1

XXI. smotra učeničkih zadruga Republike Hrvatske

Autorice rada:

Izidora Pajtak

Doroteja Žmegač

Mentor: Marija Županić

Lončarski proizvodi viničkog

kraja sredinom 20. stoljeća

Osnovna škola Vinica

Učenička zadruga „Vrčeki“

Vinica, 2009.

2

S A D R Ž A J

1. UVOD....................................................................................................................3

2. OBRAZLOŽENJE TEME.....................................................................................5

3. MATERIJALI I METODE ....................................................................................6

4. REZULTATI .........................................................................................................9

5. RASPRAVA ........................................................................................................19

6. ZAKLJUČAK......................................................................................................23

7. SAŽETAK ...........................................................................................................23

8. POPIS LITERATURE.........................................................................................24

9. ŽIVOTOPIS ........................................................................................................25

10. ZAHVALA ..........................................................................................................26

11. PRILOZI ..............................................................................................................26

3

1. UVOD

Općina Vinica nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Varaždinske županije. Smjestila

se u lijepom krajoliku pitomih obronaka Haloza i rubnih dijelova Panonske nizine.

Udaljena je od županijskog središta - Varaždina petnaestak kilometara. Općinu čini

sedam naselja: Gornje Ladanje, Donje Vratno, Marčan, Vinica, Pešćenica, Vinicabreg i

Goruševnjak. Na površini od 31 km2 živi oko 3500 stanovnika.

Područje naše općine ima dugu i bogatu prošlost. Najstariji tragovi naseljenosti sežu

u prapovijesno doba što dokazuje arheološki lokalitet Šincekova jama. Brojni ostaci iz

rimskog razdoblja, poput kamenih ulomaka i ostataka građevina svjedoče o važnosti

mjesta i u tom razdoblju. Naselje tada nosi naziv Vinea, Vinicus što nas upućuje da ime

naselja potječe upravo iz tog razdoblja. Iz razdoblja srednjeg vijeka potječe burg Vinica

i crkva sv. Marka. Tijekom srednjeg i novog vijeka Vinica je često mijenjala

gospodare. Bila je u posjedu istaknutih velikaša visokog položaja poput kralja

Žigmunda, grofova Celjskih, a posjedovali su je i Vitovci, Ivaniš Korvin, Gyulayi,

Istvanffy, Bot de Bayna, Draškovići i na posljetku Bombellesi.

O dugoj i bogatoj prošlosti svjedoče brojni materijalni tragovi – spomenici kulture.

Najveću pažnju među njima privlači oaza zelenila, sklada i ljepote, spoj prirodne baštine

i prošlosti, park – Arboretum Opeka. Za njegovo uređenje najzaslužnija je plemićka

obitelj Bombelles. Uz nju se vežu i još neke zanimljivosti. Grof Marko Bombelles

doveo je prvi automobil u Hrvatsku (davne 1898.g.). Obitelj Bombelles prijateljevala je

s poznatim povijesnim ličnostima. Ugostili su u Opeki austro – ugarskog

prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i jugoslavenskog kralja Aleksandra

Karađorđevića. Ta plemićka obitelj zaslužna je i za osnivanje brojnih gospodarskih i

dobrotvornih ustanova kao i osnivanje DVD Vinica.

4

Uz bogatu prošlost veže se i vrlo rani početak školstva. Prvi pisani podatak o

učitelju potječe iz 1638. g., a škola kontinuirano djeluje od 1785.g. Naša škola jedna je

od rijetkih u varaždinskom kraju koja se može pohvaliti tradicijom školstva duljom od

dvjesto godina (preko 220 godina). Ponosni smo na tu činjenicu.

Pedesetih godina 20. stoljeća javila se ideja o osnivanju učeničke zadruge u sklopu

škole. Školska učenička zadruga u Vinici osnovana je 25. ožujka 1956.g. Postigla je

tada lijepe uspjehe u odgojnom i obrazovnom pogledu. Rad zadruge prekinut je oko

1960. g. izgradnjom nove školske zgrade. U školskoj godini 1962./1963. započela je

nastava u novoj školskoj zgradi. Učenička zadruga „Vrčeki“ obnovljena je 5. rujna

2000. g. Tada je u njoj djelovala samo keramičarska sekcija. Kroz godine raste interes

učenika za zadrugarstvo pa se broj sekcija povećavao. U školskoj godini 2008./2009. u

zadruzi djeluju ove sekcije: keramičarska, veziljska, cvjećarska, povijesna, informatička

i licitarska. Zadruga redovito sudjeluje na smotrama učeničkog zadrugarstva te postiže

zapažene rezultate.

Povijesna sekcija Bombellesi djeluje od školske godine 2005./2006. Članovi

povijesne sekcije proveli su anketu među učenicima škole koja je pokazala da postoji

velik interes za zavičajnu prošlost i baštinu. Stoga je cilj sekcije proučavanje i

njegovanje zavičajne prošlosti i narodne baštine. Dosad su istraživanja bila usmjerena

na povijesne teme kao što su Šincekova jama i Plemićka obitelj Bombelles. Ti radovi

uspješno su prezentirani učenicima škole, lokalnoj zajednici i na županijskom

natjecanju iz povijesti. U školskoj godini 2008./2009. odlučili smo istražiti dio narodne

baštine našeg zavičaja. Ime zadruge „Vrčeki“ potaklo nas je da saznamo kakav je bio

način života i koji su bili najčešći keramički predmeti, tj. posuđe koje se koristilo u

našem kraju prije dolaska modernog posuđa.

5

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Poticaj našem istraživanju bili su i preostali malobrojni lončarski predmeti nekad

vrijedne i bogate etno zbirke naše škole. Cilj nam je bio prikupiti, sačuvati i od zaborava

oteti tu dragocjenu baštinu. Odlučili smo saznati koji su to bili najčešći lončarski

predmeti u domaćinstvima viničkog kraja prije više od pola stoljeća. Budući da u našem

kraju nije bilo lončara, zanimalo nas je odakle su lončarski proizvodi stizali, kako su se

nabavljali – kupovali, koja im je bila namjena, tj. za što su služili. Odgovore smo

pokušali pronaći na više mjesta. Obilazeći staračka domaćinstva prikupili smo dio

preostalih sačuvanih lončarskih predmeta. Te predmete izložili smo u novopostavljenoj

etno zbirci škole.

Slika 1. Školska etno zbirka

Želja nam je bila da učenicima škole i svim zainteresiranima predočimo način života

u viničkom kraju sredinom 20. stoljeća. Time želimo ukazati na vrijednost, ljepotu i

6

potrebu čuvanja zavičajne baštine. Namjera nam je bila i da ti lončarski predmeti

posluže keramičarskoj sekciji kao poticaj za izradu što više njihovih replika s ciljem

očuvanja i njegovanja zavičajne baštine. U naletu modernih motiva i oblika posuda

smatramo da motive i oblike treba crpiti prema prikupljenim predmetima i na taj način

doprinijeti izvornosti.

3. MATERIJALI I METODE

U istraživanju smo koristili sljedeće materijale:

školski digitalni fotoaparat za izradu potrebnih fotografija

školsku digitalnu kameru za audio – vizualni zapis razgovora s

kazivačicom Dragicom Zrinjski

papir i olovku za pisanje bilježaka razgovora s ostalim kazivačima

dostupna literatura na temu lončarstva

Od metoda smo koristili:

izvanučionička – terenska nastava – posjet lončaru Ivanu Belaču u Bedencu

promatranje, bilježenje i fotografiranje izrade lončarskih predmeta

razgovor – intervju s lončarom i kazivačima

anketa provedena među staračkim domaćinstvima slučajnim odabirom

posjet Gradskom muzeju Varaždin – etnografski odjel – razgovor s višom

muzejskom savjetnicom, Ljerkom Albus - etnologinjom

rad na dostupnoj literaturi vezanoj uz temu

rad na dokumentaciji – ustupljenom videozapisu rezultata terenskog

istraživanja koje je provedeno 1991. g. o lončarstvu ivanečkog kraja

7

deskriptivna metoda – opis rezultata istraživanja

demonstracija rezultata istraživanja

U listopadu i studenome 2008. godine učenici podijeljeni u manje skupine (od 2 do

3 učenika) obišli su četiri sela te anketirali i intervjuirali mještane starije od 60 godina.

Ukupno su anketom obuhvaćena 43 mještana. Anketa je sadržavala pitanja otvorenog i

zatvorenog tipa. Zbog starosne dobi anketiranih mještana, anketu su na njihovo

inzistiranje popunjavali učenici prema njihovim odgovorima.

Učenici su kazivačima (osobama koje su dobrovoljno pristale na razgovor) postavili

unaprijed pripremljena pitanja s ciljem da dobiju što potpunije podatke važne za

istraživanje.

Metodom izvanučioničke – terenske nastave posjetili smo lončara Ivana Belača u

selu Bedenec.

Slika 2. Posjet lončaru u Bedencu

8

Prilikom posjeta upoznali smo se s tradicijom lončarstva u tom kraju i njegovoj

obitelji. Tijekom razgovora s lončarom saznali smo puno o tradiciji bavljenja

lončarstvom u ivanečkom kraju. Opisao nam je postupke vađenja i obrade gline, rad na

nožnom lončarskom kolu, izradu predmeta, ukrašavanje, pečenje te prodaju nekad i

danas.

Posjetili smo Gradski muzej Varaždin – etnografski odjel.Viša muzejska savjetnica

Ljerka Albus održala nam je predavanje na temu lončarstva i odgovorila na naša pitanja.

Ustupila nam je i audiovizualni zapis na temu Lončarstvo u ivanečkom kraju.

Slika 3. Posjet etnografskom odjelu Gradskog muzeja Varaždin

Prilikom otvaranja etno zbirke upriličili smo susret sa starijom mještankom

Dragicom Zrinjski. Ona nam je na zanimljiv način i zavičajnim govorom detaljno

opisala svrhu i namjenu prikupljenih lončarskih predmeta te na koji način su se ti

proizvodi mogli nekad nabaviti.

9

Slika 4. Mještanka Dragica Zrinjski objašnjava uporabu predmeta

Tom prilikom prostore naše etno zbirke razgledala je i viša muzejska savjetnica

Ljerka Albus koja nam je dala podršku i brojne savjete za daljnji rad.

4. REZULTATI

Vinička svakodnevica prije pedeset i više godina bila je puno drugačija. Izgled kuća,

okućnica, unutrašnjost doma i način života razlikovao se od današnjeg. To zaključujemo

na temelju rezultata ankete i intervjua s kazivačima s viničkog područja.

Anketom su obuhvaćena područja ovih naselja: Ladanje Gornje, Marčan, Vinica i

Vratno Donje. Anketirani su slučajnim odabirom mještani stariji od 60 godina. Slijedi

prikaz dobivenih rezultata ankete.

10

Tablica1. Broj ispitanika po selima

Selo Gornje Ladanje Marčan Vinica Donje Vratno

Broj ispitanika 7 18 14 4

7

18

14

4

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

bro

j is

pit

an

ika

Gornje Ladanje Marčan Vinica Donje Vratno

naselja

Grafikon 1. Broj ispitanika po selima

11

Tablica 2. Dobna i spolna struktura ispitanika

Selo Gornje

Ladanje Marčan Vinica Donje Vratno

Spol M Ž ∑ M Ž ∑ M Ž ∑ M Ž ∑

Dob i

spol

ispitanika

(po

godinama

starosti)

60 - 65 1 1 2 0 0 0 0 4 4 0 1 1

66 – 70 0 0 0 1 2 3 0 2 2 0 1 1

Više od

70 1 4 5 3 12 15 0 8 8 0 2 2

0

2

4

6

8

10

12

14

bro

j is

pit

an

ika

M Ž M Ž M Ž M Ž

Gornje Ladanje Marčan Vinica Donje Vratno

naselja i spol

60 - 65 godina 66 – 70 godina Više od 70 godina

12

Grafikon 2. Dobna i spolna struktura ispitanika

Tablica 3. Struktura ispitanika po sektorima djelatnosti

Sektor djelatnosti Primarni sektor

(poljoprivreda)

Sekundarni sektor

(industrija) Uslužne djelatnosti

Broj ispitanika 39 4 0

39 => 91%

0 => 0%4 => 9%

Primarni sektor (poljoprivreda) Sekundarni sektor (industrija) Uslužne djelatnosti

Grafikon 3. Struktura ispitanika po sektorima djelatnosti

Većina anketiranih osoba bili su poljoprivrednici i domaćice, a svega četiri

ispitanika bila su zaposlena u industriji (dvije šivačice, metalac i strojar). Ti podaci su i

13

pokazatelj slabije gospodarske situacije jer je većina anketiranih živjela isključivo od

poljoprivrede. Tek pokoji mještanin bio je zaposlen u obližnjem središtu – Varaždinu.

Na pitanje kako se živjelo sredinom prošlog stoljeća gotovo svi ispitanici su

odgovorili da se živjelo teško, ali da im je bilo i lijepo jer su bili mlađi i zdravi.

Tablica 4. Zastupljenost lončarskog posuđa u domaćinstvu

Vrsta posuđa Uglavnom

lončarsko posuđe

Uglavnom metalno

posuđe

Lončarsko posuđe, ali

u manjoj mjeri

drvene i metalne

posude

Broj ispitanika 32 0 11

11 => 26%

0 => 0%

32 => 74%

Uglavnom lončarsko posuđe Uglavnom metalno posuđe Lončarsko posuđe, ali i pojedine gusnate posude

Grafikon 4. Zastupljenost lončarskog posuđa u domaćinstvu

14

Iz navedene tablice vidljivo je da se u domaćinstvu koristilo najviše lončarsko

posuđe. U manjoj mjeri koristile su se i drvene posude(strugaje, korita, kuhače).

Domaćinstva su imala tek pokoju metalnu posudu (gusnatu rajnglu). U lončarskom

posuđu pripremala se hrana, čuvale su se namirnice ili se iz njega jelo. Svako

domaćinstvo imalo je cimplete, protvaje, štublike, lujčike, zdele, lonce, vrče, srabljivce,

bidre, vajdlike, cidila, štuce, tanijiere i kuhače.

Slika 5. i 6. Primjeri navedenog posuđa iz etno zbirke

Svaka od navedenih posuda imala je svoju namjenu. Slijedi detaljan opis i namjena

pojedinih posuda.

Protvaj je keramička posuda pravokutnog oblika, zaobljenih kutova i povišenih

strana. U njemu se pekao kolač – štrukli, kruh – štruca i orehnjača – povetica.

Cimplet je velika, plitka, okrugla zdjela za pečenje gibanice-štrukla,zlijevke ili pak

kruha. Izrađena je od svijetle pečene gline, na dnu ukrašena rozetom i s dva

koncentrična kruga zelene boje, pocakljena bezbojno.

Štublik je lonac za kiseljenje mlijeka, relativno visok i širokog grla. Ručka seže

ispod grla do polovice trbuha.

15

Štuca je visoka i trbušasta posuda uska grla koja je služila za nošenje vode.

Zdela je veliki duboki tanjur s uspravnim rubom. Iz nje se jelo.

Lonci su posude različitih veličina uglavnom uska dna, trbušasta trupa i poširoka

otvora, bez ili sa jednom ili obje ručke. Namjena im je bila različita .Od lonaca za mast,

mlijeko, spremanje zrnja, za nošenje hrane težacima u polje te do pripreme hrane u

njima.

Manji lonac –lujčik je slabo trbušasti lonac široka dna i otvora s oblom ručkom.

Služio je za nošenje hrane težacima u polje ili za pečenje pastirskog krumpira.

Vrč je visoka trbušasta posuda ljevkasta grla i uleknuta izljeva na obodu, nasuprot

kojeg se nalazi široka vertikalna ručka. Služili su za posluživanje vode i vina.

Bidra je duboka dugoljasta posuda valovitih strana za pečenje kolača – bidre.

Cidilo i sirnica su slične posude koje su služile za cijeđenje sira ili ispiranje kuhanog

tijesta. Zdjelastog su oblika s horizontalnim ili vertikalnim ručkama s rupičastim dnom

i bokovima. Opis nekih od gore navedenih posuda slijedi u daljem dijelu rada.

U našem kraju nije bilo lončara. Za izradu lončarskog posuđa potrebna je kvalitetna

glina koje u našem kraju nema. Zemlja je dobre plodnosti pa se stanovništvo bavilo

poljoprivredom. Lončarsko posuđe stizalo je iz ivanečkog područja koje je najpoznatije

središte lončarskog zanata u Hrvatskoj. Lončari su dolazili uglavnom iz sela Jerovec,

Bedenec i Dubravec. U tim krajevima ima obilje gline pogodne za izradu keramike.

Zemlja je slabije plodnosti pa se stanovništvo bavilo lončarstvom i prodajom lončarskih

proizvoda. Iz tih siromašnih krajeva lončari su odlazili prodavati svoju robu i na

udaljenost do stotinjak kilometara kako bi osigurali dovoljno sredstava za život. Sela

Jerovec, Bedenec i Dubravec imaju dugu tradiciju proizvodnje lončarskog posuđa.

Zanat se prenosio s koljena na koljeno. Lončarstvom su se isključivo bavili muškarci.

16

Dječaci su već od djetinjstva učili zanat od djedova i očeva. Lončarske proizvode

prodavali su na sajmovima, proštenjima ili ih vozili na menu i mijenjali za žito.

Proizvode su prodavali po Hrvatskom zagorju, Međimurju, Podravini, Žumberku i po

drugim krajevima Hrvatske pa čak i u Sloveniji. Nudili su posuđe koje je bilo potrebno

u svakom domaćinstvu. Proizvode su vozili na kolima s konjskom zapregom. Ceste su

tada bile šljunčane. Kotači na kolima drveni i okovani. Lončarsko posuđe bilo je lako

lomljivo pa ga trebalo dobro zaštititi. Posuđe se umatalo u sijeno i slagalo određenim

redom na kola, kako bi lončar prilikom trampe što prije pronašao traženu posudu. U

prvoj polovici 20. stoljeća lončari su u naš kraj dolazili svaki tjedan jer je postojala

velika potreba za tim posuđem. Posuđe je bilo lako lomljivo i jedino koje se koristilo u

pripremi i čuvanju hrane. Lončari su svoj dolazak u selo najavljivali povicima: „Lonci,

cimpleti, štubliki…“. Stajali bi po potrebi ispred kuća zainteresiranih domaćica ili u

središtu sela. Dolazili su i na proštenje za Markovo – blagdan zaštitnika naše župe.

Domaćice su odabirale potrebno posuđe. Nije se kupovalo za novac. Posuđe se

mijenjalo za žito – pšenicu, raž, ječam, ali i kukuruz. Odabrana posuda plaćala se tako

da se punila dva ili tri puta žitom. Cijena nije bila određena pa se prilikom trgovine

cjenkalo. Omjer trampe mijenjao se ovisno o potražnji, ali i o gospodarskim prilikama.

Kad bi žito slabije rodilo, omjer je bio manji. Kako bi se zaštitilo od loma, posuđe se

naknadno u domaćinstvima učvršćivalo metalnom žicom – oplitalo se.

17

Slika 7. Opleteni lonac

Napretkom gospodarstva i dolaskom metalnog posuđa prorijedio se i dolazak

lončara u naš kraj. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća dolazili su dva do tri

puta godišnje. U novije vrijeme mogu se vidjeti jedino na proštenju na blagdan svetog

Marka. Nude proizvode koji se izgledom i namjenom razlikuju od tradicijskog posuđa.

Ti keramički predmeti modernog su oblika i dizajna, a služe kao ukrasni predmeti. Od

tradicijskog posuđa na sajmovima i proštenjima mogu se naći protvaji, cimpleti, lonci

za mlijeko-štubliki , lonci za pečenje pastirskog krumpira te lonci za cvijeće i mnijaturni

lončići kao suveniri. Proizvodi se prodaju isključivo za novac. U usporedbi s modernim

posudama istih namjena cijena im je gotovo izjednačena ili neznatno viša (cimplet,

protvaj – 60 - 80 kuna, ovisno o veličini).U današnjim uvjetima života, unatoč tvrdnji

18

starijih ljudi da je hrana pripremljena u lončarskom posuđu daleko ukusnija, u malo

kojem domaćinstvu ćemo naići na lončarske proizvode. U domaćinstvima možemo

pronaći tvorničku keramiku, dok domaća lončarska keramika ima dekorativnu ulogu.

Današnji lončari ivanečkog kraja sve se više orijentiraju proizvodnji raznih ukrasnih

predmeta koje od njih naručuju poduzeća-posrednici za prodaju narodnih rukotvorina. U

Jerovcu mnogi rade neku vrstu poluproizvoda za keramičare - umjetnike koji kod njih

naručuju jednostavno modelirane tanjure i zdjele. Potom ih ti umjetnici ukrašavaju -

oslikavaju i prodaju kao svoj proizvod (unikat).

Slika 8. Dekorativna keramika

Lončarstvo je tradicija koja sve više zamire. Promjenom načina života u drugoj pol.

20 stoljeća, lončari usmjereni na proizvodnju za potrebe seoskih domaćinstava, zbog

pojave jeftine industrijske robe izgubili su tržište. Broj lončara jako se smanjio. Lončari,

zbog svoje životne dobi, prestaju se baviti lončarstvom pa je njihov broj u ivanečkom

kraju sveden na samo troje aktivnih (prema istraživanju Ljerke Albus).

19

5. RASPRAVA

Lončarski proizvodi koji su se koristili sredinom dvadesetog stoljeća u

domaćinstvima viničkog kraja bili su raznovrsnog oblika i namjene te ukrasa. Prema

načinu izrade posuđe dijelimo na nepocakljeno, djelomično pocakljeno i potpuno

pocakljeno (glazirano).

Nepocakljeni – neglazirani proizvodi radili su se od bjelkaste ili crvenkaste gline.

Najčešće su bili bez ukrasa, ili s geometrijskim ukrasima. Veće posude koje su bile u

prirodnoj boji zemlje rabile su se za čuvanje sjemenja i tekućine. Jedna od

najkarakterističnijih posuda tog tipa je bonja koja je služila za čuvanje sjemnja od

konoplje i lana te za sipku hranu.

Bonja je trbušasta posuda uskog grla, s vertikalnom ručkom, izrađena od svijetle

gline. Ukrašena je nizovima urezanih paralelnih linija oko trupa ili ravnim ili valovitim

linijama iznad trbuha. Tu posudu nismo uspjeli pronaći na našem području. Za nju smo

saznali od lončara kazivača te iz literature. Posuda bonja bila je nepoznata i našim

kazivačima jer se prestala koristiti na našem području početkom 20. stoljeća što smo

saznali iz literature.

Primjer nepocakljene posude je i kuhač. To je trbušasti lonac širokog grla koji se

rabio za kuhanje i pečenje na otvorenom ognjištu. Najčešće je bio ojačan – opleten

žicom i crn zbog korištenja na otvorenom ognjištu.

Srabljivic – manji vrč za vino poseban je zbog hrapave površine koja se dobivala

miješanjem gline s riječnim pijeskom.

20

Slika 9. Nepocakljeno posuđe

Ovisno o majstorovoj zamisli neki su predmeti bili djelomično ili potpuno

pocakljeni. Djelomično pocakljeni najčešće iznutra, a izvana ukrašeni geometrijskim i

biljnim motivima bili su tanjuri, lonci, ćupovi – štubliki.

Slika 10. Djelomično pocakljeno posuđe

21

Najviše proizvoda bilo je potpuno pocakljeno. To su bidre, tanjuri, zdjele, lonci,

štuce, vrčevi, protvaji, tj. posude u kojima se čuvala tekućina ili pripremala i jela hrana.

Caklina je najčešće bila žuta, smeđa i zelena s motivima geometrijskih i biljnih ukrasa.

Slika 11. Potpuno pocakljeno posuđe

Prema namjeni ili svrsi posuđe smo podijelili na posude za čuvanje tekućine, za

kuhanje i pečenje te ostalo posuđe.

Posude za čuvanje tekućine osobite su po trbušastom trupu s obaveznom ručkom. U

našem kraju najčešći su bili pehari, štubliki, vrčevi, štuce i lonci za spremanje mlijeka.

Posude za kuhanje i pečenje bile su: kuhači, cimpleti, protvaji, bidre, kuglof i lujčiki. U

ostalo lončarsko posuđe svrstali smo zdjele, tanjure, šalice, sirnice, cidila i vajdlike.

Upoznali smo i neke lončarske posude koje su se također koristile u domaćinstvu, a nisu

služile za pripremu ili čuvanje hrane, već su imale drugu namjenu. To je kanta za

zalijevanje cvijeća i polijevanje lanenog i konopljinog platna pri bijeljenju na suncu,

vazice za cvijeće, lavuri, dječje igračke, fučkalice od kojih je najpoznatiji žlaburač-

ptičica na vodu te tijeglin – lonac za cvijeće, ovalna posuda u prirodnoj boji zemlje,

22

najčešće nepocakljen, a služio je za sadnju cvijeća (muškatlina – tradicioonalnog

cvijeta viničkog kraja koji je nekad krasio gotovo sve prozore, a i danas ukrašava

prozore i balkone).

Slika 12. Kanta za zalijevanje Slika 13. Lonac za cvijeće

Istraživanjem smo uočili razlike i sličnosti u nazivu pojedinog posuđa. Izvorni naziv

najčešće je doživio neznatne promjene i prilagođen je viničkom zavičajnom govoru.

Evo nekih primjera:

ivanečki kraj vinički kraj

štubljak štublik

cedilka cidilu

lonček lujčik

cimpreta cimplet

protljin protvan

vajdlinek vajdlik

23

6. ZAKLJUČAK

Na temelju istraživanja zaključili smo da su i u viničkom kraju bili zastupljeni oni

lončarski predmeti koji su osobiti za cijelo Hrvatsko zagorje i ivanečko područje.

Prilikom provođenja istraživanja i obilaskom domaćinstava sakupili smo dio lončarskih

proizvoda. Pažljivo smo ih proučili i smjestili u dio školskog prostora. Prema opisu

naših kazivača nastojali smo što vjernije postaviti etno zbirku. Etno zbirka pobudila je

velik interes kod naših učenika, koji su je s pažnjom i zanimanjem razgledali.

Da bi se izbjegla izrada keramičkog kiča treba poticati izradu replika izvornih oblika

keramičkog posuđa koje je stizalo u naš kraj iz sela Bedenec, Dubravec i Jerovec. Stoga

je i naša keramičarska sekcija prionula izradi replika izloženog posuđa. Svoje radove,

replike kuhača, lonaca, protvaja, kao i vještinu rada na lončarskom kolu, keramičarska

sekcija uspješno je predstavila na ovogodišnjoj smotri učeničkog zadrugarstva gdje je

zadruga postigla zapažen uspjeh – odlično treće mjesto.

Prikupljanjem saznanja o tom dijelu narodne baštine uvidjeli smo njezinu ljepotu i

važnost te shvatili da te predmete i taj dio zavičajne baštine treba čuvati i spasiti od

zaborava. Želja nam je kod učenika razviti afirmativniji odnos prema vlastitom

kulturnom naslijeđu.

7. SAŽETAK

U želji da upoznamo i sačuvamo dio baštine zavičaja prikupili smo dio lončarskih

proizvoda koji su se koristili u viničkom kraju sredinom 20. stoljeća. Postavili smo

školsku etno zbirku u kojoj su ti proizvodi izloženi. Vinička svakodnevica prije pedeset

i više godina jako se razlikovala od današnje. U svakom domaćinstvu koristilo se

24

lončarsko posuđe. Ono je stizalo iz ivanečkog kraja koji je bio i ostao najpoznatije

središte lončarskog zanata u Hrvatskoj. Lončari iz sela Bedenec, Jerovec i Dubravec

redovito su nudili potrebne lončarske proizvode koje su mijenjali za njima prijeko

potrebno žito.

Posude su se odlikovale raznolikošću oblika, ukrasa i namjenom. Bile su

nezaobilazne u svakodnevnom životu ljudi viničkog kraja. Dolaskom modernog doba

izgubile su svoju svrhu, tj. uporabnu vrijednost. Dio posuđa završio je po tavanima i

zabačenim mjestima. Posuđe je tako nepravedno istisnuto iz uporabe. U novije vrijeme

uočena je estetska, ali i uporabna vrijednost posuđa. Stoga nastojimo spasiti taj dio

dragocjene baštine koji svjedoči o prošlim vremenima i načinu života ljudi viničkog

kraja.

8. POPIS LITERATURE

Lončarstvo u Hrvatskoj – Etnografski muzej Zagreb 1982. str.3-6 i od 9-16.

Dolenec Ivan,1976. Lončarstvo.Ivanečki kalendar¨76: 96-99.

Kašpar Libuše, 1980. Autohtoni lončarski suveniri. Ivanečki kalendar 80: 28-29

Albus Ljerka,1997. Tradicionalno lončarstvo okolice Ivanca.

Zbornik 600 godina Ivanca: 269-277

Audio-vizualni zapis kazivanja Dragice Zrinjski

Audio-vizualni zapis: Tradicionalno lončarstvo okolice Ivanca

Vlahović Biserka,1997. Općina Vinica I. i II. dio.Općina Vinica:7-66.

Biškupić – Bašić Iris, 1998. Lončarstvo Hrvatskog zagorja, Muzej Hrvatskog

zagorja, Muzej seljačkih buna, Gornja Stubica

25

Biankini Lj., Hrnčić A., Levanić N., Varga K., Vlahović B., 1985. Povijesni razvoj

školstva, Spomenica škole 1785 – 1985.: 21 – 75.

Mlinar A., Antoš Z., 2004. Upute za čuvanje etnografskih zbirki: 3 – 30.

Hrvatsko etnološko društvo – Filozofski fakultet u Zagrebu

9. ŽIVOTOPIS

Ovaj istraživački rad djelo je učenica 7. razreda Izidore Pajtak i Doroteje

Žmegač čiji životopis donosimo ukratko.

IZIDORA PAJTAK rođena je 26. svibnja 1995. godine u Varaždinu. Odlična je

učenica 7. b razreda. Voli povijest, a naročito je zanima prošlost i običaji našeg

kraja. Vrlo je kreativna, marljiva i domišljata. Ima dobre organizacijske sposobnosti,

vješta je u verbalnom izričaju i poznata po originalnim idejama. Sudionica je brojnih

natjecanja u školi i na županijskoj razini.

DOROTEJA ŽMEGAČ rođena je 22. prosinca 1995. godine u Varaždinu.

Odlična je učenica 7. a razreda. Marljiva je i kreativna u radu. Oduševljavaju je

starine te ih marljivo sakuplja i čuva. Naročito se istakla u prikupljanju predmeta za

etno zbirku. Znatiželjna je i kreativna. Vrlo je vješta u prezentaciji sadržaja na

lokalnom dijalektu. Sudjelovala je na Državnoj smotri LiDraNo 2009 s pjesmom

Ivana Beka „Što se zmisli“ gdje je ostvarila zapažen uspjeh.

26

10. ZAHVALA

Prilikom istraživanja dobili smo dragocjene informacije i saznanja od mještana i

stručnjaka pa im želimo zahvaliti.

Zahvaljujemo višoj muzejskoj savjetnici – etnologinji, Ljerki Albus iz

etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin koja nam je održala predavanje na

temu lončarstva te nam ustupila dio literature i video zapis.

U prosincu 2008. godine srdačno nas je primio i iscrpno upoznao s tradicijom

lončarstva i rada na nožnom lončarskom kolu lončar Ivan Belač, stoga i njemu

zahvaljujemo.

Svojim životopisnim pripovijedanjem na lokalnom dijalektu baka Dragica

Zrinjski predstavila nam je način života te svrhu i naziv naših prikupljenih

lončarskih posuda na čemu joj se najljepše zahvaljujemo. Također zahvaljujemo i

svim ostalim mještanima – kazivačima koji su svojim odgovorima upotpunili naša

saznanja o viničkoj svakodnevici.

Svoju zahvalu upućujemo članovima i voditeljima sekcija Učeničke zadruge

„Vrčeki“ (Mirjani Jambriško, Mariji Prikratki, Ani Šegović i Nikolini Milec) kao i

voditeljici Tatjani Pajtak. Oni su nas u našem radu nesebično poticali i pomagali

nam. Zahvaljujemo i ravnateljici škole, Anici Hrnčić, pedagoginji Gordani

Damjanić, te učiteljici likovne kulture, Biserki Hudoletnjak i učitelju tehničke

kulture, Nenadu Meseku, koji su nam pomogli u postavljanju etno zbirke.

11. PRILOZI

11.1. Anketa – Lončarski proizvodi u viničkom kraju

11.2. Pitanja za intervju s kazivačima

11.3. Primjer učeničke analize ankete i razgovora s kazivačima