60

Maja Bajevi} (39) je1989. godine posje-tila Pariz i oti{la vi-djeti izlo`bu Ma|i-oni~ari zemlje, kojaje prvi put kombi-novala umjetnike iz

etabliranog umjetni~kog svijeta zapadne Evropesa umjetnicima siroma{nog tre}eg svijeta. Danas}e re}i kako joj je to promijenilo `ivot i otvoriloneke nove horizonte.

Diplomirala je prva u svojoj generaciji, naAkademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, kakobi se prijavila za stipendiju i oti{la na postdiplom-ski studij u Pariz. U Francuskoj se zadesila 1992.godine, na po~etku rata u BiH, koji je odvaja odku}e i koji jako uti~e na umjetni~ka djela kojastvara. Maja posljednjih 15 godina ̀ ivi i djeluje uParizu. Ali i u Veneciji, u kojoj, kao i u Lyonu,predaje na postdiplomskim studijima, dok }e slje-de}u godinu provesti u Berlinu.

U~estvovala je u veoma zna~ajnim internaci-onalnim grupnim izlo`bama na poziv uglednihkustosa i institucija, kao {to je izlo`ba La Forcede l'Art u Galleries Nationales du Grand Palais uParizu, A Picture of War is not War u Wilkin-son Gallery u Londonu, New Video, New Euro-pe, koja je postavljena u Kitchen Art Gallery uNew Yorku, Blood & Honey: Future is in theBalkans u Be~u... Bila je u~esnik prvog PaviljonaBosne i Hercegovine na 50. Venecijanskom bije-nalu 2003. u selekciji Ars Aevi, gdje je predstavi-la svoja dva djela. U narednoj godini Maja Baje-vi} je pozvana da u~estvuje na najzna~ajnijojsvjetskoj smotri savremene umjetnosti – Doku-menta u Kasselu.Ovaj presti`niumjetni~ki doga-|aj ostvaruje sesvakih pet godi-na, a aktuelniumjetni~ki dire-ktor Roger M.Buergel pozvao jeMaju Bajevi} da uKasselu 2007.godine predstavi~ak tri svoja rada.Jedna od najpriznatijih bh. umjetnica u svijetu,izlagala je u MoMA Muzeju moderne umjetnos-ti u New Yorku, Muzeju MACBA u Barceloni,Moderna Museetu u Stockholmu, Stedelijk Mu-seumu u Amsterdamu, galeriji Tate Modern uLondonu i drugim presti`nim evropskim i svjet-skim institucijama savremene umjetnosti.

Njena izlo`ba Home Again, prva samostal-na izlo`ba u Sarajevu, postavljena je u Umjetni-~koj galeriji BiH. Na njoj su predstavljeni radoviu razli~itim medijima savremene umjetnosti, vi-deu, performansu, zvu~noj instalaciji i drugi-ma, koje je Maja Bajevi} odredila kao sna`novezane za Sarajevo, za njeno porijeklo i iskustvo

Razgovarala Vedrana Seksan

Snimio Irfan Red`ovi}

doma. Kroz izbor radova za ovu izlo`bu, MajaBajevi} pravi svoj hommage Sarajevu, “domukojeg je fizi~ki napustila, ali ga nosi sa sobom i usebi”.

Kada je najavljena izlo`ba Home Again i kada jere~eno da }e biti postavljena na tri sprata Umje-tni~ke galerije, neko je prokomentarisao – osta-rila i Maja. Naravno, ova se opaska odnosila ma-nje na godine, a vi{e na ~injenicu da se do sadato doga|alo samo etabliranim, {to je redovnozna~ilo i starijim umjetnicima. Osje}ate li se eta-blirano u BiH?– To je te{ko pitanje. Meni je stra{no drago {to jeova izlo`ba postavljena u Umjetni~koj galeriji, ito na sva tri sprata, i mo`da }u se tek poslijeizlo`be osje}ati etablirano u BiH. Ali ja sam ima-la dosta izlo`bi u inostranstvu – i u Parizu, Züric-hu, Stockholmu, New Yorku..., tako da je mojrad mo`da bio vi{e poznat u inostranstvu negou Sarajevu.To i jeste razlog pitanja, s obzirom da ve}inaumjetnika koji se bave savremenom umjetno{-}u u BiH ka`u: mi ovdje samo `ivimo, a radimonegdje drugdje, gdje je to priznato.– To je ta~no, ali, u principu, umjetnici su nekavrsta nomada. Ja ne radim samo u jednom gra-du, radim u raznim gradovima. Meni je nor-malno da nisam na jednom mjestu. Opet je kodnas takva situacija da, na`alost, institucije kojese bave savremenom umjetno{}u u BiH nemajuneka sredstva koja bi im omogu}ila da rade vi{eovdje, kao {to je SCCA radio nakon rata, dok jejo{ uvijek finansijski dobro stajao. Tada je bilo ipuno vi{e izlo`bi i mogu}nosti da se doma}iumjetnici “etabliraju” unutar BiH.Neposredno nakon rata u savremenoj umjetnos-ti BiH dogodila se eksplozija koja se zavr{ilatako da se svi umjetnici razi|u po svijetu. [ta sedogodilo? Postoji li danas generacija koja }evas naslijediti?

– Na`alost, prestao je interes dr`ave. A i taj no-vac nije bio dr`avni. Sa nestankom novca nemani mogu}nosti da se rade izlo`be, mada se iz teposlijeratne eksplozije stvarno izrodila jedna ge-neracija koja jako mnogo radi u svijetu, koja jeveoma poznata i koja je ponijela sliku Sarajevatog trenutka. [teta je {to to ne mo`e da se nasta-vi, da to ne{to {to je ovdje izraslo, to {to je veli-kom zaslugom SCCA stvoreno, da jednosta-vno prestane postojati. Meni je jako ̀ ao {to po-dr{ka koju smo mi imali ne postoji za mladugeneraciju. Ne znam kako oni uop{te mogu da`ive kad nemaju mogu}nosti da se probiju prvona doma}em terenu pa da onda idu vani. Pro-

porcionalno veli~ini grada, mi imamojako puno dobrih umjetnika, no onine mogu postojati sami od sebe i samiza sebe.Koliko je razlog toga {to novca nemau savremenoj umjetnosti i to {to o nje-govom prilivu odlu~uju ljudi koji supotpuno neobrazovani kada je ta vrstaumjetnosti u pitanju?– Mislim da je to jedan od velikih ra-zloga. A to mislim zato jer se za nekemanifestacije koje su nezanimljive i ne-pismene izdvaja novac. Dakle, novcaima, samo se nekako pogre{no kana-li{e.Je li izlo`ba Home Again stvarno Ma-jin povratak ku}i?– Ja uop{te ne mislim da sam oti{laodavde. Jedna od mojih ku}a je ovdjeuvijek, i bit }e uvijek. Jako sam ~esto uSarajevu – tu provodim godi{nje 24sedmice, {to je skoro pola godine, a nina drugim mjestima na kojima `ivimnisam vi{e. Zna~i, ne mislim da samikada oti{la, ali je ova izlo`ba kao izlo-`ba ponovo kod ku}e. S obzirom dagovori o Sarajevu i toj nekoj ratnoj ipostratnoj tematici, ona je, na neki na-~in, jedna vrsta hommagea mom Sa-rajevu. I namjerno je napravljen tajizbor da se radovi koji su posve}eniSarajevu vrate ovamo.Na {ta prvo pomislite kada Vam nekoka`e “ku}a”?– To je isto kao da mi neko ka`e “ma-ma” ili “tata”. To je meni Sarajevo,moj grad.Po~etak rata Vas je zatekao u Parizu,gdje ste radili postdiplomski. S obzi-rom na okolnosti u kojima ste se na{li

– i bili ste i niste bili iz-bjeglica – koliko je toutjecalo na Va{ rad?– Ja sam oti{la u Pariz umaju 1991., na drugugodinu postdiplom-skog studija. Prvu samzavr{ila ovdje i ondasam drugu trebala danastavim tamo i da ma-gistriram kad se vratimsa druge godine ovdje.Po~ela sam da radim na

akademiji, tako da sam imala uvijekstudentski status tokom tog boravkaprvih godina u Parizu, onda je taj sta-tus prerastao u stalni. Ja nikad nisamimala status izbjeglice, ali iako nisi iz-bjeglica, iako nisi oti{ao iz tog razloga,onog trenutka kada se vi{e ne mo`e{vratiti ku}i, ti na neki na~in i jesi izbje-glica i po~ne{ osje}ati taj status. ̂ inje-nica da nisam mogla vidjeti mamu itatu, koji su bili u Sarajevu, najvi{e je~inila da se osje}am izbjeglicom. To jes-te jako uticalo na moj rad, i, recimo,prvi rad iz ciklusa Woman at Work

”Meni je jako `ao {to podr{ka koju smo mi imali ne postoji

za mladu generaciju. Ne znam kako oni uop{te mogu da

`ive kad nemaju mogu}nosti da se probiju prvo na

doma}em terenu pa da onda idu vani. Proporcionalno

veli~ini grada, mi imamo jako puno dobrih umjetnika, no

oni ne mogu postojati sami od sebe i sami za sebe”

61

“Under Construction” je pri~a o iz-bjegli{tvu `ena iz Srebrenice, ali i omom identitetu i mojoj odsje~enostiod doma.Kritike Va{ih radova ka`u kako se unjima osje}a jaka li~na i politi~ka no-ta. Da li umjetnost mo`e biti druga~i-ja do li~na?– Ima puno radova koji nisu ni li~ni nipoliti~ki, koji se bave drugim tema-ma, tako da je to apsolutno mogu}e.Moj izbor da se bavim politikom jejednostavan. Mi se prije rata nismobavili politikom, a kad se ona po~elabaviti nama onda je nastao belaj. Ta-ko ja mislim da je bitno baviti se poli-tikom da se ne bi ona ponovo bavilanama. A li~no se najbolje vidi u tome{to ja ne mislim da bi uop{te moj osje-}aj bio isti da nije bilo rata. Jer jedna jestvar kada `eli{ da ode{ u inostran-stvo da bude{ tamo, a druga je kadamora{ biti tamo. Ta odsje~enost odku}e je moj li~ni pe~at.Jedne prilike je umjetnica [ejla Ka-meri} rekla kako je mnogo te`e biti`ena umjetnik. Sla`ete li se s tim?– U Sarajevu mo`da i nije tako. Aligeneralno je tako. Ja predajem u Ve-neciji na postdiplomskom studiju zaumjetnost. Moju klasu ~ini 70 proce-nata djevojaka, a kada pogledate bilokoju ve}u izlo`bu, uvijek je 70 proce-nata mu{karaca, ili 80, 90... zavisi. Toje jako ~udno, jer – gdje nestaju te dje-vojke? Nije to samo slu~aj tamo gdjeja predajem, nego je tako bilo dok samstudirala, i znam da je na drugim aka-demijama tako. Uvijek je ta proporci-ja da je na {kolama vi{e ̀ ena, ali ih jemanje u profesionalnom `ivotu. @e-na umjetnik jeste biti te`e, jer te shva-taju mnogo manje ozbiljno. Mislim daje to zato {to su mu{karci malo vi{enavikli na kompeticiju, jednostavnosu takvi po prirodi, `ele da vladaju.Uvijek mi je ~udno kada ~ujem mojekolege kako pri~aju o svom radu. Oniuvijek ka`u: “Ovo je fantasti~no, sa-vr{eno... A to sam ja uradio.” Ja tonikad ne bih rekla.@ene koje se bave savremenom umje-tno{}u nekako povezujem sa femini-zmom?– Sla`em se apsolutno. Vid savreme-ne umjetnosti kojim se ja bavim imakorijene u sedamdesetim godinama,kada je krenuo taj pokret `ena. Tadaje, ustvari, prvi put iza{la jedna gene-racija ̀ ena umjetnika, koje su bile ja-ko va`ne i cijenjene. Tako da su te dvijestvari apsolutno povezane.Da li ljudi u ku}ama imaju Maju Baje-vi}?– Da, ja sam i u privatnim kolekcija-ma i u muzejskim kolekcijama u svi-

”Uop{te ne mislim da samoti{la odavde. Jedna od

mojih ku}a je ovdje uvijek,i bit }e uvijek”

62

jetu. Postoje dvije galerije, jedna je u Parizu, dru-ga u Zürichu, u kojima se mogu kupiti moji ra-dovi. Kod nas jo{ uvijek ne. Mi nemamo tu navi-ku. Kod nas je jo{ uvijek ta neka stara generacijaslikara cjenjenija nego savremena umjetnost. Jamislim, da se nastavio rad SCCA, i ako se nasta-vi ArsAevi, ako se nastave izlo`be u Umjetni~kojgaleriji koje se bave savremenom umjetno{}u, on-da }e ljudi to prihvatiti.Koliko je to i zbog toga {to se sti~e utisak da jesavremena umjetnost u BiH prihva}ena od jakomalog broja ljudi?

– Meni je veliko zadovoljstvo {to su na otvaranjuizlo`be bile moje saradnice iz Srebrenice Fazila Efen-di} i Hasija Efendi}, koje su dovele svoje prijatelje,tako da se ba{ na taj na~in nekako {iri taj krug ljudi

koji dolaze na izlo`be. S druge strane, mislim daumjetnost bilo kog doba nikada nije bila prihva}e-na od {irokih masa. To dolazi kasnije. Recimo,ekspresionizam kada je po~eo nije bio popularanumjetni~ki pravac u Parizu. Naprotiv. Danas jeekspresionizam ne{to od ~ega Pariz ̀ ivi. Grupa ljudikoja prihvati novu umjetnost od samog po~etkaje uvijek manja. Vjerovatno }e za pedeset godinaovo {to mi sada radimo biti istorija, klasika, i on-da }e to u}i u {iroke narodne mase. Kao {to danasimamo Mondriana na papirnim maramicama, ta-ko }e mo`da ne{to {to mi sada radimo biti potpu-no prihva}eno.Mnogo i ~esto radite za ̀ enama. Ko su ̀ ene kojecijenite?

– Ho}u da krenem od ovog na{eg okru`enja. Ci-jenim izuzetno Dunju Bla`evi}, koja je napravilaod Centra savremene umjetnosti u Sarajevu ~u-do, koja je napravila ~udo par puta u svom ̀ ivo-tu. Ovdje je stvorila mogu}nost da se izgradi tageneracija mla|ih umjetnika. Zatim, cijenim Me-lihu Hused`inovi}, koja, sa mogu}nostima kojeima, a koje su prili~no nikakve, Umjetni~ku gale-riju BiH na neki na~in ipak odr`ava i pravi od njenajbolje {to se mo`e napraviti. Sada sam radilana izlo`bi sa Asjom Mandi}, kustosicom ArsA-evija, i Majom Bobar, kustosicom Umjetni~kegalerije, bez koje moje izlo`be ne bi bilo. SandaPopovac mi je tako|er pomagala kod izlo`be,koja je zapravo `enska izlo`ba. Jako sam sretna{to sam radila sa takvim `enama.Kada bi Vam neko dao mogu}nost da izabereteza sebe bilo koje umjetni~ko djelo, {ta bi to bilo?

– To je jako te{ko. Mo`da bih izabrala perfor-mans sa kojotom I Like America and America

Likes Me iz 1974. Josepha Beuysa. �

”@ena umjetnik jeste biti te`e,

jer te shvataju mnogo manje

ozbiljno. Mislim da je to zato

{to su mu{karci malo vi{e

navikli na kompeticiju,

jednostavno su takvi po

prirodi, `ele da vladaju”

”Moj izbor da se bavimpolitikom je jednostavan.

Mi se prije rata nismobavili politikom, a kad se

ona po~ela baviti nama ondaje nastao belaj”

INTERVJU MAJA BAJEVI]