trala-la, tralala, propjevala svirala…, Budimpešta,1991; Korenje, Pečuh, 1998; Suncu u oči, Pečuh,1999.

Lit.: Đ. Vidmarović, Suvremeni tokovi u pjesništvumadžarskih Hrvata, Zagreb, 1991; P. Milošević,Ogledi i kritike, Budimpešta, 1991; S. Blažetin,Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do da-nas, Osijek, 1998; S. Blažetin, Rasuto biserje –Antologija hrvatske poezije u Mađarskoj 1945.-2000., Pečuh, 2002.

Ž. Mandić

BLAŽETIN, Stjepan (Velika Kanjiža, 7.I. 1963.), pjesnik, književni povjesničar iprevoditelj. Osnovnu školu završio je upomurskom selu Serdahelu (Tótszerdahely),gdje mu je otac bio učiteljem, a Hrvatsko-srpsku gimnaziju u Budimpešti. Na Filozof-skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplo-mirao je 1988. jugoslavistiku, a magistrirao1996. s temom Književnost Hrvata uMađarskoj od 1918. do danas, koju je po-tom objavio kao knjigu. Nakon diplomezaposlio se na Odsjeku za kroatistiku Filo-zofskog fakulteta Sveučilišta Janus Pan-nonius u Pečuhu, gdje i danas radi kao asi-s-tent. Recentne radove iz povijesti književ-nosti i kulture Hrvata u Madžarskoj objav-ljuje u madžarskoj i hrvatskoj periodici.

32

BLAŽETIN

S. Blažetin, Književnost Hrvata u Mađarskojod 1918. do danas, Osijek, 1998.

StipanBlažetin

U književnom životu javlja se 1991.zbirkom poezije Krhotine, objavljenom uknjizi Generacijska antologija u suautor-stvu sa srpskim književnikom iz Madžar-ske Dragomirom Dujmovim, a samostalnupjesničku zbirku Porcija besmisla zb(i)r-ka priređuje 2003. Prožeto suvremenimsvjetonazorskim odrednicama, njegovopjesništvo odlikuju postupci koji su »pro-mišljeni, lirski racionalni«, a pjesme čestoodraz »melankolične rezignacije lirskogsubjekta«. Zahvaljujući upravo njegovustvaralaštvu, madžarski Hrvati »definitiv-no ulaze u postmoderno literarno razdob-lje« (S. Lukač).

Sastavljač je antologije suvremenogahrvatskog pjesništva u Madžarskoj, Rasu-to biserje 2002., a uspješno se okušao i uumjetničkom prevođenju, poglavito smadžarskoga na hrvatski poezije MiklósaRadnótija te proze Pétera Eszterházyja iTvrtka Vujića. Jedan je od osnivača i ured-nika časopisa za književnost i kulturu Hr-vata u Madžarskoj Riječ, koji je kratko iz-lazio potkraj devedesetih godina XX. st. uBudimpešti.Prijevodi: M. Radnóti, Neskladnom vremenu uspr-kos, Osijek, 1997; T. Vujić, Paklene priče, Zagreb,2001; P. Eszterházy, Žena, Zagreb, 2003.

Djela: Generacijska antologija (suautor D. Duj-mov), Pečuh, 1991; Književnost Hrvata u Mađar-skoj od 1918. do danas, Osijek, 1998; Rasuto bi-serje – Antologija hrvatske poezije u Mađarskoj1945.-2000., Pečuh, 2002; Porcija besmisla zb(i)r-ka, Pečuh, 2003.

Lit.: S. Blažetin, Književnost Hrvata u Mađarskojod 1918. do danas, Osijek, 1998; S. Lukač, Porci-ja pomaka, u: S. Blažetin, Porcija besmisla zb(i)r-ka, Pečuh, 2003.

T. Žigmanov

BLESIĆ, plemićka porodica. Plemićki listi grbovnicu braći Nikoli i Josipu dodijelilaje Marija Terezija 23. II. 1756. u Beču. Ni-kola je bio poštanski nadzornik u Subotici(prije toga bio je vojni graničar), a uz nje-ga su plemstvo dobili i supruga mu Ana,rođ. Rapić, i sin Adam. Uz Josipa, koji jenekada također bio vojnik, plemstvo je do-dijeljeno i njegovoj ženi Kati, rođ. Hajdu,te njihovoj djeci Matiji, Jakovu, Stipanu i

Petru. Iste godine na velikoj skupštiniBačke županije plemstvo je proglašenoporodici Blesić nastanjenoj u Kaćmaru.Prema popisu plemića iz 1841. u Kaćmaruje živjelo 18 članova te porodice.

Potomak te porodice je Pavle Blesić,suvremeni slikar iz Sombora.

Lit.: Gy. Dudás, A bácskai nemes családok, BácsBodrogh vármegye Történelemi Társlulatévkönyve, 2-3, Zombor, 1893; V. A. Duišin, Ple-mićke porodice II, Vojvodina II, s. l., s. a.; A. Se-kulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M. Szluha,Bács-Bodrog vármegye nemes családjai, Buda-pest, 2002.

A. Čota

BLESIĆ, Pavle (Sombor, 6. VIII. 1924.),slikar i kipar. Sin je Marka i Marije, rođ.Zelić, koji su nakon raspada Austro-Ugar-ske Monarhije optirali za Kraljevinu SHSte su se iz Kaćmara preselili u Sombor.Osnovnu i građansku školu završio je uSomboru, gdje je 1945. diplomirao naDržavnoj trgovačkoj akademiji, a 1946. ina Učiteljskoj školi. U Stanišiću je radiokao učitelj. Na likovnom odjelu Više peda-goške škole u Novom Sadu diplomirao je1955., a povijest umjetnosti studirao je naFilozofskom fakultetu u Beogradu 1967.-71. U Somboru je radio kao nastavnik li-kovne kulture.

Svoju je stvaralačku djelatnost Blesićpočeo 1959. na dva likovna područja, ispr-va ponajprije u kiparstvu, a poslije sve višeu slikarstvu. Također se uspješno bavio cr-

33

BLESIĆ

Grb porodiceBlesić

težom, akvarelom i tapiserijom. Slike jepočeo izrađivati u vremenu kad je enfor-mel kao pravac u slikarstvu stabilizirao te-melje drugačijeg izraza i kad slikarstvo ot-kriva nova strukturalna značenja. Likovnije izraz koncipirao na emotivnom doživljajusvoje sredine, a u njegovu se slikarskomstvaralaštvu jasnije ocrtava nekoliko ciklu-sa opusa: a.) geometrijska stilizacija forme(1959.-63.) s motivima zaboravljenih zi-dova i napuštenih somborskih vrata; b.)slikarstvo materije (1963.-72.) kao preciz-na simulacija slova i zapisa, pečata i me-daljona; c.) slikarstvo apstraktnih i asocija-tivnih oblika (1973.-78.), kad slikar sveviše zalazi u domenu apstrakcije; d.) poet-ska figuracija (nakon 1978.), kad Blesićpostupno definira svoju viziju slike osta-jući vjeran svojem iskustvu, materijalu,boji i formi. Sadržaj slika iz te faze možese razvrstati u nekoliko skupina: programantike, iz obiteljskog albuma, pejzaži i vra-ta te tempus fugit – vrijeme teče. Opus mukarakterizira spoj realnoga s apstraktnim.Član je ULUS-a od 1965.

Njegova je djelatnost popraćena trimamonografijama izdanima 1984., 1992. i1998. Izlagao je na 39 samostalnih i naviše od 300 kolektivnih izložaba u zemlji i

inozemstvu. Dobitnik je mnogobrojnih nag-rada i priznanja, među kojima se ističuListopadska nagrada Sombora 1980., Or-den rada sa srebrnim vijencem 1981., nag-rada na XXXI. proljetnoj izložbi likovnihumjetnika Vojvodine u Somboru 1982.,nagrada Likovne jeseni na VIII. trijenalusuvremenoga jugoslavenskog crteža uSomboru 1984., nagrada Likovne jeseni naPrvoj proljetnoj izložbi u Somboru 1986.,otkupna nagrada na IX. trijenalu suvreme-noga jugoslavenskog crteža u Somboru1987., druga nagrada na II. bijenalu akva-rela Jugoslavije u Beogradu 1995., otkup-na nagrade na XII. međunarodnoj izložbiminijatura u Torontu 1997., otkupna nag-rada na I. bijenalu pejzaža u Novom Sadu1998. i dr.

Velik je dio svojih radova Blesić daro-vao Gradskomu muzeju u Somboru, kojiće biti temelj buduće Galerije Pavla Ble-sića.Lit.: Pavle Blesić, Sombor, 1992; Pavle Blesić:1947-1997: zapisi vremena, Novi Sad, 1998; Putjednog slikara, Novi Sad, 2004.

M. Đanić

34

BLESIĆ

P. Blesić, Kapija LIX, kombinirana tehnika,lezonit, 1998.

Pavle Blesić

BLESIĆ, Vinko (?, 5. V. 1863. – ?), vlas-nik tiskare. Gimnaziju u Subotici po-hađao je školske 1876./77. godine. Odpočetka 1895. do studenoga 1897. bio jevlasnik tiskare koju je sredinom 1892.osnovao odvjetnik Dušan Petrović. U Ble-sićevoj tiskari otisnuti su, među ostalim, iovi naslovi: Mijo Mandić, Bunyeváczkérdés és a 1868-iki XXXVIII. és XLIV.törvényczikkek végrehajtása (1896.); Pra-vila za Pokopno društvo svetoga Ivana uSubatici osnovano godine 1896-te (1896.);Ambrozije Šarčević, Otvoreno pismo rodubunjevačkom i šokačkom (1896.); Blagos-lov polja na dan svetoga Marka sa litani-om Sviu svetih (1897.). Kod Blesića je1896. i 1897. tiskana Subotička Danica,tjednik Subotičke novine (1895., 1896. i udrugoj polovici 1897.), razna školska iz-vješća i novine na madžarskom jeziku. Ne-koliko mjeseci je uređivao Subotičke novi-ne (1893.)Izvor: Historijski arhiv Subotica, F: 019. 52.

Lit.: Neven, Subotica, 1/1895, 11/1897; Subotičkenovine, Subotica, 1. I. 1895; Bácskai Ellenőr, Sza-badka, 9. V. 1897; Szabadka és Vidéke, Szabadka,21. XI. 1897; M. Evetović, Kulturna povijest bu-njevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); I. Ku-jundžić, Bunjevačko-šokačka bibliografija, RadJAZU, 355, Zagreb, 1969; I. Szentgyörgyi, E.Bažant, Subotička bibliografija 1870-1918, Subo-tica, 1993.

M. Grlica

BODOLSKI, Franjo (Bodolsky, Bodolszky)(?, 1798. – Subotica, 4. XI. 1874.), prevo-ditelj i orguljaš. Od 1822. do 1864. radio jekao orguljaš u trima subotičkim crkvama,najprije u franjevačkoj, zatim u crkvi sv.Terezije i napokon u crkvi sv. Roka, gdjeje proveo najviše vremena. Za potrebe bu-njevačkog puka preveo je više od tisućucrkvenih pjesama. Te su pjesme, molitve ilitanije objavljene u knjizi Vertao gizdavi1857. u Subotici te u njezinu ponovljenomizdanju 1866. u Baji. Dok je prvo izdanjebilo tiskano latiničnom grafijom koja jeprije Gajeve reforme bila u uporabi u sje-vernoj Hrvatskoj, drugo je izdanje tiskanogajicom – reformiranom Gajevom latini-com. God. 1873. Bodolski je objavio i pri-

jevod epa Vitez Ivan Sándora Petőfija. Pri-jevod nije bio izravan, s madžarskoga, ne-go ga je izradio preko srpskog prepjeva togdjela Jovana Jovanovića Zmaja Vitez Jo-van. Iako Bodolski nije uvijek uspiosačuvati Zmajevu verzifikatorsku vrsnoću,njegov »bunjevački« prijevod doživio jepovoljan odjek u tadašnjem bunjevačkom isrpskom tisku, a i sam je Zmaj Bodolsko-ga podupro još na početku njegova rada naprijevodu. Vitez Ivan objavljen je naimetek 9 godina nakon prvog poziva na pret-platu, a upravo je u tom razdoblju počelo idjelovanje narodnih preporoditeljâ međuugarskim Bunjevcima i Šokcima. Smatrase da je izdavanje Viteza Ivana jedan odpokazatelja činjenice da se, zahvaljujućitom djelovanju, zanimanje za knjigu navlastitu jeziku u Bunjevaca u međuvreme-nu povećalo.

Djela: Vertao gizdavi to jest: knjiga pod imenomovim: jerbot, kakogod u lipom vertlu nalazesestrukah svakojakog lipog cvitja, tako i u ovoj knji-

35

BODOLSKI

F. Bodolsky, Vertao gizdavi, Baja, 1866.

gi, nalazese priko cile godine lipe molitve, pisme,litanie, i poboxna dila, koja jesu kalacske arcibis-kupatie svete stolice sloboshtinom na svitlost iz-data 1857. Godine, 1. Sicsnja, Subotica, 1857(Baja, 1866˛); Aleksandra Petőfija Vitez Ivan. Nasrbski priveo Jovan Jovanović. A dozvolom privo-dioca na bunjevačkom naričju izdao FranjeBodolszky, bivši pivač pri crkvi s. Roke u Subatici,Subatica, 1873.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb,1989; A. Sekulić, Hrvatska preporodna književ-nost u ugarskom Podunavlju do 1918., Zagreb,

1994; J. Buljovčić, O jednoj bunjevačkoj adapta-ciji Zmajevog prevoda »Viteza Jovana«, u: isti,Filološki ogledi, Subotica, 1996.

P. Vuković

BODROŠKA ŽUPANIJA, tradicionalnaugarska županija koja je do 1526. obuh-vaćala veći dio Bačke sjeverno od Bačkežupanije (zajedno s mjestima Sombor, Ba-ja, Kalača i Subotica). Županija je ustroje-na oko 1093. god., a ime je dobila po svo-

36

BODOLSKI

Bodroška županija prije 1526.

jemu sjedištu – utvrdi Bodrog (Bodrogh,Bodrugh, Budroch, Budruk). O etimologi-ji imena Bodrog postoje različita mišlje-nja, a ni danas se ne zna točno gdje se utvr-da nalazila, ali se drži da je bila na pod-ručju u blizini Dunava u široj okolici da-našnjega Bačkog Monoštora. U Bodrogusu boravili madžarski kraljevi te su njemuodržavane županijske skupštine sve do pa-da županije pod tursku vlast 1526., nakončega se mjesto rijetko spominje i praktičnonestaje.

Nakon povlačenja Turaka Bodroška ježupanija ponovno nakratko uspostavljena1699.-1702. Međutim, ustroj se nije učvrs-tio, najprije zbog Rákóczijeva ustanka1703.-11., a nakon toga zbog stalnih suko-ba s Bačkom županijom, jer se nisu znaletočne granice između tih dviju županija.Sjedište županije sada je bio Petrovaradin-ski opkop (današnji Novi Sad), a jedan odpodžupana bio je i barun Đuro Pejačević(1717.-19.), koji je prije toga bio podžupan(1712.-13.) i župan (1714.-16.) Bačkežupanije. Nakon što su bodroški županibezuspješno pokušali oživiti svoju župani-ju, 1729. određeno je njezino pripajanjejačoj Bačkoj županiji. Iako je cijeli procesuspostave nove Bačko-bodroške županijezavršen tek 1802., a posljednji nominalnibodroški župan bio je Antun Grašalkovićmlađi (1759.), faktički su vlast na područjubodroške županije u tom razdoblju ob-našali bački župani.

Lit.: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes mo-nografiája, I-II, Zombor, 1896; I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmihelynévtára, I, 2 V, Szabadka, 1909, 1907; M. Be-ljanski, Tragajući za Bodrogom i Monoštor dokraja osamnaestog veka, Sombor, 1972; A. Seku-lić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Mi-roljub, 4/1998, 4/2000.

J. Z. Pekanović

BOĐANI, manje seosko naselje u jugoza-padnom dijelu Bačke, istočno od Bača,1323 stanovnika (2002.). Vezano je za alu-vijalnu ravninu Dunava, a smješteno je nagranici nešto više riječne terase (85 m) iprostranoga dunavskog rita (oko 80 m). Postrani je od važnijih prometnica. Asfalt-nom je cestom, preko susjedne Vajske, po-vezano s općinskim središtem – Bačom.Od glavnog toka Dunava Bođani su uda-ljeni desetak kilometara, a na suprotnoj jeobali smješten Vukovar. Ovaj je diobačkog Podunavlja s Vukovarom prije biopovezan skelom, ali je nakon uspostavlja-nja granične crte između dviju država tak-va veza prekinuta.

Smatra se da je selo prvi put spomenu-to kao Boian u jednome papinskom doku-mentu nastalome između 1338. i 1342.Pod imenom Bođan prvi je put zabilježeno1543. Spominje se i u turskim defterima, ito u Somborskoj nahiji. Nakon oslo-bođenja od Turaka mjesto je zabilježenoveć 1691.

37

BOĐANI

Bođani

Prema broju stanovnika Bođani spada-ju u red manjih podunavskih naselja. Unjemu je 1890. živjelo 856 stanovnika, odkojih je bilo 375 Hrvata (Šokaca), 350 Sr-ba, 65 Nijemaca, 44 Madžara te 22 ostalih.God. 1900. u njemu je zabilježeno 854 sta-novnika, a 1921. 1251 stanovnik. U novijedoba izražena je depopulacija: 1971. mjes-to je imalo 1879 stanovnika, 1991. – 1322,a 2002. – 1113 stanovnika. Tijekom 1990-ihgodina etnička je struktura sela promije-njena:

godina 1991. 2002.ukupno 1323 1113Srbi 560 586Hrvati 300 172Jugoslaveni 174 127Madžari 79 50ostali 210 178

Stanovništvo se uglavnom bavi poljop-rivredom. Na oko 5 km od sela u prostra-nome bođanskom ritu između 1920. i1924. god. podignuta je kudjeljara Beravas pripadajućim radničkim naseljem. Nakonvelike poplave koja je 1965. zahvatila tajniski ritski prostor kudjeljara više nije ob-navljana. Na istom se mjestu sad nalazipogon za silažu lucerne.

Župa se spominje već 1338. godine. UBođanima je 1855. izgrađena katolička crk-va posvećena svetom Iliji, a dotad suvjernici išli u crkvu susjednu Vajsku.Bođani su samostalna vikarija od 1936., asamostalna župa od 1956. Crkva je 2004.temeljito obnovljena. Župom upravlja žup-nik iz Vajske.

U blizini sela nalazi se pravoslavni sa-mostan koji je, prema jednom zapisu,osnovan 1478. godine. Prema tradiciji po-digao ga je dalmatinski trgovac Bogdan iposvetio svetoj Bogorodici (Vavedenju) uznak zahvalnosti za ozdravljenje. Neki au-tori smatraju da se ime samostana-brvnarekoji je podigao i koji je po njemu nazvan,poslije proširilo i na obližnje selo. Pravos-lavna je crkva obnavljana u još dva navra-ta – 1578. i 1695., a sadašnja je podignuta1722. godine.

Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, 3, Szabadka, 1907; Bács-Bodrog vármegye, I, ur. S. Borovszky, Budapest,[1909]; Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb,1955; M. Marković, Geografsko-istorijski imeniknaselja Vojvodine, Novi Sad, 1966; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Stanov-ništvo. Popis stanovništva, domaćinstava i stano-va u 2002., knj. 1. Nacionalna ili etnička pripad-nost. Podaci po naseljima, Beograd, 2003.

M. Đanić

BOGDAN, Zvonko (Ivan Zvonimir)(Sombor, 5. I. 1942.), pjevač, skladatelj,tekstopisac, sakupljač narodne glazbenetradicije, sportaš. Rođen je u obrtničkojobitelji od oca Stipana i majke Mace, rođ.Kukuruzar. Roditelji su mu amaterski pje-vali u zborovima somborskih društava Bu-njevačko kolo i KUD-a Miroljub, a otacmu je bio i među osnivačima Miroljuba.Djetinjstvo je proveo na salašu svojeg »di-de« na Nenadiću, što je ostavilo duboktrag na njegovu kasnijem stvaralaštvu.Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je uSomboru. Kao srednjoškolac kratko je glu-mio u somborskome Narodnom kazalištu,u kojem je zatim radio kao službenik1961.-62. te kratko opet kao glumac1966.-67. Glumio je i u Narodnom kaza-lištu u Subotici 1962.-63.

U Beograd je otišao 1963. i ondje sepočeo baviti estradnim pjevanjem. Onomu je postalo i profesijom, a s vremenom

38

BOĐANI

LP Zvonko Bogdan peva za vas, 1974.

se orijentirao na skladanje glazbe vezaneuz rodno podneblje. U Beogradu je po-hađao nižu i srednju glazbenu školu Stan-ković, no odlučujuću je glazbenu naobraz-bu stekao privatno, od slijepog klaviristaLadislava Baloga. God. 1971. skladao jesvoju prvu pjesmu Ej, salaši, 1973. obra-dio je pjesmu Fijaker stari, zatim je 1974.skladao Govori se da me varaš, te nakontoga Već odavno spremam svog mrkova,Ne mogu se tačno setit leta i još više dese-taka pjesama. Skladbe su mu vezane zastvarne ljude i događaje, ali se tekstualno iglazbeno inspirirao vojvođanskom i sla-vonskom tamburaškom tradicijom temadžarskim romancama. Skladao je i natekstove Jovana Jovanovića Zmaja i ĐureJakšića.

Od 1968. član je Radio Novoga Sada.Surađivao je s Tamburaškim orkestromRadio Novog Sada pod upravom JanikeBalaža, s Velikim narodnim orkestrom Lu-ciana Petrovića i dr. Nastupao je po cijelojbivšoj Jugoslaviji, diljem Europe te u pre-komorskim zemljama (SAD, Kanada, Aus-tralija). Među zapaženijima su bili njego-vi nastupi na Festivalu podunavskih zema-lja 1974. i 1978. s glazbenicima svjetsko-ga glasa kao što su Gheorghe Zamfir, ToniJordache i Lájos Boros. Nekoliko je no-sača zvuka snimio s najpoznatijimmadžarskim primašem Sándorom Lakato-sem, a do danas surađuje s Jerryjem Grche-vichem, najboljim tamburašem iz SAD-a.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetihgodina prošlog stoljeća bio je među najpo-pularnijim osobama na domaćoj estradnojglazbenoj pozornici. Pjesme su mu postalesimbolom naroda iz kojega je potekao, alii bačke ravnice. Zaslužan je za promovira-nje bunjevačkoga glazbenog naslijeđa ikulture, jer se za njegovo ime vezuju nekeod najpoznatijih bunjevačkih narodnih istarogradskih pjesama. Pojedine su muskladbe postale povijesne u tamburaškojglazbi, a neke, poput Ej, salaši, na severuBačke; Govori se da me varaš; Ne vrediplakati; Već odavno spremam svog mrkovaili Fijaker stari toliko su prihvaćene u pu-ku da se često smatraju izvornima. Dobit-nik je nekoliko nagrada i priznanja, među

ostalim i nagrade Istaknuti umjetnik Jugos-lavije 1988.

Osim u skladateljskom i pjevačkom ra-du, uspjehe je postizao i u konjičkom ka-sačkom sportu, kojim se bavi od sedamde-setih godina prošlog stoljeća. Putujući posvijetu, upoznao se s najboljim trenerima,vozačima, hipodromima i konjima te jepridonio širenju najnovijih dostignuća utreniranju, balansiranju, potkivanju ivožnji kasačkih konja. Idejni je tvorac ka-sačkih utrka koje su u Subotici do danasredovito organiziraju, Subotička milja od1982. i Oslobođenje grada Subotice od1984. Vozio je najpoznatije konje s kojimaje postigao šampionske rezultate: Diktat,Dickmatserup, Atilla III., Avgust… U stajiCsákány tri i pol godine radio je kao treneri vozač te je postigao važne rezultate: s ko-njem Allyhills Hico (švedski uzgoj), kojije inače bio proglašen konjem godine udržavi 1996. i 1998. i najboljim konjem uzemlji u prošlom stoljeću, osvojio Slo-vački internacionalni derbi 1996., a 1997.osvojio je i četvrto mjesto na Međunarod-noj utrci Grof Kálmán Hunyadi u Beču. Skonjem Miraž osvojio je Jugoslavenski ka-sački derbi 1998., a s konjem Real LawHrvatski kasački derbi u Zagrebu 2001.

Bavi se usto i uzgojem golubova listo-noša te je i na tom području pridonio popu-lariziranju novih svjetskih postignuća urodnom kraju.

Od 1980. godine živi i djeluje u Subo-tici.Diskografija: LP: Biseri narodne muzike, 1971;Zvonko Bogdan, 1972; Zvonko Bogdan – OrkestarŠandora Lakatoša, 1973; Zvonko Bogdan peva zavas, 1974; Zvonko Bogdan – Što se bore misli mo-je, 1976; Zvonko Bogdan uz tamburaški orkestarRTV Novi Sad pod upravom Janike Balaža, 1980;Zvonko Bogdan i Tamburaški orkestar Janike Ba-laža, 1981; Zvonko Bogdan – Pesme i pesnici,1984; Zvonko Bogdan – Legolas, 1984; ZvonkoBogdan – Svaku ženu volim ja, 1988; CD: Životteče u laganom ritmu, 2001; Živim život k’o skitni-ca, 2002.

Lit.: Hrvatski leksikon, I, Zagreb, 1996; A. Do-gandžić, Zvonko Bogdan pesme i konji, Beograd,2000; Leksikon umetnika Vojvodine, I, Novi Sad,2001.

H. Tikvicki

39

BOGDAN

BOGDANOV, Vaso (Pančevo, 2. X.1902. – Zagreb, 9. X. 1967.), publicist ipovjesničar. Sin Joce Bogdanova, suradni-ka i učenika Vase Stajića. Književnost ipovijest studirao je u Beču, diplomirao je uBeogradu 1924., a doktorirao 1947. na Fi-lozofskom fakultetu u Zagrebu. Umeđuratnom razdoblju bio je gimnazijskiprofesor u Novom Vrbasu, Subotici i Zag-rebu (1923.-46.), a poslije je radio kaoslužbenik u Hrvatskome državnom arhivu.Od 1949. bio je izvanredni, a od 1955. re-doviti profesor povijesti na Filozofskomfakultetu u Zagrebu. U znanstvenom radu isvjetonazoru bio je blizak Vasi Stajiću.Kao član komunističkog pokreta, nekolikoje puta bio otpuštan s posla i zatvaran. Pri-padao je užem krugu oko Miroslava Kr-leže. Za dopisnog člana JAZU-a izabran je1951., a za redovitog 1955. Povijesnaistraživanja usmjerio je na djelatnost istak-nutih političara, revolucionarnih zbivanja1848.-49., povijest političkih stranaka uHrvatskoj do 1918. te odnose Hrvata i Sr-ba od polovice XIX. st. do 1941.

Osim što je jedan dio života proveo uSubotici, gdje je bio gimnazijski profesorte sekretar PK KPJ Vojvodine u Subotici,dio njegova znanstvenog interesa djelo-mično se doticao i podunavskih Hrvata unekoliko njegovih djela (Ustanak Srba uVojvodini i mađarska revolucija 1848-49,Subotica, 1929.; Nacionalni i socijalni su-kobi Vojvođana i Madžara 1848-49, Zag-reb, 1936., 1946.2; Jakobinska zavjeraIgnjata Martinovića, Zagreb, 1960.). Naj-važniji je njegov prinos o povijesti Bunje-vaca u Enciklopediji Jugoslavije, u kojemje sintetizirao njihovu povijest u razdobljuod doseljenja u Bačku pa do kraja Drugo-ga svjetskog rata. Upozoravajući na osno-ve čimbenike nacionalna razvitka podu-navskih Bunjevaca u Ugarskoj i međurat-noj Jugoslaviji, taj je članak postao jednimod najreferentnijih poslijeratnih radova ustručnoj literaturi o bačkim Bunjevcima.Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, II, Zagreb, 1956,19822; Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb,1989.

S. Mačković

BOGIŠIĆ, Ivan (Sombor, 13. VI. 1901. –Sombor, 12. XI. 1976.), nogometaš, slikar.Po zanimanju firmopisac, između dvajusvjetskih ratova bio je istaknuti nogometašsomborskoga kluba Sport, s kojim je osvo-jio prvenstvo Subotičkoga nogometnogpodsaveza 1924./25. Više je puta nastupaoza gradsku reprezentaciju, a bio je i pred-sjednik nogometne sekcije sportskog klu-ba Radnički iz Sombora. Kao slikar auto-didakt bio je učenik Lajosa Husvéta.Važnije su mu slike Kuća kraj puta (ulje nakartonu, 1936.) i Konj (ulje na lezonitu),koje se čuvaju u Gradskome muzeju uSomboru, te Posljednja večera (ulje naplatnu), koja se nalazi u karmelićanskomsamostanu u Krku. Bio je poznat i kao ve-lik ljubitelj životinja i uzgajivač golubova.Obnašao je dužnost predsjednika Društvaza odgoj rasne živine, golubova, ptica izečeva u Somboru (1954. i 1960.), a bio jei član upravnog odbora Saveza uzgajivačasitnih životinja Jugoslavije 1960.Lit.: P. Vasić, Umetnička topografija Sombora,Novi Sad, 1984; Miroljub, Sombor, 6-7/1999; J.Pekanović, Golubarstvo u Somboru, Sombor,2002.

A. Zomborčević i J. Z. Pekanović

BONA → Blagaj

BORBA, list Radikalne stranke koji je iz-lazio u Subotici tijekom 1924. godine. Odukupno 27 brojeva, prvi je broj objavljen30. III. 1924, a zadnji 3. X. 1924. List je tis-kan latinicom u subotičkoj tiskari Fischeri Krausz, a financirali su ga imućni subo-tički radikali. Isprva je bio tjednik, a posli-je je izlazio dva puta na tjedan. Odgovorniurednik i vlasnik, ali i novinar koji je svo-jim napisima obilježio list i dao mu profil,bio je Lazar Stipić. Novine su bile izrazito

40

BOGDANOV

Borba, Subotica, 18. IV. 1924.

prosrpski orijentirane, ali usmjerene k bu-njevačkom čitateljstvu, kojemu se sugeri-ralo zbližavanje sa srpskim političkimčimbenicima u gradu radi stvaranja fronteu odnosu na neslavenske narode. Već je uprvom broju objavljen demagoški članakNaš program, u kojem Lazar Stipić ob-jašnjava program Radikalne stranke. I pos-lije, u skladu sa svojim nazivom, list oštronapada i kritizira sve političke i društvenestrukture i pojave u Subotici koje nisu bilena nacionalno-političkoj liniji radikala.Osim borbe za »nacionalno i državno je-dinstvo«, upozoravanje na korupciju biloje jedna od temeljnih karakteristika lista.Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; T. Kolozsi,Szabadkai sajtó (1919-1945), Újvidék, 1979; D.Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941, No-vi Sad, 1983.

S. Mačković

BOROTA, selo u Bačkoj, dvadesetak ki-lometara sjeverozapadno od Baje, premaJankovcu (Jánoshalma), 1591 stanovnik(2001.). Ime naselja potječe od slavensko-ga osobnog imena Borota. Prijašnjaslužbena imena: Boroth, Borothy, Boroch,Borod, Borota. Bački su je Hrvati zvali iGospodskom Pustarom (GoszpodszkaPusztara).

U dokumentima se prvi put spominje1237., a 1481. bilježe je kao selo. Postoji i1520., 1580. (ima 25 kuća) i 1590. U tur-skom je razdoblju pripadala Bajskoj nahi-

ji. Kao pustara navodi se 1658., a 1702.pripada bajskoj župi. God. 1715. spominjese kao naseljena, a 1724. kao nenaseljenapustara. Na početku XIX. st. pripada časRimu (Rém), čas Jankovcu, a 1840-ih go-dina posjedu Antuna Grašalkovića, isto-imenog unuka znamenitog upravnika ko-morskih posjeda u Bačkoj. Broj stanovni-ka: 1910. – 2724, 1941. – 4049, 1990. –1779. Premda neki autori navode da je nakoncu Prvog svjetskog rata u njoj živjelooko 150 Hrvata (Bjelovučić), ona nikad ni-je bila stalno boravište većeg broja Hrvata,koji su ovamo dolazili uglavnom na sezon-ske poslove.Izvor: Urbarijalni spisi, 13330. Arhiv Vojvodine.

Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, 2, 4, Szabadka, 19092,1907; N. Z. Bjelovučić, Etnografska granica Slo-venaca, Hrvata, Srba i Bugara sa etnografskomkartom, Zagreb, 1929; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája, Baja és Bács-Bodrogvármegye községei, Budapest. 1934; D. Popović,Srbi u Vojvodini, II, Novi Sad, 1959; Ž. Mandić,Mikrotoponimija bunjevačkih Hrvata u Madžar-skoj, Folia onomastica Croatica, 10, Zagreb,2001.

Ž. Mandić

BOROVSZKY, Samu (Karavukovo, 25.X. 1860. – Budimpešta, 24. IV. 1912.), pov-jesničar, član Madžarske akademije zna-nosti. Roditelji su mu se doselili u Bačku,gdje je u Karavukovu (Bácsordás) rođen iSamu kao najstarije od šestero djece. Obi-telj se 1862. godine preselila u obližnjeslovačko mjesto Pivnice, a 1870. u Szalon-tu (Erdelj). Usprkos teškim obiteljskim imaterijalnim prilikama, na budimpeštan-skom je sveučilištu diplomirao povijest imadžarsku književnost, a 1883. stekao jezvanje doktora filozofije. Ravnateljem ar-hivskog ureda Madžarske akademije zna-nosti postao je 1884., a ravnateljem njezi-na Arhiva 1899. Iste je godine postao čla-nom Madžarske akademije znanosti, a1908. i tajnikom Madžarskoga povijesnogdruštva.

Objavio je mnogobrojne radove i knji-ge iz madžarske prapovijesti i velike seobe

41

BOROVSZKY

Borota

naroda. Bio je urednik monumentalne seri-je Magyarország Vármegyéi és Városai(Madžarske županije i gradovi), u kojoj suu razdoblju od 1896. do 1914. u 24 knjigemonografski obrađene 22 ugarske župani-je i područja, od kojih je prve četiri monog-rafije uredio skupa s Jánosem Sziklayem, apreostale sâm. Jednu je nakon njegovesmrti uredio Dezső Csánki. Ta su djela ne-zaobilazna za proučavanje povijesti Podu-navlja, pri čemu su za podunavske Hrvateosobito važne dvosvesčane monografijeBačko-bodroške i Peštansko-piliško-šolt-sko-kiškunske županije, dok je za hrvatskupovijest važna i monografija Fiume és amagyar-horvát tengerpart (Rijeka i ugar-sko-hrvatsko primorje). Iako su prožete ta-dašnjom službenom panmadžarskomznanstvenom paradigmom, zbog obiljasintetiziranih činjenica monografije koje jeuređivao nezaobilazne su u proučavanjapovijesti podunavskih Hrvata te su iz njihpodatke crpili mnogi autori koji su poslijeproučavali Bunjevce i Šokce.Djela: A honfoglalás története, Budapest, 1894;Csanád vármegye története 1715-ig, I-II, Buda-pest, 1896-97; Az időrendbe szedett váradi tüzes-vaspróba lajstrom (suautor: J. Karácsonyi), Buda-pest, 1903; Borsod vármegye története, Budapest,1909; Bács Bodrogh vármegye, I-II, Budapest,[1909] (urednik); Pest-Pilis-Solt-Kiskun Vár-megye, I-II, Budapest [1910] (urednik).

Izvor: Historijski arhiv Sombor, Fond znameniteličnosti, sign. br. 234.

Lit.: A Pallas nagy lexikona, III, Budapest, 1893;Magyar Életrajzi Lexikon, Budapest, 1967.

A. Čota

BORŠOT (madž. Bácsborsód), mjesto uBačko-kiškunskoj županiji, 22 kilometrajugoistočno od Baje, 1277 stanovnika(2002.). Ime naselja izvedeno je od starod-revnoga madžarskog osobnog imenaBorsod. Zbog glasovne sličnosti pučkomje etimologijom preinačeno u Borsód,»mjesto zasijano graškom«. Prijašnjaslužbena imena: Borsoudtenthleuryncz,Borsouns, Borsod, Puszta Borsod, Bácsbor-sod.

God. 1330. bilježe ga kao pustaru, a 12godina poslije kao selo; 1543. Kalačkojnadbiskupiji plaća 42 forinte i jedan parčizama crkvene desetine, što upućuje na toda je riječ o većem naselju. Tijekom XVII.st. spominje se kao hrvatsko mjesto. God.1580. ima 59 kuća; 1655. bilježe ga kao»racko«, a na početku XVIII. st. kao »bu-njevačko« selo. Pustara je naseljena 1781.godine. Prema popisu iz 1715. ondje živi7, a prema popisu iz 1720. 6 hrvatskih obi-telji. Samostalnom je župom Boršot postao1800. (od 1776. bio je bikićkom podružni-com); matične se knjige vode od 1801.Broj Hrvata: 1910. – 271 (ukupan broj sta-novnika 2717), 1941. – 77 (ukupan brojstanovnika 2536), 1945. – 57 (ukupan brojstanovnika 2498), 1960. – 86 (ukupan broj

42

BOROVSZKY

Boršot (Bácsborsód)

stanovnika 2163), 1980. – 25 (ukupan brojstanovnika 1478). U Boršotu se nalazidvorac plemićke porodice Latinović, kojojje to naselje pripadalo u XVIII. i XIX. st.Danas se u jednom dijelu dvorca i u dru-gim zdanjima koja su pripadala spomenu-toj porodici nalazi starački dom, gdje obi-tavaju i Hrvati iz okolice.Lit.: Bács-Bodrog vármegye egyetemes monogra-fiája, I-II, Zombor, 1896; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, 1, 4,Szabadka, 19092,1907; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrogvármegye községei, Budapest, 1934; A. Hegedűs,Bácskai és bánáti jobbágylevelek (1676 –1848),Újvidék, 1984; A. Sekulić, Hrvatski bački mjesto-pisi, Zagreb, 1994; Ž. Mandić, Mikrotoponimijabunjevačkih Hrvata u Madžarskoj, Folia onomas-tica Croatica, 10, Zagreb, 2001.

Ž. Mandić

BORTANJ, 1. pustara sjeverozapadno odSombora, između Bezdanskog puta i željez-ničke pruge Sombor-Monoštor, najužnom rubu Bezdanske šume, zvane i»Šušnjar«, prema granici s monoštorskimatarom. Na sjevernoj granici Bortanja na-laze se ušoreni salaši uz Bezdanski put i ri-mokatolička crkva svetog Nikole Tavelićapodignuta 1971. Zbog gradnje ove crkvepreko 100 Somboraca izgubilo je položajili posao. Isprva je bila filijala somborskežupe presvetog Trojstva, kasnije samostal-na župa, a od 1990. filijala je somborskežupe svetog Križa. To je područje danasnaseljeno pretežito hrvatskim stanov-ništvom; 2. nekadašnja utvrda po kojoj jecijelo područje dobilo ime. U povijesnimse dokumentima naziva Barthan, Barchan,

Borchan, Borthanch, Barthán, Bortány,Bartány i sl., a danas je u lokalnih Hrvata iSrba odomaćen naziv Bortanj.

Kad su stanovnici Bodroga ostali beztvrđave koju su razorili Tatari, počela je iz-gradnja nove utvrde nekoliko kilometaraistočnije, na južnom rubu današnje Bez-danske šume. God. 1263. nova utvrda i na-selje spominju se pod imenom Bortan, anjihovi su gospodari članovi porodice Bu-ljar iz Kuluda (danas Kolut). Do turskihosvajanja Bortanj je promijenio nekolikofeudalnih gospodara. Za vrijeme turske na-jezde razoren je pa ga turski defteri više nespominju. No zbog veličine i važnostiutvrde naziv je ostao za šire područje te je,crtajući zemljovid, kraljevski geometarKovač 1763. zabilježio pustaru Bartyán iostatke utvrde Barthan.

Ostaci velike obrambene utvrde s viso-kim nasipom postoje i danas. U istraživa-njima somborskoga Gradskoga muzejaprovedenima 2004. na lokalitetu Bortanjautvrđeno je postojanje sakralnog objekta snekropolom te naselja koje se prostiralo uzrub šume Šušnjar. Otkrivena je jednobrod-na kapela s polukružnom apsidom, a dalj-nja istraživanja tek predstoje.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I,2 Szabadka, 1909; M.Beljanski, Gde je i šta je Bortanj, Sombor, 1971;Miroljub, Sombor, 4/1998, 4/2000.

A. Firanj

BOSANČICA (bosanica), bosansko-hr-vatska inačica ćirilice. Od XII. st. bila je uuporabi na području Bosne, Huma, srednje

43

BOSANČICA

Bortanj

Dalmacije i Dubrovnika, a od XVII. st. i uSlavoniji te među Hrvatima u Ugarskoj.Franjevci su se njome koristili diljem hr-vatskoga etničkog područja još duboko uXVIII. st., a bosanski muslimani pojedi-načno sve do kraja XIX.

Iako su mišljenja o bosančici u stručnojliteraturi podijeljena i kreću se u rasponuod uvjerenja da je riječ o posebnom pismukoje se iz grčkog alfabeta razvilo uspored-no s ćirilicom, ali neovisno o njoj, do tvrd-nje da je posrijedi zapravo samo neznatnoizmijenjena srpska ćirilica, prevladava sta-jalište da je bosančica dio razvoja ćirilicekroz koji je to pismo prošlo šireći se iz bu-garskih krajeva na sjeverozapad, ali i da je

među ćiriličnim pismima posebna u naj-manju ruku onoliko koliko je posebna sva-ka druga njezina nacionalna inačica. Naj-veće grafijske razlike između bosančice idrugih južnoslavenskih ćiriličnih pisamakarakteristični su grafemi za glasove b, v, či ž te poseban znak za glasove ć i đ, koji jestvoren po uzoru na glagoljski đerv, a izbosančice ga je za glas ć preuzeo i Vuk Ka-radžić u svojoj reformi srpske ćirilice. Us-to, već od najranijih razvojnih faza u bo-sančici nema posebnih slova za nosne sa-moglasnike niti za slogove je i ja, a i broj-na je vrijednost pojedinih slova različita uodnosu na srpsku i bugarsku ćirilicu. Zarazliku od raških ćiriličnih spomenika, ko-ji su pisani srpskom redakcijom starosla-venskoga, srednjovjekovni spomenici pi-sani bosančicom jezično pripadaju hrvat-skoj redakciji, a karakteristično je i da jeudio čakavskih i zapadnoštokavskih je-zičnih elemenata s vremenom u njima pos-tajao sve veći. Novovjekovni tekstovi uXVII. st. nastajali su pak isprva na sta-roštokavsko-jekavskom (istočnobosan-skom) dijalektu, ali ubrzo novoštokavskaikavica postaje gotovo jedinim jezikombosančicom pisanih tekstova, od kojihvećina pripada franjevačkoj pismenosti.

Najstariji sačuvani spomenici pisanibosančicom epigrafske su naravi: Hu-mačka ploča iz Humca pokraj Ljubuškogau Hercegovini iz XI. st. te Povaljski prag izPovalja na Braču iz XII. st. Među najrani-je spomenike pripadaju i bosansko-hum-ska (npr. Listina Kulina bana iz 1189.) tedubrovačka i srednjodalmatinska diploma-tika i pravni spisi (npr. Povaljska listina iz1250.). Iz razdoblja od XIII. do XV. st. po-tječu natpisi na stećcima te vjerski spisibosanskih krstjana (bogumilâ), a od XV.do XVII. st. pisani su bosančicom srednjo-dalmatinski pravni i historiografski teksto-vi (npr. Poljički statut iz 1440. i Hrvatskakronika s početka XVI. st.) te dubrovačkilekcionari, molitvenici i oficiji, od kojih jenajpoznatiji Libro od mnozijeh razloga iz1520. Tijekom XVII. i XVIII. st. bosanskisu franjevci bosančicom pisali liturgijske,vjersko-poučne i polemičke tekstove te his-toriografske zapise, ljetopise i kronike, a

44

BOSANČICA

Bosančica

njezin je definitivni oblik određen prvimtiskanim knjigama Matije Divkovića uMlecima 1611. Upravo zahvaljujući fra-njevcima, bosančica se proširila po cije-lom području franjevačke provincije Bos-ne Srebrene te se nije više rabila samo uDalmaciji i Bosni nego i u Slavoniji iUgarskoj. Za turske vlasti bosančicom suse počeli služiti i bosanski muslimani.

Iako su se u Ugarskoj bosančicomslužili najviše franjevci, neki povjesničarinavode i primjere koji bi mogli pokazati daje to pismo bilo popularno i izvan franje-vačkih krugova. Primjerice, 1796. u Trna-vi je bosančicom objavljena Bunjevcimanamijenjena knjiga Petra Kanjiže Kratkaazbučica i kratak kršćanski nauk. No tije-kom XVIII. st. i sami su franjevci već pos-tupno počeli napuštati bosančicu i prih-vaćati latinicu, koja je u hrvatskoj pisme-nosti u to doba bila zastupljena već četiristoljeća. O tom procesu svjedoče i podaciiz Ugarske. Lovro Bračuljević, primjerice,u Budimu 1730. latinicom objavljuje knji-gu Uzao serafinske ljubavi, ali u predgo-voru objašnjava kako je grafijske odlukedonosio ugledajući se u bosančicu, a neprema madžarskom uzoru. Stjepan Vilovpak 1736. u Budimu latinicom objavljujeRazgovor prijateljski među kerstjaninom iristjaninom, žaleći pritom što ondje nijemogao naći »naših slova«. Tendenciju ko-ja je postajala sve jača nije mogao zausta-viti ni provincijal Bosne Srebrene LukaKaragić, rođen inače u Baji, koji je 1737.,zabranjujući latinicu, naložio svim fra-njevcima u Provinciji da se u službenom iprivatnom dopisivanju služe samo bo-sančicom, jer je ona »naše pismo«.Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima, Subotica, 1894; B.Zelić-Bučan, Bosančica u srednjoj Dalmaciji,Split, 1961; T. Raukar, O problemu bosančice unašoj historiografiji, u: Izdanja Muzeja Grada Ze-nice, sv. 3, 1973; A. Sekulić, Hrvatski pisci uugarskom Podunavlju od početaka do kraja XVIII.stoljeća., Zagreb, 1993; E. Hercigonja, Tropisme-na i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekov-lja, Zagreb, 1994; Z. Vince, Putovima hrvatskogaknjiževnog jezika, Zagreb, 2002.

P. Vuković

BOSIĆ, Mila (Begeč, 6. I. 1930.), etnolo-ginja i muzeologinja. U rodnome mjestuzavršila je osnovnu školu, a u Novom Sa-du gimnaziju 1950. Iste godine upisala sena studij etnologije na Filozofskom fakul-tetu u Beogradu, a nakon diplomiranja1954. zaposlila se kao kustosica u Voj-vođanskome muzeja u Novom Sadu. On-dje je radila do odlaska u mirovinu 1995.U međuvremenu, 1983. obranila je naistom fakultetu i doktorsku disertaciju spodručja etnoloških znanosti.

Provela je veći broj samostalnih teren-skih istraživanja na teritoriju Vojvodine,proučavajući narodni život i običaje ov-dašnjih Srba, Slovaka, šokačkih Hrvata iRoma, o čemu je objavila šest knjiga te go-tovo devedeset radova u mnogobrojnimzbornicima, monografijama i časopisima.Usporedno s tim, sve se vrijeme bavila imuzeološkim radom, od prikupljanja mu-zejskih predmeta do priređivanja muzej-skih izložaba. Radila je ujedno kao vanj-ska suradnica i u drugim kulturnim ustano-vama na mnogobrojnim projektima (Mati-ca srpska, Etnografski institut Srpske aka-demije znanosti i umjetnosti, Enciklopedi-

45

BOSIĆ

M. Bosić, Ženidbeni običaji Šokaca Hrvatau Bačkoj, Novi Sad, 1992.

ja Vojvodine). Za svoj je dugogodišnji raddobila desetak nagrada i priznanja. Člani-ca je nekoliko strukovnih udruga s pod-ručja etnologije i muzeologije.

Za bačke je Šokce od iznimne važnostinjezina studija Ženidbeni običaji ŠokacaHrvata u Bačkoj, u kojoj su objelodanjenirezultati autoričinih terenskih istraživanjaprovedenih u Beregu, Monoštoru, Sonti,Vajskoj, Baču, Bođanima i Plavnoj. Osimkvalitetne i dosad jedine cjelovite etno-loške obradbe ženidbenih običaja, u knjizije objavljena i znatna prikupljena građasvatovaca i bećaraca, pjesama koje se pje-vaju na šokačkim svadbama.Djela: Ribarske sprave i alati u Vojvodini, NoviSad, 1982; Božićni običaji Srba u Vojvodini, Beog-rad-Novi Sad, 1985; Narodna nošnja Slovaka uVojvodini, Novi Sad, 1987; Narodna nošnja Slo-vaka u Banatu – Kovačica, Zagreb, 1989; Ženid-beni običaji Šokaca Hrvata u Bačkoj, Novi Sad,1992; Godišnji običaji Srba u Vojvodini, NoviSad, 1996.

T. Žigmanov

BOSNA, područje i zemljopisna cjelinakoja danas obuhvaća oko četiri petine teri-torija države Bosne i Hercegovine. Prvot-na Bosna obuhvaćala je područje oko rije-ke Bosne, prema kojoj je dobila i ime. Ti-jekom povijesti bosanski se teritorij mije-njao. Današnju sjevernu granicu s Hrvat-skom i istočnu sa Srbijom čine rijeke Savai Drina, zapadna je granica s Hrvatskomodređena najvećim dijelom nakon austro-turskih ratova potkraj XVII. i u XVIII. st.,a granicom prema Hercegovini smatraju sepovijesne granice Hercegovačkog pašalu-ka iz XIX. st. koje vode ispod Duvanjskogpolja, između Tomislavgrada i Posušja,planinom Čvrsnicom, rijekom Ramom,planinama Bjelašnicom i Visočicom tegornjim tokom Neretve do granice s Cr-nom Gorom.

Bosna i Hercegovina danas obuhvaća51.209 km2, a prema popisu iz 1991. ima-la je 4.377.033 stanovnika, od kojih je3.939.902 živjelo u Bosni. Etničko-konfe-sionalnu strukturu Bosne i Hercegovineprema tom popisu činili su Bošnjaci(1.902.956 ili 43,5%), Srbi (1.366.104 ili

31,2%) i Hrvati (760.852 ili 17,4%), no usamoj je Bosni slika bila nešto drukčija:Bošnjaci 45,4% (1.789.972), Srbi 32,3%(1.273.057) i Hrvati 14,1% (554.595). Et-nička struktura stanovništva znatno je iz-mijenjena u ratnim sukobima 1992.-95.

Gorska područja Bosne obiluju bjelo-goričnim i crnogoričnim šumama, vodom,pašnjacima i rudama, a kroz Bosnu prolazii najkraći put koji povezuje Podunavlje saSredozemljem. Zbog toga je to područjebilo naseljeno već u prapovijesti. Iliri subili prvi Indoeuropljani koji su u Bosni po-digli naselja, a Rimljani su u posavskomdijelu sagradili prve gradove i povezali ihkvalitetnim prometnicama. Za seobe naro-da Bosnom su prošla plemena Huna, Gota,Langobarda i drugih, koja su se tu kraćezadržala na svojem putu prema zapadnojEuropi. U drugom valu na prostor Bosnedolaze Avari i Slaveni, koji su se pomi-ješali s ilirsko-rimskim stanovništvom teje tako stvorena etnička osnovica srednjov-jekovne Bosne.

Najraniji podaci o državnoj organizaci-ji na području Bosne potječu iz spisa bi-zantskog cara Konstantina VII. Porfiroge-neta iz X. st., a Bosna se spominje i u vezis ranosrednjovjekovnom Kraljevinom Hr-vatskom. Prema predaji, prvi hrvatski kraljTomislav okrunjen je na Duvanjskom po-lju u jugozapadnoj Bosni, a Krešimir IV.,kralj Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, no-sio je ujedno i naslov rex Ramae tj. kraljBosne. Prvi je poznati bosanski vladar Bo-rić iz sredine XII. st. Nosio je naslov bana,a njegova je plemićka loza podrijetlom izPožege u Slavoniji. Borići su bili vazaliugarskih kraljeva. I sam ban Kulin, kojegapovijesna vrela spominju kao prvoga sa-mostalnog vladara Bosne, priznaje vlastugarskih kraljeva iz loze Arpadovića. Nozbog dinastijskih borba na prostoru Ugar-sko-Hrvatskog Kraljevstva potkraj XIII.st. ugarska vlast u Bosni postupno slabi, ajačaju lokalni feudalci i vladari. U to dobaBosnom vladaju ugledne porodice, primje-rice Šubići, vladari sjeverozapadne BosneHrvatinići i vladari jugoistočne Bosne Ko-sače. Vrhunac je teritorijalnog razvojasrednjovjekovna Bosna dostigla za vlada-

46

BOSIĆ

vine Tvrtka I., koji se, potaknut težnjamaza jačim političkim priznanjem, oslobodiovazalskog odnosa prema ugarskom dvoru,a koristeći se dinastijskim vezama i raspa-dom srednjovjekovne Srbije, 1377. okru-nio se za »kralja Srbije, Bosne, Primorja iZapadnih strana«. Iako njegova vlast nadSrbijom nije bila stvarna, a svoj je teritorijproširio uglavnom na račun teritorija rano-srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske,Tvrtko I. uspio je stvoriti moćno kraljev-stvo i utemeljiti novu narodnu dinastijuTvrtkovića. S njegovom smrću moć će bo-sanskih vladara oslabjeti te će vrlo brzonjegovi potomci ponovno postati pod-ložnici hrvatsko-ugarskih vladara.

Prvi tragovi kršćanstva potječu iz vre-mena rimske uprave u provincijama Pano-niji i Dalmaciji, kad je Bosna bila podije-ljena između dviju metropolija, Salone udanašnjem Solinu i Sirmiuma u današnjojSrijemskoj Mitrovici. U to se doba spomi-nje i prvi poznati bosanski biskup Andrijakao supotpisnik dokumenata splitskih crk-venih sabora 530. i 533. godine. Iako nepostoji suglasnost o tome gdje je bilo sre-dište bosanske biskupije, u Mošunju kodTravnika ili u Zenici, sigurno je da je ta bis-

kupija bila sufraganska biskupija splitskecrkvene metropolije. U vrijeme velike seo-be Slavena tijekom VII. i VIII. st. crkvenaje organizacija pretrpjela velike promjenejer je nestala stara ecclesia Bistuensis, alije niža crkvena organizacija opstala te jebila pod upravom najprije splitske metro-polije, zatim barske, a nešto poslije i dub-rovačke biskupije. Nova Vrhbosanska bis-kupija utemeljena je 1239., a rastu i nap-retku katoličke crkvene organizacije uBosni pridonijeli su ban Ninoslav i hercegKoloman, koji su Crkvi darovali velike pos-jede u Usori i Slavoniji. U vrijeme jačanjautjecaja bosanskih banova zemlja se gos-podarski osamostalila, jer je počelo isko-rištavanje rudnih bogatstava, a uspostav-ljeni su i novi trgovački odnosi sa susjed-nim zemljama.

Bosna se zarana uključila i u europskutrgovinu, a s robom su u nju stizali i kul-turni i vjerski utjecaji. Iz južne Francuskepreko jadranskih luka doprla su do nje du-alistička vjerovanja, koja su se, pod utjeca-jem drugih sljedba, s vremenom oblikova-la u crkvu koja se danas najčešće nazivaCrkvom bosanskom ili Crkvom bosanskihkrstjana. Sami su se njezini pripadnici na-

47

BOSNA

Bosna od XII. do XV. stoljeća

zivali krstjanima i krstjankama, a na čeluim se nalazio »djed«, koji je imao funkci-ju biskupa. Naučavali su da postoje dvasvijeta, materijalni, koji je stvorio Sotona,i duhovni, koji potječe od Isusa. Preziralisu materijalno, jednostavno su se odijeva-li, živjeli su isposnički i nisu težili bogat-stvu. Nisu gradili crkve ni samostane nitisu uzimali crkvenu desetinu. Propovijeda-li su na narodnom jeziku. Krstjanska sesljedba s vremenom proširila po cijelojBosni, a s razvojem trgovine njezin je utje-caj dopro i u Slavoniju i Srijem. I bosanskisu se vladari, u težnji da povećaju svojutjecaj i materijalno bogatstvo, često koris-tili tom sljedbom kako bi oslabili rastućiutjecaj katoličke crkvene organizacije. Za-to je Katolička crkva u Bosni više puta po-kušavala iskorijeniti to dualističko učenješaljući u Bosnu i križarske vojne postroj-be. Kako su krstjani uz potporu bosanskihvladara s vremenom postali vrlo utjecajni,Katolička je crkva u prvoj polovini XIV.st. bosansko crkveno središte odlučila prem-jestiti na posjede u Slavoniju, u Đakovo.Sam je biskup i dalje posjećivao svoje sta-ro sjedište u srednjoj Bosni, ali je ulogu re-katolizacije prepustio novopridošlim re-dovničkim zajednicama. Prvu misiju međubosanskim krstjanima vodili su domini-kanci, no ona je propala. Drugu su misijupoveli franjevci, koji su se u Bosni trajnozadržali i znatno obilježili njezin kulturni,ali i gospodarski i politički razvoj. Nakonpada Bosne pod osmansku vlast 1463. fra-njevci su od sultana dobili ahdnamu, pove-lju koja im je jamčila slobodu ispovijeda-nja katoličke vjere u Osmanskom Carstvu.Osmanska osvajanja prouzročila su velikepromjene u etničkom i vjerskom sastavuBosne i Hercegovine. Mnogo je katolika ikrstjana prebjeglo u susjedne zemlje, aOsmanlije su u Bosnu naselili pravoslavnostanovništvo iz istočnog Balkana i musli-mane, čiji se broj povećavao i islamizaci-jom kršćanskog stanovništva. Elementepripadnosti zapadnomu kulturnom krugusačuvali su u Bosni upravo franjevci, a nji-hova je pismenost bila čvrsto povezana sfranjevačkom pismenošću u hrvatskim iugarskim zemljama.

Slabljenje moći Osmanskog Carstvapočelo je već u XVI. st. Pridonijele su to-mu godine nerodice, bolesti, a najviše sa-movolja lokalnih osmanskih vlastodržaca.Reformama velikih vezira Ćuprilićaučvršćena je vojnička disciplina, smijenje-ni su podmitljivi službenici i hvatani od-metnici, no krimski Tatari, koji su pozvanikao pomoćni vojni odredi, činili su velikazlodjela, jednako kao i neposlušni ja-njičari. Kako bi donekle zajamčile sigur-nost, vlasti su franjevcima i puku dopusti-le nošenje oružja. Poraz osmanske vojskekod Beča 1683. bio je poticaj hajducima inarodnoj vojsci da pod vodstvom franjeva-ca dignu ustanke. U Slavoniji, Bosni i Her-cegovini ustanke su vodili franjevci, u Li-ci svećenik Marko Mesić, u Bugarskoj Pe-jačevići u Kirpovcima, a u MakedonijiKarpoš. Habsburška i mletačka vojska ušlesu duboko u osmanska područja, no nakonšto su konsolidirali redove, Osmanlije su uprotuudaru vratili područja do Dunava iSave. Nakon što je na kolac nabijen vođamakedonskog ustanka Karpoš, ArsenijeČarnojević poveo je Srbe na habsburški te-ritorij, Pejačevići su poveli Bugare, a fra-njevci su potaknuli seobe Bunjevaca iŠokaca na mletačka i habsburška područja.U Bosnu su se pak naselili mnogi musli-mani mađarskoga i hrvatskog podrijetla, aživot je malobrojnih katolika u idućim de-setljećima postao još teži.

U XIX. st. izbilo je više buna kršćan-skog stanovništva te ustanak 1875.-78.,nakon čega je Bosnu i Hercegovinu, premaodluci Berlinskoga kongresa 1878., najpri-je okupirala, a 1908. i anektirala Austro-Ugarska. U razdoblju austrougarske vlastipostignut je znatan gospodarski i kulturninapredak, ali to nije moglo amortizirati na-cionalne pokrete. I sama je austrougarskauprava u Bosni poticala jačanje nacional-nih pokreta, a mađarski namjesnik u Bosniban Kálay pokušavao je od različitih za-jednica stvoriti bosansku, tj. bošnjačku na-ciju. Tomu su se oštro suprotstavile srpskei hrvatske elite, koje su dotad već završileproces nacionalne integracije. U međurat-noj Jugoslaviji Bosna je bila upravno podi-

48

BOSNA

jeljena na područja čija su sjedišta bila iz-van njezina teritorijalnog okvira. Centralis-tička i hegemonistička politika dovela jedo novih nacionalnih sukoba i podjela tesu Hrvati i velik dio muslimanskog sta-novništva stali na stranu hrvatskoga se-ljačkog pokreta, koji je vodio Stjepan Ra-dić, a od 1928. Vladko Maček. Sukobiipak jenjavaju početkom 1939., kad jeKraljevina Jugoslavija teritorijalno preu-strojena te je dio teritorija srednje, sjever-ne i jugozapadne Bosne ušao u okvir Ba-novine Hrvatske. Tijekom Drugoga svjet-skog rata Bosna je bila u sastavu NDH, alii poprište teških borba i beskrajnog lancameđunacionalnih pokolja i odmazda. U ra-tu je bila jedno od središta komunističkogaantifašističkog pokreta, u kojem je i nasta-la Bosna i Hercegovina kao jedna od fede-ralnih jedinica socijalističke Jugoslavije. Uprocesu dezintegracije jugoslavenske fe-deracije, Bosna i Hercegovina 1992. dobi-la je međunarodno priznanje neovisnosti,ali to nije spriječilo rat, koji je završen mi-rovnim sporazumom u Daytonu 1995.Zbog etničkog čišćenja na stotine tisućaljudi ubijeno je i raseljeno, a promijenjenaje demografska slika formalnu potvrdu do-bila ustanovljivanjem dvaju entiteta, Re-publike Srpske i Federacije Bosne i Herce-govine. Autohtono hrvatsko stanovništvodanas je u Bosni znatnije zastupljeno jošsamo u nekoliko enklava u sjevernoj(Orašje, Odžak), jugozapadnoj (Kupres,Livno) i srednjoj Bosni (Jajce, Kiseljak,Žepče, Vitez, Novi Travnik, Busovača idr.) te Sarajevu.

Značenje Bosne za ugarske Bunjevcei Šokce. S teritorija današnje Bosne krenu-le su mnogobrojne migracije Bunjevaca iŠokaca. Najnovija antropološka i arheo-loška istraživanja otkrila su da prvi tragovimigracija s juga na sjever potječu još izIX. st. Riječ je o seobama s područja okorijeka Zrmanje i Cetine preko Bosne u Sla-voniju, odnosno na prostor južne Ugarske.To potvrđuju starohrvatska groblja kodMikanovaca u blizini Vinkovaca, kodĐakova i Pečuha. Prvi pisani povijesni iz-vor o dolasku hrvatskih stanovnika na

područje Bačke potječe iz XII. st., kad jebački biskup Ugrin, vraćajući se s križar-ske vojne iz Bosne, doveo i više stotinakršćanskih obitelji iz te zemlje te ih nase-lio na svoje posjede. Kako je to doba suko-ba između bosanskih katolika i krstjana teintervencija ugarskih vladara, dio stanov-ništva Bosne seli se u sigurnije i mirnijekrajeve u Ugarskoj, a bosanska se biskupi-ja seli u Đakovo. Najveće i najvažnije mig-racije iz Bosne u Slavoniju i ugarsko Po-dunavlje tekle su od XV. do XVIII. st., uvrijeme osmanskih osvajanja i prodora usrednju Europu. Prvi val iseljavanja Šoka-ca iz Bosne krenuo je u vrijeme vladavinekralja Matije Korvina s područja Usore, a isam etnik Šokac, izveden iz mađarskih ri-ječi »só-kút« i »só-bánság«, označavao biprema jednom tumačenju izbjeglog sta-novnika s područja Tuzle, odnosno Bano-vine Usore-Soli. Taj se etnik, kao oznakaza katoličke stanovnike Bosne, javlja i ufermanima Ahmeda I. i Ahmeda II. Migra-cije su se nastavile i nakon Mohačke bitke,kad je osmanska uprava proširila svojuvlast i na teritorij većeg djela Slavonije iUgarske. Posebice ih potiču franjevci kakobi zaštitili preostalo katoličko stanovništvood nasilja lokalnih osmanskih spahija. Utim migracijama franjevci sele i manjegrupe Bunjevaca iz jugozapadne Bosne,koji se naseljavaju u okolici franjevačkih

49

BOSNA

Današnje granice Bosne i Hercegovine

samostana u Bačkoj. Najvažnije migracijebunjevačko-šokačkih populacija tekumeđutim u vrijeme Velikoga bečkog rata,kad austrijske carske postrojbe, u po-kušaju oslobađanja jugoistočne Europe,prodiru i u Bosnu te tako potiču nove velikepok-rete tamošnjeg stanovništva u nekoli-ko smjerova, a najvažniji su vodili u Sla-voniju, Srijem, Baranju, Bačku i Banat.Šokci se tad iseljavaju ponajviše s prosto-ra istočne, srednje i sjeverozapadne Bosne,odnosno napuštaju prostor Srebrenice,Foče, Olova, Travnika, Tuzle, Sarajeva iBanje Luke. I najvažnija selidba Bunjeva-ca u ugarsko Podunavlje dogodila se u tovrijeme, a jedan od subotičkih bunjevač-kih rodova, Sučići, podrijetlom je upravoiz jugozapadne Bosne, iz Livna. Najvećidio Šokaca i Bunjevaca u Bačku je došaotijekom velikih seoba od XV. do XVIII. st.

Dio Hrvata koji su se tijekom drugogvala seoba potkraj XVII. st. nastanili u ne-koliko sela oko Pečuha do danas je za-držao etničko ime Bošnjaci, koje upućujena područje s kojega su se doselili. U sje-vernoj i srednjoj Bosni u pučkom se govo-ru sve do danas zadržalo etničko imeŠokac u značenju pripadnika katoličkevjere, odnosno kao podrugljivog naziv zaHrvate, dok se etničko ime Bunjevac u Bos-ni, kao i u Hercegovini i Hrvatskoj, goto-vo u potpunosti izgubilo te je zamijenjenonacionalnim imenom Hrvat. U razdobljuod Drugoga svjetskog rata do raspada Ju-goslavije zabilježene su i najnovije migra-cije Hrvata iz Bosne u Bačku, i to ponaj-prije zbog gospodarskih ili obrazovnihrazloga.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; V.Rem, Tko su Šokci, Vinkovci, 1993; S. Pavičić,Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Vinkovci,1994; Hrvatski leksikon, I, Zageb, 1996; T. Šalić,Vinkovački šokački rodovi, Vinkovci, 1999; Hr-vatska enciklopedija, II, Zagreb, 2000; D. Pav-ličević, Kratka politička i kulturna povijest Bosnei Hercegovine, Zagreb, 2000; http: //djakovo. hbk.hr/

K. Bušić i Z. Samaržija

BOSNA SREBRENA (arh., »srebrna« i»srebrenička«; lat. Bosna Argentina), fra-

njevačka upravna jedinica na području Bos-ne. Ime je dobila po svojem nekoć glav-nom samostanu u Srebrenici.

Franjevci su u Bosnu došli 1291., a pr-ve samostane podigli su u Milima kraj Vi-sokoga, Kraljevoj Sutjesci, Olovu, Srebre-nici, Fojnici i Kreševu. Djelovali su kaomisionari među bosanskim »krstjanima«,heterodoksnim kršćanima patarenske pro-venijencije. God. 1340. franjevci su u Bos-ni stvorili samostalnu redovničku pokraji-nu pod imenom Bosna Srebrena. Ona senajprije prostirala u granicama Bosansko-ga Kraljevstva, a ubrzo na širokom prosto-ru od Crnog mora do južne Italije, obuh-vaćajući područja pod hrvatsko-ugar-skom, turskom, mletačkom i austrijskomvlašću. Poslije će se njezini pojedini dije-lovi odvajati, pa je tako Bosanska vikarija1514. podijeljena na Bosnu Srebrenu (pod-ručje pod osmanskom vlašću) i Bosnu Hr-vatsku (na slobodnom području), koje su1517. podignute na rang provincija (redo-država). Kad su Turci u XVI. st. osvojiliSlavoniju, veliki dio Ugarske i dijeloveDalmacije, mjesni su svećenici pobjegli uneokupirane krajeve te su bosanski fra-njevci preuzeli pastoralni rad među katoli-cima i na tim područjima. Tad se provinci-ja prostirala na velikom teritoriju od Jad-ranskoga do Crnog mora, od Budima doTrebinja. U XVII. st. od Bosne Srebrenenajprije su se odvojila područja u Bugar-skoj 1624. i Erdelju 1640., zatim su se uXVIII. st., zbog povlačenja novih poli-tičkih granica nakon Bečkog rata 1683.-99., odvojili dalmatinski franjevci i stvori-li Provinciju Presvetog Otkupitelja 1735.te prekosavski franjevci, koji su stvoriliUgarsku provinciju sv. Ivana Kapistran-skoga 1757. U XIX. st. odvojili su se i her-cegovački franjevci, najprije kao posebnakustodija 1852., koja je 1892. uzdignuta narang Provincije uznesenja Blažene DjeviceMarije.

U XIX. st., potkraj turske vlasti na pod-ručju Bosne Srebrene, podignuti su novisamostani, a nakon dolaska austrougarskevlasti u Bosnu i Hercegovinu 1878. dio ježupa prepušten svjetovnom svećenstvu.

50

BOSNA

Tad nastaju franjevačko sjemenište i gim-nazija u Visokome 1900. i Franjevačka bo-goslovija u Sarajevu 1909. Tijekom rata1991.-95. provincija je teško stradala, iz-gubila je polovicu župa, a neki su samosta-ni porušeni i devastirani. Danas ima 19 sa-mostana i 72 župe.

Važnost Bosne Srebrene za podunav-ske Hrvate vezuje se za razdoblja u kojimasu bosanski franjevci duhovno skrbili zaBunjevce i Šokce. Ta je skrb isprva bilavezana za područje Hercegovine i Bosneprije seobe u Podunavlje, a zatim za vrije-me turske vlasti u donjoj Ugarskoj. Bosan-ski su franjevci imali važnu ulogu u seobikatolika s područja Hercegovine i Bosne uPodunavlje, a prvih desetljeća nakon prot-jerivanja Turaka skrbili su o katolicima napodručju Bača, Sombora, Baje i Budima,usprkos obnovljenoj svjetovnoj crkvenojhijerarhiji. Duhovna je skrb bosanskih fra-

njevaca bila predviđena i u Subotici i Ka-lači, ali to se nije ostvarilo zbog otpora fra-njevaca iz Ugarske provincije PresvetogSpasitelja. Koncem tridesetih godinaXVIII. st. počima postupno oduzimanježupa od franjevaca i dodjeljivanje svjetov-nom svećenstvu Kalačko-bačke nadbisku-pije, što je završeno osamdesetih godina zavladavine Josipa II. Ovaj je proces bio re-zultatom prestanka turske opasnosti i pot-rebe za stabiliziranjem državnog, crkve-nog i društvenog ustroja, pri čemu se ima-la u vidu povezanost državne i crkvene hi-jerarhije (formalno patronatsko pravougarskih kraljeva omogućavalo im je dapostavljaju kalačko-bačkih nadbiskupe, akalačko-bački nadbiskupi su do 1776. biliistodobono i župani Bačke županije), ali suna nj sa svoje strane utjecale i crkvene te-rezijanske i jozefinske reforme koje su bi-le usmjerene protiv redovničkih zajednica,

51

BOSNA SREBRENA

Provincija Bosna Srebrena 1729.

a u korist svjetovne crkvene hijerarhije.Potiskivanje bosanskih franjevaca imalo jevelik utjecaj na odnarođivanje: s jednestrane, hrvatski je puk u Bačkoj bio odvo-jen od svojega etničkog zaleđa, što će spri-ječiti da se Bunjevci i Šokci na vrijeme i ucijelosti prepoznaju kao Hrvati, a s drugestrane, mnogi lokalni svećenici, premdaetnički Hrvati, odgajani u madžarskoj sre-dini prirodno su postajali sredstvommadžarizacije. Stoga je veoma važna dje-latnost franjevačkih samostana u Baču,Baji, Somboru i Budimu, koji su bili diohrvatske narodne i kulturne sredine pa suondje i usmjeravali narod kojemu su bilidušobrižnici. No prisutnost franjevaca Bos-ne Srebrene važna je i s kulturološkogstajališta zbog franjevačkih učilišta u Mo-haču, Baji i Baču te visokoškolskog sre-dišta, tzv. generalnog učilišta (Studium ge-nerale) s nastavom filozofije i bogoslov-nom školom fakultetskog značaja u Budi-mu. Posebno je utjecajan bio budimskikulturni krug, u kojem su djelovali Mihaj-lo Radnić, Lovro Bračuljević, Stjepan Vi-lov, Emerik Pavić, Matija Petar Katančić,Grgur Peštalić, Grgur Čevapović i MarijanJaić, važan i za razvoj sveopće hrvatskekulture u XVIII. i XIX. st.Lit.: J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, I, II,Sarajevo, 1912, 1915; B. Unyi, Sokácok-Bu-njevácok és a bosnnyák ferencesek története, Bu-dapest, [1947]; F. E. Hoško, Trostoljetno pastoral-no djelovanje subotičkih franjevaca, u: Franje-vačka prisutnost u Subotici, Subotica, 2000; Općireligijski leksikon, Zagreb, 2002.

S. Bačić

BOŠNJACI, hrvatska etnička skupina uMadžarskoj. Danas naseljavaju devet selajužno od Pečuha: Ata (Áta), Sukit(Szőkéd), Semelj (Szemely), Udvar(Pécsudvard), Pogan (Pogány), Nijemet(Németi), Salanta (Szalánta), Suka(Szőke) i Kukinj (Kökény). U njima je hr-vatski jezik (jekavsko-ikavski) i danas uživoj uporabi. Svijest o pripadnosti hrvat-skomu narodnom biću jaka je, o čemusvjedoče i njihove manjinske hrvatske sa-mouprave. Najveća skupina bošnjačkihHrvata živjela je u Pečuhu (Pécs) i Sigetu

(Szigetvár), ali su se oni u oba ta grada asi-milirali sredinom XX. stoljeća.

Njihovu staru postojbinu valja tražiti usjeveroistočnoj Bosni. Na baranjskom pros-toru nazočni su već od XV. st., a najvećaim je skupina stigla 1686., kad je radi po-većanja omjera katolika u svojoj biskupijinjihovo naseljavanje podupirao i pečuškibiskup Matija Radonić (Radonay). Budućida potječu iz Bosne, nazivaju se Bošnjaci-ma (Bošnjak, mn. Bošnjaki, ž. Bošnja-kuša). Ukorijenjenosti tog naziva pridoni-jele su i madžarske vlasti te Katolička crk-va, koje su i na taj način nastojale oslabitii odnaroditi ovdašnje Hrvate.Lit.: Ž. Mandić, Toponimija bošnjačkih Hrvata uMadžarskoj, Etnografija Južnih Slavena u Mađar-skoj, 5, Budimpešta, 1982; Đ. Šarošac, BosanskiHrvati u okolici Pečuha, Budimpešta, 1991.

Ž. Mandić

BOŠNJAK, plemićka porodica. Nematočnih podataka o starini plemstva, iako jeplemstvo porodicâ Bošnjak u razdoblju odXV. do XIX. st. zabilježeno u nekolikožupanija u Hrvatskoj, Ugarskoj i Erdelju.Među tim porodicama nema genealoškeveze.

Na popisu plemića 1754./55. zabi-lježeni su Martin u Šomođskoj županiji iIvan u Aradskoj županiji. Na temelju svje-

52

BOSNA SREBRENA

Grb porodice Bošnjak

dodžbe Šomođske županije u plemstvoBačko-bodroške županije 1770. upisan jeJosip iz Sombora. Potomci porodice žive uSomboru, Bezdanu i Čonoplji.Lit.: Gy. Dudás, A bácskai nemes családok, BácsBodrogh vármegye Történelmi Társulat évkönyve,2-3, Zombor, 1893; M. Mandić, Bunjevačkoplemstvo, Subotička Danica il i Bunje-vačko-Šokački kalendar (sa slikama) za prostu go-dinu 1927, Subotica, s. a.; V. A. Duišin, Plemićkeporodice II, Vojvodina, II, s. l., s. a.; Hrvatski biog-rafski leksikon, II, Zagreb, 1989; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; M. Szluha, Bács-Bodrogvármegye nemes családjai, Budapest, 2002.

A. Čota

BOŠNJAK, Antun – Tonika (Sombor, 3.V. 1882. – Sombor, 9. III. 1930.), društve-ni djelatnik i političar. Rođen je u imućnojbunjevačkoj poljodjelskoj obitelji, od ocaMate i majke Teze, rođ. Matarić. Pred samslom Monarhije bio je član somborskogaBunjevačkog vijeća, okupljenoga oko dr.Miše Jelića i dr. Ivana Paštrovića. Sudjelo-vao je i u osnutku Narodnog vijeća (odbo-ra) Srba i Bunjevaca 5. XI. 1918. te je izab-ran za dopredsjednika. Poslije ga je to vi-jeće, koje je potisnulo Bunjevačko vijeće,delegiralo i na zasjedanje samoproklami-rane Velike narodne skupštine održane 25.XI. 1918. u Novom Sadu. Poslije stvaranjaKraljevine SHS nastavio je politički rad teje bio jedan od osnivača Bunjevačko-šokačke stranke u Somboru 1920. te pro-svjetnoga društva Bunjevačko kolo 1921.Kad je somborski zastupnik Bunjevačko-šokačke stranke Ivan Evetović, svećenik izBača, preminuo 1923., na njegovo je mjes-to u Narodnu skupštinu SHS došao AntunBošnjak kao njegov zamjenik i kao jedanod somborskih bunjevačkih političkih pr-vaka. Zadnjih se godina života zbog boles-ti povukao iz javnog djelovanja. Bio jeoženjen Marijom, rođ. Logo.Izvor: Historijski arhiv Sombor, Fond: Znameniteličnosti, inv. br. 81/1 i 81/2.

Lit.: Subotička Danica ili bunjevačko-šokači ka-lendar za prostu godinu 1931., Subotica, 1930; M.Beljanski, Sombor i bunjevački nacionalni prepo-rod (1870-1945), Sombor, 1971; S. Vasiljević,Znameniti Somborci, Novi Sad, 1989.; A. Kuntić,

Iz istorije bačkih Bunjevaca, Spomenik SANUCXXXII, Odeljenje istorijskih nauka 8, Beograd,1991.

A. Čota

BOŠNJAK, Ernest (Ernő) (Sombor, 2. I.1876. – Sombor, 9. VIII. 1963.), pionir ki-nematografije. Bio je filmski redatelj, sni-matelj, producent, osnivač i vlasnik prvo-ga kina u južnoj Ugarskoj, izumitelj strojaza tiskanje plakata u četiri boje, novinar iurednik. Rodio se Somboru od oca Josipa imajke Marije, rođ. Veselovski. U rodnomgradu 1892. završio je tiskarski obrt, a kaotiskarski radnik radio je u Budimu, Pešti,Segedinu i Somboru. S tadašnjom kinoteh-nikom upoznao se u Beču radeći u kinuAne Kristiansen. Prve filmove počeo jeprikazivati 1904. u Szombathelyu uz po-moć kinoprojektora Leon Gomon. Vrativšise u Sombor 1906., postao je vlasnik tiska-re i otvorio kino, najprije u zgradi kaza-lišta, a poslije u jednoj velikoj dvorani naVašarištu. Uoči Prvoga svjetskog rata po-digao je zgradu za svoje kino Arena s 450mjesta. God. 1914. želio je podići filmskistudio, najprije u Somboru, zatim u No-vom Sadu, ali ga je u tome spriječio rat.Poslije Prvoga svjetskog rata nastavio jesnimati, a 1923. osnovao je poduzeće Bo-er Film i počeo nekoliko projekata, od ko-jih su neki ostali nedovršeni zbog nedosta-taka novca.

Prvu kameru Ethel Werke kupio je1909. i počeo snimati filmove. Prvi filmTerpsihore birodalomban (U carstvu Terp-sihore), dug 120 m, prikazivao je grupudjevojaka kako se igraju u somborskomparku, no nije sačuvan. Najvažnija mu jedijelom sačuvana reportaža Otkrivanjespomenika Ferencu Rákóczyju u Somboruiz 1912., zatim igrani film Laži mene radiiz 1923., komedija s Irenom Novak u glav-noj ulozi, koja je poslije postala Ernesto-vom suprugom. Snimio je i tragediju Ked-ves bölcsőm (Moja draga kolijevka) ifilmsku satiru Faun 1924., a godinu danaposlije komediju Dr. Orlov. Iste je godinerealizirao kratku animiranu filmsku rekla-mu Potraži, naći ćeš milion, što je jedan odprvih pokušaja crtanog filma u nas. Zanim-

53

BOŠNJAK

ljiva je i montaža u filmu, u kojem kro-kodil šeće ulicama Sombora. Snimao je ietnografske filmove o raznim narodnosti-ma u Somboru. Kao snimatelj važan je potome što je među prvima u ovom dijeluEurope pomicao kameru (horizontalno ivertikalno). Zbog nedostatka razumijeva-nja i financijske potpore njegovo je film-sko poduzeće propalo 1926., a Bošnjak jejedan dio snimljenih filmskih vrpca daro-vao kumu brijaču, koji je od njih izrađivaolak za nokte. Sačuvani filmovi danas senalaze u trezorima Jugoslavenske kinotekeu Beogradu.

Bošnjak nije bio samo vlasnik tiskarenego i kompletni grafičar i tipograf, koji jeusto sam crtao i rezao slova i klišeje na lis-tove i plakate. U svojoj je tiskari tiskao 11listova, od kojih je nekima bio i izdavač.Ujedno je bio i urednik nekoliko novina,među kojima su najvažniji Bácskai Mozi(Bački kino) 1907., zatim Vojvodina – po-litički list Bunjevačko-šokačke stranke1927., te Sport és Mozi (Sport i kino) 1929.-30.

Bošnjak je bio vječni sanjar koji je htio»od Sombora Hollywood načiniti«. O nje-

govu je životu napisana, izvedena i snim-ljena kazališna predstava Kad bi Somborbio Hollywood u dramatizaciji i režiji Ra-doslava Zlatana Dorića (Srpsko narodnokazalište, Novi Sad, 1993.). Za zasluge urazvoju jugoslavenskog filma dobio jedržavnu mirovinu.Izvori: Historijski arhiv, Sombor, Fond: Znameni-te ličnosti, inv. br.157.

Lit.: B. Savić, Uporni snovi Ernesta Bošnjaka,Borba, Beograd, 29. IV.1963; S. Jovičić, Bošnjak– naš prvi filmski producent, Politika, Beograd,25. VIII. 1963; K. Vicsek, Bosnyák Ernő és a »tra-gikus nyomorúság«, Új Symposion, 29-30,Újvidék, 1967; Enciklopedija Jugoslavije, II, Zag-reb, 1982; Filmska enciklopedija, Zagreb, 1986;S. Vasiljević, Znameniti Somborci, Novi Sad,1989.

B. Ištvančić i A. Čota

BOŠNJAK, Stipan (Vajska, 27. V. 1946.),svećenik. Rođen je u poljodjeljskoj obiteljiIvana i Marije, rođ. Šimunović. Osnovnuje školu pohađao u mjestu rođenja. Prvugodinu srednje naobrazbe stekao je uDječačkom sjemeništu u Zagrebu, a nakonšto je u Subotici osnovano sjemenište Pa-ulinum, prešao je u Suboticu i tu završiosrednju školu. Teologiju je studirao uĐakovu. Za svećenika je zaređen 2. VII.1972. u Vajskoj, gdje je istog dana imao imladu misu. Bio je kapelan u Čantaviru iSubotici, u župi sv. Terezije Avilske, a od1975. župnik je župe svetog Jakova apos-tola u Plavni.

Od 1990. pod pseudonimima je objav-ljivao u Glasu ravnice (najčešće kao»kum Stipa«), a povremeno i u subotičko-me katoličkom listu Zvonik, zagrebačkomVjesniku i beogradskoj Borbi, često podtuđim imenima. Polovicom 1990-ih pokre-nuo je mjesečni župni list Svjetlo križa, ko-ji je izlazio tri godine. Na lokalnoj RadioBački u Baču uređivao je i vodio vjerskuemisiju na hrvatskom jeziku RiječEvanđelja 2001.-04. Od 2003. urednik jevjerske emisije na hrvatskom jeziku Glasvjere na Radio Odžacima. Istražuje i pro-movira povijest i narodnu baštinu šokač-kih Hrvata u Bačkoj te je tako surađivao sMilom Bosić u prikupljanju podataka za

54

BOŠNJAK

Ernest Bošnjak

njezinu studiju Ženidbeni običaji ŠokacaHrvata u Bačkoj, sudjelovao je u organiza-ciji proslave 100. obljetnice rođenja JosipaAndrića u Zagrebu 1994., na Matoševimdanima u Zagrebu 1994. predstavio je re-zultate istraživanja obiteljskog podrijetlaAntuna Gustava Matoša, prikuplja pojedi-nosti o književnom i glazbenom djelu Josi-pa Andrića i dr.

S. Bačić

BOŠNJAKOVIĆ, Tadija (Bosnyak, aThoekel, a Tököly) (Tukulja, 19. III.1726. – Baja, 26. X. 1787.), franjevac, pro-fesor filozofskih i teoloških znanosti.Osnovno i srednje školovanje završio jenajvjerojatnije u Budimu. Kao član Franje-vačke provincije Bosne Srebrene studiraoje teologiju u generalnim učilištima pro-vincije u Budimu (1750.-53.) i Osijeku(1753./54.), a ispit za profesora filozofijepoložio je 1754. u Baji. Skotističku filozo-fiju predavao je u Osijeku 1754.-57., a te-ologiju u Budimu 1765.-75. Kao vojni ka-pelan pukovnije Breysach sudjelovao je trii pol godine (1759.-63.) u Sedmogo-dišnjem ratu. Bio je ravnatelj franjevačkegimnazije u Somboru 1777.-83. i samos-tanski poglavar u Petrovaradinu 1783.-86.

Teologiju je predavao u Budimu u do-ba kad je dekan budimskoga generalnogučilišta bio Emerik Pavić. Bio je profesormnogim uglednim članovim Franjevačkeprovincije sv. Ivana Kapistranskoga (Ladis-lavu Jeziku, Petru Lipovčeviću, Ivanu Ta-diću i dr.). S njima je održao dvije javnerasprave iz filozofije i šest iz teologije, skojih teze nisu objavljene. Od njegova du-gogodišnjega profesorskog rada sačuvanesu u rukopisu nepotpune bilješke dviju te-oloških rasprava (De sacramento confir-mationis, Budim, 1772. i De sacramentoEucharistiae, Budim, s. a.), koje se nalazeu istom svesku sa spisima LadislavaSpaića u franjevačkoj knjižnici u Našica-ma. Neopravdano mu se pripisuje djelo Is-pisanje rata turskoga pod Josipom cesa-rom II (Osijek, 1792.), kojega je autor Ba-zilije Vaso Bošnjak.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb,1989.

F. E. Hoško

BOŽIĆ, kršćanski blagdan spomenarođenja Isusa Krista, koji se svetkuje 25.prosinca. Središnji je čin proslave Božićaponoćna sveta misa – polnoćka (u bačkihBunjevaca »ponoćnica«). Uz Božić se raz-vio krug blagdana vezanih za došašće kaovrijeme priprave za Božić, za sam Božić teza dane do Bogojavljenja i za blagdankrštenja Gospodnjega. Uz te se blagdanevezuje ciklus narodnih običaja, primjericebožićno žito, božićno drvce (u podunav-skih Bunjevaca i Šokaca tradicionalno»grana«), »betlemari« odn. »betlemaši«,božićna svijeća, božićne pjesme i dr.

Na sâm dan Božića ukućani idu na ve-liku misu, a objeduje se bogato. Na Božićse obično ne ide u posjete jer je to obitelj-ski blagdan, nego tek predvečer mlađirođak dolazi noseći »bukaricu« – flaša svinom. Drugi dan Božića, sv. Stjepan, sla-vi se slično kao i prvi dan, no odlazi se uposjet susjedima i prijateljima radi čestita-nja blagdana. Tako je i na treći dan Božića,na sv. Ivana, ali se na ovaj dan u crkvi bla-goslivlja vino, od kojega poslije piju sviukućani. Na taj se dan navečer od ukućanaoprašta i »položaj« (gost koji ima posebnomjesto u božićnim običajima): domaćicamu daje »kolač«, a domaćin mu objesi ovrat dugačku »divenicu« (kobasicu) nakonšto obeća da će i nagodinu biti »položaj«.Na četvrti dan Božića, na dan Nevine dje-ce, običaj je da djeca i mladi idu u »šiba-re«: djeca bi simbolički šibala odraslečestitajući im mladence pa bi za nagradudobivala jelo i darove u novcu. Mladići sudjevojkama također čestitali mladencešibajući ih, a djevojke bi ih počastilepićem i darovale ih, a na šibu bi im zave-zale vrpcu.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); S. Bartolović, Božićniobičaji kod Hrvata u Baču, Klasje naših ravni, 1,Zagreb, 1942; B. Ivić, Sjećanje na bunjevačkebožićne običaje, Klasje naših ravni, 1-2, Zagreb,1944; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Dulić, Božićni običaji kod bačkih Hrvata –Bunjevaca, Glasnik HSS, Vancouver, 12/2002;Miroljub, 4/2000, Sombor; Opći religijski leksi-kon, Zagreb, 2002.

S. Bačić i S. Beretić

55

BOŽIĆ

BOŽIĆNA SVIJEĆA, naziv za božićnublagdansku svijeću koja je navodno zami-jenila nekad uobičajeni badnjak. Duga jetridesetak i više centimetara, bijele boje,pali se na Badnju večer prije večere. Zavrijeme večere nalazi se na stolu, gori cije-lu božićnu noć i cijeli prvi dan Božića. Usomborskom kraju velika božićna svijećastoji na božićnom stolu u posebnoj posudisa zrnjem žita.

Druga je vrsta »svićica«, tanka i kraćasvijeća duljine 10-12 centimetara, takođerbijele boje. Pali se na ognjištu ili na »bad-njači«, u sobu je unosi »položaj«, koji on-da za stolom obitelji čestita Badnju večer.Nakon večere ili nakon što svi pojedu gra-hovu juhu, domaćin gasi svjećicu,najčešće vinom, ostatkom juhe ili koma-dićem »kolača«, slatkastoga božićnogakruha. Za to vrijeme svi za stolom pogle-dom prate u kojem će pravcu otići dim, jerse vjeruje da će onaj na koga ide dim svi-jeće prvi umrijeti.

U somborskom kraju u posudicu sa žit-nim zrnjem utaknute su jedna bijela i trižute svjećice. Prema pučkoj tradiciji, bije-la svjećica predstavlja Isusa, a tri žute – trimudraca. Bijela se svjećica gasi vinom na-kon jela, a tri žute svjećice juhom čim sepojede. I subotičkom su kraju umjesto jed-ne na božićnom stolu katkad tri svjećice,no objašnjavaju se time što simbolizirajuSveto Trojstvo. Rjeđi je slučaj u subo-tičkom kraju da domaćin zapali još jednusvjećicu utaknutu u čašu u zrna pšenice. Taje svijeća namijenjenu mrtvima, a gasi senakon »položajeve svjećice« tako što seplamen gurne u pšenična zrna. U Bačubožićna svijeća označava malog Isusa, agori cijelu noć, dok su tri svjećice kojeoznačuju presveto Trojstvo zabodene u po-sudicu sa zelenim žitom.Lit.: J. Evetovics, Sokaczok, Bács-Bodrog vár-megye, I, Budapest 1909; S. Bartolović, Božićniobičaji kod Hrvata u Baču, Klasje naših ravni, Zag-reb, 1/1942; M. Evetović, Kulturna povijest bu-njevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

A. Stantić i S. Beretić

BOŽIĆNJAK, vrsta božićnog peciva –kolača u obliku dvostrukoga križa, ukraše-na raznim likovima i voćem. U bačkih jeBunjevaca to najsvečanija vrsta božićnihpletenih kolača. Počele su ga praviti sa-lašarke kako bi u obitelji prikazale betle-hemski prizor rođenja Isusa, koji nisu mog-la vidjeti djeca ili stariji u udaljenoj crkvi.

Pravi se od tri lepinje poredane jednana drugu, pri čemu je donja najveća, a gor-nja najmanja. Zatim se ukrašavaju plete-nim tijestom. S vanjske strane omotava seupleteni »pojasac«, a s gornje se strane odtakođer upletenih »vrengija« stavljaju dva»prikrižka«, koji čine križ. U lepinje se jošutiskuje i novčić za sreću onomu koji ganađe za blagovanja. U sredini je božićnja-ka rupica u koju se utakne posebno is-pečena božićna »grana« (božićno drvce), aispod nje »tice« – figure od tijesta: MajkaBožja i sveti Josip, ispred njih mali Isus ukolijevci, bočno zvijezda vodilja koju sli-jede tri kralja, a oko malog su Isusa vol iovce. U svakom polju između i u središtu»prikrižaka« po jedna je »ružica«, kojapredstavlja pet Isusovih rana. Na božić-njak se stavlja, osim svete obitelji, samo se-dam »tica«, koliko je i Svetih sakramenataili darova Duha Svetoga te glavnih grijeha.Bunjevačke su reduše malog Isusaokružile i nekim životinjama koje nisu bi-le u Betlehemu. Tako oblikovan božićnjakpremazuje se žumancom i stavlja se upećnicu, odnosno tradicionalno u krušnu peć.

56

BOŽIĆNA SVIJEĆA

Božićnjak

Božićnjak se na Badnji dan stavlja is-pod »grane« (božićnog drvca), a na Bad-nju večer na stol, gdje je bio do Mladog li-ta. Pred svečani ručak na prvi dan nove go-dine domaćin ga najprije odozdol prekriži,ponegdje razlomi na glavi »položaja«(osobe koja ima posebnu ulogu u božićnimobičajima) i nareže na onoliko komada ko-liko je članova obitelji za stolom. Narodnoje vjerovanje da će onaj tko nađe novčić usvojem dijelu kolača biti sretan cijele godi-ne.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hr-vati, Zagreb, 1991; Zvonik, Subotica, 12/1998;Miroljub, Sombor, 4/2000.

A. Stantić

BRABEC, Ivan (Békéscsaba, 6. XII.1907. – Zagreb, 1. II. 1985.), jezikoslovac.Diplomirao je slavistiku i germanistiku1931. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.Kao srednjoškolski profesor radio je u Gos-piću, Sisku, Srijemskoj Mitrovici, Rumi,Zadru i Zagrebu, a poslije je predavao navišim školama, od 1950. na Višoj novinar-skoj školi u Zagrebu, a od 1978. na Višojpedagoškoj školi, odnosno Pedagoškojakademiji u Zagrebu. Bio je lektor hrvat-skog jezika na sveučilištima u Göttingenu(1954./55.) i Marburgu (1959./60.). Obja-vio je nekoliko gramatika i pravopisnihvježbenica za osnovne i srednje škole te je-zični savjetnik, a znatan je dio njegovih ra-dova posvećen dijalektološkim pitanjima.Bavio se govorima tuzlanskoga i dubro-vačkoga kraja, kajkavskim dijalektom, alii hrvatskim govorima u Austriji, Rumunj-skoj i Madžarskoj. Iz perspektive podu-navskih Hrvata osobito je zanimljiv nje-gov članak »Kaločki govor« (Ljetopis JA-ZU, knj. 75, Zagreb, 1971.), u kojem se ba-vi hrvatskim govorom u Dušnoku iBaćinu. Osim što analizira prozodijska,gramatička i leksička obilježja toga govo-ra, Brabec u članku navodi i podatke iz po-vijesnih izvora o doseljenju Hrvata u tadva naselja te njihova najčešća prezimena.Na temelju obilježja toga govora iznosipretpostavku da su se Hrvati u Dušnok iBaćin doselili iz donje Podravine. Neki au-

tori (npr. A. Sekulić, Ž. Mandić) smatrajuda članak nije u svemu pouzdan.Lit: Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb, 1989;A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1990.

P. Vuković

BRAČULJEVIĆ, Lovro Budimski (Bra-csuglievich, Bracsulievich, BracsulevityLaurentius a Buda) (Budim, oko 1685. –Budim, 21. XI. 1737.), franjevac, pisac. Ufranjevački novicijat stupio je 1710. u Ve-likoj kraj Požege. Visoku je naobrazbu ste-kao u Italiji. Od 1722., kad je budimskabogoslovna škola postala generalnim fra-njevačkim visokim učilištem, tijekomidućih deset godina bio je predavač (lec-tor) bogoslovije. Bio je definitor u uprav-nom vijeću provincije Bosne Srebrene ipredstojnik franjevačkih škola u Budimu.Aktivno je sudjelovao u vjerskoj politicibosanskih franjevaca: god. 1733. provinci-jal Antun Marković povjerio mu je da kodpožunskih crkvenih vlasti isposluje potvr-du franjevačkih pastoralnih povlastica, akao izaslanik provincijala Luke Karagićabranio je 1736. i 1737. imovinska i pasto-ralna prava Provincije u odnosima s ka-lačko-bačkim nadbiskupom GabrijelomPatačićem. Vrhovna uprava franjevačkogreda imenovala ga je generalnim pohodite-ljem i predsjednikom kapitula u Bugarskoj(1737.). Na povratku s puta obolio je odgroznice i umro. Suvremenik Stipan Vilovostavio je u rukopisu njegov životopis.

Bavio se i pastoralnim radom te su muu tom duhu 1730. u Budimu objavljenadva djela: Dobar put putovagnia krstian-skogh u rai vicsgniega uxivagnia i Uzaoscerafinske (nascki) goruchie gliubavi. Uposljednjem se djelu nalazi i raspravaOpomena za pravo, dobro i lako sctiti ovekgnighe, u kojoj se bavi jezikoslovnim pi-tanjima – složenim glasovima, kvantite-tom i akcentom, a u traženju pravopisnihrješenja očitovao se kao jedan od prvih hr-vatskih pisaca koji je zastupao načelo fo-nološkoga pravopisa: »Lipše i pofaljenijeje pisati onako kako se govori, jer što godje od više, nije faljeno već kuđeno. Zato jau ovim knjigama pišem onako kako govo-

57

BRAČULJEVIĆ

rimo i izgovaramo naški riči: jer kako semogu izgovarati, onako se mogu i u knji-gah štiti«. Uzao serafinske ljubavi prvo jedjelo na hrvatskom jeziku pisano fono-loškim pravopisom. Zauzimao se i za upo-rabu latinice protiv tad još uobičajene bo-sančice, kojom su se u Podunavlju služilibosanski franjevci.

Nejasno je je li iza njega ostalo još pos-mrtno objavljenih djela. József Szinnyei uprvom svesku svojeg djela Magyar írókélete és munkái (Budapest, 1891.) navodida se u knjižnici Narodnog muzeja u Bu-dimpešti nalaze dva njegova manja djelavjerskog sadržaja tiskana 1747. na ilir-skom jeziku.Djela: Dobar put putovagnia krstianskogh u raivicsgniega uxivagnia to jest vladaliscta za pravo ikorisno sluxiti Bogu u davnacsgniemu glassnomupoglavitomu Brattinstvu konopnogh pojassa fran-csesckanskoga, Budim, 1730; Uzao scerafinske(nascki) goruchie gliubavi tri put svezan to jestkratko ali temeglito popissagne pocsetka, ukoreg-niegnia i rasciregnia davnascgniegh poglavitoghiliti Archi-Brattinstva konopnogh pojassa patriar-ke svetoga ocza Franczescka, Budim,1730.

Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969; Hrvatski biog-

rafski leksikon, II, Zagreb, 1989; A. Sekulić, Hr-vatski pisci u ugarskom Podunavlju od početakado kraja XVIII. stoljeća, Zagreb, 1993.

F. E. Hoško

BRAČULJEVIĆ, Lovro ml. (Budim,početkom 1740-ih godina – ?), franjevac,profesor. Naobrazbu je stekao u Osijeku(1754.-57.) i Budimu (1757.-61.). Preda-vao je na visokom filozofskom učilištu uBudimu (1761.-64.) te filozofsko-teološkimučilištima pri franjevačkim samostanima uIloku (1766.-68.) i Petrovaradinu (1769.-74.). Franjevački je red napustio 1774. teje djelovao kao svjetovni svećenik podimenom Adam Lalić. U franjevački se rednakratko vratio 1780., ali ga je još iste go-dine opet napustio. Iza sebe je u rukopisuostavio spis Dogmata theologica, koji jenastao u Petrovaradinu 1769.Lit.: F. E. Hoško, Prosvjetno i kulturno djelovanjebosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. sto-ljeća u Budimu, Nova et vetera, 1-2, 28, Sarajevo,1978; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

M. Mandić

BRANIČKOVIĆ, Apolinar Leander(Mestečko, Slovačka, 28. II. 1888. – Subo-tica, 18. X. 1956.), franjevac, odgojitelj,provincijski vikar. Poslije osnovne škole urodnome mjestu blizu Trnave pošao je usalezijanski zavod za pitomce iz austro-ugarskih zemalja u Torino. Na povratku udomovinu 1905. pohodio je Svetište Maj-ke Božje na Trsatu i odlučio pristupiti fra-njevcima Hrvatske provincije sv. Ćirila iMetoda, čuvarima tog svetišta. Filozofijuje studirao u Varaždinu 1906.-08. na filo-zofskom učilištu, a teologiju na Bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu 1908.-12. Zasvećenika je zaređen 1911. Bio je odgoji-telj sjemeništaraca u Zagrebu 1912.-14. iVaraždinu 1912.-20., novaka na Trsatu1924.-29., 1931.-32. i mladih franjevacaneposredno poslije novicijata u Varaždinu1929.-31. Više od dva desetljeća pastoral-no je djelovao u Subotici (1932.-46.,1949.-56.); ondje je bio i gvardijan 1939.-45. Sudjelovao je i u vodstvu Provincijekao kustod (1945./46.), a zatim ju je vodiokao provincijski vikar (1946.-48.). Bio je

58

BRAČULJEVIĆ

L. Bračuljević, Uzao scerafinske (nascki) go-ruchie gliubavi tri put svezan, Budim, 1730.

poliglot, uz materinski slovački govorio jei hrvatski, madžarski, talijanski i latinski, ana još deset jezika čitao je literaturu. Pre-vodio je školske drame, crkvene himne,patrističke i hagiografske tekstove. U ru-kopisu su ostali njegovi prijevodi Blosiu-sova Ogledala redovnika i Života Herma-na Cochena, Prohaszkinih Izvora žive vo-de te O svećeništvu svetog Ivana Zlato-ustoga, a objavio je prijevod knjige Izgub-ljeno zvanje K. M. Viglietia (Zagreb,1913.). Napise o franjevačkim temama ob-javljivao je u zborniku Spomenica prigo-dom sedamstote godišnjice blažene smrtisvetog Franje (Zagreb, 1927.) i listovimaNedjelja (1929.) te Sursum (1936.). Posli-je smrti objavljena je njegova povijest fra-njevačkog djelovanja na našem prostoru.Djela: Naša Gospa Trsatska, Zagreb, 1926; Kra-tak nacrt povijesti franjevačkog reda i Provincijesv. Ćirila i Metoda, Cernik, 1971.

Lit.: L. Kamerlato, In memoriam admodum reve-rendi patris Apollinaris Braničković, ObavijestiHrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Meto-da, 9, Zagreb, 1956; B. Duda: Još jedna uspome-na na o. Apolinara, 10, Ibidem, 1957.

F. E. Hoško

BRANKOVIĆ, Ivan (Ivan Dervenćanin)(Derventa,? – Velika, poslije 1679.), fra-njevac, generalni vikar u Erdelju, Podunav-lju i Slavoniji. Bio je član Provincije Bos-ne Srebrene. Prvi se put spominje 1663. usvojstvu tajnika Provincije u doba provin-cijala Franje Miletića (1662.-65.) i u službižupnika u Sarajevu. Tad se usprotivio pri-jelazu fra Mate Benlića s biskupske stoliceu Beogradu (1651.-74.) za biskupa u Bos-ni. Poslije je s biskupom Benlićem bio udobrim odnosima i od 1667. djeluje načelu skupine franjevaca samostana u Olo-vu kao misionar među Hrvatima u Lipovi(Erdelj) i obavlja službu generalnog vikaraza Erdelj. Čini se da je poslije Benlićevesmrti 1674. u svojstvu generalnog vikarabeogradskog biskupa (1675.-79.) nastojaozadržati župe u istočnoj Slavoniji pod cr-kvenom vlašću beogradskog biskupa. Svesu ga te službe vezivale ponajprije za pas-toralnu brigu za hrvatski puk u Podunav-lju.

Lit.: J. Buturac, Katolička crkva u Slavoniji za tur-skoga vladanja, Zagreb, 1970; F. E. Hoško, Fra-njevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća,Zagreb, 2000.

F. E. Hoško

BRAŠANČEVO → Bršančevo

BRATOVŠTINA (lat. confraternitas),udruga vjernika okupljena radi unap-ređenja javnog bogoštovlja. U srednjemvijeku organizirale su se na staleškoj osno-vici, a u novije im je doba zadaća promica-nje posebnih pobožnosti. Iako su najčešćeokupljale pojedince sličnoga ili istogadruštvenog položaja, razlikuju se od ceho-va, koji su prije svega strukovne udruge.Bratovštine se razlikuju i od »trećih«, tj.svjetovnih redova i od nabožnih društava(lat. sodalitates, npr. Društvo sv. Kruniceili Kruničarskog društvo) – dok se članovisvjetovnog reda obvezuju zavjetima, čla-novi bratovštine žive također uzornimkršćanski životom, ali u nešto blažoj stezi.Osnovna je zadaća bratovština njegovanjepobožnosti, dobrotvornosti i socijalnezaštite članova. Osim toga, nerijetko su sebrinuli i za hospitale, župne crkve i sl.

Nastale su u srednjem vijeku, kad su semnogi kršćani htjeli pridružiti redov-ničkim zajednicama koje su se u to dobaosnivale: franjevcima, dominikancima, au-gustincima, karmelićanima. Tako je nik-nuo i laikat pridružen tim zajednicama ubratovštinama. Svaka je redovnička zajed-nica osim toga laicima željela dati kakavznak pridruženosti i sudioništva u istomduhu i u istom apostolatu. Uobičajeno jebilo da taj znak bude dio redovničkog odi-jela: plašt, pojas, škapular.

Bratovštine su djelovale i na područjudanašnje Subotičke biskupije. Zato 278.prokanon Bačkog zakonika iz 1936. od-ređuje da se bratovštine mogu ustanovitisamo temeljem službene odluke ordinarija,tj. biskupskim dekretom o osnutku. Važni-je su hrvatske bratovštine u Bačkoj:a) Bratovština svetog Franje. Djelovala jeu Baču, Baji, Somboru i Subotici, u kojimasu franjevci vodili župe nakon povlačenja

59

BRATOVŠTINA

Turaka. U Subotici je osnovana 1729. natemelju povlastica Franjevačkog reda. Čla-novi su bili dužni nositi franjevački pojas(po tome se nazivala i Bratovštinom fra-njevačkih pojasara), danomice su molilipet puta Očenaš, Zdravomariju i Slavaocuna spomen rana Isusovih i Franjinih stig-mi. Molili su i Očenaš i Zdravomariju zaPapu. Postili su dan prije blagdana svetogFranje. Ta se bratovština brinula za Gospinkip koji se nosio u procesijama te za njego-vu opremu. Prvi laički voditelj bratovštineu Subotici je bio kapetan grada JakovSučić, a polovicom XVIII. st. na čelu sujoj bili Grgo Križanović, Ivan Sučić i Mar-ko Vukelić. God. 1771. ovu bratovštinu uBaču je osnovao Bono Mihaljević i bionjezin prvi voditelj. Uz duhovnu izgradnjučlanova, njihovo mjesečno sastajanje, mo-litveni život i brigu za siromašne te dobarkršćanski život, članovi Bratovštine skrbi-li su o samostanskom oltaru svetoga Franjei pomagali u drugim samostanskim pos-lovima.b) Bratovština svetog Mihovila. Osnovanaje kod subotičkih franjevaca 1730. kaodruštvo volara koji su nosili crkvene barja-ke u ophodima, a nakon što je 1739. izda-na bula (crkveno odobrenje), godine 1742.društvo je postalo bratovštinom. Njezin jepokrovitelj je bio nadbiskup Gabrijel Pa-tačić, a sjedište joj je bilo u Münchenu.Njezini su članovi nosili medaljicu s likomsv. Mihovila, u njegovu su čast svaki danmolili po Očenaš, Zdravomariju i Vjerova-nje. Svaki je član, prema svojim mogućnos-tima, bio dužan dati odslužiti jednu svetumisu za žive i jednu za pokojne. Članovibratovštine brinuli su se za glavni oltar sv.Mihovila u franjevačkoj crkvi. Sama jebratovština novcem iz zajedničke blagajnesvakog mjeseca dala služiti jednu svetumisu za žive i jednu za pokojne. Njezini sučlanovi bili mahom čuvari stoke, stočari ipoljodjelci. Bratovština je 1759. dobila po-sebne povlastice od pape Benedikta XIV.U to je vrijeme na čelu bratovštine je sta-jao Jerko Vuković. U svečanim procesija-ma nekoliko njezinih članova odijevalo jeposebno ruho.

c) Bratovština kršćanskog nauka. U Subo-tici su je osnovali isusovci Petar Lipovčići István Mihálcz kad su u 1761. u gradudržali pučke misije kod franjevaca. Člano-vi te bratovštine, koja je u Italiji postojalai djelovala još od XVI. st., bili su zaduženiza održavanje vjeronauka kako bi dječaci idjevojčice naučili ne samo čitati i pisativeć kako bi prihvatili kršćanski život iobičaje. U jednoj se bratovštini govorilohrvatski, u drugoj madžarski. S dolaskomžupnika dr. Stjepana Ranića u Suboticubratovštine se postupno gase, no svojedužnosti najurednije obavljaju i dalje upra-vo članovi Bratovštine kršćanskog nauka,koja je preseljena u novu župnu crkvu sv.Terezije Avilske. Kralj Josip II. dokinuo je1786. sve bratovštine, pa tako i ovu.d) Bratovština svetoga Škapulara. Osno-vana je 1905. nakon dolaska karmelićana uSombor. Njezina je svrha promicanje ma-rijanske duhovnosti među pukom premakarmelićanskoj karizmi. Iz Sombora prekokarmelićanskog samostana bratovština seširi na cijelo područje današnje Subotičkei Zrenjaninske biskupije, i dalje na cijeluHrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Boku Ko-torsku, a u novije doba i na Srbiju. U Su-botici je počela djelovati 1914., a ugasilase 1959. U katedrali je do danas ostala de-vetnica Karmelskoj Gospi, koju su do1959. obavljali njezini članovi. U Sombo-ru i nekim mjestima Bačke i Banata bra-tovština djeluje do danas.e) Bratovština Maloga Praškog Isusa.Osnovana je u božićnoj noći 1913. po Ge-rardu Tomi Stantiću u Somboru, a u Subo-tici preko s. Janje Prćić. Za tu je zgodu Ge-rard Tomo Stantić kupio kip Malog Isusakojim je dodirnut kip ČudotvornogaPraškog Isusa iz Praga. Kip je te božićnenoći blagoslovljen i postavljen na štovanjeu karmelićanskoj crkvi u Somboru. SvrhaBratovštine bilo je promicanje pobožnostiprema Čovještvu Kristovu, djetinjstvu,muci, smrti i uskrsnuću Isusovu te promi-canje poštivanja ljudskog života od začećado prirodne smrti. Bratovština se proširilapo cijeloj Bačkoj. U nju je bilo uključenona tisuće djece i mladih, ali i odraslih svih

BRATOVŠTINA

60

dobi i obaju spolova. Pobožnost se osobitoširila knjižicom Pobožnost na slavu Dje-tešca Isusa od Praga, koju je 1928. u Su-botici, u tiskari Etelke Rajčić, izdala JanjaPrćić. Idejni začetnik brošurice bio je kar-melićanin Gerard Tomo Stantić. Kao i bra-tovštini sv. Škapulara, i ovoj je bratovštinizabranjen rad odmah nakon Drugogasvjetskog rata, no početkom 1950-ih uSomboru su oživjele i djeluju do da-našnjeg dana.

f) Bratovština Presvetog Srca Isusova. Bi-la je osobito istaknuta na području Bačkeapostolske administrature. Osnovali su je usvojoj crkvi subotički franjevci, no isprvasamo kao molitveno društvo, koje je 1928.preraslo u bratovštinu, kada su joj odobre-ni statuti. Svrha joj je bilo štovanje Presve-tog Srca Isusova, uzvraćati mu ljubavlju idavati zadovoljštinu za grijehe. Članovibratovštine ispovijedali su se svaki mjesec.Svojim su blagdanima držali prvu nedjelju

i prvi petak u mjesecu. Bratovština je napodručju današnje Subotičke biskupijedjelovala do kraja Drugog svjetskog rata.

U Bačkoj su do kraja Drugog svjetskograta djelovale i Bratovština svećenika kla-njatelja te Bratovština presvetog oltarskogsakramenta.Lit.: G. Tormásy, A Szabadkai Római Kath.Főplébánia Története, Szabadka, 1883; CodexBačiensis, Suboticae, 1937; A. Sekulić, Tragomfranjevačkog ljetopisa u Subotici, Split, 1978; P.Cvekan, Franjevci u Baču, Virovitica, 1985; F: E.Hoško, Pastoralno djelovanje franjevaca u Bačukroz tri posljednja stoljeća, u: Od Gradovrha doBača, Sarajevo, 1988; Religijsko – pedagoško ka-tehetski leksikon, Zagreb, 1991; F. E. Hoško, Tros-toljetno pastoralno djelovanje subotičkih franje-vaca, u: Franjevačka prisutnost u Subotici, Subo-tica, 2001; Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb,2000; Zvonik, Subotica, 11/1999, 1/2005.

S. Beretić i M. Miloš

BRAUN, Zoltán (Sonta, 4. VIII. 1921. –Subotica, 24. XII.1981.), pravnik, sportskidjelatnik. Sin Božidara i Margarete, rođ.Karagić. Osnovnu je školu pohađao i za-vršio u Sonti, gdje su mu roditelji biliučitelji, a nakon preseljenja obitelji u Su-boticu izobrazbu je nastavio u lokalnojgimnaziji. Pravo je studirao u Pečuhu. Na-kon diplomiranja vratio se u Suboticu,gdje je radio kao pravnik u tvornicamaPartizan i Sever.

Bio je aktivan u sportskom društvuBačka, koje je tada djelovalo pod raznimimenima. U početku je vodio odjel za atle-tiku, a od 1957. bio je glavni tajnik društ-va i tu je dužnost obnašao do smrti. Kaopravnik te poznavalac i tumač nogometnihpravila i normativnih akata, bio je u upra-vi subotičkoga općinskoga nogometnogsaveza, a tijekom 1970-ih godina bio je ičlan predsjedništva Nogometnog savezaVojvodine te Nogometnog saveza Jugosla-vije. Bio je i atletski sudac.

H. Tikvicki i A. Zomborčević

BRČIĆ KOSTIĆ, Krunoslav (Subotica,23. VI. 1962), biolog. Sin Mate i Veronike,rođ. Glavina. Maturirao je 1981. u mate-matičkoj gimnaziji u Subotici, diplomirao

BRČIĆ KOSTIĆ

61

Zastava Bratovštine Presvetog Srca Isusova

1986. eksperimentalnu biologiju temom izpodručja bakterijske genetike, a doktorirao1990. disertacijom Interakcija RecBCDenzima i oštećene DNA bakterije Escheric-hia coli na Prirodoslovno-matematičkomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od za-vršetka studija stalno je zaposlen u Institu-tu Ruđer Bošković u Zagrebu. Na poslije-doktorskoj specijalizaciji u Institutu zamolekularnu biologiju Sveučilišta u Züric-hu 1991. proučavao je neurogenezu navinskoj mušici (Drosophila melanogas-ter). Glavninu znanstvenog interesausmjerio je na istraživanje osnovnih pro-cesa na molekuli DNK, odgovornoj za bi-ološko nasljeđivanje, pa u vezi s timproučava procese u bakteriji Escherchiacoli koristeći se različitim mutantima kakobi došao do novih spoznaja o funkcijamapojedinih gena u rekombinaciji. Njegovimdosad najvažnijim znanstvenim dostig-nućem smatra se otkriće da dva glavnapotpuno neovisna rekombinacijska puta ubakteriji Escherichia coli interreagiraju unekim uvjetima tvoreći tzv. hibridni put re-kombinacije. Osim toga, radi i na područjuevolucijske genetike koristeći se teoret-skim i eksperimentalnim pristupom namodelu pekarskoga kvasca (Saccharomycescerevisie).

Rezultate istraživanja prezentirao je nanekoliko hrvatskih i inozemnih znanstve-nih skupova, kao autor, suator ili predavač(Kongres Švicarskog društva za eksperi-mentalnu biologiju, Basel, 1993.; Hrvatskikongres za molekularne bioznanosti,Opatija, 2002.; Hrvatski biološki kongres,Zagreb, 2003.; Kolokvij Hrvatskoga bio-loškog društva u povodu 50 godina od ot-krića strukture DNK, Zagreb, 2003.). Usuautorstvu sa sveučilišnim profesorima isuradnicima Instituta Ruđer Bošković ob-javio je znanstvene radove u prestižnimčasopisima: International Journal of Radi-ation Biology, Mutation Research, Mole-cular and General Genetics, Biochimie,Periodicum Biologorum, Research inMicrobiology, FEMS Microbiology Let-ters, Journal of Bacteriology, FoodTechnology and Biotechnology, Genetics.Kao naslovni docent sudjeluje u nastavi

populacijske genetike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Članje nekoliko strukovnih udruga: Hrvatskogagenetičkog društva, Hrvatskog društva zateorijsku i matematičku biologiju, Hrvat-skoga biokemijskog društva, Europskeunije biokemijskih društava i dr.

N. Zelić

BRČIĆ KOSTIĆ, Mariška – Seka (Subotica,6. II. 1892. – Subotica, 25. XII. 1975.), katolič-ka djelatnica, vezilja. Rođenja je uimućnoj bunjevačkoj obitelji StipanaBrčića Kostića i Cilike, rođ. Vojnić Purčar.Vrlo je rano ostala bez oca. U pučkoj seškoli posebno se isticala u vezenju, čimeće se baviti i poslije kao franjevačkatrećeredica te svojim »bilim vezom« – šlin-gom – resiti oltare subotičkih crkava, naposefranjevačke. U 17. godini postala je člani-com Trećeg reda sv. Franje Asiškoga usubotičkome franjevačkom samostanu,nekoliko je godina bila predsjednicaTrećeg reda i članica upravnog odbora teustanove, a dugo je radila i u trećoredskomuredu. Odgajala je mnogobrojne članovete duhovne obitelji, a osobitu je briguvodila o osobama koje su se željele posveti-ti svećeništvu ili redovništvu. Cijelo svojeimanje nakon smrti ostavila je za potrebe Crkve.Lit.: Subotička Danica. Kalendar za 1990. god,Subotica, 1989.

L. I. Krmpotić

BRČIĆ KOSTIĆ, Mato (Subotica, 10. II.1912.), sveučilišni profesor matematike umirovini. Otac Ernest poginuo mu je napočetku Prvoga svjetskog rata te ga je od-gojila majka Marija, rođena Horvat Alj-maški. Osnovnu školu i gimnaziju završioje u Subotici. U dvadesetoj godini upisaose na Tehnički fakultet u Zagrebu, no stu-dij je ubrzo prekinuo zbog problema s vi-dom. Poslije se upisao na studij matemati-ke i fizike na Prirodoslovno-matema-tičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.Zbog rata je prekinuo i taj studij te je nekovrijeme radio kao činovnik u poreznomuredu. Osnovni je studij završio tek 1948.,a doktorsku radnju iz teorije brojeva Neod-

BRČIĆ KOSTIĆ

62

ređene polinomne jednadžbe viših poten-

cija oblika Σr

xn = Σs

yn , n ≥ 2, r ≥ s gdje sui ji=1 j=1

xi, yi izraženi polinomima viših potencija

u skupu cijelih brojeva na istom je fakulte-tu obranio 1953.

Nakon Drugoga svjetskog rata vratiose u Subotici, gdje je radio kao profesormatematike i fizike u nekoliko srednjihškola. God. 1953. angažirao se okouvođenja hrvatskih odjela u subotičkugimnaziju, zbog čega je 1956. premještenu srednju ekonomsku školu. Početkom1958. napustio je Suboticu i preselio se uSarajevo, gdje se najprije zaposlio kao asis-tent iz matematike na Poljoprivrednomfakultetu, a ubrzo je postao predavač uzvanju docenta. God. 1961. vratio se u Su-boticu i postao profesor na Višoj tehničkojškoli, a zatim i šef Katedre za matematiku.S tog mjesta i u zvanju izvanrednog profe-sora otišao je u mirovinu 1978. Osim ma-tematičkih predmeta, održavao je predava-nja i iz nacrtne geometrije. Kao honorarnisuradnik predavao je matematiku i na su-botičkome Ekonomskom i Građevinskomfakultetu te Višoj pedagoškoj školi, zatimna beogradskom Tehnološkom i novosad-skom Prirodno-matematičkom fakultetu tena Fakultetu tehničkih znanosti. Kaosveučilišni nastavnik priredio je dvaudžbenika Matematika I (Subotica, 1973.)i Matematika II (Subotica, 1974.) te neko-liko zbirka zadataka s rješenjima.

U znanstvenom se radu Brčić Kostićbavi teorijom brojeva, posebno Fermato-

vim problemom i cjelobrojnim rješenjimapolinomne jednadžbe, zatim infinitezimal-nim računom i u tom kontekstu eliptičkimi hipereliptičkim integralima te diferenci-jalnim jednadžbama, teorijom relativnostii astronomijom. Iz tih je područja objavio13 znanstvenih radova u Glasniku mate-matičko-fizičkome i astronomskome (1947.,1952.), Matematičkom vesniku (1956.,1959.), Narodnom šumaru (1959.), Mašin-stvu (1964.), Matematičko-fizičkom listu(1969.-70.), Matematici (1984., 1988.) te uudžbeniku Matematika za više tehničkeškole (Beograd, 1976.). S izlaganjima ipriopćenjima sudjelovao je na mnogobroj-nim znanstvenim i stručnim skupovima uzemlji i inozemstvu. Za znanstveni i peda-goški rad odlikovan je Poveljom Društvamatematičara, fizičara i astronoma Vojvo-dine 1974. i 1979. te Saveza društava ma-tematičara, fizičara i astronoma Jugoslavi-je 1979.

Bio je aktivan društveni i javni djelat-nik: odbornik grada Subotice 1945. i članVijeća za prosvjetu i kulturu, obnašao jenekoliko dužnosti u sindikatu, a u nekoli-ko je mandata bio član uprave Društva ma-tematičara, fizičara i astronoma Vojvodine.Bio je iznimno aktivan i u esperantskompokretu: predsjednik Društva esperantistau Subotici i Sarajevu te član uprave Espe-rantske lige za Vojvodinu 1953.-58. i taj-nik Društva za esperanto u Bosni i Herce-govini 1959. Na temelju dostignuća u ma-tematici i zauzimanja u razvoju esperant-skog pokreta 1986. bio je primljen za čla-na esperantske akademije Akademio inter-nacia de la sciencoj sa sjedištem u San Ma-rinu. Bio je prvi predsjednik Znanstveno-istraživačke sekcije Kulturno-umjetničkogdruštva Bunjevačko kolo u Subotici 1992.-94.Djela: Das fermatproblem xn + yn = zn, Zagreb,1941; Pri la Solvo de generalista fermat-ekvacio,Beograd, 1959; Laplasova transformacija i njenaprimena, Subotica, 1977.

Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969; Hrvatski biog-rafski leksikon, II, Zagreb, 1989; LeksikonDruštva matematičara Hrvatske, Zagreb, 2003.

J. Ivanović

BRČIĆ KOSTIĆ

63

MatoBrčić Kostić

BREKA (madž. Berki), nekad samostalnonaselje, danas zaselak mjesta Erčina, pede-setak kilometara južno od Budimpešte, uBiloj županiji (Fejér vármegye). Ime jojpotječe od madžarske riječi berek, »lug«.God. 1828. u ovom su naselju od 176kućanstava oko 44 bila hrvatska. God.1851. poznato je po ovčarstvu, vinogradar-stvu i mnogim vodenicama. Pripadalo jevlastelinskoj porodici Sina. Prema predaji,nekoć je bila stjecište hrvatske mladeži izokolnih sela (Turbal, Andzabeg, Erčin,Perkat), koja je ovamo dolazila na VelikuGospu na »igranku« u glasovitu brekanskučardu. Mjesto je opjevano u više pučkihpjesama (npr. Digoše se kićeni svatovi, Štase ono tamo bili, Vrani se konji vataju).Hrvati iz ovog naselja odnarodili su se pri-je nego Erčinci jer su u naselju bili u ma-njini.Lit.: E. Fényes, Magyarország geographiaiszótára, Pest, 1851; L. Kiss: Földrajzi nevek eti-mológiai szótára, Budapest, 1980.

Ž. Mandić

BREŠĆANSKI, plemićka porodica. Pot-ječe iz Gornje Ugarske, s područjaTrenčinske i Njitranske županije (danas uSlovačkoj). Ignácz (Ignacije) 1726. dobioje potvrdu Njitranske županije o ple-mićkom naslovu, koju je posjedovao Miklós(Nikola), županijski činovnik u Somboru.Na temelju svjedodžbe Trenčinske župani-je u popis plemića Bačko-bodroške župa-nije 1749. uvršten je János (Ivan). Nadržavnom popisu plemića iz 1754./55., uTrenčinskoj je županiji zabilježen velikbroj članova te porodice, dok je u Bačkojiz nje upisan György (Đuro). U XIX. se st.iz Njitranske županije jedna grana porodi-ce preselila u Torontalsku županiju, gdjesu u drugoj polovici stoljeća zabilježeniJózsef (Josip), kao upravnik torontalskogvlastelinstva, i Kálmán, odvjetnik u Senti.

Danas se veći dio članova te porodicekoji živi u Bačkoj smatra Bunjevcima.Lit.: Gy. Dudás, A Bácskai nemes családok, Bács-Bodrogh vármegye Történelmi Társulat évkönyve,2-3, Zombor, 1896; Bács-Bodrog vármegye, II,Budapest, [1909]; M. Szluha, Bács-Bodrog vár-megye nemes családjai, Budapest, 2002.

S. Bačić

BRKIĆ, Đuro (Berkity, György) (? – ?),svećenik i pisac. Autor je rasprave oobičajima i nošnji Bunjevaca u Andzabegu(Érd), Perkatu (Perkáta), Turbalu (Törökbálint),Čepelju (Csepel, danas budimpeštanskačetvrt) i Tukulji (Tököl), koja je objavljena1839. u časopisu Tudománytár u Budimu.Brkićev je opis hrvatske nošnje i običaja unekoliko mjesta u Biloj i Peštanskoj župa-niji važan ne samo zato što ih je sačuvaood zaborava u malim sredinama u kojimaće se Hrvati poslije naglo asimilirati negoje njegovo djelo pogodan izvor i za uspo-ređivanje tradicionalnih bunjevačkihobičaja u Podunavlju s onima u Bačkoj.Djelo: Gy. Berkity, Népismertetés, Tudománytár,6, Buda, 1839.

Lit.: J. Antunovics, A szabadkai dalmata nép-szokások, rövid történeti ismertetéssel, Hazánk,1/2-3, Pest, 1858; I. Ivanić, Bunjevci, Subotica,1894; J. Erdeljanović, O poreklu Bunjevaca, Beog-rad, 1930; I. Kujundžić, Izvori za povijest bunje-vačko-šokačkih Hrvata, Zagreb, 1968; M. Černe-lić, Uloge i nazivi odabranih svatova u Bunjevaca,Zagreb, 1991.

S. Bačić

BRKLJAČIĆ, Franjo (Berklacsich)(Budim, oko 1740. – Osijek, 3. IX. 1770.),franjevac, profesor filozofije. Studij teolo-gije završio je 1765. u visokoj bogoslovnojškoli Franjevačke provincije sv. Ivana Ka-pistranskoga u Budimu te položio ispit zaprofesora filozofije. God. 1766. iznosio jeprigovore u javnoj raspravi iz filozofijekoju je u Budimu priredio Jerolim Ja-kočević. Filozofiju je predavao u franje-vačkim učilištima u Požegi 1767.-69. iNašicama 1769./70. U našičkoj je crkvidvaput tijekom 1770. predsjedao rasprava-ma iz svih filozofijskih predmeta što su ihvodili njegovi studenti. Tezarij tih raspravaobjavljen je pod dvama različitim naslovi-ma, a sadržava sedam teza iz uvoda u filo-zofiju, jedanaest iz logike, dvanaest iz me-tafizike, sedamnaest iz opće i deset iz po-sebne fizike.Djelo: Assertiones ex universa philosophia…(Propositiones ex universa Philosophia…), s. l.,1770.Lit.: Hrvatski biografski leksikon, II, Zagreb, 1989.

F. E. Hoško

BREKA

64

BRNJAKOVIĆ, plemićka porodica. Pot-ječe iz Olova u Bosni. Pretpostavlja se daim je porodično ime isprva bilo Grubišić, ada su Brnjakovićima nazvani po svojemčlanu Bernardu (»Brnjaku«).

Bernardov sin Andrija (spominje se od1653., umro je oko 1672.) bio je znamenittrgovac i održavao je veze s Rimom,Bečom, Mlecima, Dubrovnikom, Carigra-dom i Beogradom. Zajedno sa svojim si-novima bio je poznat po osobitoj skrbi zabosanske kršćane. Otkupljivao je kršćan-sko roblje, zauzimao se za smanjivanjeturskih nameta u Bosni i Srijemu, poma-gao bosanskim franjevcima i dr. Poziva-jući se na porodičnu predaju o plemićkompodrijetlu i posjedima u Bosni u predtur-sko doba, tražio je i dobio 12. VI. 1659. odcara Leopolda I. za se i za svoje potomkeugarsko barunstvo i grb, a 1661. novu da-rovnicu na nekadašnje posjede.

Jedan od njegovih sinova, franjevacMatija (svjetovno ime Filip, 1652.-1707.)imenovan je 1675. beogradskim bisku-pom. Sačuvana je zahvalnica za njegovoimenovanje koju su 1. III. 1677. katolici sasomborskog područja uputili papi. Zabi-lježena je i potpora tog franjevca pismustanovnika banatskih mjesta Karaševo,Arad, Lipa i Karanšebeš papi 1675., u ko-jem traže da im se umjesto bugarskihpošalju bosanski franjevci jer bugarski ni-su revni te su zbog njih prisiljeni krstiti sei vjenčavati kod pravoslavnih popova, ko-ji svoje usluge skupo naplaćuju. U svojojje biskupiji boravio 1679.-85. Nakon što seza austrijsko-turskog rata sklonio u Bos-nu, u svoju se biskupiju više nije vratio.Umro je u Anconi.

Nakon pohoda princa Eugena Savoj-skoga u Bosnu 1697. Brnjakovići su se po-vukli s austrijskom vojskom i naselili uIloku, gdje su imali i dvor, kao i posjed uobližnjem Neštinu, a nadgrobna ploča Iva-na Brnjakovića nalazi se u iločkoj franje-vačkoj crkvi, u kojoj je dao podići kapeluGospe Olovske. Posljednji muški potomakiločkih Brnjakovića umro je 1785.

U Bačkoj se županiji pojavljuju 1730.,kad je Janko primljen među plemiće te

županije. Potvrdu o plemstvu Bačka ježupanija izdala njegovu sinu Franji 1776.Franjin sin Josip bio je župnik u Baji1798.-1808., arhiđakon i kalački kanonikod 1817., a zajedno s bratom Antunom do-bio je 1803. od cara Franje I. dva imanja uBanatu i dopuštenje da prezime promijeneu Bernátffy de Olovacz. S Josipovomsmrću 1885. izumro je taj ogranak porodi-ce.

Nije poznato iz kojeg ogranka potječeu ugarskim izvorima spominjani general-bojnik barun Aloiz Bernyákovits (umro1818.)Lit.: V. A. Duišin, Plemićke porodice II, Vojvodi-na, II, s. l., s. a.; M. Evetović, Kulturna povijestbunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); Hrvat-ska enciklopedija, II, Zagreb, 1941; Hrvatski biog-rafski leksikon, II, Zagreb, 1989; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; M. Szluha, Bács-Bodrogvármegye nemes családjai, Budapest, 2002.

S. Bačić

BROZ, Josip – Tito (Kumrovec, 7. V.1892. – Ljubljana, 4. V. 1980.), političar idržavnik. Osnovnu školu završio je u rod-nom selu 1907., a bravarski obrt 1910. uSisku. Nakon toga radio je u tvornicama uHrvatskoj i drugim austrougarskim zem-ljama. U Prvome svjetskom ratu bio jezarobljen, ali je stupio u vezu s ruskim re-volucionarima i sudjelovao u boljševičkimdemonstracijama. God. 1920. postao ječlanom Jugoslavenske sekcije Radničkekomunističke partije (boljševika) i vratio seu zemlju. Uskoro je postao članomKomunističke partije Jugoslavije te je pos-tupno napredovao u partijskoj hijerarhiji.Na tzv. bombaškom procesu 1928. osuđenje na 5 godina robije. U srpnju 1934. u Bečuje postao članom Politbiroa Centralnogkomiteta KPJ-a i dobio pseudonim Tito, a1935.-36. u Moskvi je radio u Kominterni.Nakon što se vratio u zemlju, Kominternaga je ovlastila da vodi rad KPJ-a te je u1937. organizirao osnivanje KP Slovenije iKP Hrvatske. Za vrijeme Drugoga svjet-skog rata bio je na čelu komunističkogaantifašističkog pokreta i inicijator stvara-nja zemaljskih antifašističkih vijeća iAntifašističkog vijeća narodnog oslobođe-

BROZ

65

nja Jugoslavije (AVNOJ-a), temelja buduće-ga federativnog ustroja Jugoslavije. U ratuje izrastao u vojskovođu i političara koje-ga je antifašistička koalicija priznala zavođu pokreta otpora. Kao čelnik države,partije i vojske 1945.-48. uspostavio jerepresivni politički i gospodarski sustav pouzoru na SSSR. Braneći u sukobu saStaljinom 1948. neovisnost Jugoslavije, oslo-bodio se sovjetske dominacije, ali se uunutarnjim obračunima i dalje koristiostaljinističkim metodama (Informbiro, A.Hebrang). Početkom 1950-ih poticao jegospodarske i političke reforme kojima jeublažena ideološka i državna represija,decentralizirana je federacija, raspuštenesu seljačke radne zadruge i dr. Suočen sopasnošću sovjetske vojne intervencije,prihvatio je vojnu i ekonomsku pomoćZapada, koji će ga gospodarski podržavatido kraja njegova života. God.1954. orga-nizirao je kampanju protiv liberalizma (M.Đilas). Od druge polovice 1950-ih povezu-je se s bivšim kolonijama iz tzv. trećegasvijeta u Pokret nesvrstanih. U sklopudaljnje decentralizacije te političkih iekonomskih reforma početkom 1960-ihorganizirao je Brijunski plenum CK SKJ-a,na kojem su smijenjeni nositelji dog-matskih snaga (A. Ranković). Zbog pri-jeteće gospodarske krize i nezaposlenostipotaknuo je otvaranje granica i slobodukretanja u inozemstvo. Nakon sovjetskeokupacije Čehoslovačke 1968. forsirao jeostvarivanje koncepcije općenarodne obranekoja je ojačala obrambene funkcije fede-ralnih jedinca, a 1970. potaknuo je i temeljitureformu federacije i jačanje državnostirepublika, što je učvršćeno Ustavom iz1974. Na vrhuncu sukoba između liberal-nih i konzervativnih snaga 1971. staje nastranu konzervativnih snaga, potiče sla-manje reformskog pokreta u Hrvatskoj(Hrvatsko proljeće), smjenu liberalnihrukovodstava u Srbiji, Sloveniji i Makedonijite podupire politička suđenja. God. 1974.izabran je za doživotnog predsjednika. Nanjegovu pogrebu nazočni su bili mnogi odnajvažnijih svjetskih državnika te izas-lanstva iz velikog broja zemalja, što jebilo posmrtno priznanje njegovoj politici.

Desetljeće nakon njegove smrti, nesređenipolitički i ekonomski odnosi dovode dopropasti Brozove politike i dezintegracijeJugoslavije, koja je u znatnoj mjeri bilaupravo Titova tvorevina, te izbijanja četi-riju ratova tijekom 1990-ih godina. To jebio i konačni rezultat njegove politike.

Tijekom svoje 35 godina duge vladavineželio je pomiriti neovisnost Jugoslavije,ravnopravnost među njezinim narodima ikomunističku vladavinu. Polazeći od či-njenice da je Kraljevina Jugoslavija propalazbog dominacije najbrojnijeg naroda,pokušao je uravnotežiti odnose međujugoslavenskim narodima federalnim sus-tavom, iz kojega su kasnije nastale noveneovisne države na prostoru bivše Jugoslavije.Zaslužan je zbog priključenja jadranskihotoka, Rijeke i Istre Hrvatskoj. Političkastabilnost zemlje za vrijeme njegove vla-davine bila je osiguravana represivnimdržavnim aparatom, dok je gospodarskirazvitak bio uvjetovan golemom zapad-nom pomoći i kreditima.

Značenje za bačke Hrvate. U novijojje povijesti bačkih Bunjevaca Tito važankao promotor politike koja je, polazeći odnegativnoga međuratnog iskustva bačkihBunjevaca, nakon Drugoga svjetskog ratazaustavila agresivnu ideologiju koja je zacilj imala odvajanje bačkih Bunjevaca odhrvatskoga narodnog korpusa. U tom sesmislu u socijalističkoj Jugoslaviji nijeslužbeno nijekalo niti poticalo hrvatstvoBunjevaca u Bačkoj, što je bilo službenapartijska politika do kraja Titova poli-tičkog sustava. No one snage koje su umeđuratnom razdoblju politiku odnarođi-vanja propagirale i dalje su u različitomobliku bile prisutne u samom sustavu.Primjerice, književnik V. Aleksijević, koji je1940. u Narodnoj odbrani pokušao falsifi-cirati podrijetlo Bunjevaca, bio je u posli-jeratnom razdoblju visoki državni dužnos-nik, a među prva javna obnavljanja ospo-ravanja hrvatstva Bunjevaca pripada knji-ga Albe Kuntića iz 1969., koji je takođerprije rata bio jedan od najgorljivijih zas-tupnika spomenutoga ideološkog pristupa.Ipak, Titova je nacionalna politika spram

66

BROZ

bačkih Bunjevaca imala znatna utjecaja,osobito u prvom razdoblju njegove vla-davine, sve dok anacionalni sustav (nepos-tojanje manjinskih institucija jugoslaven-skih naroda izvan matičnih republika) itzv. tiha asimilacija te politički progoni uVojvodini nakon sloma Hrvatskog proljeća1971. i preseljenje znatnog dijela lokalnebunjevačke elite u Hrvatsku nisu oslabiliosjećaj povezanosti s matičnim narodom.

Za bačke Hrvate, koji su »pretežitoagrarne strukture« (A. Lebl), važne su bilei neke mjere Titove gospodarske politike.U gradovima je socijalistički konceptindustrijalizacije i urbanizacije utjecao nastvaranje bunjevačkog radništva, srednjihslojeva te tehno-menadžerskih struktura, ukojima Bunjevci dotad jedva da su bili zas-tupljeni. Državne su se gospodarske mjererazličito reflektirale na Bunjevce na selu:agrarna je reforma pogodila razmjernomalobrojne krupne i srednje posjednike,ali su zadržavanje sitnih posjeda, kakvanije bilo u socijalističkoj Madžarskoj, libe-ralnija ekonomska politika u posljednjimdesetljećima Titova sustava te svima dos-tupan obrazovni sustav omogućili snažnijeekonomsko pozicioniranje Bunjevaca.

Potkraj 1980-ih, u vrijeme napada naTitov politički sustav, oživljava i službenapolitika odnarođivanja bačkih Bunjevaca,koja je do danas ostala dijelom političkeagende onih snaga koje su komunističkisustav osporavale ne toliko zbognedemokratičnosti koliko zbog navodneisključive usmjerenosti protiv pojedinihjugoslavenskih naroda. Promjene društvenihprilika u tom su razdoblju prouzročile pau-perizaciju radnika i seljaštva, nestanaksrednjeg sloja te u velikoj mjeri smjenji-vanje rukovodećih struktura, što je,usporedno s favoriziranjem drugih dvajunaroda s kojima žive Bunjevci u Bačkoj,dovelo do posvemašnje društvene margi-nalizacije bačkih Hrvata.

Lit.: M. Černelić, Nastojanja da se bačkimBunjevcima ospori pripadnost hrvatskom narodu,Studia ethnologica Croatica, 6, Zagreb, 1994;Hrvatski leksikon, I, Zagreb, 1996.

S. Bačić

BRŠANČEVO (Brašančevo, Bršanac,Brašanac), dijal., regionalni naziv podu-navskih Bunjevaca i Šokaca za Tijelovo,svetkovinu u spomen Isusova ustanovlje-nja euharistije na Posljednjoj večeri. Slavise u četvrtak poslije svetkovine PresvetogTrojstva.

U Somboru i u Baču na taj se dan crkvaposipa svježe pokošenom travom, dok sezidovi crkve ukrašavaju zelenim granama.U Baču majke donose posve malu djecu narukama, a mnogo se djece odijeva u narod-ne nošnje. Na svetkovinu se tradicionalnoodržava procesija, koja je nekad išla kroznaselje, a nakon Drugoga svjetskog ratauglavnom samo po crkvi ili oko nje. Kakoje prije taj dan bio ne samo zapovjedniblagdan nego i »god« (blagdan za koji suse mladi nalazili radi zajedničke zabave),ostala je tradicija da se mladi poslije pod-ne okupljaju na glavnim ulicama i pri-ređuju »kola« i druge zabave po kato-ličkim društvima ili privatno. Za taj sublagdan mlade Bunjevke i Šokice odijeva-le najljepšu odjeću.

Pučki naziv brašančevo susreće se i udrugim hrvatskim krajevima, a vodi podri-jetlo od starocrkvenoslavenskoga brašno uznačenju »jelo«. Brašančevo je poime-ničen pridjev na -evo od deminutivabrašance u značenju »hostija, euharistija«.Drugdje su zabilježeni glagoli brašniti ibrašnovati u značenju »ići na pričest« tenazivi brašančani i brašanski četvrtak.Lit.: P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ilisrpskoga jezika, I, Zagreb 1971; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; Miroljub, Sombor, 2/2001.

A. Stantić i S. Beretić

67

BRŠANČEVO

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturuPokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA1000