2013

Datum zadnje izmjene: ponedjeljak, 30. rujan 2013

2

Mali Pčelarski Priručnik za Neznalice i Pčelarske Sveznalice

PDF verzija

Sadržaj

Naslov: Stranica:

Sadržaj ............................................................................................................................................. 2

I. Uvod ........................................................................................................................................ 3

Povijest pčelarstva ...................................................................................................................... 5

Život medonosnih pčela ............................................................................................................. 8

Pčelariti ili ne pčelariti? .............................................................................................................. 9

Odabir i smještaj košnica ......................................................................................................... 11

Pčelarska oprema ...................................................................................................................... 16

Vrste pčela ................................................................................................................................ 17

Uzgoj pčelinjih matica ............................................................................................................. 20

Bolesti, nametnici i lječenje ..................................................................................................... 23

Vrste pčelinjaka ........................................................................................................................ 34

Vrste košnica ............................................................................................................................ 41

Pčelinje ispaše i pčelarski poslovi ............................................................................................ 47

Okvirni radovi po mjesecima unutar pčelinjaka....................................................................... 47

Male pčelarske inovacije .......................................................................................................... 71

Kako funkcionira „upijač suvišne vlage“ u košnici tijekom klupka? ...................................... 74

Povijest meda u ljudskoj prehrani ............................................................................................ 77

Vrste meda i osnovna svojstva ................................................................................................. 77

Najčešće postavljana pitanja i odgovori ................................................................................... 79

Reference - korištena literatura ................................................................................................ 81

U izradi pčelarske knjige za neznalice i pčelarske sveznalice su sudjelovali: ......................... 81

Pčelarski rječnik ....................................................................................................................... 81

Cijena i uvjeti distribucije ........................................................................................................ 86

3

I. Uvod

ve su stručne knjige u pčelarstvu više-manje slične ili jednake. Ova se razlikuje od

već objavljenih u nekoliko stvari, Kao prvo

ovu knjigu, priručnik, napisali su članovi

pčelarskog foruma udruga pčelara Čmela, Pčelar i

Pčelarstvo OnLine http://forum/pcelarstvo.hr radi

lakšeg upoznavanja mladih pčelara sa tajnama

pčelarskog svijeta. Knjiga će biti podijeljenja u više

poglavlja u kojima će biti navedena iskustva pčelara

tokom njihovih početaka, odnosno njihovi savjeti te

odgovori na najčeće postavljena pitanja.

Ova besplatna knjiga pisana svima razumljivim

jezikom također ima namjenu olakšavanja mladim

pčelarima oko širokog opusa literature, pa će s toga biti navedena sva literatura koju vrijedi

pročitati, da bi se „lutanje“ smanjilo na najmanju moguću mjeru. Jedan od imperativa ove

knjige jeste, jednostavnost pisanja. Mnoge do sada objavljene stručne knjige pčelarske

tematike „teške“ su za čitanje, posebno „neznalicama“ odnosno početnicima jer se

prenatrpane tekstom prepunim teških stručnih izraza, s malo ili nimalo fotografija, pa će s

toga ovu knjigu svi sudionici u izradi popratiti sa što kvalitetnijim fotografijama koji će uz

čitke sadržaje biti dostupniji i razumljiviji. Osim lakšeg čitanja samo pridržavanje savjeta

trebalo bi pridonjeti uštedi vašeg dragocjenog vremena pa time dakle i novca.

Nadamo se da ćete uživati u čitanju ove knjige, kao što pčele uživaju u medu. Čitanje ove kao

i svake pčelarske knjige može izazvati poznatu „ovisnost“ o pčelama i pčelarstvu pa se prije

početka temeljitijeg proučavanja posavjetujte na forumu http://forum/pcelarstvo.hr sa

pčelarima sudionicima same izrade jer medicina za ovu u svijetu prepoznatu ovisnost nema

nikakva rješenja.

Naiđete li na vama nepoznat pojam unutar ove knjige predvidjeli smo uz najčešće postavljena

pitanja sa pripadajućim odgovorima i mali pčelarski rječnik sa osnovnim korištenim

pčelarskim pojmovima u regiji te kratkim pojašnjenjima te njihov naziv na engleskom jeziku.

S

4

Pčelarstvo je srećom odnedavno ponovno postalo popularan hobi i zanimacija, nakon što

bilježi pad popularnosti i starenje populacije više od pola stoljeća. Pčele su se u vijestima

pojavljivale uglavnom iz nekoliko razloga, najčešće loših i nepopularnih: nestanak zajednica,

pesticidi i trovanje, parazitske grinje,

rojenje. Sve su te vijesti izgleda jače

probudile ćelju ljudi da pomognu ostanku

i očuvanju jedne od ključnih vrsti na

zemlji po pitanju opstanka i napredka.

Pčele nitko usprkos svakodnevnom

tisućljetnom istraživanju ne shvaća u

potpunosti.

Ti su mali kukci/insekti od pamtivjeka

prisutni među ljudima, kroz stoljeće su se

njima bavili ljudi treće životne dobi. Te

čudne kutije pune pčela slovili susve

donedavno kao nepoželjni susjedi, no trend se osvješćivanjem i upoznavanjem mijenja, kako

kod nas tako u regili pa i svijetu. Sve se više mlađih uzrasta bavi pčelama, sve više žena

privlači ideja kako se tim zanimljivim i neobičnim hobijem koji povremeno donese i neku

direktnu korist može sudjelovati u spašavanju

bioraznolikosti vlastitog okoliša ali i svijeta.

Jer je navodno još Albert Einstein rekao:

"čovjeku ostalo samo četiri godine života".

Neki preporučaju za spas pčela izbjegavnje

meda, pčelinjeg voska, propolisa, matične

mliječi i ostalih proizvoda koji se dobivaju od

pčelarstva i pčela. Preporučaju se zamjenski

proizvodi kao „spas za pčele“ što je prije svega

pomalo smješno i sasvim pogrešno tumačenje

koje su osmislili ljudi koji kad čuju zujanje

odmah posežu za nečim kako bi ga spriječili.

Spas medonosnih pčela danšnjice ne leži u

zabrani „krađe meda“ već obrnuto. Što se više budu proizvodi pčela konzumirali tim će više

ljudi, poput pčelara, brinuti da pčelama bude dobro i ugodno. Dio baveći se uzgojem dio kroz

podršku onima koji ih uzgajaju kupnjom proizvoda i razumjevanjem.

Neki tvrde da se za malo uložena novca može dobiti

malo znanja, to provode u djelo distribucijom skupe i

većini nerazumljive literature. Forsiraju skupe

pčelarske škole koje se oslanjaju isključivo na njihovu

literaturu kako bi dopunili svoj kućni budžet kroz

autorstvo ili proviziju. Mi smo ovdje pokušali bez

ikakva novca dobiti „više od malo“ pružiti budućim i

sadašnjim pčelarima ali i „medoljupcima“ nešto što im

je do sada bilo ili nedostupno ili potpuno nerazumljivo.

Nadamo se da je ovo štivo osim što je besplatno svima

razumljivo i čitko. Ukoliko nije javite nam da ga

dopunimo ovo je prvo pomalo još „sramežljivo“

izdanje.

5

Ova knjiga nastavlja proces usavršavanja uzgoja pčela na malo

drugačiji način, drugačijim pristupom u kojem autori – pčelari

iz prve ruke prenose svoje saznanja bilo da su ona stečena

čitajući i upijajuči bilo ona vlastita koja su dobili osmatrajući

svoje pčele i bilježeći svoj rad.

Povijest pčelarstva

rema pećinskim crtežima na području današnje

Španjolske već se 10 tisuća godina prije Krista kod ljudi

bilježi interes za pčele i pčelarstvo. Tada se naravno

ono svodilo isključivo na pronalazak pčelinje zajednice i krađe

meda a ne o nekom organiziranom pčelarstvu i uzgoju pčela

kao što je to slučaj u pčelarstvu danas.

Shamsh-res-usur, governer of Mari and Suhi, attitude prikazuje molitvu

pred Bogovima (Adad and Ishtar).

Kako su pčele i tada bile zaštitnički nastrojene prema obrani

svoje zajednice čovjek je bio prisiljen vremenom naučiti

izrađivati i upotrebljavati najrazličitija pomagala. Time je

nesvjesno zakoračio u svijet pčela u kojem kada se počne

nema povratka.

Osim što je otkrio da mu dim pomaže, uočio je i činjenicu

kako se uznemirene pčele nakon završetka te krađe i borbe

P

Neke od zanimljivih činjenice

Pčelinji vosak ima E-broj :

E901U

Za proizvodnju 1 kilograma

meda, pčele moraju posjetiti

ovisno o vrsti i do 2.000.000

cvijetova!

Znanstvenici smatraju kako su

pčele i biljke cvjetnice

evoluirale još u razdoblju krede,

posljednjeg razdoblja u

mezozoiku, koje je trajalo od

145.5 do 65.5 milijuna godina

prije nove ere prije dakle oko

140 milijuna godina.

Cvijeće, u samom početku

malobrojno, postaje sve

raznovrsnije i brojnije. Priroda

se mijenja, što utječe i na

prehranu životinja.

Pčele ne čuju tj. nemaju

razvijeno osjetilo sluha, uz

razvijene osobine očiju pomoću

kojih uspješno raspoznaju boje,

pčele su uspjele razviti

izvanredno osjetilo njuha,

razvile su sposobnost

raspoznavanja i najfinijih

vibracija u svojoj okolini.

Pčela radilica u sezoni živi 30-

45 dana

Matica živi i do sedam godina a

dnevno izlegne jajašaca do tri

svoje težine

Pčele med proizvode na isti

način najmanje 150 milijuna

godina.

Med pčele medarice jedna od

najsigurnijih hrana – većina

opasnih bakterija uopće ne

mogu živjeti u medu

U kilogramu prirodnog roja ima

približno 7-10 tisuća radilica

Od cca 20.000 poznatih vrsta

pčela, samo njih otprilike

desetak vrsti proizvodi med

Svaki treći zalogaj kojeg

konzumiramo u svojoj prehrani

ovisan je o pčeli

Med u zatvorenim teglicama

pronađen je u Tutankamonovoj

faraonskoj grobnici

Slonovi se boje zvuka koji

proizvodi pčela. Kada čuju taj

zvuk ne samo da bježe od

zujanja pčela, već proizvode

specifične zvukove uz otresanje

glavama kada čuju pčelu

Najmanja pčela na svijetu je

patuljasta pčela (Trigona

minima). Dugačka je oko 2,1

mm

Najveća je pčela Megachile

pluto koja može narasti do

dužine od 39 mm

6

vaćaju u nastambu te popravljajući nastalu štetu proizvode novi med.

Kroz mnogo stoljeća borbe s pčelama u prirodi i krađe prije svega meda, postepeno je naučio

kako premjestiti cijele zajednice u svoju blizinu, u šuplja stabla, kako bi mu izvori eda bili što

dostupniji.

U nekadašnjim je nepreglednim i raznolikim šumama medonosna pčela imala stanište oko

kojeg je hrane i to one raznolike za nju bilo u izobilju. Postupnim krčenjem šuma u prošlosti

čime se oslobađao teren za razvoj sve suvremenije poljoprivrede pčele ne samo da su gubile

prirodna staništa već im je time i nektarna paša postala drugačija. Osim toga ljudi su naučili

kako mogu pčele približiti svojim novim poljoprivrednim imanjima. U startu su naravno

oponašali ili preuzimali kompletna staništa koja su vidjeli u prirodi. Na područjima bogaim

šumama pčele su se držale u deblima, na područjima poput Brača i Hvara gdje šuma nema

držale su se pčele u kamenim šupljinama ili košnicama od kamena.

U Sudanu, Egiptu, Palestini i ostalim zemljama Male Azije, gdje također šuma nije bilo pa ni

kamenih pećina, pčele su živjele unutar zemljanih udubina. Tamo su prvi oblici košnica

rađeni također od zemlje koju su imali odnosno ilovače.

Slika:Christian Vöhringer – Pieter Bruegel. 1525/30-1569 Tandem Verlag 2007

Kada Europa krajem 18. stoljeća doseže manofakturnu proizvodnju i jači industrijski razvoj i

kada je med još uvijek vrlo tražena i skupa roba roba pčelarstvo se počelo postepeno sve više

razvijati. Tadašnji su vladri tražili da se pčelarstvo što više širi i da se uzgojem pčela bavi što

veći krug ljudi jer je med i proizvodi medonosnih pčela osim što su bili lako dostupno sladilo

bili su i dostupna prehrandbena namirnica, naroodni ljek i slično. Austrijska carica iz tog

7

vremena Marija Terezija donosi i danas nerjetko u pčelarskim krugovima spominjan i poznat

„Patent o pčelarstvu“. je poznati »Patent opčelarstvu«.

Nešto kasnije u 19. stoljeću dolazi do otkrića košnica sa pokretnim saćem i od tog datuma

pčelarstvo postaje sve modernije i savršenije nalik na ovo današnje.

Ne treba zaboraviti činjenicu kako od direktne u medu i proizvodima pčelarstvo ruža i onu

indirektnu, još vrijedniju, koju dobivamo time što pčele svojim marljivim oprašivanjem

poljoprivrednih kultura povećavaju prinos i održavaju biološku ravnotežu okoliša. U nekim

zemljama pojedini su pčelinjaci oformljeni kako bi prvenstveno služili za oprašivanje raznih

poljokultura, a med, propolis i ostalo se dobivaju samo kao usputni neizbježni proizvod.

Poljoprivrednici tamo plaćaju pčelarima da u vrijeme cvatnje dosele svoje pčele na plantaže

da bi oprašivanje i oplodnja kultura bila što bolja i kvalitetnija, osim toga doseljavanjem pčela

smajuje se potreba za po zdravlje ljudi štetnim tretmanima.

I dan danas cijelo područje kako uže tako i šire Europe, pa time

dakle i naše regije ima dobre uvjete za bavljenjem pčelarstvom.

Geografskoi smještaj, klimatski uvjeti te raznovrsnost biljaka uz

vrlo malo monokultura cijela regija uključujući i Hrvatsku ima

odlične uvjete za pčelarstvo od bilo koje druge u Evropi.

Međutim pčelarstvom se uglavnom, uz manje iznimke, bave ljudi

treće životne dobi kojima je to usputan posao odnosno hobi koji

im dopunjuje kućni proračun.

Na taj način pčelarstvo kao poljoprivredna grana ne može postati

rentabilan posao. No nije samo ovdje takav omjer profesionalnih

i hobi pčelara. U svjetskim razmjerima prema nekim podacima

85-90% pčelara spada u hobi djelatnost koja se podrazumjeva do

najviše 150 pčelinjih zajednica po domaćinstvu. Omjer odgovara

8

Sistematika pčela:

Koljeno: člankonošci (Arthropoda)

Razred: kukci (Insecta)

Red: opnokrilci (Hymenoptera)

Porodica: pčele (Apidae)

Potporodica: društvene pčele (Apinae)

Rod: pčele (Apis L.)

Vrsta: medonosna pčela (Mellifica L.)

Podvrsta: tamna pčela (Apis Mellifica Mellifica L.)

Rasa: Kranjska pčela (Apis Mellifica var. Carnica)

otprilike omjeru seleće-stacionirano, pa možemo zaključiti kako je seleće pčelarstvo nešto

manje zastupljeno no profitabilnije što je i razumljivo jer koristi više medonosnih resursa od

stacioniranih pčelinjaka.

Osim idealnih uvjeta treba imati na umu kako je u pčelarstvu vrlo teško doći do kvalitetne i

educirane radne snage. Kako jedna osoba ili jedna obitelj ima ograničene resurse bez

zaposljenja sezonske radne snage rentabilnost se smanjuje i zbog te činjenice. O stalno

zaposlenoj radnoj snazi u pčelarstvu naše regije ne treba ni govoriti. Djelomično je uzrok

poznat, mali broj pčelinjaka dovoljno velikih sa dovoljnom količinom proizvoda tijekom

cijele sezone, te naravno uspješnom prodajom istih, a koji si mogu priuštiti takve izdatke.

Pčelarenje stacioniranim pčelinjacima, bez selidbe uz rijetke iznimke, je u regiji kojoj

pripada Republika Hrvatska bilo je oduvjek, uz neke iznimke, i ostat će prije svega

jedno od ljepših korisnijih ljudskih hobi zanimacija koje koliko toliko donose i određene

prihode.

Život medonosnih pčela

Povijest, preci i postanak

a razliku od bumbara, stršljena, solitarnih

pčela i osa medonosne vrste pčela žive u

trajnim kolonijama / zajednicama koje se

s vremena na vrijeme dijele. Nekad su stari

Egipćani, Grci i Rimljani držali pčele zbog

dobivanja meda. Tada je postojao takozvani "Lov

na pčele" po tadašnjim prostranim šumama u čijim

su stablima prebivale pčele. Tijekom vremena

ljudi su uočili kako je bolje med uzimati u jesen za

razliku od uzimanja meda u ljeto.

Z

Slika prikazuje vrstu pčela unutar jedne zajednice:

Trut, matica i radilica

9

Porodica medonosnih vrsta pčela nosi zajedničko porijeklo s osama koje su nekad bile

pljačkaški nastrojeni mesožderi. Znanost koja se bavi razvojem živih bića uči nas da sva živa

bića imaju zajedničko podrijetlo i da su se tijekom vremena mijenjala odnosno razvijala,

napredovala ili propadala. Stvarno biološko podrijetlo pčele je mnogo starije od ljudskog, ta

se mala vrsta iz reda opnokrilaca suprotstavljala i prilagođavala najrazličitijim utjecajima i

promjenama klime. Pčela kao opnokrilac vuče zajedničko podrijetlo s osama, u to su se

vrijeme pčele kao insekti - mesožderi teško hranile pa su s vremenom počele posjećivati

cvijeće i nakon određenog perioda u potpunosti su prešle na prehranu nektarom i peludi. To se

desilo prije više od 80.000 godina.

Daljnji se razvoj pčele može pratiti promatrajući stupanj razvoja današnjih pčela samica,

solitarnih pčela koje su ostale na nižem odnosno najnižem stupnju razvoja. One ne dočekuju

svoje potomstvo kao današnje medonosne vrste pčela već prije toga umru od iscrpljenosti.

Nakon što tadašnje pčele počinju zajednički bušiti cjevčice jednu do druge koje im služe za

polaganje jajašaca, dolazi do grupiranja stanica, a rezultira većom plodnošću ženki. Razvoj

legla se ubrzava te tijekom određenog perioda po prvi puta dolazi do susreta ženke i njenog

pomlatka. To su sami počeci stvaranja pčelinje zajednice koja počinje ličiti na današnje

zajednice medonosnih vrsta pčela. Takva tadašnja zajednica je osnova prema kojoj se grade

sve hipoteze o nastanku pčelinje kolonije ili pčelinje zajednice.

Pčelariti ili ne pčelariti?

Vrste pčelara

Većina pčelara danas usmjerena je na proizvodnju

pčelinjih proizvoda bilo za daljnu prodanu ili za prodaju na

malo. Med je najzastupljeniji proizvod time i najpoznatiji,

vrijedna je i cjenjena roba svakog pčelara, međutim ne i

najvrijednija ili najcjenjenija.

Pčelari orjentirani na bilo koji proizvod pa tako i oni

orjentirani na med imaju za cilj držanje jakih i zdravih

zajednica na pčelinjaku okruženom brojnim i jakim

nektarnim pašama. Oni proizvode i prodaju tek izvađen

10

med na veliko, no nerjetko i med u saću. Pčelari mogu i smiju kao i svi poljoprivrednici

prodavati svoje proizvode i na malo, izbjegavajući dilere-brokere-otkupljivače, no velik dio

naravno prodaje ide upravo preko otkupljivača. Pčelinji vosak, pelud, matična mliječ i

propolis također su iako manje zastupljeni značajan prihod u pčelarstvu. Moderni pčelari vrlo

rijetko pčele drže isključivo za proizvodnju voska. Pčelinji vosak se proizcvodi zajedno s

medom i nakon određenog vremena odvaja za prodaju.

Neki su pčelari orjentirani na proizvodnju matične mliječi, najčešće uzgajivači matica, manje

su zastupljeni od onih orjentiranih na med iako je matična mlječ proizvod koji postiže visoke

cijene. Po tom pitanju su pčelari iz Tajvana prilično organizirani i proizvode na tone og

traženog proizvoda.

Neki pčelari, u svijetu više nego kod nas, pružaju uslugu oprašivanja drugim

poljoprivrednicima i proizvodi su im samo usputan prihod na koji se ne obaziru. Ove pčelare

med za prodaju manje zanima jer prihodi od ugovora za oprašivanje nasada dosežu cifre od

stotinu iviše dolara po zajednici. Pčelari premještaju pčele u noćnim satima i dovoze ih na

dogovorene lokacije u dogovoreno vrijeme na monokulturnim plantažama. Za usluge

oprašivanja pčele se traže na plantažama jabuka, šljiva, badema, dinja, tikvi, trešanja,

borovvnica i malina.

Uzgajivači matica su pčelari orjentirani na uzgoj matica za druge pčelare. Uzgajivači moraju

biti iskusni pčelari sa većim brojem košnica u posjedu koje moraju biti u zdravstvenom i

fizičkom pogledu „top“.

Alergije

koliko smatrate da

možete postati pčelar

svejedno da li „hobi“ ili

„profi“, morate biti svjesni da ćete

povremeno dobiti i pokoji ubod.

To je činjenica kako životna tako i

pčelarska. Međutim kada steknete

iskustvo koje imaju pčelari,

smanjuju se šanse za učestale

U

Prokopovych Beekeeping Muzej u Ukrajni nedaleko od Kijeva

11

ubode dok ćete one preostale jednostavno ignorirati.

Svaki pčelinji ubod više ili manje zaboli, no ne zadugo. Otekline su u startu uobičajena

pojava, iskustvo koje ćete s vremenom znati ignorirati i koje će postajati sve bezbolnije i bez

reakcija. U početku su otekline, svrbež, crvenilo i bol prirodni i normalni ukoliko naravno

niste alergični na pčelinji otrov.

Neki ljudi su više neki manje alergični na pčelinje ubode, a otekline i ostale reakcije mogu se

razlikovati od osobe do osobe. No treba znati kako su one najteže opasne po život prisutne

samo kod 1% osoba. Dakle šanse da ste alergični na pčelinji otrov a da to bude opasno po

život su male, ako niste sigurni možete se podvrći alergijskom testu u nekoj od medicinskih

ustanova vašeg kraja.

Iako ima pčelara koji su alergični na ubod pčele, vrlo su rijetki i bave se pčelarstvom na

vlastiti rizik, spadate li među te osobe relativno rijetke populacije, ozbiljno razmislite da li se

rizik bavljenja ovim hobijem isplati.

Odabir i smještaj košnica

rvi važni koraci svakog budućeg

pčelara su svakako odabir vrste

košnica te uz budući planiran

način pčelarenja odluka o njihovom

smještaju.

Pčelarstvo i uzgoj pčela je pustolovina

koja ima početak ali nema svoj kraj,

nekima ono postane profesionalno

zanimanje dok drugima to postane više ili

manje unosan hobi. I jednim i drugim

uzgajivačima pčela, koje još popularno

nazivamo pčelari, pčelarstvo je

cjeloživotna investicija i prihod.

P

12

Vaš početni odabir smještaja budućih košnica prije svega ovisi o samom odabiru vrste košnica

i načina na koji ćete pčelariti. Pčelarstvo je u mnogim segmentima vrlo neobična grana

poljoprivrede u kojoj poljoprivrednik – pčelar

ne mora nužno posjedovati poljoprivredno

zemljište.

Kod, nakon odluke o bavljenju uzgojem

pčela i proizvodnjom pčelinjih proizvoda

svaki bi pčelar trebao nekoliko puta pročitati

ovu jedinstvenu knjigu – priručnik koju su volonterski zajedničkim snagama u cilju

savladavanja početničkih koraka, ali i kao podsjetnik – informator svim postojećim pčelarima.

Na samom početku prije punjenja košnica pčelama, a nakon odluke kojim ćemo se načinom

pčelarenja baviti te kojom vrstom košnica počinje priprema terena ili nabavka vozila za

prijevoz vaših košnica.

Objekt i mjesto na kojem se obavlja pčelarska proizvodnja, proizvodnja meda i ostalih

proizvoda, uzgoj pčela i slično nazivamo pčelinjak. On prije svega mora zadovoljavati

uvijetima koji su predviđeni Zakonom i raznim podzakonskim aktima pojedine zemlje, ali i

ponajprije uvijetima koji se prije svega odnose na pčele i njihove prirodne kroz tisućljetnu

prilagodbu nasljeđene osobine. Kao što već znamo za razliku od njihovih bližih ili daljih

rođaka poput bumbara i osa, medonosne pčele kojima pčelarimo žive u trajnim zajednicama.

Kod izgradnje ili renoviranja starog

nasljeđenog ili kupljenog pčelinjaka

vlasnik prije svega treba voditi

računa o minimalno tehnološkim

uvijetima proizvodnje. Ona treba biti

bliska ekološkim načelima i

postupcima te imati odnosno

zadovoljiti osnovne zootehničke

uvijete koje su propisane unutar

Pravilnika i Zakona pojedine države.

U Republici Hrvatskoj svi postojeći i novopodignuti objekti namjenjeni za potrebe pčelarske

proizvodnje trebaju biti evidentirani u upisnik koji vodi Hrvatska poljoprivredna agencija.

Pčelinjak je mjesto na kojem su smještene

košnice sa pčelama. Razlikujemo nekoliko vrsta

pčelinjaka prema načinu pčelarenja, to su seleći

ili stacionirani, a također ih razlikujemo prema

tehnologiji konvencionalne i ekološke

pčelinjake.

Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti tijekom

godine pod stalnom kontrolom nadzorne stanice.

Košnica treba biti izrađena od prirodnih

materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak

dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara

(tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele

proizvele što kvalitetniji med.

13

Upisnik se ažurira jednom godišnje preko postojećih pčelarskih udruga neovisno o tome da li

je ili nije pojedini pčelar član neke od udruga registriranih u njegovoj državi.

Prilikom nove izgradnje pčelinjaka i pratećih objekata treba prije početka provjeriti sve

zakonske obveze za podizanje pratećih objekata. Za smještaj samo pčelinjaka najčešće nisu

potrebne nikakve posebne dozvole, no kod pratećih objekata može ovisno o namjeni i veličini

biti potrebno pribaviti i poneki papir kako bi objekt mogao biti izgrađen.

Kod podizanja i planiranja smještanja

košnica za pčele treba prije svega voditi

računa o budućoj veličini pčelinjaka i

broju košnica. Kod podizanja eko

pčelinjaka treba dodatno voditi računa da

li područje ispunjava zadane uvjete za

eko pčelarsku proizvodnju kako se ne bi

desilo da se nakon početnih ulaganja

ustanovi nemogućnost dobivanja eko

certifikata.

Također ukoliko će unutar objekta biti sagrađena puniona nakon završetka gradnje treba

obaviti i registraciju tog objekta za punjenje meda. Za pčelare koji svoje proizvode prodaju

isključivo na kućnom pragu, dakle ne prodaju med na sajmovima i tržnicama (otvorenim

prostorima) diljem države registracija objekta za punjenje meda nije potrebna.

Život pčela kao što nam je poznato vrlo je usko povezan sa životom okolnog bilja. Kako sve

biljke ne mede jednako, neke luče vrlo mnogo nektara, druge mede malo ili gotovo nimalo

kod smještaja pčelinjaka i njegove kolike tolike isplativosti tijekom godine treba i o tome

voditi računa.

Za pčelinjak unutar kojeg su košnice postavljene slobodno u prirodi pod vedrim nebom (LR,

DB i sl), te svaka pojedina košnica ima vlastiti krov i stoji nezavisno od drugih, potrebno je

osigurati više prostora nego za paviljon (vidi slika u uvodu teksta) u kojem su košnice

postavljene tijesno jedna do druge.

Mnogi pčelari koji primjerice nemaju dovoljno zemljišta radije pčelare košnicama koje mogu

stisnuti što bliže jednu uz drugu poput primjerice AŽ košnica, samo kako bi im zauzele što

14

manje mjesta. Ovi drugi koji pčelare nastavljačama, u stacioniranom pčelarstvu, ili imaju

sasvim dovoljno zemljišta za smještaj tih košnica ili zemljište ili dio zemljišne cjeline dobe na

korištenje – smještaj košnica ili u ga uzmu najam. Sve to ipak prije svega više prije svega

ovisi o navikama pčelara nego o samim mogućnostima.

No bez obzira na taj odabir dobro je pčelinjak kakav god on bio ograditi tako da do košnica ne

mogu domaće ili divlje životinje. Na taj se način prije svega preventivno spriječavaju moguće

štete i nesretni slučajevi. Treba voditi računa i o pristupu pčelinjaku automobilom ili

kamionom u slučajevima kada bude trebalo nešto dovesti odnosno odvesti sa pčelinjaka.

Idealne su za tu namjenu žičane ograde uz koje se zasadi živica.

Samu živu ogradu valja njegovati na način da se na onim stranama koje su prirodno izloženije

jakim vjetrovima pušta nešto viša, a na onim gdje nema naleta vjetrova se ostavi nešto niža. U

područjima uz dalmaciju u tu svrhu mogu se podignuti i takozvani „suhozidi“ odnosno

kamene ograde ili u šumovito brdskim predjelima sa drvenim ogradama što pčelinjak dodatno

prilagođava prirodnom okolišu.

Odabir košnice

dabir košnice kojom će pčelar u budućnosti pčelariti važan je u najmanju ruku kao

i odabir mjesa za pčelinjak ako ne i važniji. Lokaciju pčelinjak ukaže li se potreba

za time s vremenom možemo zamjeniti daleko lakše i bezbolnije nego nakon

određenog niza godina zamjeniti

vrstu košnice nekom drugom.

Jasno to vrijedi za one slučajeve i

situacije kada pčelar pčelari

racionalno, a ne stihijski ne

vodeći računa o troškovima.

Neki se pčelari odluče na

samogradnju košnica, ukoliko

imaju osnovnog stolarskog

predznanja, strpljenja i ukoliko

postoje preduvijeti to nije loša opcija ne ne nužno uvijek i najpovoljnija. Da bi se dobila

racionalna cijena po košnici koju postižu osobe koje imaju proizvodne hale u kojima

O

15

proizvode na tisuće košnica treba imati i cijenu repromaterijala koju postižu specijalizirane

radionice, a to je s minimalnim količinama teško ostvarivo no ne uvjek i nemoguće.

Smještaj pčelinjaka

dabir terena kod stacioniranih pčelinjaka treba ličiti pripremi bavljenja sadnjom

nekih poljoprivrednih kultura. Teren za smještaj vašeg budućeg pčelinjaka mora

imati i dovoljno sunca i dovoljno hladovine tijekom dana, mora biti suh ali opet ne

presuh te ne bi smio biti na mogućem plavnom području.

Dok kod selećeg pčelinjaka sam raspored ovisi o vrsti košnica i vrsti samog prijevoznog

sredstva za seljenje, kod stacioniranog postoji nekoliko uobičajenih načina rasporeda košnica

(nastavljača najčešće) koje se ne nalaze u paviljonima već na otvorenom što im omogućuje

sama konstrukcija.

Skica ispod prikazuje nekoliko preporučljivih načina rasporeda samih košnica unutar

stacioniranog pčelinjaka. Naravno mogu se ovisno o broju košnica kombinirati sve ali i samo

jedna od prikazanih opcija.

O

16

Pčelarska oprema

s novna pčelarska oprema i

pribor početnicima su vrlo

često jajveći misterij. Što i

gdje kupiti, što kupiti odmah što kasnije?

Pčelarska se oprema ne sastoji samo od

odjela i košnice kao što neki misle. Cijeli

je niz dodataka – pčelarskih pomagala

danas dostupan u specijaliziranim

trgovinama.

Nabrojimo nekoliko osnovne opreme

koju bi trebao imati svaki pčelar ez

obzira na broj košnica: Pčelarsko odjelo

ili pčelarska jakna, pčelarski šešir,

rukavice, pčelarska kliješta i dlijeto, dimilica, vilica za otklapanje saća, pčelarski nož i

materijal za dimilicu. Uz košnice i pčele to je oprema koja se koristi svakodnevno.

Pčelarska jakna ili pčelarsko odjelo: Pčelarsko odjelo ili kao prihvatljivo

alternativno rješenje pčelarska jakna predstavljaju radnu odjeću svakog

pčelara, bez obzira da li se radi o hobi ili profesionalnom pčelaru. Cilj

pčelarskog odjela ili jakne je da vas prije svega štiti od neželjenih uboda

pčela te da naravno štiti vašu svakodnevnu odjeću od oštećenja ili prljanja.

Pčelarski šešir je neizostavan dio pčelarske opreme i prisutan unutar svakog

hobi ili profi pčelinjaka.

Pčelarske rukavice neizostavna pčelarska oprema te poput pčelarskog

šešira oprema koja se kupuje paralelno s pčelarskim košnicama.

Pčelarsko dlijeto: Pčelarsko dlijeto je komad metala naoštren za razliku od

stolarskog na oba kraja i bez drvene drške. Kraj dlijeta, najčešće samo jedan no

mogu biti i oba, savinut je pod kutem 90° što omogućuje odvajanje propoliziranih

O

17

nastavaka i okvira. S njime se skidaju i voštani zaperci na okvirima, stružu se okviri te ostali

dijelovi košnice.

Pčelarski nož: Naprava nalik na dugačak nož, koja osim "običnog"

može dodatno imati i strujni ili parni grijač oštrice. Služi za uklanjanje

voštanih poklopaca poklopljenog zrelog meda prije vrcanja ili vađenja

meda na neki drugi način.

Pčelarska dimilica: Naprava sa mjehom koju pčelari koriste za

proizvodnju gustog dima za umirivanje pčelinje zajednice kako bi

sa njom mogli lakše raditi prilikom pregleda.

Vrste pčela

Porijeklo pčela:

O porijeklu pčela postoji nekoliko teorija:

Jugoistočna Azija – kako se pčele roda Apis, Apis dorsata, Apis indica, Apis florea nalaze

na tlu Azije vjeruje se da se njihovo porijeklo također nalazi u tom dijelu svijeta.

Srednja Europa – nekad u vrijeme tropske klime bili su najpogodniji uvjeti za razvoj i

prilagodbu. U ovom su dijelu nađeni i najstariji oblici.

Bazen istočnog Sredozemnog mora – današnje su vrste nastale u vrijeme ledenog doba, a

kada su se vremenske prilike popravile pčele su mogle nastaniti i Srednju Europu.

Rasprostranjenost pčela:

Apis Melifica - cijelo područje Europe, Azija i Afrika bez južnog i jugoistočnog dijela

Apis indica, Apis Dorsata, Apis florea – južna i istočna Azija.

U Americi, Australiji i Sibiru nije bilo ni jedne vrste pčela roda Apis.

Rase pčela koje poznajemo dijele se na:

18

Europske

Tamna europska pčela (Apis mellifera var. mellifera) ili crna, Njemačka pčela.

Talijanska pčela (Apis mellifera var. ligustica)

Kranjska pčela (Apis mellifera var. carnica) U cijelom je području naše regije

zastupljena Kranjska pčela, a neki je nazivaju i prema boji – siva, čija je postojbina

područje današnje države Slovenije.

Postoje razni opisani oblici te male medonosne vrste pčele koju svi pokušaju „svojatati“

kao da se radi o automobilu, kolaču ili kobasici, pa tako poznajemo kranjsku pčelu kao

banatsku, hrvatsku, sivku, makedonsku ili karpatsku. Iako je tijelo te pčele crno obraslo

je sivosrebrnim dlačicama pa je nešto svjetlija od europske tamne pčele. Osim po boji ta

se pčela razlikuje i po osobinama tako da ju prati glas naglog i ubrzanog proljetnog

razvoja koji doduše u jesenen esto malo oslabi. No zato ima karakteristike dobrog i

uspješnog prezimljavanja čak i kod vrlo nepovoljnih vremenskih prilika zbog čega je

jedna od traženijih vrsta pčela.

Posjeduje prilično jak nagon za rojenjem (dijeljenjem zajednice) što se selektivnim

uzgojem više-manje bezuspješno godinama pokušava suzbiti. Na saću pokazuje izuzetnu

mirnoću, ne preveliku agresivnost čak je prema nekim autorima pisane literature

najmirnijea rasa pčela.

Prati je glas slabog sakupljanja propolisa, no matica kranjske pčele je izuzetno plodna i

zajednice imaju ogroman instinkt za sakupljanjem hrane.

Kavkaska siva pčela (Apis mellifera var. caucasica)

Orijentalne

Afričke

Kako bi razumjeli rase i vrste pčela

moramo razumjeti i geografski položaj

njihovih staništa. Tako su oko današnjih

Alpa nastale Talijanske i Kranjske pčele,

oko područja Kavkaza, kavkaske dok su

ciparske i madagaskarske nastale na

otocima.

19

Neke poznate vrste pčela kod nas i u svijetu:

Buckfast pčela

"Melipona anthidioides" ili tropska pčela

Afrička pčela

Melipona anthidioides

Solitarna pčela

Znojna pčela

Australska pčela

Talijanska pčela

Parazitska pčela

Tamna europska pčela

Danas kako je pčela jedan od interesantnijih i istraživanijih kukaca znamo kako u svijetu

postoji gotovo 20.000 poznatih vrsta pčela raspoređenih unutar sedam do devet „obitelji“,

iako su mnoge vrste dakle otkrivene i istražene mnogi stvarni broj je vjerojatno nešto veći.

One se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike, u svakom staništu na planetu koje

sadrži neku od cvjetnica koju je potrebno oprašiti.

Pčele su, danas to već svi znaju, na zemlji najbrojniji oprašivači i imaju vrlo važnu ulogu u

opskrbi do 85% hrane koju jedemo. Svaki poljoprivrednik ili vrtlar hobista prepoznaje danas

njihovu ulogu u procesu proizvodnje hrane. Opstanak gotovo svoh bilja ovisi o oprašivačima

pa dakle i o pčelama kao još uvijek

najprisutnijoj i vrijednoj vrsti

oprašivača.

Pčele ljudi najčešće povezuju sa

poznatijim medonosnim vrstama, no

nerjetko ih u panici zamjenjuju

opasnijim stršljenima ili osama.

Strah od pčela , stršljena , osa i

stršljena je u svijetu vrlo čest i više-

manje normalan neki ga nazivaju

čak i nagonskim. Mi pčelari znamo

20

da se prije svega kod ljudi radi o strahu od nepoznatog te vrlo često strahu koji se prenosi

takoreći iz koljena na koljeno.

Mnogi od kupaca pčelinjih proizvoda osjećaju strah te ujedino i poštovanje, pčelari trebaju

biti svjesni činjenice da se taj strah nije javio prije nekoliko godina pa prema tome treba imati

razumjevanje, uvažavanje te međusobno poštovanje i suosjećanje sa ljudima koji nisu u

svakodnevnom kontaktu sa ovim vrijednim letećim insektima.

Budući da su medonosne vrste pčela uz ostale oprašivače izuzetno korisne za okoliš u kojem

uživamo, živimo i radimo trebamo s razumjevanjem raditi razliku te isticati korisnost svake

pojedine vrste uključujući i pčele samice koje ne sakupljaju med kako bi se njime hranile u

bezpašno razdoblje no to naravno ne znači da nisu korisne za okoliš.

Držati nekoliko košnica unutar svog posjeda radite dobro i sebi i okolišu u kojem živite i

radite. Pčele će vas svake godine, budite sigurni u to, ukoliko budete dobro radili nagraditi sa

nekoliko kilograma meda.

Uzgoj pčelinjih matica

Pčelar, koji razmišlja, dolazi neminovno do

zaključka da čovjek ne može prirodne zakone

podrediti svojim uskim interesima, već se

mora prilagoditi tim zakonima i svoje interese

uskladiti s njima. Mi pčelari ne možemo

proizvoditi matice na industrijskoj osnovi kao

drugu robu, jer su matice živa bića, koja

nastaju pod vrlo složenim režimom ishrane u

određenim uvjetima i vremenu i pod složenim

zakonitostima nasljeđivanja.

Citat iz knjige Josipa Belčića "Od početnika do

naprednog pčelara"

zraz pčelinja matica obično se u

pčelarstvu koristi za naziv odrasle ženke,

ženke koja kao takva jedina živi unutar

pčelinje zajednice pd 40.000 pa do

I

Kako ne bi ostali samo „držaoci pčela“, supruga

Ljerka i ja odlučili smo se na ciljani uzgoj matica.

Razmišljali smo koju metodu ćemo primjeniti. Da li

Jenter, Nikot ili klasično presadjivanje ličinki? Odlučili

smo se za klasiku, tj. presadivanje jednodnevnih ličinki.

Da bi uzgoj matica bila poezija, pobrinula se supruga,

koja sa lakoćom prenosi jednodnevne ličinke u

matičnjake. Kaže se da žena u taj posao ugradjuje i

svoje majčinstvo. Također smo se odlučili na klasiku u

oplodnjacima. Oplodnjake formiramo na tri standardna LR

poluokvira. Dakle, ne radimo sa tzv. bebi oplodnjacima!

Na kraju uzgojnog ciklusa matica, ugledati oplodjenu

"tigricu" sa njezinim jajašcima i otvorenim leglom, te

saznanje da je uz našu pomoć stvoren jedan novi

život, ispunjava nas velikim zadovoljstvom. Povratne

informacije iz cijele Hrvatske, kao i iz inozemstva, o

kvaliteti naših matica, motiviraju nas za daljnji rad. To je

ta poezija koju spominjemo u naslovu teme o uzgoju

matica koju ćemo vam pokušati prenjeti preko ove skripte.

Zahvalni smo našim učiteljima! Zahvalni smo pčelarima,

našim kupcima!

Ljerka i Ivan Koler

21

fanscinantnih 80.000 pčela u pojedinim zajednicama.

Ona je kao takva najčešće majka svih pčela unutar zajednice uključujući sve radilice, trutove

pa i matice koje bi danas sutra bile rođene. na je obično majka većina, ako ne i sve, pčele u

košnici.

Izraz "Kraljica" koji pčelari često koriste koristi se

jer je ta pčela unutar zajednice dominantna u

svojim reproduktivnim sposobnostima i

mogućnostima unutar zajednice. Naziv matica koji

se također koristi za tu pčelu označava pčelu,

odraslu jedinku, razvijenu iz ličinke koju su

odabrale pčele radilice kako bi nakon što je

posebno othrane ista postala majka svih pčela u

zajednici i koja bi nakon parenja značila opstanak

te iste zajednice.

Kada u zajednici nastanu povoljni uvjeti za djeljenje – rojenje, pčele počinju iz položenih

jajašca izvlačiti matičnjake, ne jedan ili dva već više njih. To je pčelama znak kako vani vlada

blagostanje i kako mogučnost okolne paše višestruko nadmašuje njihove nemale potrebe.

Mlada kraljica razvija se iz ličinke drugačije od „ostatka

populacije“ jer kao hranu dobija magičnu matičnu mliječ

koje u zajednici proizvode samo određene pčele. Bogatstvo

proteina unutar mliječi osigurava dostatnu hranu buduće

„kraljice“.

Te stvari pčelari u pčelinjacima pokušavaju izbjeći, rojenje

im odnosi dio meda jer u trenutku rojenja zajednice sezona

„berbe“ završava. Dio pčelara poput u početku citiranih

cjenjenih i uspješnih hrvatskih pčelara uzgajivača Ljerke i

Ivana Kolera odlučio se za selektivni uzgoj onih pčela koje

predstavljaju „srce“ zajednice.

Pčelari koji su svoje pčelinjake usmjerili ka uzgoju pčelinjih

matica danas zahvaljujući kontinuiranom proučavanju pčela koriste nekoliko priznatih i

Selektivno odabiranje jajašaca u pčelinjaku za

selektivni uzgoj matica obitelji Koler

22

različitih metoda za uzgoj pčelinjih matica. Svima njima je cilj uzgoja matica isti, ostvariti što

bolje uzgojne ciljeve u svom selektivno uzgojnom radu u pčelarstvu.

Uzgojno selekcijski ciljevi

U suvremenoj je pčelarskoj proizvodnji potrebno usmjeriti svoj selekcijski rad na ona svojstva

koja u datim okolnostima daju najveće gospodarske učinke. Svaki pčelar koji se posvetio

selektivnom oponašanju uzgoja matica teži da upravo njegovematice imaju najbolje nasljedne

osobine, da upravo njegove matice postignu što je više moguće zamšljene rezultate kada

jednom kao oplođene budu prihvaćeneu u svojoj novoj zajednici. Zadatak tih pčelara nije lak,

on ima za cilj pobijediti prirodu, pobijediti nešto što su pčele misteriozno održale na životu

više tisuća godina.

Glavni uzgojno selekcijski ciljevi kod selektivnog uzgoja pčelinjih matica

1. povećanje prinosa

2. tolerantnost na varoozu i druge bolesti

3. mirnoća pčela

4. smanjenje rojidbenog nagona

5. brzina proljetnog razvoja

Iako to pčelari smatraju kao „zdravo za gotovo“ sama pčelinja matica izravno ne kontrolira

stanje košnice u kojoj polaže jajašca. Njezina jedina i osnovna zadaća u zajednici je da polaže

jajašca. Sparena i dobro hranjena kraljica kvalitetnog uzgoja može prema procjenama položiti

oko 2.000 jaja, i to ne godišnje, mjesečno ili tjedno već dnevno. To znači da tijekom sezone

polaže svakodnevno jajašca koliko je i sama teška. Ona je kao kraljica zajednice stalno

okružena pčelama radilicama koje za nju ispunjavaju sve što joj treba, dajući joj potrebnu

hranu i ostalo.

Matica ima nevjerojatne sposobnosti, ona je u stanju kontrolirati oplodnju njenih jajašaca koje

polaže. Matica polaže po potrebi oplođena i neoplođena jajašca. Iz oplođenih se razvijaju

pčele radilice dok se iz neoplođenih rađa muški dio populacije trutovi. Kraljica nakonparenja

sama oplođuje svoja jajašca koja polaže u stanice saća i to selektivno iz njezine vrećice u

kojoj se nalaze spermiji nakon oplodnje.

To je zadatak koji ne kontrolira ni jedna druga pčela, koji ni jedan pčelar direktno ne

može kontrolirati i koji se ne susreće drugdje osim unutar same pčelinje košnice.

23

Koje matice su dobre za selektivni uzgoj?

Matice unutar zajednica bez nozemoze i ostalih bolesti

Matice starosti dvije godine koje se nisu rojile i koje ne pokazuju rojidbene sklonosti

Matice čija zajednica pokazuje izuzetne sposobnosti sakupljanja meda

Zajednica matice mora imati PIN testom dobre sposobnosti čišćenja ćelija

Kubitalni indeks krila matice mora zadovoljavati zadane im standarde

Kod otvaranja zajednica s maticom mora biti što manje agresivna

Ključ uspjeha kažu uzgajivači, a i sam Ivan Koler je mlada dobra matica, da bi ih imali kada

vam treba morate ih naučiti uzgajati ili kupiti od uzgajivača.

Kažu uzgajivači „kakva matica takva košnica, kakva pčela takav pčelinjak“ … ima pčelara

koji imaju drugačija mišljenja poput „kakav pčelinjak takva pčela, kakva pčele takve matice“.

Uzgoj matica, kao ni samo pčelarstvo, se ne nauči za pet minuta ni kada učimo iz najbolje

sastavljene knjige, uostalom takvu niti ne možete proučiti za pet minuta. Tako se i sam

selektivni uzgoj matica medonosnih vrsta pčela uči i usavršava godinama, poput primjeice

pčelarstva Koler na kojem istovremeno radi i uči sve oko selekcije matica i pčela po nekoliko

generacija paralelno.

Za potrebe 1. online pčelarske škole sadržaj o uzgoju ustupljen je te ugrađen u ovaj priručnik od strane obitelji

Koler iz Bjelovara koja se godinama uspješno bavi uzgojem matica i mađu najvećim su regijskim proizvođačima

matične mliječi. 091 510 72 30 ivan.koler@bj.t-com.hr

Bolesti, nametnici i lječenje

24

Bolesti medonosnih pčela

edonosne pčele kao i sva živa bića na zemlji mogu oboljeti, neke najčešće

bolesti pčele rješavaju u kraćem ili dužem vremenskom periodu same dok one

druge teško ili nikako. Selektivni uzgoj matica ima za cilj između ostalog dobiti

pčele koje se koliko toliko uspješno bore sa nekim početnim stadijima bolesti.

Postoji kod medonosnih pčela cijeli niz oboljenja na primjer:

gljivične

bakterijske bolesti

virusne

Svaka od njih tim osjetljivim bićima smeta naravno u borbi za opstanak.

U Bakterijske bolesti na primjer spadaju Američka i Europska gnjiloća legla. U one pak

virusne bolesti spadaju kronična paraliza legla, akutna paraliza, 2004. otkrivena izraelska

paraliza legla (IAPV), pčelinji virus Kašmir Kashmir bee virus (KBV) još jedan povezan s

prethodnim virusom tek nedavno otkriven i moguće ga je indentificirati samo laboratorijskim

putem. Virus crne kraljice (BXCV) koji kao što mu naziv govori izaziva da leglo, larva

pčelinje matice postane crno i umire. Postoji i virus deformiranih krila (DWV), dok je

Kakugo virus direktno povezan sa prisutnošću grinje varroa kod pčela.

Tako kod pčela još nailazimo na dizenteriju koja se kod

nas često mješa sa nozemozom i rashlađeno leglo koji

zapravo i nisu bolesti već se prije u tim slučajevima

radi o lošem pčelarevom utjecaju na pčele na njegovom

pčelinjaku.

Za utjecaj pesticida na bolesti i uginuća pčela već znaju

i „vrapci na grani“, neki više naki manje brzo ali

sigurno utjeću na masovne gubitke pčela koje ponekad

i vidimo kao na primjer da pčele „gube razum“ i

sposobnost inače savršene orjentacije, padaju na tlo i u mukama ugibaju.

Colony Collapse Disorder kao što i sam naziv govori u trenucima pisanja ovog teksta ostaje

misteriozan pad populacije pčela iako već neki znanstvenici povezuju isti sa nekoliko

poznatih i dokazanih uzroka. Prvi neobjašnjivi nestanci – gubici javljaju se na području

M

25

Sjeverne Amerike 2006., ako ne i prije, dok Europski pčelari pprimjećuju nešto kasnije sličan

fenomen u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj, a

izvještaji također su stizali i iz Švicarske, Polske i Njemačke, iako doduše u manjoj mjeri.

Mogući slučajevi CCD-a također su zabilježeni i u Tajvanu sredinom travnja 2007.

Početne pretpostavke su bile nevjerojatno različite uključujući ekološke promjene, promjene

vezane uz stres kod pčela, neishranjenost, patogenost uključujući i Izraelsku akutnu paralizu,

grinjavost ili pesticide poput neonikotinoida ili imidakloprida.

Nedokazane i manje vjerodostojne teorije su zračenje iz mobitela ili drugih uređaja koje je

čovjek stvorio u novije vrijeme, i uzgoj genetski modificiranih (GM) usjeva s čudnim i

neobjašnjivim u potpunosti karakteristikama kao što su transgenetske vrste kukuruza. U 2010.

godini američki znanstvenici su priopćavaju kako su identificirali infekciju beskralješnjaka

kojima prelijeti virusa tipa 6 (IIV-6) i Nosema ceranae u svim ispitanim CCD kolonijama.

Bolesti

Mješinasto leglo i širenje te bolesti odvija se tako da se ličinke inficiraju preko zaražene

hrane, a pčele radilice prilikom čišćenja propale mase uginulih ličinki. Za prijenos bolesti iz

jedne u drugu košnicu krivac mogu biti pčele koje ulaze zalijetanjem u tuđu košnicu ili kada

prilikom grabeži kradu zaražen med ali i sam pčelar kada premješta okvire s medom i/ili

pčelinjim leglom.

Zaražene ličinke ugibaju od mješinastog (vrećastog) legla tek kada je ćelija poklopljena pa je

pčelari nerjetko teško ili kasno uočavaju. Poklopljeno mješinasto leglo se razlikuje od zdravog

po samim poklopcima koji su malo ulegnuti, a kada takve ulegnute poklopce otvorimo u

njima nalazimo tamne mrlje. Moguće je i pronaći otvorene čelije s leglom koje su otvorile

same pčele koje se kod otklanjanja zaraženog legla i same mogu zaraziti.

Virus mješinastog legla uzrokuje oštećenja u stadiju propupe. Ličinka poprima vrećast oblik

pa ga pojedini pčelari nazivaju i vrećastim leglom. Same su mumije legla s visoko savijenim

krajevima u poklopljenim stanicama te su uočljive i golim okom.

26

Bolest mješinastog ili vrećastog legla ne treba posebno liječiti jer pčele najčešće same očiste i

"ozdrave" zajednicu. Liječenje se vrši samo ukoliko se pojavi zajedno sa nozemozom - bolesti

probavnih organa kod odraslih pčela. Ukoliko kod zajednice nađemo mnogo okvira sa saćem

mješinastog legla i uginulih ličinki tada isto trebamo izvaditi i spaliti. Okvir takvog legla

popalimo otvorenim plamenom.

Kod lječenja kada je pojava mješinastog legla zajedno sa nozemozom, pčelinju zajednicu

posebno označavamo, skidamo medišne nastavke kod nastavljača ili okvire kod AŽ košnica i

pristupamo lječenju preko šećerne otopine u koju dodajemo 2 grama kloramfenikola na 4 litre

šećerne otopine. Vrlo često dovoljna je za lječenje i sama prihrana zajednice (uz prethodno

skidanje medišta) nakon koje pčele same ojačaju i očiste preostale zaražene ličinke i izbace

mrtve pčele ukoliko se nađu unutar košnice.

Vapnenasto leglo zarazna je bolest poklopljenog pčelinjeg legla koju uzrokujes plijesan

Ascosphaera apis. Jedna je od češćih bolesti pčelinjeg legla. Javlja se večinom u toplije doba

godine, najćešće u svibnju i lipnju. Uzročnik bolesti je Ascosphera apis, plijesan vrlo raširena

u košnicama. Za izbijanje bolesti, osim uzročnika, potrebno je i određenim negativnim

čimbenicima oslabljeno pčelinje leglo. Povećana vlaga u košnici i oko nje, jaka suša, prečesta

primjena antibiotika i akaricida samo su neki od čimbenika koji uzrokuju slabljenje legla.

Izbijanju bolesti pogoduje prisutnost neke druge bolesti (pčelinja paraliza, akaroza,

prehlađeno leglo, europska i američka gnjiloća pčelinjeg legla), koja primarno iscrpi i oslabi

zajednicu.

27

Simptomi vapnenastog legla:

Vapnenasto leglo je bolest zatvorenog pčelinjeg legla. Prilikom ulaska plijesni u tkivo ličinke

u njemu se relativno brzo razmnožava i sve više obavija ličinku. Uginula ličinka na kraju

postane tvrda i poprima konzistenciju i izgled vapna prema čemu je bolest i dobila ime. Bolest

se javlja u proljeće , a primjećuje se prema tome što pčele izbacuju uginule kukljice koje

izgledaju poput komadića vapna izvan košnice.

Širenje vapnenastog legla:

Bolest unutar košnice prenose pčele hraniteljice.

Liječenje/suzbijanje vapnenastog legla:

Lječenje vapnenastog legla vrši se preko dodavanja vitamina C u šećernoj otopini i

fungistatika. Suzbijanje i preventivno sprečavanje pojave vapnenastog legla vrši se:

1. izmjenom matica

2. prihranom pčela sirupom

3. sužavanjem plodišta

4. utopljavanjem košnica

5. držanje jakih zajednica i spajanjem slabih

6. uklanjanjem okvira sa znakovima pojave vapnenastog legla

Virusi i nametnici

Voskov moljac spada u nametnike unutar pčelinje zajednice. Danas poznajemo dvije vrste

voskovog moljca: veliki Galleria mellonella L. i mali Achroea grisella. Voskov moljac je

leptir - štetočina koji napada i oštećuje uglavnom pčelinje saće koje se nalazi uskladišteno

izvan košnica, ali nerijetko napada i samo saće slabijih pčelinjih zajednica koje nemaju

sposobnost borbe s ovim nametnikom pčelinje košnice.

28

Galleria mellonella (Linnaeus, 1758), ženka, slikano 2009. Autor: dhobern (flickr.com)

Veliki voskov moljac (Galleria mellonella L.) je sivo - zelenkasto - smeđe boje. Veličina mu

se kreće od 8-17mm. Ženka voskovog moljca je nešto veća najčešće oko 13mm. dok je

mužjak manji obično do 11mm. Dok odrasli leptiri ne čine štete na saću, ženka može u tijeku

jedne noći položiti od 400-1.800 jajašaca koja polaže u grupama od 100-200 komada.

Mali voskov moljac (Achroea grisella) izgledom sliči rođaku velikom voskovom moljcu.

Dužina tijela mu je nešto manja za oko 2 milimetara, a sama krila su mu sivkasta. Ženka

polaže manji broj jaja u odnosu na velikog voskovog moljca otprilike od 200-300. Veličina

malog voskovog moljca ne treba nas zavarati jer je veoma aktivan mnogo aktivniji od velikog.

Polaganje jajašca i razvoj sličan je kao kod velikog voskovog moljca.

Jajašca smješta, točnije ljepi na pčelama nepristupačnim mjestima saća, čoškovima i

pukotinama košnica i slično. Nakon otprilike 10 dana što prije svega ovisi o temperaturi iz

položenih jaja izlaze larve moljca koje se hrane voskom, peludom, čahuricama kukuljica gdje

rade i svoje privremeno stanište usput masovno uništavajući leglo. Nakon otprilike 30 dana

pretvaraju se u nimfu - kokon koja je zalepljena na drvetu sanduka ili rama i zaštićena

omotačem iz kojeg nakon 14-15 dana izlazi mladi leptir.

29

Vrijeme razvoja samog moljca iz

jajeta do leptira zavisi o samoj

temperaturi pa recimo kod stalne

temperature od 33-34°C ono iznosi

oko 43-44 dana, pa u tom slučaju

bilježimo razvoj od 3-4 puta godišnje.

Na temperaturi od 20°C taj razvoj je

znatno sporiji oko 120 dana, ali

gledajući brojnost zaliježenih ličinki

napadnutog saća svakako

zabrinjavajući.

Jedna larva može pojesti oko 0,4 grama voska dok usput uništi i do 500 čelija saća.

Napadnuto saće sa strane voskovog moljca najčešće je potpuno neupotrebljivo ovisno o

vremenu i prisutnosti moljca i treba ga hitno kao takvog pretopiti.

Kronična paraliza legla djeluje na pčele tako da izgledaju slabo te im padaju ili počinju

intenzivnije otpadati dlačice s tijela. Pčele drhću krilima, te hodaju nespretno nešto

razmaknutijim nogama od uobičajenog, dok neke od bolesnih pčela imaju noge koje

jednostavno djeluju ukočeno.

Akutnom paralizom legla zahvaćene su uglavnom mlade pčele kod kojih uočavamo nešto

prošireniji zadak uz djelomičan ili potpun gubitak sposobnosti letenja. Pčele često masovno

padaju ispred košnice gdje nakon toga uz nemogućnost povratka u zajednicu i ugibaju.

orba protiv varroe danas je neizostavan dio pčelarstva. Mravlja kiselina (formic

acid) je danas uz oksalnu (oxalic acid) kojom se tretiraju pčele samo kada nema

legla najraširenija kiselina u borbi protiv za pčele opasne grinje-nametnika varroe.

Upotreba mravlje kiseline kreće se od raspona 15% - 85% koncentracije, uz napomenu da kod

tretiranja nešto većim koncentracijama mravlje kiseline od 65% pa na dalje može doći do

klupčanja matice tako da je sigurnija upotreba 15-20% koncentracije u dugotrajnom tretmanu

iako ju pojedini pčelari ne provode niti preporučaju.

Mravlja kiselina je inače prirodni sastojak meda ali samo u određenom omjeru tako da

tretiranje treba vršiti izvan glavnih mednih paša jer se njenom upotrebom omjer u medu može

B

30

povečati. Tretman kod nižih temperatura, primjerice zimi, se ne preporuča jer je tada

isparavanje kiseline upitno/usporeno. Tada se preporuča upotreba organskih kiselina poput

recimo Oksalne kiseline.

Sam tretman mravljom kiselinom vrši se nakon glavnih pčelinjih paša izvan „medobranja“

kada su medišni nastavci izvrcani ili maknuti s košnice na vanjskim temperaturama od 12-

25°C i to najbolje startati krajem dana - predvečer.

Postoji nekoliko načina tretmana, a svi su bazirani na postepeno isparavanje mravlje kiseline

unutar same košnice. Tako možemo tretman vršiti isparivačima mravlje kiseline, stavljanjem

isparivača (spužva - spužvastih krpa) na podnice, direktno na okvire, ili između samih okvira.

Jedan od načina tretmana je i stavljanje karnistera sa

15% koncentracijom u prostor nastavka ili

polunastavka ispod ili iznad. U svim tretmanima

tremanima onemogućiti pčelama direktni dodir sa

samom kiselinom te lagano višednevno isparavnje

kiseline.

Koncentracije mravlje kiseline od 62-68% nisu

kritične za pčele i tretman će sa tim koncentracijama biti uspješan.

Mravlja kiselina koju najčešće nabavljamo od 85% rjedimo na 60%Nepotreban je strah

pojedinih pčelara od rijeđenja kiselina, samo kao i kod drugih sredstava treba biti oprezan i

pridržavati se uputa za korištenje.

Koncentracija x volumen = iznos

Volumen otopine ne mijenja količinu otopljene tvari

Početna koncentracija (C ¹) puta (x) početni volumen (V ¹) mora biti jednak konačnoj

koncentraciji (C ²) puta (x) konačni volumen (V ²):

Dakle sam izračun bio bi otprilike ... C ¹ x V ¹= V ² x C ² ........ a brojčano bi to izgledalo

ovako:

0,85 x 1 = 1,41 x 0.6 (što znači na 1 litar 85% mravlje kiseline dodaje se 0,4litara mekane /

destilirane vode)

Ukoliko niste sigurni u koncentraciju kupljene ili već rijeđene mravlje kiseline tada umjesto

da rijedite napamet koristite izračun pomoću specifične težine on je uvjek najprecizniji.

Približna specifične težine u gramima za jedan mililitar: 65% mravlja 1.150 • 85%

mravlja 1.200 • 95% mravlja 1.230 • voda 1.000 g

Mješanje i rjeđanje kiseline:

UVIJEK SIPAMO KISELINU U

VODU, NIKAD OBRNUTO!

31

Brzi tretman mravljom kiselinom:

Na slikama je prikazano nekoliko načina primjene mravlje kiseline nazvane "šok terapija".

Radi se o krpama 20x20 centimetara koje natopimo mravljom kiselinom. Sam postupak

ponavljamo 2-3 puta 60 % mravljom kiselinom iznad i između okvira u periodu od 7 dana

[80% mravlja kiselina primjenjuje se umetanjem spužvice na podnicu].

Brzi tretman ima svojih nedostataka poput: burne reakcije pčela, prestanak zalijeganja matice

i slično. Uz pretpostavku da vaša kolonija pokriva 10 okvira računajte 2 ml. po okviru pčela

iako pojedine literature navode i količine od 3ml. po zaposjednutom okviru, iznad 3 mililitara

ne bi trebalo ići.

Primjer brzog tretmana mravljom kiselinom u zajednici sa zaposjednutih 10 okvira pčela.

dan prvi ...stavljamo spužvastu krpu u košnicu (vidi sliku 1 desno) pažljivo ubrizgamo po

cijeloj površini 20ml 60% kiseline.

dan četvrti ... pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini 20ml 60% kiseline.

dan sedmi ... pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini spužve 20ml 60% kiseline

dan deseti ... uklonimo spužvu iz košnice kako je pčele ne bi počele propolizirati ili iznositi iz

košnice.

1.Tretman mravljom kiselinom – šok terapija 4x4

Primjena mravlje kiseline šok terapijom "4x4". 7 ml (koristiti plastičnu špricu-injekciju) 60 %

otopine svaki dan tijekom 4 dana, a tih se 4 dana ponavlja 4 puta kako bi se pokrile sve pčele i

svo leglo dakle ukupno 28 dana.

Između svakog od 4 tretmana se radi stanka od 4 dana. Na slici ispod prikazano je 4 dana

stanka.

Stavimo li dakle 4 tada je 4x4=16 i između 3x4=12 pa dobijemo 16+12=28

= tretman

= stanka između dva tretmana

2.Tretman mravljom kiselinom – šok terapija

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

32

= tretman

= stanka između dva tretmana

Životni ciklus medonosne pčele

1 - 2 dan starosti pčela čisti stanice saća i grije leglo

3 - 5 dan starosti pčela hrani starije ličinke s medom i cvjetnom peludi

6-11 dan starosti pčela hrani mlade ličinke sa matičnom mliječi

12-17 dan starosti pčela proizvodi vosak i gradi saće brine se o ventiliranju i sazrijevanju

meda

18-21 dan starosti pčela upoznaje čuva ulaz u košnicu i brine se o prozračivanju košnice -

ventiliranju

Nakon 21. Dana počinje „terenski rad“

22 + dana starosti medonosna pčela sakuplja nektar, pelud, propolis i vodu. Umire ovisno o

radnom intezitetu od 35-og do 45-tog dana života u sezoni, a „zimska“ pčela živi od jeseni do

proljeća dok ne odgoji novu generaciju (ako nije bolesna i preživi zimu)

Dugotrajan tretman mravljom kiselinom:

Kod dugotrajnih tretmana koriste se dva

načina isparavanja kiselina:

isparavanje pomoću isparivača

isparavanje iz karnistra (ili neke

posude)

Slika desno prikazuje primjere upotrebe

mravlje kiseline dugotrajnim tretmanom

obično 15-20% mravljom kiselinom.

Ukoliko na košnici posjedujemo duboke

podnice posudu možemo staviti i u nju što

nam olakšava posao jer ne trebamo

podizati ni otvarati samu košnicu. Osim dubokih podnica moguća je kombinacija i onih koje

imamo s polunastavcima.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

33

Takav tretman traje oko 25 dana. Prednosti dugotajnog tretmana su smanjivanje troškova rada

i puta na pčelinjak jer se koncentracija kiseline ravnomjerno održava u kšnici samostalno kroz

duže vremensko razdoblje.

Reakcije pčela za razliku od brzog tretmana zbog slabije koncentracije gotovo da i nema.

Sporiji tretman osobito dolazi do izražaja kada u pojedinim danima kada trebamo vršiti

tretmane same temperature znaju doseći 30 pa i više °C.

Varroa podnice:

Kod bilo kojeg tretmana protiv varroe danas, nužne

su podnice novije generacije ili takozvane „varroa

podnice“ i to iz nekoliko razloga. kako se eventualno

nakon ili za vrijeme tretmana preživjela grinja ne bi u

socijalnom kontaktu sa pčelom ne bi ponovo vračala

i ugoržavala njen opstanak i time samu učinkovitost

tretmana. Osim kod samih tretmana ove su se

podnice pokazale vrlo učinkovite i za ciljanu

kontrolu prirodnog pada varroe u košnici.

Isparavanje mravlje kiseline:

Treba imati u vidu da sve tekućine na

različitim temperaturama ne hlape

podjednako. Na većim će temperaturama

većina njih hlapiti brže dok će na nižim

hlapiti sporije! Tako je i kod mravlje

kiseline odnosno tretmama mravljom

kiselinom.

Na slici desno je prikazana okvirna tablica

tretmana protiv varroe, količine po LR nastavku [10 okvira] i okvirne količine isparavanja

[dnevnog].

Sigurna / preporučena primjena mravlje kiseline kod tretmana varroe je od 15-27°C, koja

prema nekim iskustvima iz prakse može doseći do 30°C, a da posebno ne našteti zajednici

koju tretiramo.

34

Vrste pčelinjaka

vije su osnovne podjele pčelinjaka u suvremenom svjetskom pčelarstvu:

Stacionirani i seleći - pokretni pčelinjak. No pčelinjake u novije vrijeme dijelimo i

prema na na konvencionalne i ekološke odnosno bio pčelinjake. Bez obzira na

vrstu pčelinjaka kojime se pčelari treba znati kako Zakonom nije dozvoljeno postaviti

pčelinjak u samoj blizini autoceste, željezničke pruge ili aerodroma u cilju zaštite pčela od

pogibelji.

Također nigdje u svijetu nije dozvoljeno pčelinjak smještati ni u blizini šečerana, raznih

tvornica za preradu voća, izradu slatkiša, vinarija, staja i gnojnica i slično kako bi se spriječio

sam njihov utjecaj na buduće pčelinje proizvode. Kod tih opisanih zabrana nema razlike radi

li se o stacioniranom, selećem ili ekološkom pčelinjaku, a iste imaju zacilj preventivnog

djelovanja na zdravlje pčela i naravno pčelinjih

proizvoda kao takvih.

Možda se to nekom tko tek počinje čini pretjerano no

na slici desno prikazan je med neprirodne boje koji su

uočili unutar svojih košnica pčelari oko grada

Ribeauville u regiji Alsace u 2012. godini

uzrokovano nepropisno odbačenom tvari tvornice

slatkiša od koje su im pčele počele proizvoditi med

neprirodne plave i zelene boje.

Tvrtka koja se nalazila u blizini Ribeauvillea ima postrojenje za proizvodnju bioplina, pri

čemu koristi otpad iz tvornice čokolade. Na dojavu pčelara tvrtka se obvezala sav dolazni

otpad te vrste od sada pohranjivati isključivo u zatvorenom prostoru koji je nedostupan

pčelama.

Stacionirani pčelinjak

početku bavljenja pčelarstvom svakako treba odlučiti o mjestu budućeg

pčelinjaka. Veličina i tip zemljišta ovisi o tome jesmo li se odlučili za seleće

pčelarenje ili stacionarno. Svaki pčelinjak bi, ovisno o broju košnica, trebao biti

udaljen od naseljenih mjesta, autocesta, vinarija, šećerana i sl. (vidi pravilnik o držanju pčela).

Slijedeće što svakako treba imati u vidu je pristup pčelinjaku i udaljenost samog pčelinjaka.

D

U

35

Blizina raznovrsnih paša te izbjegavanje mjesta na kojima se učestalo vrše tretiranja

poljoprivrednih površina također su važni za veće i kvalitetnije prinose pčelinjih proizvoda

kada se radi o stacionarnom pčelarstvu. Svakako treba obratiti pozornost i na mogućnost

gradnje ili postavljanja pratećih objekata uz budući pčelinjak zbog odlaganja razne pčelarske

opreme.

Pčele odlaze na "pašu" 2-3 km od pčelinjaka, naravno u raznim pravcima, a kada u blizini

nema dovoljne količine pčelinje paše tada odlaze i mnogo dalje. Same udaljenosti zavise od

intenziteta i vrste paše koja medi, povezanost i konfiguracije terena te drugih manjih okolnih

paša do najudaljenije paše, zatim na sam let pčela utječu naravno direktno vremenske prilike,

duljina dana, godišnje doba, stanje pčela i ostalo.

Mana stacioniranih pčelinjaka je svakako manji prinosi po košnici u odnosu na seleći

pčelinjak, prinosi direktno ovise o terenu i okolišu pčele se nešto više zamaraju kroz godinu u

potrazi za nektarom, no sam eventualni nedostatak pojedinih paša koje pčele naravno ne

osjećaju toliko koliko njihov vlasnik. Pčele za svoje potrebe tijekom sezone uvijek sakupe

dovoljne količine nektara koji prerade u med. Kako je u našoj regiji svijest od koristi koje

pčele donose ne samo pčelaru već i kod oprašivanja bilja još uvijek prilično slaba, pčelari

često teško nalaze adekvatne terene gdje lokalno stanovništvo ima razumijevanja prema toj

svakako korisnoj grani poljoprivrede. Strah od nepoznatog i nasljeđen strah od „pčela“

odnosno osa i stršljena sveprisutni s

36

Koristi od oprašivanja poljoprivrednih kultura su dokazano nebrojene, počevši od većih

prinosa poljoprivrednih proizvoda pa sve do smanjenja potrebe za raznim za ljude, životinje i

biljke otrovnim i opasnim pesticidima. Uobičajeno je kod ljudi mišljenje da koristi od

pčelarstva imaju samo pčelari što nikako nije točno. Prednosti od pčela imaju kroz

oprašivanje prije svih poljoprivrednici i okoliš znamo li da su kod oprašivanja pčele neumorni

i vijedni radnici.

Prednosti stacionarnog pčelarstva naspram selećeg su: manji troškovi u samoj proizvodnji,

manja mogućnost pogibelji pčelinjih društava uzrokovanih seljenjem, manja mogućnost

zaraze pčela koje dolaze u kontakt s drugim doseljenim pčelama na istu pašu, pčele se ukupno

gledajući nešto manje uznemiruju te se time brže razvijaju i jačaju svoja drušva.

Seleći pčelinjak

Uvjeti za smještaj selećeg pčelinjaka, način preseljenja pčela, uvjeti držanja i iskorištavanja

pčela, zaštita pčela propisani su Zakonima i pravilnicima svake pojedine države.

Nekad, danas daleko rijđe gotovo nikad, košnice su se selile i željeznicom. Većina pčelara

koji danas sele košnice, kupuju kamion

ili prikolicu i uz male preinake takvo je

prijevozno sredstvo spremno je za

prijevoz košnica do odabranog

odredišta. Druga mogućnost je kupnja

auto prikolice ili samogradnja iste .

Listajući pčelarsku literaturu uvijek

nailazimo na tekstove o selećem

pčelarenju. Što je seleće pčelarenje,

koje su mu prednosti? Ima li mana? Naravno sve vrvi od pitanja, uostalom kao i kod

stacioniranog pčelarstva.

Kada odlučimo košnice seliti iz paše na pašu i baviti se selećim pčelarstvom, potrebno nam je

vozilo za transportiranje ili prikolica na kojima će naše košnice sigurno prevaliti ponekad

desetak a ponekad i nekoliko stotina kilometara.

37

Naravno prije stacioniranja košnica, uz pretpostavku da nemate zemljišta u cijeloj RH ili EU

potrebno je o tome dobiti odobrenje vlasnika zemljišta i drugo.

Koliko daleko leti pčela?

Pčele odlaze na pašu 2-3 km od pčelinjaka, naravno u raznim pravcima, a kada u blizini nema

paše onda odlaze i mnogo dalje. Udaljenosti zavise npr. od jačine i vrste paše za kojom idu,

sama konfiguracija terena ali i utjecaj drugih okolnih manjih paša do najudaljenije paše.

Na let pčela utječu i vremenske prilike, duljina dana, godišnje doba, stanje pčela i drugo.

Idealno bi bilo kad pčele ne bi

trebale prelaziti više od 500-1000

metara u potrazi za nektarom, što

im dakako omogućavamo

seljenjem košnica u blizinu

određene paše i to je uz iskorištenje

gotovo svih paša glavna prednost

selećeg pčelinjaka.

Prednosti i prinosi selećeg

pčelarenja u odnosu na statično

pčelarenje su prije svega u tome što

obično donose veće prinose i po nekoliko puta. Pčele se prilikom sakupljanja manje zamaraju,

paša im je bliže te se brže uz manje napore vraćaju u košnice. Jedna od važnijih prednosti je i

veći izbor iskoristivih paša tijekom sezone pa se nerjetko zbog konfiguracije terena i visinske

razlike neke paše vrcaju dva ili tri puta.

Naime, činjenica je ako u Vašoj blizini nema lavande, kestena, suncokreta, kadulje ... nema ni

takovog meda. Naravno ne treba pčelinjak doseliti preblizu same paše ili nekog već prije

doseljenog pčelinjaka.

Po svojoj raznolikosti terena, klimatskih prilika, po velikom bogatstvu i raznovrsnosti

pčelinjih paša, čistoj i još uvijek nezagađenoj prirodi, Hrvatska i cijela regija imaju dobre ali

pritom i vrlo nejednake uvjete za pčelarenje. Dok nerjetko na Velebitu ima još snijega, u

Dalmaciji i na otocima cvjetaju voćke i ružmarin, na kojem pčele nalaze odličnu pašu.

38

Kada u Dalmaciji i Hrvatskom primorju cvate kadulja, nastupa periodično ljetno sušno

razdoblje, ljetnu vrućinu teže pčele podnose nego u sjevernim krajevima zimu. U to vrijeme u

planinskim područjima cvate raznovrsno bilje. Cvatu livade i pašnjaci, na kojima se pčele o

roje, razvijaju i pune košnice medom pa se pčele s obale nerjetko tada sele u „visine“.

Pčele u pčelarstvu selimo ili zbog što većeg prinosa meda ili zbog naručenog oprašivanja

pojedinih poljoprivrednih kultura! Usporedimo seljenje zbog prinosa meda: Ako kod kuće

imamo prosječni prinos 15-25 kg košnici (zavisno o kojoj košnici se radi) jednim seljenjem,

ako paša uspije, prinos meda možemo čak i udvostručiti! Naravno da ima pčelara početnika

koji sele stihijski, pa od toga nemaju neke prevelike koristi. Da bi to izbjegli, navedimo i

moguće uzroke.

Učestalim i dugotrajnim seljenjem pčelinja

društva slabe! Nerijetko se događa da se nakon

dužeg puta, pčele (starije i slabije) već nakon

prvog dana ne vrate u svoju košnicu. To je

osobito vidljivo kod slabijih i iscrpljenih

zajednica. Događa se doduše i u stacioniranim

pčelinjacima, ali mnogo rjeđe i u daleko

manjem broju. Uzmimo primjer: kada pčele

radilice za vrijeme glavne paše ostaju i umiru po livadama. Dogodi li se npr. da prilikom

seljenja izgubimo 0,5kg. pčela, jasno je da nakon 2 - 3 selidbe ostajemo gotovo bez svih

starijih pčela.

Takav je gubitak težak za svaki seleći pčellinjak prilikom svake paše. Kod dugotrajne se

međutim paše društva koliko toliko oporave, dok kod kratkotrajne to jednostano nije moguće.

Naravno i na dugotrajnoj paši gubitak starih pčela smanjuje unos.

Život svake pčele radilice ovisi o aktivnosti i količini napora koje obavlja, ne samo radom kod

sakupljanja nektara i cvjetnog praha, gradnjom saća i hranjenjem legla, već i borbom protiv

raznih neprijatelja, težim uvjetima zimovanja ili velikim uznemiravanjem prilikom selidbe

recimo, pčele troše svoju snagu i umiru brže.

Prilikom zatvaranja pčela u košnicu one postanu uznemirene. Jure po košnici tražeći izlaz,

osobito ako im u košnicu kojim slučajem ulazi svjetlost.

39

Kao i kod svih sličnih kukaca, i pčele privlači svjetlo. U mraku im na dijelu pustimo zraku

svjetlosti, do svjetla dolazi nekolicina pčela, jure oko svjetla do iznemoglosti. To isto događa

se i u košnici za vrijeme kad su pčele zatvorene prilikom seljenja. Čim je leglo jače, trešnja i

vrućina veća, to brže nastaje nemir i uznemirenost u košnici. Zatvorimo li pčele uz dostupnost

zraka, one će biti mirnije, što naravno zavisi o društvu.

Pčele se uznemire i kad im otvorimo košnicu. Navale na med. (troše ga i kod seljenja) Troše

ga naglo, prvenstveno otvoren, u uzrujanosti navale i na najmlađe leglo pa ga ispiju. Kada

pčele jedu med, stvaraju toplinu, što je korisno. Selimo li ih u vrućim danima, to stvaranje

topline može biti pogibeljno. Što su nemirnije, troše više meda, stvaraju još veću toplinu i

zagušljivost u košnici. Pčela kao i čovjek, kad je uznemirena brže dipe, brže troše kisik u

košnici. Kao i ljudi troše kisik, a ispuštaju dušični monoksid, pa ako nije omogućeno dovoljno

provjetravanje pčele se uguše u košnici.

Kod selećeg pčelarenja su veći troškovi transportu, (naročito kad nemate vlastiti prijevoz)

veća mogućnost pogibilje i zaraza pčela (potrebno je provjeriti teren na koji se sele pčele) i

slično. U RH još nije razvijena svijest o koristima koje pčele donose, (oprašivanje i sl.) pa se

tako nerijetko nailazi na nerazumijevanje stanovništva kad se pčele dopreme pored voćnjaka,

šuma, livada i sl.

Nije naodmet napomenuti da u razvijenim zemljama vlasnici poljoprivrednog zemljišta zovu

pčelare da dopreme košnice, te im još za to i plaćaju, što je kod nas jednako kao da pčele

otpremamo u svemir! Jedan od razloga je što kod nas ne postoje takve velike plantažne

monokulture koje bi ovisile o doseljavanju pčela.

Konvencionalni pčelinjak

Konvencionalni stacionirani pčelinjak danas kod imalo ozbiljnog pčelara ne razlikuje se

gotovo po ničem od istog takvog sa ekološkim certifikatom. Najveća je razlika u

ekocertifikatu. Strogi propisi u kojima je pčelarstvo oduvjek u poljoprivredi bilo u samom

vrhu doveli su do maksimalne sigurnosti i čisotoće pčelinjih proizvoda. Pridržavanje

prihvaćenih normi i standarda takozvane „Dobre pčelarske prakse“ pčelari regije danas imaju

izuzetno kvalitetne i tražene pčelinje proizvode.

40

Kod nužnih liječenja pčelinjih zajednica u konvencionalnom pčelinjaku, kao i kod ekološkog,

nije dopuštena upotreba antibiotika već se liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i

pribora provodi najčešće kiselinama (mravlja, oksalna, mliječna, octena) te sredstvima

dostupnim za kupnju u specijaliziranim trgovinama te odobrenim od strane Ministarstva

poljoprivrede. Tretmani se provode isključivo na zajednicama iz kojih se ne sakuplja med i/ili

na zajednicama na kojima je završen proces sakupljanja meda uz obavezno skidanje

pripadajućih medišnih nastavaka kod nastavljača, odnosno odstranjivanje medišnih okvira

kod ostalih vrsti košnica.

Nekoliko vrsti košnica unutarjednog konvencionalnog pčelinjaka u BiH

Ekološki pčelinjak

ačela ekološkog pčelarstva su određena Zakonom o ekološkoj proizvodnji

poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda svake pojedine države, a proizvodnjom

prema spomenutim odredbama

stječu se uvjeti da se takvi proizvodi

certificiraju i nose znak "ekoproizvod".

Iako su razlike male ili zanemarive

ekološki pčelinjak u odnosu na

konvencionalni ima određene preduvjete

koje mora zadovoljiti.

Košnice u ekološkom pčelarstvu moraju

N

41

biti izrađene od prirodnih materijala i obojane ekološkom bojom. Satne osnove moraju biti

izrađene od ekološkog odnosno djevičanskog voska, bez žičanih dijelova i čavlića, a ako je to

u pojedinim segmentima neophodno žica i čavli moraju biti od inoxa. Kod liječenja pčelinjih

zajednica u ekološkom pčelinjaku, kao i kod konvencionalnog uostalom, nije dopuštena

upotreba antibiotika već se liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi

organskim kiselinama (mravlja, oksalna, mliječna, octena).

Ne preporuča se istovremeno pčelarenje na ekološki i konvencionalni način što je naravno i

razumljivo samo po sebi. Također se postavlja pitanje smisla ekološkog selećeg pčelinjaka i

njegovog nadzora ali i same provedbe kako bi se ostvarili uvjeti zakonom propisani za

ekološko pčelarstvo.

Vrste košnica

d kada je čovjek iz debla drveta počeo vaditi med te počeo istraživati načine kako

bi taj posao olakšao do danas otkriveno je nebrojen broj košnica i stvoreno

nebrojeno podvrsti istih. Pčelari i dan danas usprkos tom velikom izmišljenom

broju nastambi za pčele izmišljaju nove kako bi si olakšali rad i možda preko novih vrsta

suvremenih nastambi za pčele koje nazivamo košnice eventualno dobili više proizvoda.

Košnice su u stvari nastambe u kojima neke vrste pčela uz pomoć pčelara žive i podižu svoje

mlade naraštaje. Prirodne košnice se pojavljuju na mjestima koje pčele zauzmu u potrazi za

novim staništem, dok neke cijeli život rade i žive u ljudskom rukom oblikovanim i

prilagođenim košnicama koje se najčešće smještaju na većim ili manjim, na stacioniranim ili

selećim pčelinjacima.

U prirodi nastamba pčela se može usporediti sa ptičjim gnjezdom, u pčelinjacima nastamba

koju nazivamo košnica predstavlja ipak nešto drugo. Tako su svoj razvoj košnice doživljavale

i u prošlosti ali razvoj nije nepoznat i dan danas.

Svjedoci smo svakodnevnih preinaka pčelinjih košnica, no prave su se promjene dešavale

ipak u daljoj prošlosti, izumom pokretnog sača, izumom košnica nastavljača i slično. To

naravno ne znači da današnje brojne i svima dostupne inovacije ili preinake nemaju smisla ili

su beskorisne.

O

42

LR

angstrot Rutova ili skraćeno LR košnica je košnica koja se standardno sastoji od

podnice, tri jednaka nastavka vanjske visine 242 mm, hranilice, ventilacione mreže,

poklopne daske te krova. Kao takva patentirana je davne 1852. godine i kao takva se

koristi u svim djelovima svijeta.

Prednost ove košnice je da pčele grade saće u pokretne okvire i da se oni mogu lakoćom

premještati ili vaditi. Okviri su dizajnirani tako da se spriječi neželjena izgradnja pčelama i

povezivanje dva ili više okvira, te njihovo spajanje sa zidovima košnica. Pokretni okviri

dopuštaju pčelaru da pčelama pčelari na

način koji prije njihova izuma nije bio

moguć.

Prij izuma i patentiranja Langstroth košnice,

bilo je mnogo drugih košnica koje koriste

različite dimenzije, a koje se temelje na

načelu pokretnih okvira. Langstroth košnica

može se smatrati kao nekakav prototip i po

pitanju okvira i dizajna te načina pčelarenja.

François Huber 1789, je dizajnirao košnicu

pomoću okvira koji su bili posloženi i

otvarali se kao knjiga, no Langstroth u

stvari ugradio pokretni okvir u košnice, koji

je „svladao“ pčele u namjeri da popune prazna mjesta i da se samo manja mjesta propoliziraju

. Takve brojne zajedničke prilagodbe dovele su do dizajna Langstroth košnice koja se koristi

nešto više od svih ostalih košnica u svijetu.

Sam okvir standardne LR košnice je vanjske visine 232 mm dok mu je dužina same satonoše

je 480mm. To je usporedimo li za 1cm duže od satonoše na primjer DB okvira, a po visini za

7cm kraće. U novije vrijeme ustalilo se nekoliko načina uzgoja pčela u ovim košnicama koja

pruža nebrojene mogućnosti pčelarenja. Kod ove košnice može se raditi i okvirima i

nastavcima što je kod primjerice AŽ košnice onemogućeno.

L

43

Standardno je LR košnica predviđena da su donja dva nastavka plodišna no u cilju dobijanja

što većih prinosa meda plodište se na mnogim pčelinjacima tik do početka medonosne paše

smanjuje na jedan nastavak i to na način da se drugo puni zatvorenim leglom i diže iznad

matične rešetke.

AŽ

lberti-Žnidaršičeva košnica ili skraćeno AŽ košnica je košnica s pokretnim saćem

koja se najčešće koristi u pčelarskim paviljonima bilo onim pokretnim na vozilima

ili prikolicama ili

nepokretnim unutar stacioniranih

pčelinjaka.

Zastupljena su prije svega dva osnovana

tipa, AŽ Grom sa okvirom 2 cm plićim

od DB i nešto kraćim i AŽ standard koja

ima još plići okvir od AŽ Grom. AŽ

košnic sastoji se od plodišnog i medišnog

prostora, razdvojenih matičnom

rešetkom. Obično imaju 10 ili 11

ramova. Okviri nemaju ušice koje nisu ni potrebne jer stoje na dvije poprečne šipke, a sa

prednje i zadnje strane ulaze u limene razmake.

Kao što vidimo od brojnih naziva te u osnovi iste košnice i AŽ košnica dakle nije bila u

povijesti „imuna“ na preinake u odnosu na osnovni prvobitni model. Treba istaknuti tako da

se prema ideji Slavka Namjesnika iz Ludbrega kod Varaždina (HR) pojedini pčelari danas

uspješno pčelare AŽ košnicama koja ima sve skupa 32 okvira, odnosno osnovni dio košnice

od 10+10 ramova i nuklesni dio od 6+6 ramova. Košnica AŽ Namjesnik je skuplja za izradu,

Te nešto komplicirannija za rad, no zato prema riječima pčelara koji njome pčelare pruža brzi

razvoj, malu potrošnju hrane te visoke prinose.

Košnica ove vrste ma kako se njezina preinaka zvala se inače otvara sa zadnje strane poput

ormara, a njena dugovremenska prednost je u tome što je veoma pogodna za ugradnju u

seleće paviljone te je laka i prikladna za selidbu tijekom sezone medenja bilja. Rad tijekom

sezone se odnosi isključivo na manipulaciju okvirima.

A

44

Ograničenost prostora i nešto teži rad s okvirima njeni su izraziti i gotovo jedini nedostatci

koji zna li pčelar s njome raditi to u stvari nisu. Pčelari se dakle pojedinačnim okvirima, koji

se premještaju unutar košnice, otkapa se med, preokreću itd. Kada se plodište ispuni leglom,

vrši se prebacivanje okvira sa leglom u medišni prostor, čime se proširuje prostor za leglo.

DB

adan Blatova košnica ili skraćeno DB košnica je košnica s jednim tijelom

visine 31cm koje pčelama služi kao plodište i 2 polunastavka vanjske visine

15,50cm koji služe kao medišta. Standardna DB košnica ima 12 okvira, ali je

sve popularnija i košnica s 10 okvira.

Sama DB košnica omogućava dosta prostora za

razvoj legla, skladištenje peludi i meda. Medne kape

mogu biti visine 10 pa i 15cm, što omogućava sigurno

prezimljavanje, bez potrebe za dodatnom

intervencijom pčelara. Jedan okvir s obje strane

napunjen medom te poklopljen teži 3 do 4kg što

dakako ovdje kao i kod drugih vrsta košnica ovisi

prije svega o veličini okvira.

Plodište DB košnice može imati i do 3,6 kg pčela što

je važno za brži unos većih količina meda. Zajednice

u DB košnici u početku same sezone brzo se razvijaju bez većih intervencija pčelara.

WBC košnice

WBC je košnica nazvana po svom zumitelju (William

Broughton Carr) kao i mnoge druge uostalom. To je

košnica sa dvostrukim stijenkama. WBC je u mnogim

pogledima "klasična" košnica nastavljača no unatoč

dodatnoj razini izolacije za pčele koje nudi svojim

dvostrukim zidom, mnogi pčelari to ne koriste, zbog

nespretnosti pčelarenja te potrebom da se prije pregleda

mora maknuti vanjski sloj košnice.

D

45

Pletara

letara je jedna od starijih oblika košnica, spada u tradicionalne košnice zastupljene u

svim djelovima svijeta s manjim ili većim

razlikama u izradi glede materijala. To je

inače košnica koja ima fiksno saće koje ne možemo

mijenjati po želji.

Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se

uglavnom ne prakticira. Iako ima pčelara koji pčelare

tom vrstom košnica zbog dobijanja brojnih rojeva

ona se danas se upotrebljava više iz nostalgičnih

razloga, ili dakle zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva

i proizvodnju pčelinjeg voska.

Odlike pletare su i da u njima za razliku od

"modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto

vrlo mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti

zimsko razdoblje te nakon zime doživjeti buran

razvoj.

Kako je pletara rađena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i

zahvaljujući malom prostoru nakon zime vrlo brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti

prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje

se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u

kombinaciji s nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih

pčelinjih zajednica.

Kombiniranjem košnica koje se otvaraju odozgora i pletare riješen je problem kontrole i

zamjene matica što u radu sa samom pletarom nije bilo moguće. Pletara se kod pčelara koji je

upotrebljavaju osim kod proizvodnje pomoćnih društava, pokazala u povijesti kao odličan

izvor pčelinjeg voska. Kombiniranjem pletare i nastavljača (LR, DB...) olakšavamo rad oko

izmjena matica a vađenjem okvira s leglom uspješno pojačavamo neka eventualno slabija

društva.

P

46

Dubina

ubine su jedne od najstarijih tradicionalnih košnica koje danas spadaju u red onih

koje su najbliže prirodnom staništu pčela. To su u stvari izdubljena debla trupaca

drveća.

Same su košnice poput pletara sa nepokretnim saćem.

Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica pčelinje

zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o

pčelama i pčelarstvu zna mnogo više to više naravno nije

potrebno. Postoje čak dubine s pokretnim saćem ili se kao

i pletare kombiniraju s nekom od "modernijih" košnica

kod kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire.

Prema uzoru na dubine često nailazimo na košnice iz

jednog ili više drvenih trupaca, većih ili manjih, ali

svakako pravih umjetničkih djela najrazličitijih oblika,

boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kao košnice

trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje.

Rojevi iz dubina pčelarima svakako donose brojna i

kvalitetna pčelinja društva pa ih ako ništa drugo iz nostalgičnih razloga ne treba zaboraviti.

Svaki pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem pokaznu dubinu koja

kupcima pčelinjih proizvoda sigurno predstavlja pravu atrakciju i vraća ih na trenutak

nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila ne samo prirodno stanište već i najčešća i jedina

nastamba pčela medarica.

Pološka

To je tip košnice koja se sve rjeđe sreće na pčelinjacima i drže ih još iz nostalgije samo

istinski zaljubljenici u pčelarstvo. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište ploške su

jedno pored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Okvir

je dubok, od dimenzija DB okvira 42x27cm do 40x30cm, pa i veći 40x40.

Čim je veći okvir to je teže rukovanje okvirima, a javlja se i upitno zatvaranje meda sa strane

pčela tako da manji okvir sigurno ima prednost prema većem i to ne samo kod ploške već i

kod ostalih košnica.

D

47

Ploške obično imaju 18 ili 20 pa i 24 okvira. Neki pčelari su za pološke pravili i plitka

medišta, sa okvirima visine kao DB medišni okvir. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi

pogodne za selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada pojedinačnim

okvirom. Pogodne su za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici, koja se pred

pašu mogu lako spajati.

Ware košnice

TOP bar košnica

Pčelinje ispaše i pčelarski poslovi

Ispaša pčela

Poslovi u i oko pčelinjaka

Okvirni radovi po mjesecima unutar pčelinjaka

Opisane radove po mjesecima unutar jednog pčelarskog gospodarstva ili pčelinjaka, kako ove

što sljede tako ni bilo koje druge, ne treba provoditi doslovno kako piše već treba uzeti u obzir

činjenicu da se radovi provode ovisno o vrsti košnice, načinu pčelarenja, podneblju i klimi te

drugim više-manje bitnim parametrima za uspješno odrađivanje zadataka oko pčelinjaka.

I – Siječanj (lat. Januarius)

našim kopnenim krajevima siječanj je obično pravi

zimski mjesec s temperaturama koje često ne prelaze

0°C. Zbog takvih niskih temperatura pčelinje

zajednice su u stanju mirovanja unutar klupka, a sami pčelari

više se bave ostalim radovima npr. pripremanjem okvira,

čitanjem literature, prodajom, popravkom opreme i slično.

Uz obilazak pčelinjaka osiguranje sada prijeko potrebnog mira

pčelar u slučaju snježnih padavina treba samo lagano povremeno

U

48

očistiti leto košnice i prema nekim uputama dobro je osigurati po potrebi prostirku od slame

ili nečeg sličnog ispred košnice pčelama da pčele ne bi slijetale na hladan snijeg iz kojeg se

često ne mogu vratiti u košnicu.

Upravo je siječanj taj mjesec u kojem pčelar polako dovršava sve popratne radove i priprema

se za prve proljetne pčelinje paše. Pretapa se staro saće i iz pretopljenog saća mijenja vosak za

satne osnove ukoliko to nije već ranije učinjeno. Provjeravamo stanje pričuvnih košnica i

nastavaka, čistimo i popravljamo pčelarski pribor koji smo koristili i odlučuje o eventualnoj

kupnji novog. Želimo li proširiti pčelinjak sada odlučujemo za koliko košnica gdje i na koji

način.

Obilazimo pčelinjak, provjeravamo stanje i kontrolu zajednica, čiste se leta od zapuha snijega

u kopnenim krajevima. Po potrebi kada vrijeme dozvoli ukoliko procjenimo da su zalihe

premale prihranjujemo zajednice pogačama koje smještamo na satonoše tik iznad legla uz

istovremeno osiguranje dovoljnih količina vode koja je u kopnenim krajevima dostupna u

košnici.

U siječnju iako se to najčešće ne radi treba misliti i o pojilicama, pa tako pripremamo

higjenske pojilice za nadolazeću sezonu jer samo rano postavljene pojilice osiguravaju u

stacioniranim pčelinjacima pravovremeno navikavanje pčela na stalne i čiste izvore vode, pa

time smanjujemo ili ponekad i potpuno spriječavamo pojavu nozemoze ili drugih crijevnih

oboljenja kod pčela. Osim toga potreba za vodom raste kako raste i količina pčelinjeg legla u

zajednici. Višak vode na pčelinjaku ne smeta ali manjak se itekako osjeti osobito u sušnim

godinama uključujući i mjesece u kojima se dešavaju prvi pročisni letovi.

Iako je siječanj u kontinentalnom dijelu Hrvatske najčešće hladan mjesec sa snježnim

oborinama posebno u višim predjelima poput Gorskog kotara, često se događa zbog

klimatskih promjena da takav nije baš svake godine, pa tako bilježimo i velike oscilacije kod

dnevne ili noćne temperature.

49

Razlike u temperaturi dan – noć baš su u siječnju su osobito velike. Kako u siječnju matica

već počinje sa zalijeganjem prvih jajašaca sada je potrebno osigurati da se gubitak topline u

košnici tijekom hladnih noći svede na minimum. To postižemo dodatnim utopljavanjem

košnica. Pojedini pčelari utopljavaju samo gornji dio košnice, dok drugi cijele no ima pčelara

koji svoje košnice ne utopljavaju nikad i nemaju nikakvih problema oko razvoja pčelinjih

zajednica.

Kad ima dovoljno vlage, uz povoljne temperature, nakon obilnih kiša bude se i fiziološke

aktivnosti nekih biljaka koje su zanimljive medonosnim pčelama. Tada bilježimo uvjek nama

ljepe cvjetove tratinčice i maslačka, ali listanje drvenastih biljaka poput crne bazge zatim

cvjetanje forzicije i lijeske što je pčelama posebno korisno.

Pčele za vrijeme toplijih dana u siječnju izlaze na za njihov probavni sistem posebno važne

pročisne letove nakon tjedana u klupku. U siječnju kada pčele ulaze i izlaze iz klupka ovisno

o temperaturama posebno je važno postavljanje i obnavlanje mamaca za glodavce u slučaju

nešto toplijeg siječnja, jer oni nerijetko potaknuti toplijim danima ulaze kroz leta košnica

tražeći hranu i bespotrebno uznemiravaju pčele koje zbog toga mogu napustiti svoje stanište

ili zbog raspadanja klupka uginuti od hladnoće, u siječnju za ove vrijedne radnike posebno je

dakle važan mir unutar košnice i pčelinjaka. Zbog toga provjeravajte leta na košnicama

redovito iako ste osigurali na jesen potpunu zaštitu, leta se „izčitavaju“ i zimi ne samo ljeti.

Nerijetko se događa da zaštita leta od glodavaca tijekom zime malo popusti pa glodavci

pronađu put do sigurnog izvora hrane i topline.

U siječnju ili veljači možete polako ako već niste početi sa pripremom nastavaka i podnica

50

koje se zimi ne nalaze na pčelinjaku. Svaka košnica bi trebala imati minimalno još dva

spremna nastavka prije sezone i po mogućnosti dodatnu podnicu. Ukoliko dakle imate 50

košnica što je otprilike neki prosjek kod nas trebate imati pripremljeno dakle minimalno još

100 nastavaka i barem 20-30 podnica iako je bolje za 50 košnica da imate 50 rezervnih

očišćenih spremnih za upotrebu podnica.

Unutrašnje održavanje košnice: Iznutra košnica može i smije biti tretirana isključivo

pčelinjim voskom, vatrom ili propolisom. Dezinficiranje košnice vrši se isključivo

izvorima topline (vatra ili vrela voda), otopinom kaustične sode ili jednostavno čistim

alkoholom. Nikakva druga tretiranja košnice iznutra niti su potrebna niti bi ih trebalo

prakticirati. To se kao prvo, prije svega tiče zdravlja vaših pčela , ali i vaših budućih

proizvoda iz te košnice.

Vanjsko održavanje košnice: Jedino prirodna, ekološki sigurna i ne sintetička vanjska

obrada trebala bi biti prioritet za ispravno održavanje svake vaše košnice nebitno radi li se

o konvencionalnom, eko ili bio pčelinjaku. Pogrešno je uvjerenje pojedinih pčelara da

debeli slojevi raznoraznih jeftinih boja i lakova, često neprovjerene kvalitete, efikasno

štite vašu košnicu izvana. Stari su pčelarski majstori nekad kao zaštitu drva upotrebljavali

samo plamen jer uostalom drugo niti nisu imali na raspolaganju ili im je bilo preskupo.

Primjeri sto, dvijesto godina starih rezbarija koje nikad nisu bile ničim tretirane osim

plamenom dokazuju da je plamen u rukama znalaca efikasna zaštita za drvo. Ukoliko baš

treba pčelinjak izgledati kao krilo neke šarene vrste papagaja, što pčelari iz nekog razloga

posebno vole, koristite samo ekološke boje za drvo isključivo provjerenih proizvođača.

Lako se i jednostavno nanose pčelama ne smetaju, a vaše će košnice biti u potpunosti

zaštičene za duži period ovisno o njihovom smještaju.

Održavanje samih košnica ne odnosi se naravno samo na bojenje i njihovu dezinfekciju.

Podnica u se sezoni nosi velik teret ukoliko popusti propustitli ste sezonu uz upitan opstanak

vaše pčelinje zajednice. Dakle iako se u literaturi najčešće ne spominje posebno održavanje

nastavaka i podnica ono svakako podrazumijeva i obaveznu vizalnu kontrolu i kontrolu

njihove čvrstoće. Za ovaj zahvat trebat će vam uz strpljenje stolarski čekić i čavliči. Sve

prisutnije profesionalne klamarice mogu ih zamijeniti, ali one dobre su često preskupe i

neisplative. One lošije uglavnom jeftinije i slabije ne zadovoljavaju zahtjeve koji su im

namjenjeni te na njih niti ne pomišljajte.

II – Veljača (lat. Februarius)

51

eljača (lat. februarius) drugi je mjesec godine po gregorijanskom

kalendaru. Obično drugi mjesec u godini, veljača ima samo 28 dana dok u

prijestupnim godinama broji dan više dakle 29.

Drugi mjesec u godini je u krajevima naše regije prilično prevrtljiv mjesec.

Ponekad sa mnogo snježnih oborina ponekad bez, a ukoliko nema snijega u kopnenim

krajevima temperature za sunčanih dana mogu biti prilično visoke. Te toplije dane viših

dnevnih temperatura (iznad 15°C) bez vjetra možemo iskoristiti za eventualnu nadopunu

zaliha hrane ukoliko smatramo da u ih u određenoj košnici nedostaje.

To naravno ako se pokaže kao potreba treba odraditi brzo ali lagano i bez

uznemiravanja zajednice. Sve potrebne stvari uostalom kao i uvijek trebaju nam biti pri

ruci, kako se ne bi dogodilo da moramo nekoliko puta otvarati i zatvarati košnicu ili da

ostavimo otvorenu košnicu u potrazi za pogačom ili nečim drugim. Tu praksu uostalom

treba primjenjivati tijekom cjele godine.

Pčele odnosno matica, već u siječnju počinje laganim polaganjem jajašca tako da u

slučaju potrebe za eventualnim otvaranjem košnice u drugom mjesecu to treba također

imati stalno na umu. Bespotrebno ili dugotrajno otvaranje košnice u veljači može u

najblažem slučaju izazvati prehladu vašeg novog legla.

Iako mnogi pčelari to rade u veljači, sada je još rano ocjenjivati eventualne zimske gubitke

pčelinjih zajednica. Taj dio ovisno o vremenskim prilikama odradit ćemo od sredine do kraja

ožujka. Međutim upravo sada je vrijeme da počnemo s pripremama za radove u sljedećem

nadolazećem mjesecu.

Tako samo užičavanje okvira ukoliko obavimo u veljači nećemo pogriješiti, možemo

početi i sa uređenjem te postavljanjem higjenskih pojilica. Njih na pravom pčelinjaku

nikad ne smije nedos nigdje nisam uočio. Možemo također tijekom veljače početi sa

pripremom rezervnih podnica i nastavaka ukoliko pčelarimo sa LR košnicama. Zamjena

podnica i dodavanje novih nastavaka u ožujku kad obično te poslove u pčelinjaku

obavlja ići će mnogo brže.

U veljači možete početi sa pripremom nastavaka i podnica koje se zimine nalaze na

pčelinjaku. Svaka košnica bi trebala imati minimalno još dva spremna nastavka prije sezone.

V

52

Ukoliko dakle imate 50 košnica što je otprilike neki prosjek kod nas trebate imati

pripremljeno dakle minimalno još 100 nastavaka i barem 20-30 podnica iako je bolje za 50

košnica da imate 50 rezervnih očišćenih spremnih podnica.

Unutrašnje održavanje košnice: Iznutra košnica može i smije biti tretirana isključivo

pčelinjim voskom, ili propolisom. Dezinficiranje košnice vrši se isključivo izvorima

topline (vatra ili vrela voda) ili čistim alkoholom. Nikakva druga tretiranja košnice iznutra

niti su potrebna niti bi ih trebalo upotrebljavati. To se kao prvo prije svega tiče zdravlja

vaših pčela , ali i vaših budućih proizvoda iz te košnice.

Vanjsko održavanje košnice: Jedino prirodna, ekološki sigurna i ne sintetička vanjska

obrada trebala bi biti prioritet za ispravno održavanje svake vaše košnice. Pogrešno je

uvjerenje pojedinih pčelara da debeli slojevi raznoraznih bola i lakova (neprovjerene

kvalitete) efikasno štite vašu košnicu izvana. Stari su majstori nekad kao zaštitu drva

upotrebljavali samo plamen jer uostalom drugo niti nisu imali na raspolaganju. Primjeri

sto, dvijesto godina starih rezbarija koje nikad nisu bile ničim tretirane dokazuju da je

plamen efikasna zaštita za drvo. Ukoliko baš treba pčelinjak izgledati kao krilo neke

šarene vrste papagaja koristite ekološke boje isključivo provjerenih proizvođača. Lako se i

jednostavno nanose pčelama ne smetaju a vaše će košnice biti zaštičene.

III – Ožujak (lat. Martius)

žujak je mjesec u kojem pčelari mogu početi zbrajati zimske gubitke na pčelinjaku.

Tek sada se vide ukupni rezultati prošlogodišnjeg jesenskog uzimljavanja pčelinjih

zajednica. Naravno da za sve gubitke nismo krivi sami, zimskih je gubitaka u

pčelarstvu uvijek bilo no težnja je svakog educiranog i savjesnog pčelara da te gubitke svede

na minimum. Prema nekim je procjenama do 5-10% gubitaka zadovoljavajuće dok se iznad

tog postotka smatra većim ili manjim neuspjelim prezimljavanjem. Do otprilike 5% dakle, a

sve iznad moguće je spriječiti pažljivijim radovima na pčelinjaku i svakodnevnom

edukacijom pčelara bez obzira na godine staža u pčelarstvu.

Najvažniji posao u ožujku, iako su naravno svi sami po sebi važni, je detaljan pregled stanja

prezimljenih zajednica. Tek nakon detaljnog pregleda stanja u pčelinjaku možemo kasnije

početi sa planiranjem nadolazeće sezone koja nas očekuje.

Taj prvi pregled ne obavljamo za vjetrovita vremena i ne kod temperaturama ispod 15-16°C.

O

53

Kako pregledavamo kod prvog detaljnog pregleda u ožujku?

Prije pregleda svu potrebnu opremu prethodno približimo košnicama koje smo taj dan imali

namjere prgledavati. Uostalom sve radove u pčelinjaku uvijek moramo počinjati na takav

način. To je osnovni uvijet da ćemo brzo, bez nepotrebnog uznemiravanja i pretjeranog

"provjetravanja" zajednice izvršiti pregled.

Prvo ustanovimo temeljem pronađenog legla u svim stadijima unutar okvira ima li zajednica

maticu. Legla dakle trebaju biti u svim stadijima jaje, savijena i ispružena ličinka, poklopljeno

leglo. Stanje legla ocjenjujemo prema tome da mora biti zalijegano neprekinutim plohama

unutar ćelija saća. Kod pkvira na kojima se nalazi i poklopljeno leglo središnji dio legla je

poklopljen dok se prema krajevima nalazi mlađe leglo.

Zdravstveno stanje pčela - pažnju usmjeravamo i na okvire tj. satonoše i saće. Na okvirima ne

bi smjelo biti nikakvih mrlja te ukoliko ih ima zaključujemo da je ta zajednica prezimila na

nekvalitetnoj hrani (medu) i u neprikladnim uvjetima.

Početkom ožujka zalihe hrane su također, uostalom kao i tijekom cijele godine, bitne no u

ožujku tim više što se u tom mjesecu izliježu prve brojnije generacije pčela koje će nam

kasnije unjeti u košnicu određene zalihe pčelinjih proizvoda. Nema li zajednica dovoljno

hrane koju procjenjujemo odokativno, dakle oko 6- 8 kg meda na okvirima početkom ožujka i

moguće 5 - 6 krajem tada zajednicama dodajemo dodatne spremljene okvire s medom kako bi

imale u svako doba dovoljne zalihe hrane.

Uvijek možemo koristiti i Veićevu metodu

"autoprihrane" pčela ili nešto što je vama

dostupno a pčelama prihvatljivo.

Slabije zajednice, one koje nemaju

zaposjednuto bar 5 ulica pčela bez

razmišljanja pripajamo drugim jačim ili

istim takvim zajednicama. Prije pripajanja

dakako treba utvrditi da su obje zajednice

zdrave i sposobne za dalje proljetno širenje i jačanje. Zajednicama koji imaju od 5-8

zaposjednutih ulica prilikom prvog pregleda smanjujemo prostor košnice po potrebi. U

prevelikom prostoru takve će zajednice neuspješno grijati leglo prilikom hladnijih noći, a

poznata je stvar da se pčelinje zajednice ugodnije osjećaju u skučenijem nego u prevelikom

Foto: David Holmgren http://milkwood.net

54

prostoru. Zajednice iznad 8 ili 9 okvira su sposobne za samostalan napredak i takvim

zajednicama ukoliko je potrebno samo dodajemo nove okvire sa satnim osnovama i hrane po

potrebi.

IV – Travanj (lat. Aprilis)

U travnju kao i u svim daljnim mjesecima pčelarske

sezone nastavljamo održavanjem postavljenih higjenskih

pojilica u pčelinjaku. Ne zaboravimo voda mora biti

prisutna u pčelinjaku tijekom cijele sezone. Ukoliko zbog

lošeg vremena nema većeg unosa u travnju nastavljamo sa

prihranom pčelinjih zajednica bilo pogačama bilo

sirupom. Najbolja je kombinacija i jednog i drugog.

Ukoliko smo na vrijeme postavili higjenske pojilice pčele

su već odavno navikle na stalan izvor čiste vode i počinju

redovitim posjećivanjem pojilica. Primjetimo li da pčele

ne posjećuju pojilice u jednu ili dvije staklenke možemo dodati malo razrijeđenog meda ili

šećernog sirupa koji smo pripremili za stimulativnu prihranu. Možemo također pomiješati

vodu sa malo soka (sirupa ili gotovog gaziranog). To će privući pčele vodarice koje će kasnije

stalno posjećivati pojilice.

U mjesecu travnju treba obavezno postaviti "lovce/mamke" za stršljene i ose jer će ti

"posjetioci" pčelinjaka također posjetiti slatku umjetnu pašu. Ukoliko iz nekih razloga nismo

sada je vrijeme za detaljan pregled svih pčelinjih zajednica koji vršimo za mirnog vremena na

temperaturi iznad 15°C ne ispod i ne po vjetrovitom vremenu.

Sam pregled vršimo brzo i bez prevelikog otresanja i uznemiravanja pčela i same zajednice.

Maticu nema potrebe tražiti već je dovoljno utvrditi njeno prisustvo pregledom postojećeg

legla. Sama legla ukoliko nisu dobro raspoređena premještamo na sredinu košnice gdje će

pčele lakše održavati potrebnu temperaturu, a time smo dobili i daljnji prostor za daljnje

zaljeganje matice. Razdvajanje legla nije preporučljivo gotovo nikad, a pogotovo ne sada kad

su noćne temperature često u odnosu na dnevne puno niže.

Zajednicama koje smo uspjeli prezimiti na jednom nastavku dodajemo drugi, dok onima koje

smo uzimili na dva premještanjem gornjeg i donjeg nastavka uz rotaciju gornjeg nastavka (dio

55

koji je bio okrenut prema letu okrećemo tako da bude okrenut prema zadnjem dijelu košnice).

Pčelama to stvara dodatan privid unosa jer će premještati zalihe meda pa će time i sama

matica intezivnije polagati jajašca.

Travanj je mjesec kada se kod proizvođača matica određuju pčelinja društva iz kojih će

odabrati najbolje zajednice i odrediti ih za daljnji uzgoj. O toj temi nećemo pisati jer je uzgoj

matica izdvojeno pogavlje pčelarstva, a načina uzgoja matica za vlastite potrebe ima kako kod

nas tako i u svijetu koliko i pčelara. Težnja i orijentacija svakog pčelara trebala bi se odnositi

isključivo na poslove za koje smo se opredjelili. Time se ostvaruju veći i kvalitetniji prinosi, a

vremenski nikad nećemo biti u "škripcu".

Krajem travnja obično je vrijeme za prvu jaču pčelinju pašu kada cvijeta uljana repica. Do

tada na voćnoj paši trebali bi već izjednačiti jačinu svih pčelinjih zajednica u pčelinjaku.

Travanjski poslovi u pčelinjaku:

Higjenske pojilice koje smo postavili treba redovito održavati / čistiti / mijenjati vodu

Obavezno izvršiti detaljan pregled pčelinjih društava ako već nismo do sada pregledali

zbog lošeg vremena

Potrebno je pratiti stanje i razvoj pčelinjih zajednica da bi pravovremeno mogli izvršiti

proširenje legla

Poklopljen med treba otklopiti kako bi oslobodili prostor matici i napravili prividan unos

meda

Oduzimamo višak cvjetne peludi i spremamo ga kao rezervu

Počinjemo postavljati skupljače cvjetne peludiU slučaju da dođe do prekida paše zbog

lošeg vrenmena vršimo stimulativno prihranjivanjeVoćnu pašu koristimo za izgradnju

novih saća dodavanjem satnih osnova

Sva preostala slabija društva pripajamo jačim ili ih odvajamo u pripremljene nukleuse

Kao preventivnu borbu protiv varroe dodavanjem okvira građevnjaka Kontroliramo

zdravstveno stanje pčela i po potrebi poduzimamo odgovarajuće mjere

Uređenje / čišćenje okoliša pčelinjaka i sadnja biljaka

V – Svibanj (lat. Maius)

U mjesecu svibnju razvoj pčelinjih zajednica se nastavlja ubrzanim intezitetom. Svibanj je

osim toga mjesec u godini kada pčelari počinju ubirati plodove dosadašnjih radova u

56

pčelinjaku. Zbog tih činjenica, ali i zbog bujanja vegetacije pčelari su u svibnju gotovo

svakodnevno u pčelinjaku.

Svi dosadašnji radovi sa maticama bili su usmjereni na što jače i bolje zalijeganje, dok u

ovom mjesecu najčešće pčelari koliko toliko ograničavaju maticu. Taj posao se obavlja 10-15

dana prije intezivnih i jakih glavnih pčelinjih paša poput bagremovih, kestenovih, amorfe,

kadulje.... Jake pčelinje zajednice kod košnica-nastavljača mogu doseći brojku od 60 - 80.000

pčela koja u idealnim uvijetima tada dnevno unosi velike količine nektara. Kod LR košnica (i

sličnih) košnica sa nastavcima u svibnju ponovno vršimo rotaciju nastavaka košnice tako da

gornji nastavak stavljamo na prvo mjesto dok donji - prvi nastavak sa podnice podižemo gore.

Slabije zajednice možemo pojačati unosom okvira s poklopjenim leglom iz jakih zajednica sa

ili bez pratećih pčela pazeći pritom da ne prenesemo i maticu.

Radovi u mjesecu svibnju:

dovršavaju poslove vezane uz stvaranje jakih pčelinjih zajednica

ograničavaju prostor matici za zalijeganje jajašaca

spriječavaju stvaranje rojevnog nagona u košnici

dodavaju satne osnove u košnicu

ukoliko je moguće približuju pčele što jačoj pčelinjoj paši

osiguravaju prostranost medišnog dijela košnice

planiraju i osnivaju nove pčelinje zajednice

što više proširuju leto košnice

Priprema nastavaka:

Plodište svake košnice u pčelinjaku trebamo razmjestiti na taj način da okvir sa maticom

stavimo u sredinu plodišnog dijela košnice dok do njega stavljamo sa svake strane po jedan

okvir sa razrađenim saćem.

57

Prvi i deseti okvir plodišnog dijela košnice popunjavamo sa peludnim okvirima dok ostatak

popunjavamo sa praznim okvirima sa užićenom satnom osnovom. Ukoliko pčelarimo sa

matičnom rešetkom u tom ju slučaju stavljamo na prvi nastavak.

Drugi nastavak popunjavamo sa satnim osnovama, pritom možemo jedan ili dva okvira u

sredini popuniti sa razrađenim saćem djelomično ili ne popunjenim medom.

Treći nam nastavak služi da u njega smjestimo izvađene okvire sa leglom (sredina) dok na

ostala prazna mjesta u trećem nastavku stavljamo okvire s medom.

Sprečavanje rojenja:

Radno raspoloženje pčelinje zajednice bez nagona za rojenjem prije i tijekom glavnih

pčelinjih paša san je svakog pčelara. Rojenje zajednice u to vrijeme znači gubitak

cijelokupnog dotadašnjeg truda vezanog uz prinose meda. Pčela medarica kojom se pčelari na

području RH ima pojačan prirodan nagon, usprkos pokušajima selekcioniranja i smanjenja tog

nagona, za rojenjem osobito prije glavne bagremove paše koja u našim uvjetima predstavlja

najjaču pčelinju pašu.

Treba znati da je rojenje pčela njihov prirodan nagon za održanjem vrste prisutan kod pčela

oduvijek. Taj ih je nagon uspio održati da tisućlječima budu najprisutniji oprašivači flre na

našj planeti.

Da spriječimo rojenje u vrijeme kad nam ono predstavlja gubitak

prinosa trebamo u košnici osigurati prije svega idealnu ventilaciju.

Prostor u medištu i plodištu treba uvijek biti popunjen praznim

okvirima da pčele imaju što raditi. One moraju imati mjesta za

unos nektara, mlade pčele moraju imati prazne ili okvire sa satnim

osnovama za lučenje voska iz voštanih žlijezda.

Okvire sa poklopljenim leglom pravovremeno treba premještati u

gornji dio košnice. Dok je kranja mjera ovisna od košnice do košnice zamjena stare, sklonije

rojenju, matice novom mladom iz selekcije.

VI – Lipanj (lat. Junius)

Lipanj u pčelinjaku znači mjesec vrcanja, formiranja umjetnih rojeva i rojenja. U lipnju

ovisno o podneblju zaršava bagremova paša pčelama olakšavamo bržu preradu nektara

58

bagrema u med otvaranjem leta i osiguravanjem prozračnosti u košnici. Kada pčele poklope

barem 1/2 ili najbolje 2/3 okvira, iste vadimo i pripremamo za vrcanje. Još za vrijeme prerade

bagremovog nektara u med u slučajevima kada selimo košnice na drugu lokaciju vršimo

završne pripreme oko prijevoznog sredstva i samih košnica. Kod seljenja pčela u druge

županije treba obratiti pažnju na zakonske regulative seljenja, odnosno najaviti svoj dolazak

na određenu lokaciju prije selidbe "pašnom povjereniku" ili u slučaju da selite na svoj

teren/zemljište ili u dogovoru sa vlasnikom zemljišta odmah nakon smještanja pčelinjaka.

Kod seljenja pčela nije naodmet prije svega provjeriti da li je područje na koje selimo za vaše

pčele zdravstveo ispravno odnosno da nije kojim slučajem zabranjen tranzit pčelama zbog

mogućih zaraznih bolesti. Kod odabira lokacije treba imati u vidu i udaljenost od određene

pčelinje paše i drugih pčelinjaka. Većom udaljenošću pčelinjaka od područja medenja prinosi

padaju, tako recimo sama iskorištenost pčelinje paše na udaljenosti prema nekim

istraživanjima od 1000 m iznosi svega 45 %, iskorištenost na udaljenosti od 1500 m opada za

sljedećih 15% pa ona iznosi samo 30 %. Kod udaljenosti od 500 m iskorištenost iznosi 70-75

%. Sve to također se odnosi naravno i na stacionirane pčelinjake pa tako i te podatke treba

imati u vidu kod podizanja stacioniranih pčelinjaka.

Sami radovi oko košnica slični su mjesecu prije. Kod radova oko košnica dobro je i poželjno

imati već pripremljene razrađene satne osnove tako da sam prijelaz završetak bagrema -

seljenje bude što brži. Lokacije za seljenje obično se određuju unaprijed da bi izbjegli prevelik

broj košnica na pojedinom području dok druga ostaju nepokrivena. Nažalost kod nas još

uvijek nema relevantnih informacija o medenju biljaka, ali informacije o pojedinim pašama

možete potražiti kod lokalnih pčelinjih društava ili pčelara. Tako je za svaku pohvalu

organiziranost pojedinih pčelarskih društava koje prikupljene informacije staviljaju na uvid

putem na web stranica iako u tom dijelu treba pčelarima dodatna edukacija kako kod objave

tako i kod čitanja podataka medenja.

U mjesecu lipnju počinju veće dnevne i noćne temperature pa treba obratiti posebno

pozornost na zalihe čiste vode u našim pojilicama na pčelinjacima. Poželjno bi bilo da

su pojilice smještene barem desetak metara od samih košnica te da su ako nije moguće

stalno barem tijekom sredine dana djelomice u hladu.

59

Spriječavanje rojenja vršimo na način da matici prije svega pružamo dovoljno prostora za

polaganje jajašca, u medišnim nastavcima također

pokoji okvir uvijek neka bude sa satnom osnovom

kako bi takozvane "kučne pčele" imale prostora za

lučenje voska iz svojih voštanih žlijezda.

Uobičajeni radovi u lipnju znače kao i u

ostalim mjesecima pčelinje paše:

Održavanje stalne zalihe sviježe vode u

higjenskim pojilicama

Održavanje i uređenje okoliša pčelinjaka

U slučajevima seljenja košnica na druge

paše priprema istih za selidbu

Uzgoj matica za svoje potrebe

Priprema i vrcanje bagremovog meda

Kontrola rojivosti košnica i spriječavanje rojenja

Stavljanje poluokvira ili polovičnih satnih osnova za bološko suzbijanje varroe

Tabla za označavanje pčelinjaka trebala bi biti uočljiva svatko sam sebi može sa malo truda

napraviti od dva komada stakla i isprintanog sadržaja svoju tablu.

VII - Srpanj (lat. Julius)

Srpanj - mjesec kada su prošle sve glavne pčelinje paše. Srpanjske vručine kako kod ljudi

tako i kod pčela traže pojačan unos tekućna. Ne zaboravite svoje higjenske pojilice češće i

redovitije provjeravati kako pčele

ne bi trebale trošiti dodatnu energiju

u potrazi za izvorima vode koji

kada ih pronađu mogu biti

potencijalni opasni izvori zaraze.

Jedna pčlinja zajednica može unjeti

i do 2 litre vode dnevno pa je to

dovoljan pokazatelj važnosti

60

stalnog održavanja pojilica. Ukoliko se košnice nalaze izložene stalnom direktnom suncu

potrebno je napraviti umetna sjenila bilo od kartona ili stiropora. Ventilacija košnice u ovom

je mjesecu vrlo važna pa tako i na to trebamo obratiti dio vremena.

Formiranje pomoćnih zajednica - nukleusa traje do sredine srpnja jer se kasnije formirane

zajednice neće uspjeti dovoljno dobro razviti i pripremiti za zimske mjesece. U srpnju cvate

livada, suncokret i zlatošipka. Seleći pčelari posjetit će plantaže suncokreta, dok stacioniranim

pčelama preostaje posjet livadama i zlatošipki.

Radovi u pčelinjaku tijekom srpnja (lat. Julius):

njega nukleusa

zamjena starih matica

sprečavanje rojenja

zaštita košnica od visokih temperatura

održavanje pojila za pčele

suzbijanje varooze

prihrana pčela

varroa tretman

Srpanjske vručine preko 30ºC bitno smanjuju sposobnosti kod raznih aktivnosti ljudi pa tako i

naših medonosnih pčela. Glavne pčelinje paše ostavili smo za sobom. Paše u ovom mjesecu

su varljive, te livade, suncokret, i zlatošipka mogu mediti prema lokalnim i vremenskim

prilikama. Seleći pčelari u srpnju sigurno će pokušati iskoristiti pašu suncokreta. Krajem

srpnja počinjemo sa tretmanima protiv varroe.

Priprema sirupa za stimulaciju matice Prihrana: rano proljeće - srpanj / kolovoz

Krajem srpnja, početkom kolovoza dodajemo svakom pčelinjem društvu obogačenu pogaču i

šećerni sirup.

Priprema sirupa: OPREZ!!! Prilikom dodavanja sirupa da ne izazovete grabež,

slučajno proliven sirup po vanjskom dijelu košnice obilno isprati vodom.

U 6 litara vode otopimo 4 kg šećera. U dobijenu smjesu dodamo svježe prikuplenu pelud koju

prethodno otopimo u malo vode i 5 grama limunske kiseline.

61

Omjer voda/šećer možemo i mijenjati prema tome želimo li rijeđi ili gušči sirup, ovisno o

tome želimo li da pčele unose više ili manje peludi.

Ako pčelama pripremimo rijeđi sirup one će unositi više peludi, kod gušćeg će sirupa pčele

blokirati maticu medom koji smještaju u blizini legla.

Prihranu pčela završavamo do kraja kolovoza - početka rujna, jer u

slučaju da nastavimo sa prihranom matica će i dalje nastaviti sa

zalijeganjem što nije preporučljivo znamo li da ciklus razvoja pčele traje

oko 20 dana.

VIII - Kolovoz (lat. Augustus)

Kolovoz je posljednji od tri ljetna mjeseca, pčelari početak ovog mjeseca

zovu i pčelarskom novom godinom. Razlog je u tome da su glavne pčelinje

paše su uglavnom završile počinju pripreme za uzimljavanje pčela, te ovisno

o vremenskim uvjetima u predstojećem razdoblju još se može ponegdje

izvrcati vrcati livada, zlatošipka, vrijes i metvica.

Kolovoz predstavlja vrijeme godišnjih odmora, međutim u pčelarstvu se kolovoz smatra ka

mjesec kada prelazimo u novu pčelarsku godinu. Jedan od razloga je da tada pčele počinju

pripreme za ulazak u zimu. Iz svakg jajašca koje matica položi u mjesecu kolovozu izlaze

mlade pčele koje moraju preživjeti zimu i zbog toga u tim leglima ne smije biti varroe dakle

zaštitu protiv varroe počinjemo obavljati već krajem srpnja i provodimo ju tijekom

kolovoza.

Matica u ovom mjesecu postepeno smanjuje zalijeganje jajašca pa ju možemo i malo

"stimulirati" za taj posao dodavanjem sirupa u omjeru 1:1 kako bi imala osječaj normalnog

unosa.

Vrućine i suše koje su u kolovozu uobičajene za RH osobito područje dalmacije i otoka treba

shvatiti ozbiljno te pomoći pčelinjem nagonu u održavanju temperature košnice. Održavanje

higjenskih pojila te redovito mijenjanje i dopunjavanje vode treba biti sastavni dio posjeta

pčelinjaku tijekom cijele sezone, pa to ne treba nadam se posebno ni isticati u ovom

tradicijski najtoplijem mjesecu u godini kada je voda u pčelinjaku osobito važna.

62

Priprema sirupa za stimulaciju matice: Početkom kolovoza dodajemo svakom pčelinjem

društvu obogačenu pogaču ili šećerni sirup. Prilikom dodavanja sirupa oprez: da ne izazovete

grabež, slučajno proliven sirup po vanjskom dijelu košnice obilno isprati vodom.

Posebnu pažnju prije dodavanja surupa u hranilice obratiti na njenu ispravnost kako ne se bi iz

hranilice sirup izlijevao po pčelama ili košnici.

Priprema sirupa

Sastojci:

šećer

voda

linunska kiselina

svježa pelud

Postupak pripreme:

U 6 litara vode otopimo 4 kg šećera. U dobivenu smjesu dodamo svježe prikupljenu pelud

koju prethodno otopimo u malo vode i 3-5 grama limunske kiseline.

Omjer voda/šećer možemo i mjenjati prema tome želimo li nešto rijeđi ili možda malo gušči

sirup. Ovisno o tome želimo li da pčele unose više ili manje peludi.

Ako pčelama pripremimo rijeđi sirup one će unositi nešto više peludi iz prirode, dok kod

gušćeg sirupa pčele mogu blokirati maticu medom koji smještaju tik do legla.

Prihranu pčela završavamo do kraja kolovoza, eventualno ovisno o sezoni do sredine

rujna.

Sve ovisi o

sezoni

i o

63

vremenu jer u slučaju da nastavimo sa prihranom matica će i dalje nastaviti sa

zalijeganjem što nije preporučljivo znamo li da ciklus razvoja pčele traje oko 20 dana.

(vidi sliku ispod)

Prekid stimulativne prihrane dakle treba obaviti prije kako bi se sve pčele izlegle prije

hladnoće i kako bi pčelar imao vremena intervenirati i premjestiti okvire za sigurno

uzimljavanje.

Na to treba posebno obratiti pozornost, jer ukoliko nastavimo s prihranom do jesensko-

zimskih hladnoća zajednica će se suočiti sa nekoliko za njih nerješivih problema.

Mogućnost sigurnije prihrane bez da izazovemo grabež proljevanjem ili curenjem sirupa je

preko plastičnog karnistra i to na sljedeći način:

Karnister po potrebi očistimo napunimo pripremljenim sirupom do otprilike polovine i

stavimo ga u duboku podnicu ili u prazan nastavak / polunastavak iznad ili ispod nastavaka sa

medištem - plodištem što se može vidjeti na skici iznad unutar teksta.

Ukoliko postavljate polunastavak ispod morate računati na kasnije podizanje svih nastavaka

kako bi sve skupa po potrebi dopunili ili uklonili nakon završetka prihrane. Iz tog razloga

ukoliko nemate duboku podnicu s vratima daleko je praktičnije staviti karnistar - posudu

iznad.

IX – Rujanj (lat. September)

64

ajčešće se kažu stari pčelari pčele same najbolje pripreme za zimu, no ne mora

uvijek i na svakom pčelinjaku to biti baš tako, pčelar nerijetko mora aktivno

sudjelovati u uređenju pčelinje zajednice prilikom njihovih posljednjih priprema

za zimske mjesece.

Prema zatečenom stanju zajednice na

pčelinjaku u devetom mjesecu radi se nova

preraspodjela okvira u košnici, a tom prilikom

dobro je pregledati i same stranice košnice, da

li imaju prevelike pukotine koje pčele ne

uspjevaju zatvoriti te da li su dovoljno jake da

izdrže do proljeća.

Zajednice se uzimljavaju u što je moguće boljim i prirodnijim uvjetima, prostora ne smije biti

previše. One slabe, preslabe za samostalno prezimljavanje, zajednice u kojima pčele

zauzimaju manje od 6-7 okvira po nekima 5-6 trebali bi pripojiti onim jačim. Slabe će

zajednice teže prezimiti preko nadolazećih zimskih bespašnih mjeseci ukoliko ih ne pripojimo

mogli bi ih izgubiti ili će iz zime izaći

kao „slabići“.

Samo pripajanje pčelinjih zajednica

možemo izvršiti preko novinskog papira,

a selekciju matice ukoliko ne znamo

koja je bolja prepuštamo samim

pčelama. Na taj način opstat će jača i

sposobnija matica koja će još tijekom

zime na vrijeme startati s adekvatnim

količinama legla.

Prihranu u cilju stvaranja zaliha ukoliko iz određenih razloga nismo završili do kraja kolovoza

možemo obaviti i u ovom mjesecu, jasno

pomno prateći vremensku prognozu i

ovisno o tome gdje se nalazi naš

pčelinjak.

N

Foto: David Holmgren http://milkwood.net

65

Za zimu pčele bi trebale ući sa barem 15 kg hrane, ukoliko se uzimljava na jednom nastavku

dovoljne su zalihe od 8-9kg meda što bi trebalo biti dovoljno do prvih proljetnih izleta.

Tako će zajednica na dva nastavka težiti cca: 38-40 dok ona na jednom nastavku cca:28-30

kg. Višak hrane kažu da ne brine pčele pa ne bi trebao brinuti ni pčelare. Više hrane prilikom

ulaska u zimu, manja je briga sa razvojem na proljeće.

Kažu da viša cijena uzimljavanja rezultira bržim i jeftinijim proljetnim razvojem zajednica.

Idealna prihrana odnosno preciznije dopuna zaliha bila bi zamjena praznih okvira

uskladištenim proljetnim ili bagremovim medom, jasno ukoliko smo na proljeće razmišljali o

zimi što često nije slučaj.

Prednosti takve dopune hrane su višestruke. Kao prvo pčele se ne zamaraju preradom

industrijskog šečera, kao drugo takvu dopunu možemo napraviti i zadnjeg lijepog dana prije

zime.

Pčele ukoliko se nalaze na ljevoj ili desnoj strani nastavka zajedno sa okvirima premještamo u

sredinu nastavka nasuprot letu. Tik do njih neka se nalaze okviri popunjeni prikupljenim i

poklopljenim medom, uz preostale sa mednim vjencima te uz obavezno sužavanje leta i

stavljanje češljeva na košnice pčele će spremne ući u zimsko klupko.

Staro saće najbolje je sada odvojiti i tijekom zimskih mjeseci kada imamo više vremena

pretopiti jer takvo će saće u protivnom uništiti voskov moljac. Mlado saće koje imamo

namjeru sačuvati za proljeće smještamo redom u prazne nastavke. Prazne nastavke nakon toga

možemo naslagati jedan na drugi i ostaviti ispod nadstrešnice. Nadstrešnica bi trebala

obavezno većim djelom dana biti u hladu na sjevernoj strani.

Voskov moljac naime nije aktivan na temperatutama ispod 10-11°C. U startu kad su

temperature još malo visoke možemo u svaki red položenih nastavaka staviti jednu sumpornu

traku (drže ih sve poljoprivredne apoteke) ili jednostavno mravlju kiselinu (nerazrijeđenu)

otprilike 0,5 litara po redu nastavaka te ju ostaviti da polako isparava. Ukoliko više

temperature potraju posudu s mravljom kiselinom dopunimo ili stavimo novu sumpornu

traku. Za te potrebe može se uspješno koristiti i neko od sredstava na bazi timola.

Nikako ne treba zaboraviti ni činjenicu da se dolaskom hladnijih dana broj pčela u košnici

smanjuje u odnosu na proljetno – ljetne mjesece. Nasuprot tome broj prisutne varroe se

povečava ukoliko krajem kolovoza ili početkom rujna ne počnemo sa tretmanom protiv

Foto: David Holmgren http://milkwood.net

66

varoznosti pčela. Lako se može dogoditi da pokoju jako napadnutu zajednicu izgubimo i prije

nego smo ušli kalendarski u zimu. Napuštanje košnice sa jako varoznim pčelama i nakon toga

grabež u toj košnici nije nimalo ugodna pojava ma koliki broj zajednica posjedujemo te ju

treba preventivno spriječiti. Svaka zdrava pčelinja zajednica sa dostatnim zalihama hrane,

vratit će uložena sredstva tijekom iduće sezone i nekoliko puta više ma koliko mi utrošili na

nju i njeno uzimljavanje i to treba imati u vidu prilikom uzimljavanja.

Trebamo znati da zalihe na kojima pčele prezimljavaju nisu samo med i pelud, već one

predstavljaju i masno proteinsko tkivo kod "zimskih" pčela. Upravo se to tkivo koristi kod

prihrane prvih proljetnih legla nakon uspješnog prezimljavanja. Više zaliha unutar košnica

prilikom uzimljavanja pružaju pčelama veći komfor prilikom prehranjivanja svog legla.

Slobodnije izlijeću na pročisne letove za vrijeme rijetkih toplijih zimskih dana itd.

X – Listopad (lat. October)

U listopadu se rađaju posljednje pčele iz ovogodišnjeg

legla, matica prestaje polagati jaja i te pčele uz one iz

rujnja i kolovoza preživljavaju zimu i kao takve bitne

su za opstanak zajednice jer u proljeće upravo te pčele

brinu o novim pčelama koje se rađaju u proljeće. U

listopadu pčele radilice raspoređuju hranu kako bi je

najlakše koristile kad formiraju zimsko klupko, te

zatvaraju sve pukotine propolisom.

Padom temperatura ispod 12°C, pčele prelaze u

klupko, a formiraju ga na praznom saću iz kojeg su

zadnje pčele izašle iz legla. Pčele su stisnute u ulicama

između saća. U sredini zimskog klupka je matica, oko nje su mlađe pčele, a prema rubu

klupka starije pčele. Pčele na rubu klupka povremeno mjenjaju mjesto s drugim pčelama iz

klupka. Temperatura u sredini klupka kreće se od 20 do 30°C, a prema rubu klupka pada na

10°C. Ove temperature u klupku pčele zadržavaju bez obzira na vanjske niske temperature.

Pčelinja zajednica lakše prezimi ako u njoj ima više pčela, jer lakše održavaju tenperaturu i

troše manje hrane tijekom zime. Potrošnja hrane u listopadu iznosi oko 2 kilograma.

67

Radova na pčelinjaku za pčelara je sve manje, ali u listopadu ipak moramo obaviti

predviđene poslove: utopljavanje košnica , postavljanje češljeva na leto , zadnja

kontrola sumnjivih zajednica.

Osnovno je da pčelar mora učiniti sve kako bi pčelinja zajednica preživjela najkritičnije

razdoblje – zimu. Dobro zimovanje omogućuju neki čimbenici: jaka zajednica i zdrava

zajednica, dovoljno kvalitetne i pravilno raspoređene hrane, mlada matica, dobra ventilacija

košnice, mir na pčelinjaku, zaštita košnica od vjetrova i glodavaca. U posljednjem

ovogodišnjem pregledu zajednica utvrđujemo uglavnom ima li zajednica maticu, jer bez

matice nema smisla uzimljavati zajednicu, a sve drugo vezano za hranu, raspored okvira i

zamjenu matica trebali smo obaviti prije hladnih listopadskih dana. Za pregled treba iskoristiti

ljepši dan, a moramo ga obaviti brzo, kako ne bismo izazvali grabež.

Košnice ne treba posebno utopljavati, dovoljno je ispod krovišta LR košnice na hranilicu ili

poklopac staviti nekoliko listova novinskog papira ili valovitu ljepenku.

Kod AŽ košnica na matičnu rešetku preko poklopca stavljamo također novine kao i na

ventilacijske mreže. Zajednica normalne jakosti, bez problema stvara dovoljno topline za

zimovanje.

Važno je u košnici osigurati dobru ventilaciju kako se voda ne bi kondenzirala na stijenkama

košnice i poklopcu kao i na saću naročito saću uz stijenke košnice.

Trošenjem meda tijekom zimovanja oslobađa se veća količina vode iz zimskog klupka koju

moramo odstraniti iz košnice dobrom ventilacijom. Utroškom kilograma meda zajednica

proizvede oko litru vode!

Kod LR košnice mogu se koristiti otvori na poklopcu za ventilaciju, koje okrenemo prema

prednjoj strani košnice i napola iz zatvorimo.

Svakako prije prvih mrazeva treba na leta košnica staviti češljeve kako u košnicu ne bi mogli

ući miševi. Ako to ne učinimo, miševi znaju napraviti velike štete u košnici, izjedaju saće, na

podnici stvarju nered, uznemiruju pčele, te takva zajednica može uginuti.

Niti u listopadu ne smijemo zaboraviti varoozu. Tada u zajednici ima relativno malo legla,

pčelinje paše su završene, zajednici smo osigurali dovoljno hrane te se može provesti efikasno

suzbijanje varooze.

68

Nakon završetka svih radova vrijeme možemo iskoristiti za bojenje košnica u kojima pčele

zimuju te za namještanje košnica tako da imaju mali nagib prema prednjoj starni radi

otjecanja vode.

Na pčelinjaku treba osigurati mir pčelinjim zajednicama, zaslužile su!

Pčelar već sada može pomalo planirati što će raditi zimi u svojoj pčelarskoj radionici.

XI – Studeni (lat.November)

U studenom medonosne vrste pčela u našoj regiji polako no sigurno počinju svoj zasluženi

odmor - "zimski san". Pčelari su do sada na svojim pčelinjacima trebali izvršiti sve potrebne

zadatke vezane uz što kvalitetnije uzimljavanje pčelinjih zajednica. Otvaranje košnica od

ovog mjeseca više se ne prakticira kod imalo ozbiljnijih i iskusnijih pčelara. U ovom pretežno

hladnom mjesecu izlazie iz legla i posljednje pčele koje će dočekati toplije proljetne dane i

prezime li uspješno odhraniti prve generacije pčela u idućoj godini.

Kod onih malo slabijih košnica sa manjim brojem pčela to se već dogodilo ranije, dok se kod

jačih događa upravo tijekom studenog što još naravno ovisi kao i o svemu ostalom u

pčelarstvu o pojedinoj godini odnosno vremenu. U jesenima koje su toplije i vremenski

stabilnije taj se događaj dešava nešto kasnije, a u hladnijim prema prirodnom bioritmu pčela

ranije.

Pčele kao što smo već naučili ulaze u potpuno klupko na temperaturama od 9-12°C što opet

ovisi o jačini svake zajednice. Pa tako dok u proljeće i za vrijeme zimskih pročisnih letova

nešto slabije zajednice izlaze ranije, a jače izlaze nešto kasnije, kod ulaza u klupko je situacija

obratna. Jače će zajednice u klupko ući kasnije od slabijih, onih sa manjem brojem pčela i kod

njih su mogući izleti na temperaturama do 10 ili 11 pa čak nekad i 9°C.

Ukoliko u ovom ili idućim mjesecima postoje velike oscilacije u dnevnim i noćnim

temperaturama pčele će shodno tome širiti i skuplati klupko, izlazit će češće na pročisne

letove. To je naravno s jedne strane dobro, međutim tada pošto su aktivnije trošit će više i

brže pripremljene zalihe hrane.

Iako mnogi pčelari upravo u studenom a mnogi i prije počinju sa utopljavanjem zajednica, do

veljače je ipak bitnije osigurati pravilnu ali ne i prejaku ventilaciju košnice. Pčelama hladnoća

smeta manje od moguće vlage koja se može javiti kao kondenzat u košnici i kapati po klupku.

69

Trpanje na desetine kilograma novinskog papira oko i na košnicu ne samo da nije estetski

lijepo već je i nepotrebno. Košnica bi trebala biti utopljena na način da sa vanjskih stranica

gubi što manje topline. To se radi jedino zbog legla, a sada novog legla više neće biti dakle

utopljavanje u studenom je potpuno nepotrebno.

U početku studenog dakle konačno dovršavamo uzimljavanje zajednica, prije nadolazećih

zimskih dana završavamo uređenjem okoliša pčelinjaka, u slučaju snježnih padavina čistimo

leto košnice, po potrebi vršimo tretiranje zajednica protiv varroe, počinjemo sa pretapanjem

voska, osiguravamo mir u pčelinjaku i slično. Svi radovi uglavnom se preusmjeruju na radove

sa opermom u radioni van dohvata samih uzimljenih košnica. Počinjemo sa obnovom

nastavaka ili praznih košnica izvan pčelinjaka okvira i slično.

Ne treba zanemariti potrebu stalne edukacije pčelara na organiziranim seminarima i

predavanjima koje pripremaju pčelarska društva ili aktivnom sudjelovanju po pčelarskim

forumima gdje se razmjenjuju savjeti i iskustva. Ukoliko na samom predavanju i ne naučite ili

čujete ništa novo, vrijedno je izmjeniti pokoje iskustvo sa ostalim pčelarima takva će

razmjena iskustva na forumu biti dakako zabilježena i za ostale generacije koje će i iz nje

mnogo toga naučiti.

Tajne u pčelarstvu danas u vrijeme interneta vrlo su rijetke pa se tako i nadam da i na ovim

stranicama možete ili naučiti ili obnoviti stječeno iskustvo. Mlađi pčelari, ne po godinama već

po pčelarskom stažu, nerijetko već nakon 2-3 godine misle da su naučili sve o pčelama. Nitko

na svijetu o pčelama ne zna sve, upravo suprotno, o pčelama svi mi znamo vrlo, vrlo malo

usprkos činjenici da je pčela medarica jedan od najproučavanijih insekata današnjice.

XII – Prosinac (lat. December)

U prosincu najčešće u našoj regiji ima dosta oborina, uglavnom se radi o snijegu što ovisi o

dakako opet lokaciji pčelinjaka. Samo vrijeme sve više poprima obilježja prave zime kada su

pčele većinom unutar klupka. Pčelinje zajednice su u zimskom klupku i jedina im je briga

kako polako no sigurno doći do hrane te usput stvoriti povoljnu temperaturu zimskog klupka,

odnosno kako se najbolje prilagoditi nepovoljnim vremenskim uvjetima. Ako smo pčelinje

zajednice dobro pripremili za zimu u prethodnim mjesecima, što zapravo znači da smo

zajednicama osigurali dovoljno kvalitetne hrane, da su one dovoljno jake i da imaju dobre

matice, možemo mirno čekati proljeće te se više posvetiti prodaji proizvoda i marketingu.

70

No ipak, nikako ne smijemo zaboraviti pčelinjak jer u njemu u ovom mjesecu jer treba obaviti

sljedeće poslove:

pregledavati leta košnica, ako su zatrpana snijegom treba

ih očistiti

osigurati mir na pčelinjaku

povremeno provjeriti i oslušnuti što se događa u košnici

tretiranje zajednica zbog suzbijanja varooze

informirati se o poučnim skupovima pčelara, jer tijekom

zime trebamo skupljati nova i utvrđivati stara znanja

Nakon jačih snježnih oborina moramo pogledati leta košnica kako

bismo utvrdili jesu li zapriječena snijegom i moguće mrtvim

pčelama. Ponekad je moguće da se pčele i uguše ako je leto

zatvoreno snijegom i ledom, ako takvo stanje potraje duže.

Leta treba pažljivo očistiti, a da se pri tom košnice ne tresu, da se pčele ne uznemiravaju

previše i kako pčele ne bi iz klupka otpadale na podnicu. Snijeg s krovova košnica nema

potrebe skidati jer je snijeg na njima dobar izolator te pomaže čuvati temperaturu u košnici.

Mir na pčelinjaku je prijeko potreban, jer svako jače uznemiravanje pčela u ovom razdoblju

znači i ugibanje dijela pčela koje otpadnu iz klupka na podnicu. Uznemirene pčele troše i više

hrane, što znači da mogu kraće vrijeme izdržati bez pročisnog izleta. Najčešće zajednice

uznemiravaju ptice u potrazi za hranom, a može ih uznemiriti i sam pčelar ako lupka po

košnicama da bi utvrdio imaju li maticu. Želimo li provjeriti da li je u košnici sve u redu,

najbolje je uz njezinu stjenku prisloniti uho i slušati kakav zvuk proizvode pčele. Ako se čuje

tiho jednolično zujanje, znači da zajednica dobro zimuje. Utvrdimo li da se iz košnice čuje

pojačano brujanje pčela, očito je da sa zajednicom nešto nije u redu. Ako je vrijeme hladno,

možemo takvu košnicu pregledati u zagrijanoj tamnoj prostoriji i otkloniti uzrok

uznemirenosti pčela. Nakon hlađenja prostorije zajednicu

vratimo na njezino mjesto na pčelinjaku.

Poneki lijepi sunčan dan, sa temperaturama iznad 12°C,

pčele će iskoristiti za pročisni izlet. Pratiti pročisni izlet

je vrlo poželjno, jer možemo doznati o zdravstvenom

stanju naših zajednica i ima li bezmataka. Ako su pčele

zdrave ne ispuštaju izmet po vanjskim stijenkama

71

košnice ili poletaljci, a tragovi čišćenja mogu se vidjeti na snijegu oko košnica. Bezmatak

treba odmah sanirati spajanjem sa drugom zajednicom.

Ako je oko košnica snježni pokrivač , treba ga ispred leta košnica očistiti, a tlo prekriti

slamom, piljevinom ili nekim drugim materijalom, kako pčele ne bi ugibale na snijegu ispred

košnica za vrijeme pročisnog izleta.

Premještanje zajednica na pčelinjaku, ako to želimo iz bilo kojeg razloga, moguće je ako

pčele nisu izlijetale oko 25 dana. Košnicu prenosimo pažljivo, bez potresanja.

Ako još nismo obavili zimsko tretiranje zajednica radi suzbijanja varooze, možemo to učiniti

u prosincu. Za tretiranje moramo odabrati topliji dan. Možemo koristiti akaricide sistemičnog

djelovanja, oksalnu kiselinu ili Perizin ako je temperatura iznad +5°C. Zimsko suzbijanje

varooze, u razdoblju kada u zajednici legla nema, temeljno je u godišnjem programu

suzbijanja.

Male pčelarske inovacije

Kondenzirana vodena para u košnici

Povijest, preci i postanak

Udruga Pčelarstvo Online unutar svoje domene www.pcelarstvo.hr posvećena je pčelama,

ostalim oprašivačima, pčelarstvu, pčelarima, kupcima pčelinjih proizvoda, oprašivanju,

ekologiji i sličnim vezanim temama. Sam je portal osmišljen na način da bude informativan i

zabavan, ali i da podsjti svoje čitatelje kako su oprašivači diljem svijeta bitni ne samo za

pčelare već i za ostale ljude i životinje. Danas su nažalost oprašivači pa tako i medonosne

pčele, kojima se u većini slučajeva bavimo, ugroženi. Iako se može činiti da je problem

naizgled mali i beznačajan kada mahnemo rukom tjerajući pčelu ili druge oprašivače,

oprašivači su od vitalnog značaja za svakoga tko se tijekom svoh života hrani.

Svaku pomoć ma kako ona na prvi pogled izgledala "ludo", a služi za opstanak pčela

objavljujemo i prenosimo. Tako godinama čitamo kako pčelari na najrazličitije načine

pokušavaju smanjiti kondenziranje vlage unutar stijenki košnica tijekom zimovanja.

72

Čitao sam kako po forumima pčelari pišu i iznose svakojake ideje, poput recimo da košnice

obojane uljanim bojama, a naročito kao one koje su parafinirane ili iz umijetnih materijala u

zimskim mjesecima kao i u ranoproljetnim mjesecima navodno još i više pokazuju svoj

"dodatni" nedostatak. U istima se tvrde neki više u odnosu na neobojane ili obojane

"prozračnim" bojama vlage kondenzira, i u obliku vode cijedi i kapa prema podnici, letu. Ne

bih se složio s tom teorijom iz nekoliko razloga ili bi pčelaru koji to tvrdi naveo nekoliko

itekako nedostataka te teorije "zaštićenih materijala košnice. No svatko ima pravo na to da

razmišlja i iznosi svoje mišljenje, rijetki su koji će kad naiđu na problem ujedino i ponuditi

jednostavno, a adekvatno i prilagodljivo svakom tipu košnica rješenje.

Problem svi znamo nije što voda kaplje po podnici, letu već što kaplje po samim pčelama

uznemirava ih i razdvaja pčelinje klupko. Ukoliko se kojim slučaju klupko razdvoji tijekom

hladnih dana zajednica je osuđena u velikoj većini slučajeva na propast. Pčelari nude

najrazličitija rješenja kako bi se kondenzat unutar staništa smanjio ili nestao.

Odškrinuta antivaroa podnica i limeni krov

Skroz otvorena antivaroa podnica i limeni krov

Zatvorena antivaroa podnica i krov bez lima na sebi

Obična podnica i krov bez lima na sebi

73

Naoko kad pčelarima plasirate teoriju da kondenzacije nema svi će pohrliti i usvojiti

predloženo nema kondenzacije i kao "problem je rješen". Kad vam to rješenje ponudi pčelar

sa eko predznakom trebala bi vam se dignuti kosa na glavi. Eko pčelar bi trebao prije svega

težiti pčelarenju na prirodan način nikako na neprirodan glumeći samo ekopčelarstvo u

tragovima. No, svakom svoje veselje, da li je to baš tako i kako su pčele "kondenzat" koristile

tisućljećima u prirodi i preživjele ili kako ga koriste danas u prirodi kad se ljudi ne umješaju u

njihove živote. Prije svega od pčela trebamo svi skupa učiti, pčele neće učiti od nas, ne zato

jer ne bi mogle već jer ih mi još uvijek ne razumijemo u dovoljnoj mjeri. Oduzimanjem onog

što one koriste u prirodi nismo problem rješili, samo smo ga najčešće pojačali. Možda sa

odgodom, možda odmah - trenutno ali uvjeren sam da je problem "luft" košnice pčelama

velika smetnja tijekom zimovanja iako će i u tim uvjetima u određenom postotku preživjeti.

Zamislimo sebe da kondenzat tijekom zime u svojoj kući riješavamo otvaranjem svih prozora

i vrata, teško da bi nam bilo ugodno ali bi vjerojatno preživjeli.

Dakle isto je i sa pčelama, kondenzat im dakle

"smeta" ali istovremeno u određenom vremenu i

treba osobito kada krene leglo, van se još ne

može ili vode nema. Samu vodu možemo im u

nastavljačama osigurati i unutar košnice no

postoje i druga rješenja.

Jedno od mogućih je rješenje koje je lako

primjenjivo na nastavljačama (ali i drugim

tipovima) poput Langstroth košnice koja je

poslužila i za ovu prezentaciju. Kako izgleda

standardna Langstroth košnica ako ju osmatramo

gledajući njezine dijelove?

Gledajući njezine dijelove odavno su pčelari

ustanovili da su neki od njih „višak“ ili su iste zamjenili drugim nebitno da li novim ili onima

koji se već nalaze u ponudi. Tako su hranilice koje su nekad bile dio standardne opreme na

mnogim pčelinjacima zamjenjene adekvatnijim višenamjenskim dijelovima ili izbačene iz

upotrebe.

74

Ventilacione mreže pčelari često upotrebljavaju za nešto drugo ili ih ne koriste. A upravo su

te hranilice i te ventilacione mreže poslužile kao „test“ ideje o anuliranju kondenzata iz

pčelinjih košnica bez propuha i ostalih za pčele često pogubnih ideja.

Za izradu jednog „upijača kondenzata“ nam je potrebno:

Pamučna tkanina 50x41cm

Piljevina ili hoblovina

Mrežica za komarce

Bušilica

Klamerica

Kako funkcionira „upijač suvišne vlage“ u košnici tijekom klupka?

U prirodi na primjer u deblu unutar kojeg su se pčele smjestile „višak“ vlage povlači ili upija

samo deblo ostatak sa površine ili vlažnog debla služi pčelama za njihove potrebe oko uzgoja

legla. Na sličan način zamišljeno je da funkcionira i upijač koji opisujem u članku i koji je već

kao takav pčelarstvu u upotrebi. Osim toga masa – gustoća debla drugačija je od mase –

gustoće drveta iz kojeg je sklopljena jedna košnica zar ne? Veća gustoća-masa stjenki

smanjuje pojavu kondenziranja.

Višak vlage dakle u današnjim standardnim košnicama dolazi na vrh preko propusnog

pamučnog platna prelazi u piljevinu i hoblovinje koji „glume“ spužvu. Kako se ne bi stvorilo

toliko vlage da bi postojala mogućnost povrata i kapanja po pčelama bočne ventilacione rupe

omogućuju prosušivanje istoremeno kako se vlaga i upija. Dio vlage vijek stoji na

raspolaganju pčelinjim potrebama preko tkanine pa se prirodni procesi imitirani prema

primjerima života pčela u prirodi nastavljaju na dobrobit pčela. Iako pamučna tkanina drži dio

vlage nikad je nema toliko da ona kao takva kaplje po pčelama jer taj višak upije piljevina.

Omjer piljevine i ostataka hoblanja neka bude 1 piljevina : 3 hoblovinje ili 1:4 iz razloga veće

propusnosti istog u važnom stanju.

75

Pčele kao što znamo podnose niske temperature i više nego zadovoljavajuće, dakle one im

same po sebi ne smetaju u određenom vremenskom periodu. No hladnoća i voda je za njih

smrtonosna formula. Osim toga i činjenice da stabla upijaju dio vlage leta na deblima su

sasvim drugačija nego ona koja koriste pčelari u standardnim košnicama. Ona im omogućuju

drugačuju izmjenu zraka. Dakako da ne možemo uspoređivati standardne košnice koje

koristimo u pčelarstvu s onim uvjetima koje nalazimo u prirodi, no možemo bar pokušati

djelomično imitirati uvjete koje bi pčele same odabrale bez nas.

Ulaz na vrhu košnice

Možete držati pčele u savršenom redu, ali to

ne eliminira sljedeće moguće probleme:

miševe, mrtve pčele koje zimi blokiraju

izlaz, česta kondenzacija poklopca kod nižih

temperatura, snijeg koji blokira izlaz, trava u

sezoni blokira pčelama izlaz itd. Također

vam ulaz na vrhu u košnice umjesto na dnu

omogućuje korištenje vrlo učinkovitih

sakupljača peludi. Odličan i vjerojatno

najbolji odabir za ovaj tip ulaza ako se gleda

samo sa očima pčelara. Kada namjeravate

sakupljati pelud samo stavite sakupljač na

vrh košnice. Klizna ladica na zadnjem dijelu košnice omogućava da uzimanje peludi bude bez

ikakvih problema i uznemiravanja pčela. Osim toga sakupljena pelud sa gornjih sakupljača je

daleko čišča.

Elishia Gallup opisuje za The American Bee Journal 1867, kako pčele bez strujanja zraka od

76

dna košnice (leta) prema gore (krovu) odlično zimuju baš kao i u prirodnim staništima koje su

si same odabrale i u kojima tisućama godina ništa ne mijenjaju.

Michael Bush opisuje u svojim zapažanjima kako je njegov susjed pčelar ostaljao otvor na

košnicama tijekom cijele godine dakle i zime, bez ikakve posebne zaštite osim one da unutra

ne pada kiša ili snijeg. Njegove su pčele uvijek dobro prezimljavale, prije bi u proljeće ulazile

u punu snagu i u rojevno stanje. Pročisne su letove tijekom zimskih mjeseci pčele obavljale

tek kada je vanjska temperatura za njih bila povoljna.

Gornji skidač peludi

Michael je stoga veću

pozornost obratio na smještaj

prirodnih rojeva u okolnim

šumama. Na mjestima na

kojima im je ulaz bio iznad,

odnosno tamo gdje su saće

gradile ispod ulaza saće su

obično bile svijetle i čiste. Na

mjestima na kojima su pčele

gradile saće iznad ulaza tu je

saća bila više manje tamnija i sa mrtvim pčelama.

Michael Bush u svojim osmatranjima sa takvim košnicama osim toga nije primjetio nikakvu

razliku u agresivnosti pčela kod rada sa košnicom. Uostalom on navodi kako otvaranje same

košnice sa gornje strane koja nema ulaz na dnu pčelama ne predstavlja dodatan problem kao u

košnicama koje imaju donje leto jer im je kod rada sa košnicom koja ima donje leto košnica

otvorena sa dvije strane. Osmatrao je i način na koji pčele čiste košnicu od mrtvih pčela. Zna

se da istih tijekom sezone nema u značajnom broju, one se kao takve akumuliraju tijekom

zimskog perioda. S obzirom da je ulaz na vrhu nema posebnih smetnji za zajednicu naprotiv

leto je uvjek prohodno. Završetkom zime podnica se mijenja čistom ili se očisti na licu mjesta.

(tekst: Michael Bush preveo i prilagodio akarlovic)

77

Povijest meda u ljudskoj prehrani

Ljudi su jeli med tisućama godina unazad, bio im je među prvoj dostupnoj hrani i ne samo

hrani već su iz njega davno naučili raditi i pića o čemu postoje brojni dokazi. Zahvaljujući

svome poznatom iznimnom sastavu, med medonosnih pčela bilo koje vrste se od pamtivjeka

smatrao jednim od najvažnijih prirodnih namirnica i lijekova za liječenje ljudskog organizma

te hranom koju treba poštovati i cjeniti.

Vrste meda i osnovna svojstva

Med je prema sastavu vrlo složena namirnica koju može usprkos

napretku industrije proizvesti samo medonosne vrste pčela. Pozitivan

utjecaj na ljudski organizam poznat je ljudima još od davnina, a u

posljednje se vrijeme uz ispitivanja sve češće koristi i u medicinsko

terapijskoj primjeni. Neke od prisutnih vrsta naše regije ćemo ukratko

u nekoliko riječi opisati ovdje.

Bagremov med je česta vrsta meda europskih pčelara on je

tekuć vrlo svijetao gotovo prozirne boje koja može ovisno o

medenju ostalog bilja u vrijeme same cvatnje bagremova drva prelaziti u svjetlo žutu.

Vrsta je koju odlikuje izrazito blagi okus i inteuivan ali opet vrlo blagi i umirujući

miris. Ovaj med preporuča se kod nesanice i za umirenje živčanog sustava organizma,

vrtoglavice te tegoba kod menopauze. U kombinaciji sa čajem od kamilice, gospine

trave ili matičnjaka dodatno se utjecajem tih biljaka pojačava njegovo djelovanje na

ljudski organizam.

78

Kestenov med je tamnije boje pomalo gorkastog okusa i karakterističnog mirisa.

Narodna medicina bilježi pozitivne učinke kestenovog meda kod oporavljanja od

žutice te posebno kod smetnji probavnih organa: želuca, crijeva, žući, jetre. Djelovanja

se pojačavaju uzima li se u kombinaciji s čejevima

kamilice, stolisnika, šipka i majčine dušice.

Lipov med je bistar i proziran vrlo ugodna mirisa

po lipovom cvjetu čija ljekovita svojstva poprima i

sam med. Ima umirujuće djelovanje koristi li se uz

čajeve metvice, pelina ili kamilice. Često se koristi

za ublažavanje tegoba uzrokovanih migrenama ili

kod učestalih vrtoglavica. Ima smirujuće djelovanje na bubrežne bolesti te grčeve

organizma. U kombinaciji s lipovim čajem pozitivno djeluje na kašalj, hunjavicu i

prehlade. Napomena: Lipov med sam ili u kombinaciji s čajem lipe ne bi smjeli

uzimati osobe s poteškoćama krvožilnog sustava i bolesti srca.

Lavandin med u pravilu je svjetlije boje koju prati intenzivan aromatičan miris

lavande. Narodna medicina bilježi uspješno djelovanje kod migrena i vrtoglavica.

Omogućuje bolju apsorciju kalcija i željeza iz konzumirane hrane i ljekova pa se

preporuča svakodnevna upotreba za pravilan razvoj organizma kod djece i mlađe

populacije.

Kaduljin med vrlo je karakterističnog svojstva, nešto svetlije boje, okusa i mirisa po

kadulji. Pozitivan učinak ima kod plućnih bolesti, prehlada i kašlja. Olakšava

izlučivanje sluzi iz dišnih puteva. Umirujuća svojstva kaduljinog meda preporučaju se

također u čajnim smjesama kod izazivanja pojačanog mokrenja.

Šumski med poznatiji kao medljikovac je vrsta koja ne nastaje lučenjem nektara

biljaka već lučenjem slatkih sokova biljnih uši koje pčele sakupljaju i prerađuju u

med. Gorkog je okusa, tamne boje i vrlo ubrzane kristalizacije. Bogat je mineralnim

tvarima te ne bi smio imati primjese cvjetnih vrsta u svom sastavu ili bi se one trebale

nalaziti u minimalnim zanemarivim količinama. Narodna medicina ga preporuča

trudnicama, dojiljama, te kod iscrpljenosti i umora te slabokrvnosti. Uz ovaj med se

preporuča uzimanje voćnih sokova i čajeva.

Vrijeskov med je svjetle boje, blagog i ugodnog okusa. Preporuča se uzimanje uz

čajne smjese kamilice, šipka, stolisnika ili preslice, a prema podacima narodne

medicine pozitivan učinak ima na bolesti mokraćnih puteva, bubrega, bubrežnih

kamenaca, gihta jer ima antiseptično djelovanje i pojačava mokrenje.

Upamtite: Nema na svijetu pčele

koja proizvodi loš med, loš med

rezultat je industrijskog punjenja

meda ili lošeg nesavjesnog i

needuciranog pčelara.

79

Heljdin med vrlo je cjenjena svjetska vrsta monoflornog meda. Boja heljdinog meda

ovisno o podneblju proteže se od

tamno žute do tamno smeđe.

Heljdinog meda ima u vrlo malim

količinama i specifičan je za

područje Hrvatskog zagorja i

Međimurja. Područja izvan

Hrvatske poznata po proizvodnji

heljdinog meda su Minnesota,

New York, Ohio, Pennsylvania i

Wisconsin, a proizvodi se i u

istočnom dijelu Kanade. Ovo je

danas prilično rijetka vrsta meda

jakog okusa i boje gotovo kao kestenov med, postaje sve traženiji i skuplji. Jedan od

razloga osim što ga nema u dovoljnim količinama je činjenica da je bogat enzimima

(što pogoduje želucu), posebno vitaminima B kompleksa koji su bitni za ljudski

organizam. Vrijednost prirodnih sastojaka ovog meda pojašnjava i činjenica da se oni

stavljaju u industrijskoj proizvodnji kako bi obogatili kruh i brašno i slične proizvode.

Tamno obojene vrste meda, kao npr. heljdin med, sadrže znatno više antioksidansa od

svjetlijih vrsta, smatraju stručnjaci. Taj med je zdraviji od žitnih sirupa upravo zbog

velikog sadržaja antioksidansa za koje se vjeruje da sudjeluju u borbi protiv raka,

bolesti srca i ostalih bolesti.

Najčešće postavljana pitanja i odgovori

Sa koliko košnica treba početi pčelariti?

U stvari nemapravila, to ovisi o predznanju, sposobnostima i

vremenu koje može odvojiti svaki pojednac. Najčešće se spominje

3-5 košnica, no naravno može biti i samo jedna ili dvije. Veća je

greška početi s prevelikim nego s premalim brojem košnica

odnosno pčelinjih zajednica.

Sa koliko godina se počinje s pčelarstvom?

Nema pravila, može se početi od najranije dobi, a može se početi i

u trećoj životnoj dobi.

Na koji se način obavljaju usluge uklanjanja

80

pčela, osa i stršljena s mog terena te koliko to traje vremenski?

Pokrenut servis SOS roj pčela (www.pcelarstvo.hr) funkcionira na volonterskoj bazi

ukljanjanje pčela se ne naplačuje, no vlasnik terena, nastambe ili objekta gdje su smještene

pčele mora omogučiti pristup pčelaru da pristupi njihovom uklanjanju. Uklanjanje roja pčela

traje pola sata do nekoliko sati ovisno o situaciji i poziciji gdje su pčele smještene. Ukoliko se

radi o nemogućnosti adekvatnog uklanjanja i zbrinjavanja o čemu odlučuje pčelar s vlasnikom

na terenu iako vrlo rijetko pristupa se eutanaziji pčela.

Uklanjanje osinjaka i stršljenika dogovara se zasebno te troškove takvog uklanjanja ukoliko

se pojave snosi sam vlasnik terena.

Da li će se pčele, ose ili

stršljeni vratiti i iduće

godine nakon uklanjanja?

To nitko ne može unaprijed predvidjeti,

no ukoliko su preduzete mjere

predstrožnosti ukljućujući i samu

dezinfekciju malo je vjerojatno.

Nose li svi pčelari ona

smješna odjela prilikom

rada s pčelama?

Naravno, iako često vidite slike ili video

inserte „poluobučenih“ pčelara na poslu

vjerujte da je pčelarska oprema sastavni

dio svakog pčelinjaka koja se koristi

tijekom sezone.

Boli li i pčelare ubod pčele

kao i ostale?

Naravno da boli, s razlikom da su oni na to već navikli.

Prepoznaju li pčele svog vlasnika - pčelara?

Ne, pčele žive unutar sezone vrlo kratko cca do maksimalno 45 dana i nemaju mogućnost

„upoznati“ ili prepoznati svog vlasnika. Tijekom zime žive od jeseni do proljeća no tada nisu

u svakodnevnom kontaktu s pčelarem već se većinom nalaze gotovo nepomične u klupku.

Da li je med dozvoljen u prehrani vegana

Ne. Veganstvo je način života koji isključuje sve oblike iskorištavanja i okrutnost prema, u

životinjskom carstvu, a uključuje i poštovanje prema životu. To se odnosi na praksu života na

81

proizvodima biljnog svijeta bez mesa, ribe, peradi, jaja, meda, životinjskog mlijeka i

proizvoda koji od njega nastaju, te potiče korištenje alternativne prehrane.

Reference - korištena literatura

http://www.pcelarstvo.hr

http://www.pcelar.hr

http://www.cmela.hr

http://hr.wikipedia.org

selektivni uzgoj matica Koler

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Bee_migration_9045.JPG

U izradi pčelarske knjige za neznalice i pčelarske sveznalice su sudjelovali:

Pčelarski rječnik

Pčelarstvo kao specifična grana poljoprivrede koje koristi neke običnim

ljudima ili početnicima sasvim ili djelomično nerazumljive pojmove.

Ovaj rječnik pojmova koje koriste pčelari prilikom obavljanja svojih

svakodnevnih poslova pokušat će malo pobliže dočarati značenje nekih.

Abdomen - Abdomen ili trbuh je dio pčelinjeg tijela koji sadrži

želdac, medni mjehur, crijeva, ubodne i reproduktivne organe.

Acarapis woodi - Acarapis woodi - pčelinja grinja (različita od varroa grinje) sa osam

nogu, koja živi u dušniku, točnije grlu pčele, te negativno utječe na način disanja

pčele. Grinja je vrlo mala otprilike oko 175 mikrometara dužine ili nešto manja, a

može se vidjeti pod mikroskopom. Ženka nese 7 - 8 jajašaca, koja smješta po

stjenkama dušnika, koje se izlijegu i razviju u odrasle jedinke unutar 11 - 15 dana.

82

Alberti Žnideršićeva košnica - Alberti Žnideršićeva košnica nastala je u 20. stoljeću

idejom njenog konstruktora, učitelja Albertija. Tu je košnicu u Sloveniju dopremio i

usavršio pčelar Anton Žnidaršić, na njoj konstruirao neke preinake prema vlastitim

idejama i nazvao ju Alberti - Žnideršičev panj. Kasnije njenom velikom upotrebom

tada u selećem pčelarstvu pčelari su je nazivali jednostavno skraćeno AŽ ili AŽ

košnica. Ona je u stvari izgledom poput ormarića koji na stražnjem, a ne na prednjem

dijelu, ima ugrađena vrata koja kada se otvore omogućuju uvid u plodište i medište u

gornjem dijelu iznad.

Američka gnjiloća legla - Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna, teška bolest

poklopljenog pčelinjeg legla koja ne prelazi na odrasle pčele.

Anafilaktički šok - Anafilaktički šok predstavlja maksimalni oblik rane alergijske

reakcije. Mogući uzroci su: lijekovi, serumi, otrovi insekata (pčele, ose, stršljeni,

mravi) hiposenzibilizirajuće otopine (pr. alergeni polena prilikom primjene

imunoterapije) hormoni (inzulin, estradiol, metilprednizolon) enzimi (streptokinaza,

tripsin) prehrambene namirnice (orasi, brašno, mlijeko, riba, školjke, bjelanjak, kivi)

Među najčešće poznate uzročnike anafilaktičkog šoka ubrajaju se: primjena penicilina

(1 reakcija na 5000 ekspozicija), otrovi insekata i primjena radiokontrastnih sredstava.

Anestezija - Anestezija od grčkih riječi an estos - figurativno, „bez osjećaja“ ili „izvan

osjećaja“ je gubitak osjeta, ubod pčela ima zbog utjecaja pčelinjeg otrova koji pčela

ispušta djelovanje na područje uboda poput anestetika. Vidi još opća anestezija ili

narkoza.

AŽ – vidi opis Alberti Žnideršićeva košnica

AŽ košnica - vidi opis Alberti Žnideršićeva košnica

Benzaldehid - Benzaldehid, C6H5CHO, je bezbojna tekućina, najjednostavniji je

aromatski aldehid koji miriše na bademe vrelišta 178.1 °C. U pčelarstvu se koristi za

istjerivanje pčela iz medišnih nastavaka kako bi se dio košnice oslobodio od pčela.

Čelar - U pčelarstvu naziv za pčelara na području jugozapadne Istre

Celjar - U pčelarstvu naziv za pčelara na području Labinštine

Čistač ticala - Na gornjem dijelu prednjih nogu nalazi se polukružni izrez obrubljen

popot češlja dlačicama koji se naziva prema njegovoj osnovnoj namjeni čistač ticala.

Time medonosna pčela čisti svoja ticala. Ticala stavlja na taj polukružni izrez pa ga

provuče kroz njega.

Cjedilo za med - Cjedilo za med je pribor koji u pčelarstvu zadržava nečistoće kao što

su mrtve pčele, vosak i slično iz dobivenog meda jednim od postupka vađenja. Postoje

cijedila od plastike, inoxa ili finog najlona.

Čmela - Naziv za pčelu na području Međimurske i Zagorske županije.

83

Čmelac - Čmelac, čmelec je u dijelovima Hrvatske (Međimurje, Zagorje, Podravina..)

naziv za pčelinju zajednicu.

Čmelinjak - Naziv za pčelinjak koji se koristi u Međimurskoj županiji.

Čmelorski škrljak - Čmelorski škrljak je naziv za pčelarski šešir na narječju

sjeverozapadnog dijela Hrvatske.

Cvjetna pelud - Pčele prikupljaju cvjetnu pelud iz različitih vrsta biljaka pa ga zatim

smještaju u košnicu. Pčela ima usta strukturirana da mogu proizvesti određene enzime

koje zatim ugrađuju u prikupljene proizvode. Samu sakupljenu pelud one korise kao

hranu isto kao i med med, matičnu mliječ, propolis, i sve ostalo što proizvedu i koriste

unutar jedne košnice.

Dimilica - Naprava sa mjehom koju pčelari koriste za proizvodnju gustog dima za

umirivanje pčelinje zajednice kako bi sa njom mogli lakše raditi prilikom pregleda.

Iako je utjecaj dima na pčele poznat iz davnina, samo znanstveno objašnjenje utjecaja

dima na pčele bilo je nepoznato sve do 20. stoljeća i kao takvo nije u potpunosti

razjašnjeno. Prvi komercijalni pčelar iz SAD-a zaslužan za izum moderne danas

poznate dimilice je Moses Quinby. Encyclopedia Britannica pak kao izumitelja

najčešće korištenog dizajna dimilice u SAD-u i Velikoj Britaniji navodi kao TF

Bingham iz Farwella u Michiganu (SAD). Taj je model temeljen upravo na modelu

Mosesa Quinby-a koji se sastojao od mjeha pričvršćenog na plamenik.

Dubina - košnica iz šupljeg debla drveta postavljeni najčešće uspravno.

Eko pčelinjak - Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti tijekom godine pod stalnom

kontrolom nadzorne stanice. Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i

obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara

(tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med.

Feromon upozorenja - Proizvod pčela kojim pčele "stražarice" unutar zajednice

upozoravaju na potencijalnu prijetnju ili pojavu iste njihovoj pčelinjoj zajednici.

Njihova upotreba među insektima je dobro dokumentirana i istražena. Osim kukaca i

neki kralježnjaci ali i biljke komuniciraju upravo pomoću feromona.

Filtracija - Nakon vađenja meda iz košnica/okvira, on prolazi kroz niz filtera kako bi

se odstranile "nečistoće" poput djelića pčelinjeg voska na primjer koje kod vrcanja

završe u medu. Neke operacije filtriranja koriste se pod tlakom najčešće u industrijskoj

proizvodnji i punjenju, a druge se oslanjaju samo na prirodnoj gravitaciji što je za med

i njegov kvalitet dakako daleko bolje. I jedan i drugi proces osiguravaju čistoću meda.

Glukoza - grožđani šećer, obilno prisutan u voću. Naziv koji nosi “grožđani šećer” ne

znači da je prisutan samo u grožđu. To je najprisutniji je šećer u prirodi. U slobodnom

obliku nalazi se u najrazličitijem voću, povrću, kukuruznom sirupu i naravno u medu.

84

Grabež - Nagon pčela da prikupljaju hranu i osiguraju opstanak u vrijeme kada nema

dovoljno hrane u prirodi pčele gonjene nagonom samoodržanja napadaju i pljačkaju

druge košnice. Razlikujemo dva osnovna tipa grabeži: nevidljivu ili tihu grabež i

vidljivu grabež. Uzrok grabeži najčešće je nedostatak nektarne paše u prirodi, ali

grabež još može biti izazvana i nestručnim rukovanjem prilikom rada oko košnica.

Apis mellifera i Apis mellifera ligustica prednjače po pitanju prirodne sklonosti prema

pljačkanju/grabeži.

Grudni koš - Grudni koš ili prsa kod medonosne pčele je predio tijela između glave

pčele i trbuha.

Gverc - Gverc, Gvirc ili Medovina - Hrvatski naziv za medovinu specifičan za

sjeverozapadna područja ali i ostale dijelove Hrvatske. Riječ "gverc" ili "gvirc" je

preuzeta od njemačkog "Gewürze" i odnosi se u stvari na razne začine dodane u med.

Higijenska pojilica

Izletnica

Jastreb osičar

Kašeta ud čel

Kavez za matičnjak

Komora za dekristalizaciju meda

Košnica

Kranjska pčela

Langstroth košnica

Lažne matice

Leglo od lažne matice

LR košnica

Maslačak

Matična rešetka

Matičnjak

Medari

Medeno vino

Medište

Medni mjehur

Medni ocat

Medni vijenac

Medovina

Melittin

Nektar

85

Nož za otklapanje

Nukleus

Okvir

Opća anestezija

Paketni roj

Pčela

Pčelar

Pčelari

Pčelarica

Pčelarska četka

Pčelarska jakna

Pčelarske rukavice

Pčelarski časopis

Pčelarski šešir

Pčelarsko dlijeto

Pčelarstvo

Pčele izviđačice

Pčele radilice

Pčelinja zajednica

Pčelinjak

Pčelinji otrov

Pletara

Plodište

Pojilica za pčele

Pojiti

Prisilni matičnjak

Prsa

Raad košnica

Roj

Rojenje

Rukavice

Saće

Satje

Satonoša

Setje

Španer trake

86

Spremnik za med

Sunčani topionik voska

Ticalo

Top Bar košnica

Topionik voska

Trbuh

Tromba

Tronbo

Tučak

Varoza

Varroa

Višak meda

Volnjak

Vosak

Vošćina

Voskov moljac

Vrcaljka

Vrcani med

Vulenjak

Žalac

Zimsko klupko: Poput ostalih kukaca i pčela je hladnokrvna no ona ne prelazi u

stanje hibernacije niti ne umiru već se na jesen one okupljaju okolo sakupljene i

uskladištene hrane u klupko unutar nastambe i tako stvaraju potrebnu temperaturu

kako bi sa minimalnim kretnjama preživjele. Znači to možemo nazvati kao skupina

medonosnih pčela koja se zbog niskih vanjskih temperatura uklupčala oko prikupljene

hrane i drži se zajedno kako bi se ugrijale. Što su vanjske temperature hladnije to je

klupko kompaktnije i drži se čvršće unutar nastambe. U sutropskim krajevima pčele ne

ulaze u klupko već su radno aktivne tijekom cijele godine. Tijekom zimse hladnoće

temperatura se održava samo unutar klupka dok je ostatak nastambe negrijan, odnosno

on je samo takav koliki je gubitak iz klupka što je gotovo zanemarivo u odnosu na

vanjsku temperaturu.

Cijena i uvjeti distribucije

Ovo je besplatan primjerak objavljen za unapređenje pčelarstva i pčelarske djelatnosti pod

sljedećim uvjetima:

87

Imenovanje — Morate priznati i označiti autorstvo djela na način kako je to

specificirao autor ili davatelj licence (ali ne način koji bi sugerirao da Vi ili Vaše

korištenje njegova djela imate njegovu izravnu podršku).

Nekomercijalno — Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe.

Dijeli pod istim uvjetima — Ako ovo djelo izmijenite, preoblikujete ili koristite kao

predložak, preradu možete distribuirati samo pod licencom koja je ista ili slična ovoj.

Svaki od prethodnih uvjeta nositelj prava Vam može ustupiti izričitim pismenim dopuštenjem.

Upozorenje — U slučaju da koristite ili distribuirate djelo morate drugima jasno dati do

znanja licencne uvjete ovog djela. Najbolji način da to učinite jest linkom na ovu internetsku

stranicu.