Marina Krleža - (In)cognito

  • View
    290

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Prva zbirka poezije Marine Krleža objavljena 2005. godine

Text of Marina Krleža - (In)cognito

Marina

Krlea

((IIN))COGNIITO N COGN TO ((iizborr,, 1997.. 2004..)) zbo 1997 2004

Gradska knjinica i itaonica Mladen Kerstner Ludbreg, 2005.

Biblioteka Iovia Botivo; knj. 2

Urednik Dubravko Bili, prof.

Tiskara Tonimir Varadinske Toplice

Glavni pokrovitelj: Grad Ludbreg Sponzor: Magic d.o.o

LITTERO, ERGO SUM!

MOJE ZVANJE

Ovo ime se bavim nije trgovina; nepozdravljanje muterija nakon ulaska na vrata, spletkarenje s kovanicama koje kao da su jedino za to stvorene i nepomaganje ljudima da prona u eljeni proizvod. Ne bavim se niti pravom, naga anjem neijih istina, traganjem tu ih lai u oima. Moje je zvanje bezazlenije od vjetra, jeftinije od korice kruha, naivnije od licitarskog srca.

RAZOTKRIVANJE

Napisati razmiljano ili razmiljati neispisano u biti je jednako. Drugo je inkognito, uva intimu. Prvo pak budi elju za otkrivanjem novoga dijela sebe nakon to su tu e oi zavirile u stare dijelove vas.

INFINITUM

Umjetnost nije karneval! Ona e nas nadii neemo li je znati disati. Ona e nas preskoiti ne spozna li na duh mogunost visine ponad teme, forme i jezika. Ona e nas zaobii lagano poput pera na vjetru i ostavljajui nas za sobom samo se smireno i velikoduno nasmijeiti. Al postojat e i dalje, bez obzira na nas.

UTOPIJA UZALUDNOSTI

Vritim za egzitom, udim za azilom. Poput pitona gutam jaja doivljaja bez da ih provaem. Razumijevajui Edipa, kruei traim svoj danak u zamornom ogledalu ovjeanstva, tjeei se da ivim jedan veliki ivot, a opet jednak tisuama malenih. Rasprostirem arena krila koja nestaju ve pri prvom zamahu i stapaju se s ispusima automobila, smogom tvornica, glupostima, pogrekama i strahovima ljudi. I esto pitam se; je li bolje krenuti za vrijeme bure, dati joj da te ponese i bez obzira to e ti se svojim naletima smijati u lice praviti se hrabrim i odvanim, unato boli nastavljati naprijed, te kao pobjednik, sav izranjavan stii do obale gdje gomila e pljeskati, a ti e tek jednim osmijehom uspjeti sakriti izranjavano lice? Ili pak kukaviki zajedno s gomilom krenuti kad se bura stia

te gazei pijeskom olako proivljenih iskustava praviti se da razumije velianstvene podvige njenih vala? Je li uzaludno traganje za svjetlou prije izlaska sunca? Je li uzaludno traenje zvijezda na nebu prekritom oblacima?

DRIL HIBRIDITETA

Smijeiti se proklamatorski dok u mozgu i tijelu tinjaju ironije? utjeti ili izrei? Izrei ili utjeti? emu stavljati na vidjelo svoje mudrosti kada svatko je sazdan od svojih mudrosti? Ili se preporua proraditi na leksikoj bazi; sinonimima, nekom metalingvom moda? Ali tu se onda opet postavlja pitanje: dijalektom ili standardom? Dosada, zijevanje, lijenost. Znam ve sve to mi treba. Teorija vs. praksa. O, Aristotele, ne da mi mira. Ja titram izme u tebe i Budhe, otkrivajui smrt akomodacije na tu e propise.

POBIJANJE ARHAINOG

Prolo je vrijeme salonskih dama, patetike i larpurlartizma. Knjievnost jo od Kamova grize i tipa, nauena je i mazohistiki ivotariti. Ne znate li da oduvijek grlila je upravo autsajdere i dendije, a brzo se zasiivala vrhnja i laga? Gospo ice, ne moemo se vraati u paradigme prolosti, na civilizacijske poetke. (Vama draga borba Don Quijotea s vjetrenjaama slatkasta je metafora za naivnost svih onih koji misle da stvaraju nautrb uzvienih ciljeva ovjeanstva). Poinjat emo ab ovo jedino ako otkrijemo da na Marsu postoji mogunost za ivot.

KALUPI

Tajna mojeg stiha ne postoji. Nevezana je uz oiju mi gutanja redaka slavnih predaka. To sam samo ja. Crtam svijet manu propria, oslikavam ga moda anakronim rimama, al one su jedini kalupi to ne ome uju ljepote, to ne ograniavaju istine. Ne piem a la carte. ivota sam vjeni rob.

ANTIELITIZAM

Dosta je bilo glume! Za kazalite poput vaeg ne isplati se trebati scenarije. Niem iz mladog drva, svjea i nova, oiena od nebuloza i pantomima, umjetnih klaunovskih osmijeha, cirkuskih kamuflaa i nejasnih sintagmi. Biti u opet dijete razdragano i iskreno, to raduje se suncu, tri za leptirima i sneno gleda u zvijezde. Svojom dobi biti u ouvana od uoavanja vaih uloga (to dodijeliste si bez znanja reisera) koje ne samo da su loe glumljene, nego su glumci ljudi sebini, slijepi. Ne vidite li da publika umorna je? Sjedalice su vam udobne, ali karte naspram onom to nudite preskupe. Nemojte, molim vas, govoriti na toj lakiranoj pozornici. Vaa utnja je dovoljna da ocijenimo kvalitetu.

I, gospodo, ne savjetujte kako postati glumcem, jer neki od nas naprosto ne vole kazalite.

ARS FACTA

to vie starimo, oklopi nam postaju tei, polako sve se lake zatvaramo pred drugima. Tajne lue se crnje, iako izvana snijei, premda iskustva se redaju ine nas mudrima. Sjedimo na stolicama raznih oblika, boja, al hvalimo se to znamo hodati, ak plesati i salsu i tango i swing i mar taj ples heroja. No, elimo li biti svjesni da sve e prestati?

TEINA I LAKOA

Vrijeme teine mutno je. To vrijeme je traenja i truda, neprestanog poriva za dokazivanjem. Lakoa ne verbalizira, voli apstinirati od bivanja u pravu, nije stoika, podnosi kritike, uvijek ima vremena, fiziki je jasno ocrtana, prizemna*. Teina odve se uzdie, misli da najmudrija je, ne voli oponente. U lakoi i veliki i mali ljudi sretni su ne troei energiju uzalud. Lakou svi razumiju, altruistina je. U teini veliki ljudi trae naine za utapanjem svoje tuge. Njihova tuga nerazumljiva je mnogima i egoistina. Kada mi do e vrijeme teine opet pisat u. Ne tjerajte me sada na to jer ljepote bih ove da ipak ostanu neizreene.

U lakoi podnoljivo je biti nevaan.

MAGISTRA VITAE?

Uzmite od mene sve to elite; i miljenje da je Hitler svjesno inio zla i la da Van Gogh odrezao je uho radi ludila. Uzmite savjesnu Hildegardu, lijenog Cezara, uskrslog Isusa, slijepog Homera, Evu od rebra Adama i itavu evoluciju od ameba do homo sapiensa. Uzmite, razra ujte, kreirajte po svome, laite! Ali upozoravam vas; nemojte na kraju rei da obavila sam vas svojim skutima, razapela i omamila, i da spoznaja o meni nestalna je i prolazna ba kao i vi. Nemojte rei da premalo ste ivjeli u sadanjosti. Novo je stoljee stoljee sinkronije.

DOSADA?

Bi li bilo dosadno da nema Boia, da ne postoje Dan grada, Dan Republike i fanjaka makarada? Nekima zasigurno bi.

DANI O

U dane oblaka ne razmiljam ni logiki ni poetski ni historijski Forme tad me obvezuju injenice iscrpljuju granice umrtvljuju Stavljam na stranu zakljuke sinteze definicije i polijeem instinktivno originalno lepravo

ETIKETE

Draga gospo ice, ne govorite joj kako da se oblai; njeni su konci - atomi, a njene tkanine - molekule tijela. Svojim tijelom svjesno izrie rijei i zapravo je gola i onda kada je Vaim prnjem zaodjenuta. Kada je sretna tijelo joj je plavo, u tugi oi su joj poput mramora, kad nada se kose su joj boje ljubiica, a kad voli obrazi su joj k'o od jagoda. Njena odijela njene su misli. Vae je marke etiketiraju, Vai krojevi ukalupljuju. O, narode, zato si zgrijeio? Zar ne bi bilo ljepe da se ne ogremo odijelima i da svijetom ljudi hodaju samo goli pod zvijezdama?

GOSPO I IKS

Po emu je Vae ivotno iskustvo ispred moga? Po tome to udana ste, ivite u prostranoj kui, rodili ste dvoje-troje djece i uvijek Vam titra osmijeh na usnama? Zato to po godinama mogli biste biti mi majkom? Jeste li sretni kada lijeete na poinak bez automobila, VSS-a, novaca u banci, dobrih ocjena vlastite djece u koli i vjere u Boga? Bojite li se iega osim bolesti, potresa i rata? (Niega se drugog sretan ovjek ne bi trebao bojati.) Usreuje li Vas bivanje u vlastitoj koi onda kada niste niti majka, niti supruga, niti sestra? Jeste li sretni kada ste samo svoji i niiji vie?

JEDNOJ OBITELJI

Zato mislite da je u odnosu na nau vaa krv aristokratska? emu predmnijevate da ste ptice, mi da smo abe i da su nae perspektive nespojive? Zbog ega umiljate, da u svemu postoje hijerarhije?

PREESTO BEZIMENA

Pobje uje li pravda uvijek? Ako da, moe li mi netko rei pod kojim imenom?

NESTVARNOST NADE

Pobona eno, moda Vas se sjetim jednom kada linije predmeta postanu nejasne, kada izgubi se okus u ustima, kada svaka nova zora bit e dragocjena, kada ie ovo init e se poput trena. Sjetim, ali ne povjerujem.

KOLEGI

Da, kolega, Vi ste iz grada, znam, ja sam sa sela (iako slaete se da ovjek ne bi rek'o). Da, kolega, znam, Vaa je majka mr. sc., dr. sc. Moja je srednja struna, u penziji sa skoliozom i kifozom i manino-depresivnom psihozom. Da, kolega, vi imate za pristojan ivot, ja nemam ni za auto (iako slaete se da uope ne izgleda tako). Znam, kolega, Vi lan ste vije i stranki i smatrate da apolitinost najgora je mogua politika, ali, eto, zajednice umaraju me. Kolega, Vi vjerujete u Boga, ali ne i u Crkvu, ja pak vjerujem u ovjeka sa svim njegovim vrlinama i manama. Vidite, kolega, smisao Vaeg stvaranja je u principijelnosti, moj je u opstojnosti. I, kolega, u biti sam nitko i nita,

ali moja je stvarnost otporna na tu e ideologije.

MOJA DOGMA

Put je poploen trnjem i do pakla, ne samo do raja. Nita se spoznati ne moe ne zaroni li se do kraja.

SAMA

Ponekad svijet je pustinja gluha koja ni ne sluti da nita ne uje. Tada bih i ja da nemam sluha, da krikovi boli u meni ne bruje. Ponekad svijet je poput imia slijep; to ne bi trebalo, uspijeva se skriti. Nevin bljesak suza iskren je i lijep, na mome ga licu ne eli vidjeti. I danas je svijet i slijep i gluh, ak nijem je postao pitanjima mojim. Zato ne elim ni vid ni sluh, ne elim govoriti usnama svojim.

ZBOG MAJKE

Toplo mi je. Toplo mi je danas od boli koja svojim trenjem nadrauje krv u mojim ilama, ispunjava me gotovo do nekakvog blaenstva, do stanja u kojem se ovjek preputa ritmu svijeta ne elei ostvarivati vlastiti. Samo sam napola ovjek, ali smiren usred protjecanja vremena, neometan usred doga anj