3. Sakupljanje, odvojeno sakupljanje

i skladištenje otpada

3.1. UVJETI ZA PRIKUPLJANJE, SAKUPLJANJE I SKLADIŠTENJE OTPADA

Prema europskoj statistici u vezi s gospodarenjem otpadom, jedna osoba u Europi generirala

prosječno 530 kilograma komunalnog otpada, što znači da se u državama članicama EU

stvara više od 270 milijuna tona komunalnog otpada. Pored komunalnog otpada, industrijski i

opasni otpad predstavljaju dodatni pritisak na okoliš, a smanjenje otpada (prikaz 3.1. ) je

postalo nužno potrebno.

Prikaz 3.1.: OdreĎenje pojma smanjenje otpada – prema Studiji o izbjegavanju i

smanjenju otpada (European Environmental Agency, 2003).

Primarna je dužnost pokušati unaprijed spriječiti, odnosno izbjeći stvaranje otpada. U

slučaju da to nije moguće, potrebno je otpadom gospodariti na ekološki prihvatljiv način:

razvrstavajući i ponovno koristeći otpad,

kontaktirajući odgovarajuću tvrtku ovlaštenu za gospodarenje otpadom koja će se pobrinuti za recikliranje i/ili oporabu otpada.

Dostatna ekološka svijest

Specifičnost čovjekovog djelovanja u okolišu ne proizlazi samo iz njegove potrebe za

samoodržanjem nego i iz njegove prirode otkrivanja i istraživanja. Istražujući počela,

svrhovitost, uzročnost i zakonomjernost, čovjek olakšava svoj društveni i humani opstanak.

Stoga je golemo i presudno značenje znanosti, njezina razvoja i primjene za život društva i

čovjeka za rješavanje njegovih neodgodivih ekonomskih, tehnoloških i ekoloških problema.

Čovjek je dio dva svijeta: onog prirodnog i onog kulturnog. Prirodni dio čovjek pomoću

kulture oblikuje u svoje prirodno stanište, a ovisno o prirodnim promjenama, čovjek je

upućen na mijenjanje kulture. Kako pronalazi svoje mjesto u oba svijeta, mijenja ih sve dok

ne dosegne dovoljno dobre uvjete za svoju egzistenciju.

Na žalost se osiguravanje dobrih uvjeta za život počelo sukobljavati s načinom djelovanja

modernog čovjeka. Stoga temeljni ekološki problemi danas uključuju upravo bit čovjeka, jer

se dogaĎa sukob unutar načina funkcioniranja prirode i načina razmišljanja i djelovanja

modernog čovjeka. Čovjek prirodu više ne doživljava kao svoje stanište, već kao objekt

kojim treba gospodariti.

Ekonomska teorija i ekonomski pokazatelji ne objašnjavaju na koji način ekonomija

uništava zemljine prirodne sustave meĎutim ekonomski se mogu izmjeriti štete za društvo

kada se prirodni eksces ipak dogodi.

Dokaz da je današnja ekonomija u konfliktu sa zemljinim resursima i prirodnim sustavima

prepoznatljiv je u svakodnevnim izvještajima o degradaciji ekosustava (propasti ribarstva,

smanjenju šumskih površina, degradiradaciji tala, izlovljenim lovištima, povećanju

koncentracije ugljičnog dioksida, smanjenju količina dostupne pitke vode, povišenju

temperatura, podizanju razine mora - i količine otpada koji odbacujemo u okoliš). Takvi

trendovi ujedno označavaju opterećenje i napetost odnosa izmeĎu prirode i ekonomije a

rezultiraju golemim financijskim štetama. U jednom trenutku isto može rezultirati

preopterećenjem koje će voditi u propast ekonomije, baš kako se i dogodilo mnogim

civilizacijama u prošlosti. Svakodnevno rastući problemi pokazuju da funkcioniranje

ekonomskog sustava nije kompatibilno ponašanju znatno većeg sustava – zemljina

ekosustava. Veći ekonomski rast temeljen na trenutnom ekonomskom sustavu, gdje se sve

više opterećuju zemljine bioobnivive resurse – ukazuje da je stvorena ekonomiju koja ne

osigurava održiv ekonomski rast.

Gospodarenje otpadom predstavlja jedno od prioritetnih pitanja zaštite okoliša na raznim

institucionalnim razinama. Zakonodavstvo o otpadu spadalo je meĎu prve pravne akte

Europske unije povezane s okolišem koji su definirali zajednička načela kako bi se okoliš

zaštitio od prekomjerne produkcije i neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada.

Stanje u sektoru otpada dodatno komplicira složenost glavnih tokova otpada u koje su

uključeni brojni dionici, a zbog promjena obrazaca potrošnje u brojnim zemalja se formiraju

novi tokovi otpada za koje je potrebno razviti ekološki prihvatljivu praksu gospodarenja.

Ispunjavanje obveza koje nalaže zakonodavni okvir

Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih

zakonom kojim se ureĎuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima

meĎunarodnog prava zaštite okoliša te aktualnih znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske

prakse i pravila struke sukladno načelima:

onečišćivač plaća - proizvoĎač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski

odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao

prouzročiti otpad;

blizine - obrada otpada mora se obavljati u najbližoj odgovarajućoj graĎevini ili ureĎaju u odnosu na mjesto nastanka otpada, uzimajući u obzir gospodarsku

učinkovitost i prihvatljivost za okoliš;

samodostatnosti - gospodarenje otpadom se obavlja na samodostatan način omogućavajući neovisno ostvarivanje propisanih ciljeva na razini države, a uzimajući

pri tom u obzir zemljopisne okolnosti ili potrebu za posebnim graĎevinama za

posebne kategorije otpada;

sljedivosti - utvrĎivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod, ambalažu i proizvoĎača tog proizvoda kao i posjed tog otpada uključujući i obradu.

Kao i u drugim područjima upravljanja sastavnicama okoliša, gospodarenje otpadom

započinje s planiranjem te glavnim ciljevima politike gospodarenja otpadom. Politika

gospodarenja otpadom na nivou Europske unije zahtijeva sprječavanje nastajanja te oporabu

otpada. Konačno odlaganje najmanje je preferirana opcija u gospodarenju otpadom. Sustav

cjelovitog gospodarenja otpadom u suštini treba počivati na načelima cirkularne ekonomije, a

jedan od temeljnih principa kojim se treba povoditi u postupanju s otpadom je red prvenstva

što kolokvijalno često nazivamo i hijerarhijom gospodarenja otpadom (prikaz 3.2.). Na vrhu

reda prvenstva nalazi se najpoželjniji način postupanja s otpadom a na dnu najmanje

poželjan. Stoga pri razmišljanju kako gospodariti otpadom treba krenuti korak po korak, od

najpoželjnijeg prema najmanje poželjnom nastojeći na svakom koraku iskoristiti otpad na

najbolji način.

Prikaz 3.2.: Hierarhija gospodarenja otpadom (EU i zaštita okoliša, 2009).

Isti pristup potrebno je implementirati u Hrvatskoj gdje se sustav gospodarenja otpadom

organizira kao integrirana cjelina svih dionika u sustavu na nacionalnoj, regionalnoj i

lokalnoj razini utemeljen na:

prevenciji nastajanja otpada,

ponovnoj uporabi,

materijalnoj oporabi, energetskoj oporabi ili drugoj vrsti obrade,

konačnom odlaganje ostatnog otpada. Gospodarenjem otpadom mora se osigurati da otpad koji preostaje nakon postupaka

obrade i koji se zbrinjava odlaganjem ne predstavlja opasnost za buduće generacije.

Sprječavanje nastanka otpada - su mjere poduzete prije nego li je tvar, materijal ili

proizvod postao otpad, a kojima se smanjuju:

količine otpada uključujući ponovnu uporabu proizvoda ili produženje životnog vijeka proizvoda,

štetan učinak otpada na okoliš i zdravlje ljudi ili

sadržaj štetnih tvari u materijalima i proizvodima. Priprema za ponovnu uporabu - su postupci oporabe kojima se proizvodi ili dijelovi

proizvoda koji su postali otpad provjerom, čišćenjem ili popravkom, pripremaju za ponovnu

uporabu bez dodatne prethodne obrade.

Recikliranje - je svaki postupak oporabe, uključujući ponovnu preradu organskog

materijala, kojim se otpadni materijali preraĎuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili

drugu svrhu osim uporabe otpada u energetske svrhe, odnosno prerade u materijal koji se

koristi kao gorivo ili materijal za zatrpavanje;

Oporaba - podrazumijeva svaki postupak čiji je temeljni rezultat otpad koji služi nekoj

korisnoj svrsi, na način da zamjenjuje druge materijale koji bi se inače koristili za

ispunjavanje konkretne funkcije, odnosno čiji je rezultat otpad koji se priprema za

ispunjavanje te funkcije, u postrojenju ili u široj ekonomiji.

Zbrinjavanje otpada - je svaki postupak koji nije oporaba otpada, uključujući slučaj kad

postupak kao sekundarnu posljedicu ima obnovu tvari ili energije.

Prekršajne odredbe

Novčanoj kazni podlježe prekršaj pravne osobe koja:

otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti ne sakuplja i ne skladišti odvojeno kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu sa zakonskim odredbama,

je proizvoĎač koji ne označava i ne obavještava potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže te o načinu

gospodarenja s proizvodom i ambalažom kada postanu otpad na način propisan

propisom kojim se ureĎuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada,

opasni otpad miješa s drugim vrstama opasnog otpada koji imaju drukčija fizikalna, kemijska ili opasna svojstva, s drugim vrstama otpada i drugim tvarima ili

materijalima.

Infrastruktura i amortizacija

Sektor gospodarenja otpadom uključuje puno infrastrukture i amortizacije (prikazi 3 do 7)

i pratećih investicija potrebnih kako bi se postiglo smanjenje količina otpada odnosno

osigurala eliminacija utjecaja na okoliš. Izgradnja novih odlagališta otpada i s tim povezan

odabir lokacije za odlagališta predstavljaju izazovan zadatak, u okviru kojeg je presudna

bliska suradnja izmeĎu raznih dionika društva.

Odlagalište otpada je graĎevina namijenjena odlaganju otpada na površinu ili pod zemlju

(podzemno odlagalište), uključujući:

interno odlagalište otpada na kojem proizvoĎač odlaže svoj otpad na samom mjestu proizvodnje,

odlagalište otpada ili njegov dio koji se može koristiti za privremeno skladištenje otpada (npr. za razdoblje duže od jedne godine),

iskorištene površinske kopove ili njihove dijelove nastale rudarskom eksploatacijom i/ili istraživanjem pogodne za odlaganje otpada.

Tehnološki procesi gospodarenja otpadom su odreĎeni funkcionalno-tehnološki zahvati

gospodarenja otpadom kojima se opisuje materijalni tok otpada, a uključuju prikupljanje,

prihvat, skladištenje, prethodno razvrstavanje i razvrstavanje, miješanje otpada, pakiranje,

popravak, čišćenje, provjeru budućeg proizvoda i u slučaju oporabe ili zbrinjavanja otpada

tehnološke procese koje je odredio podnositelj zahtjeva za dozvolu za gospodarenje otpadom

sukladno zakonskim smjernicama.

Prikaz 3.3.: Posude za sakupljanje/odvojeno sakupljanje otpada.

Prikaz 3.4. : Specijalizirana vozila za odvoz otpada.

Prikaz 3.5.: Pretovarna stanica.

Prikaz 3.6.: Specijalizirani strojevi za razgrtanje (buldožer) i sabijanje (kompaktor) otpada.

Prikaz 3.7.: Izgradnja modernog odlagališta (a) i presjek istoga (b).

(a) (b)

Dosljedna provedba u praksi

Otpad je rezultat isključivo ljudskih djelatnostii. Statistički gledano, ljudi nisu najbrojnija

niti fizički najveća vrsta na ovome planetu, meĎutim jedina su vrsta koja proizvodi smeće

odnosno tvari koje nije moguće vratiti u prirodni kružni tok.

Gospodarenje otpadom - prema definiciji iz 20. stoljeća:

je pravilno zbrinuti otpad na način da ne ugrožava ljudsko zdravlje i okoliš.

Gospodarenje otpadom - prema definiciji iz 21. stoljeća :

je pravilno prikupiti, rasporediti i preraditi odvojeno prikupljene materijale na

način koji neće ugroziti potrebe budućih generacija.

Prikaz 3.8. predstavlja udjel pojedinih sektora u ukupno proizvedenom otpadu u 2012.

godini u Hrvatskoj, a iz prikaza 3.9. je vidljivo kako je udio biološki razgradivog otpada na

području Republike Hrvatske 3/4 od ukupne količine. Kako je organski otpad uzrok procesa

truljenja unutar odlagališta, a samim time proizvodi stakleničke plinove i doprinosi

opterećenju sastava procjednih voda, taj je otpad prema smjernicama europske unije potrebno

obraditi prije odlaganja. organski otpad se može obraditi na način da se reciklira ili

kompostira. Kompostiranje i recikliranje nazivamo još i primarnom reciklažomte se ti

postupci zbog ekoloških učinaka hijerarhijski stavljaju ispred odlaganja i spaljivanja otpada.

Ostalu četvrtinu sastava otpada, koji se u okolišu vrlo sporo ili uopće ne razgraĎuje, moguće

je reciklirati, stoga je u sustave gospodarenja otpadom potrebno uložiti dodatne napore koji

će maksimizirati udio recikliranog i kompostiranog otpada. Otpad koji se ne odvoji na mjestu

nastanka može se dodatno odvojiti u postrojenjima za mehaničku i biološku obradu koji su

takoĎer primjereni za zadovoljavanje uvjeta europske direktive o odlagalištima otpada.

Prikaz 3.8.: Udjeli pojedinih sektora u ukupno proizvedenom otpadu u 2012. godini u

Hrvatskoj.

Prikaz 3.9.: Trenutni sastav otpada u Republici Hrvatskoj - Plan gospodarenja otpadom u

Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. – 2015. NN 85/07 (Razumjeti otpad,

2012)

Osim što javnost treba sudjelovati u donošenju svih važnih planskih dokumenata i izradi

studija utjecaja na okoliš, javnost treba biti motivirana da konkretnim zahvatima aktivno

sudjeluje u projektima odvajanja otpada. Sudjelovanje javnosti je od ključne važnosti za

uspješnu strategiju cjelovitog i ekološki prihvatljivog gospodarenja otpadom.

Iako su izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada u sklopu cjelovitog gospodarenja

otpadom, regulirani zakonskim propisima, ipak mnoge pravne i fizičke osobe iz raznih

razloga (nedovoljnog poznavanja problematike, nedovoljno razvijenog sustava gospodarenja

otpadom, loše gospodarske situacije i dr.), ne postupaju u skladu s njima ili ih ne provode u

dostatnoj mjeri. Stoga je njihovo uključivanje, odnosno dosljedna provedba mjera za

izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada, od iznimnog značaja u provedbi cjelovitog

gospodarenja otpadom.

Kako bi javnost što bolje bila uključena u operativnu provedbu nacinalne strategije, nužno

potrebno je provoditi kvalitetnu edukaciju i motivaciju graĎana te osigurati svu potrebnu

alatno infrastrukturnu podršku.

Javni interes sakupljanja, prijevoza i obrade otpada

Sakupljanje, prijevoz i obrada predmeta i/ili tvari koji se mogu smatrati otpadom u svrhu

zaštite javnog interesa nužni su ako bi neprimjenjivanje istog moglo:

ugroziti zdravlje ljudi ili izazvati neprihvatljivo uznemiravanje ljudi,

izazvati rizik od onečišćenja voda, zraka, tla i/ili ugrožavanje životinja ili biljaka ili narušavanje njihovih prirodnih životnih uvjeta,

narušiti održivo korištenje voda ili tla,

onečistiti okoliš u većoj mjeri od neophodnog,

izazvati opasnosti od požara ili eksplozije,

izazvati prekomjernu buku,

pogodovati pojavi ili razmnožavanju uzročnika bolesti,

narušiti javni red i sigurnost ili

značajno narušiti izgled mjesta, krajolika i/ili kulturnog dobra. Mnogi važni tokovi otpada poput ambalažnog, baterija, otpadnih vozila, električnog i

elektroničkog otpada imaju posebne zahtjeve. Postavljene ciljne vrijednosti za recikliranje i

oporabu takvog otpada, kao ključne za postizanje zadovaljavujuće stope smanjenja količina

komunalnog otpada na odlagalištima (prikaz 3.10.) neće moći biti dostignute ako se ne

razjasne i ne koordiniraju na lokalnoj razini.

TakoĎer, sudjelovanje javnosti, uključujući redovito informiranje stanovnika, suradnja

općina, gradova i županija te komunalnih poduzeća s nevladinim sektorom te odgoj i

obrazovanje djece te šire javnosti, postavlja se kao izuzetno bitna sastavnica učinkovitog

sustava gospodarenja otpadom.

Prikaz 3.10.: Procjena smanjenja količina komunalnog otpada na odlagalištima

(EU i zaštita okoliša, 2009).

3.2. OSNOVE SAKUPLJANJA OTPADA I LOGISTIKE NA PRIMJERIMA TVRTKI

Osoba koja je ishodila dozvolu za postupak sakupljanja i/ili interventnog sakupljanja

otpada može taj postupak obavljati na čitavom području Republike Hrvatske. Osoba koja je

ishodila dozvolu za obavljanje postupka sakupljanja smije skladištiti otpad namijenjen

oporabi ili zbrinjavanju najduže do jedne godine od dana preuzimanja. Osoba koja je ishodila

dozvolu za postupak sakupljanja može na lokacijama prodavatelja koji prodaje proizvod i/ili

ureĎaj i/ili opremu sakupljati male količine odreĎenih posebnih kategorija otpada.

Postupak skladištenja vlastitog proizvodnog otpada

Pravna ili fizička osoba – obrtnik može privremeno skladištiti vlastiti proizvodni otpad u

količini većoj od 150 t neopasnog otpada, odnosno 200 kg opasnog otpada ako je upisana u

Očevidnik odreĎenih osoba koje skladište vlastiti proizvodni otpad.

U Očevidnik odreĎenih osoba koje skladište vlastiti proizvodni otpad upisat će se osoba

ako uz zahtjev dostavi dokaze da raspolaže odgovarajućim spremnicima i prostorom za

privremeno skladištenje vlastitog proizvodnog otpada u sklopu graĎevine u kojoj obavlja

osnovnu djelatnost, te dokaz o imenovanju osobe odgovorne za gospodarenje otpadom.

Obveze proizvoĎača otpada i posjednika otpada

Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim

procesima, osim ostataka iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog

proizvoĎača.

Vlasnik otpada je osoba koja je nositelj materijalnih i drugih prava i obveza u vezi otpada.

ProizvoĎač proizvoda od kojeg nastaje otpad, odnosno proizvoĎač otpada snosi troškove

gospodarenja tim otpadom.

ProizvoĎač otpada i drugi posjednik otpada dužan je prema Zakonu predati svoj otpad

osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom.

ProizvoĎač otpada i drugi posjednik otpada iznimno može obraditi svoj otpad ako

sukladno zakonu:

sam obavlja djelatnost gospodarenja otpadom,

kao fizička osoba biološki razgradivi otpad iz svog vrta obraĎuje biološkom aerobnom obradom (kompostiranjem).

ProizvoĎač i/ili posjednik otpada dužan je osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja

otpadom uz otpad predati prateći list te je odgovoran za točnost podataka o otpadu navedenih

u pratećem listu.

Odgovornost posjednika otpada za predani otpad prestaje nakon što osoba kojoj je otpad

predan na propisani način preuzme otpad i ovjeri prateći list ili dokument o prometu ako je

otpad izvezen.

Podaci o postupanju s otpadom čuvaju se najmanje 5 godina, odnosno 12 mjeseci ako se

radi o prijevozu opasnog otpada, te se dokazi i ostali relevantni podaci o poduzetim radnjama

moraju učiniti dostupnim na uvid na zahtjev nadležnih tijela ili prethodnog posjednika

otpada. Obrazac pratećeg lista propisuje ministar pravilnikom.

Primjeri sakupljanja otpada i logistike

Prikaz 3.11.: Sustav za odvojeno sakupljanje otpada u domaćinstvu/kuhinji.

Prikaz 3.12.: Sustav za odvojeno sakupljanje otpada na gradskoj ulici.

Prikaz 3.13.: Sustav za odvojeno sakupljanje otpada u školi.

Prikaz 3.14.: Sustav za odvojeno sakupljanje otpada u neproizvodnoj organizaciji.

Prikaz 3.15.: Sustav za odvojeno sakupljanje otpada u proizvodnoj organizacij.

Prikaz 3.16.: Sustav za odvojeno sakupljanje otpada u reciklažnom dvorištu – stacionarnom

(a) / mobilnom (b).

(a) (b)

Reciklažno dvorište je nadzirani ograĎeni prostor namijenjen odvojenom prikupljanju i

privremenom skladištenju manjih količina posebnih vrsta otpada

Reciklažno dvorište za graĎevni otpad je graĎevina namijenjena razvrstavanju,

mehaničkoj obradi i privremenom skladištenju graĎevnog otpada.

Postupak sakupljanja otpada u reciklažnom dvorištu se temelji na tome da pravna ili

fizička osoba – obrtnik može obavljati postupak sakupljanja otpada u reciklažnom dvorištu

ako je upisan u Očevidnik reciklažnih dvorišta.

U Očevidnik reciklažnih dvorišta upisuje se osoba ako uz zahtjev dostavi dokaze o

ispunjavanju uvjeta:

da je registrirana za djelatnost sakupljanja otpada,

da raspolaže reciklažnim dvorištem u zakonodavnom smislu,

da je reciklažno dvorište označeno sukladno pravilniku,

da raspolaže odgovarajućim brojem spremnika za odvojeno prikupljanje otpada,

da je imenovala osobu odgovornu za gospodarenje otpadom. Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem smatra se vlasnikom otpada kojeg je prikupila

radom reciklažnog dvorišta.

Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem ne smije otkupljivati otpad temeljem potvrde o

upisu u Očevidnik reciklažnih dvorišta. Način rada reciklažnog dvorišta propisuje ministar

pravilnikom.

3.3. UVJETI I OBVEZE ODVOJENOG SAKUPLJANJA OTPADA

ProizvoĎač otpada je:

svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada;

pravna ili fizička osoba/obrtnik koja na profesionalnoj osnovi razvija, proizvodi, preraĎuje, obraĎuje, prodaje, unosi ili uvozi, odnosno stavlja na tržište proizvode i/ili

ureĎaje i/ili opremu.

ProizvoĎači otpada predstavljaju iznimno raznoliku skupinu, prikaz 3.17., a jednako je

raznolik i otpad kojeg proizvode.

Prikaz 3.17.: ProizvoĎači otpada (EU i zaštita okoliša, 2009).

Osnovni pojmovi sakupljanja, odvojenog sakupljanja i skladištenja otpada

Sakupljanje otpada je prikupljanje otpada, uključujući prethodno razvrstavanje otpada i

skladištenje otpada u svrhu prijevoza na obradu.

Odvojeno sakupljanje otpada je sakupljanje na način da se otpad odvaja prema njegovoj

vrsti i svojstvima kako bi se olakšala obrada i sačuvala vrijedna svojstva otpada.

Skladištenje otpada je privremeni smještaj otpada u skladištu najduže do godinu dana prije

primjene bilo kojeg od postupaka zbrinjavanja.

Trajno skladištenje otpada (na primjer smještaj spremnika u rudnike itd.).

Obveze odvojenog sakupljanja otpada

Otpad koji je odreĎen da se smatra posebnom kategorijom otpada mora se odvajati na

mjestu nastanka, odvojeno sakupljati i skladištiti u skladu s načinom propisanim propisom

kojim se ureĎuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

2015. Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati odvojeno sakupljanje

sljedećih vrsta otpada: papir, metal, plastika i staklo, električni i elektronički otpad, otpadne

baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadne gume, otpadna ulja, otpadni tekstil i obuća, te

medicinski otpad.

Obveze pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu

Do 1. siječnja 2020. godine Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati

pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje sljedećih otpadnih materijala: papir, metal,

plastika i staklo iz kućanstva, a po mogućnosti i iz drugih izvora ako su ti tokovi otpada slični

otpadu iz kućanstva, u minimalnom udjelu od 50% mase otpada.

Do 1. siječnja 2020. godine Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati

pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe, uključujući

postupke zatrpavanja i nasipavanja, u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge

materijale, neopasnog graĎevnog otpada, isključujući materijal iz prirode utvrĎen ključnim

brojem 17 05 04 – zemlja i kamenje koji nisu navedeni pod 17 05 03, u minimalnom udjelu

od 70% mase otpada.

Za izračunavanje ostvarivanja navedenih dvaju ciljeva primjenjuje se Odluka Komisije

2011/753/EU o uspostavi pravila i metoda izračuna za provjeru poštivanja ciljeva iz članka

11(2) Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

Ekonomski aspekti odvojenog sakupljanja otpada

Nepobitna činjenica je da zaštita okoliša nema alternativu, no važno je istaknuti da je

odvojeno prikupljati otpad važno zato što:

se tako omogućava reciklaža i smanjuje količina otpada na odlagalištima,

se odvojeni opasni otpad može odložiti na kvalitetan – ekološki prihvatljiv - način.

zato što se time podupiru pozitivni ekonomski procesi. Budući da se prikupljanje otpada treba zasnivati na načelu pokrivanja troškova, vrlo je

bitno razmotriti ekonomske aspekte kad se uspostavlja novi sustav prikupljanja otpada, ili

kad se poboljšava rad postojećeg sustava. S jedne strane dolazi do troškova za pružanje

usluga gospodarenja otpadom, sukladno zakonskim zahtjevima, a s druge strane postoji

potreba za prihodima koje generiraju proizvoĎači otpada (prikaz 3.18.). Kad se primjenjuje

načelo pokrivanja troškova, potrebni prihodi izražavaju se u obliku naknade koju je potrebno

plaćati po jedinici otpada kojom se gospodari.

Smatra se da naknada za odreĎene osnovne usluge, kao što su gospodarenje otpadom ili

gospodarenje vodama, ne smije iznositi više od 1% ukupnog dohotka kućanstva.

Prikaz 3.18.: Potreba za postizanjem ravnoteže ekonomskih aspekata gospodarenja otpadom

(EU i zaštita okoliša, 2009).

Barem pola milijuna radnih mjesta moglo bi se otvoriti u Europi kada bi zemlje članice

reciklirale 70% svoga otpada. Studija koja to potvrĎuje ukazuje ujedno kako se 3.000 radnih

mjesta može otvoriti direktno u nadogradnji sustava gospodarenja otpadom, dok se ostatak

radnih mjesta zapravo otvara u industrijama koje su blisko vezane za taj sektor.

Kako bi se financijske investicije mogle usmjeriti i raspodijeliti sukladno hijerarhiji

gospodarenja otpadom u jednakom omjeru, potrebno je odvojeno prikupljenom otpadu

pridodavati „dodanu vrijednost“ uračunavanjem uštede – postignute izbjegavanjem

odlaganja.

Glavni tokovi otpada i gospodarenje tim tokovima

Posebnom kategorijom otpada smatra se: biootpad, otpadni tekstil i obuća, otpadna

ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpad

koji sadrži azbest, medicinski otpad, otpadni električni i elektronički ureĎaji i oprema,

otpadni brodovi, morski otpad, graĎevni otpad, otpadni mulj iz ureĎaja za pročišćavanje

otpadnih voda, otpad iz proizvodnje titan dioksida, otpadni poliklorirani bifenili i

poliklorirani terfenili.

Posebnom kategorijom otpada smatra se i:

odreĎeni otpad za kojeg, temeljem analize postojećeg stanja o gospodarenju tim otpadom, ministar odlukom utvrdi da je radi ispunjavanja zakonskih potrebno odrediti

poseban način gospodarenja tim otpadom,

odreĎeni otpad za kojeg je propisom Europske unije ureĎen način gospodarenja. Gospodarenje otpadnim muljem iz ureĎaja za pročišćavanje otpadnih voda, u suradnji s

ministrom nadležnim za vodno gospodarstvo, propisuje ministar pravilnikom.

Otpad koji je odreĎen da se smatra posebnom kategorijom otpada mora se odvajati na

mjestu nastanka, odvojeno sakupljati i skladištiti u skladu s načinom propisanim propisom

kojim se ureĎuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

Biootpad

Osoba koja je zakonski ovlaštena gospodariti biootpadom, te jedinica lokalne samouprave

dužni su u zakonski utemeljenim dokumentima osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s

ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe biootpada. Osoba koja obavlja obradu

biootpada mora ju obavljati na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša.

Kriterije za uporabu materijala proizvedenih iz biootpada koji su sigurni za okoliš, u suradnji

s ministrom nadležnim za poljoprivredu, propisuje ministar pravilnikom.

Otpadna ulja

Svrha sustava gospodarenja otpadnim uljem je osiguranje odvojenog sakupljanja otpadnog

ulja. Posjednik otpadnih ulja različitih kategorija, ako je to tehnički izvedivo, ne smije ih

miješati meĎusobno i ne smije ih miješati s drugim vrstama otpada ili tvarima, ako to

miješanje sprječava i/ili onemogućuje njihovu obradu. Ako je regeneracija otpadnog ulja

tehnički izvediva i ekonomski opravdana na području Republike Hrvatske zabranjen je izvoz

tog otpadnog ulja radi obrade spaljivanjem ili suspaljivanjem. Uvjete za ocjenjivanje tehničke

izvodivosti i ekonomske opravdanosti regeneracije otpadnog ulja i ostale uvjete gospodarenja

otpadnim uljima propisuje ministar pravilnikom temeljem Zakona kojim se ureĎuje

gospodarenje otpadnim uljima.

GraĎevni otpad

Naknada za odlaganje graĎevnog otpada je mjera kojom se potiče povećanje količina

oporabljenog graĎevnog otpada i smanjenje količina graĎevnog otpada koji se odlaže na

odlagališta i neusklaĎena odlagališta u Republici Hrvatskoj. Osoba koja odlaže graĎevni

otpad dužna je:

plaćati naknadu za odlaganje graĎevnog otpada.

podatke o masi/količini odloženog graĎevnog otpada dostaviti Fondu do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

Osnovica za obračun naknade za odlaganje graĎevnog otpada je masa odloženog

graĎevnog otpada. Fond rješenjem utvrĎuje iznos naknade za odlaganje graĎevnog otpada na

temelju podataka o masi odloženog graĎevnog otpada i podataka iz Registra onečišćavanja

okoliša do 31. prosinca tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu. Protiv rješenja Fonda

može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Naknada za odlaganje graĎevnog otpada uplaćuje se u korist Fonda radi sufinanciranja

izgradnje reciklažnih dvorišta za graĎevni otpad i troškova sustava gospodarenja graĎevnim

otpadom koji sadrži azbest. Na naplatu dospjelih nenaplaćenih iznosa naknade za odlaganje

graĎevnog otpada zajedno s pripadajućom kamatom sukladno zakonu kojim se ureĎuju

obvezni odnosi, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se ureĎuje Fond.

Način izračuna naknade za odlaganje graĎevnog otpada, obveze osobe koja odlaže

graĎevni otpad i uvjete za provedbu tih obveza propisuje Vlada uredbom kojom se ureĎuje

gospodarenje graĎevnim otpadom.

Posjednik graĎevnog otpada koji nastaje tijekom gradnje ili uklanjanja graĎevine, odnosno

tijekom izvoĎenja radova gradnje, rekonstrukcije ili održavanja, dužan je gospodariti tim

otpadom na način propisan pravilnikom.

Kod uklanjanja graĎevine, odnosno njezinog dijela na temelju izvršnog upravnog akta

graĎevnog inspektora putem druge osobe donesenog u skladu s propisom kojim se ureĎuje

graĎenje, nastali graĎevni otpad obraĎuje se na trošak i odgovornost izvršenika, odnosno

trošak obrade namiruje se iz državnog proračuna do naplate od izvršenika.

GraĎevni otpad koji sadrži azbest

Zbrinjavanje graĎevnog otpada koji sadrži azbest koji je nastao na području Republike

Hrvatske od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku. Zbrinjavanje otpada koji sadrži

azbest koji je nastao tijekom izvoĎenja radova gradnje, rekonstrukcije, održavanja ili

uklanjanja graĎevine ili dijela graĎevine obavlja se na posebno izgraĎenim plohama

odlagališta i neusklaĎenih odlagališta – kazetama za zbrinjavanje azbesta. Jedinica područne

(regionalne) samouprave dužna je u dokumentima prostornog ureĎenja odrediti lokaciju

kazete za zbrinjavanje azbesta. Fond na zahtjev jedinice područne (regionalne) samouprave

financira gradnju kazeta za zbrinjavanje graĎevnog otpada koji sadrži azbest.

Troškove prijevoza i zbrinjavanja graĎevnog otpada koji sadrži azbest koji je nastao

tijekom izvoĎenja radova gradnje, rekonstrukcije, održavanja ili uklanjanja graĎevine ili

dijela graĎevine u vlasništvu fizičke osobe osiguravaju zajednički jedinica lokalne

samouprave na čijem području je takav otpad nastao i Fond iz sredstava prikupljenih prema

Zakonu i drugih sredstava Fonda.

Za potrebe financiranja troškova Fond vodi očevidnik o količinama graĎevnog otpada koji

sadrži azbest i lokacijama na kojima je takav otpad nastao, te godišnje objavljuje javni poziv

za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora o prijevozu graĎevnog otpada koji sadrži azbest

na odlagališta s posebno izgraĎenim plohama-kazetama za zbrinjavanje azbesta.

IzvoĎač radova dužan je graĎevni otpad koji sadrži azbest predati osobi ovlaštenoj za

preuzimanje takvog otpada. U slučaju otpada koji je nastao obavljanjem radova iz stavka 2.

ovoga članka na graĎevini u vlasništvu fizičke osobe izvoĎač radova je dužan takav otpad

predati osobi s kojom je Fond sklopio ugovor. Osoba s kojom je sklopljen ugovor dužna je

prevesti taj otpad do najbližeg odlagališta s posebno izgraĎenim kazetama za zbrinjavanje

azbesta.

Osoba koja upravlja odlagalištem ili neusklaĎenim odlagalištem u sklopu kojeg je

izgraĎena kazeta za zbrinjavanja azbesta dužna je prihvatiti i zbrinuti graĎevni otpad koji

sadrži azbest.

Kazetom za zbrinjavanje azbesta upravlja pravna osoba u većinskom vlasništvu jedinice

lokalne samouprave. Način obračuna troškova zbrinjavanja graĎevnog otpada koji sadrži

azbest, postupak u vezi sklapanja ugovora o prijevozu otpada koji sadrži azbest i ugovorima

Fonda o poslovima zbrinjavanja otpada propisuje Vlada uredbom.

Otpadna vozila

Svrha sustava gospodarenja otpadnim vozilima je osiguravanje postizanja ciljeva

sakupljanja i obrade otpadnih vozila odreĎenih pravilnikom kojim se ureĎuje gospodarenje

otpadnim vozilima. Vlasnik vozila je dužan ishoditi potvrdu o predaji otpadnog vozila

ovlaštenoj osobi, te prije odjave vozila predati potvrdu središnjem tijelu državne uprave

nadležnom za unutarnje poslove. Postupak izdavanja potvrde i način proglašavanja vozila

otpadom propisuje ministar pravilnikom kojim se ureĎuje gospodarenje otpadnim vozilima.

Otpadne baterije i akumulatori

Svrha sustava gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima je osiguravanje

postizanja ciljeva sakupljanja i obrade otpadnih baterija i akumulatora odreĎenih pravilnikom

kojim se ureĎuje gospodarenje otpadnim baterijama i akumulatorima.

Otpadni električki i elektronički ureĎaji i oprema

Otpadna električna i elektronička oprema (eng. Waste Electrical and Electronic

Equipment, WEEE) predstavlja jedan od najsloženijih tokova području gospodarenja

otpadom. To je posljedica činjenice da električna i elektronička oprema pokriva široku paletu

proizvoda, od malih kućanskih aparata do visokointegriranih kompjutera i komunikacijskih

sustava. Ta je oprema dio komunalnih tokova otpada te je stoga gospodarenje takvim

otpadom povezano s uključivanjem kućanstava u sustave odvojenog prikupljanja otpada.

Krajnji cilj sustava gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom je osiguravanje

postizanja ciljeva sakupljanja i obrade električkog i elektroničkog otpada odreĎenih

pravilnikom kojim se ureĎuje gospodarenje električnim i elektroničkim otpadom.

Otpadna ambalaža

Svrha sustava sakupljanja i obrade otpadne ambalaže je osiguravanje postizanja ciljeva

sakupljanja i obrade otpadne ambalaže odreĎenih pravilnikom kojim se ureĎuje gospodarenje

otpadnom ambalažom.

Recikliranjem papira čuvaju se šume, štedi energija, smanjuje onečišćenje vode i zraka te

štedi dragocjeni deponijski prostor. Reciklažom jedne tone otpadnog papira spasili smo 20

mladih stabala, uštedjeli oko 60.000 litara vode, potrošili upola manje energije i 15 puta

manje onečistili otpadne vode. Odvojeno prikupljanje papira i kartona postiže se odlaganjem

u plave spremike.

Staklo se odlaže u zeleni kontejner i može se reciklirati bezbroj puta a staklena ambalaža

se može upotrijebiti i do 30 puta. Udio stakla u ukupnoj masi otpada je oko 10% i zbog toga

je staklo jedan od prioriteta u odvojenom prikupljanju otpada. Korištenjem otpadnog stakla u

tvornicama stakla se smanjuje potrošnja energije i drugih pirodnih sirovina, tako da pojedine

zemlje čak uvoze otpadno staklo.

Plastični otpad odlaže se u žuti kontejner. Plastični otpad je potrebno odvojeno sakupljati i

reciklirati jer se plastika proizvodi od neobnovljivih sirovina, a vrijeme razgradnje otpadne

plastike je vrlo dugo i iznosi od 100 do 1000 godina. Plastika čini 30% mase kućnog otpada

čime zauzima značajan prostor na odlagalištu.

Aluminijski ambalažni otpad se odlaže u sivi kontejner (limenke, konzerve). Nakon

prikupljanja isti se prevozi u tvornicu za preradu metala gdje se sortira, usitnjava i preša, a

zatim ide u specijalne peći gdje se topi što predstavlja sirovinsku osnovu za proizvodnju

novih proizvoda.

Dostupnost tržišta za prikupljene tokove otpada

Važan čimbenik za uspostavu sustava odvojenog prikupljanja otpada je dostupnost tržišta

za prikupljene tokove otpada kao što su papir, staklo, plastika. U slučaju da na tržištu

recikliranog materijala ne postoji potražnja za sirovinama, nije moguće održavati sustav

odvojenog prikupljanja otpada, budući da se tvrtke za gospodarenje otpadom suočavaju s

poteškoćama u vezi s preprodajom odvojenih tokova otpada. Tako i taj razvrstani otpad

završi na općinskim odlagalištima.

Aktualno stanje u Hrvatskoj u kontekstu smanjenja odlaganje otpada na odlagališta i

povećanja udjela oporabe/recikliranja

Prikaz 3.19. ukazuje da se postupcima zbrinjavanja otpada još uvijek se podvrgava

najveći udio otpada (70% u 2012. godini), uglavnom odlaganjem na odlagališta (69%),

koje je potrebno što više smanjivati. Pozitivno se ocjenjuje smanjenje količine odloženog

komunalnog otpada s 97% u 2008. na 83% u 2012. godini. MeĎutim, i dalje se komunalni

otpad odlaže bez prethodne obrade te se ne ostvaruje dostatno smanjenje količina

biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta.

U 2012.godini oporabljeno je 30% ukupnih količina otpada, najviše recikliranjem, dok

se mali dio kompostira (2%) i energetski oporabi (1%). Stopa oporabe komunalnog otpada

povećana je na 15%, a najveći udio u oporabi komunalnog otpada postigle su MeĎimurska

(33%) i Primorsko-goranska županija (14,4%). Nakon značajnog početnog rasta, od 2010.

godine smanjuju se količine proizvoda stavljenih na tržište, pa i količine odvojeno

sakupljenih i oporabljenih šest posebnih kategorija otpada stagniraju. Pojedini ciljevi su

ostvareni, ali sustave treba dalje razvijati, pogotovo za pojedine kategorije kao što su

graĎevni otpad i višak mulja iz pročišćivača otpadnih voda.

Prikaz 3.19.: Udio postupaka oporabe /zbrinjavanja otpada u Republici Hrvatskoj u

2012. Godini (AZO – Izvješće o stanju okoliša 2009-2012 otpad).

3.4. OBVEZE JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE

Mnoge zemlje Europske unije imaju nacionalne, regionalne te lokalne (gradske odnosno

općinske) planove i pravilnike gospodarenja otpadom. Uspješno gospodarenje počiva na

aktivnom uključivanju različitih dionika: generatora/proizvoĎača otpada, onih koji otpadom

gospodare (prikupljaju, prevoze, obraĎuju) te nadležnih tijela.

Premda politika i zakonodavstvo EU ne navodi posebne zadatke za tijela lokalne

samouprave, iskustvo pokazuje da su lokalna i regionalna nadležna tijela suočena s

odreĎenim posebno izazovnim pitanjima, a radi se o sljedećem:

potrebno je definirati i provesti koherentnu strategiju gospodarenja otpadom, uključujući izradu planova gospodarenja na raznim razinama;

nužno je uspostaviti odvojene sustave prikupljanja i razvrstavanja za niz raznih tokova otpada;

treba uspostaviti nova, odgovarajuća postrojenja za obradu otpada i odlagališta;

potrebno je uspostaviti učinkovitu horizontalnu suradnju izmeĎu lokalnih samouprava i vertikalnu suradnju izmeĎu različitih razina nadležnih tijela (izmeĎu lokalne i

regionalne razine, a takoĎer i nacionalne razine gdje je to korisno);

nužno je osigurati financiranje uspostave/poboljšavanja skupe infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom;

potrebno je nadvladati problem manjka podataka te ispuniti široke zahtjeve nadzora;

potrebna je učinkovita provedba i kontrola;

treba prevladati manjkavosti na regionalnoj i lokalnoj razini (manjak financija, informacija i tehničke stručnosti);

treba poboljšati transparentnost i sudjelovanje javnosti. Sukladno nacionalnim zakonskim propisima jedinice regionalne samouprave dužne su

donijeti planove gospodarenja otpadom županija, odnosno Grada Zagreba. Zakonskim

propisima je odreĎeno i da planovi gospodarenja otpadom županija, odnosno Grada Zagreba

moraju biti usklaĎeni sa Strategijom i Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske te

sa Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske, Planom zaštite okoliša Republike

Hrvatske i programom zaštite okoliša županije, odnosno Programom zaštite okoliša Grada

Zagreba. Na taj se način nastoji osigurati usklaĎenost planiranja i djelovanja u području

gospodarenja otpadom na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Sukladno zakonskim propisima jedinice lokalne samouprave dužne su donijeti planove

gospodarenja otpadom općina i gradova. Zakonskim propisima odreĎeno je i da planovi

gospodarenja otpadom općina i gradova moraju biti usklaĎeni sa županijskim planom

gospodarenja otpadom i županijskim programom zaštite okoliša.

Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave

Planovi gospodarenja otpadom, općenito, trebaju razložiti analizu sadašnje situacije u

gospodarenju otpadom u konkretnoj zemljopisnoj jedinici, kao i mjere koje treba poduzeti

kako bi se poboljšala priprema za ponovno korištenje, recikliranje, oporabu i odlaganje

otpada na način koji će uključivati razuman odnos prema okolišu, uz ocjenu na koji će način

plan poduprijeti provedbu zakonodavnih ciljeva.

Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave i Grada Zagreba treba sadržavati

najmanje sljedeće:

1. analizu, te ocjenu stanja i potreba u gospodarenju otpadom na području jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, uključujući ostvarivanje ciljeva,

2. podatke o vrstama i količinama proizvedenog otpada, odvojeno sakupljenog otpada, odlaganju komunalnog i biorazgradivog otpada te ostvarivanju ciljeva,

3. podatke o postojećim i planiranim graĎevinama i ureĎajima za gospodarenje otpadom te statusu sanacije neusklaĎenih odlagališta i lokacija onečišćenih otpadom,

4. podatke o lokacijama odbačenog otpada i njihovom uklanjanju, 5. mjere potrebne za ostvarenje ciljeva smanjivanja ili sprječavanja nastanka otpada,

uključujući izobrazno-informativne aktivnosti i akcije prikupljanja otpada,

6. opće mjere za gospodarenje otpadom, opasnim otpadom i posebnim kategorijama otpada,

7. mjere prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada,

8. mjere odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla i plastike te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada,

9. popis projekata važnih za provedbu odredbi Plana, 10. organizacijske aspekte, izvore i visinu financijskih sredstava za provedbu mjera

gospodarenja otpadom,

11. rokove i nositelje izvršenja Plana. Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba donosi

predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba za razdoblje od

šest godina, a njegove izmjene i dopune po potrebi.

Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba

objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Nacrt Plana i nacrt plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave i Grada

Zagreba objavljuje se radi pribavljanja mišljenja, prijedloga i primjedbi javnosti.

Posredstvom medija Ministarstvo, odnosno jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb

izvješćuju javnost o mjestu na kojem je nacrt Plana i nacrt plana gospodarenja otpadom

jedinice lokalne samouprave i Grada Zagreba dostupan te načinu i vremenu iznošenja

mišljenja, prijedloga i primjedbi, a rok u kojem javnost može iznositi primjedbe, prijedloge i

mišljenja ne može biti kraći od 30 dana od dana objave.

Aktivnosti koje je jedinica lokalne samouprave zakonski dužna provoditi

Jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati:

1. javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada,

2. odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada,

3. sprječavanje odbacivanja otpada na način suprotan Zakonu te uklanjanje tako odbačenog otpada,

4. provedbu Plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave , 5. donošenje i provedbu plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave,

odnosno Grada Zagreba,

6. provoĎenje izobrazno-informativne aktivnosti na svom području i 7. mogućnost provedbe akcija prikupljanja otpada.

Više jedinica lokalne samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničko ispunjenje jedne

ili više od prethodno navedenih obveza.

Jedinica lokalne samouprave dužna je sudjelovati u sustavima sakupljanja posebnih

kategorija otpada sukladno propisu kojim se ureĎuje gospodarenje posebnom kategorijom

otpada.

Jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati provedbu svih aktivnosti na kvalitetan,

postojan i ekonomski učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i

gospodarenja otpadom osiguravajući pri tom javnost rada.

Obveza odvojenog prikupljanja problematičnog otpada, otpadnog papira, metala,

stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada

Jedinica lokalne samouprave izvršava obvezu odvojenog prikupljanja problematičnog

otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog)

komunalnog otpada na način da osigura:

funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području,

postavljanje odgovarajućeg broja i vrsta spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila, koji nisu

obuhvaćeni sustavom gospodarenja posebnom kategorijom otpada, na javnoj površini,

obavještavanje kućanstava o lokaciji i izmjeni lokacije reciklažnog dvorišta, mobilne jedinice i spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog

papira, metala, stakla, plastike i tekstila,

uslugu prijevoza krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge.

U kontekstu reciklažnih dvorišta jedinica lokalne samouprave:

koja ima 1.500 stanovnika ili manje, a nije osigurala funkcioniranje reciklažnog dvorišta, dužna je osigurati funkcioniranje istog na svojem području posredstvom

mobilne jedinice koja se u zakonskom smislu smatra reciklažnim dvorištem,

koja ima više od 1.500 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje jednog reciklažnog dvorišta i još po jedno na svakih idućih 25.000 stanovnika na svom

području,

koja ima više od 100.000 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje četiri reciklažna dvorišta i još po jedno na svakih idućih 30.000 stanovnika na svom

području,

dužna je u naseljima u kojima se ne nalazi reciklažno dvorište osigurati funkcioniranje istog posredstvom mobilne jedinice koja se u zakonskom smislu smatra reciklažnim

dvorištem.

Grad Zagreb dužan je, iznimno, osigurati funkcioniranje barem jednog reciklažnog

dvorišta u svakoj gradskoj četvrti, a jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati da

prostorni razmještaj reciklažnih dvorišta, odnosno način rada mobilne jedinice omogućava

pristupačno korištenje istih svim stanovnicima područja za koje su uspostavljena reciklažna

dvorišta, odnosno mobilne jedinice.

Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem otpada dužna je:

zaprimati bez naknade i voditi evidenciju o zaprimljenom sljedećem komunalnom otpadu nastalom u kućanstvu na odgovarajućem području jedinice lokalne

samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište: problematični otpad,

otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni (glomazni) otpad,

odvojeno skladištiti otpad u odgovarajućim spremnicima,

predati otpad osobi ovlaštenoj za gospodarenje tom vrstom otpada,

sudjelovati u sustavima gospodarenja posebnom kategorijom otpada na način propisan propisom kojim se ureĎuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem:

utvrĎuje, u suradnji s tijelima jedinice lokalne samouprave, pravo korištenja usluga

je dužna zatražiti na uvid osobni identifikacijski dokument od osobe koja predaje otpad radi ostvarenja prava,

može zaprimati i otpad koji nije nastao na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište kao i otpad koji nije

nastao u kućanstvu, a osoba koja predaje otpad snosi sve troškove gospodarenja tim

otpadom.

Zabranjeno je krupni (glomazni) otpad odbacivati i sakupljati na javnoj površini, osim

putem spremnika. Obavljanje poslova reciklažnog dvorišta i prijevoza krupnog (glomaznog)

komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge dužan je osigurati davatelj usluge

prikupljanja miješanog komunalnog otpada.

Uvjete prostornog razmještaja reciklažnih dvorišta u svrhu ispunjavanja kriterija

pristupačnog korištenja reciklažnog dvorišta, način rada mobilne jedinice, način provedbe

obveza, način izvješćivanja i obračuna opravdanih troškova održavanja i rada reciklažnog

dvorišta i mobilne jedinice propisuje Vlada uredbom.

Obveza uklanjanja odbačenog otpada

Provedbu zakonskih obveza osigurava osoba koja obavlja poslove službe nadležne za

komunalni red jedinice lokalne samouprave tz. komunalni redar:

mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada

mjerama za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš što uključuje i uklanjanje naplavljenog morskog otpada.

Navedene mjere uključuju:

uspostavu sustava za zaprimanje obavijesti o nepropisno odbačenom otpadu,

uspostava sustava evidentiranja lokacija odbačenog otpada,

provedbu redovitog godišnjeg nadzora područja jedinice lokalne samouprave radi utvrĎivanja postojanja odbačenog otpada, a posebno lokacija na kojima je u prethodne

dvije godine evidentirano postojanje odbačenog otpada,

druge mjere sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Radi provedbe navedenih mjera komunalni redar rješenjem nareĎuje vlasniku, odnosno

posjedniku nekretnine, ako vlasnik nije poznat, na kojem je nepropisno odložen otpad

uklanjanje tog otpada, odnosno osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja odreĎenim

područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru).

Rješenjem se nadalje odreĎuje: lokacija odbačenog otpada, procijenjena količina otpada,

obveznik uklanjanja otpada, te obveza uklanjanja otpada predajom ovlaštenoj osobi za

gospodarenje tom vrstom otpada u roku koji ne može biti duži od 6 mjeseca od dana

zaprimanja rješenja.

Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba nadležnom upravnom tijelu, a protiv rješenja

komunalnog redara može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Jedinica lokalne samouprave dužna je podatke utvrĎene rješenjem mjesečno unositi u

mrežnu aplikaciju sustava evidentiranja lokacija odbačenog otpada. Izvršno tijelo jedinice

lokalne samouprave dužno je izvješće o lokacijama i količinama odbačenog otpada,

troškovima uklanjanja odbačenog otpada i provedbi mjera podnijeti predstavničkom tijelu te

jedinice do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Predstavničko tijelo

jedinice lokalne samouprave dužno je, temeljem izvješća, donijeti odluku o provedbi

posebnih mjera sprječavanja odbacivanja otpada u odnosu na lokacije na kojima je u više

navrata utvrĎeno nepropisno odbacivanje otpada.

Sredstva za provedbu potrebnih mjera osiguravaju se u proračunu jedinice lokalne

samouprave.

Jedinica lokalne samouprave ima pravo na naknadu troška uklanjanja otpada od vlasnika,

odnosno posjednika nekretnine, ako vlasnik nije poznat, odnosno od osobe koja, sukladno

posebnom propisu, upravlja odreĎenim područjem (dobrom), na kojem se otpad nalazio.

Način provedbe mjera propisanih ovim člankom ureĎuju se odlukom predstavničkog tijela

jedinice lokalne samouprave o mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada i

mjerama za uklanjanje odbačenog otpada, koja se odmah po donošenju dostavlja

Ministarstvu, te objavljuje u službenom glasilu i na mrežnim stranicama jedinice lokalne

samouprave.

Obveza sanacija lokacije onečišćene otpadom

Sanaciju okoliša na lokaciji onečišćenoj otpadom utvrĎenim Planom osigurava

onečišćivač. Ako je onečišćivač nepoznat ili je prestao postojati, a nema pravnog slijednika,

sanaciju osigurava vlasnik, odnosno posjednik nekretnine na lokaciji. Ako Republika

Hrvatska sufinancira i/ili financira sanaciju lokacije iz stavaka ima pravo povrata troškova

sanacije od budućeg vlasnika.

Ako onečišćivač nije obavio sanaciju lokacije onečišćene otpadom, sanaciju provodi

Republika Hrvatska. Republika Hrvatska ima pravo na naknadu svih troškova izvršene

sanacije. Radi osiguranja naplate troškova izvršene sanacije Republika Hrvatska na temelju

Zakona stječe zakonsko založno pravo na nekretnini na kojoj je izvršena sanacija do visine

troškova sanacije.

Prije postupka sanacije zemljišnoknjižni sud na prijedlog Republike Hrvatske u zemljišnoj

knjizi vrši zabilježbu namjere sanacije i posljedice sanacije. Nadležni zemljišnoknjižni sud u

korist Republike Hrvatske provodi uknjižbu založnog prava na temelju računa o izvršenoj

sanaciji osobe koja je izvela radove sanacije za Republiku Hrvatsku. Sve poslove u vezi sa

sanacijom u ime i za račun Republike Hrvatske obavlja Fond na temelju odluke o sanaciji

koju donosi ministar u skladu s Planom. Odlukom o sanaciji utvrĎuju se sve mjere i

aktivnosti koje se trebaju poduzeti u postupku sanacije lokacije onečišćene opasnim otpadom.

Fond može sufinancirati projekte sanacije neusklaĎenog odlagališta otpada ako su ispunjeni

uvjeti propisani zakonskim pravilnikom.

Iste odredbe primjenjuju se i na pravne osobe nad kojima se provodi stečajni postupak,

kao i na nekretnine u vlasništvu tih pravnih osoba, u kom se slučaju troškovi sanacije

prijavljuju u stečajnom postupku.

Provedba izobrazno-informativnih aktivnosti

Jedinica lokalne samouprave dužna je o svom trošku, na odgovarajući način:

osigurati godišnje provedbu izobrazno-informativnih aktivnosti u vezi gospodarenja otpadom na svojem području, a osobito javne tribine,

informativne publikacije o gospodarenju otpadom i objavu specijaliziranih

priloga u medijima.

u sklopu mrežne stranice uspostaviti i ažurno održavati mrežne stranice s informacijama o gospodarenju otpadom na svojem području.

Prioritetno područje izobrazno-informativnih aktivnosti gospodarenja otpadom i sadržaj

obveznih informacija na godišnjoj razini u svezi gospodarenja otpadom propisano je

naputkom ministra, a obvezne informacije koje se objavljuju na mrežnoj stranici jedince

lokalne samouprave propisane su pravilnikom.

Izvješće o provedbi izobrazno-informativnih aktivnosti sastavni je dio godišnjeg izvješća o

provedbi plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave.

Izazovi i problemi općina i gradova

Najveći izazovi i problemi općina i gradova očekuju se u pronalaženju financijskih

sredstava za sanaciju postojećih neureĎenih odlagališta i otpadom onečišćenog okoliša. Iako

ove projekte sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost znatna sredstva

moraju se osigurati i iz proračuna jedinica lokalne samouprave, a pri tome treba uzeti u obzir

i nužnost financiranja drugih projekata u području gospodarenja otpadom - studijski i

konkretni radovi na realizaciji istih - u vremenskim okvirima odreĎenima u propisima i

planovima gospodarenja otpadom višeg reda. Nužan je i postupak utvrĎivanja lokacija za

graĎevine namijenjene skladištenju, oporabi i zbrinjavanju otpada u dokumentima prostornog

ureĎenja općina i gradova, što je i u redovnom postupku vremenski zahtjevan proces, a s

obzirom na prirodu graĎevina moguće je očekivati otpor javnosti (eng. Not in my backyard

/NIMBY efekt – Ne u mom dvorištu) što za posljedicu može imati neispunjavanje odreĎenih

planskih okvira za uspostavu sustava gospodarenja otpadom.

3.5. MODELI ODVOJENOG SAKUPLJANJA NA STUDIJI SLUČAJA

Odvojeno sakupljanje, recikliranje i proizvodnja novih proizvoda iz korisnih komponenti

otpada uobičajena je praksa u razvijenim zemljama, prikaz 3.20., zato što:

otpad sadrži mnoge korisne materijale poput papira, plastike, metala, stakla i druge, koje je moguće preraditi (reciklirati) i iskoristiti za proizvodnju novih proizvoda,

je iz otpada potrebno izdvojiti opasne dijelove poput starih baterija, lijekova, elektronike, boja i lakova i sl. koji se moraju obraditi na poseban način da bi se

izbjeglo zagaĎenje okoliša,

je potrebno štedjeti prostor na odlagalištu otpada da se ne bi morala otvarati nova,

na taj način sporije trošimo prirodne resurse koji će trebati i budućim generacijama.

Prikaz 3.20.: Uobičajena praksa gospodarenja otpadom u razvijenim zemljama

(Upute za odvojeno sakupljanje otpada, 2009).

Bitni čimbenici za uspješnu strategiju odvojenog sakupljanja i recikliranja su:

naplata odvoza prema količini stvorenog otpada,

sakupljanje otpada „od vrata do vrata“ pri čemu se otpad odvaja već u domaćinstvima.

Naplata odvoza prema količini stvorenog otpada

Naplata odvoza prema količini otpada može biti temeljena na volumenu ili težini

odloženog otpada. Takvi su sustavi veoma efikasni jer dodatno motiviraju graĎane na

odvojeno prikupljanje otpada s ciljem da u jednom tjednu ne proizvedu više od odreĎene

količine otpada, jer im, s volumenom ili količinom, raste i cijena odvoza. Na taj se način

izravno motivira graĎane da odvajaju ambalažni otpad svih vrsta, ali i organski otpad većeg

volumena (trava ili lišće). Postoji mnogo varijacija sustava naplate otpada prema volumenu, a

najefikasniji je onaj koji će uz pomoć jednostavne tehnologije (čipova ili RFid čitača) bilježiti

koliko je odvoza bilježilo pojedino kućanstvo.

Ovakvi bi sustavi naplate otpada prema količini u potpunosti morali zamijeniti do sada

paušalne oblike naplate odvoza otpada poput onih baziranih pokvadraturi stana ili prema

broju stanovnika u kućanstvu. Glavna je značajka ovakvih sustava što pravedno nagraĎuje

graĎane koji recikliraju – dok oni koji proizvode puno otpada to i plaćaju prema načelu

onečišćivač plaća.

Prikupljanje otpada „od vrata do vrata“ (eng. door to door)

Ovaj model se temelji na odvajanju pojedinih frakcija otpada već u kućanstvima. Takav

sustav moguće je organizirati u više frakcija, a najčešće se primjenjuje sustav sa tri

kante/vrećice i to po jedna za:

suhe reciklažne materijale,

biološki razgradiv otpad,

te ostatni otpad. Ono što predstavlja najveći problem prilikom planiranja novih sustava gospodarenja

otpadom je pretpostavka da će sakupljanje organskog otpada dodatno poskupiti uslugu

odvoza otpada jer ima nestabilnu i vrlo malenu tržišnu vrijednost. Unatoč tome, u mnogim

slučajevima pažljivi dizajn sustava doveo je do optimizacije troškova koji mogu biti čak i

usporedivi s tradicionalnim sustavima sakupljanja miješanog otpada.

Aktualni trendovi

Kao ključni alat za cjelovito gospodarenje otpadom, odnosno raspoloživi resursima,

potrebno je osigurati odvojeno prikupljanje otpada od vrata do vrata svim graĎanima, i to u

najmanje tri frakcije: organski otpad, reciklanti i ostali otpad. Takav način odvojenog

prikupljanja otpada najbolja je metoda za postizanje visoke stope reciklaže. Sve županije i

gradovi u Europskoj uniji teže ostvarenju ciljeva za odvojeno prikupljanje otpada na

minimalno 50% do 2020. godine te poduzimanju značajnih koraka da se ti ciljevi dostignu.

TakoĎer se nastoji osigurati da poticaji za veće recikliranje ne djeluju negativno na napore za

smanjenje količine otpada u nastanku te njegovu ponovnu uporabu.

Inozemni primjeri uspješnog odvojenog sakupljanja otpada

Rezultati odvojenog prikupljanja otpada iz kućanstava u Kataloniji pokazuju direktan

utjecaj organizacije sustava na stopu odvojeno prikupljenog otpada. U slučajevima gdje je

sustav organiziran s dvije kante (za suhi reciklirajući otpad te miješani otpad), sustav rijetko

prelazi 10% ukupno odvojeno prikupljanje količine. Sustav s dvije kante, upotpunjen s

prikupljanjem biološki razgradivog otpada uz pomoć uličnih kontejnera ima uspješnost preko

30%, no dok se uvede i treća kanta u kućanstvima, uspješnost raste i do 70% odvojeno

prikupljenog otpada. Sličan sustav upotrebljava se u talijanskoj provinciji treviso, gdje 6

općina, udruženo u konzorcij Priula, sa 6.000 stanovnika odvojeno prikuplja 77% otpada.

Dresden ima otprilike 500.000 stanovnika i trenutno od graĎana odvojeno prikuplja više

od 60% otpada. Nakon uvoĎenja sustava naplate prema količini otpada zamijećeno je više

značajnih promjena u odnosu na sustav fiksne naplate odvoza otpada. ipak, najvažnije je

zapažanje kako su dodatna ulaganja od 353.000 eura godišnje smanjila troškove plaća

radnika i transporta otpada za gotovo 685.000 eura godišnje, što je u ukupnoj bilanci

pridonijelo uštedom od 330.000 eura. Dodatna ušteda zabilježena je u smanjenju količina

ukupno proizvedenog otpada koja se od 319 kilograma po glavi stanovnika smanjila za 31,8

kilogram po glavi stanovnika, dok je količina odvojeno prikupljenog otpada porasla sa 89,5

kilograma po glavi stanovnika na 134 kilograma po glavi stanovnika.

Talijanska iskustva takoĎer je moguće pratiti kroz rezultate općine Nichelino sa 48.414

stanovnika, koja je 2006. godine uvela odvojeno prikupljanje otpada od vrata do vrata

temeljeno na naplati prikupljanja otpada prema količini otpada u nastanku. U godinu dana od

uvoĎenja sustava u Nichelinu se odvojeno prikuplja 57% ukupne količine otpada. UvoĎenjem

integriranog sustava ušteda je iznosila ukupno 4,89%. uštede će se povećavati s daljnjom

optimalizacijom troškova nakon revizije sustava gospodarenja otpadom.

U italiji danas postoji više od 1.500 općina i gradova koji su usvojili odvojeno prikupljanje

otpada od vrata do vrata. Od tih 1.500 općina, 55% ih odvojeno prikuplja više od 55% svog

otpada dok 20%, dakle 300 općina, već danas odvojeno prikuplja više od 80% svog otpada.

Odvojeno prikupljanje otpada od vrata do vrata odvija se u svim vrstama zajednica i

gustoćama naseljenosti. Cijela provincija Torino sa 2,5 milijuna stanovnika reciklira više od

50% svog otpada. Dio samog grada Torina je u samo tri godine od uspostave sustava sa 25%

povisio na gotovo 60% količinu odvojenog prikupljanja. Ostali gradovi poput Trenta sa

110.000 stanovnika ili Novara sa 100.000 stanovnika postižu takoĎer impresivne rezultate.

Cijela talijanska zajednica općina »nula otpada« koristi upravo sustav od vrata do vrata.

Hrvatski primjer uspješnog odvojenog sakupljanja otpada - PONIKVE EKO OTOK

KRK d.o.o. za obavljanje komunalne djelatnosti gospodarenja otpadom

Eko otok Krk predstavlja cjelovit model zbrinjavanja otpada, prvi takav u Hrvatskoj, a

omogućava zbrinjavanja svih vrsta otpada. Za funkcioniranje sustava na otoku Krku je

raspodijeljeno 8000 spremnika, a na 1500 mjesta kućni se otpad odvojeno prikuplja u pet

spremnika (biootpad, papir, PET, staklo, ostalo). Trenutačno se odvojeno prikuplja oko 40%

otpada u suvremenom reciklažnom dvorištu razvrstani se otpad obraĎuje i priprema za

recikliranje, dok se nerazvrstani dio otpada prema najsuvremenijim metodama zbrinjava na

odlagalištu Treskavac.

Cilj je svake godine povećati udio razvrstanoga otpada za 2-3 posto, a veliki značaj se daje

promoviranju sustava i edukaciji putem:

slanja info materijala korisnicima uz račune,

proljetne akcije darivanja komposta korisnicima,

intenzivnog rada sa predškolskom i školskom djecom,

organiziranje radionica, prezentacija i posjeta reciklažnom dvorištu i odlagalištu Treskavac

Postavljeni cilj organizacije ostvaruje se:

a) radom 103 djelatnika:

na odvozu otpada 57 djelatnika

na reciklažnom dvorištu i odlagalištu 32 djelatnika

na posebnim sabirnim mjestima 12 djelatnika b) voznim parkom koji se sastoji od:

3 osobna vozila i 1 dostavno

2 kombi vozila za prijevoz djelatnika

1 kombi vozilo za prijevoz ambalaže

21 vozilo za sakupljanje otpada

3 vozila za skupljanje otpada i pranje kontejnera

kompaktor za poravnavanje i sabijanje otpada na odlagalištu

traktora i viljuškara u reciklažnom dvorištu za obradu selektivno prikupljenoga otpada.