PRAVO I MEDIJI

Sloboda medija

Meu najznaajnijim pravima koja pripadaju fondu temeljnih ljudskih prava i sloboda u demokratskim dravama jeste pravo na slobodu izraavanja, iako se sloboda sve vie razumije kao pitanje budunosti. Sloboda kao univerzalna vrijednost danas je veliko naelo,ideal u tranzicijskim zemljama. Sloboda medija je od presudnog znaaja za demokratske drutvene poretke i jedan od najboljih naina upoznavanja javnosti s idejama i stajalitima politikih voa i oblikovanja miljenja o njima.

Zakon i kodeks

Zakon je normativni akt drave koji po tano odreenom postupku donosi zakonodavni organ, najee skuptina (parlament). Zakon je nakon Ustava najvii i najvaniji pravni akt i svi drugi pravni akti u dravi moraju biti s njime u skladu. Kodeks je pravilnik, skup naela o profesionalnom ponaanju.

Ujedinjeni narodi

Medijske politike temelje se na nekim drutvenim normativnim teorijama o poeljnoj ulozi medija u drutvu. Kako se mijenjaju stavovi o toj ulozi, mijenjaju se i politike. Primjer takvog zaokreta je i prelazak na deregulaciju u podruju medija medija.

Liga naroda odrala je u enevi 1936. godine Prvu svjetsku meudravnu konferenciju posveenu upotrebi radiodifuzije u propagandne svrhe. Upravo je radio kao medij omoguio da se preko dravnih granica odreeni sadraji komuniciraju iroj publici. 26 drava je potpisalo Konvenciju o upotrebi radiodifuzije u interesu mira.

UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od strane pobjednikih sila u nadi da e sprijeiti budue sukobe meu narodima. Osnovno pitanje je bilo kako ouvati svjetski mir i sigurnost. Ovi ciljevi su zapisani u osnivakoj povelji Organizacije UN-a koja je potpisana 26. 07. 1945. godine u San Franciscu, a stupila je na snagu 24. 10. 1945. godine nakon prihvaanja od strane 51 drave. Vijee sigurnosti je najvaniji organ UN-a jer je odgovaran za ouvanje mira i sigurnosti u svijetu. Ima pet stalnih lanica s pravom veta (SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina), i deset nestalnih koje bira generalna skuptina. Ekonomsko i socijalno vijee usklauje djelatnost UN-a i djeluje na gospodarskom, socijalnom, kulturnom i drugim podrujima. Meunarodni sud u Haagu osnovan je 1945. godine i ini ga 15 sudaca. Tajnitvo brine o tekuem poslovanju UN-a.

Treu osnovnu dimenziju meunarodnog, a posebno europskog zakonodavastva postavila je Organizacija Ujedinjenih naroda, na svom prvom zasjedanju 1946.godine. Pitanje slobode izraavanja i informiranja vrsto je smjestila u osnovna ljudska prava, na kojem sva druga prava poivaju. Razvijanje i unapreivanje ljudskih prava smatra se jednim od osnovnih ciljeva djelovanja Ujedinjenih naroda.

UNESCO, specijalizirana organizacija UN-a za kulturu i komunikacije takoer je u svom djelovanju proizvodila i formirala meunarodna stajalita o komunikacijskim medijima i slobodi informiranja. UNESCO je sredinom sedamdesetih bio centar debate i kontroverzi izmeu zagovornika Novog svjetskog informacijskog i komunikacijskog poretka koji se zalagao za balansirani meunarodni protok informacija i zagovornika ideje o potpunoj slobodi informacijskog protoka. Za prvu ideju zalagale su se zemlje u razvoju, a za drugu zapadnoeuropske zemlje i SAD.

Kasnije, UNESCO kreira novu strategiju u podruju komunikacije koja je jednoglasno prihvaena na 25. sjednici Generalne konferencije UNESCO-a u novembru 1989. godine. Ova strategija se temelji na konceptu slobodnog protoka ideja rijeju i slikom. U skladu sa novom strategijom, aktivnosti UNESCO-a odvijaju se u podruju razvoja medija i demokratije, javnog emitiranja, promocije pluralnosti medija. Aktivnosti su takoer usmjerene u podrju nasilja u medijskom sadraju i pitanja pristupa ena u medijima.

Posljednji seminar o pluralnosti medija i njegovoj nezavisnosti odnosi se posebno na situaciju u srednjoj i istonoj Europi. Neke od tema bile su profesionalna etika, novinske agencije u tranziciji, medijska nezavisnost i pluralizam. Takoer se govorilo o sigurnosti novinara i spreavanju govora mrnje, a nije zaboravljeno pitanje cenzure i novih tehnologija (UNESCO 1997.).

OESS

Organizacija za europsku sigurnost i saradnju je meunarodna organizacija osnovana 1973. godine. Bavi se nizom sigurnosnih pitanja, a najznaajnija su kontrola naoruanja, diplomatija, ljudska prava i demokratizacija, nadzor privrede i zatite okolia. Meu 56 zemalja koje sudjeluju nalaze se drave iz Europe, centralne Azije i Sjeverne Amerike. BiH je postala lanica 1995. godine. Bitno je spomenuti da su se zemlje zapadne Europe, Amerike i Kanade zalagale za potpuno slobodu informacijskog protoka, dok su se zemlje Istonog bloka zalagale za to da je sloboda informacija jedno od unutarnjih pitanja svake drave.

Vijece EuropeNastalo je nakon Drugog svjetsko rata 1949. godine, a BiH u Vijee Europe ulazi nakon posljednjeg rata. Cilj je postii bolju povezanost meu svojim lanovima sa svrhom ouvanja i ostvarivanja ideala i naela koja su im zajednika. Vijee Europe ima velike kompetencije u pogledu slobode medija, u oblasti kulture i komunikacije. Najvei doseg Vijea Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima iz 1950. godine, koja slui kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. Temeljna legislativa Vijea Europe:

1. Europska konvencija o zatiti ljudskih prava 1950.

2. Europska kulturna deklaracija 1954.

3. Deklaracija o slobodi izraavanja 1982.

4. Europska konvencija o TV bez granica 1989.

5. Deklaracija o slobodi komuniciranja putem interneta 2003.

6. Deklaracija o medijskoj distribuciji informacija u vezi s krivinim postupcima 2003.

7. Deklaracija o slobodi politike debate 2004.

8. Deklaracija o slobodi izraavanja i informiranja u kontekstu borbe protiv terorizma 2005.

Cjelokupno djelovanje Vijea Europe temelji se na zatiti i unapreenju ljudskih prava. Uslov za lanstvo je potpisivanje Europske konvencije o ljudskim pravima i zadovoljavanje tri osnovna kriterija: viestranaki parlamentarni sistem, trina ekonomija i zatita ljudskih prava. Dosta panje je posveeno medijima i njihovoj ulozi u demokratskom drutvu. Veoma je bitna Europska kulturna konvencija iz 1954. godine iji lanak 1. pozicionira osnovni cilj koji je tititi i poticati razvoj nacionalnih doprinosa zajednikom europskom kulturnom naslijeu. Rad Vijea Europe temelji se i na naelima ugraenim u Deklaraciju o slobodi izraavanja i informiranja iz 1982. godine. Neka od pitanja kojima se bavi Vijee Europe ukljuuje pitanja medijske koncentracije, novinskih sloboda, javnog emitiranja i slino. U okviru Vijea Europe razvijena je grupa zakona koja titi informacijske i medijske slobode, a doprinos ovom pitanju daje i Europski sud za ljudska prava. BiH pristupa 24. aprila 2002. godine. Vijee Europe ine dva glavna tijela:

1. Odbor ministara

2. Parlamentarna skuptina

Institucije Vijea Europe su:

1. Europski sud za ljudska prava

2. Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe

3. Komesar za ljudska prava

4. Sekretarijat Vijea Europe (glavni sekretar je Thorbjoern Jagland iz Norveke)

5. Pompidou grupa suzbijanje zloupotrebe droga6. Europsko ravnateljstvo za kvalitetu medicine7. Europski odbor za demokratiju kroz pravo Venecijanska komisijaTemeljna naela djelovanja Vijea Europe sadrana su u Statutu Vijea Europe, dok se osnovni cilj temelji na Europskoj konvenciji o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. lanak 10. ove konvencije temeljno je naelo i najvia meunarodna norma u podrju slobode i prava informiranja. Svako ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu milenja, primanja i odailjanja informacija i ideja bez mijeanja vlasti i bez obzira na granice. Upranjavanje ovih sloboda moe biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili kaznama koje su propisane zakonom.

Zatita slobode izraavanja i medija prema shvaanju Vijea Europe ne sastoji se samo u neinterveniranju drave u smislu apstrakcije tih prava, nego i u aktivnoj ulozi drave radi zatite slobode i pluralnosti medija. Deklaracija o slobodi izraavanja i informiranja iz 1982. godine funkcionira kao Europska medijska povelja kojom se tei pozitivnoj zatiti medijskih sloboda. Uz ove temeljne dokumente, Vijee Europe donijelo je razliite druge preporuke i rezolucije koje se odnose na posebna podruja mass medija. Podruja koja su obuhvaena ukljuuju pitanja ravnopravnosti ena i mukaraca, pitanja nasilja u medijskim programima, djece i zatite maloljetnika u programima medija.

Vijee Europe bavi se i pitanjima radiodifuzije s posebnim interesom za lokalno i regionalno emitiranje i za emitiranje u smislu javne usluge. Vijee Europe zalae se za potporu javnom emitiranju koje se u medijskoj politici povezuje sa samim konceptom demokratije. Medijska politika Vijea Europe razvija se i tijekom sastanka na ministarskoj razini.Prva konferencija o medijskoj politici odrana je 1986. godine radi formuliranja i provoenja koherentne politike u podruju mass medija.Osnovna konvencija u podruju medija je Konvencija o prekograninoj TV koja je stupila na snagu 1993. godine. Osnovna intencija i cilj konvencije je osiguranje neometanog protoka TV programa i usluga. Jedan od ciljeva konvencije je kulturne naravi, tj. oekuje se da veina programa koji se emitira bude europskog porijekla.

Europska unija

Medijska politika EU nije usmjerena pravim temama medijske politike, nego je vie sastavni dio ukupnih ekonomskih ciljeva Unije. Audiovizuelni sektor ima jednu od kljunih uloga u razvoju EU zbog svog kulturnog efekta u najirem smislu i njegove izrazite integrativne uloge. Pod utjecajem tehnolokog razvoja, donedavno razdvojene aktivnosti kao to su film,video, radiodifuzija i elektronika industrija prerastaju u ono to se danas naziva audiovizualnim sektorom.

Ovakvo shvaanje ugraeno je i u Ugovor iz Maastrichta 1992. godine u kojem je kultura postala jedno od podruja u nadlenosti europskih tijela odluivanja. U lanku 128. u kulturnu se proizvodnju ubraja i audivizuelna produkcija.Intervencije u podruju kulture bile su mogue i prije, a temeljile su se na lancima iz Rimskih ugovora (1957.) ili Jedinstvenog europskog akta iz 1986. godine. Najee su to bili lanci koji govore o slobodnom protoku roba, to ukljuuje i audivizualne proizvode (lanci 9, 12, 30 i 31), pravilima konkurencije (85, 86) i slino. Jedna od najveih intervencija u razvoju audiovizualnog podruja (program MEDIA) temeljena je na lanku 235. Rimskih ugovora, a odnosi se na mjere zajednice u onim podrujima koja nisu izriito spomenuta u Rimskim ugovorima.

Zelena knjiga o TV bez granica objavljena je 1984. godine i njena osnovna tema bila je omoguavanje pravne podloge nesmetanoj cirkulaciji televizijskih programa u okviru zajednice. Ovaj opseni dokument daje pregled cjelokupnog radiodifuznog podruja zemalja Europske unije i to s tehnikog, kulturnog, drutvenog, ekonomskog i pravnog stanovita. Posebna panja posveena je harmonizaciji zakonodavstva u podrujima kao to su reklamiranje, javna sigurnost, pravno na odgovor, zatita maloljetnika, autorsko pravo i sl.

Nakon 1989. godine u Zajednici je razvijena koherentna audiovizualna politika koja se temelji na tri komplementarna elementa: slobodnoj cirkulaciji programa koji se ostvaruke direktivom TV bez granica, programskoj industriji koja podupire europsko stvaralatvo program MEDIA i tehnologija budunosti odnosno televizija visoke rezolucije HDTV.

Direktiva o TV bez granica stupila je na snagu 3. oktobra 1991. godine. Ova direktiva moe se smatrati zakonom o TV difuziji na podruju Zajednice. Ureuje podruja promocije, distribucije i produkcije TV programa u okviru koje se zemlje lanice obavezuju teiti k tome da barem 30% emitiranja bude posveeno europskim programima.

Pitanje regulacije programskih sadraja naglaeno je pogotovo u 1996. godini i to u dva komplementarna dokumenta:

1. Zelena knjiga o zatiti maloljetnika i ljudskog digniteta u kontekstu novih elektronskih usluga

2. Komunikacija o tetnom i protuzakonitom koritenju interneta1. Meunarodna konferencija o upotrebi radiodifuzije u propagandne svrhe 1936.

Ovu konferenciju je odrala Liga naroda 1936. godine u enevi s ciljem otvaranja procesa izgradnje meunarodnog zakonodavstva za ovu oblast. Poveljom UN-a iz 1945. godine pokrenuta je potreba za afirmacijom ljudskih prava, za njegovom zatitom to je vodilo ka donoenju Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i slobodama iz 1948. godine, ali konsenzus na planu informiranja i potpune zatite slobode izraavanja nije postignut.

2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i slobodama 1948.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima donesena je 1948. godine. Ona jami slobodu izraavanja i miljenja. Potrebno je naglasiti da je nakon II svjetskog rata 1956. godine organizacija UN pitanja o slobodi izraavanja locirala u domen ljudskih prava. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima na najdirektniji nain istie pravo na miljenje i izraavanje; lan 19. "Svako ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu miljenja bez mijeanja prava traenja, primanja i irenja nepristrasnih informacija putem svih medija i bez obzira na granice."

3. Helsinki zavrni akt 1975.

Sasvim je poznato da je proces kontinuiteta u radu Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi od 1954 (prvi sastanak u Kopenhagenu) do 1975 kada je usaglasen i potpisan Helsinski zavrsni akt rezultirao pokretanjem cijelog niza pitanja koja su bila od znacaja za ublazavanje Hladnim ratom podijeljenog svijeta i Evrope. Naglasava se pitanje saradnje na planu razmjene informacija, pa i poboljsanja uvjeta za rad novinara. Time se ustvari upozorilo na put prevladavanja otpora komunistickih vlasti pruzanju informacija koje ukazuju na stanje ljudskih prava. Potivanje ljudskih prava ima veliku vanost u spreavanju mogueg sukoba. Bitan je lan 7. Potivanje ljudskih prava i optih sloboda misli, savjesti, vjeroispovijesti i stanja.

4. Europska konvencija o zatiti ljudskih prava i univerzalnih sloboda 1950.Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda jo poznata kao Evropska konvencija o ljudskim pravima je pravni akt Savjeta Evrope o zatiti sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra 1950. godine. Originalna verzija, sastavljena na engleskom i francuskom jeziku i objavljena pod nazivom Konvencija za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, stupila je na snagu 3. septembra 1953. godine. Prve potpisnice Konvencije bile su: Belgija, Danska, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Island, Luksemburg, Holandija, Norveka, Turska i Velika Britanija.U periodu od 1950. do 2004. godine, Konvenciju je potpisalo 46 zemalja. Potpisivanje je oznailo prihvatanje obaveze potovanja prava i sloboda, kao i priznavanje nadlenosti Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Francuskoj koji je ustanovljen Evrposkom konvencijom. Sud za ljudska prava djeluje nakon iscrpljenih pravnih sredstava u dravama lanicama.

5. Zelena knjiga o zatiti maloljetnika i ljudskog digniteta u kontekstu elektronskih usluga

Ovaj dokument otvara osjetljivo pitanje ogranicenjea slobode u informativnom prostoru. U ovoj knjizi pitanje slobode nikad nije pojmljeno apsolutno, nego je u odnosu sa potrebom i zastitom od privatnosti, ogranicena potrebom zastite zdravlja,morala i sprjecavanja kriminala.Pitanja provodjenja zastite maloljetnika i ljudskog dostojanstva susrecu se s razlicitim problemima u vezi s novim komunikacijskim tehnologijama.Za efikasno provodjenje kontrole i zastite navodi se potreba bolje saradnje sa zemljama clanicama u podrucju sudstva i unutarnjih poslova, te izmedju nacionalnih administracija. Zelena knjiga je identificirala osnovne probleme i dileme oko regulacije ovog podrucja u Uniji. Takodjer se bavi i pitanjima zastite maloljetnika u tv i drugi medijskim sadrzajima, te se zalazu da drzave clanice EU promoviraju nediskriminaciju prema spolovima,posebno u odnosu na tv reklamiranje.

6. Dokumenti moskovskog sastanka 1991.

Zakljuceno je da je dostupnost informacije kljucna za uklanjanje opasnosti za sigurnost. Sadrzaj upozorava da su nezavisni mediji veoma znacajni za obezbjedjivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.Uesnici ove konferencije suoeni sa porastom etnike, nacionalne i vjerske mrnje zakljuili su da je dostupnost informacija klju sprjeavanja sukoba. U dokumentu se izmeu ostalog kae: "Drave uesnice ove konferencije potvruju pravo na slobodu izraavanja, koje ukljuuje pravo na komunikacije i pravo medija da prime, trae i ire informacije, vijesti i miljenja. Bilo kakvo ograniavanje ovog prava bit e utvreno zakonom i u skladu sa meunarodnim standardima."

7. Sofijski seminar 1997.

Na ovom seminaru razmatrano je pitanje stanja medija i sloboda u istonoj i srednjoj Europi, sa posebnim akcentom na potrebu informativne samoregulacije.

8. Direktiva za zatitu privatnosti i elektronskih komunikacija 2002.

Nalaze se zastita elementarnih prava i sloboda, posebno prava na privatnost u pogledu obrade licnih podataka u elektronskom komunikacionom sektoru, osiguranje slobode kretanja takvih podataka. Definicije direktive: korisnik-podrazumijeva osobu koja koristi javno raspolozive komunikacione usluge u privatne ili poslovne svrhe, protok podataka protok podataka podrazumijeva bilo koje podatke koji se obradjuju u svrhu prenosenja komunikacije putem elektronske komunikacione mreze, komunikacija podrazumijeva svaku informaciju razmijenjenu izmedju ogranicenog broja lica posredstvom javno raspolozive elektronske komunikacione usluge, elektronska posta svaka poruka u vidu teksta, glasa, zvuka ili lika poslana putem javne komunikacione mreze.

9. Deklaracija o slobodi komuniciranja putem interneta 2003.

Komitet ministarstva vijea Evrope 2003. godine donosi deklaraciju o slobodi komuniciranja putem Interneta, zahtijevajui da se u zemljama lanicama VE izrade i dopune zakoni iz ovog podruja tj. da se osigura sloboda komuniciranja. Iz ove deklaracije posebno izdvajamo princip 5. koji se odnosi na slobodu pruanja usluga putem interneta i koji glasi: "Pruanje usluga putem interneta ne treba biti predmet shema posebnog ovlatenja po osnovu sredstava transmisije koji se koriste. Zemlje lanice VE trebaju osiguravati mjere kojima se garantira promocija pluralistike ponude putem Interneta kako bi se mogle zadovoljiti potrebe razliitih korisnika kao pripadnika razliitih socijalnih grupa." Iz ove deklaracije izdvajamo 4 bitna elementa:

1.relativiziranje posebnog ovlatenja po osnovu sredstava transmisije

2.zahtjev za promociju pluralistike ponude putem Interneta

3.pruanje mogunosti za uslugu razliitim korisnicima i socijalnim slojevima

4.nediskriminirajui pristup nacionalnim i telekomunikacijskim mreama

10. Amsterdamske preporuke OSCE-a o slobodi medija i interneta 2003.

Konferencija je posveena slobodi medija i interneta koja je odrana 13. i 14. juna 2003. godine. OSCE upozorava na protuzakonito koritenje interneta i ulogu nacionalnih zakona u zatiti interneta i njegovih korisnika od nelegalnog sadraja i kontrola sadraja. OSCE insistira na donoenju zakona kako bi se sprijeili ovi sadraji. Takoer se naglaava i vanost potivanja profesionalnih standarda kod svih autora iji se sadraj plasira na Internet. Preambula:1. osnovna ustavna vrijednost slobode ne smije biti dovedena u pitanje

2. zabrinutost zbog cenzure koja se namee internetu

3. u obzir je uzeta Deklaracija Vijea Europe o slobodi komuniciranja na internetu

11. Deklaracija o slobodi politicke debate u medijima 2004.

U preambuli se naglaava potreba zatite slobode izraavanja i informisanja koja je naglaena u konvenciji o zatiti ljudskih prava i sloboda. Naglaava se i to da sloboda izraavanja ne obuhvata slobodu iznoenja rasistikih stavova kojima se potie mrnja, nasilje, ksenofobija i drugi vidovi netolerancije. Sloboda politike debate kao sistem predizbornog procesa je osigurana ako postoji sloboda izraavanja. U preambuli ove deklaracije se upozorava koliko na korektno ponaanje uesnika na politikoj debati, toliko i na korektan odnos novinara koji tu debatu prenose u javnost.

Najvaniji dijelovi ove deklaracije su: sloboda izraavanja i informisanja, sloboda kritike drave i javnih televizija, debate, nadzor javnosti nad javnim funkcionerima i politikim linostima, sloboda satire, ugled politikih linosti i javnih funkcionera, privatnost politikih linosti i javnih funkcionera i na kraju pravna sredstva protiv krenja prava od strane medija.

S obzirom na istaknuto znaajna su tri pitanja:

a. pravo kritike drave

b. privatnost i ugled politikih linosti i javnih funkcionera

c. pravna sredstva protiv krenja prava od strane medija.

Naglasak da drava i drugi organi vlasti ne bi trebali imati zatitu krivinog zakona; politike linosti i javni funkcioneri ne bi trebali da uivaju veu zatitu svog ugleda nego to je to sluaj sa drugim pojedincima.

Stavljanje politikih linosti u sferu jednakih prava sa svim graanima predstavlja normu demokratije.

Posljednji stav kae da politike linosti i javni funkcioneri trebaju imati pristup istim onim pravnim sredstvima koja imaju ostali graani u sluaju kada su ugroena njihova prava.

12. Zajednicka deklaracija posvecena slobodi pristupa informacijama specijalnog izvjestaca UN-a 2004.

U svrhu potpore ostvarenju slobode pristupa informacijama donesena je Zajednicka deklaracija specijalnog izvjestaca UN za pitanje slobode misljenja, predstavnika OSCE-a za pitanja medija i specijalnog izvjestaca OAS za pitanja slobode izrazavanja. Dolazi do potrebe da se na drzavnom nivou zakonom regulise pravo na pristup informacijama. Deklaracijom se sugerise obaveza postovanja prava na pristup informacijama, njome se istice i zahtjev javnim organima vlasti da objavljuju bez obzira da li to neko trazi sirok dijapazon informacija znacajnih za javnost. Utaja informacija je pokazatelj nedemokratske vladavine. Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi pocela se baviti BiH na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma (anex 3) koliko zbog same BiH toliko i zbog evropskog mira. Okoncanjem rata u BiH medjunarodna zajednica, a u njenom sastavu OSCE, intenzivno radi koliko na uspostavi mira u BiH toliko i na ozivljavanju funkcija civilne vlasti. Prva zadaca OSCE-a odnosila se na donosenje i provedbu programa slobodnih i pravednih izbora i afirmaciju slobode izrazavanja. To znaci da je Misija OSCE-a u BiH imala vaznu ulogu na polju ljudskih prava. Pored pomoci u proceduri donosenja Stalnog izbornog zakona, Zakona o radio-televiziji FBiH, OSCE je po ovlastenju OHR-a asistirao u kreiranju teksta Zakona o slobodi pristupa informacijama.

13. Beogradska deklaracija 2004.

Odrana je na meunarodni dan slobode tampe 3. maja 2004. godine. Pozivaju se na lan 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i slobodama. Smatraju da postizanje demokratije i opstanak mira zavisi od potivanja meunarodnih ljudskih prava. Sloboda izraavanja zahtjeva postojanje nezavisnih i pluralistikih medija. Najvei prioritet treba dati bezbjednosti novinara. Dravna ili vladina radiodifuzna preduzea treba da se transformiu u javne radiodifuzne servise. Treba da se utvrdi sistem izolovan od politikog i komercijalnog uplitanja.TAKA 1: postizanje demokratije i opstanka mira, zavisice od potovanja meunarodnih ljudskih prava, naroito prava na slobodu izrazavanja, kao sto je utvreno u lanu 19.; slobda izrazavanja zahtjeva postojanje nezavisnih i pluralistickih medija, koji su u stanju da izvjetavaju nezavisno od vlada, politicke ili ekonomske kontrole. 2- vlasti treba da prave razliku izmeu nezavisnih informacija i propagande koja poziva na nasilje;

TAKA 11: Podjednako je od sutinske vanosti da se promovie svijest o ljudskim pravima, a naroito o slobodi izraavanja, slobodi tampe i meunarodnom humanitarnom pravu meu javnim zvaninicima i u civilnom drutvu;

14. Deklaracija o slobodi izraavanja i informisanja u medijima u kontekstu borbe protiv terorizma 2005.

U deklaraciji se kae: "Pozivamo drave lanice VE da ne uvode nove restrikcije u pogledu slobode izraavanja i informisanja u medijima, osim kad je to striktno potrebno i proporcionalno u demokratskom drutvu, te da ih ne uvode prije nego to sagledaju da li su postojei zakoni i mjere dovoljni."IIstav: "Postoje brojni primjeri nepotivanja temeljnih konvencija, a ovadefinicija naglaava potrebu potivanja temeljnih konvencija, deklaracija izakona, odnosno ona upozorava na potrebu promjena politikih sistema kojisvojim neliberalnim konfliktima uzrokuju nasilje i terorizam."

IIIstav: "Pozivamo drave lanice VE da osiguraju pristup aurniminformacijama javnosti uspostavljanjem glasnogovornika i organizirajui pres-konferencije u skladu sa dravnom legislativom."

U IV stavu deklaracije zahtijeva se nesmetan pristup novinara i medija mjestu teroristikog ina. Takoer se kae da se pristup moe ograniiti u sluaju potrebe zatite sigurnosti rtava i snaga koje provode zakon kada vlasti donesu odluku o ograniavanju. Sve dok ona postoji oni moraju obavjetavati javnost o onome to se deava.

V i VI stav deklaracije karakteristini su po tome to naglaavaju obavezu potivanja prava na praenje suenja, trokova, izvjetavanje novina uz pretpostavku uvaavanja prava na privatnost, na praenje provoenja presude itd.

Ova deklaracija je znaajna iz dva razloga:

1. Vlasti su u svom odnosu prema odreenim grupama voeni diskriminirajuim stavovima to uzrokuje nasilje i terorizam.

2. Postoje brojni primjeri nepotivanja temeljnih konvencija, a ova deklaracija upravo naglaava potrebu njihovog potivanja i upozorava na potrebu promjene politikih sistema koji svojim neliberalnim konceptom uzrokuju nasilje pa i terorizam. /

15. Konferencija u Dakaru 2005. Ona je razmatrala pitanje odnosa medija i dobrog upravljanja. Deklaracija nalaze drzavama clanicama UNESCO-a i OUN-a da njihovi organi vlasti u svom radu postuju principe transparentnosti, pouzdanosti i pristupa javnosti informacijama. U sredistu deklaracije je zahtjev za promjenom ponasanja vlasti prema medijima i otvaranjem nedostupnog segmenta loseg vladanja javnosti na uvid, a u cilju poticanja modela demokratskog razvoja. Postavljeni su i odreeni standardi: potivanje etikih standarda, vlasnika transparentnost, promoviranje ekonomske udruivosti i zatita slobodnog rada novinara.

16. Konferencija u Kijevu 2005.

Ona je posvecena masovnim medijima s posebnim osvrtom na ulogu novinara u vrijeme kriza. Na konferenciji su raspravljana i pitanja o tome kako zastiti pluralizam medija i kulturnu razlicitost u vrijeme globalizacije tj kako stititi ljudska prava u savremenom informatickom drustvu. Donesena je Politicka deklaracija u cijem sastavu su 3 rezolucije: Rezolucija br. 1 (odnosi se na slobodu izrazavanja i informisanja u kriznim vremenima i donesena je u vrijeme kraja rata u BiH), br. 2 (potice se postivanje i razvoj kulturne razlicitosti i medijskog pluralizma i posebno naglasava kulturna razlicitost i medijski pluralizam u vrijeme globalizacije) br. 3 (obuhvacena su pitanja koja se ticu ljudskih prava i regulacije medija i novih komunikacionih servisa u infromatickom drustvu) i Plan aktivnosti (rijec je o angazmanu eksperata i profesionalaca u ovom podrucju ciji nalazi trebaju odgovoriti na pitanje o postivanju i provodjenju naloga iz rezolucije. U tom smislu veoma je karakteristicno opredjeljenje za osnivanje pan-evropskog foruma za razmjenu informacija i provodjenje rezolucija u Evropi, te pracenje medija u tranzicijskim zemljama kako bi se osigurao medijski pluralizam.). Naglasena je odlucnost u zastiti fundamentalnih evropskih vrijednosti posebno ljudskih prava, demokratije, slobode izrazavanja i informisanja te vaznost uloge u oblasti medija koju vrsi Vijece Evrope kao jedina pan-evropska organizacija kao i nezavisnost i sloboda medija bez utjecaja i mijesanja u njihov rad politickih mocnika.

17. Deklaracija o samoregulaciji medija Juni Kavkaz 2007.

Uesnici na konferenici: Azerbejdan, Armenija, Gruzija. Konferencija je odrana pod pokroviteljstvom OSCE-a a mjesto odravanja konferencije: su bili: Tbilisi, Gruzija. Vrijeme odravanja konferencije: 19. i 20. novembar 2009.Na konferenciji su uestvovali medijski strunjaci i vladini dunosnici iz tri zemlje (Azerbejdan, Armenija, Gruzija). Takodjer, jo su uestvovali i predstavnici Fakulteta novinarstva, lanovi iz nacionalnih i meunarodnih organizacija i strunjaci, koji su raspravljali o najnovijim zbivanjima u medijima Junog Kavkaza. Akcent ovogodinje konferencije bio je usmjeren na novinarsko obrazovanje. Uesnici su raspravljali o ulozi novinarstva u modernom drutvu, postojeem stanju u obrazovanju, raspravljali o najboljim mogunostima novinarske edukacije i razmjeni iskustava. esta juno-kavkaska konferencija o medijima organizovana je pod pokroviteljstvom OSCE-ovog Ureda za slobodu medija i u saradnji sa Uredom OSCE-a u Bakuu i Jerevanu. O slobodi medija, konferencija

1.Poziva sve tri vlade na poticanje pluralizma i suzdravanje od uznemiravanja i

monopolizacije medija

2.Poziva regulatorna tijela iz sve tri zemlje da uloe napore u aktivnostima depolitizacije i transparentnosti, i da izdaju dozvole medijima koji predstavljaju sve strane politikog ivota kako bi osigurao pluralizam medija.

3.Predlae da vlasnitvo nad medijima bude transparentno, i poziva sve tri zemlje da kreiraju i usvoje zakone u ovoj oblasti, jer je pluralizam vlasnitva preduvjet za pluralizam sadraja

4.Zahtjeva trenutano osobaanje zatoenih novinara, kao i prestanak hapenja (novinara) u Azerbejdanu

5.Pozdravlja predanost azerbajdanskih vlasti na dekriminalizaciji klevete

6.Pozdravlja nedavne pozitivne pomake u Gruziji koji su potaknuli pluralizam medija i njihovu neovisnost, ukljuujui i pristup satelitu koji je odobren opozicionom kanalu Maestro TV, pripreme na pokretanju kanala za prenos sjednica parlamenta u februaru 2010. godine, i sve vei broj poziva politikim subjektima da govore u emisijama na privatnim medijima

18. Deklaracija iz Dohe 2009.

3. maja 2009. godine povodom Svjetskog dana slobode tampe odrana je konferencija u Dohi (Qatar) pod nazivom: Dijalog, uzajamno razumijevanje i pomirenje. Ovoj konferenciji prisustvovalo je oko 250 medijskih profesionalaca. Uesnici ove deklaracije su su pozvali na lan 19 Ope deklaracije o ljudskim pravima: Svako ima pravo na slobodu izraavanja i miljenja, ovo pravo ukljuuje slobodu miljenja bez mijeanja, kao i pravo na traenje, dobijanje i davanje nepristrasnih informacija i ideja preko svih medija, bez obzira na granice. Takoer, pozivaju se na UNESCO-ovu Opu deklaraciju o kulturnim raznolikostima, istiui da su neovisni pluralistiki mediji neophodni za osiguravanje transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja kao osnovnih elemenata dobre uprave i ljudskih prava. Pozivaju sei na Meonardoni pakt o graanski i politikim pravima tanije na lan 20, koji trai od drava lanica da zakonski zabrane zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mrnje koja predstavlja podsticanje na diskriminaciju ili neprijateljstvo. Ovom deklaracijom upuena su tri poziva , apela:

Poziv medijima i profesionalnim udruenjima: kojima se apelira da se posvete : poboljanju stunosti novinra, odnosno prefosionalizma novinara, ukljuujui i podrku nezavisnim udruenjima, organizacijama i sindikatima, te dobrovoljnim, samoregulacionim kodeksima i tijelima tako gdje to odgovara, zatim snaano apeluju na novinare da se pridravaju visokih etikih standarda u svom radu, da utjee na podizanje svijesti javnosti o krenju ljudskih prava

Poziv upuen svim drvama lanicama: da uspostave pravni okvir u skladu sa meunarodnim normama koje jame slobodu izraavanja, zatim da osiguraju novinarima, medijima i medijskim strunjacima da rade svoje posao slobodno i sigurno bez zastraivanja. Da poduzmu potrebne mjere kako bi se osigurale rigorozne istrage i kazneni progoni u sluajevima uznemiravanja i nasilja nad novinarima i blogerima, poziv dravama da uklone zakon o kleveti

Da se zalau za razvoj kulture transparentnosti, ukljuujui i zakonske mjere kojima se osigurava pristup i irenje inrfomacija kako bi se poboljao dijalog i sudjelovanje svik aktera u drutvu, olakao pristup medijima za sve lanove drutav, posebno za ene, invalide i ranjive skupine. Da pormovisu dijalog izmedu razliitih kultura i religija, promovisanje medija, medijske pismenosti koja omoguava ljudima da kritiki razmiljaju i koriste medije za svoje potrebe. POZIV ZA UNESCO-Nastavak slinih aktivnosti kako bi vlade, zakonodavci i javne ustanove postale svjesne vanosti slobode izraavanja, ukljuujui slobodu pristupa, proizvodnju, irenje i dijeljenje informacija.

19. Zatita dostojanstva, sigurnosti i privatnosti djece na internetu 2008.Usvojena je na 1018. sjednici od strane Komiteta ministara 20. februara 2008. godine. Pozivaju se na lan 10. Konvencije za zatitu ljudskih prava i sloboda i na Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine. Internet je vaan alat za svakodnevne djeije aktivnosti, ali on moe dovesti do njihovog eksponiranja kriminalnim aktivnostima, kao to je traenje djece za seksualne svrhe. Zbog ovoga treba razvijati njihovu informatinu pismenost, a drave lanice se pozivaju da uklone neprikladan sadraj u to kraem vremenskom periodu.

20. Minhenska deklaracija o pravima i obavezama novinara 1971.

Pripremljena je za potrebe EZ i ima regionalno znacenje. Usvojena je u Minhenu 1971 god na sastanku predstavnika sindikata novinara 6 zemalja clanica EZ. Temeljena je cl 19 Univ dekl o ljud prav i cl 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima koji naglasava svako ima pravo na slobodu izrazavanja. Ovo pravo ukljucuje slobodu vlastitog misljenja, primanja i saopstavanja informacija i ideja bez mijesanja javne vlasti bez obzira na granice. Sastoji se iz 2 dijela. Prvi dio se tice duznosti i drugi dio koje se odnosi na prava. Razlika je sto se prvog dijela tice samo u tome sto se u clanu 10 medju duznosti stavlja duznost otpora pritisku. U drugom dijelu koji se odnosi na prava novinara izlozena su prava na slobodu pristupa info preko prava novinara da odbije potcinjavanje, prisilu, do prava da bude konsultiran prije donosenja odredjene redakcijske odluke i prava na individualni ugovor s poslodavcem.

21. Deklaracija iz Euskalduna novinarstvo, rat i graanska prava 2005.

Ima karakter izjave ucesnika medjunarodne debate o prijetnji demokratiji od rata. Ako se pogleda vrijeme odrzavanja konferencije u Bilbau 2005 postaje jasno zasto je debata bila posvecena ratu kao najekstremnijem obliku potiranja ljudskih prava i sloboda protivno svim zakonima i obicajima ratovanja. To je i vrijeme ratova u Aziji i Africi iz kojih su poruke vrlo tragicne, ali u kojima se i odnos novinara prema ratnim dogadjajima i odnos vlada i vojski koje su vodile rat prema novinarima i medijima odvijao suprotno zakonima kodeksima i obicajima. Karakteristicne su vojne intervencije u Afganistanu, Iraku, prijetnje Koreji. Zato se u deklaraciji kaze da sada vise nego ikad mediji trebaju biti aktivni u nadziranju djelovanja vlada kao i da vitalna uloga neovisnog novinarstva u istrazivanju i razotkrivanju impakta promjena u politici nacionalne i globalne sigurnosti na drustvo je krucijalna za buducnosst demokratskog drustva. Eticki kodeksi islamskih i katolickih novinara - Islamska povelja o mass medijima usvojena je na Prvoj medjunarodnoj konferenciji o islamskim masovnim medijima u Dzakarti 1-3.09.1980 i sastavni je dio Deklaracije iz Dzakarte. I Etika novinarskog zvanja Svjetskog saveza katolickih novinara (Boston 1998). Ove dokumente karakterisu 2 momenta: prvi koji se tice temeljnih naloga covjeku sadrzanih u Bozijoj objavi i drugi koji se tice temeljnih nacela etike novinarske profesije. Islamska povelja, shodno kuranskom nalogu vjere u jednog Boga i obavezi sprovodjenja islamskog zakona, dok se u dr dijelu gotovo i ne razlikuju. U oba kodeksa naznacena je uloga medija u raspoznavanju opasnosti po islamski i katolicki svijet, kao i potreba za nespornim i slobodnim upraznjavanjem i sirenjem vjere. Medjunarodne asocijacije novinara eticke normative medjunarodnog karakter pripremaju i donose medjunarodne novinarske asocijacije. Najutjecajnije su Medjunarodna federacija novinara IFJ, Svjetski savez katolickih novinara i dr. U medjunarodne asocijacije ubrajaju se i one regionalnog tipa kao Evropska federacija novinara EFJ, Latinoamerika federacija novinara FELAP, Savez arapskih novinara, Unija africkih novinara, Konfederacija azijskih novinara i dr.

22. Konacna deklaracija :mediji i dobro upravljanje 2006.; Odrzana u Senegalu 1-3 Maja 2005 u povodu obiljezavanja svjetskog dana stampe pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Donijeli su je ucesnici predstavnici drzavai njeni stavovi su obavezujuci. Razmatrana su pitanja odnosa medija i dobrog upravljanja. Imaju dva dijela dekralacije.I dio deklaracije :

STAV 1: deklaracija iz Dakara nalaze drzavama lanicama UNESCO-a da njihovi organi vlasti u svom radu potuju principe transparentnosti, pouzdanosti i pristupa javnosti informacija te funkciju novosti kao esencijalnog faktoru dobrog upravljanja.

STAV 2: U ovom dijelu deklaracije ponovljeni su standardi :profesionalizam, neovisnost, moderizacija rada, otvorenost za medije, profesionalno pokrivanje izbora, zastita povjerljivosti izvora, sloboda rada novinara.

II dio deklaracije: predstavlja poziv medijima i profesionalnim asocijacijama da djeluju u skladu s profesionalnim standardima, a u cilju otvaranja medija i drava za javnost. Rijec je o pouivu medijima i novinarima da :

STAV 1: fer i profesionalno izvjetavanje

STAV 2 : obaveza upoznavanja javnosti o korupciji i krsenju ljudskih prava i drugih sluajeva zloupotrebe oblasti.

STAV 3 i 4 : brane slobodu tampe , uvazavaju i jacaju profesionalne i etike standarde.

STAV 5: obezbjede transparetnost u domenu vlasnistva, da promoviraju ekonomsku odrivost medija i da olakaju neovisnost novinara.

STAV 6 i 7: osiguraju rad novinara od opasnosti.

23. Deklaracija novinarsko obrazovanje, poboljsanje kvaliteta obrazovanja i novih tehnologija 2009. Tbilisi;Konferencija odrana pod pokroviteljstvom OSCE-a 19. I 20 novembra 2009. Uesnici su: Azerbejdan, Armenija, Gruzija. Akcent usmjeren na novinarsko obrazovanje.24. Deklaracija o slobodi izrazavanja i informisanja 1982.;Usvojio Komitet ministara 29. aprila 1982. Imajui u vidu da naela istinske demokratije, vladavine prava i potovanja ljudskih prava predstavljaju osnovu njihove saradnje i da je sloboda izraavanja i informisanja osnovni element ovih naela; Imajui u vidu da je ova sloboda proklamovana dravnim ustavima i meunarodnim instrumentima, a posebno lanom 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i lanom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima; Saoptavaju da u domenu informisanja i masovnih medija nastoje da ostvare sledee ciljeve:1. zatitu prava svakog pojedinca

2. odsustvo cenzure ili bilo kakve samovoljne kontrole ili ograniavanja aktivnosti uesnika u informativnom procesu

3. sprovoenje otvorene informativne politike u javnom sektoru

4. pristup infrastrukturi za emitiranje

5. promocija meunarodne suradnje, preko javnih i privatnih emitera.

25. Evropska konvencija o zastiti ljudskih prava i temeljnih sloboda 1953.;

Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda je pravni akt Savjeta Evrope (1949) o zatiti sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra 1950. godine. Konvencija za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, stupila je na snagu 3. septembra 1953. godine. Prve potpisnice Konvencije bile su: Belgija, Danska, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Island, Luksemburg, Holandija, Norveka, Turska i Velika Britanija.U periodu od 1950. do 2004. godine, Konvenciju je potpisalo 46 zemalja. Potpisivanje je oznailo prihvatanje obaveze potovanja prava i sloboda, kao i priznavanje nadlenosti Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Francuskoj koji je ustanovljen Evrposkom konvencijom. Sud za ljudska prava djeluje nakon iscrpljenih pravnih sredstava u dravama lanicama. Svaka osoba koja smatra da su joj naruena njena ljudska prava moe se obratiti sudu. Naknadnim pravnim dopunama iz protokola 1, 4, 6, 7, 12 i 13, unaprijeena je prvobitna zatita prava i sloboda iz 1950. godine. Poseban znaaj ima Protokol 11, koji je 1998. godine u evropsku pravnu praksu uveo stalnu pravosudnu instituciju - Evropski sud za ljudska prava i mogunost uea pojedinca u meunarodnom pravnom postupku.

Protokol 1: jamci pravo na vlasnistvo, skolovanje, organizaciju izbora...

Protokol 4: sloboda kretanja

Protokol 6: ukidanje smrtne kazne

PRotokol 7: strancima se garantuje pravican sudski postupak, supruznici se izjednacavaju u svojim pravima

26. Evropska konvencija o televiziji bez granica 1989.;Direktiva o televiziji bez granica (Television without FrontiersTWF) je kamen temeljac audiovizualne politike u Europskoj zajednici. Prihvaena 1989. i proirena 1997. godine. Direktiva slijedi dva osnovna naela: slobodno kretanje europskih televizijskih programa unutar unutarnjeg trita:

zahtjev prema TV kanalima da rezerviraju, kad god je mogue, vie od polovine vremena prijenosa za europska djela (kvote emitiranja).

Usporedno s tim osnovnim naelima. Direktiva o televiziji bez granica podvrgnuta je procesu revizije. U tom smislu Europska komisija treba objaviti plan rada kojim se definiraju teme za raspravu kao i odgovarajui vremenski rokovi.

27. Deklaracija o zatiti dostojanstva, sigurnosti i privatnosti djece na internetu, 2008.;Deklaracija je usvojena 20. Februara 2008. Pozivajui se na fundamentalno pravo na slobodu izraavanja izraeno u lanu 10. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava I temeljnih sloboda, Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. te Deklaraciju Komiteta ministara o slobodi komuniciranja na Internetu iz 2003., Deklaracija o zatiti dostojanstva, sigurnosti I privatnosti djece na Internetu insistira da ne treba postojati fajl sa trajnim pristupom sadraju koji su djeca kreirala na Internetu a koji pobija njihovo dostojanstvo, sigurnost I privatnost, ili ih na bilo koji nain ini ranjivim sada ili u kasnijoj fazi ivota. Ovom Deklaracijom VE poziva drave lanice da zajedno, tamo gdje je prikladno, sa drugim relevantnim vlasnicima udjela, istrae provodivost uklanjanja ili brisanja takvog sadraja, ukljuujui tragove (zapise, fajlove I procesuiranje) u opravdano kratkom vremenskom periodu. 29. Politicka deklaracija i tri rezolucije, 2003, Rejkjavik

Slobodni nezavnisni mediji kljucni su za demokratsko drustvo. Norme se ticu obaveza i odgovornosti, a njihova relevantnost traje do danas.

Rezolucija 1

Zadaca medija je da sire informacije, komentare i misljenja, njihovi osnovni ciljevi su da pruze informacije, novosti, ali i da promoviraju vrijednosti. Vazan faktor za osiguranje pristupa povjerenim informacijama, neovisan javni RTV servis. Zemlje clanice Vijeca Europe trenutno ne nude usluge svojih javnih RTV servisa kojima mogu privuci paznju svih segmenata drustva i osigurati sudjelovanje u politickom i kulturnom zivotu zajednice. Naglasava se vaznost zastite autorskih prava, te upozorava na rizike koji proizlaze iz snazne koncentracije medija, vaznost osiguranja multikulturalnog dijaloga.

Rezolucija 3

Svaki covjek ima pravo biti informisan o teroristickim napadima i djelovanju vlasti u borbi protiv terorizma. U cilju zastite i sigurnosti zrtve trebaju se postivati profesionalni standardi.30. Direktiva o pruanju audiovizualnih medijskih usluga 10. mart 2010.

* - Audiovizuelna medijska usluga koja je pod urednikom odgovornou pruatelja medijskih usluga i glavni cilj joj se ogleda u informisanju, zabavljanju i educiranju ire javnosti putem elektronskih komunikacijskih mrea.

* Program znai skup pokretnih slika sa ili bez zvuka inei pojedinanu stavku unutar rasporeda/plana ili kataloga utvrenog od strane urednika i oblik i sadraj koji su usporedivi s oblikom i sadrajem televizijskog emitiranja. Primjeri programa ukljuuju dugometrane filmove, sportske dogaaje, komine situacije , dokumentarne, djeje programe i izvorne drame;

* Audiovizualna komercijalna komunikacija oznaava slike sa ili bez zvuka koje su dizajnirane za promicanje, izravno ili neizravno, robu, usluge ili promovisanje neke fizike ili pravne osobe koje obavljaju neku ekonomsku djelatnost. Takve slike prate ili su ukljuene u program u zamjenu za plaanje ili slinu naknadu ili za samopromotivne svrhe. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije, izmeu ostalog ukljuuju, televizijsko oglaavanje, sponzorstva, teletrgovinu i plasman proizvoda;

* -Televizijsko oglaavanje znai svaki oblik najave emitera u zamjenu za plaanje ili emitiranje za samopromotivne svrhe od javnog ili privatnog poduzetnika, fizika lica u vezi s trgovinom, posao koji obavljaju, poslovnice ili struke u cilju promicanja usluga, naravno oglaavanje koje se plaa.

* -Skrivena audiovizualna komercijalna komunikacija oznaava zastupljenost pojedine osobe, firme, subjekta oglaavanja, u rijeima ili slikama, usluga, imena, zatitnog znaka ili djelatnosti proizvoaa robe ili usluga u programima, oglaavanje koje je naizgled skriveno iza kadra, u pozadini (background) znak ili logo firme npr. Takva zastupljenost je uglavnom namjerna, ako je to uinjeno u zamjenu za plaanje ili slino;

-Sponzorstvo oznacava financiranje odreenih medijskih usluga u zamjenu za oglaavanje datog sponzora, beda, loga, naziva kompanije, vlasnika, nazovimo to kompromisom izmeu date osobe i jednog od medija

* l. 2.1. Svaka drava lanica e osigurati da sve audiovizualne medijske usluge koje prenosi medijski servis pod njenom nadlenou, u skladu sa pravilima pravnog sistema primjenjuje na audiovizualne medijske usluge namijenjene javnosti u toj dravi lanici.

* l. 2.3. U svrhu ove direktive davatelji medijskih usluga bit e smatrani ustanovljenima od strane drave u sljedeim sluajevima:

* A) Davatelj medijskih usluga urednike odluke o audiovizuelnim medijima donose se uglavnom u uredu drave

* B) Ako davatelj usluga svoje sjedite ima u jednoj dravi a urednike odluke o audiovizuelnom medijskom servise se donose u drugoj, smatra se da je uspostavljena u onoj dravi u kojoj je znaajan dio radne snage ukljuene u obavljanje audiovizuelnih medijskih aktivnosti.

Odredbe koje se primjenjuju na audiovizualne medijske servise

* l.5.: Drave lanice su trebaju osigurati da e daovaoci audiovizuelnih medija pod njihovom nadlenou recipijentima servisa uiniti lahko, direktno i trajno dostupnim najmanje slijedee informacije:

* ime medijskog davaoca usluga;

* adresu na kojoj se nalazi medijski davalac usluga;

* podatke o medijskom davaocu usluga, ukljuujui e-mail adresu ili web stranicu koji omoguuju kontakt na direktan i efikasan nain;

* nadlena regulatorna i nadzorna tijela (gdje je mogue).

* l. 6: Drave lanice e na odgovarajui nain osigurati da audiovizuelne medijske usluge koje pruaju medijski davaoci usluga pod njihovom nadlenou, ne sadre bilo kakvo poticanje na mrnju baziranu na temelju rase, spola, religije ili nacionalnosti

* l. 10.1: Audiovizuelni medijski servisi ili sponzorirani programi trebaju biti upoznati sa slijedeim zahtjevima:

* (a) njihov sadraj i, u sluaju emitiranja televizijskih kanala, njihovo rasporeivanje ni u kojim okolnostima ne smije biti pod utjecajem na nain da utjeu na odgovornost i uredniku nezavisnost od medijskog davaoca usluga;

* (b) ne smiju direktno poticati na kupovinu ili iznajmljivanje proizvoda ili usluga, naroito pravljenjem posebnih promotivnih preporuka za te proizvode ili usluge;

* (c) gledaoci trebaju biti jasno informirani o postojanju sponzorskog ugovora. Sponzorirani programi trebaju biti jasno identificirani imenom, logom i/ili nekim drugim simbolom sponzora kao to je upuivanje na njegov proizvod(e) ili uslugu(e), ili karakteristinim znakom istog na poetku, tokom i/ili na kraju programa.

* l.11.3: Programi koji sadre plasiranje proizvoda trebaju biti upoznati sa svim slijedeim zahtjevima:

* (a) njihov sadraj i, u sluaju emitiranja televizijskih kanala, njihovo rasporeivanje ni u kojim okolnostima ne smiju biti pod utjecajem, na nain da utjeu na odgovornost i uredniku nezavisnost od medijskog davaoca usluga;

* l.11.4. Programi ni u kom sluaju ne smiju sadravati plasiranje slijedeih proizvoda:

* (a) duhanskih proizvoda ili cigareta, ili plasiranje proizvoda od sponzora ija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda;

(b) posebnih medicinskih proizvoda i medicinskog lijeenja dostupnih samo na recept u dravi lanici pod iju nadlenost medijski davlac usluga potpada

Odredbe primjenjive samo na zahtjev audiovizualnih medijskih servisa

* l.12: Drave lanice trebaju poduzeti odgovarajue mjere da osiguraju da audiovizuelne medijske usluge koje pruaju medijski davaoci usluga pod njihovom nadlenou koje mogu ozbiljno naruiti fiziki, mentalni i moralni razvoj maloljetnika e biti dostupne samo na nain da maloljetnici nee uobiajeno uti ili vidjeti.

* l.13.1: Drave lanice trebaju osigurati da medijski davaoci usluga pod njihovom nadlenou promoviraju, gdje je to mogue i na odgovarajui nain, proizvodnju i pristup evropskim djelima. Promocija bi se, izmeu ostalog, mogla odnositi na financijski doprinos servisa kakvi su oni za proizvodnju i stjecanje prava na evropskie radove, ili udio i/ili znaaj evropskih radova u katalogu programa koji nude .

Odredbe o ekskluzivnim pravima i kratkim vijestima u televizijskim operaterima

* l.15.1:. Zemlje lanice moraju osigurati da u svrhu kratkih vijesti, svaki emiter osnovan u Uniji ima pristup na fer, odgovornoj i nediskriminirajuoj osnovi svim dogaajima visokog interesa za javnost koji su emitovani na bazi ekskluzivnih prava od strane emitera pod njihovom nadlenou.

* l 15.2:Ako je emiter, osnovan u istoj zemlji lanici kao i emiter koji trai prava prijenosa, stekao ekskluzivno pravo prijenosa dogaaja od velikog znaaja za javnost, pravo na prijenos e se traaiti od tog emitera.

* l.15.3:Zemlje lanice moraju osigurati da je takav pristup garantovan tako to e dozvoliti emiterima da slobodno biraju kratke isjeke od emitera koji emituje signal, osim ako iz praktinih razloga nije mogue, sa barem identificiranjem njihovog izvora.

Zakon o distribuciji i proizvodnji TV programa

l.16: Drave lanice moraju osigurati odgovarajuim sredstvima i tamo gdje je mogue, da emiteri rezerviraju za europski rad veinski dio svog prijenosnog vremena, iskljuujui vrijeme koje je predvieno za informativne vijesti, sportska deavanja, oglaavanja, igre i usluge teleteksta i

teleshoppinga. Taj postotak, uzimajui u obzir emiterske informativne, obrazovne, kulturne i zabavne odgovornosti prema svojim gledateljima, treba postii postepeno, na temelju odgovarajuih kriterija

* l.17: Drave lanice moraju osigurati, gdje je to mogue i prema odgovarajuim sredstvima, da emiteri rezerviraju najmanje 10% njihovog prijenosa, osim vremena predvienog za vijesti, sportske dogaaje, igre, oglaavanje, teletekst i teleshopping. I po odluci drave lanice, najmanje 10% njihovog programskog prorauna, za europske radove nastale od strane proizvoaa koji su neovisni od emitera.

TV oglaavanje i teleshoping

lan 19:

* 1.: Televizijsko oglaavanje i teleshopping e biti lako prepoznatljivi i razliiti od urednikog sadraja. Ne dovodei u pitanje upotrebu novih tehnika oglaavanja, televizijsko oglaavanje i kupovina moraju se potpuno razlikovati optiki (akustiki) i prostorno od drugog programa.

* 2. Izdvojeni spotovi oglaavanja i teleshoppinga, osim u prenosima sportskih dogaaja, ostaju iznimka.

lan 20:

* 1. Drave lanice e osigurati, kada su televizijsko oglaavanje ili teleoping ubaeni za vrijeme programa, da integritet programa, uzimajui u obzir prirodne stanke u programu i prirodno trajanje programa, te prava nositelja prava nisu povrijeeni.

* 2. Prikazivanje filmova namjenjenih za televiziju (izuzimajui serije, serijale i dokumentarce), kinematografska djela i vijesti mogu biti prekinuti televizijskim oglaavanjem i/ili teleshoppingom jednom za svaki planirani program najmanje 30 minuta. Prijenos djeijeg programa moe se prekinuti televizijskim oglaavanjem i/ili teleshoppingom jednom za svaki planirani program najmanje 30 minuta, pod uslovom da je predvieno trajanje programa vee od 30 minuta. Televizijsko oglaavanje ili teleshopping nee biti emitovani za vrijeme vjerskih programa

lan 23:

* 1. Udio televizijskih reklamnih spotova i teleshopping spotova unutar odreenih sat vremena ne smije prelaziti 20%.

2. Stavak 1. ne primjenjuje se na najavama emitera u svezi s njegovim vlastitim programima i prateih proizvoda izravno izvedenih iz tih programa, najave sponzorstava i proizvoda

Zatita maloljetnika u emitiranju televizijskog sadraja

l. 27:

* 1. Drave lanice e preduzeti prikladne mjere kako bi osigurale da emitirani televizijski sadraj od strane emitera koji su pod njihovom jurisdikcijom, ne sadri programe koji bi ozbiljno mogli poremetiti fiziki, psihiki ili moralni razvoj maloljetnika, pogotovo oni programi koji u sebi sadre pornografiju ili nepotrebno nasilje.

* 2. Mjere predviene paragrafom 1 e se proiriti i na druge sadraje, za koje se smatra da e najvjerovatnije moi poremetiti fiziki, psihiki ili moralni razvoj maloljetnika, osim u sluaju kada je izborom vremena emitiranja ili tehnikih mjera osigurano da maloljetnici, koji se nalaze u podruju prijenosa, nee biti u mogunosti da uju ili vide takve sadraje.

* 3. Nadalje, kada su takvi programi emitirani u neenkodiranoj formi, zemlje lanice e osigurati da ti sadraji budu preduhitreni sa akustinim upozorenjem ili oznaeni sa vizualnim simbolom kroz itavo trajanje tog programa.

lan 28:

* 1. Bez predrasuda prema odredbama usvojenim od strane zemalja lanica u sklopu civilnog, administrativnog ili krivinog prava, svako fiziko ili pravno lice (bez obzira na nacionalnost), iji su legitimni interesi, pogotovo reputacija i dobro ime, oteeni netanim tvrdnjama datim u televizijskom programu, mora dobiti pravo na odgovor ili jednaku ansu za iznoenje svoje strane prie. Zemlje lanice e osigurati da postupak prava na odgovor i jednaku ansu ne bude ometan nametanjem nerazumnih odredbi i uvjeta.

4. Aplikacija za ostvarivanje prava na odgovor moe biti odbijena, ako je odgovor neopravdan na osnovu uvjeta naznaenih u paragrafu 1, ukoliko bi to bilo kanjivo djelo, ukoliko se pokae da je emiter podloan civilnom zakonu ili ukoliko bi se prekrili standardi javne pristojnosti

Odbor za kontakt

lan 29:

* 1. Odbor za kontakt je uspostavljen pod pokroviteljstvom Komisije. Bie sastavljen od predstavnika, koji su kompetentni autoriteti zemalja lanica. Ulogu predsjedavajueg e vriti predstavnik Komisije i sastajat e se ili na osnovu vlastite inicijative ili na zahtjeve delegacije zemlje lanice

Na emu se zasniva nova strategija u podruju komunikacija I medija koju je kreirao UNESCO 1989. godine?

Nakon propasti Novog svjetskog informacijskog I komunikacijskog poretka oko kojeg se raspravljalo 70ih godina, u kojem su se UNESCO I zemlje Istonog bloka zalagali za balansiran meunarodni protok informacija, a zemlje Zapadne Evrope za potpunu slobodu informacija, UNESCO je 1989 kreirao strategiju koja se zasniva na slobodnom protoku ideja I informacija rijeju I slikom. Strategija je podloga aktivnostima kojima je cilj podupiranje slobodnog protoka informacija na nacionalnom I meunarodnom planu. UNESCO svoju strategiju I dalje razvija na svojim generalnim konferencijama, kao I na seminarima koje organizira.

Koji su dokumenti usvojeni na etvrtoj ministarskoj konferenciji odranoj 1994. godine?

Na etvrtoj ministarskoj konferenciji odranoj 1994 godine posveenoj medijskoj politici u Evropi, usvojena je Deklaracija o medijima u demokratskom drutvu, koja je naglasila obavezu drava lanica VE da brane I unaprijeuju medijske slobodei medijski pluralizam. Kao temeljni dokumenti medijske politike usvojeni su Plan akcije o strategijama za promociju medija u demokratskom drutvu I dvije rezolucije. Prva se odnosi na potrebu podupiranja javnih radiodifuznih modela, dok se druga, koja je usvojena kao temeljni politiki dokument, odnosi na novinarske slobode I ljudska prava, a u kojoj su usvojeni temeljni principi novinarske etike I postupanja drava radi zatite novinarskih sloboda.

ta se u Deklaraciji o slobodi politike debate u medijima (VE) nalae medijima kada je rije o ugledu politikih linosti I javnih funkcionera?

Politike linosti ne bi trebalo da uivaju veu zatitu ugleda I drugih prava nego drugi pojedinci I stoga nacionalno pravo ne bi trebalo da predvia izricanje stroijih sankcija medijima kada kritikuju politike linosti. Ova uputa odnosi se na slobodan odnos medija prema ocjeni javnog rada politike linosti, to je takoer I norma demokracije. Ovaj stav upozorava na jednakost politiara I graana.

Navedite zadatke Komiteta direktora za medije masovne komunikacije koji egzistira u okviru Vijea Europe.

Aktinosti Komiteta direktora za medije masovne komunikacije (CDMM) uglavnom se izvode iz lana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima I temeljnim slobodama. CDMM zaduen je za provoenje programa u podruju masovnih medija, s mandatom razvijanja saradnje izmeu zemalja lanica VE u podruju masovnih medija radi razvijanja slobode izraavanja I informiranja u pluralistikom demokratskom drutvu, kao I slobodnog protoka informacija I ideja, te podupiranja pluraliteta nezavisnih I autonomnih medija koji odraavaju razliitost stavova I kultura. Nakon 1993, Komitet ministara VE I CDMM posebnu panju poklonili su razvoju pravila funkcioniranja prekogranine televizije, te ureenju prava I obaveza zemalja lanica na tom planu.

Ko prema deklaraciji o samoregulaciji medija iz Juznog Kavkaza (OSCE, 2007) moze biti clan samoregulatornog tijela?

Prema preporukama Deklaracije o samoregulaciji medija iz Junog Kavkaza (Tadikistan, novembar 2007., OSCE) samoregulatorna tijela su Vijee za tampu, ombudsmeni I Regulatorna agencija za medije. Vlade se ne smiju mijeati u formiranje samoregulatornih mehanizama, dakle samoregulatorna tijela nezavisna su od vladinih interesa. lanovi samoregulatornih tijela mogu biti novinari, urednici, vlasnici medija i javnost, tj tri-partite predstavnici. Samoregulacija medija ima za cilj promociju nezavisnih I odgovornih medija, a urednika nezavisnost je preduslov etici I kvalitetu medija.

Zasto je prema deklaraciji iz Dohe (Katar 2009) vazno uspostaviti pravni okvir koji jamci slobodu izrazavanja?

Deklaracija iz Dohe, koja je donesena na UNESCOvoj konferenciji povodom Dana slobode medija, 3.maja 2009., u svom drugom dijelu poziva zemlje lanice da uspostave pravni okvir koji garantuje slobodu izraavanja u cilju da se osigura slobodan I siguran rad medija bez zastraivanja. Ovom Deklaracijom nalae se I osiguranje adekvatnih I efektivnih garancija slobode misli, savjesti I vjeroispovijesti kroz pravne sisteme zemalja lanica, a u skladu sa meunarodnim standardima. U Deklaraciji je upuen I poziv UNESCO- u da nastavi kreirati svijest kod vlada, politikih I javnih institucija o vanosti slobode izraavanja, ukljuujui slobodu pristupa, proizvodnje, diseminacije I dijeljenja informacija. Deklaracija nosi naziv Dijalog, uzajamno razumijevanje I pomirenje, a u cilju razvijanja dijaloga potrebno je uspostaviti pravne okvire koji e jamiti slobodu izraavanja naglaenu lanom 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koji se I ovaj dokument poziva. Vano je uspostaviti pravni okvir koji jami slobodu izraavanja kako bi se osigurao slobodan I siguran rad medija to bi doprinijelo uzajamnom razumijevanju I pomirenju. Deklaracija iz Dohe uputila je apele kako dravama lanicama I UNESCO-u, tako I medijima I profesionalnim udruenjima.

Kako se prema deklaraciji o samoregulaciji medija iz Juznog Kavkaza (2007) osigurava efektivno funkcioniranje samoregulatornih tijela?

Prema Deklaraciji o samoregulaciji medija, samoregulatorna tijela trebaju se formirati kroz potpuno savjetodavan I inkluzivan process. Samoregulatorna tijela trebaju ukljuivati to vie tri- partite predstavnika, koji trebaju biti izabrani demokratski I transparentno, kako bi efektivno funkcionisala. Graansko pravo najbolje e pomoi medijima kroz kreiranje zakonskog okvira koji grantira slobodu izraavanja I pluralizam tokom kontrole sadraja medija. Ukoliko nije kreiran pravilnik o regulaciji, novinarske organizacije trebaju organizovati sastanak s ciljem uspostavljanja etikih okvira. Prebacivanjem svih pitanja vezanih za medije iz krivinog u graansko pravo, te osiguranjem nezavisnosti od vladinih interesa osigurava se efektivno funkcioniranje samoregulatornih tijela.

Koju ulogu ima samoregulacija prema direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama iz 2007. god.?

Strategija razvoja audiovizuelne politike odnosi se na 4 glavna podruja: a) regulatorni okvir, b) mehanizme potpore, c) mjere kojima se jaa distribucija internet programa I d) vanjske mjere. Direktiva o audivizuelnim medijskim uslugama iz 2007. godine dokument je Evropske unije koji jaa pravo na slobodu informiranja. Direktiva proiruje domen sadraja koji su obuhvaeni regulatornim mjerama na Internet, TV na zahtjev I mobilnu telefoniju. Takoer, Direktivom se dodatno preciziraju komercijalni propisi o reklamiranju I sponzorstvu.

Kako se tretira razvoj audiovizuelnog sektora (EU) nakon 1988. god.?

Razvoj audiovizuelnog sektora nakon 1988 tretira se kao prioritet u podruju kulturnih aktivnosti. Iste godine Komisija je podnijela Vijeu ministara na usvajanje odluku o televiziji visoke rezolucije (HDTV), smatrajui da je ona od stratekog interesa za evropsku industriju. 1989. Zajednica razvija koherentnu audiovizuelnu politiku koja se temelji na slobodnoj cirkulaciji programa, programskoj industriji koja podupire evropsko stvaralatvo I tehnologiji budunosti. Moe se rei da je 1986. godina prelomna za dananju audiovizuelnu politiku Unije u onom dijelu koji se odnosi na programsku potporu I razvoj. Naime, program MEDIA, koji je integralni dio audiovizuelne politike EU, kreiran je 1986., a aktivnosti iz ovog programa zapoele su 1988. Do 1990. godine trajala je eksperimentalna faza programa, nakon ega je uslijedio petogodinji plan aktivnosti MEDIA 95. Ovaj program bio je usmjeren najvie na unaprijeivanje programske industrije, te ojaavanje nacionalnih televizijskih I filmskih sektora. Nakon 1996 nastavljeno je sa programom MEDIA II, koji je do 2000. djelovao u sinergiji sa programom EUREKA I programom EUROIMAGES Vijea Evrope.

Sta je prema Beogradskoj deklaraciji o slobodi medija (2004) nuzno osigurati da bi se drzavna radiodifuzna preduzeca transformisala u javne servise?

Prema lanu 8 Beogradske deklaracije o slobodi medija dravna ili vladina radiodifuzna preduzea treba da se transformiu u javne radiodifuzne servise, zbog ega treba da se utvrdi sistem za dodjelu dozvola za emitovanej I frekvencija, izolovan od politikog I komercijalnog uplitanja. Dalje se naglaava da je potrebno osigurati medijski pluralizam I poduzeti mjere kako bi se osiguralo okruenje u kome vlada lojalna konkurencija I jednaki ekonomski uslovi rada.

5. Navedite slobode koje su naglasene u preambuli deklaracije o slobodi politicke debate u medijima (2004)?

U preambuli Deklaracije o slobodi politike debate, koja je dokument Vijea Evrope, te je opsenija od same deklaracije, izloena su polazita donosioca koja su oslonjena na slobode, prava I dunosti date u cijelom nizu dokumenata kojima se garantiraju ljudska prava I slobode, posebno sloboda izraavanja I informiranja, I naglaava se da sloboda politike debate ne obuhvata slobodu izraavanja rasistikih stavova koji podstiu mrnju, ksenofobiju, antisemitizam I sve oblike netolerancije. estim ponavljanjem lana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima VE insistira na obavezi evropskih zemalja da osiguraju realizaciju tog prava. Deklaracija svojom preambulo takoer upozorava na korektan I profesionalan angaman medija u prenoenju politike debate javnosti.

U cemu je znacaj odluke (visokog predstavnika) o restruktuiranju RTV sistema u BiH iz 1999.god.?

Odluka visokog predstavnika o restruktuiranju RTV sistema u BiH potvrdila je nespremnost bh vlasti da izvre promjene I naloe restruktuiranje. Sadraj Odluke predstavlja vid zakonskog akta kojim se regulira promjena, ureuje dalji nain rada, te osamostaljuju dijelovi RTV sistema od javnih sistema Srbije I Hrvatske. Dakle, ovom odlukom politikim opcijama se uzima pravo da same ureuju po svom interesu I separatnim tenjama ovu oblast, nalae se distanciranje od politike Srbije I Hrvatske I zabranjuje njihovo mijeanje u unutarnje stvari suverene BiH, te se namee obaveza vlastima BiH I njenim entitetima da svoje procedure reguliranja medija I njihove politike usklade s vaeim evropskim standardima djelovanja medija I njihovih djelatnika. Rije je o drugoj fazi restrukturacije kojom je utvrena shema ureenja I funkcioniranja javnog sistema na sljedeim nivoima:

a)Uspostavljen je javni RTV servis

b)Njega ine:

-Privremena korporacija za prenos programa ITC

-Agent visokog predstavnika za RTV system

-Javna RTV sluba BiH I RTV FBiH (lan 2.2)

-Javno preduzee RTV RS-a (lan 2.3)

Novost u ovoj odluci jeste zajedniki emitter za sve graane FBiH. Sporenja oko podjele imovine zgrade RTV servisa, te oko ureenja prava na koncepciju programa, raspodjelu kanala, distribucije utjecaja na ureivaku politiku I sl., dovela su do toga da Zakon o osnovama RTV sistema I o javnom RTV servisu (maj 2002) bude nametnut umjesto donesen u redovnoj procedure. Slijedei potrebu primjene novijeg modela, visoki predstavnik nametnuo je zakon I televizija je ula u transformaciju.