Fakultet: Politikih nauka

Fakultet: Politikih naukaSmijer: Sociologija

Predmet: Socijalna antropologijaSeminarski radTema: Medijsko nasiljeMentor:

Student:

Prof. dr Boro Tramoljanin

Milica Peji, 271/13

Banja Luka, maj 2015. godine

SADRAJ1. Uvod ............................................................................................................... 22. Pojam i vrste nasilja ..................................................................................... 33. Nasilje i mediji .............................................................................................. 53.1 Nasilje u video-igricama i filmovima .................................................. 73.2 Posljedice nasilja u medijima ............................................................... 84 Djeca i mediji

4.2 Uticaj medija na djecu ......................................................................... 104.2 Istraivanja u svijetu ............................................................................ 125. Zakljuak .................................................................................................... 146. Literatura .................................................................................................... 151. UVODCilj ovog rada je ukazati na nasilje koje preko medija sve vie ulazi u nae domove, postaje naa svakodnevnica, postaje nain ivota koji ivimo. Televizija, radio, novine, a sada, moda i u najveoj mjeri, internet postali su neizostavan dio svakog doma, a njihov uticaj na ljude, i u veoj mjeri uticaj na djecu je iz dana u dan sve vei.

Sam pojam nasilja oznaava odnos izmeu dviju strana u kome jedna strana upotrebom ili samom prijetnjom upotrebe sile utie na drugu stranu. Meutim, nasilje u medijima je neto drugaije ( nema fizikog kontakta ) ali moda ima vee posljedice po ovjeka.

Sa napretkom tehnologije sve je vei uticaj tog medijskog nasilja na ovjeka, ali jo vie na djecu. Djeca svakodnevno provode i po 5 sati gledajui televiziju, surfajui internetom, gledajui "crtane filmove" ( koji su sve samo ne crtani filmovi ), i naravno igrajui igrice. Sadraji sa kojima se oni susreu su svakim danom sve vie puni nasilnih scena koje djeca veoma dobro upijaju u svoje mozgove i na taj nain stvaraju iskrivljenu sliku o ivotu koji je pred njima. S godinama i sami postaju nasilni, puni nepotovanja, sa pogreno stvorenim pogledom na svijet i ivot.Roditelji koji bi trebali da, u prvim godinama djeijeg ivota, obrate panju na sve sa ime se dijete susree, na sve to ga okruuje, oni ga ipak preputaju samog sebi. U nedostatku vremena ( a ovo se veoma esto koristi samo kao izgovor ) da se vie posvete djetetu, oni mu upale TV puste crti i oni su mirni par sati, koje e i oni sami da iskoriste na nain da "surfuju" internetom.

Sve ovo se vee jedno za drugo i stvara otuenje, koje je najbolje definisao Marks kao otuenje ovjeka od ovjeka.

2. POJAM I VRSTE NASILJA Pojam nasilje (dolazi od rijei "sila") oznaava odnos izmeu dviju strana u kome jedna strana upotrebom ili samom prijetnjom upotrebe sile utie na drugu stranu.Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nasilje predstavlja namjerno koritenje fizike snage i moi prijetnjom ili akcijom prema samome sebi, prema drugoj osobi, ili prema grupi ljudi ili itavoj zajednici, to bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smru, psiholokim posljedicama, nerazvijenou ili deprivacijom.

Georg Gerbner, jedan od najveih autoriteta u istraivanju televizijskog nasilja, definie nasilje kao "otvoreno koritenje fizike sile, uz oruje ili bez njega, usmjereno protiv sebe ili drugih ljudi pri emu upotreba takve sile moe dovesti do ranjavanja ili smrti".Nasilje je karakteristika mnogih inteligentnih vrsta. U stvari, svih, gdje postoji mogunost da se nanese ozljeda, i na taj nain ukloni protivnik iz arene. Svugdje gdje se bia trude dominirati jedno nad drugim, nasilje postoji.

Jedna od osobina nasilja je da je obino neophodno u uslovima primitivnog ivota. Zavisno od okoline, tendencija ka nasilju moe biti u stvari od bitne vanosti za preivljavanje. Naa Zemlja je takva sredina. Za vrijeme projekata genetskog inenjeringa koji su se odigravali u prolosti, one inteligentne vrste koje su razvijene bez sklonosti ka nasilju nisu preivjele i razvile se. Naprotiv, umrle su.

ta je to nasilje i tendencija ka nasilju, i zato je ono bilo neophodno u prolosti? Kao prvo, vrste jedu jedna drugu. Kao to se esto govori, vrste na naoj planeti uglavnom koriste borbu ili bjeanje kada su suoeni sa mogunou da budu pojedeni. Iako se pretpostavlja da se ove dvije reakcije razlikuju, one imaju vie zajednikog nego razliitog. Adrenalin se lui, srce radi maksimalnom brzinom i svaka misao ili potreba u vezi s drugim stvarima, kao to je probava ili voenje rauna o ozljedi, biva potisnuta. Ako bie ustanovi da borba nije mogua niti bjeanje, pravit e se da je mrtvo. Za vrijeme bjeanja adrenalin radi korisne stvari naduvavajui miie u nogama i izaziva trzanje ruku. Ako bie ustanovi da bijeg nije mogu, onda se primjenjuje posljednji pokuaj u odvraanju napada - bie se pravi mrtvo, ili pokuava postati nepoeljnim plijenom za napadaa, pa moe nastati izbacivanje izmeta ili gubljenje svijesti.

Sama sutina nasilnog delanja odreena je kategorijom sredstvo cilj, ija je glavna karakteristika, kada se primjenjuje u ljudskim poslovima, oduvijek u tome da je cilj u opasnosti da bude nadvladan sredstvima koja on opravdava i koja su potrebna da bi se cilj dosegao. Kako se cilj ljudskog delanja nikada ne moe sa sigurnou predvidjeti, sredstva koja se koriste da bi se dostigli politiki ciljevi esto imaju vei znaaj za budui svijet nego namjeravani ciljevi. U literaturi se najee spominju etiri vrste nasilja: fiziko nasilje - namjerno nanoenje tjelesnih ozljeda, emocionalno ili psihiko nasilje - najee verbalni (moe biti i neverbalni) oblik nanoenja ozljeda neijoj psihi, seksualno nasilje - specifian oblik fizikog nasilja, ine ga neeljeni seksualni kontakti i strukturalno nasilje - neodgovarajua ili nepostojea akcije drutva.Michael Kunczik u svojoj knjizi "Media and Violence: The Historical Dimension" razlikuje psihiko nasilje od mentalnog nasilja, racionalno od iracionalnog, aktivno od pasivnog i konstruktivno od destruktivnog dok se po Slavoju ieku nasilje dijeli na objektivno i subjektivno.Nasilje se najee prenosi kroz medijske sadraje audiovizualnih medija, posebno filma i televizije, ali u zadnjih desetak godina i putem elektronikih medija tj. linih raunara i videoigara za djecu. S obzirom da mediji imaju veliku snagu i mo da utiu na ponaanje ovjeka, sve je vie istraivanja koja za cilj imaju utvrditi koliko nasilje u medijima utie na nasilje u svakodnevnom ivotu.3 NASILJE I MEDIJI U dananje vrijeme sve je vea koliina nasilja u fiktivnim i ne fiktivnim prilozima, tv serijama i filmovima, a medijskog nasilja svakim je danom sve vie. Naslovne strane novina, te vijesti na televiziji pune su crne hronike koja je u veini medijskih istraivanja najzanimljivija i najitanija rubrika u dnevnim listovima u cijelom svijetu. Nasilje donosi zaradu ega su naroito svjesni menaderi u komercijalnim medijima koja plasiraju sve vie nasilja u razliitim oblicima kako bi poveali svoju gledanost ili itanost. Huston i suradnici jo davne 1992. zakljuili su da e djeca do zavretka osnovne kole vidjeti 8.000 ubojstava i 100.000 drugih oblika nasilja u medijima, dok e u stvarnom ivotu vidjeti manje od 1 % takvih nasilnih djela. Zabrinjavajui su i podaci prema kojima e jedna mlada osoba do svoje osamnaeste godine preko medija vidjeti 200.000 simuliranih nasilnih djela i vie od 16.000 dramatiziranih ubojstava. Nae prvo ivotno iskustvo nasilja upravo je ono koje nam predstavljaju mediji. Svi nam ti podaci pokazuju da mediji, prije svega televizija, zaista postaju ti koji odgajaju mlae generacije. Roditelji, zbog uurbanog vremena u kojem ivimo, sve manje vremena provode sa svojom djecom, sve ih manje poduavaju i usauju im moralne vrijednosti i sve vie tu ulogu preputaju medijima, a da pritom nisu ni svjesni svih negativnih strana masovnih medija i negativnog utjecaja to ga oni mogu imati na njihovu djecu. Raspravljajui o nasilju u medijima mnogi se naunici ne mogu sloiti ta se sve podrazumijeva pod nasilnim sadrajima u medijima, odnosno koje bi sve sadraje pritom trebalo ukljuiti. Velik broj razliitih definicija dovodi do razliitih rezultata istraivanja to onemoguuje uvid u praenje stvarnog stanja u pogledu poveavanja, odnosno smanjenja nasilnih sadraja u medijima kao i do mogunosti usporedbe brojnih istraivanja na tom podruju, koja se ponekad, budui da se nisu koristila istim definicijama nasilja, ne mogu usporeivati niti se na temelju takvih istraivanja mogu donositi zakljuci o promjenama u prikazu nasilja u medijima. Postoje tri kljuna elementa po kojima se definicije nasilja razlikuju meu naunicima. Prvi od njih je namjera. Mora li za nasilno djelo postojati namjera za injenjem nasilja, tj. je li nasilje samo ubistvo, samoubistvo i drugi oblici nanoenja tekih fizikih ozlijeda ili se i nesree i prirodne katastrofe smatraju nasilnim djelima? Druga kljuna razlika u definicijama je teta koja se postie odreenim nasilnim djelom. Odnosno, smatra li se nasiljem samo bol uzrokovana ljudima, ili i drugim ivim biima, odnosno ivotinjama? Treu razliku meu definicijama ini vrsta nasilja smatra li se nasiljem samo fiziko nasilje ili i verbalno nasilje? Jesu li nasilni sadraji i humoristini prikazi nasilja i nasilje koje nije prikazano na ekranima? Sve su to samo neka od pitanja oko kojih se naunici ne mogu sloiti.

U istraivanjima odnosa izmeu medija i nasilja s vremenom su se razvile razliite teorije koje su pokuale objasniti nasilje u medijima. U nastavku emo spomenuti samo najvanije.

Jedna od najstarijih je teorija o katarzi prema kojoj gledanje nasilnih sadraja kod gledatelja potie matu u kojoj oni sebe zamiljaju u takvim situacijama, a to dovodi do svojevrsnog osloboenja od agresivnosti i smanjenog nasilnog ponaanja u stvarnim ivotnim okolnostima.

Prema teoriji o navikavanju, stalna konzumacija nasilnih medijskih sadraja destabilizuje medijske korisnike, smanjuje njihovu sposobnost empatije, u prvom redu suosjeanje sa rtvama nasilja, a nasilje se poinje doivljavati normalnim, svakodnevnim ponaanjem i primjerenim nainom rjeavanja konflikata. Drugim

rijeima, poveava se tolerancija prema nasilju i smanjuje prag sputanosti da sami budemo nasilni.

Za razvoj jedne od najpoznatijih teorija o uticaju nasilnih sadraja u medijima na korisnike kultivacijske teorije, zasluan je George Gerbner koji je 1969. u svom djelu Towards Cultural Indicators: The Analysis Mass Mediated Message System prvi poeo koristiti termin kultivacija. "Kultivacija se odnosi na dugorono oblikovanje percepcije i vjerovanja o svijetu u kojemu ivimo, a koje se javlja kao posljedica izloenosti medijima". Prema kultivacijskoj teoriji osobe koje vie gledaju nasilne sadraje na televiziji doivljavaju stvarni svijet kao opasno mjesto, u svemu vide opasnost i njima vlada poveani strah da bi i sami mogli postati rtve nasilnih djela.Prema teoriji o socijalnom uenju, za iji je razvoj najzasluniji Albert Bandura, posmatranje nasilnih sadraja u medijima osobu moe podstaknuti na imitaciju, oslabljujui pritom prethodno zauzete drutvene stavove zabrane takvih ponaanja. Time je Bandura uspio pokazati da se agresivno ponaanje moe nauiti kroz promatranje tuega agresivnog ponaanja, pri emu je ustanovio da model ne mora biti iva osoba, nego to moe biti i lik iz filma.

3.1 Nasilje u video-igricama i filmovima Inovacija televizora znaajan je dogaaj koji se kao dio socijalne revolucije desio kasnih 40-tih godina XX vijeka. Ta sprava ima pozitivne uinke u smislu edukacije i primjerenih oblika zabave, ali se pokazalo da njeno prisustvo u svakom domainstvu ima i mnogo negativnih uinaka na porodini ivot. Televizija izlae mlade ljude nepoeljnim vrijednostima, ukljuujui nasilje i druge kriminalne radnje, kao i nepoeljnim politikim i moralnim shvatanjima koja su, nerijetko, u sukobu sa porodinim sistemom vrijednosti i ubjeenjima. Stereotipi pojedinih TV-likova koji se prikazuju imaju malo zajednikog sa stvarnou. Izlaganje novim i razliitim idejama nije negativno, ali je prevelika izloenost tim idejama zbunjujua, posebno kada gledanje televizije zauzima mjesto i vrijeme koje bi trebalo provoditi u interakciji sa drugima. Veliki broj ljudi provodi sate gledajuci TV. Umnogome prisutne sofisticirane televizijske reklame ulivaju udnju za materijalnim dobrima kako bi se popunila praznina uzrokovana izolacijom i nedostatkom interakcije sa drugima koja je od posebnog znaaja za adekvatan rast i razvoj mladih.

Nasilje je danas postalo oblik zabave to se najbolje moe primijetiti po njegovoj koliini u filmovima i video-igricama koje osim odraslih gledaju i djeca. Tek nakon svoje sedme godine djeca razumiju razliku izmeu nasilja u medijima i nasilja u stvarnosti, stoga djeca koja su u veoj mjeri izloena medijskom nasilju mogu doivjeti pretjeranu stimulaciju iz medija to kasnije moe dovesti do poveanja asocijalnog i agresivnog ponaanja.

U aprilu 1999. godine u srednjoj koli Columbine u Coloradu dvojica su uenika napravila masakr upucavi 12 uenika i profesora te ozlijedivi jo njih 23. Dogaaj je u Americi izazvao veliku debatu koja se ticala posebno medijskog nasilja, naroito nasilnih filmova, muzike i video-igrica. Naime, obojica su uenika od rane mladosti bili zaljubljenici nasilne kompjuterske igre Doom te se kao jedan od uzroka masakra uzela injenica da su svoje ubilake planove poeli kovati tek nakon to im je zabranjeno da svoje agresivno ponaanje upranjavaju preko igrica.

Prema istraivanjima Amerike udruge psihologa nasilne videoigrice poveavaju agresivnost kod djece, u njihovim mislima, osjeajima, te poveavaju neosjetljivost za probleme drugih. Ista je situacija takoe i s nasilnim filmovima.

3.2 Posljedice nasilja u medijima Pelica Maja? Vuk samotnjak? ovjee ne ljuti se? Ili pak Resident Evil, Spiderman, Youtube i Facebook? Da li je zaista cijelo ovjeanstvo toliko evoluiralo u posljednje dvije decenije ili je napredak tehnologije jednostavno bri od naih mogunosti prilagoavanja? Nestaje li fenomen djetinjstva?

Djeci su danas na dohvat ruke ili, bolje reeno klikom na dugme dostupne gotovo sve informacije koje ele saznati. Dananja djeca mnogo su zrelija, a prema istraivanjima, i mnogo inteligentnija od vrnjaka iz prethodnih generacija. Upotrebom novih medija i tehnologija, iji razvoj roditelji sve tee prate, djeca su u nekim situacijama ak i naprednija od odraslih.

Danas se devetogodinjaci ponaaju kao nekadanji adolescenti od 15 ili ak 19 godina. U svijetu marketinga, ovaj razvoj doveo je do stvaranja nove ciljne grupe: tweenagers ili tweens. Ovaj segment populacije obuhvata djecu od 9 do 12 godina, ije preference i ponaanje u kupovini u mnogim aspektima podsjea na ponaanje starijih adolescenata. Oni vie nisu zainteresovani za igrake, ve preferiraju proizvode socijalne funkcije (muziku ili odjeu) i medijsku zabavu u kojoj je razvoj drutvenih odnosa osnovni element.

Prema rezultatima brojnih istraivanja koja su se bavila utjecajem medija na primatelje, nasilje se u ljudskom ivotu reflektira barem na tri naina. U prvom redu ljudi mogu i sami prihvatiti uzorke koji im se nude, pa zbog toga tokom ivota postaju sve agresivniji.Uglavnom se to svodi na oponaanje nasilja iz medija naroito kod djece koja su podlonija njihovom utjecaju. Ljude takoe hvata strah, pa se plae da e to nasilje i u realnosti ui u njihov ivot. U tom sluaju nasilje dovodi do uznemirenosti koja sa sobom donosi emocionalnu uzbuenost i strah. U treem sluaju ljudi postaju sve indiferentniji prema nasilju, pa ne reaguju ni onda kada se ono dogaa u njihovom neposrednom okruenju. Tada moemo govoriti o neosjetljivosti tj. poveanju praga tolerancije prema nasilju.

Stotine naunih studija pokazale su da izloenost medijskom nasilju poveava agresiju. Uopte govorei, postoje dvije vrste posljedica nasilnih sadraja u medijima kratkorone i dugorone. Pod kratkoronim posljedicama podrazumijevaju se posljedice koji se javljaju internetom nakon izloenosti medijskim sadrajima, dok se dugoroni uinci javljaju nakon izloenosti velikom broju takvih sadraja tokom nekoliko nedelja ili ak i mjeseci. William James Potter podijelio je posljedice u medijima na fizioloke, emocionalne i kognitivne te na promjene u stavovima i ponaanju. Fizioloke posljedice se javljaju da ih osobe nisu ni svjesne. Naime, mediji mogu utjecati na nae tjelesne procese otkucaje srca, krvni pritisak, ritam disanja, znojenje i dr. Na primjer, gledanje horor filma potie ubrzano disanje i znojenje dlanova. Ali, to osobe vie gledaju nasilne sadraje, tijelo postaje otpornije i sve se vie na njih navikava. Tako e pri prvom gledanju horor filma pritisak i otkucaji srca biti jako visoki, ali nakon viegodinjeg gledanja takvih filmova tijelo se navikava te e krvni pritisak i otkucaji srca rasti, ali ne u onoj mjeri kao to je to bio sluaj pri prvom gledanju horor filma. Emocionale posljedice se temelje na fiziolokim posljedicama samo to ih je pojedinac sada svjestan i pokazuje ih ili na pozitivan (poput iskazivanja ljubavi), ili na negativan nain (poput iskazivanja straha, mrnje, ljutnje). Strah je jedna od prvih emocija koja je zabiljeena u istraivanjima o utjecaju izloenosti nasilnim sadrajima u medijima. Malu djecu (3-8 godina) najvie plae ivotinje, udovita, osobe s nadprirodnim moima i sve to izgleda udno ili se kree ubrzano, dok starija djeca i odrasli se vie boje stvarnoga fizikog nasilja koje najee moemo vidjeti u informativnim programima. Stalna izloenost nasilnim sadrajima u medijima dovodi do navikavanja, kod gledatelja se javlja sve vea tolerancija prema takvim sadrajima, za njih nasilje postaje najnormalnija pojava i takvi sadraji dovode do desenzibilizacije i smanjenja stupnja empatije. Kognitivne posljedice su tzv. intelektualne posljedice u kojima na temelju novih informacija osoba ui nove oblike ponaanja. Stoga promatranjem nasilnih sadraja u medijima korisnici mogu nauiti odreene obrasce ponaanja koje potom mogu iskoristiti i u stvarnom ivotu, a stalnim promatranjem nasilnih sadraja u medijima, ako u odreenim situacijama nasilje nije kanjeno, osoba moe zakljuiti da je nasilje u nekim prilikama drutveno opravdano.

4 DJECA I MEDIJI 4.1 Uticaj medija na djecu

Djeca su svakodnevno izloena tetim medijskim sadrajima na malim ekranima. Pretjerana izloenost medijima bez nadzora roditelja moe se smatrati novim oblikom zanemarivanja. Djeca se prvi put susreu sa nasiljem u crtanim filmovima. Djeca se lako daju impresionirati, tee razlikuju realnost od mate, ne mogu jednostavnorazlikovati uzroke nasilja, te ue promatranjem i podraavanjem (imitacijom). Djeca koja gledaju nasilje u medijima imaju veu mogunost iskazivanja agresivnog ponaanja kasnije u ivotu od one djece koja nisu gledala nasilje u medijima.

Kada nasilje vri atraktivni, harizmatski junak s kojim se dijete poistovjeuje, uticaj tog nasilja bit e jo i vei. Uticaj nasilja e takoe biti vei kada je djetetova panja usmjerena na nasilje na ekranu, uzrokujui djetetovu ukljuenost ili pobudu, te ako dijete vidi nasilje u reality show-u koji ima utjecaj na njegov stvaran ivot.

Ameriki National Institute of Mental Health u svojim istraivanjima naglaava povezanost gledanja televizijskog nasilja i ponaanja djece u drutvenoj zajednici, te zakljuuje slijedee:

djeca postaju manje osjetljiva na bol i patnje drugih

djeca postaju uplaenija

postoji vea mogunost da postanu agresivna i nasilna

Prema rezultatima studije obavljene u SAD-u, u periodu ranog djetinjstva, djeca uzrasta 2-5 godina, provedu prosjeno 30-54 sata sedmino ispred TV-ekrana (Winn, 1985). U sluaju djece predkolskog uzrasta (5-6 godina), gledanje televizije dramatino se povea, da bi se u kolskom uzrastu ono postepeno smanjilo (Anderson i sur., 1986). Medutim, postavlja se pitanje: ta dijete predkolskog uzrasta dobija a ta gubi provodei vrijeme ispred malih ekrana? Ta oblast istraivanja dola je do neoekivanih odgovora na pitanja da li odredeni televizijski programi pozitivno djeluje na kognitivne funkcije hendikepiranog djeteta, da li TV ui pozitivnim socijalnim vjetinama, te da li televizijsko nasilje uzrokuje i podstie agresiju u slucaju predkolske djece. Prema Bronfenbrenneru, gledanje televizije moe iskljuciti proces koji transformie dijete u ovjeka. Primarna negativnost televizije, dakle, ne lei samo u ponaanju koje ona proizvodi nego i u ponaanju koje ona spreava, tj. uskrauje, kao to su zajedniki razgovori i igra, pozitivna interakcija, porodina veselja i diskusije iz kojih dijete najveim dijelom uci i na osnovu kojih se formira njegov karakter i lik.Iako je ve prije neto vie od tri decenije dolo do zakljucka da postoji uzrono-posljedina veza izmeu televizijskog nasilja i agresivnog ponaanja (Gerbner i sur., 1979, 1980; Huston, 1983), povezanost televizije i agresije i dalje je est predmet psiholokih istraivanja. Utvreno je, ak, da se programski sadraji koji za temu imaju nasilje najcece emitiraju u okviru vikend-programa i djeci omiljenih animiranih filmova. To saznanje ne udi ako se prisjetimo da glavni likovi iz crtia ciljeve, ijem ostvarenju tee, uglavnom postiu bez obzira na druge, koristeci se pri tome agresivnim i nasilnim sredstvima.

Prema Rusthonu, gledaoci ue gledanjem televizije, a ta naue zavisi od toga ta gledaju. Djeca, veoma podlona negativnim uticajima svake vrste nasilja, poinju gledati na svijet kao nasilan i zloban, plaei se sve vie da i sami ne postanu rtve. Vremenom, to su vie izloena nasilju u medijima, poeljet e da vide sve vie nasilja, kako tokom zabavnih aktivnosti tako i u stvarnom ivotu. Na taj nain ona postaju manje osjetljiva na agresiju i nasilje, kao i na one koji zbog nasilja pate, pasivno prihvatajuci agresiju koja dolazi od drugih ljudi. Gledajui na nasilje kao na prihvatljiv nain rjeavanja konflikta, sve vie ispoljavaju antisocijalno i agresivno ponaanje.

4.2 Istraivanja u svijetu Prema istraivanju UNESCO-a provedenog u 23 zemlje na uzorku od 5,000 djece uzrasta 12 godina, 91% ispitanika izjavilo je da ima televizor u kui i da dnevno provede oko tri sata gledajui tv program, odnosno 50% vie vremena nego u bilo kojoj drugoj vankolskoj aktivnosti. Prema ovom istraivanju, 88% djece je znalo ko su akcioni heroji, poput Terminatora. Osim toga, 51% djece u nasilnijim okruenjima i 37% djece u manje nasilnim okruenjima izjavilo je da bi eljelo biti poput njega. U istraivanju se zakljuuje da Terminator ima osobine koje djeca smatraju neophodnim za suoavanje sa tekim situacijama. Nadalje, istraivanje pokazuje da 26% djece akcione heroje smatra uzorima, u odnosu na 18,5% koje uzore vide u pjevaima i muziarima. Meutim, ono to je posebno zabrinjavajue, navodi se u izvjetaju, je injenica da ak 44% ispitanih 12-godinjaka smatra da postoji velika veza izmeu onoga to vide ili uju u medijima i onoga to oni smatraju realnou. S tim u vezi, vie od polovina ispitanika je izjavila da se osjeaju uznemireno gotovo uvijek ili vrlo esto.

Ukazujui na injenicu da nasilni sadraji u medijima mogu ohrabriti destruktivno ponaanje mladih, UNESCO ipak priznaje da centralizirana kontrola i cenzura nisu efikasne metode niti ispunjavaju kriterije demokratskih drutava. Stoga se naglaava neophodnost da roditelji i edukatori preuzmu svoj dio odgovornosti, prvenstveno uei djecu o konzumaciji medija. Meutim, roditelji koji ele zatiti djecu od medijskog nasilja suoavaju se sa vrlo tekim zadatkom, jer je to danas apsolutno nemogue. Medijsko nasilje je prisutno u svim oblicima komunikacije.

Na primjer, igrai u najprodavanijoj igrici za PlayStation 2 Grand Theft Auto 3 bodove dobijaju otimajui automobile i kradui drogu od ljudi na ulici. U igri Carmageddon, cilj je oboriti to vie pjeaka na trotoaru, i to uz zvukove lomljenja kostiju zbog realistinog efekta.

Meutim, sve to moda i ne bi bilo toliko zastraujue da nije statistikih podataka koji kau: 32% djece uzrasta 9-17 godina igraju video igrice svaki ili gotovo svaki dan, od ega 60% navodi da su im akcione i borbene igre omiljeni anr.

Od 1950. godina vie od hiljadu istraivanjaprovedenoje u vezi s posljedicama nasilja koje uzrokuje televizija ili filmovi. U veini tih istraivanja zakljuak je kako e djeca koja gledaju nasilje na televiziji i filmu u znatnoj mjeri najvjerojatnije biti i sama sklona nasilnom ponaanju i nasilnim vrijednostima.

Posljednja istraivanja govore da u Engleskoj i Njemakoj djeca gledaju televiziju prosjeno tri sata na dan, dok u Sjedinjenim Amerikim Dravama gledaju u ekran i do 4 sata na dan. Djeca od 8 do 18 godinavie vremena provode za raunarom, televizijom ili na video igricama nego na ostale aktivnosti osim na spavanje ( 44-5 sati tjedno-6 sati dnevno). Razliite vrste nasilja poput ubistava i samoubistava glavnisu uzroci smrtnosti kod djece, adolescenata i mladih ljudi, mnogo ei nego bolest.

Nasilje na televiziji povezano je s kasnijom agresijom kod mladih ljudi, jednako kod mladia i djevojaka. Zakljuak je to 15- godinjeg istraivanja na 329 mladih ljudi u SAD-u koje je izalo u asopisu pod nazivom: 'Razvojna psihologija' Amerike udruge psihologa (APA). Ti pronalasci istiniti su za svako dijete iz bilo koje porodice, bez obzira na djetetov unutranji stepen agresivnosti, intelektualnu sposobnost, drutveni status izmjeren obrazovnim statusom roditelja ili zanimanjem, agresivnou kod roditelja te roditeljskim stilom majke ili oca.ZAKLJUAK U dananje vrijeme nasilje je preplavilo itav medijski prostor, prisutno je na televiziji i internetu, o njemu se moe itati u novinama, o njemu se slua na radiju. Promoviu ga menaderi u medijima koji znaju da nasilje donosi zaradu te je izvor zabave za mase odrasle uz agresiju i nasilje.

Djeca su ovdje najizloenija zbog njihove naivnosti i impresioniranosti nasilnim dogaajima i fiktivnim likovima iz kojih crpe inspiraciju za nastavak agresivnosti prema drugima.

Potrebno je s djecom razgovarati nakon odgledanog filma ili televizijske serije, naroito ako je u njoj prikazano nasilje, te uvjeriti dijete da je rije zapravo o fikciji, a ne stvarnom dogaaju, a ne pustiti dijete da samo sebi stvori pogrenu sliku o tome kako treba da se ponaa ako njegovo miljenje ili ponaanje ne bude prihvaeno od drugih.Medijski odgoj potreban je ne samo djeci nego i roditeljima jer od medija ne smijemo bjeati, njih treba razumjeti. Jer kako je ve gore istaknuto, roditelji da bi se odmorili od napornog radnog dana, djecu sami guraju u ruke, jednog od najveih problema, a to je nasilje. LITERATURA Arent, Hana. ( O nasilju), 2002, Alexandria Press: Nova srpska politika misao, Beograd

Kaniaj, Igor. ( Kako je nasilje preko medija ulo u nae domove ); 2011, Matica hrvatska,Zagreb

www. world health organization.com

www.wikipedija.org/wiki/nasiljehttp://www.roditeljstvo.com/vijesti/djeca-i-mediji-ii-uticaj-medija-na-djecu http://www.iltizam.org/tekstovi/read/2422http://www.nimh.nih.gov www. world health organization.com

Igor Kanjiaj Lana Ciboci, Kako je nasilje preko medija ulo u nae domove

www.wikipedija.org/wiki/nasilje

Hana Arent, O nasilju, Alexandria Press: Nova srpska politika misao, Beograd, 2002

Igor Kanjiaj Lana Ciboci, Kako je nasilje preko medija ulo u nae domove

Igor Kanjiaj Lana Ciboci, Kako je nasilje preko medija ulo u nae domove

Igor Kanjiaj Lana Ciboci, Isto

http://www.roditeljstvo.com/vijesti/djeca-i-mediji-ii-uticaj-medija-na-djecu

Igor Kanjiaj Lana Ciboci, Kako je nasilje preko medija ulo u nae domove

http://www.nimh.nih.gov

Preuzeto sa: http://www.iltizam.org/tekstovi/read/2422

PAGE

15