SVEUILITE U SPLITUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK PEDAGOGIJA

LIKOVNO NADARENO DIJETESeminarski rad iz kolegija Uvod u metodiku jezino-umjetnikog podruja

Mentor: dr. sc. Dubravka Kuevi, v. pred. Studentice: Ivana Radi i Iva RapiSplit, 22.05.2014.SADRAJ1.UVOD......................................................................................................................................32. RAZRADA2.1. Pojam nadarenosti.............................................................................................................4

2.2. Likovna nadarenost...........................................................................................................6

2.3. Priroda likovnih sposobnosti............................................................................................7

2.4. Razvoj vizualno-spacijalne sposobnosti...........................................................................9

2.5. Razvoj sposobnosti likovnog izraavanja........................................................................9

2.6. Znakovi likovne nadarenosti...........................................................................................10

2.7. Identifikacija likovne nadarenosti..................................................................................11

2.8. Briga za likovnu nadarenost...........................................................................................132.9.Najpovoljniji oblici poticanja darovitih uenika............................................................153. ZAKLJUAK.....................................................................................................................17LITERATURA........................................................................................................................18PRILOZI..................................................................................................................................191. UVODU ovom seminarskom radu, zajedno s kolegicom, analizirat u problem nadarene djece, njihovu identifikaciju od strane roditelja, uitelja i drugih strunjaka, znaajke prema kojima ih moemo prepoznati te okolinu, odnos i probleme na koje nailaze u kolskom i izvankolskom okruju. Radu emo pristupiti usporedbom literature koja e nam pomoi pri boljem upoznavanju s problemom. Svi autori su strunjaci na svojem podruju i usporedbom njihova poimanja pojma nadarenosti te ostalih znaajki koje obiljeavaju ivot takve djece produbit emo vlastito znanje o istomu. Individualne razlike meu djecom oituju se i u razlikama njihova likovnog izraavanja. Darovitu djecu za likovnu aktivnost treba posebno pratiti i poticati. (Herceg, Ronevi, Karlavaris, 2010: 242) Mnoge zemlje kako bi potaknule opi razvoj potiu darovitost. Ona je individualna znaajka svakog pojedinca i njezino postojanje ne moe se nametnuti. Darovite se veinom opisuje kao: djecu koja imaju vei kognitivni potencijal, razvijenu sposobnost brzog razumijevanja kompleksnih ideja i pojmova, ue bre i s veom dubinom od svojih vrnjaka, pokazuju veliku znatielju i zanimanje za odreeno podruje, pokazuju kreativnost, domiljatost i sposobnost produkcije mnogobrojnih ideja te sposobnost promatranja stvari na razliite naine.(Herceg, Ronevi, Karlavaris, 2010: 242) Pojam darovitosti moe se odnositi na likovne sposobnosti, ali i na pojedina podruja kao to su kiparstvo, slikarstvo, crtanje itd. Talentiranu djecu potrebno je posebno poticati i pratiti. Ukoliko od strane starijih nemaju podrku i razumijevanje koje im je potrebno, talent je mogue ak i u potpunosti izgubiti. Razvijanje darovitosti ne moe biti u funkciji bilo koje ideje ili programa izvan samog djeteta, a njegov razvoj ne smije proturjeiti prirodnoj i normalnoj socijalnoj komunikaciji. (Herceg, Ronevi, Karlavaris, 2010: 242) Rad s darovitom djecom najee zapoinje utvrivanjem darovitosti, to se vri prema odreenim opim kriterijima i instrumentima mjerenja. Darovita se djeca odlikuju izrazitom voljom, eljom za likovnim izraavanjem i esto neobinim i originalnim likovnim rjeenjima koja su svojstvena samo toj djeci. (Herceg, Ronevi, Karlavaris, 2010: 242) Nakon ovoga slijedi dugoroni program djelovanja na razvoj darovitih, taj program je individualiziran tj. posebno prilagoen svakom djetetu. Darovitoj je djeci potrebno je pruiti primjerene poticaje i druge odgovarajue uvjete za napredovanje. Cilj likovne umjetnosti je omoguiti darovitoj djeci razvoj i ostvarivanje njihova potencijala, uz uvaavanje njihovih socio-emocionalnih potreba. (Herceg, Ronevi, Karlavaris, 2010: 243) Napisala Iva Rapi.2. RAZRADA

2.1. Pojam nadarenosti

Ne postoji jedan odgovor na pitanje to nadarenost zapravo jest. No meu strunjacima je ukorijenjeno miljenje kako je nadarenost potencijal, mogunost ili obeanje neke budue produkcije tj. stvaralatva. Ono to je zajedniko nadarenom djetetu i odraslom stvaraocu jest neobinost, izuzetnost. Nadareno dijete razlikuje se od svojih vrnjaka po izuzetnosti svojih mogunosti (uenja, miljenja, reagiranja); odrasli stvaralac razlikuje se od ostalih odraslih po izuzetnosti svojih misaonih i umjetnikih rezultata. (udina-Obradovi, 1990: 7) Mnogi podaci iz kojih zakljuujemo o samoj nadarenosti proizlaze iz raznih psiholokih istraivanja osobina nadarenih pojedinaca, karakteristika stvaralakog procesa i istraivanja procesa nadarenog ponaanja. Prva su istraivanja nadarenosti bila povezana s istraivanjem osobina natprosjeno inteligentnih pojedinaca. U osnovi raznih shvaanja nadarenosti i raziitih njenih definicija je pokuaj da se odredi i pronae onaj '''tajni sastojak'' onaj arobni katalizator zbog kojeg se razlikuje dobro obrazovan inovnik od stvaraoca novih ideja, tehniki savreno vjet obrtnik od umjetnika s novim vidicima, marljiv sakuplja podataka od konstruktora njihove jo neviene smislene cjeline. Ovo traganje za ''tajnim sastojkom'' dovelo je do shvaanja nadarenosti kao ope intelektualne sposobnosti, ope kreativne sposobnosti, kao produktivno-kreativne sposobnosti, kao specifine sposobnosti, kao sposobnosti upotrebe misaonih procesa, te kao podruno-specifine inteligencije i kreativnosti.(udina-Obradovi, 1990: 9) Najstarije shvaanje nadarenosti jest kako je ona visoka opa intelektualna sposobnost. Takva se nadarenost mjerila testovima inteligencije. Drugo shvaanje nadarenosti jest da je ona opa sposobnost divergentnog miljenja. Prema ovom shvaanju nadaren je onaj pojedinac koji pokazuje najveu produkciju novih ideja, te on ima najveu mogunost da se razvije u produktivnog stvaraoca. Tree shvaanje pojma nadarenosti jest kao visoka opa ili specifina sposobnost. Ovim se ponajprije eljelo upozoriti na vanost specifinih nadarenosti, njihovog pronalaska, te njegovanja u procesu kolovanja. etvrto shvaanje nadarenosti jest kao produktivno kreativne sposobnosti. Nadarenost je svojevrstan skup osobina (sposobnosti, motivacije i kreativnosti) koji omoguuje pojedincu da postie izrazito natprosjene rezultate u nekoj domeni ljudske djelatnosti, a taj se produkt moe prepoznati kao nov i originalan doprinos u toj oblasti. (prema Koren, 1987) Peto shvaanje nadarenosti jest kao kvalitetne upotrebe misaonih procesa. Pozornost je u najveoj mjeri usmjerena na planiranje, odluivanje i kontroliranje posljedica te kvalitetniju metakogniciju tj. spoznaju vlastita procesa spoznavanja. Posljednje esto shvaanje nadarenosti jest kao visoke podruno-specifine sposobnosti. Podruno-specifino shvaanje nudi najsuvremeniji pristup odgoju nadarenosti, jer ono u sebi sadri sve novije spoznaje o psiholokim karakteristikama nadarenih i procesu njihova nastanka. (udina-Obradovi, 1990: 16) Kako sam u poetku naznaila, pojam nadarenosti vrlo je teko jednoznano definirati, pa se tako uz njega veu i razliiti pojavni oblici koji su ponekad sinonimi, ali s druge strane i zastarjeli termini koji su izgubili znaenje:

a) Nadareno dijete: ovo dijete u svojemu ponaanju pokazuje potencijal da se razvije u kreativnog stvaraoca. Znakovi su mnogobrojni i pokazuju se vrlo rano, oni nam uglavnom ukazuju na prisutnost visokih intelektualnih sposobnosti ili specifinih sposobnosti kao to su one muzike, likovne, psihomotorne ili socijalne. Razdoblje u primjeivanju znakova nadarenosti pa do njezina manifestiranja u produktivno-kreativnom obliku je 10-15 godina intenzivnog treninga ili odgojno-obrazovnog procesa.

b) udo od djeteta: ovo je poseban sluaj nadarenog djeteta. Ono zbog nasljednih faktora ili utjecaja okoline u vrlo ranoj dobi pokazuje visoke rezultate produktivno-kreativnog stvaralatva tj. nadarenosti. te su rezultati usporedivi s onima odraslog stvaraoca.

c) Idioti-mudraci: kod njih se pokazuje velika razvijenost jedne vrlo uske sposobnosti, dok su im ostale sposobnosti najee loe razvijene. Smatra se kako su ovakvi pojedinci dokaz da u mozgu postoje specijalizirana neuroloka podruja koja su odgovorna za odreenu vrstu sposobnosti.

d) Genij: to je pojam koji ima dva znaenja, a oba su povezana s vrlo visokim stupnjem sposobnosti. Unutar psihometrijske definicije ovaj pojam odnosi se na one pojedince koji imaju testovima izmjeren kvocjent inteligencije vii od 160. Drugo znaenje pojma odnosi se na osobu koja tijekom duljeg ivotnog razdoblja stvara velik korpus djela koja imaju znaajan i dugotrajan utjecaj na ljudsku misao i situaciju. Ovo shvaanje je u skladu s produktivno-kreativnom definicijom nadarenosti.

e) Talent: ovo je pojam koji unutar definicije nadarenosti ima vrlo neodreenu upotrebu. Jedno znaenje odnosilo se na ono to danas nazivamo manifestirana nadarenost, za razliku od potencijalne nadarenosti koja se oznaavala samo pojmom nadarenosti. Novije shvaanje talenta u vezi je sa viestrukom definicijom nadarenosti. Visoke intelektualne sposobnosti predstavljaju osnovu ope nadarenosti, a sposobnosti koje osiguravaju visoko postignue u specifinim podrujima (umjetnikom, sportskom, socijalnom) predstavljaju specifinu nadarenost ili talent.

Kao to moemo uoiti iz ranije iznesenih tvrdnji danas se u svijetu, ali i kod nas vode mnoga istraivanja nadarenosti. Neki se istraivai osvru na vrijeme pojave nadarenosti, neki na predvianje budueg ili karakteristike sadanjeg ponaanja djeteta, neki na vrstu ponaanja, neki na rano javljanje, neki na produktivnost i doprinos ovjeanstvu, a neki pak govore o njoj kao o lakoi postizanja rezultata. Shvaanje nadarenosti kao visoke podruno-specifine sposobnosti danas predstavlja najsuvremeniji pristupu problematici nadarenosti, jer sadri u sebi sve novije spoznaje o psiholokim karakteristikama nadarenih pojedinaca i procesu njihova nastanka. (Kuevi, 2005: 291)

U literaturi se obino navode etiri grupe podruno-specifinih nadarenosti, od kojih je svaka rezultat kombinacije specifinih sposobnosti, kreativnosti i motivacije, pri emu se govori o spoznajnom, psihosovijalnom, psihomotorikom i podruju umjetnikog izraavanja, koje se odnosi na perceptivno-spacijalne, jezine i glazbene sposobnosti, a obuhvaa i talent za likovnu i glazbenu umjetnost, arhitekturu, literaturu i glumu. (Kuevi, 2005: 292) Vidi sl. 1.Napisala Ivana Radi.

2.2. Likovna nadarenost Znanstveni interes za likovnu nadarenost pobudio se ve prije pedeset godina, no ni danas se o njemu ne zna puno. Upravo zbog toga programi za razvijanje likovne nadarenosti su malobrojni. Zbog toga stvorila su se shvaanja-mitovi koji onemoguuju razvoj ovog podruja brige za nadarene, a neka su prisutna i u naoj sredini:

1) Likovno nadareni pojedinci ne trebaju posebno likovno obrazovanje

Shvaanje da likovno nadarena djeca ne trebaju posebnu poduku iz likovnog sadraja, da e se talent razvijati i poboljavati i spontanim sazrijevanjem naputeno je kad se, kao i u podruju ope nadarenosti, upoznala priroda likovnog talenta. Danas je openito prihvaeno stajalite da je likovno talentiranima potrebna likovna poduka, te da je vano da se ona zapone to ranije.(udina-Obradovi 1990: 122)2) Identifikacija likovno nadarenih je jednostavna, jer je njihov talent vrlo uoljiv, vidi sl. 2.Ovo se shvaanje takoer pokazalo kao netono. esto se deava da nastavnici ne zapaaju djeju likovnu nadarenost, a razlozi su sljedei:

a) dijete pokazuje nadarenost iskljuivo izvan kole

b) dijete prikriva nadarenost kako ne bi bilo drugaije

c) djetetova likovna aktivnost nije u skladu s oekivanjima i zahtjevima nastavnika, pa moe doi do meusobnog otvorenog neslaganja

3) Sva djeca su likovno nadarena

Iz promatranja djeje spontane likovne aktivnosti proizlazi uvjerenje da e se prirodni talent svakog djeteta razviti ako ima dovoljno slobode, vremena i raznolikog materijala za istraivanje. Novija istraivanja nadarenosti opovrgavaju takvo miljenje koje je tetno jer koi razvijanje programa koji bi bili primjereni likovno nadarenoj djeci.

4) Samo je iznimno mali broj djece stvarno likovno nadaren

Suprotno shvaanje onom prethodnom takoer je pogreno. Ono je jednako opasno jer dovodi do potpunog odbacivanja brige za likovno nadarenu djecu kao zadatka redovne kole.

5) Umjetnici su socijalno izolirani, neprilagoeni i u sukobu s okolinom

Negativni stereotip umjetnika dovodi do straha od specifinog odgoja koji bi dijete unesreio. Na razvoj talenta ponekad se gleda kao na nesreu koju je bolje izbjei ako je mogue. Ovaj su mit opovrgla mnoga istraivanja koja su pokazala da je suprotno od toga i meu likovno nadarenima, kao i openito nadarenima, vea proporcija pojedinaca koji su socijalno vrlo dobro prilagoeni.6) Za likovnu nadarenost i aktivnost nije potrebna visoka opa inteligencija

Ovaj su mit najvjerojatnije nehotice stvorili sami istraivai likovne nadarenosti koji su u nastojanju da odrede njezinu prirodu istraivali njezinu nezavisnost od ope inteligencije. Iako sva inteligentna djeca nemaju likovni talent, sva naroito likovno inteligentna djeca su iznadprosjeno inteligentna. U likovnoj nadarenosti sudjeluje visok stupanj neverbalne komponente ope nadarenosti, a to je spacijalno-perceptivna inteligencija(udina-Obradovi, 1990: 123) Sva djeca posjeduju sposobnost za likovno izraavanje koje svakako treba poticati, njegovati i razvijati, ali likovno nadarenoj djeci bez obzira koliko takve djece ima (zato bi zanemarili i samo jedno likovno talentirano dijete), treba pruiti mogunost edukacije kroz programe koji odgovaraju njihovim sposobnostima i to unutar kolskih barem izvannastavnih aktivnosti. (Kuevi, 2005: 293)Napisala Iva Rapi.

2.3. Priroda likovnih sposobnostiAko istraujemo prirodu likovnih sposobnosti potrebno je navesti kako je vrijednost likovnog djela, tj. proizvoda likovno nadarenog pojedinca vrlo teko odrediti, zato to se ona za razliku od npr. ope nadarenosti ne moe izmjeriti nekim jasno opipljivim i mjerljivim nainom poput rjeavanja nekog zadatka. No pokuaji da se analizira ova vrsta sposobnosti zapoeli su jo 1939. godine kada je psiholog Norman Maier primijenio ono to se danas shvaa kao stvaralaki skup karakteristika, te se u njegovu opisu komponenti likovne nadarenosti mogu nai sva tri elementa: sposobnost, motivacija i kreativnost. Prema njegovu miljenju prvobitni faktori koji sainjavaju likovno stvaralatvo su:a) Sposobnosti: perceptivna lakoa, vizualna memorija, vidi sl. 3., runa vjetina te estetska inteligencija

Meu mnogobrojnim karakteristikama likovno nadarenog pojedinca najvanije je istaknuti spacijalno-vizualnu sposobnost. Koja je izraena u vizualnoj diskriminaciji (zapaanje detalja, finesa, nijansi, ona se poboljava iskustvom); vizualnoj memoriji (zadravanje slike s tono reproduciranim detaljima u svijesti, te spremnost da se ista oivi i upotijebi u miljenju ili dosjeanju, takoer se poboljava vjebom, iskustvom ili svjesnom upotrebom); runoj spretnosti (usklaenost ruke i oka). Kombinacija ovih triju sposobnosti ini sposobnost vizualnog miljenja. Spacijalna sposobnost je karakteristika koja moe, ali i ne mora biti povezana sa vizualnom sposobnou, predstavlja mogunost rada u tri dimenzije.b) Motivacija: perzistencija

Od motivacijskih karakteristika koje nalazimo kod likovno nadarenih pojedinaca moemo nai one koje nalazimo i kod ope nadarenih pojedinaca. To su npr. visok stupanj motivacije i interesa, naroito izraena samoinicijativnost i nezavisna, samostalna usmjerenost na zadatak, koncentrirana panja kroz duge periode rada.

c) Kreativnost: kreativna imaginacija

Likovna kreativnost ono je to ovom skupu sposobnosti spacijalnim i crtakim daje obiljeje novoga, osobnog i originalnog. Oituje se u sloenosti vizualno ispriane prie, fluentnosti ideja, upotrebi prolih vizualnih iskustava u novim cjelinama. Osnovne karakteristike likovne kreativnosti jesu: 1. velika nezavisnost u upotrebi ivih, bogatih impresija, informacija, pojmova; 2. manipuliranje vizualnim predodbama da bi se izrazile misli i ideje; 3. sklonost organiziranju. (udina-Obradovi 1990: 124).Svi faktori zajedno sainjavaju likovnu kreativnu sposobnost. Za razliku od ostalih vrsta nadarenosti kod one likovne postoji jo jedan faktor koji je potreban za likovno-umjetniku aktivnost. Njega je od svih karakteristika likovno nadarenog pojedinca najtee definirati, mjeriti, direktno prouavati. To je ono to karakterizira stvaraoca dajui njegovim djelima jedno specifino obiljeje njegov vlastiti simboliki sistem koji mu omoguuje da vizualnim sredstvima izrazi misli i ideje koje nisu puki opis, zapis ili fotografija okoline i zbivanja. Neki smatraju da je taj faktor mogue definirati kao sposobnost estetskog procjenjivanja (mogunost da se prepozna, osjeti estetska kvaliteta), drugi to svode na sposobnost za organizaciju i kompoziciju sadraja. Prema Rudolfu Arnheimu u likovnoj kreaciji dogaa se neprestano borba izmeu ideje i slike: ideja mora nestati iz slike. To je podvig opaanja prekrasnih boja i oblika a ne fizikog objekta kao to je npr. stolica koja je produkt obine svakodnevne svijesti. Tu sposobnost ovladavanja moemo nazvati ovladavanjem likovnim jezikom. (Kuevi, 2005: 293)Napisala Ivana Radi.

2.4. Razvoj vizualno-spacijalne sposobnostiPiaget razvoj ove sposobnosti promatra kroz razvoj kognitivnih sposobnosti. Do senzomotornog razumijevanja prostora dolazi u prve dvije godine ivota i iz toga proizlaze dva elementa: sposobnost da se nae put u okolini i razumijevanje putanje predmeta. Na kraju te faze prelazi se u predodbeno miljenje. U adolescenciji dijete postaje sposobno da shvati ideju apstraktnoga prostora. Likovno odgajanje tj. bogaenje djejeg iskustva koje razvija likovni osjeaj opisao je Saroyan kroz djeje vienje i uenje svijetu:I tako dok je otac spremao jelo, ja sam oprao kamenje i koljke i komad drveta i sve sam paljivo promatrao, okreui sve to da bih mogao vidjeti sve sa svih strana, a mnogo sam toga vidio. Vidio sam ono to ne bih vidio da nisam paljivo promatrao. Vidio sam da i najmanja stvar na svijetu znai mnogo vie nego to se ini. Bio je tu jedan kameni velik otprilike kao pola oraha: bio je crn s nekoliko crvenih pjega, a jedna savreno bijela crta odvajala je jedan dio kamena od drugoga, gotovo kao da je kameni neka vrsta svijeta, a bijela linija dijeli zemlju od vode. Promatrajui kamen mogao sam misliti o mnogim stvarima, i bio sam sretan to sam mogao sagledati neto toliko jasno, da vidim kako je jedna toliko malena stvar tako velika, gotovo isto velika kao bio to drugo i na bilo kojem drugom mjestu. (Saroyan 1979: 74)Napisala Iva Rapi.

2.5. Razvoj sposobnosti likovnog izraavanja

Razvoj izraajnih sposobnosti u vezi je s kognitivnim stupnjem razvoja djeteta i ima neke svoje pravilnosti. Takoer mogue ga je staviti u korelaciju sa opim intelektualnim razvojem i razvojem likovne ekspresije:Djeji je crte, u svakoj dobi, odraz djetetova kognitivnog razvoja. Piagetovim stadijima kognitivnog razvoja mogli bismo postulirati odgovarajue faze djejeg crtea.

1) Senzomotorika faza faza aranja (0. do 2. godine)

Djeca olovku dre vrsto meu prstima, crtei su nainjeni jednostavnim i krutim pokretima bez cilja koji je unaprijed odreen.

2) Predoperativna faza faza likovne reprezentacije (2. do 6. godine)

a) sluajna reprezentacija

Dogaa se pomak s motorike na simboliku. Dijete ponovno zapoinje crtati bez jasne zamisli no prve crte prema slinosti dobivaju za dijete odreeno znaenje. Dijete u ovoj fazi ne proizvodi vjernu repliku onoga to vidi, nego crta svoje iskustvo s objektima.b) namjerna reprezentacija

Izmeu etvrte i pete godine javlja se pojmovno miljenje, te su tada tehnike crtake sposobnosti djeteta puno vee. Crtei postaju sve vie podreeni ideji djeteta.3) Faza konkretnih operacija vizualni realizam (7. do 11. godine)U ovoj fazi dolazi do razdvajanja kognitivnog i vizualnog razvoja. Dijete naputa intuitivno steene pojmove. Takoer u ovoj fazi nestaju spontani djeji crtei, te dijete rjeavanju likovnih problema prilazi intelektualno-perceptivnim pristupom.Napisala Ivana Radi.

2.6. Znakovi likovne nadarenosti

Provedene su razliite analize likovne sposobnosti, te su one rezultirale uporinim tokama putem kojih je mogue prepoznavanje i identifikacija likovnog talenta. To su najee opisi vanjski vidljivoga ponaanja djeteta koje ga razlikuje od onih koji nisu likovno nadareni. Vrlo iscrpnu listu dao je Chetelat (1981):

1. pokazuju vei raspon u izboru tema

2. imaju vei likovni rjenik

3. likovno su razvijena daleko vie od svojih vrnjaka

4. imaju neobino razvijenu matu

5. sposobnija su da prikau pokret na slici

6. nadmauju prosjenu djecu u svjesnom pokuaju grupiranja objekata i ljudi

7. sposobnija su da postignu suptilnosti u upotrebi boje, kontrasta8. svjesna su mogunosti i ogranienja pojedinih likovnih medija

9. spremna su da istrauju nove materijale za likovno izraavanje

10. sposobnija su i spremnija da proire interes za nove, izazovne teme i sadraje

11. totalna percepcija im je vie vizualno orijentirana i zapaanje preciznije

12. sposobnija su za efikasnu interakciju izmeu vizualne opservacije i vizualne memorije

13. suprotno od prosjenog djeteta koje voli osamljenu likovnu aktivnost ona trae objanjenja i pouavanje

14. osjetljivija su na neobine predmete, oblike i teme i na njih vie utjee neobian pristup umjetnika

15. pokazuju naroit razvoj u nekoliko pravaca: sposobnost u stvaranju oblika, grupiranja, prikaza pokreta i upotrebe boje

16. pokazuju vei interes za estetske kvalitete umjetnikog djela kao to su kompozicija, boja i tehnika (prema Chetelat 1981: 155)

Napisala Iva Rapi.

2.7. Identifikacija likovne nadarenostiIdentifikacija likovne nadarenosti provodi se na osnovi likovnih produkata samoga djeteta i njegovih osobnih karakteristika, vidi sl. 4. Najei oblici identifikacije jesu:

a) nastavnikovo opaanje

b) liste za identifikaciju

c) procjena radova

d) miljenja afirmiranih umjetnika(udina-Obradovi 1990: 130) Opaanja koja biljee nastavnici i odgajatelji sistematiziraju se pomou liste za identifikaciju. To su popisi konkretnih oblika djetetova ponaanja. Ovakve liste su gotovo u cijelosti primjenjive na djecu kolske, ali i predkolske dobi.U suvremenoj praksi bismo mogli kvalificirati dvije vrste metoda:metode procjenjivanja i metode testiranja. Osnovna karakteristika svih metoda procjenjivanja je da se pomou njih izravno utvruju odreene osobine i da je pri tom instrument tog odreivanja ovjek. Prema tome procjene su uvijek subjektivne, a s time i podlone poznatim subjektivnim pogrekama. Razlikujemo dva oblika procjena: procjenjivanje razvijenosti odgovarajuih osobina opaanika (sposobnosti, crte linosti, interesi, motivacija i sl.) i procjenjivanje duhovnih i materijalnih proizvoda opaanika (znanstveni rad, tehniki patent, pjesma, slika, glazbena interpetacija, glumako ostvarenje i sl.) Najei procjenjivai su uitelji, roditelji, voditelji klubova i drutava, rjee vrnjaci i poznanici, a ponekad se koristi i samoprocjenjivanje. Osnovna karakterisitika svih metoda testiranja je uporaba standardiziranih mjernih instrumenata, s poznatim metrijskim osobinama, koje mogu primjenjivati za to osposobljeni strunjaci. Instrumenti su badareni, tj. posjeduju norme koje omoguuju da nekog pojedinca na temelju individualnog rezutata smjestimo na odreeno mjesto kontinuuma neke mjerne ljestvice (obino skale s postocima), pa tako znamo kolika je proporcija njegove populacije iznad odnosno ispod njega po rezultatima dobivenim tim dijagnostikim sredstvom. (Koren, 1993: 402) Mnogi su se autori u svojim radovima osvrtali na metodologiju identifikacije. Tako u nekima od njih nailazimo na pojam pseudonadarenosti. Neka ivahna i govorljiva djeca poticana od strane preambicioznih roditelja mogu dati krivi dojam o vlastitoj nadarenosti, za razliku od npr. tihe i povuene, ali nadarene djece. U neka od sloenih pitanja koja se bave ovakvim i slinim problemima spada i pitanje nominacije tj. imenovanja, procjenjivanja nadarenih od strane subjekata poput roditelja ili uitelja. Teorijski gledano uitelji imaju odreeno uporite s kojega bi mogli procjenjivati nadarenost. Oni djecu promatraju u razliitim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima, te takoer imaju mogunost usporeivanja rezultata djece iste ili sline dobi. Oni takoer posjeduju psiholoko-pedagoku naobrazbu. Uz sve ove podatke dolazimo do paradoksa, mnogo je podataka o slaboj valjanosti njihovih procjena. Za ovu proturjenost postoje dva razloga. Prvi razlog je kriterij evaluacije uiteljskih procjena. Najee su se te procjene usporeivale s rezultatom testa, gdje je test a priori uzet kao valjan dijagnostiko-prognostiki instrument, pa je oito da je ovdje rije o circulus vitiosus dokazu. Zapravo jedino bi odgovarajue follow up studije mogle evaluirati stvarnu vrijednost nominacije uitelja. Drugi razlog je to se uitelj tretira kao gotov instrument. Veina uitelja i ostalog kolskog osoblja nije pripremljena da tono identificira djecu koja nemaju visoka postignua i da im zadovolji njihove specifine potrebe.( Koren, 1993: 402) Takoer znaajnu ulogu u nominaciji imaju i roditelji. Njihova je prednost jer mogu opaati ponaanje djeteta u razliitim situacijama, a nedostaci u subjektivnim procjenama pri usporedbi vlastitog djeteta s vrnjacima, te pomanjkanju metodike osposobljenosti. Bez obzira na sve postoje razliite mogunosti strune pomoi roditeljima u identifikaciji vlastita djeteta. Dijagnostike metode nadarenih znatno evaluiraju. Vjerojatno je da e daljnja istraivanja dijagnostiko-prognostikih procedura u identifikaciji nadarenih biti usmjerena na odnos rezultata interakcije kognitivnih i nekognitivnih obiljeja nadarenih pojedinaca i njihove socio-kulturne okoline. Svaki strunjak koji provodi identifikaciju nadarenih pojedinaca, to radi s pretpostavkom da e ona donijeti pozitivne posljedice za nadareno dijete, no moramo upozoriti i na one negativne, vidi sl. 5. i sl. 6. Negativne se posljedice u najveoj mjeri odnose na neodgovarajuu psiholoku pripremu pojedinca za identifikaciju, takoer i ostalih osoba koje su s njim u bliskom kontaktu kao npr. lanovi obitelji, suuenici, uitelji. Negativne se posljedice mogu znatno ublaiti nekim preventivnim postupcima, jedan od takvih je priprema okoline, povoljne drutvene klime. Takoer za nadarenoga pojedinca negativne posljedice mogu imati i nazivi kojima e ga se u budunosti oslovljavati poput nadaren, talentiran, visoko-natprosjean. Zato je vrlo vano provesti temeljite organizacijske mjere koje e sprijeiti brojne negativne posljedice. Kada uitelj identificira likovno nadareno dijete bilo bi najbolje da ga usmjeri na likovnu grupu koja u koli djeluje kao oblik izvannastavne aktivnosti, a za koju bi bilo najbolje da ju vodi profesor likovne kulture koji predaje u viim razredima osnovne kole. Unutar rada likovne grupe voditelj aktivnosti trebao bi nadarenoj djeci bogatiti vizualno i likovno iskustvo proirivanjem osnova steenih znanja uz permanentno razvijanje motivacije i uz diskusiju o likovnim problemima. (...) Nadarenoj djeci kao poticaj mogle bi se organizirati i izlobe barem unutar kole kako bi razvili vlastitu produkciju, a takoer bi bilo poeljno da nadarena djeca ee posjeuju izlobe u galerijama i muzejima te da, ako je to mogue, ostvare kontakte s produktivnim likovnim umjetnicima. (Kuevi, 2005: 295) Napisala Ivana Radi.

2.8. Briga za likovnu nadarenost

Najvaniji vanjski faktor u razvoju umjetnika je nastavnik ili mentor. Umjetnik koji moe osigurati klimu za razvoj komunikacije, identifikacije, stjecanje tehnika i skoka u simboliko. Drugi vaan faktor je rana identifikacija. Smatra se kako e razvojni utjecaji biti najefikasniji ako se s radom zapone u ranoj osnovnokolskoj dobi.Principi rada s nadarenom djecom

Osnovni ciljevi programa:

1. razviti potpunije razumijevanje umjetnosti i umjetnikove produkcije

2. razviti djeju nezavisnost u upotrebi vizualnog iskustva

3. izazivati nadarene za vee zalaganje

4. pruiti podrku i oslonac u aktivnosti koja je usamljenii zadatak

5. razviti ravnoteu izmeu samopouzdanja u vjetinama koje su ve usvojene i spremnosti da se preuzme rizik u osvajanju nepoznatoga

6. osigurati prelaenje iz oitog, pojavnog iskustva u jezik simbola(udina-Obradovi 1990: 131)Navedeni ciljevi programa ostvaruju se obogaivanjem vizualnoga i likovnog iskustva, razvijanjem motivacije, pritiskom na produkciju, proirivanjem likovne baze znanja.

Postoje razliiti oblici rada s nadarenom djecom:a) Studenti - mentori

u ovom organizacijskom obliku studenti raznih podruja likovne umjetnosti rade s jednim nadarenim djetetom. To im donosi obostranu korist. Prije poetka rada s djetetom studenti zavre teaj putem kojega se upoznaju o principima rada s nadarenima. Zajedniki s djetetom planiraju aktivnosti i daljnji rad.b) Umjetnici uitelji

Umjetnici su najbolji modeli umjetnikog stvaraoca, no moraju dobro poznavati ciljeve programa za nadarene. U trajnom druenju s odraslim umjetnikom ostvaruje se najbolja transformacija iz likovno talentiranog djeteta u likovnoga stvaraoca.

Osnovna naela rada s darovitima proizlaze iz njihovih znaajki i potreba darovitih kao i spoznaja o najpovoljnijim oblicima rada koji e rezultirati daljnjim razvojem darovitosti. Navest u est temeljnih:1) Naelo podrune specifinosti

Bitno je produbljivati znanje pojedinca unutar specifinog podruja kako bi se razvijala njegova kreativnost i produktivnost.

2) Suradnja obitelji, kole, strunog tima i drutvene zajednice

3)Osiguravanje programa uenja za darovite uenike4) Djelatno znanje i elastina osnova znanja

Oni se stjeu odgovarajuim programima za darovite, te omoguavanjem iskustava u primjeni znanja i kreativnom rjeavanju problema. Znanje mora biti na razini spremnosti za djelatnu upotrebu.

5) Osiguravanje potrebnog emotivno-motivacijskog sklopa

Tu svrstavamo osjeaj sigurnosti i pripadnosti od strane okoline, razvoj usmjerenosti na uenje i razvijanje vlastitih sposobnosti i vjetina, razvijanje odnosa prema tekoama i neuspjesima u radu.

6) U okviru sustavne kolske brige za darovite mora se misliti na najpovoljniji razvoj svakog djeteta, te razvoj prirodne darovitosti.Oblici poticanja darovitih u sustavu odgoja i obrazovanja

Mogue oblike podrke u kolskom sustavu svrstavamo u tri usklaene kategorije:

IzdvajanjePosebne kole (glazbene, likovne, baletne) posebni razredi, okupljanje prema sposobnostima, predmetima, ljetne kole, subotnje kole, programi socijalizacije i sl.Akceleracija/ubrzanjeRaniji prelazak u kolu, preskakivanje razreda, bezrazredno napredovanje, raniji upis u fakultet i sl.

ObogaivanjeRazlikovnost nastavnog sadraja, prilagoeni programi za samoobrazovanje, izborni programi, dodatni rad, otvaranje mogunosti usporednoga kolovanja, klubovi, drutva, seminari, sudjelovanje na izlobama, smotrama, susretima.(Miharija, Vrgo, udina- Obradovi, 1992: 185) U navedenim djelatnostima ueniku se omoguava da razvija svoje sposobnosti u skladu sa svojim mogunostima. Jedan od najboljih oblika poticanja darovitih je slojeviti program obogaivanja. Ovakav program sadri nekoliko dionica koje se odvijaju usporedno, a dijete prelazi iz jedne dionice u drugu.

Dionica 1. Sadri ope eksplorativne djelatnosti u kojima sudjeluju sva djeca upoznajui se sa irokim rasponom razliitih sadraja i podruja interesa.(Djelatnost tipa I.) Za tu se dionicu pripremaju kutii interesa u kojima djeca mogu doi u doticaj sa slikovnicama, knjigama i audiovizualnim materijalom iz razliitih sadraja, a takoer mogu stupiti u radnu meudjelatnost s ljudima iz razliitih zanimanja, razliitih osobina i sl.Dionica 2. U njoj se poinje voditi blago odabiranje darovitih, bolje reeno samoodabiranje. Djeca koja pokazuju sposobnosti, kreativnost, a prije svega motivaciju izraenu kroz interes i ustrajnost u bavljenju odreenim sadrajem, izdvajaju se povremeno u zasebne skupine. (djelatnost tipa II.) Druga se djeca zadravaju u djelatnostima tipa I. Dok se i u njih ne uoi jedna od navedenih znaajki pa se nakon toga i oni premjetaju u djelatnosti tipa II.

Dionica 3. Tijekom sustavnoga bavljenja djelatnostima tipa I. I tipa II. (u povremeno izdvojenim skupinama) promatra se ponaanje i mogunost djece na osnovi ega se pojedina djeca odvajaju za rad u djelatnostima tipa III. To su djelatnosti koje obuhvaaju samostalan rad na rjeavanju nekog problema iz bio kojeg podruja. Uenik mora biti sposoban da manje-vie zamijeti problem, planira nain dolaenja do odgovora, skuplja podatke i izrazi rezultate svojeg odgovaranja na postavljeni problem. Pritom se oslanja na naueno u djelatnostima I. I II. Rezultat djelatnosti III. Mora biti u gotovom proizvodu. Uitelj ima ulogu savjetnika.( Miharija, Vrgo, udina-Obradovi, 1992: 185)Napisala Iva Rapi.2.9.Najpovoljniji oblici poticanja darovitih uenikaOblike poticanja rasporedit emo kroz tri osnovna razdoblja ivota djeteta, predkolsku, kolsku i adolescentsku dob.a) Predkolska dob

U ovoj su dobi najprimjereniji programi obogaivanja i povremenog izdvajanja.

b) kolska dob

U ovoj se dobi koristi rad u skupinama, oblikovanje samostalnih rjeenja. Najprikladniji je program slojevitog obogaivanja.

c) Adolescentska dob

Najbolji programi adolescentu moraju omoguiti ire izvore za stjecanje znanja, stalni doticaj sa savjetnikom, povremeno svrstavanje u skupinu darovitih vrnjaka radi emocionalne podrke i razmjene iskustava i zamisli.

Preduvjeti razvoja darovitosti u sustavu odgoja i obrazovanja su ustrojstvo kole, sustav nastave, praenje, profesionalno usmjeravanje i materijalna podrka. Ustrojstvo kole mora osigurati ivotno i radno okruje koje e biti poticajno i motivirajue za rad, stvaranje i daljnji razvitak darovitosti. Odgoj i obrazovanje darovitih mogue je u redovnoj nastavi, s mentorom, u skupinama te u izvannastavnim i izvankolskim aktivnostima. Osobitu vanost ima mehanizam praenja svakog darovitog pojedinca. Klasini oblik praenja je putem dosjea, no u suvremenom drutvu zamijenila ju je kompjuterska tehika. Zadaa profesionalnog usmjeravanja je da osposobi pojedinca da donese ispravnu odluku glede izbora zanimanja i usmjeri ih ka najboljim mogunostima vlstita profesionalna razvoja. Materijalna je podrka nezaobilazan preduvjet za razvoj darovitih. Ona osigurava sredstva za opremu vrtia, kola i drugih ustanova. Osigurava stipendije za uenike te broj djelatnika koji e raditi s darovitim pojedincima.Napisala Ivana Radi.

3. ZAKLJUAKSposobnost, motivacija i kreativnost zajedno ine likovno umjetniku sposobnost. Za likovno nadarenog pojedinca najvanija je vizualno-spacijalna. Posebna kvaliteta likovne nadarenosti zapoinje minucioznim opservacijama okoline, a produkcija ovisi o iznadprosjeno razvijenoj motorici, no ni to nije dovoljno. Vrlo je vano napomenuti i posljednji faktor sposobnost estetskog procjenjivanja. Znaajnu ulogu u radu s nadarenom djecom ima okolina, koju poglavito ine nastavnik ili mentor. Upravo on mora biti umjetnik koji e stvoriti odgovarajuu klimu za razvoj motivacije i kreativnosti svakog pojedinca. Vana je i rana identifikacija, najkasnije do kraja osnovne kole, jer se smatra da razvojni utjecaj nee biti efikasan nakon tog razdoblja. Nadareni pojedinci nositelji su razvoja drutva i napretka. Na zadatak je pruiti im one uvjete koji e doprinijeti i pomoi njihovu razvoju u pravcu za koji su na neki nain predodreeni. Darovitost ponekad moe uplaiti, zbuniti roditelje, djecu te struno osoblje kole, to trebamo izbjei. Ne smijemo zanemarivati ono po emu su samo rijetki posebni jer moda je neki novi Picasso sjedio u uionici kraj nas, a zbog nedostatka potpore iz okoline te neprikladne identifikacije, njegova nadarenost nikada nije prepoznata.Napisala Iva Rapi.

Ako istraujemo prirodu likovnih sposobnosti potrebno je navesti kako je vrijednost likovnog djela, tj. proizvoda likovno nadarenog pojedinca vrlo teko odrediti

Pojam darovitosti moe se odnositi na likovne sposobnosti, ali i na pojedina podruja kao to su kiparstvo, slikarstvo, crtanje itd. Talentiranu djecu potrebno je posebno poticati i pratiti. Ukoliko od strane starijih nemaju podrku i razumijevanje koje im je potrebno, talent je mogue ak i u potpunosti izgubiti. Razvijanje darovitosti ne moe biti u funkciji bilo koje ideje ili programa izvan samog djeteta, a njegov razvoj ne smije proturjeiti prirodnoj i normalnoj socijalnoj komunikacijiDrugi vaan faktor je rana identifikacija. Smatra se kako e razvojni utjecaji biti najefikasniji ako se s radom zapone u ranoj osnovnokolskoj dobi.Najvaniji vanjski faktor u razvoju umjetnika je nastavnik ili mentor.

http://maturski.org/PEDAGOGIJA/Osobine-darovite-dece.htmlLITERATURAudina-Obradovi, M. (1990) Nadarenost-razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Zagreb:kolska knjiga

Herceg, Ronevi, Karlavaris (2010) Metodika likovne kulture djece rane i predkolske dobi. Rijeka: AlfaKarlavaris, Bogomil (1991), Metodika likovnog odgoja 1. Rijeka: Hofbauer.Karlavaris, Bogomil (1991), Metodika likovnog odgoja 2. Rijeka: Hofbauer.Koren, I. (1993) Neki metodoloki problemi i neeljeni efekti identifikacije nadarenih Napredak. asopis za pedagogijsku teoriju i praksu 134(4)

Miharija, ., Vrgo, D., udina- Obradovi, M. (1992) Sustav brige za darovite Napredak. asopis za pedagogijsku teoriju i praksu 133(2).Kuevi, Dubravka "Likovno nadareno dijete." Prema kvalitetnoj koli, Zbornik radova sa struno znanstvenog skupa s meunarodnom suradnjom. (2005), 291-297.PRILOZI

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

Slika 4.

Slika 5.

Slika 6.15